1

PRILOG ŽIDOVSKOJ POVIJESTI I KULTURIBroj 112, Zagreb, srpanj – kolovoz 2012 / 5772

Judaizam je svladao kod kuće i u chederu (židovskom dječjem vrtiću, op. prev.) gospodarst-veno razmišljanje u obiteljskom pogonu AIvorada, WINA sagledava život Oskara Deutscha, od veljače novoga predsjednika Izraelitske bogoštovne općine

u Beču.

ŽIDOVSKI BEČZagrebačka židovska povijest i kultura tradicionalno su vezane za Beč, čak i prisnije negoli za druga židovska stjecišta diljem Europe. To je ujedno i razlog što i naše gla-silo posvećuje razmjerno znatan prostor bečkome židovstvu – nekad i danas. Na inicijativu vodstva našeg kulturnog društva, a u situaciji u kojoj se nalazimo za-molili smo Austrijski kulturni forum za subvenciju jednoga broja, isključivo posve-ćenom židovstvu Beča i Austrije. Naša je zamolba prihvaćena, pa ovom prigodom možemo zahvaliti posvemašnje razumijevanje mr. sc. Georga Christiana Lacka, rav-natelja spomenutoga Foruma i njegovih dugogodišnjih suradnica, gđe Eme Sojčić i Zvjezdane Karlović, pa njima i njihovoj ustanovi najiskrenije zahvaljujemo. Premda smo ovaj broj bili pripremili u propisanom roku, stjecajem specifičnih okol-nosti koje su u međuvremenu uslijedile došlo je do neželjena kašnjenja pa se sma-tramo dužnim da se ispričamo našim pretplatnicima, za koje vjerujemo da će ovu ispriku uvažiti.

B. P.

“Treba se izgraditi odozdo do gore”, nagla-šava Oskar Deutsch u svom kratkom go-voru nakon što je na ovogodišnji pokladni utorak iznadprosječnom većinom od pro-čelnika za kulturu odabran za predsjedni-ka Izraelitske bogoštovne općine u Beču. I upravo je to uradio Oskar Deutsch: od 1993. predstavlja mladu generaciju, zatim od 1997. U nesljedničkoj frakciji Atid, koju je osnovao, u bogoštovnom savjetu. Od 1999. bio je kao potpredsjednik član pred-sjedništva općine. Mnoge je godine pra-tio svoga prethodnika, Ariela Muzicanta, “bilo da je bila riječ o restitucijama ili o raspravama s upravom grada Beča”.S Muzicantom povezuje ga dugogodišnje prijateljstvo. Od njega nije samo mnogo naučio, on je naprosto i divan čovjek. Nje-govi mu politički pogledi prema tome nisu nimalo strani a gospodarstvo ionako svla-dava: dug niz godina vodi obiteljski pogon Alvorada, pržionicu kave sa sjedištem u Vösendorfu.Kada Deutsch kroči tvorničkim halama, uočljivo je poštovanje što mu ga ukazuju njegovi suradnici. I u protupotezu uljudno - prijazan način kako saobraća sa svojim radnicima i namještenicima. Kada Deu-tsch od nekoga svoga suradnika zatraži da nešto poduzme, taj se zahtjev smjesta prihvaća. Da stvari u politici drukčije kre-ću, naučio je Deutsch u nizu godina kao

Alexia Weiss

Strpljenje je došlo s godinama

potpredsjednik. “Sada biste sigurno željeli znati moja negativna svojstva” - rekao je u intervjuu. Ne, zapravo ne, ali kada smo baš kod te teme: Da, molim, Da, molim, u čemu imadete poteškoća? Sa strpljenjem je takva stvar - reče Deutsch i smješka se: “Naučio sam da u politici ne prolazi sve baš tako kao u vlastitoj tvrtki. I ja sam da-nas mnogo strpljiviji negoli u svojim poče-cima u bogoštovnoj općini”.Susretati ljude, s ljudima razgovarati, to je nešto što novi predsjednik dobro zna. Pri Europskim makabejskim igrama što ih je prošle godine doveo i organizirao u Beču Deutsch se uočljivo znao umiješati među članstvo općine i među sportaše. No i u ortodoksiji on je pomalo kod kuće. “Potječem iz jedne kuće koja je bila šomér šabát i kao dijete sam u nježnoj dobi od šest odaslan u chedder, koji se nalazio u Grünspangasse.” Sve do četrnaeste godine provodio je u školi zajedno s petoricom ili šestoricom drugih đaka dnevno tri sata učenja Tore. “To me silno zaokupilo. Ono što se u to doba nauči obično se ne zabo-ravlja.”Njegova vlastita djeca posjećuju danas židovske škole. On sam polazio je zatim u gimnaziju Stubenbastei. Kako subo-tom popodne nije odlazio na školsku obuku, imao je problema s latinskim, jer je u trećem razredu nastavnik u os-

Zgrada "Secesije" (foto iz Wikipedie)

novi zadaće zadavao subotom popodne. S American International School (AIS) pronađeno je u četvrtome razredu rje-šenje putem petodnevnoga tjedna. De-utsch se rado sjeća na AIS: “Bilo je to lijepo doba.”Zatim je započeo studij na Ekonomskom fakultetu (WU) u Beču. No prije no što je mogao završiti studij zamolio ga je otac da uđe u pogon. Rado se pokorio očevoj zamolbi - i sve naučio otpočetka. Prošao je sve tvorničke kao i uredske odjele, “Je-dino što nisam nikada sam povlačio vreće s kavom od po šezdeset kilograma težine.” Greške je dakako pravio u početnim go-dinama, kaže Deutsch, no tako je to bilo. Netko radi greške - i uči.Poslije se navlastito srodio s kupovanjem kave i trgovinom, mnogo vremena proveo na putu, u Brazilu, Vijetnamu, Tajlandu, Indoneziji. Tko danas posjećuje Deutscha u sjedištu tvrtke, u Vösendorfskoj Deu-tschgasse, taj će odmah kod ulaza zapaziti ploče s natpisom “Consulado General de la Republica de EI Salvador”. “Generalni konzul sam ja” kaže on pri spomenu na to. Ono što je na tim putovanjima najljepše, to je da se upoznaju novi ljudi, sklapaju nova prijateljstva. Pogotovo su u Brazilu ljudi vrlo otvoreni.

Posao, Židovska bogoštovna općina, obitelj

Oko tih se središta vrti svakodnevica Oskara Deutscha. Kažu da posebno prissn

odnos gaji prema svojoj majci. “Da, već 48 godina kaže 48-godišnji predsjednik IBO na to. I dodaje da je ona jüdische mame (židovska majka, op. prev.) “koja me jako voli i uvijek bila i bit će kada mi nešto ustreba”. To je i uzajamno tako. “Zastu-pam mišljenje da djeca trebaju vratiti ro-diteljima što su od njih dobili.” A što je on dobio od svojih roditelja? “Mnogo, mnogo ljubavi, vrlo očuvan dom i svaku moguć-nost da učim.”Sve to želi on danas pružiti i svojoj djeci. Važno je dakle zajednički provedeno vri-jeme, “jer obitelj je nešto prekrasno.“ On uživa popriličan jutarnji boravak s djecom i zajedništvo petkom uvečer i subotom. No središte je njegova današnjega obitelj-skog života dakako njegova žena Sarah i on naglašava: “Iz energije koju mi pruža moja obitelj crpem snagu za svoj društve-ni angažman.”Sa ženom i djecom provodi Šomér i Šabát. Za svoju djecu želi u prvom redu jedno: zdravlje. “I da nikada ne moraju proživjeti rat.” On sam doduše nije do-živio rat, s roditeljima bilo je međutim drukčije. Majka je izgubila svoje roditelje tijekom Šoe, tek nakon smrti svoga tasta i punice bilo je moguće stići do Lavova, majčina rodnoga grada. A i Cluj, očev za-vičaj, tek je nakon očeve smrti 1998. us-pio posjetiti zajedno s jednim bratićem. Zbog čega nisu roditelji ranije govorili o nacionalsocijalističkom razdoblju? “Iz vlastite potrebe. Nije bila riječ o mojoj zaštiti.“

NOVIOMANUT 112

2

On zna da je preuzimanje predsjedništva skopčano s mnogim odgovornostima

“Tu si čovjek uvijek iznova mora postav-ljati pitanje: Što je dobro za našu zajedni-cu? Rad za dobrobit općine važan mu je uostalom već od mladosti. U Ben Akivi nije stekao samo prijatelje, nego je i ubr-zo shvatio: želi biti matrih (učitelj, op. prev.) želi pomoći drugima, biti primje-rom. Poslije se angažirao i kao predstojnik

Summary

Oskar Deutsch, the recently elected president of the Viennese Israelitic com-munity, born in Vienna, 1962, begsn to study economy at the university of Vi-enna after his graduation from the american International School. From 1982 he has worked in the family enterprize alvorada. Since his youth he was astive in Jewish organizations, at first in Bnei aki, afterwards as a perceptory mem-ber of misrachi. From 1998 onwards, he was Secretary General of the younger Generation of the perceptory Fraction atid. From 1993 he was principal for religion problems of the Viennese Israelitic Community, and head of different commissions, among others in the financial commission. In addition to other duties in 2011he was elected president of the European macabiade taking place in Vienna. He is married and a family father.

HaNNaH m. LESSING, GLaVNa TaJNICa

NaCIONaLNOGa FONDa rEPuBLIKE auSTrIJE

“Premda betonsko sivilo predvorja ne pruža osobito privlačan dojam, osjećam se u prostorijama ŽIDOVSKOGA VI-SOKOGA ŠKOLSTVA naprosto ugodno. Bilo je to uostalom mnogo godina nešto poput mojeg prebivališta, moj drugi dom - ovdje sam po cijele noći politizirala, bo-rila se protiv antisemitizma, pripremajući Demos... To me zaista izgradilo. Politički se danas za židovsku zajednicu više ne an-gažiram u tom smislu, umjesto toga doš-lo je moje zvanje. Iste prostore pohodim sada u vjerske svrhe, odlazim u sinagogu. Ponekad se za svojih posjeta u Währinger Strasse moram nasmiješiti kada pomislim da sam već posjećivala hladni podrum zgrade u kojoj je bila diskoteka.

raFaEL rOTTEr – NaVaLa HOKEJa Na LEDu uDruGE

VIENNa CaPITaLS“Zapravo više ne znam kolike sam kosti polomio, no usprkos tome DVORANA ALBERTA SCHULTZA u 22. okrugu meni je najmilije boravište. 0d treće go-dine života igram hokej na ledu i do da-

OSKAR DEUTSCH, rođen 1963. u Beču, nakon ispita zrelosti na American International School studira na Gospodarstvenom sveučilištu u Beču. Počevši od 1982. radi u obiteljskom poduzeću Al-vorada. Već od rane dobi angažiran u židovskim organizacijama, spočetna u Bnei Akiwi poslije predstojnički član Misrachija, od 1989. do 1998. Glavni tajnik Mlade generacije (prethodničke frakcije Atid-a). Od 1993. pročelnik za bogoštovlje Izraelitske bo-goštovne općine, usto pročelnik različitih komi-sija pored ostalog i u Komisiji za financije. Od 1996. suosnivač Atida. Godine 1999. potpredsjed-nik IBO 2011, predsjednik Europske Makabijade, održane u Beču. Počevši od veljače 2012. pred-sjednik Izraelitske bogoštovne općine u Beču. Oženjen i otac obitelji.

Misrachija u frakciji Mlade generacije po-staje savjetnikom za bogoštovlje. Uspinjao se ljestvicom polako. Uvijek kako dolikuje časti. Smatra li on da financijski dobro stojeći poput njega trebaju svoje slobodno vri-jeme staviti na raspolaganje drugima, jer on je u svakom trenutku spreman služiti u općini. “Nisam za prisilu”, veli on, “no ako netko ima privilegij da može nešto učini-ti za druge, mislim da to treba učiniti i ja sam to uvijek i činio. To mora uostalom

Nicole Spilka

Moj Beč

Prije svega pruža taj grad nebrojena mjesta koja bude sjećanje i razmišljanje - i tako postadoše

životvorna mjesta za osobne životne priče.

odlučiti svatko za sebe. “U osnovi bi se on radovao kada bi se u opčini aktivizirao još veći broj ljudi. A za pomoć uvijek ima mo-gućnosti. Tijekom idućih mjeseci nekoliko će ži-dovskih obitelji iz Mađarske zbog tamoš-nje političke situacije preseliti u Beč. No time će pridonijeti i živahnosti i mnogo-strukosti židovske općine u Beču, koju Deutsch i nadalje želi voditi kao jedin-stvenu općinu. U Beču je Deutsch kod kuće. Tu je rođen. Tu je rođen i odrastao. Tu je i niz godina predsjednik sportskoga centra Makabi i

prisustvuje svim utakmicama. Kako nje-govi prijatelji govore, on je “najaktivniji pasivni sportaš kojega poznaju. Od dje-tinjstva naovamo provodi dvaput godiš-nje odmor u Izraelu, danas redovito u nekom hotelu u Herzliji. “Izrael je moja duhovna domovina.” Ono što međutim tamo ne dobije njegovo je najmilije jelo kaiserschmarn bez grožđica, ali zato s malinama. “I kad moja žena to ne sluša rado. “

Iz bečkoga mjesečnika Wina (ožujak 2012) odabrao i preveo Branko Polić

nas provodeći dio vremena u treningu i u igrama svoga udruženja Vienna Capi-tals. Taj led tobože otkriva čitavu priču moga života, ali i to kako sam ovdje su-sreo svoju prvu ljubav. A bez hokeja na ledu ne bi mi bila ukazana čast da pri-godom otvaranja 13. europske Makabi-jade na bečkome Rathausplatzu zapalim plamen.”

marCuS G. PaTKa, POVJESNIČar KuLTurE I KuraTOr ŽIDOVSKOGa

muZEJa u BEČu“Kao povjesničar kulture najmilije mi je mjesto u Beču Dorotheerstrasse, gdje se sadašnji Beč susreće s prošlim. Ovdje je stanovao slikar Adolf Frankl, a i pi-sac Peter Altenberg. O obojici svjedoče spomen-ploče, na drugom katu kućnoga

broja 12, gdje su slobodni zidari imali svoje sjedište. Danas se u toj kući smje-stila galerija Charim, a na broju 11, pre-ko puta je Židovski muzej. Na broju 17 nalazi se Dorotheum, gdje se počevši od 1938. na dražbi prodavala židovska imo-vina.

ruTH WErDIGIEr PSIHOTEraPEuTKINJa

Ljubim Augarten do te mjere, “da često za vrijeme podnevnoga odmora zgrabim svoje štapove za nordijsko hodanje i tamo vrtim svoje runde. Posebno me raduje što u baroknome vrtu ne cvate ono uobičaje-no cvijeće za parkove, nego mu svako go-dišnje doba pridaje novu ljepotu.To je pravo multikulturno mjesto, gdje mnoge raznorodne kulture uživaju jed-ne pored drugih svoje slobodno vrije-

me. Moja najmilija anegdota uostalom potječe iz razdoblja Josipa Drugog, koji je 1775. Augarten izručio javnosti. Nato se plemstvo potužilo kako “više ne mogu tamo šetati među svojima”. Josip II. im je tada suho uzvratio: ’Gospodo moja, kada bih isključivo želio biti samo među svo-jima, morao bih šetati po Kapucinskoj grobnici.’

TImNa BrauEr, PJEVaČICa

NOVIOMANUT 112

3

Since a city like Vienna offers an in-finite number of remembrances, as well as places of eternal memories, the author interviewed six eminent members of the Viennese Jewish community of various professions, who as a whole, gave an extremely

“Zbog svoga sam posla često na putu i živim tobože od restorana do restorana. SKOPIK & LOHN sa svojim velegradskim flairom posebno mi leži na srcu. Volim mješavinu zanimljivih ljudi ovdje uz sa-svim poseban ugođaj. Za mene u jednome lokalu nije važna samo hrana, mora tu biti i duha. A kod Skopika i Lohna naprosto se osje-ća s koliko su ljubavi razrađene pojedi-nosti. To počinje već od maslaca koji se servi-ra uz hljeb, a završava srdačnim opro-štajem.“

EDEK BarTZ KuLTurNI mENaDŽEr I STVaraLaC

KuLTurE“Ne treba biti Židov da bismo zavoljeli proizvode pekare OHEL MOSHE u Lili-

enbrunngasse. Da iz njihove pećnice ne izlazi masovna roba, nego proizvodi s tradicionalnim dodacima koji naprosto idu u tek. Najradije nastojim ovdje prolaziti čet-vrtkom, jer samo tada imaju lisnato ti-jesto s kakaom. U petak je u malenome dućanu tradicionalni pogon, zatim se

Summary

unaprijed primaju narudžbe, ponajviše za halu, još toplu koja se rasprodaje kao na tekućoj vrpci. Volim pecivo jer znači stalnost u židov-skome životu - što je za zajednicu neo-bično važno.”

Iz bečkoga mjesečnika WINA (veljača 2012) odabrao i preveo B. P.

variegated view of the city, evoking also, in certain cases, intimate recol-lections of manifold Viennese life, due to tradition and its penetration into the contemporary tendencies, including aspects of specific Jewish-ness.

under the title “a Library of saved recordings” the Central European Center for research and Documentation began with its first Oral History Project collecting records of Jewish individuals supported by family stories and snapshots. From the beginning of the project starting in 2000 under the name of “Jewish Testimonies of an European Century”, Centropa has

Centropa (the central europe center for research and Documentation) prvi je pro-jekat “usmene povijesti” koja dokumen-tira židovsku povijest putem obiteljskih fotografija i pratećih povijesti.Od početka projekta Židovski svjedoci eu-ropskoga stoljeća godine 2000 Centropa je digitalizirala preko 1.250 životnih priča i blizu 25.000 obiteljskih fotografija. Inter-vjui su vođeni u većini zemalja srednje i istočne Europe.Vođeni intervjui dokumentirali su ne samo Holokaust, otvorivši cjelokupni ras-pon židovskoga života u 20. stoljeću, jer su ispitanici iznosili obiteljske priče u vezi svojih obiteljskih fotografija.Centropa stavlja taj materijal na raspola-ganje - koji je brižljivo razrađen - muze-jima i knjižnicama, književnim i obrazov-nim projektima u Europi, SAD i Izraelu. at.centropa.orgTanja Eckstein, novinarka Centrope, tije-kom idućih mjeseci predstavit će neke od najnapetijih intervjua u mjesečniku Wina.

Moja obitelj s majčine strane potječe iz Zalozca, mjestanca u Galiciji koje se na-lazi na rubu oblasti Habsburške monar-hije u blizini poznatijih gradova Kolomea i Brody. Moja je baka rodila petnaestero djece, od toga ih je desetero ostalo na ži-votu. Kada je 1914. izbio Prvi svjetski rat, izmijenio se život Židova u toj oblasti. Jed-nom su ruske čete bile uznapredovale, za-tim su stigli Kozaci, a potom austro-ugar-ska vojska. Tako je to išlo amo-tamo sve dok se moja obitelj nije dala u bijeg.Moji praroditelji i osmoro njihove djece napustiše 1916. svoj dom i stigoše 1917. u Beč. Za vrijeme bijega koji je trajao godinu dana, rodila se moja teta Klara. Teta Berta rodila se 1918. već u Beču. Bilo je u Beču vrlo teško s tolikom djecom, a zapravo su bili bez sredstava Stan mojih praroditelja nalazio se u 20. okrugu Perinetgasse 2. Perinetgasse je vrlo kratka ulica, dvije su kuće s desne strane, a dvije s lijeve, a ona

Jedna knjižica spašenih sjećanja

Summary

vodi prema Gaussplatzu. To je bilo prvo utočište moje bake - i posljednje. Moj je djed umro 1918. godinu nakon njihova dolaska u Beč, od španjolske gripe.Moja majka Miriam rođena je 1902. u Zalozcima. Udala se za moga oca Lea Hochbaua, koji je bio bankovni činovnik, u Schopenhauerskom hramu u 18. okru-gu. Ja sam se rodio 1926.Moj je otac bio miran i osjećajan čovjek, ali sklon hazardnim igrama, pa bi se jedva zadržao kod kuće i puno premalo bavio obitelji. Stoga nije slučajno što se godine 1936., nakon deset godina braka razvela i vratila mojoj baki u Perinetgasse. U tome jednosobnome stanu - kabinetu živjelo je još troje braće moje majke: teta Berta, teta Klara i ujak Leon. Meni je tada bilo 10 godina i upisali su me u Unterberšku gimnaziju blizu Augartena. Baka je uvi-jek bila središte obitelji. Živjeli smo tamo i usprkos uzanu prostoru bili smo sretni.

Paul Back 1926. rođen u Beču, preživio u Haifi (Izrael), 1975. vratio se u Beč

Religiozne i nereligiozne tete i ujak dobro su se slagali. Tako smo mirno živjeli zajed-no sve do upada nacista.

Iz bečkoga mjesečnika Wina (veljača 2012.) odabrao i preveo B. P.

gathered more than 1250 family stories and has digitalized about 25,000 Photos. The Viennese monthly Wina will bring some of the most exciting inter-views. The first was done with Paul Back (born 1926) who survived in raifa but returned to Vienna in 1975.

“Tijekom zime moram stegnuti remen”, kaže Mally Shaked. Od ponedjeljka do če-tvrtka vodstva se obavljaju dvaput dnevno. U hladno godišnje doba događa se da se jednom slučajno nađu dva turista. Njihova je sezona ljeto. Tada pored razgledavanja hrama poduzima i dodatna vodstva gra-dom. Pješice, dakako. “Na taj način osta-jem fit. No jednoga je siječanjskoga dana pristigla zapanjujuće velika skupina turista. Jedan par iz Australije, jedna obitelj s dvo-je djece iz Njemačke, jedan par koji govori ruski, drugi jedan par koji se sporazumi-jeva na njemačkom. Svi zauzimaju mjesta u glavnoj prostoriji gradskoga hrama, gle-daju gore prema svijetlomodroj kupoli s mnoštvom zlatnih zvjezdica, na spremišta za Toru. Prikaz neba doživio je prvu obno-vu potkraj 19. stoljeća, priča Shaked. Isto-vremeno je zgrada i elektrificirana. Svjetlo je toga prijepodneva prigušeno. Kada se na Šabát ovamo dolazi na molitvu mnogo je svjetlije.

Alexia Weiss

Bečka Sinagoga kao cilj razgledavatelja

Kada se želi razgledati židovski Beč, jedno je od stjecišta Gradska sinagoga. Počevši od 2011. Mally Shaked je odgovorna za sinago-

galna vodstva.

Shaked govori o počecima sinagoge u ranom devetnaestom stoljeću, o maloj, imućnoj, poprilično asimiliranoj, židov-skoj zajednici, o porastu židovskoga sta-novništva do 1900. i još nešto kasnije, o pravnome izjednačenju koje je car Franjo Josip dao Židovima. “Među Židovima koji su došli poslije i onima koji su tu boravili otprije bilo je velikih razlika”. Prvenstve-no je iz Istočne Europe privuklo mnoge u živahnu metropolu. Sklanjali su se pred pogromima, misleći da u Beču nema an-

tisemitizma. “No prevarili su se”, govori Shaked posjetiteljima.

Brižljiv pristup osjetljivim temama

Ubrzo dođe riječ na 65.000 austrijskih žrtava Šoe. Jedna dama upita na engle-skom uz primjesu ogorčenja kakav je bio postupak službene Austrije spram Marie Altmann. Shaked sluša, pokušava sažeti sve relevantne informacije i izjavi kako je zamršeno primijeniti prave okolnosti u slučaju Klimtovih ulja čiji povrat zahtijeva potomkinja obitelji Bloch-Bauer. Napo-sljetku bude riječ o moralnoj odgovorno-sti na koju se obvezala država Austrija.Gospođa, koja se raspitivala, dolazi iz Au-stralije i zove se Shirley Lesh. Pristigla je u Beč sa svojim mužem Ronom. Obitelj Shirley Lesh potječe iz Poljske, pričala je nakon vodstva. “Moji su roditelji preži-vjeli Holokaust.” Otac je u međuvremenu preminuo, 89-godišnja majka još je živa.“No ona ima mnogo psihičkih proble-ma. Fizički su preživjeli. Ali psiha se nije osnažila.” Shirley brizne u plač. To joj se jednom već dogodilo kada su letjeli preko

Unutrašnjost bečkoga gradskoga hrama, Seitenstettengasse.

NOVIOMANUT 112

4

Summary

Poljske.”U Poljsku ne mogu pristupiti. Ali i ovdje želim pogledati šul - židovsku školu!”Obitelj Mall dolazi iz blizine Pforzheima, u Njemačkoj. Markus Mall evangelički je teolog, radi kao okružni župnik za omla-dinu. U svakom gradu koji posjećuju po-gledaju si i židovska postrojenja, priča on. “Nama je važno da shvaćamo židovstvo, da bismo shvatili kršćanstvo.” Njihova je kćerka pričala kako se posljednjega Veli-koga četvrtka slavila Pasha.” “Zapravo je to bila kršćanska proslava Pashe predba-cuje otac. Sjećanje na Posljednju večeru. “Oni koji dolaze u gradski hram za sve se zanimaju”, priča Shaked. Žene se međusob-no vrlo razlikuju. Osamdeset posto posje-titelja iz Njemačke uostalom nisu Židovi, većina ih je s vrlo naglašenim kršćanskim backgroundom. Nasuprot tome 90% posje-titelja iz Sjedinjenih Država su Židovi. Oni žele saznati kako živi ovdašnja zajednica i ima li još u Beču antisemitizma. “Ja im za-tim tumačim da antisemitizam uvijek ima drugačiji značaj. Srednjovjekovni antisemi-tizam razlikovao se od onog koji je zavla-dao u 17. i u 18. stoljeću, što je bio privredni antijudaizam, a taj se razlikovao od rasistič-koga antisemitizma za nacističke ere. Da-nas postoji ponajprije antisemitizam pri-kriven plaštem anticionizma.” Nežidovski Nijemci naprotiv ponajprije se zanimaju za

The Central Synagogue of Vienna is open for visitors from monday to Thurs-day twice a day, under the leadership of mally Shaked, a Jewess of Iraki ori-gin, who speaks English, German and Hebrew fluently. She is always ready to answer even intricate questions by visitors from various countries,m of both Jewish and on non-Jewish origin. The Jewish religion and tradition can offer a better insight into the Jewish heritage during a synagogue sightseeing.

Rođena 1949., potječe iz sta-rosjedilačke iračke obitelji i odrasla u Izraelu. Nakon ta-mošnjega školovanja odlazi u London, studira engleski i na-kon nekoliko godina vraća se u Izrael gdje upoznaje budućega muža - Austrijanca. Slijedi pre-seljenje u Beč, vjenčanje, rođe-nje troje njihove djece Premda nije htjela učiti njemački sada je morala - i čestito naučila, nakon tromjesečnoga intenzivnoga tečaja. Danas tvrdi ona: “Taj je jezik ipak lijep.”Brak je raskinut 2002. Započinje radom u Židovskom muzeju na bečkom Ju-denplatzu. Polaže voditeljski ispit i 2011. preuzima odgovornost za sinago-galna vodstva kao i za ljetna vodstva po gradu na njemačkom, engleskom i hebrejskom.

vjerska pitanja. “Pokušavam uvijek olabaviti sve ono što sva ta pitanja u sebi kriju. Toga je dana jedne žena iz Njemačke prigrabila pri-liku: Nakon što je Shaked protumačila da je gradski hram vođen prema ortodoksnome obredu, pokazujući pritom na obje galeri-je za žene, upitala je: “Tko odlučuje o tome, kada je neka crkvena zajednica ortodok-sna?” Shaked joj odgovori da je Beč oduvijek vrlo tradicionalan, u suprotnosti primjeiice prema Berlinu, koji je još prije nacističke ere imao nekoliko liberalnih sinagoga. Ona me-đutim doda na to da mnogi posjetitelji grad-skoga hrama sami ne provode ortodoksni život. To je takoreći specifičnost (osobitost) ove sinagoge. Vodstvo se privodi kraju pre-ma pločama na kojima su navedena imena žrtava Holokausta.

Trenutak tišineUbrzo zatim zavlada čuđenje kada je Shaked ukazala na to koliko se židovskih vojnika u Prvom svjetskom ratu borilo i koliko ih je poginulo za cesarsko-kraljevsku monarhi-ju. Posljednje je zaustavljanje uslijedilo pred spornen-pločom za Salomona Sulzera. Kan-tor je neraskidivo vezan za Beč. Australijski supružnici kimnu glavom. Za većinu ostalih čini se nepoznatim pojmom.

Iz bečkoga mjesečnika WINA (veljača 2012) odabrao i preveo Branko Polić.

Wolf-Erich Eckstein, voditelj matičnoga ureda Židovske općine u Beču, u kolovo-zu protekle godine doživio je uzbudljivo otkriće. Na Währinškome groblju ugledao je ostatke nadgrobnoga spomenika bez imena, bez nadnevka, no ipak uz natpis koji ukazuje na rano preminula pokojni-ka. Ecksteinova su istraživanja pokazala da bi tu mogao biti ukopan Anton Strauss, čija je udovica Adela sklopila drugi brak s u svijetu proslavljenim “kraljem valcera” - Johannom Straussom sinom. On se brinuo i za Alicu, kćerku Antona i Adele Strauss.Da bi se mogli vjenčati, prijeđoše na pro-testantstvo. Alicino židovsko podrijetlo izazvalo je 1939., dakle mnogo godina kasnije u Stürmeru hajkačku kampanju pod naslovom židovski vrebaoci na ba-štinu kao predigru za kasnije razvlašćenje nasljednice koja je raspolagala mnoštvom predmeta iz ostavštine.Anton Strauss danas više ne počiva na Währinškome groblju. Podjednako ni nje-gova majka Wilhelmine i njegova u četvrtoj godini života preminula sestra Hermina. Sve je troje pokojnika u kolovozu 1941. na privatnu pobudu ekshumirano i iznova po-kopano na bečkomu Središnjemu groblju.Währinško groblje moglo bi ponuditi mno-ga otkrića poput ovoga. No neće sva biti pojašnjena. Godine 1780. zaključio je grad Beč uspostavu novih grobalja izvan današ-njega Gürtela (pojasa ), priča sam Eckste-in. Tako je i Währinško izraelitsko groblje preseljeno na područje od 5.505 četvornih metara površine. Proširivalo se tri puta: 1833. Za 5.158 četvornih metara, 1835. za daljih 1.983 četvornih metara i naposljetku 1856. za 10.165 četvornih metara. Time je groblje obuhvaćalo ukupnu površinu od nešto više od 22,800 četvornih metara.Počevši od 1879. novi su grobovi postav-ljani samo na Središnjemu groblju. Po-

Mally Shaked

Währinško groblje, svjedok židovskoga života u Beču prije dvjesto godina bolećivo je mjesto rasulu

izručeno, a ipak – idilično

sljednji ukop koji je dokumentarno po-tvrđen u jednu već postojeću grobnicu u Währingu potječe iz 1911. Tamo su bile – što zapravo u židovstvu nije predviđeno – dvije urne.

Tisuće bezimeno sahranjenihIzmeđu 1784. i 1875. preminulo je u Beču prema knjigama o smrti (posmrtnicama) Izraelitske bogoštovne općine u Beču 28.000 ljudi, među njima i mnogo djece kojoj često nije postavljen nadgrobni spo-menik. Ipak je još često riječ o 8.593 uko-panih na Währinškome groblju. Odakle potječe ta brojka ?Eckstein govori ovdje o jednom krivom tumačenju. Ubrzo nakon prijelaza stoljeća tadašnji je arhivar Izraelitske bogoštovne općine Pinkas Heinrich primio nalog da uvede knjigu o grobljima koja će obuhva-titi sve nadgrobne spomenike te ispita ispravnost natpisa. Tek je tada Heinrich poduzeo naknadnu numeraciju spome-nika, podijelivši ih u 21 skupinu. Kolik je broj osoba tamo ukopan nikada se neće pojasniti. I podjednako, koliko će ih još biti ukopano.Tu je opet riječ o trima naletima ekshumaci-je u doba nacizma. Prva je još dobro doku-mentirana i prema tome može se preispita-ti. Bilo je to 1941. Izraelitska je bogoštovna općina imala doduše tada drugih briga, no ipak se znalo da groblju prijeti razaranje. Uspostavljen je popis grobova znamenitih ličnosti za koje je bila preporučena posebna zaštita. Među 118 imena uvršteni su člsnovi obitelji Arnstein, Biedermann, Brandeiss-Weikkersheim, Herz, Hofmannsthal, Lei-desdorf, Lewinger, Liebenberg, Oppenhei-mer, Pope, Sichrowsky, Todesco, Wertheim, ali i rabini Ruben Baruch, Moses Henoch Berliner, Lazar Horwitz, i Isak Noa Mann-heimer. Naposljetku nisu svi od njih bili

preseljeni. Ukupno je izvršeno 127 ekshumacija, od toga 65 na poticaj Izraelitske bogoštovne općine, 62 na poticaj članova obitelji. U tu kategoriju pripada i premještaj i ponovni ukop An-tona Straussa. Za to se bila za-ložila neka Pauline Lippmann. Nju su ubrzo zatim deportirali u Kowno i tamo je ubijena. U kojem je odnosu stajala s obitelji Strauss, do danas nije razjašnje-no.Daleko se grublje odvijao dru-gi val ekshumacija, potkraj 1941. Tu se radilo o tome da otprilike osmina cjelokupne površine koja graniči s Döblinger Hauptstrasse (Doblinškom glavnom ulicom), što hitnije bude ispra-žnjena. Na tome se mjestu danas nalazi Schnitzler Hof. Za tri tjedna bude zemlja bagerima s ostacima dvije tisuće grobova odstranjena, pored ostaloga nasuta izme-đu Ypernplatza i Zapadnoga kolodvora.Kosti bijahu dosta površno izdvojene i naposljetku bez pisanoga naloga (opisa) ukopane na Središnjemu groblju.

Židovska trupla služe u svrhu rasnih istraživanja

Godine 1942./1943. došlo j naposljetku do trećega ekshumacijskoga vala. Rasni istra-živači podnijeli su Izraelitskoj bogoštovnoj općini svoj popis želja da trupla preminu-lih Židova mogu mjeriti. Na njima bilo je navedeno nekoliko stotinu imena, s mnogo djece čija su trupla bila uostalom već go-tovo posve rastočena. Naposljetku su po-smrtni ostaci od 300 ukopanih predani na-cističkim znanstvenicima. O tome svjedoče svakako inventarski brojevi u tom omjeru.Godine 1947. Pokopana su 222 posmrt-na ostatka pronađenih prema kartonima. Gdje je osamdeset preostalih? Ni tu tajnu zacijelo nikada nećemo riješiti.Sva ta saznanja pridonose tome da idilu Währinškoga groblja sagledavamo u druk-čijemu svjetlu. Od godine 1999. uostalom više nije pristupačno javnosti. Prethodno

su jazavci prekopali zemljište, pobrinuvši se da bude razoreno. Zatim nađoše i van-dali put preko zida na tu površinu i dolaze, budući da je groblje zatvoreno, na mjesto gdje se mogu nesmetano iživljavati.U međuvremenu je zaključeno saniranje čuvarske kućice koju je projektirao Joseph Kornhäusl i u kojoj je uređen info-pult. Tako ćemo, nadamo se, uskoro moći opet zaroniti u taj potonuli svijet.

Iz bečkoga mjesečnika Wina (veljača 2012) odabrao i preveo B. P.

The Viennese Jewish cementery of Währing was founded in 1780. When the enlarging of the town out of the so-called girdle offered larger spaces for different conessions. During the 19th century, Währing cementery was considerably enlarged in 1833, 1835 and 1856. Still, during the following decades, the cementery was slowly submitted to excavations, which were exctremely drastic during the Nazi Period, and to all kinds of vandalism.During the aftermath the Währing cementery was gradually transformed into a park, where the small custodi-an’s house stays as a remembrance of the past, while remains of some tombs were transferred to the Viennese Cen-tral Cementery.

Alexa Weiss

Währinško groblje - pregršt tajni

Summary

NOVIOMANUT 112

5

Bila sam još vrlo mlada kada sam prigo-dom neke priredbe kojoj sam se veoma di-vila upoznala Hilde Spiel. Odaslala sam joj zatim - kao dar, a ne radi prosudbe ili da je molim za neku potporu nekoliko svojih "tiskovina". Poslala mi je neto s nekoliko primjedbi nekoliko eseja natrag i zamoli-la me da članak Hahparát Rišoním može zadržati jer joj se vrlo sviđa. On govori o mome djetinjstvu u južnoj Italiji i kako sam tamo naletjela na omladinsku grupu iz bivšega logora Ferramonti koja me je učinila cionistkinjom i s kojom sam još usred rata u proljeće 1944. stigla u Palesti-nu - dok je moje srce ostalo u Italiji.Povijest bečkoga židovstva postala je glav-nom temom mojih interesa, a emancipa-cija moja najmilija tema. Hilde Spiel, s kojom sam mogla uspostaviti vrlo prisan odnos, postade moja provodna ličnost. Divila sam joj se kao piscu i draga mi je bila kao čovjek. S majkom često sam je po-sjećivala kod kuće i u njezinu ljetnikovcu na Wolfgangskome jezeru. Moj internist - kojega sam joj preporučila, iznimno ugo-dan čovjek, koji je djetinjstvo morao pro-vesti u Francuskoj, kao i ja svoje u Italiji - postao je njezin liječnik u posljednjim njezinim godinama i pratio ju je brižljivo sve do kraja. Posljednji put susreli smo se u operi prigodom neke gala-predstave Luise Miller u kojoj je Paata Burchuladze, mladi bas iz Gruzije, debitirao kao grof Walter. Nastup je bio senzacija, udar groma koji je sve doveo u ekstazu. U pauzi (mi smo sjedili dosta naprijed) svi su bili ushićeni. Ona me upitala: “Što kažete na mladoga basista?” Odgovorila sam: “Zapravo sam samo zbog njega došla. On je učenik Giu-liette Simionato, na Scali.” Sa suzama u očima zagrlila me i poljubila.Nikada nisam dopustila da ona utječe na moj odnos prema židovstvu, kojemu se Hilde nije željela u svemu priklanjati, premda me to smetalo. Njoj sam zahvalna za Fanny i priznala mi je, kada je istraživa-la knjigu i zatim tako divno pisala, s tom plemenitom, snažnom ženom, s tom pono-snom ženom iz Berlina koja je zbog svoga salona u Beču, kamo je stigla udajom, po-stala simbolom emancipacije svoga naroda kao kruna razdoblja prosvjećenosti s kojim se u potpunosti može identificirati.Fanny von Arnstein bila mi je toliko važna jer je životom bečke plemkinje i zakoni-ma vjerne Židovke rušila sve predrasude koje su uzrokovale odvajanje Židova i laži o njima. U gradu, prožetu žučljivim anti-semitizmom vodila je salon u kojemu se sastajahu Židovi i kršćani istih pogleda u prisnom prijateljstvu i gdje je ona, prvi put u Beču, postavila božićno drvce koje ju je trebalo podsjećati na njezin rodni Berlin.Svojim djelom Fanny von Arnstein ili eman-

cipacija Hilde Spiel stvorila je majstorsko djelo književnosti koje je istovremeno do zadnje pojedinosti veliko povijesno djelo, točna kopija završetka 18. i toliko protur-ječnog 19. stoljeća jedno za Beč, ali i za sve europske Židove, neponovljivo razdoblje uspona i pada, sjaja i jada, velika napretka i obrata, raj kao predvorje pakla. Ljudi naše-ga plemena kojima je dano da prežive tre-bali bi navlastito za šest milijuna onih koji su pretrpjeli strahotno mučeništvo dokazati kako je neponovljivo vrijedan bio prolazni trenutak emancipacije, premda toliko var-ljiv i besperspektivan no ipak čuva uz velik ponos uspomenu na Fanny i njezino doba.Hilde Spiel sanjala je o budućnosti koja je za Fanny trebala biti baklja i primjer. Fanny je bila za nju, a i za mene, iluzija. Prelijepi san što ga je tako divno, tako akrilijski, tako točno opisala i na koju sam u nadi vjerova-la kao mlado biće. Smatrala sam da je na-kon okrutnosti Šoe židovski svijet ostavio za sobom vrijeme progona, ograničenja, klevete i diskriminacije. Bilo je dobro što si predočujemo takav svijet kakav je Fanny doživjela na vrhuncu civilizacije prosvjeće-nja i iskoristila za jednakopravnost svoga naroda. Nastaviti s time kada je pakao bio savladan bio je cilj našega humanizma, kao preživjelima. No tijekom vremena okoli-na mi je dokazala da se tek malo toga iz-mijenilo. Fannyina emanipacija od nekoć, emancipacija njezina alter ega, Hilde Spiel i moja vlastita koju su motivirala ta dva veli-ka uzora, ostala je neukroćena.Visokoštovanoj prijateljici Hilde Spiel za-hvaljujem opsjenu koja me posve sigurno učinila hrabrom i snažnom i za što se ona, u nadi da ću je stvarno moći sačuvati od-vojila od našega naroda. Sigurno joj nije drago da je danas svrstana među “Židov-ke”. Premda sam ja zbog toga ponosna, premda joj ja time snažno protuslovim, treba reći da samoodređenje i upornost na vlastitome identitetu kako ih je čovjek sam proćutio bile odredna obilježja iden-titeta. Nürnberški su zakoni tisuće ljudi koji se po vlastitom nahođenju više nisu osjećali Židovima ponovno požidovili, generacijama poslije. Tobože, neotkloniva sudbina, koju Hilde nije htjela prihvatiti, ali koja ju je zadesila uz mnoge veličine našega naroda poput Heinricha Heinea, Ludwiga Börnea, Rahel von Warnhagen, koji su slavili pir emancipacije.Hilde Spiel rođena je 1911. u Beču, na vr-huncu židovske asimilacije. Osim Edith Stein koju su kao opaticu u nekom samo-stanu pronašli nacisti i sa sestrom je po-slali u smrt ni za koga nisam čula da se dao krstiti iz uvjerenja. I Edith Stein rekla je svojoj sestri kada ih odvedoše: “Dođi, mi idemo za svoj narod.”Ipak. Ali danas je ona katolička svetica.

Kada je Hilde Spiel kao dijete sa svojom židov-skom bakom polazila u šetnju Bečom, običavala se velikim marom pre-križiti pred svakom cr-kvom. Ipak u obrazova-nim bečkim krugovima gotovo da nije bilo mo-guće postići odstup od židovstva. Tako je bivalo u glasovitoj Schwarzwal-dskoj školi, na sveuči-lištu, gdje je studirala kod Moritza Schlicka, u kavanama, pa čak i u Socijalističkoj stranci, kojoj je pristupila 1933. U Londonu, kamo se već 1936. Preselila sa svojim zaručnikom Peterom de Mendelssohnom, stigo-še za njom bečki Židovi, kojima je uspjelo prebje-ći pred nacistima. Prem-da su prve njezine pri-povijetke i romani nastali u Beču još prije izbje-glištva, počela je u Londonu ubrzo pisati na engle-skom jeziku. Bila je velika obožavatelji-ca Grahama Greena i iska-zala se i kao od-lična prevoditelji-ca. Kći i sin rođeni su j o j u Londonu, a 1941. postala je britanskom državljankom. Kao ratna dopisnica došla je 1946. zakratko u Beč. Tada je naposljetku nastao veliki raskol između nove domovi-ne i stjecajem okolnosti vrlo narušena od-nosa prema Beču, gdje se nekoliko godina poslije ipak skrasila stekavši ljetnikovac na Wolfgangseeu, gdje se tijekom godina sa-stajala elita austrijske književnosti. Njezina djelatnost za PEN-klub i priznanja za sada opet na njemačkom pisane knjige i eseji iz-miriše je napokon s njezinom domovinom.Osvrćući se unatrag možemo reći da je Hildinom smrću, 30. studenoga 1990. za-vršilo razdoblje velike književnosti nasta-le na poprištu duha i nenasljedne darovi-tosti bečkih Židova, izniklih iz razdoblja prosvjetiteljstva. Obožavala sam svaki redak što ga je napisala, njezin stil, njezin stav, njezin humanizam, njezinu usavrše-nost, ponesenu muzikalnošću, što je iza-zvalo osobitost njezina stila. Kompendij svega toga nalazimo u knjizi Fanny von Arnstein ili emancipacija, njezinu najvaž-

nijem djelu u kojemu se već najavljivalo sve ono što će nam još darovati.Raduje nas kada vidimo kako u svijetu u kojemu se brzo živi, i koji je opterećen

bujicom informacija, ima ljudi mlađe ge-neracije koji se zanimaju za ličnosti iz 20. stoljeća čiji je život bio uvjetovan životnim okolnostima koje je danas teško shvatiti. Za okruglu obljetnicu Hilde Spiel izišla je u Studienverlagu nježna knjižica od 161 stra-nica s 10 priloga o njezinu životu i djelu, uz Izjave svjedoka, njezinih suvremenika i osjećaja mlade generacije u vezi s ličnosti koja je za sobom ostavila dubok trag.Hilde Spiel i književni salon Ingrid Schramm i Michaela Hamela. Prikaz uz-budljivog i uzbuđujućega života novijeg izdanja.

Iz dvomjesečnika Illustrierte neue Welt (prosinac 2011. - siječanj 2012.) odabrao

i preveo Branko Polić

Summary

The author gives a personal view of the work and craftsmanship of Hilde Spiel, whom she met on several occasions in her home and in her villa on Wolf-gangsee. Owing to her literary work in the footsteps of Joseph roth and Ste-fan Zweig, Hilde Spiel was particularl attracted by the personality of Fanny von arnstein whose not only social environment prompted the flowering of Viennese Jewish intellect. Fanny was for Hilde the vanguard of Jewish intellectual emancipation which was followed by Heinrich Heine, Ludwig Börne and rahel von Varnhagen.

The emigration years after the an-schluss urged her to make use of the English language in her later works. She also became a great admirer of Graham Greene. But finally she spent her last years in St. Wolfgang host-ing eminent writers and famous Pen-Club members in her mansion.

Rita Koch

Hilde i Fanny – jedna simbioza uz stoti rođendan Hilde Spiel

Povodom stotoga rođendana Hilde Spiel u Sv. Wolfgangu je put koji vodi do tzv. Kuće na Potoku prozvan prema književnici. “Velika dama austrijske književnosti” provela je ondje desetljeća u svome ljetnikovcu i vodila legendarni zeleni salon. Kuća je bila sastajalištem najvažnijih pisaca i društveno stjecište za vrijeme ljetovanja. Sadašnji kućevlasnik, dr. Ernst Baugartner održao je prisutnost Hilde Spiel u vidu prijašnje vlasnice i stavio na raspolaganje svoje zemljište za postavljanje ploče njoj u spomen. “Uspomenu na Hildu Spiel ne želimo samo sačuvati u vidu spomenika u Parku književnika, nego i nazivom jednoga puta u središtu mjesta. Zadržavajući veliku pjesnikinju u trajnoj uspomeni”, prema riječima gradonačelnika Johannesa Peinsteinera i kulturnoga referenta Arnea Perfallera, koji su u nazočnosti njezine dvoje djece, Christine Shuttleworth i Felixa de Mendelsohna i dvoje unučadi Hilde Spiel otkrili novu ploču puta. Ta posthumna počast dio je svečanosti u počast na jednu od najslavnijih stanovnica Sv. Wolfganga 23. listopada održana je matineja s Andreom Eckert i Felixom de Mendelssohnom pod inicijativom “Književnosti na Wolfgangskom jezeru”.

NOVIOMANUT 112

6

Rijetko su prognoze bile tako točne: Iran-sko državno vodstvo za skupštinske je iz-bore početkom ožujka najavilo da predvi-đa 65 % učesnika na izborima i time točno pogodilo u sridu. Prema podacima iran-skoga Ministarstva unutrašnjih poslova izišlo je na glasačka mjesta 64,2% od oko 48 milijuna stanovnika s pravom glasa. Nije samo brojno sudjelovanje na izbori-ma nego ni izborni rezultat nije iznenadio. Režim se temeljito pripremio da sve zadrži pod nadzorom.

Ovaj put samo je šačica odabranih ino-zemnih promatrača pripuštena u zemlju; malobrojni gledaoci nalazili su se odre-đenoga dana pod paskom tajnih službi na odabranim glasačkim mjestima. Ionako između 3.500 kandidata nije bilo refor-matorskih kritičara režima. Njihovu kan-didaturu isključio je režim još za vrijeme pripremnih predizbornih aktivnosti. Svu je pažnju stoga zaokupila unutrašnja poli-tička borba s predsjednikom Mahmudom Almadinedžadom, koji je nakon ospo-ravane pobjede na izborima 2009. poku-

Gil Yaron

Otvoren pokušaj moći

Jačanje Ramenenzičke samovlade predstavlja nas-tavak iranske agresivne vanjske politike. Pooštren je

samo postupak.

after the parliamentary elections in Iran the gaining of strength of the Khamanite autocracy means a prolongation of aggressive foreign policy. Iran seems to go on with different proceedings. For the moment, the balance of power that in inner policy the divergencies between President mahmoud ahmadinedjad was trying to evidence the autocracy of the Chief of State and supreme leader ali Khamenei. The Guards of the revolucion, the elite units of the army and the most important economic factors are strongly subdued to him, and the spiritual elite of the State of god areentirel dependent on him. There is no question of attributing to God’s State an even more secular option. all this also means a sequel of Iran’s foreign policy.

reports from the united States ere confirmimg Iran’s support of the radical terror or-ganizations such as Hisbollah in Libanon, Palestinian Islamic Jihad, the Houthi rebels in yemen and Shiyte fractions in Iraq. The inefficient attacks by Israeli establishment in Georgia, India and Thailand were probably instigated on Khamanei.

Summary

The latest events in the Near East appear to be quite distressing. On the one hand it seems quite optimistic to expect peace between Israel and the Palestinians but this depends entirely on their rulers. On the other hand, Iran plays a role which need not be despised. a short time ago it seemed that the foundation of a Pales-tinian State would contribute to maintaining peace. But the problem seems quite intricate because of assad and the moslem Brothers in Gaza. anyhow, the present situation seems rather far from leading to optimistic conclusions.

Joanna Nittenberg

Čin ravnotežeNajnovija zbivanja na Bliskom istoku uzrokuju posve proturječne dojmove. S jedne strane, tu je pozitivan aspekt. Mo-glo bi naposljetku možda ipak uspjeti postići mir između Izraelaca i Palesti-naca i time obrnuti želju velikoga di-jela obaju naroda. Svaki narod teži za mirom, a većinom su to neodgovorni državni poglavari kojima uspijeva gra-đane huškati na rat. Razvoj događaja na Bliskom istoku rezulat je preobrata čiji ishod nitko ne može predvidjeti. U tim tokovima Iran igra ulogu kakvu ne valja podcijeniti. Izrael je s pravom zabrinut i plaši se za svoje postojanje, jer iranski vlastodršci ne propuštaju priliku da na-glase “uništenje cionističke tvorevine”. Ono što pritom zaboravlja zapadni svi-jet jest globalna prijetnja koja je sveobu-hvatna i ne odnosi se samo na Izrael.Nelagodna je također i sve snažnija ma-nifestacija europskoga otklona prema Sjedinjenim Državama, koja se ponekad otvoreno iznosi. Premda postoje razli-čite pa i opravdane točke za kritiku, ne smije se smesti s uma da usprkos svim nedostacima u demokracijama vlada-ju najpovoljniji životni uvjeti. Put je do toga doduše mukotrpan i dugotrajan. Kriva je procjena mnogih zapadnjačkih političara u pretpostavci da slobodni izbori već sami po sebi znače demokra-ciju. Ranije su morale dodatne mjere, poput izražavanja slobodnoga mišljenja, nezavisnost medija kao i uspostava ra-znorodnih ustanova zajamčiti nesme-tano odvijanje izbora, u protivnom će slučaju populisti i šarlatani koji su naj-spremniji da zavedu narod steći prevlast. Zapadnjačke su demokracije pozvane da iskažu veće jedinstvo u obranu de-mokratskih načela. Tako je i kolebljivo držanje u odnosu na najnoviji nasrtaj iranskih vlasti protiv britanskoga vele-poslanstva u Teheranu teško shvatljivo. Sada bi već bilo vrijeme da se rigorozno

provedu sankcije koje su već odavno trebale uslijediti. Blokada doduše ne bi u potpunosti zahvatila Iran, jer bi je Rusi i Kinezi zaobišli. U katastrofalnom položaju iranskoga gospodarstva bila bi vlada ipak dovoljno snažno pogođena. Radilo bi se o tome da se na Bliskom istoku do postojećih mogućnosti minira iranski utjecaj, što je gotovo nemoguće s obzirom da je riječ o budućoj atomskoj sili, no onda da barem u Iranu dođe do promjene režima.Donedavna se činilo da jedino usposta-va palestinske države može osigurati mir u tome području. Danas valja spoznati da je to doduše važan aspekt za razvitak toga područja, ali sigurno nije jedino i nije ni najhitnije. Uloga Palestinaca dvo-jaka je. Dok se oni pred svijetom pred-stavljaju kao željni mira i pripravni na nagodbe, prema najnovijim izvješćima PMW-a (Palestinian Media Watcha) jednome su izraelskome istraživačkome institutu koji istražuje palestinsko druš-tvo i njegovo vodstvo s pomoću svojih arapskih govornih medija dobacivali tirade mržnje palestinskih ustanova za autonomiju Palestinaca PA protiv Izra-ela. I sve snažniji utjecaj Muslimanske braće opasnost je koju ne bi valjalo pod-cjenjivati. Dan Šueftan, povjesničar i izraelski savjetnik za sigurnost smatra: “Asad ne valja, ali Muslimanska braća bila bi još mnogo gora. Bili bi povezani s Muslimanskom braćom u Gazi, a možda su povezani i s Muslimanskom braćom koja potencijalno preuzimaju vlast u Jordanu. Zajedništvo Muslimanske bra-će na Bliskom istoku moglo bi biti još poraznije u cjelini od Asada i Mubara-ka. Kakvim će razvojnim putem krenuti krizno područje, pokazat će budućnost. Skretnice su postavljene u oba pravca!

Iz bečkog dvomjesečnika Illustrierte neue Welt (prosinac 2011. - siječanj

2012.) odabrao i preveo B. P.

Summary

Vladimir Putin is president of russia again. What can the Jewish population expect? Opinions vary, depending on age. The older generation is approving of stability, while the younger ones are always inclined to certain resettlement. Virulent anti-semitism is practically non-existing and the relations towards the Jewish authorities are friendly. “Compared to earlier periods” declared yuri Kanners, representative of the russian - Jewish Congress, “the actual situation for Jews in russia is the best for the last 300 years.”

šavao prigrabiti samovladu državnoga poglavara i “najvišeg vođe” Ali Hmeneia. Taj je pokušaj jadno propao Hameneisovi su pristalice postigle u prvome izbornom krugu oko 75% od 290 sjedišta u Medžlisu, iranskome parlamentu. Time je najvišem državnom poglavaru uspjelo ono što je njegovu prethodniku, ajatolahu Homei-niju, ostalo uskraćeno. On je isključio sva alternativna središta moći. Režimu vjerna milicija, Basij važna potpora režimu, bila mu se zaklela na vjernost, čuvari revolu-cije, elitna jedinica armije i najvažniji gos-podarstveni faktor u zemlji stoje čvrsto uz njega. Duhovna elita božanske države ovisna je o njemu. Nakon izbornoga po-raza Ahmadineedžadove frakcije kojoj je predbačeno da je božanskoj državi željela dodati veće svjetovno značenje odlučio je Hamenei naposljetku posve sam povijest islamske republike personalnom unijom duhovnoga i političkoga državnog vod-stva.To znači nastavak iranske konfrontativne vanjske politike. Atomski je program io-nako bio nacionalni konsenzus. Eskalira-juće prijetnje iz Izraela i Sjedinjenih Drža-

va mogle su Hameneia koji se za oporbu u zemlji više ne mora brinuti uvjerile o žur-nosti izgradnje atomske bombe. Upravo bi ga ta bomba mogla zaštititi od napada izvana. Diplomatska financijska, logistič-ka i vojna potpora radikalnih terorističkih organizacija poput Hisbollaha u Libano-nu, palestinsko-islamskoga džihada, Huti-buntovnika u Jemenu ili šijitskih frakcija u Iraku i dalje će na Bliskom istoku vladati nestabilnost. Prema izvještajima iz Sje-dinjenih Država Teheran je tu potporu u posljednje vrijeme čak i intenzivirao. Zbi-vanja proteklih tjedana također ukazuju na to da Iran pooštrava svoje postupke. Neuspjeli atentat na izraelske postrojbe u Gruziji, Indiji i Tajlandu vjerojatno su bili provedeni prema Hameneievu nalo-gu, Istovremeno je uspostavljen zračni most preko Iraka u Siriju, da Assadov re-žim održi na životu. Teheranski tajni za-stupnički rat protiv Izraela i Sjedinjenih Država na Bliskome istoku pretvara se sve intenzivnije u otvoreno okušavanje vlasti.

Iz bečkoga mjesečnika Wina (ožujak 2012) odabrao i preveo B. P.

Putin i Židovi

Asada i Irana), no u osnovi su ljudi zado-voljni i stoga trpe i određena ograniče-nja. Među demonstrantima koji se uspro-tiviše Putinovu ponovnom izboru moglo se doduše razabrati mnoštvo mladih Ži-dova, ali službenih stajališta općinskih predstavnika protiv vladajućega režima nije bilo.

Summary

“Židovi su živjeli pod carskom Rusijom, pod Staljinom, i u svim mogućim situacija-ma”, izjavljuje Jurij Kanner, predstojnik Ru-sko-židovskoga kongresa. “Današnja situa-cija najbolja je u Rusiji unatrag 300 godina.”

K. P.Iz bečkoga mjesečnika WINA (ožujak

2012.) odabrao i preveo B. P.

Vladimir Putin ponovno je iza-bran, ne baš na opće iznenađe-nje, za predsjednika Rusije. No kako stoji židovsko stanovništvo zemlje prema njemu i što se od njega ima očekivati?Mišljenja se o tome jako razila-ze, i većim dijelom ovise o dobi. S jedne su strane mladi, liberal-ni ruski Židovi koji su nakon pada Sovjetskoga Saveza postali punoljetni i koji čeznu za slobo-dom, a s druge su strane stariji, konzervativniji Židovi iz manjih gradova koji pod Putinom ste-čenu stabilnost ne žele zamije-niti nesigurnom budućnošću. Otvorenoga antisemitizma jed-va da u Rusiji još ima i židovska zajednica održava prisne dodire s Kremljem. Mnogi Židovi još su zabrinuti zbog Putinove bli-skoistočne politike (ponajprije zbog moskovske potpore Bašara

NOVIOMANUT 112

7

a rather dangerous tendency seems to inconvenienst Israel: is the prevalence of the English language in our world and that everything is better imported from abroad. Even the Hebrew academy is eager to study the influence of anglicisms in contemporary Hebrew. On one side, they seem to be right. But on the other hand new trends of life bring new ideals. Sometimes even the atmosphere around the airport seems attractive to youngsters, and the popularity of meir ariel’s song “I love you, terminal, I love you” seems to be the best proof of it.

Gisela Dachs

Čežnja za inozemstvom

Summary

Ákos Kertész zatražio politički azil u Kanadi nakon kritike mađarske politike

Sedamdeset devetogodišnji židovski pisac romana i filmskih scenarija Ákos Kertész zatražio je u Kanadi azil zbog protiv njega uperene hajkaške kampanje. Zatražio je

Kritičari predbacuju Orbánu autoritar-ne tendencije kao i rušenje demokratske pravne države. Za posljedicu toga ra-splamsali su se vladi bliski desničarski ekstremni mediji stvarajući neprijatelj-sku klimu protiv ljudi drukčijega mišlje-nja. Tako se primjerice pritužio publicist i Orbánov prijatelj Zsolt Bay da je desno radikalni slobodni korpus nakon sloma Savjetodavne Republike 1919. nije strije-ljao dovoljan broj ljevičara i Židova.Na njemački su prevedeni Kertészovi rma-ni Poklonjeni život Fereca Makre (1975) i Kuća s mansardom (1984).

K. P.Iz bečkoga mjesečnika Wine

odabrao i preveo B. P.

mu je život bio u opasnosti”, navodi se u pismu Kertészova ureda za tisak.U kolovozu prošle godine protiv sebe je usmjerio u Mađarskoj vladajuću desnicu pod vodstvom ministra predsjednika Vik-tora Orbána time što je mađarsko-američki Webportal Amerika i Népszava između osta-log predbacio da su potisnuli odgovornost za Holokaust prema mađarskim Židovima. Posljedica je toga bila masovna huškačka kampanja vladajuće i desno usmjerene vla-dajućih medija protiv Kertésza.Grad Budimpešta, predvođen vladajućom strankom FIDÉSZ opozvao mu je naslov počasnoga građanina.

Exposed to severe criticism by the recent Hungarian leadership, and its autoritarian tendencies, the novelist Ákos Kertesz asked for political asy-lum as an immigrant, visit to Canada. He mentioned that not only because of his Jewish origin but also for claim-ing that Hungar rejected the respon-sability for certain instigators of the Holocaust in his country. He was even insulted and attacked in the street. anyhow, Canada granted his request.

Summary

Arik Brauer – fantastični multitalenatMultitalent Arik Brauer - slikar, crtač, grafičar, scenograf, pisac i skladatelj pjesa-ma - daje u novoizišlom likovnom svesku Muzej i zbirka uvid u svoje likovno djelo, što ga je komentirao tekstovima. Njegovi radovi prvenstveno kruže oko triju tema: ugroženi okoliš, ratovi i Stari zavjet. Pri-roda mu je izvor nadahnuća. Prekrasni je svezak otisnuo Amalthea Signum Verlag na 240 stranica slika, crteža (olovkom) i skulptura, pruža i uvid u atelier, privatni muzej i muzejski vrt što se nalazi pored ljetnikovca obitelji Brauer iz druge polo-vice devetnaestoga stoljeća u 18. bečkome okrugu. Izgradnju muzeja potakla je po-najprije Brauerova žena Naomi, - oko 200 četvornih metara stoje na raspolaganju djelima fantastičnoga realista. Ne samo muzej nego i cjelokupni ljetnikovac može se smatrati Brauerovim umjetničkim dje-lom, jer freske krase vanjsku fasadu, a i stambene su prostorije umjetnički obliko-vane. No tko neće hodočastiti u 18. okrug da bi razgledao Brauerovu kuću može poći i u bečku Gumpendorferstrasse u 6. okrug, gdje je 1990. sagrađena stambena zgrada koju je oblikovao Brauer. Novo u Brauerovu djelu su keramički likovi. “Čo-vjek sijede kose rado sjedi u vrtu i razmi-šlja. I jednoga mi dana padne na um: ako imaš vrt, moraš imati i vrtne patuljke. Za-mišljeno - učinjeno. Nabavio sam peć, bi-jelu i smeđu glinu i počeo sam modelirati.“Mnogobrojne velike keramičke figure koje danas stoje u mome vrtu i u muzeju djela su starca”, kako zbori Brauer. Tko u Brauerovu vrtu traži uobičajene vrtne patuljke u uobičajenu smislu, likove s cr-venim kapama i lopatama ili lanternama njih naravno neće naći, jer su to samo-stojeći, preobraženi likovi. To su karika-ture bez predloška, poput “kućepazitelji-ce” ili lik “odjaši mi s leđa”. Muzej ima i vlastitoga “muzejskoga čuvara”. U opreci sa svojim slikama udaljio se umjetnik u tim radovima od prirode i likovi ne slije-de nikakvu ljudsku anatomiju. Krajolici u kojima su postavljeni pojedini likovi i životinje potpuno su neprimjereni ke-

arik Brauer is a fantastic multilateral talent with manifold preoccupations, painting, graphics, scenery, writing text and composing lyrics. all that is contained in his recently presented edition Museum and Collection print-ed by amalthea Verlag on 240 pages.The garden of the Brauer family in Währing, the picturesque 18th de-partment of Vienna is a fantastic mu-seum of the artist’s variegated craft-manship.Still, for whom the 18th viennese district seems too distant, can take the opportunity of visiting Brauer’s house in Gumpendorferstrasse, in the 6th district where his ceramics can be seen, especially his garden dwarfs and other plastic works quite opposite to Brauer’s paintings.

ramici. Njima nedostaje svaka pozadina koja bi s njima bila isprepletena. Ipak valja primijetiti da one nipošto ne nasta-vaju prazan prostor, već u potpunosti od-govaraju svome okolišu, vrtu, kao i unu-trašnjemu prostoru, stekavši markantnu nazočnost.

Iz bečkoga dvomjesečnika “Illustrierte neue Welt” (prosinac 2011. - siječanj

2012.) odabrao i preveo Branko Polić)

Summary

status izbje-glice jer je kao poslje-dica huškač-ke kampanje protiv njega u njegovoj d o m o v i n i bio “izložen fizičkim op-terećenjima i prijetnja-ma tvorno n a p a d n u t na ulici do te mjere da

engleski od prvoga razreda, makar samo u igri. Pritom se prvenstveno ide za tim, da se od sama početka naviknu na pravi-lan izgovor. Nastavnicama je to stoga ma-terinji jezik. Da američki filmovi ne budu sinkronizirani ni za televiziju, ni za kine-matografe može u tom pogledu mladima također samo biti od pomoći. No možda će se ove zabrinutosti hebrej-skih akademika postaviti u širem kontek-stu, naime da se odnos mnogih sekularnih Izraelaca prema inozemstvu često očituje u nezadrživu divljenju za sve ono što se nalazi izvan zemlje, ali to nije redovito za-padni svijet gdje je sve ljepše, povoljnije, bolje. Tek se jučer zadivio neki kavanski posjetitelj obnovljenu bulevaru u Tel Avi-vu, koji izgleda “kao u inozemstvu”. Od-mah zatim zapitaše kod susjednoga stola neku ženu je li svoje lude cipele kupila “u inozemstvu”, što znači: u nas se takve si-gurno ne mogu naći.Ono što je podjednako sadržano u tim pritužbama jest mješavina čežnje za bo-ljim odnosima; kompleksima manje vri-jednosti i ljutnje na zemljopis vlastite ze-

mlje. Da se uostalom, počevši od prošloga ljeta, započelo time, da se ovdašnje cijene ne uspoređuju s ino-zemnim nego se zakučastim pitanjima rasprava podiže na posve drugu razinu. Stoga postoji sada bojkot protiv Strau-ssova koncerna živežnih namirnica, jer se njihove čokoladne krugljice Pesek Swan mogu u New Yorku nabaviti u pola cije-ne i to je otkriće, tjedan dana pred Purim, uzrokovalo velik skandal.Uzrok izvanjskih i unutrašnjih negodova-nja pruža i zračna luka. Radi se o prolazi-ma kroz koje kao kroz ušicu igle prolaze putnici (osobito otkada je granični prije-laz za Sinaj bolje zanemariti). Ponekad je dovoljno i samo njuškanje atmosfere da bismo se bolje osjećali, rečeno je u glaso-vitu šlageru Meira Ariela I love you Termi-nal, I love you. Gdje još postoji zemlja u kojoj je zračna luka rodoljubno opjevana?Kada je napisan tekst, bila je u funkciji još zračna luka Ben Gurion, bez svjetski re-prezentativna, blistava mramora, čelika i pokretnih stuba. Danas ta - vrlo udaljena - zgrada služi još samo za čekiranje kod jeftinih letova. Odande je letjela moja ne-ćakinja protekloga tjedna natrag u Lon-don. Priznajem da sam bila pravo nostal-gična kada sam je dovela onamo.

Iz bečkoga mjesečnika Wina (ožujak 2012.) odabrao i preveo B. P.

Poznavanje engleskoga svuda je korisno u današnjemu svijetu, smatraju mnogi Izra-elci. U tome imaju u potpunosti pravo. No ponekad pretjeruju u svojem divljenju svemu onomu što je nehebrejsko.Šimon Friedländer na početku je tridese-tih i praktički je iscjelitelj. Kao specijalist za kinesku medicinu naučio je svoj zanat u Pekingu. Nakon povratka otvorio je vla-stitu praksu u Jeruzalemu. Da bi mu po-sao uznapredovao, savjetovali su mu do-bronamjerni prijatelji da odbaci hebrejsko ime i umjesto toga uzme, nipošto kinesko – nego englesko. Jer tko bi već krenuo k akopunktoru Šimonu? Budući da mu je teško pao posve nov identitet, prihva-tio se drugoga svog imena, a to je na svu sreću Paul. To je već mnogo bolje došlo u marketinške svrhe, smatrali su savjetni-ci. Budući da se Šimonova žena uostalom još tvrdokorno opirala da svoga dragoga supružnika odsada naziva Paul, kao kom-promis na posjetninici piše Šimon Paul Friedländer.Možda bi Šimon, da se nalazi u Tel Avivu, upravo svojim hebrejskim imenom bio prihvaćen kao cool. Upravo kao kon-trast u ušima globalnih high-tech inženjera i Software progra-matora, koji su već odav-na često među-sobno saobraćali e-mailom, i to na engleskom. Uk-ljučujući greške. Neki su se u me-đuvremenu već do te mjere na-vikli na svoju me-đunarodnu mrežu, da se hebrejskim tip-kalima (slova se ponekad nalaze izravno ispod engleskih) gotovo već teško služe. U svakom je slučaju na velepoštovanoj Akademiji za hebrejski jezik sada već postupno previše engleštine. Ona je pro-uzroćila alarm protiv rastuće uporabe engleštine na sveučilištima. Ako se pro-tiv toga ništa ne poduzima, upozoravala je Tali Ben Jehuda, glavna ravnateljica, “u akademskim bi se ustanovama te zemlje ubrzo na tome jeziku većma podučava-lo”. Taj bi se trend tada brzo proširio na gimnazije, jer “nijedni roditelji neće sla-ti svoju djecu u neku školu koja njihove potomke neće pripremati za sveučilišni studij”.U tome valja pravovremeno povuci koč-nicu. Zaista postoji u međuvremenu više studijskih mogućnosti ns engleskom jezi-ku. Privlačne su za strance, ali podjednako i za rođene Izraelce koji žele podići svoju jezičnu razinu. Ne tako mali broj studenata piše svoje magisterije ili doktorate na en-gleskom, jer su željeli biti međunarodno priznati; a neka stručna područja (u Izra-elu) stvarno ne priznaju napise na hebrej-skom jeziku kao javna akademska izdanja.U osnovi bilo bi nepojmljivo da je engle-ski moćniji želimo li se u svijetu snaći i održati, dakako bez prepirki. Djeca uče

NOVIOMANUT 112

8

HAR HAMANUHOT, brdo počinka uz zapadni prilaz Jeruzalemu, jedno je od najtužnijih mjesta u svetome gradu. Tek malen broj stabala daruje sjenu između tisuća nadgrobnih spomenika gradsko-ga groblja, kroz koje dnevno prolaze po-grebne povorke. Grobovi se ovdje gomi-laju nasumce pa i na više katova, premalo je mjesta za sve pokojnike. Na brdašcu odigravali su se još prije nekoliko godina uvijek iznova tragični prizori. Za vrijeme Druge intifade pokopano je ovdje više od dvjesto žrtava palestinačkih samoubi-lačkih atentata, kada su po čitave obitelji bile tu pokopane kao žrtve napadača. No za više od tisuću posjetitelja koji stigo-še ovamo da ukažu posljednju počast za četiri žrtve napada na židovsku školu u Touluseu bio je to najtragičniji trenutak u povijesti žalobnoga humka. Obitelji, ra-bini, redarstvenici jecali su suznih očiju. Čak je i iskusnim političarima prigodom posmrtnih govora znao zatajiti glas… “Radim ovdje već dvadeset godina” re-kao je grobar Michael Gztwein izraelskoj agenturi Ynat. “Kada je riječ o umorenoj djeci, ne mogu prestati plakati. No ovaj puta je posebno zlokobno. Ubijeni su jer su židovska djeca.”Četiri trupla - rabin Jonathan Sandler (30), njegova dva sina, Arieh (6) i Gavri-el (3) i Miriam Monsonego (8) stigli su u jutarnjim satima u Tel Aviv u pratnji francuskoga ministra inozemnih poslova Alaina Juppea i delegacije predstavnika Židovske zajednice francuske El Alovim zrakoplovom LY 326 iz Pariza. Danni Ayalon primio je žalobne goste i stajao poput cijeloga Izraela još u šoku. “Ne-shvatljivo je da nam je pogled usmjeren na tri tako malena lijesa. Trebalo ih je posebno složiti jer tako malim lijesovima nisu raspolagali, rekao je očigledno po-tresen Ayalon na radiju. Pritom je gotovo došlo do skandala. Spočetka su se nadlež-ni ustručavali da prevezu i pokopaju Jo-natanovo truplo jer, za razliku od sinova i svoje trudne udovice, nije bio izraelski državljanin. No glas javnosti postigao je odluku za nekoliko sati. Naposljetku su žrtve atentata počinjena u Francuskoj proglašene narodnim herojima.Jedan je poseban trenutak odražavao izraelsko tumačenje atentata. U deset sati ujutro, kada je na jeruzalemskome Brdu Počinka bila postavljena tri mala lijesa, prekrivena molitvenim šalovima (tefili-mima, op. prev.) ispunjavajući ih jedva do polovice, iskušavao je grad Tel Aviv svoje zaštitne zrakoplovne sirene. Atentat u Francuskoj ovdje je prepoznat kao dio globalne huškačke kampanje protiv Ži-dova, a istovremeno i protiv Izraela. “Mi se nalazimo pred malenim grobovima”, rekao je Reuben Rivling, glasnogovornik Kneseta, uvrstivši napad u Toulouseu u lanac atentata. U Bombayu, gdje je 2008. napadnuto sjedište židovske zajednice, u Sderotu, kojega neprestano izložen napa-dima raketama palestinske terorističke organizacije, u naselju Itamar u kojemu su Palestinci 2011. Poubijali obitelj u nji-hovim krevetima, u Buenos Airesu, gdje je 1994. počinjen atentat u središtu židov-ske zajednice kada je ubijeno 85 ljudi te ovaj put u Toulouseu stojimo pred nepri-

Gil Yaron

Muške suze u Jeruzalemujateljima i ubojicama koji prolijevaju krv naše djece bez samilosti”, rekao je Rivlin, zapinjući u glasu.Žalost je u Izraelu prevladavajući osjećaj, o osveti je riječ samo u teološkom smi-slu. Najčešća je završna riječ govornika: “Neka Bog osveti krv djece” što pripada tradiciji umorena djeteta, svejedno kojoj vjeri pripadao počinitelj. No atentat u Toulouseu uvjerava mnoge Izraelce u to da neprijateljstvo prema njihovoj državi nema veze s njihovom vanjskom politi-kom: “U svakom pokoljenju Židova po-stoje ljudi koji idu za jedinim ciljem, da nas satru”, rekao je rabin Šlomo Amar prigodom sahrane. “Asimilacija nam neće pomoći. Ezav je već odvajkada mr-zio Jakova”, rekao je Amar Knesetski pro-povjednik odražava osjećaj opsade još jasnije. “Ubojice ne razlikuju naseljenike od mirotvornih aktivista”, rekao je Rivlin. “Ta mržnja je neosnovana, za takve zlo-čine nema opravdanja, one su čisto zlo.” Predsjednik države Shimon Peres pove-zao u Toulouseu s aktualnom opasnošću na aktualnu opasnost napada iz Irana kojoj se Tel Aviv odupire zračnom obra-nom. Nakon atentata u Toulouseu valja spriječiti dalja prolijevanja krvi i očuvati djecu bilo da su židovska, kršćanska ili muslimanska”, rekao je Peres na primanju za ministra inozemnih poslova Francu-ske Alaina Juppéa.Juppé je doputovao sa svrhom da pre-nese sućut francuske vlade. “Došao sam ovamo da izrazim našu solidarnost s cije-lim izraelskim narodom”, rekao je Juppé. “Vaša bol je naša bol.” Žestoka osuda u Parizu prihvaćena je u Izraelu s veli-kim zadovoljstvom. “Vaš je posjet izraz osobito čvrstih veza između naših dviju država”, rekao je Peres. “To dokazuje da stvaramo čvrstu kulturnu frontu. Sada bi trebalo zajednički sučeljavati teror koji za sve nas predstavlja najveću opasnost”, re-kao je Peres.

Iz bečkoga dvomjesečnika Illustrierte neue Welt (ožujak - travanj 2012.)

odabrao i preveo Branko Polić.

On Jerusalem graveyard, called “Char Chamenouhot” (mount of rest), the funeral of the four victims of the trag-edy which happened in the Jewish school in Toulouse, was deeply mov-ing. apart from the coffin of rabbi Jonathan Sandlers (30) the little cof-fins for the 3 murdered children on the catafalque covered with Tephilim caused many tears among the mour-ness. Still, in a moment the funeral ceremony was interrupted by air-planes to be tested and the sound of siren caused a short quiver. Funeral speeches were pronounced by reu-ven rivlin, representing the Knesset, State President Shimon Peres and alain Juppé, Secretary of Foreign af-fairs of France, who came especially for the ceremony, and who empha-sized the friendship of his country with Israel, and togetherness in a firm cultural front-line.

Lucienne Šošana Rabinovici

Hvala mojoj majciU okviru niza predavanja Svjedoci vre-mena izvješćuj donosi Lucienne Sošana Rabinovici svoju ganutljivu životnu pri-ču. Prije više od stotinu napetih slušalaca prikazale je kako je kao dijete, zahvalju-jući svojoj majci, preživjela geto u Vilni i niz strahotnih sabirnih logora.Rođena u Parizu bila se Susi Weksler - kako se tada zvala - zajedno s roditeljima preselila u Vilnu (tako se nazivao grad dok je bio sastavni dio Poljske, danas se kao metropola Litve službeno naziva Vilnius, op. ur.). U litvanskome gradu, što su ga već u srednjem vijeku naziva-li Jeruzalemom Sjevera živio je ostatak njihove obitelji. Gotovo 40% gradskoga stanovništva sačinjavali su Židovi, grad se smatrao središtem židovskoga prosvje-titeljstva i kulture.Njemačkim upadom za litavske Židove sve se izmijenilo. Jedanaestogodišnja Susi Weksler i njezina obitelj budu satjerani u geto - ponajprije u takozvani mali geto, a nakon likvidiranja tamošnjega stanov-ništva - u veliki. Tamo je uspjelo rodite-

Kada su njemački vojnici započeli mini-rati kuće, ljude je u skrovištima obuzela jeza. Neki je otac dječji plač pokušao pri-gušiti jastukom, što je urodilo sinovom smrću. Sve je to Suzana morala vidjeti. No to je bio tek početak. Kada je geto u Vilnu likvidiran, morala je i obitelj, zajedno s tisućama drugih Židova, krenuti na neko staro groblje zbog selekci-je; troje je mladih žrtvovalo živote opomi-njući ljude na jidišu: “Hajd Židovi! desno!” Susina je majka shvatila da se u toj selek-ciji radi o životu ili smrti. Nepopustljivom je tvrdokornošću uspjela nakon nekoliko pokušaja da zajedno s kćeri prodre na de-snu stranu. Ostali članovi obitelji nestado-še toga dana među mnoštvom onih koji su ubijeni u obližnjoj šumi Ponari.Uvijek iznova bila je to majka koja je od-važnošću i brzim odlukama mogla spasiti Suzin život. Tako su one obje preživjele sabirne logore i dvjesto kilometara dug marš smrti potkraj rata. Na jedno od brojnih pitanja duboko potresene, pre-težito mlade, publike, kako su sve što su

Susi Weksler, born in Paris under the name of Lucienne Soshana rabdinovici moved together with her parents to Wilno, shortly before World War Two. The town annexed to Poland between the two world wars is nowadays the capital of Lithuania. During the Nazi occupation the Jewish population was moved to a ghetto, from where the inmates were gradually sent to death camps. But owing to the courage, cleverness and intuition of her mother who, conscious of the mortal danger, succeeded in saving her own life and the life of her daughter, a teenager at that times.

Summary

Summary

ljima kupiti mjesta u podzemnome skro-vištu. Autorica opisuje ganutljivo kolikih je samosvladavanja to stajalo ljude. Kako su kroz visoko priklopljeni nužnik bivali pripušteni u kanalizaciju, da bi preko že-ljezne preklopnice stizali u dvoranu. Dok su nacisti Židove tjerali u geto i strijeljali pojedince, nagomilalo se u skrovištima više ljudi nego što se ikada predviđalo. Satima bi morali izdržati zagušljivost dok su se vani provodile esesovske “akcije”.

proživjele uspjele svladati, navela je pre-davačica svoju majku. Ona je uvijek go-vorila da nećemo gledati unatrag, jer su ta vrata zatvorena i počelo je nešto novo.Društvo bez nasilja, diskriminacije i po-tlačivanja neka budu ključ za to da se ta-kve strahote više ne ponove, prema riječi-ma Šošane Rabinovici.

Iz bečkoga dvomjesečnika Illustrierte neue Welt (prosinac 2011. – siječanj

2012.) odabrao i preveo Branko Polić.

NOVIOMANUT 112

9

Na svoj 80. rođendan došla je Ruth Klü-ger u rodni grad (što ga ona nerado naziva zavičajnim, jer Beč joj zavičajem nije), da bi kao gošća Viennalea 2011 prisustvova-la praizvedbi filma Renate Schmidtkunz. Stojeći joj je publika u Gartenbaukinu pri-redila ovacije, dok joj je voditelj Viennalea Hans Hurch predao golem buket crvenih ruža. Stara, osamdesetogodišnja dama sja-jila se, jer kako reče, slavljenje i čašćenje joj gode, “oživljuju” je i ovom se zgodom posebno raduje, dok je s njome prispio i Percy, njezin prvenac koji može biti pono-san na svoju majku. Prije tri godine kada je grad Beč dao da se razdijeli njezina prva knjiga - “Živjeti dalje. Jedna mladost”, i po-zvao Ruth Klüger na gala-ručak u Rathaus (gradsku vijećnicu (op. prev.)) posjetio je Beč njezin drugi sin, Dan, sa ženom i dvo-je djece, a i tada se radovala majka javnom čašćenju pa da su i američki rođaci mogli vidjeti da ona “nešto vrijedi”.No taj je prizor već dio portreta što ga je novinarka i filmska producentica Renata Schmidtkunz odvrtila o dugogodišnjoj djelatnosti Ruth Klüger. Pljesak nakon 70 minuta nije usmjeren samo prema glavnome liku, renomiranoj germanisti-ci, autorici i uvaženoj nastavnici, nego i autorici scenarija i redateljki za osjećajni snažni film snažnoga izričaja, sa sigurno ne jednostavnom starom damom. Kra-jolici sjećanja - produženje života Ruth Klüger tako Schmidtkunzova naziva do-kumentaciju u kojoj kamera ne pokazuje samo višestruko slavljenu autoricu u nje-zinu domu u Kaliforniji, nego i prigodom posjeta Beču, gdje se rodila, u Göttingenu, gdje je predavala na sveučilištu. Bergen-Belsen ostao joj je prišteđen, a Izrael, što

Život nije uvijek bio dobar ali pun prim-jera filma Renate Schmidtkunz o životu

Ruth Klüger

Summary

ga je rado navodila kao svoju zemlju, ali ta joj se želja nije ostvarila.Ruth Klüger, rođena 1931, bečko je čedo, odraslo u 7. okrugu a ipak ima za taj grad podijeljene osjećaje, doživjevši ga kao “ne-prijateljski raspoložena prema djeci i pre-ma Židovima”.Godine 1938. izbjegao je njezin otac, gi-nekolog, u Francusku. Ruth ga više nije ugledala, ubili su ga nacionalsocijalisti. Kao i njezina majka, i mala je Ruth do-spjela u sabirni logor, no prilikom tako-zvanoga “marša smrti” kada je trebala biti premještena u, Bergen-Belsen, uspje-la je, potkraj rata pobjeći. “Slučajem” na-ziva ona svoj spas, “sudbinom” smatra ona što je austrijska Židovka. Rado bi se bila udomila u Izraelu, no kada se potkraj četrdesetih željela iseliti, razložiše joj da neće biti dobrodošla: “Njima trebaju voj-nici za njihov rat.” Tako je Ruth krenula u Ameriku, studirala književne znanosti kao i germanistiku. Napisala je diserta-ciju o “baroknome epigramu”. Godine 1952. udala se za u Berlinu rođenoga ka-snijega povjesničara Wernera Angressa (umro 2010) rodila dvoje djece i razvela se. “Werner mi je i kasnije bio dobar pri-jatelj, ali strašan bračni drug. “ Ruth Klü-ger nije ni sa svo jim mužem ni s djecom govorila njemački. Spočetka nisu znali i nisu željeli, “kakvi već dječaci jesu”. Sada odrasli sinovi žale što se ne mogu služiti majčinim jezikom.Renati Schmiedkunz uspjelo je prikazati Ruth Klüger ne samo kao visoko uvaženu znanstvenicu, mnogo čitanu autoricu i an-gažiranu feministkinju, nego i kao privat-nu ličnost. Kao ličnost koja zna što govori

i toga se pridržava, koja je realistična i nije sentimentalna, usprkos svojoj dobi gleda naprijed, a ipak ne krije prošlost.No ona na to ima vlastiti pogled, ništa ne drži o pobožnim izrekama (“koje primi-ruju samo žive, a mrtvima ne pomažu”) i razlikuje (ne samo kao znanstvenica za jezik) “između potisnuća, zaborava i pre-mostivosti”. Kada si je dala odstraniti broj tetoviranja iz sabirnoga logora u više je navrata naišla na klimanje glavom i nera-zumijevanje. “No meni je išlo na živce što su ljudi u Njemačkoj i Austriji uvijek zurili u taj broj i ponekad čak i agresivno reagi-rali kao da sam ja to hotimice izlagala.”Premda se Ruth Klüger nikada ne tuži i o svome rođendanu u Beču govori kako se raduje ako bude smjela još malo živjeti, svoj život ne naziva “lijepim”. Mladost u Beču i godine zatočeništva preduboko se zasjekoše. Kada u filmu svojim mislima pušta slobodan tok, biva jasno da se ne može othrvati Beču i europskoj kulturi. Uvijek joj iznova pada na um, da je “ra-zdrta” da živi između dva svijeta, Europe i Amerike, između traumatizacije i djeti-njih snova, između jezika i kultura, izme-đu nepovjerljivosti i povjerenja, u dvoj-stvu osjećaja.Pisati je počela tek kada je zbog srčanih tegoba ležala u bolnici i kada su joj liječ-nici davali samo još malo života. “Zahva-ljujući pacemakeru nadživjela sam ček i liječnike” poantira Ruth Klüger po svome običaju. Svakako je tada mislila da se mora sjećati i priopćiti kako je bilo. “Na moje najveće iznenađenje Dalje živjeti postade bestseller”. No zapreke su svladane, u me-đuvremenu je Ruth Klüger objavila drugu knjigu sjećanja,’ Usput izgubljena, a zatim se pojaviše njezina književno-znanstvena i feministička djela Žene čitaju drukčije i Kad žene pišu, obje objavljene kod Zsolnaya).Klügerova je svojeglava žena koja ni po pi-tanju ratnih zločina i feminizma ne slijedi glavnu struju i nema dlake na jeziku. Tako primjerice tvrdi da je ne zanima, razlika

između žrtava i počinitelja, nego “između žrtava i pojma slobode”. Ne vjeruje ni u mogućnost praštanja. “Kojemu anonimu-su treba da oprostim što mi je ubio oca?”Jednom “Nikad više” Ruth Klüger podjed-nako ne vjeruje. Za nju osobno, pred Ho-locaust Memorialu u Jad Vašemu riječ je po njezinu mišljenju “o svladavanju sadaš-njosti, a ne prošlosti”. Pa ipak joj Beč ostaje rana. “Bečka rana kakva jesam i moja rana kakva je Beč, neizlječive su”. Ta se rečenica postavlja Schmiedkunzovoj kao preduvjet njezinu filmu.Nije je podjednako uzbudio neočekivani posjet Bergen-Belsenu gdje je kao tinej-džerka trebala poginuti, ni posjet rodi-teljskom domu zajedno sa sinom, kazala je ona, nego jedan mali primjer uz spo-men-kamen za Annu Frank. Kao posje-titeljica tražila je na području sabirnoga logora Bergen-Belsen kamen da ga prema židovskom običaju stavim na ngdgrobni spomenik Anni Frank. Nadaleko i naši-roko nisam ga mogla naći. Tada je Rena-te Schmiedkung podigla maleni oblutak i pružila ga njoj. To me ganulo. “Renate mi je mogla biti kćerka. To mi dokazuje da postoji veza između pokoljenja i razu-mijevanje. U poučnom razgovoru nakon premijere filma u okviru Viennalea ona povlači sažetak: - Bio je to pun život. Bilo je kako je bilo. U mojoj dobi treba staviti točku i ne stalno razmišljati o tome kako je moglo biti drukčije, Nije uvijek bilo do-bro, ali je toga bilo mnogo.”Renate Schmiedkunz stekla je povjere-nje Ruth Klüger i više saznala o njezinim sjećanjima i mislima, više no što je majka ikada pričala svojem sinovima. U proljeće treba film o toj nekonvencionalnoj ženi, autorici, germanistici i nastavnici, toliko osjećajnoj i neumoljivoj, biti prikazivan u kinematografima.

Ditta RudleIz bečkoga dvomjesečnika Illustrier-

te neue Welt (prosinac 2011. - siječanj 2012.) odabrao i preveo Branko Polić.

The austrian film producer renate Schmiedkunz has realised a film about the life and work of ruth Klüger, (1931) a native Viennese, who lives nowadays in California. During World War II she succeeded, together with her mother to escape, during the dead march, to escape, avoiding to be brought to Bergen-Belsen. In the aftermath ruth Klüger became a famous germanist, and was invited for lectures at various university. She became as well famous for her books of memories.

ruth Klüger celebrated her eightieth anniversary in Vienna and became a close friend to her producer.

NOVIOMANUT 112

10

Ditta Rudle

Posljednji Židov u Drohobiču

Bečki producent dokumentarnih filmova Paul Rosdy ostvario je zajedno s gotovo devedesetogodišnjim Alfredom Schreye-rom krasan film. Schreyera su nacionalso-cijalisti izagnali iz njegova rodnoga grada Drohobiča, u tadašnjoj Poljskoj, te je 1942. dospio u logor za prisilni rad. Bilo mu je tada točno dvadeset godina.Nekon rata ponovno se otputio u Droho-bič, premda je roditeljski dom za njega bio izgubljen. Kada su nacionalsocijalisti zau-zeli Poljsku, započela je za obitelj Schreyer duga odiseja, koja je za roditelje završi-la smrću. Godine 1944. dospio je mladi Alfred u pakao, u sabirni logor Plaszow kod Krakova. “No taj je pakao bio tek limb, u usporedbi s onim što će uslijediti.” Ipak, nakon svega što će uslijediti mladić nakon rata nije htio, a niti mogao, iseliti u Argen-tinu. “Trebao bih tada u nekom logoru če-kati tri mjeseca jer nisam znao adresu stri-ca kojemu sam mislio putovati, A logora mi je bilo dosta. Ne, onda mi je bilo milije da ostanem tu.” Schreyer je ostao u Euro-pi i bio je 1946. repastrijiran, vratio se u Drohobič, koji je u međuvremenu postao ruski grad. Tamo još i danas živi - u me-đuvremenu je grad pripao Ukrajini - kao “posljednji Židov Drohobiča” koji je tamo rođen prije Drugoga svjetskog rata.Njegova je životna priča usko povezana s promjenljivom poviješću grada, koji je do 1918. pripadao krunskome austrijskome području kraljevine Galicije . Da je Alfred Schreyer preživio Holokaust ima zahvaliti svome neraskidivom optimizmu, svome neuništivom humoru, a i ljubavi za glaz-bu. Već u radnome logoru Taucha, kamo je prispio nakon boravka u Buchenwaldu nakon pokreta od logora do logora, uve-čer bi ljudima zapjevao “Beč, Beč, samo ti” ili pak neku poljsku ljubavnu ili uspavan-ku. Njemački zapravo nikada nije učio, ali ga je savršeno svladao. Glazbeno nadareni ljudi dobro čuju, a Alfred Schreyer naučio je dobro slušati. Dobro zna i pričati, bez

sentimentalnosti, ali zato uz dodatak hu-mora i uvijek izravno. Time se koristio i filmski redatelj Paul Rosdy. On je posje-tio staroga gospodina u njegovu stanu u Drohobiču i prolazio s njime kroz dijelove grada gdje je on provodio mladost i dao se naposljetku u šumu Bronicu, gdje je pobijeno više od 11.000 Židova i Židov-ki, među njima i majka Alfreda Schreyera. “Tu pakao poprima lice”, kaže Rosdy, a to se osjeća i u filmu. I Alfred Schreyer je po-tresen, ali on nikad ne zaboravlja istaknuti pozitivno: “Postoje mnoge šume na istoku Europe, u kojima su strijeljani Židovi, ali u ovoj šumi pakao je danas uočljiviji ne-goli drugdje. To treba zahvaliti Wilhelmu Tepperu iz Izraela, koji je nakon sloma So-vjetskoga Saveza dao da se tamo podignu nadgrobne ploče.” I zatim otpjeva pjesmu koju je sam skladao o Šumi u Bronici. Ro-

sdy, čija žena Ivana tako-đer potječe iz Drohobiča želio je prethodno sni-miti film o zlatnoj gro-znici u gradu u kojem je potkraj 19. stoljeća vladala multikulturna atmosfera, pogotovo u ljetnikovcima povoljno situiranih ljudi. No ni tada nisu mirno živjeli u međusobnim odno-sima. Ukrajinci nisu voljeli Poljake, poljska se većina osjećala nad-moćnom, a svi su se že-ljeli riješiti Židova koji su obavljali teške rado-ve na naftnim poljima. Rosdy je želio prikazati duh toga doba, no za-tim je susreo sina nekog kemičara i jedne far-maceutkinje koji je preživio svjetski rat i masovna ubojstva, a usprkos svemu još uvijek pjevao i svirao na svojoj violini, pa je zaboravio na portret grada u korist portreta jednoga čovjeka. Već kao dječak Alfred se radovao poduci violončela. Svoj prvi honorar zaradio je u vokalnom kvar-tetu pri kulturnim brigadama. Glazba ga je pratila cijeloga života, pa i održala na životu. O tome, kao i o umorstvu roditelja o sreći i o slučajnosti što je izbjegao smrt, kao i o nesalomljivoj vjernosti i ljubavi prema domovini priča Alfred Schreyer plastično i živopisno. Redatelj Rosdy ništa nije otklonio, ništa inscenirao ili aranži-rao. Reinhard Jud pobrinuo se za strogu dramaturgiju. Dao je maha Schreyerovim razgovorima i njegovim putevima, sam se pobrinuo za rezove obilne filmske građe. Rosdyjev film živahna je priča koju pro-tagonist, Alfred Schreyer, jasnim pro-sudbama i obiljem uspomena uzdiže, do istinskoga doživljaja. On ne priča samo o

svojim najstrašnijim trenucima, sjeća se on povremeno i dobrih vremena. Primjerice o onima iz foajea orkestra u kinu. Ta sjećanja što ih donosi sa strašću pobudila su Rosdyjevo kulturno zanimanje. “Bio je to sovjetski fenomen, u ki-nematografskoj kulturi svojevr-sna pojava. Za koncerte zabavne glazbe prije prikazivanja filmova u kino-dvoranama izgrađivali bi se posebni foajei, u Lavovu ih je postojalo četiri, u Drohobiču dva. Posljednji je takav koncert tamo održan 1963. “Čini se da je Alfred Schreyer Paula Rosdyja zarazio

svojim oduševljenjem za orkestar kinofo-ajea, u kojemu je kao pjevač i guslač pravio lom. “Za mene je kinofoaje-orkestar san, o kojemu nikada nisam mogao sanjati, jer je primjerice u Beču prikazivanju filmova prethodila dosadna modna revija. Sjećam se svoje mladosti kada je gotovo sve što se dovodilo u vezu sa Sovjetskim Savezom smatralo loše učinjenim. No u kinofoa-jeima bilo je romantike, kada bi zasvirao orkestar. O tome još danas sanjaju i mno-gi stariji ljudi u negdašnjemu Sovjetskom Savezu pa i ja još sada. Stoga sam Alfredu Schreyeru za to vrlo zahvalan.”Rosdy, koji je s dokumentarnim filmovi-ma poput Novoga svijeta (2005) ili Uto-čište u Šangaju (1998) već dosad pokazao zanimanje za neposrednu prošlost, smatra vrlo važnim “pogledom bolje shvatiti ono što se ovdje zbivalo, no što ja nisam doži-

Paul rodsy, a Viennese film producer of Hungarian origin, filmed “The Last Jew of Drohobicz”. It is the story of alfred Schreyer, a ninety-year-old man, who was in his twenties when he survived several Nazi death camps, among others Plaszow near Krakow and Buchenwald. Schreyer’s parents were murdered by the Nazis. His mother was one of the victims in the forest nearby Drohobicz where more than eleven thousand Jews from Galicia were slaughtered. alfred’s life story was filmed in his native town, which is also the native town of the fa-mous poet and novelist Bruno Schulz who was shot in the street by a Gestapo official. alfred Schreyer survived thanks to his optimism, his faith in humanity and his love for music which remained in his heart.

Summary

vio i nadam se da neću morati doživjeti. Smatram vrlo važnim i to da se bavim po-viješću i ljudima susjednih zemalja, knji-ževnošću i učenjem stranih jezika.” Stoga je (prirodno) pročitao i sva djela Bruna Schulza, poljsko-židovskoga pjesnika iz Drohobiča, kod kojega se Alfred Schreyer nalazio u naukovanju. Radoznalost i otvo-renost glavna su pogonska snaga za Ro-sdyjeve filmove. Njegov recept za pristup ljudima jest jednostavnost. “Zanima me. Kada se za ljude zanimate, zaista ih sluša-te, oni onda rado i pričaju.”Paul Rosdy rodio se u Beču, gdje je i odra-stao. Njegov otac bio je rodom Mađar, kao i majka koja je bila povjesničarka, a nakon izbjeglištva novinarka u Austriji. “On je pak vrlo mnogo pisao pod pseudonimom,

jer smo još imali rođake u Mađarskoj, što bi uz kritičko držanje moga oca moglo postati opasno.” Zatim je Paul počeo ra-

diti u ton-filmu i 1980-ih godina proputo-vao svijet za American Express. Sovjetski Savez, Kina, Sjedinjene Države. Zatim se preselio u Vancouver, gdje je završio film-sko naukovanje. You Don’t Look for Street Signs when You are in a Jungle (Ne gle-dajte na ulične znakove kada ste u džun-gli) naslov je njegova filmskoga debija. Ubrzo je dovršio i scenarij za igrani film. Ali za Emira i Merimu, usmenom pre-dajem prenesenu baladu iz Bosne i Her-cegovine, Rosdy još nije primio novčanu naknadu.”Takav igrani film stoji nekoliko ništica više od dokumentarnoga. To si vla-stitim sredstvima ne mogu priuštiti. Same ideje su u ovome poslu koji je preplavlje-no tržište, ali mogućnosti realizacije sve su manje. Ne treba samo moći i pokazati zanimanje, nego i mogućnosti. Pa i ja mo-ram od toga živjeti.”Tako je Rosdyjevo filmsko poduzeće za-pravo pogon jednoga čovjeka. Scenarij, režija, ton, rez i proizvodnja filma. Posljed-nji Židov iz Drohobiča nalazili su se u uza-nim rukama Paula Rosdyja: supruga Ivana radila je kao asistentica proizvodnje i kao prevoditeljica. Možda su Paula Rosdyja poticali izvještaji Alfreda Schreyera o nje-govoj djelatnosti u orkestru kinofoyera i u kinematografima. Kinematografi, kojih više nema (u Beču) mogao bi se nazvati sljedeći, uzbudljivi dokumentarac. Da se u njemu ne prikazuju samo oronule prosto-rije i prazne dvorane, nego da i ljudi dođu do riječi u to možemo biti sigurni. “Zaista je divno čim izustim riječ kino, svatko od-mah zbori o svome prvome kinematograf-skom doživljaju. Kino je imalo i ima svoj vlastiti čar.”

Dita RudleIz bečkoga dvomjesečnika Illustrierte

neue Welt (ožujak - travanj 2012) oda-brao i preveo Branko Polić.

Predratni Drohobić

NOVIOMANUT 112

11

R E D I V I VA

Ilagalna imigracija Židova iz Srednje Europe na području NDH nastavila se i nakon uspo-stave ustaške vlasti. Kako tijekom 1941. godi-ne prijelazi izbjeglica iz Slovenije na teritorij NDH nisu „presahli“, Ravnateljstvo za javni red i sigurnost (RAVSIGUR) smjestilo je od lipnja 1941. godine nove imigrante provizorno u dvorac obitelji Oršić u Slavetiću kod Jastre-barskog.1

Naime, još prije no što su ministri vanjskih poslova Njemačkog Reicha i Italije (dne 22. travnja 1941) usuglasili podjelu poražene Kra-ljevine Jugoslavije, južnoštajerske i gorenjske općine s pripadnicima njemačke narodnosne skupine, preduhitrivši odluku njemačkih oku-patora, otkazale su dozvole boravka židovskih izbjeglica. To se dogodilo bivšem ravnatelju bečke banke Ludwigu Fuerstenthalu (u dobi od 65 godina) i njegovoj supruzi Gizeli,2 te sudioniku Alije iz Beča, Ervinu Suessmannu, iako mu je dozvola boravka u općini Šmar-tno pri Slovenj-Gradecu vrijedila do 30. lipnja 1941. godine3.U smjeru NDH inozemni su židovi izbjeglice krenuli i u zbjegovima zajedno sa Slovencima što su ih Nijemci protjerali iz Južne Štajerske.4 Šezdeset tisuća Slovenaca i Slovenki (među nji-ma i neutvrđen broj Židova i Roma), politički i nacionalno nepodobnih, nacističke su vlasti protjerale iz Slovenije, da bi, prema Ribben-troppovu planu, u Hrvatskoj naselili mjesta i imanja srpskog stanovništva, a „preseljene“ iz NDH u Srbiju.5

Izbjeglička svakodnevica pod ustaškom vlašću

Strani židovski izbjeglice koji su od prije rata stanovali u mjestima prisilnoga boravka (Stu-bičke Toplice, Draganić, Fužine, Samobor, Li-pik, Daruvar, Derventa, Banska Slatina), bili su obvezni ostajati ondje, uz prijetnju stroge kazne za nedopušteno udaljavanje.6

Represivne mjere – ograničenja slobode kreta-nja i sadržavanja na javnim mjestima, zabrane korištenja javnim prometom te obveza nošenje „židovskog znaka“ imale su se primjenjivati i na inozemne Židove.7 Dne. 28. svibnja 1941. Ravnateljstvo ustaškog redarstva u Zagrebu proglasilo je obavezu registriranja, s prijet-njom najstrože kazne, upućivanjem u kon-centracijski logor8. Niti kršteni izbjeglice, čak ni odlikovani sudionici Prvoga svjetskog rata (koji su u Njemačkome Reichu uživali stano-vite povlastice i poštedu) nisu izuzimani iz represivnih mjera, kao što je saznao pokršteni Austrijanac Ferdinand (Israel) Frosch, nosilac odličja za borbu na ruskom bojištu, kad je za sebe i suprugu Lilly (Sarah) zatražio oslobo-đenje od obveze nošenja „židovskog znaka“.9 U građi „Ravnateljstvo ustaškog redarstva“ o dodjeli „arijskih prava“ nalaze se molbe, no ni jedno jedino odobrenje za „strane židovske emigrante“.10

Optimisti među izbjeglicama zaista su vje-rovali da će svi koji se budu uredno odazvali obvezi registriranja i nošenja znaka biti po-šteđeni kazne sabirnih logora. Uredno su se odazvali registriranju: kutije broj 17-20 fon-da „Ravnateljstvo ustaškog redarstva“ sadrži prijavnice židovskih obitelji i pojedinaca iz Njemačke, Austrije i Češko-moravskog pro-tektorata, savjesno ispunjenih, s podacima o podrijetlu, datumu dolaska u NDH, adresom stanovanja i pokretnom imovinom (radioa-paratima, pisaćim strojevima, biciklima…) i

Inozemni židovski izbjeglice u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj uspješan prijelaz granica i stupanju

na području bivše Kraljevine Jugoslavije značio je spas i utočište, premda kao kolerirani, a ipak

nepoželjni gosti, i to samo privremeno.

Anna Maria Grunfalder

Nastavak ilegalne imigracije

novcem u kunama i devizama: Ustaško redar-stvo na taj je način dobilo sve potrebne infor-macije, o izbjeglicama koji su napustili mjesta prisilnog boravka (npr. od Moritza Zieglera, r. 1906. u Slovačkoj, mjesno nadležnog u Beču, od veljače 1940. na prisilnom boravku u Fuži-nama11), „putokaze“ za racije i argumente za optužbe i zatvaranja – pored „ilegalnog prije-laza“ granice bilo je to krijumčarenje deviza. Adrese na prijavnicama ukazuju na stanove, u kojima se „guralo“ više emigrantskih obitelji: u Hatzovoj 26 (stan Dezgö-a Weissa) prijavio se Moritz Ziegler, ali i Moritz Weissberger, koji je 1940. s obitelji izbjegao iz Beča12, zatim Saul Nuernberg koji je sa suprugom, trinae-stogodišnjim sinom i kćeri od osam godina 1. ožujka 1941. pobjegao iz Beča.13 U zgrade Palmotićeva ulica br. 26-34 smjestili su se, kao podstanari obitelji Starčića, Nijemac Leib Weissmann, koji je 3. ožujka 1941. pobjegao iz Hamburga14, te obitelj Moritza Paisacha s kćerima od pet, tri i dvije godine.15 Franz Brauner (r. 191416, pobjegao iz Beča 1941 go-dine i Marcus Perilmann (r. 1889 u Berlinu, turskoga podrijetla, bez državljanstva, izbje-gavši iz Berlina 194117), stanovali su na adresi Palmotićeva 34, a u Palmotićevoj 28 mnogo-brojna obitelj Saphier iz Beča.18

Skrb za inozemne židovske izbjegliceZa nabavu „židovskih znakova“ za emigrante bile su odgovorne židovske općine u mjestima boravka emigranata. Iako je Židovska bogo-štovna općina u Zagrebu svim izbjeglicama u mjestima prisilnog boravka isplaćivala džepa-rac od 50 dinara dnevno po osobi – što je bila velika stavka u proračunu općine i sve teži financijski teret19 – preuzela je na sebe i, ob-vezu kupnje „židovskih znakova“, jer općine u unutrašnjosti više nisu bile u mogućnosti skrbiti na taj način, a naročito mnogobrojne obitelji među inozemnim izbjeglicama koje su ovisile o dnevnom džeparcu za uzdržava-nje nisu mogle izdvojiti 20 dinara po osobi za znakove.20

Odredbom od 29. 5. 1941. Židovski je odsjek MUP-a Židovskoj bogoštovnoj općini propi-sao obvezu zbrinjavanja inozemnih židovskih izbjeglica, ne obazirući se na činjenicu da su joj vlasti blokadom bankovnih računa21 presjekle dotok financijske pomoći iz inozemstva.22

Nakon početka deportacija u sabirne logore, Židovska je bogoštovna općina u Zagrebu preuzela i skrb za židovske zatočenike23. Pi-sane molbe što ih Židovska bogoštovna opći-na u Zagrebu 3. lipnja 1941. uputila drugim općinama na području NDH, za solidarne doprinose i preuzimanja skrbi za izbjegli-ce24, nisu ni mogle biti uslišane (općine na-ročito nisu bile spremne skrbiti za pokršte-ne Židove25). Razlog nije bilo pomanjkanje solidarnosti, nego činjenica da su lokalni ustaški povjerenici, koji su upravljali imo-vinom židovskih općina, zabranili doznake i najmanjih iznosa za skrb inozemnih izbje-glica. Iako je Židovska bogoštovna općina uspjela ishoditi od ravnateljstva Ustaškog redarstva „uputu“ povjerenicima (uključivši onima u sekvestriranim židovskim podu-zećima), da odobre izdvajanje sredstava za skrb za emigrante i da omoguće Židovskoj bogoštovnoj općini prisilno naplaćivanje općinskih poreza,26 financijski su se proble-mi povećali, jer su židovske u unutrašnjosti zapale u nelikvidnost, zbog toga što im se članstvo prorijedilo i osiromašilo, zbog bi-

jega u inozemstvo ili deportacije u logore. Većina inozemnih židovskih izbjeglica već prije dolaska ustaša na vlasti nisu se mogli uzdržavati vlastitim radom, jer im je to bilo zakonski zabranjeno. Pojedincima je ipak pošlo za rukom zaposliti se, poglavito struč-njacima u industrijskim djelatnostima. Zbog obveznog otpuštanja židovskih službenika, činovnika, radnika i radnica… odzvonilo je i njima, čak i kad bi sami zaposlodavci ili ustaški povjerenici zatražili produženje rad-nih ugovora zbog „prijeke potrebe“: Leopold Stern (r. 1892. u Beču), izbjegao je 26. 2. 1941. iz Beča. Kao vulkanizer i stručni uči-telj, suprug i otac osamnaesto-godišnje kćeri našao je radno mjesto u tvornici gumenih proizvoda Jiraček u Zagrebu i afirmirati se kao stručnjak za zamjenske sirovine za gume za vozila i za vrpce za izoliranje, te za reci-klažu otpada. Tvrtka Jirašek zatražila je 23. srpnja 1941. odobrenje za nastavak radnog odnosa: Mo-lba je ostala ležati neriješena u Ravnateljstvu ustaškog redarstva do 4. prosinca 1941, kad je arhivirana uz napomenu da „više nije ak-tualna“. Nije poznato što se Leopoldu Sternu dogodilo. Njegovo se ime ne nalazi u popisu identificiranih žrtava KCL Jasenovac.27

Dr. Günther Fischer (r. 1907. u Beču, pokršten) davao je privatne satove i podučavao engleski, njemački i francuski jezik u dječjem domu. Kako je ravnateljicu, u Hrvatskoj nastanjenu Njemicu, pratio od ureda policijskog atašea Helma, pod sumnjom da je komunistkinja, Helmovi agenti uzeli su na nišan i Fischera.28 Zbog prepiske sa svojom majkom, koja je kao izbjeglica živjela u Londonu, Helm je dao uhapsiti Fischera pod optužbom „suradnje s britanskom obavještajnom službom“ i 1942. prebačen je u njemački sabirni logor.29

Katolička crkva i Njemačka evanđeoska kr-šćanska crkva u NDH30 smatrale su se po-zvanima skrbiti ponajprije za pokrštene Ži-dove – pretpostavljajući da će ih ortodoksni Židovi odbaciti i prezirati kao „odmetnike“ i izdajice.31 Nakon što se Služba za pomoć nearijskim katolicima koja je od 1939. radila na zagrebačkom Glavnom kolodvoru32 za-tvorila, nema pisanih tragova za Caritasovu pomoć inozemnim židovskim izbjeglicama, niti za rad župskih organizacija Caritasa33. Godine 1943, kad se naziralo da će zajedno s preostalim Židovima i aktivisti Židovske bogoštovne općine biti deportirani (što se i dogodilo u svibnju 1943), nadbiskup Stepi-nac ponudio je predstavniku Međunarodnog odbora Crvenog križa (MOCKA), Juliusu Schmidlinu, da će Caritas preuzeti skrb za ugrožene Židove u istom opsegu u kojemu je to činila Židovska bogoštovna općina34. Informacije o tome je li nadbiskup Stepinac mogao angažirati Caritas u tu svrhu i imao prilike ispuniti obećanje nema. Prema in-formacijama što ih je policijski ataše Nje-mačkog poslanstva primio od svojega agen-ta (Austrijanca) Kurta Hoppea, Njemačka evanđeoska kršćanska crkva sa svojim bi-skupom dr. Filipom Poppom primala je za pomoć židovskim emigrantima financijsku pomoć iz Velika Britanije, na račun pastora Beckera u Diskontnoj banci u Zagrebu. No čak ni policijski ataše nije uspio provjeriti tu informaciju, tako da je zaključio da je pri-je riječ o laži denuncijanta nego činjenici35. Institucionalne pomoći kršćanskih crkvi za-cijelo nije bilo – a nema ni svjedočanstava

preživjelih o tome da bi vjernici pomagali stranim židovskim izbjeglicama.36

2. „Endlösung“ za strane židovske izbjeglice

2.1. Faza improviziranjaInozemni židovski izbjeglice, koji su se nakon prijelaza iz Slovenije u NDH javili ustaškom redarstvu, uhapšeni su kao „ilegalni imigran-ti“. Erwin Suessmann i Ludwig Fuerstenthal sa svojom suprugom Gizelom dospjeli su onamo, da bi 25. travnja 1941. bili premješteni u logor Danica kod Koprivnice.37

Žene i djeca prebačeni su 20. srpnja 1941. iz Kerestinca u bosanski logor Kruščica. Njima su se u kolovozu i početkom rujna pridružile preživjele zatočenice logora Metajna na otoku Pagu i Židovke iz Sarajeva i okoline. Prvoga listopada 1941. krenuo je iz Kruščice prvi transport bosanskih Židovki, zajedno sa stranim emigrantkinjama, za Loborgrad.38

U Danici su ustaše primjenjivali robovski rad, nazivajući ga eufemistički „Državna radna služba“ – zatočenici su morali zasuti rovove, što ih je Kraljevska jugoslavenska vojska mo-rala iskopati u ratu protiv njemačkih okupa-tora.39 Zbog teškoga fizičkog rada Maximilian König (koji je također s obitelji protjeran iz Slovenije u NDH) pretrpio je puknuće čira na želucu te je mora biti hospitaliziran40.U Danicu upućeni su austrijski izbjeglice, koji su kao ilegalci najprije bili zatočeni u logoru Kerestinec: Bernhard Schiller iz Beča (r. 1868, kršten u Evanđeoskoj luteranskoj crkvi u Beču prije 40 godina) u braku s arijevkom, u među-ratnom razdoblju instruktor inženjera u Sie-mensu-Zagreb, nakon emigracije iz Beča bio je nastanjen u slovenskome Šoštanju. Njegova nećakinja Elise Schreiber iz Zagreba ishodila je 5. rujna 1941. jednokratnu dozvolu za po-sjet njemu, zato što je bio star i bolestan41, a u prosincu 1941. otpušten je iz logora.42 Dalja njegova sudbina nije poznata.I Ludwig Fürstenthal i Erwin Suessman43, te Maximilian König i njegov sin Hans, također ilegalni imigranti iz Slovenije, dobili su rješe-nja o otpustu iz logora - no rješenja su stigla u Danicu, kad njih ondje više nije bilo. Molbe Stefanie Koenig za oslobođenje njezina supru-ga Maximiliana i sina Hansa, zbog suprugova lošeg zdravstvenog stanja, odbijene su „po na-logu s višeg mjesta“44. Tek je 27. siječnja 1942. Ustaško redarstvo izdalo dozvolu za otpust Maximliana i Hansa Königa iz logora45 – no: suprug i sin nisu više bili zatočenici Danice, kao ni Ludwig Fürstenthal (kojem je 25. srpnja 1941. bio odobren otpust radi kućne njege), ni Erwin Süssmann. Njihova imena ne nalaze se na popisima žrtava drugih logora. Zato se ne može isključiti mogućnost da su oni dospjeli u transporte koji su od početka srpnja 1941. iz Danice krenuli u Gospić.Transporti za Gospić dovezli su zatočenike određene za rad na poljoprivrednim imanji-ma napuštenim od protjeranih srpskih vla-snika, ili u solanama na otoku Pagu.46 No ni smještaj zatočenika ni njihov rad nisu bili organizirani. Općinske vlasti usprotivile su se korištenju zatočenika za čišćenje ulica i zgra-da, njihove nazočnosti u središtu grada (jer tek je manji broj zatočenika otišao na rad u okolne zaseoke). Provizorni karakter logora u Gospiću (u sudskoj zgradi u samu središtu i u pravosudnome zatvoru te u više objekata u predgrađu) kao i neorganiziran rad, nameću pitanje, nisu li sve te okolnosti trebale zaka-

NOVIOMANUT 112

12

muflirati pravu namjenu „Gospića“? Nije li Gospić bio unaprijed predviđen kao stratište, i je li samo politički zaokret spriječio proved-bu plana?Zaokret se dogodio u odnosu na status Druge zone, u kojoj su se nalazili grad Gospić i Lika: Zbog eskalacije partizanskih aktivnosti u Lici, i zbog nesposobnosti ustaških vlasti da izađu na kraj s njima, talijanska vojna uprava odlu-čila se na reokupaciju „Druge zone“ (u kojoj se nalazila Lika). Talijansko-hrvatski sporazum o tome sklopljen je u Zagrebu 28. kolovoza 1941., s datumom stupanja na snagu 7. rujna 1941. „Reokupacija“ značila je da je Talijanska vojna uprava preuzela civilne nadležnosti, da su se sve ustaške oružane postrojbe morale povući i da se redovna vojska podredila talijanskom zapovjedništvu. Ustaške su vlasti već početkom kolovoza 1941. zaustavile dalje transporte (iz Bjelovara su židovski izbjeglice krenuli u smje-ru Gospića 4. kolovoza 1941, zaustavljeni u Ja-strebarskom i vraćeni, pa su zatočenici završili u logoru Krapje (Jasenovac I).47

Ustaško redarstvo nije se trudilo uredno eva-kuirati zatočenike - nego ih je odlučilo likvidi-rati kod zaseoka Jadovno - talijanski garnizon nije spriječio pokolj, kao što nije protekao u pomoć zatočenicima u Gospiću, kad su se neki od njih obratili karabinjeru. Pozivao se na svoju službenu dužnost “poštivati suverenitet NDH i sačuvati neutralnost u unutar-hrvatskim sva-đama”.48 Jacques Sabille, kji je s Leonom Po-ljakovom skupljao dokumente o ponašanju talijanskih okupacijskih vlasti u Francuskoj, Hrvatskoj i Grčkoj, “vidio” je “u svim predje-lima Europe, koje su okupirale Italijani, njihov “odlučni otpor i otklon” od sudjelovanja u progo-nu Židova, “otpor koji nije bio tek pasivan nego nastojanje izbaviti što više ugroženih Židova. (...) Talijanskim vojnicima nije trebalo zapo-vjedi odozgo, oni su spontano djelovali.”49 To se ne može potvrditi ni za Gospić, ni za Slano ili Metajnu.50

Da su ustrijeljeni u Jadovnu austrijski Žido-vi Erwin Suessmann i Ludwig Fuerstenthal, Maximilian Koenig i njegov sin Hans, te pri-padnici skupine alije iz Beča, Graza, Berlina, Leipziga, Soprona, Pecsa, Gyoera, Sombora i Mediasa (Rumunjska), može se pretpostaviti zato, što se njihova imena ne nalaze na popisu žrtava KCL Jasenovac, kamo su dopremljeni preživjeli iz Gospića i Slana, poslije ukidanja tih logora (21. kolovoza 1941).51 Njihovih ime-na nema ni na - samo djelomično očuvanim - popisima zatočenika u Slanome52

Među zatočenicima koji su iz Gospića morali krenuti na “marš smrti”53 nalazi se austrijski izbjeglica i član zagrebačkog atletskog kluba Makabi Willy Kaiser. On je riskirao bijeg iz Slana. U pokušaju da prepliva Velebitski kanal izgubio je u noći orijentaciju, biva uhvaćen i sutradan ustrijeljen.54 Za inozemne žene izbje-glice koje su preživjele ženski logor Metajna (otok Pag) nema izvora.

2.2. Druga faza provedbe “Endlösunga” - organiziranje koncentracijskih logora

Od listopada 1941. transporti sa stranim ži-dovskim emigrantima u Loborgrad odvijali su se kao na tekućoj vrpci. Početkom studenoga stigle su zatočenice iz Slavetića, zatim žrtve deportacije Židova iz Daruvara i Bjelovara, koje su 4. kolovoza 1941. morale krenuti put Gospića i vratiti se, zbog raspuštanja logora u odredištu. U Jastrebarskome se vlak zausta-vio, stražari su muškarce odvojili od žena, da bi i muškarci i žene, ali u zasebnim vagonima, završili u logoru Krapje. Žene i maloljetnici nastavili su put Loborgrada:55 Među prvim austrijskim izbjeglicama stigla je Noemi Ste-gmann, supruga prokurista tvornice cipela Fi-lip Rein u Karlovcu, Cezara Loewyja, kći novi-nara iz Badena Davida Stegmanna, koji je kao strani emigrant živio na prisilnom boravku u Pisarovini. Noemi Stegman-Loewy vodila je u Karlovcu privatnu školu. Cezar Loewy je prije supruge odveden u logor.56 Noeminu ocu Da-vidu kotarsko je redarstvo u Karlovcu u više navrata odbijalo molbu za dozvolu preseljenja

u Karlovac, kod kćeri (i uz predočenje jam-stvenog pisma karlovačkog ugostitelja Pavla Horvata, koji je i drugim ugroženim osobama izašao na taj način ususret, skrivao progonjene osobe u svome hotelu i zaslužio počasni naslov Pravednika među narodima).57 David Ste-gmann (Noemin otac) deportiran je 5. lipnja 1941. iz Pisarovine u Jasenovac.58

U kolovozu 1942. Loborgrad služio je kao sa-birni logor za Židove koji su iz cjelokupnog područja NDH odvedeni u sabirne logora “na Istoku”. S polaskom posljednje željezničke kompozicije sa zatočenicama i zatočenicima 30. kolovoza 1942. završava povijest židov-skog logora u Loborgradu.59 Margot Mandel (r. 1925) i Kurt Mandel (r. 1930)60 kojima su članovi obitelji ubijeni u Jasenovcu,61 malo-ljetni Kalfuss (ime nepoznato62), kojima je sedmero članova obitelji stradalo u Jasenov-cu, bili su među maloljetnicima u transportu prema Istoku, također i Hedi (Hedwig) Tu-diower, koja je s alijom u travnju 1941. stigla u Zagreb, i kojoj je u logoru zbog “ponovljena neposluha” u ožujku 1942. dva dana uskraće-na hrana.63

Epidemija tifusa u logoru Loborgrad - od ti-fusa je umrla Caecilia Kolm iz Beča (r. 1881)64 - ponukala je zapovjednika logora Hegera da 10. prosinca 1941. premjesti stanovit broj pravoslavki te manji broj hrvatskih Židovki, među njima i izbjeglice Klaru Kroner, Karo-linu Raab i Katharinu Heller u logor Gornja Rijeka. Ondje su Karolina Raab i Katharina Heller (čiji je suprug Geza ubijen u Jasenov-cu) uspjele nabaviti potvrde o arijskom po-drijetlu i o mješovitom braku. Dne 28. svibnja 1942. njih dvije oslobođene su iz logora.65 To se dogodilo i Mariani (Mary) Allina, r. Kohn; (r. 1910. u Beču).66 Dalja sudbina oslobođe-nih žena nije poznata. Deportirane ubijene su - prema izjavama preživjelih zatočenica za Grasku komisiju za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i domaćih pomagača - u Auschwit-zu.67

Prvi transporti inozemnim židovskim izbje-glicama s odredištem “KCL” dovezli su zato-čenike u logor Krapje. Onamo su stigli izbje-glice iz prisilnog boravka u Daruvaru, koji su 4. kolovoza 1941. (tijekom sustavna odvođe-nja Židova iz Bjelovara i okolice) utovareni u vlak s odredištem “Gospić”. Isti cilj imao je transport koji je 17. srpnja 1941. krenuo iz Rume. Židovski izbjeglice u Rumi bili su su-dionici “Kladovo-transporta”68, koje su srpske vlasti protjerale na područje NDH. Ušli su u Hrvatsku kao “ilegalni imigranti” (bez obzira na okolnosti prijelaza granice) i raspoređeni u logor Kruščica i u Jasenovac, nakon što je vlak morao proći istu odiseju kao onaj s emigran-tima iz Daruvara. U smjeru Gospića, da bi se zaustavio u Jastrebarskom i vratio se, s konač-nim odredištem Krapjem.69 Neki su dospjeli u Daruvar i krenuli na put u Gospić zajedno s daruvaskim izbjeglicama: Josef Mandel (1886) i Leopold Mandel (1921) stradali su 1941. u Ja-senovcu.70 Süssel Mandel (Josefova supruga), njihove kćeri Helene i Margot kao i maloljetni sin Kurt završili su u Loborgradu i 30. kolovoza 1942. u transportu za “Istok”. Marton Kreute-nberg (1906), njegova supruga Serena i njihov sin Samuilo (1935) dovedeni su iz Rume u Ja-senovac, da bi Serenu i maloljetnoga Samuila premjestili u Loborgrad. Istu sudbinu - odva-janje članova obitelji - doživjeli su bračni pa-rovi Elvira i Emil Hutterer71 te Klara i Benno (1892 ili 1893) Kroner.72 Benno je 1941. ubijen u Jasenovcu.73 Izbjeglice prijavljeni sa stanom u Zagrebu uhapšeni su 5. rujna 1941. i odvede-ni u sabirni logor Zavrtnica, a 11. rujna 1941. u Jasenovac.74 Iz Zavrtnice uputili su molbu Ustaškom redarstvu da im izdaju izlazne do-zvole, jer imaju ulazne certifikate za treće ze-mlje.75 Nisu mogli znati da je Ravnateljstvo za javni red i sigurnost donijelo zabranu izdava-nja izlaznih dozvola njemačkim Židovima. To je dogovorio načelnik židovskog odsjeka RAVSIGUR-a dr. Vilko Kühnel, s agentom RSHA Erwinom Fraenzelom u Židovskom od-sjeku RAVSIGUR-a.76

Identificirane žrtve Jasenovca iz ove skupine emigranata su Karl Fleischer (1913.) i Karl Spitzer (1888.), odojica iz Beča. Fleischer je ubijen 1942., Spitzer 1941. u Jasenovcu.77

Eugen Weiss (1911.), Paula Weiss (1893.) Hin-ko/Heinrich Zweigenthal (1894.), svi iz Beča, zatim Anton Steinhardt (1903.) iz Bieringsdor-fa (pokrajina Gradišće), Ludwig Weiss (1919.) iz Mattersburga (Gradišće), Ernst Wolf (1896.) iz Eisenstadta/Željeznog, Salomon Wald (1882.) iz Frankfurta na Maini, Leig Weisman (Leib? 1903.) iz Hamburga, ne nalaze se na po-imeničnom popisu identificiranih žrtava Jase-novca.Devetnaestoga rujna 1941. transporti sa Žido-vima krenuli su iz Pisarovine, gdje su od svib-nja 1941. inozemni židovski izbjeglice živjeli na prisilnom boravku. Kotarsko poglavarstvo u Pisarovini zatražilo je udaljavanje Židova, zato što se kod njih radi o “neproduktivnim po-trošačima ionako oskudnih živežnih namirnica u cijelom kotaru”, o nepodnošljivom gospo-darskom teretu, o bezobzirnim kupcima koji plaćaju svaku cijenu za hranu i na taj način dižu cijene živežnih namirnica. Kotarsko po-glavarstvo završilo je svoje pismo Ustaškom redarstvu zahtjevom: “Odvedite Židove u Ke-restinac!”78 Izbjeglice su odvedeni u Krapje79; još jedan transport polazio je u ožujku 1942., s muškarcima u Jasenovac, sa ženama i djecom u Staru Gradišku.80 O njihovoj sudbini - da su svi ubijeni - može se, zbog nedostatka izvora, samo nagađati.81 Isti dan, 19. 9. 1941. ustaški redarstvenici digli su i emigrante u Jastrebarskom: žene (Fischel, ime nije navedeno: Helene ili Mariana; Elisa Neumann s djetetom Lotte, Ida i Lea Sterensis, Dora Werner i Tudiower Hedy u Loborgrad, a muškarce u Jasenovac, Julia Herceg i Berta Roger stigle su 15. 12. 1941. u Loborgrad.82 Na popisu muškaraca odvedenih u Jasenovac na-lazi se tek jedna osoba s punim imenom i pre-zimenom (Angelo Gustav Haymann, r. 1900. u Beču); sve ostale osobe ne mogu se identifici-rati.83 Izbjeglice u Derventi84 i u Brčkom deportirani su zajedno s bosanskim Židovima od siječnja 1942. na dalje, i to pod optužbom da potpoma-žu četnike ili partizane protiv NDH i ustaše.85 Dne. 8. 4. 1942. deportirani su inozemni izbje-glice iz Vukovara i okolice: Jakob Waldmann (1916.) i Mendel Waldmann (1890.), dvojica zubnih tehničara rodom iz Poljske. Izbjegli iz Beča, ing. el. Jakob Lustig iz Beča (1889.) ubi-jen 1942. u Jasenovcu)86 U Staru Gradišku odvedene su Margarethe Hacker iz Bečkog Novog Mjesta (1899.), kći Gertrude (1928.) i sin Robert (za oca i supruga Heinricha nema podataka); te supruge There-sia Lustig (r. 1904. u Beču) s dvoje male djece, Mirca Waldmann (r. 1889. u Beču).87 Iz Vinkovaca, kamo su deportirani iz Hrvat-skih Karlovaca u ožujku 1942., odveden je u Jasenovac u svibnju 1942. transport s 358 Ži-dova iz Srijema. Za okolnosti te deportacije ima pojedinosti u obliku naputka Židovskog odsjeka. U Vinkovce otputovao je prije polaska transporta službenik Židovskog odsjeka Ustaš-kog redarstva, liječnik, s nalogom da nadzire i oduzimanje svih osobnih predmeta, poglavito vrijednina, nakita, novca...88 U transportu na-lazili su se i austrijski Židovi Bernhard Wolf (1862. iz Gradišća, pekar, daljnja sudbina ne-poznata), dr. Izidor Wachler (kemičar i ljekar-nik, r. 1882. - ubijen u Jasenovcu 1942.89 i Esad Spitzer (1911.) radnik iz Beča; daljnja sudbina nepoznata. Ingeborg Beck iz Dresdena (1921.) ubijena je 1942. u Jasenovcu90; sudbina Etelke Propper iz Beča (1904.) nije poznata.91 Erwin i Johanna Schiller austrijski Židovi iz Rume, že-ljeli su emigrirati u SAD.92 Popis identificiranih žrtava KCL Jasenovac (uključivši Staru Gradišku) sadrži više stoti-na imena austrijskih emigranata i emigrant-kinja, identificiranih (na osnovi svjedočenja suzatočenika i poznanika).93 Prema stati-stikama Središnjeg statističkog u Beogradu, 90% zatočenika deportiranih u ustaške kon-

centracijske logore god. 1941. i 1942. (Židova i nežidova) ubijeni su. Potkraj 1943. u Staroj Gradiški više nije bilo Židovki ni židovske djece.Ženski logor Đakovo ima osobito dramatič-nu, ali javnosti nepoznatu povijest. Logor je osnovala, na zahtjev Ureda III. u MUP-u (UNS), Židovska općina u Osijeku. Kao naj-pogodnije mjesto izabrala je skladišni pro-stor mlina Cerealia u Đakovu u vlasništvu - biskupije Đakova. Logor je trebao poslužiti kao privremeni smještaj bosanskim Židov-kama i njihovoj djeci, zbog prenapušenosti logora u Kruščici i Sarajevu. Pod uvjetom da logor neće raditi dulje od mjesec dana, biskup dr. Antun Akšamović nevoljko je pristao. Dokumentacije o pregovorima iz-među biskupije i Židovske općine u fondu Ministarstva pravosuđa i bogoštovlja nema - a Arhiv biskupije Đakova odbijao je (bez obrazloženja) molbu za uvid u građu.94 No ipak, godine 1985. Zoran Vasiljević uspio je doći do izvora.95 Njegov je prikaz pole-mičan - no, da se držao činjenica, vidljivo je iz podataka u doktorskoj disertaciji Grge Grbešića, svećenika (današnje) Nadbisku-pije đakovačko-srijemske:96 Logor potkraj 1941. nije prestao raditi - što više: Tada je u njemu boravilo 1881 zatočenica, a u veljači 1942. bilo je već blizu 3000 zatočenica, među njima 674 maloljetnih. Najstarija žena ima-la je više od devedeset godina.97 U logoru je buknuo trbušni tifus - Zlatan Vasiljević tvrdi da je skupina gradišćanskih Židovki, deportiranih iz Podravske Slatine bila zara-žena kad su stigle i tako prouzročila epide-miju, i da je ustaški stan u Podravskoj Slatini oboljele žene namjerno premjestio u logor u Đakovo, ne bi li “biološkim putem” riješio “višak zatočenica”. U magazinima nije bilo dovoljno mjesta za uređenje bolničkog bloka i karantenu, a nedostatak sanitarnih uređa-ja pogodovao je širenje bolesti.98 Biskupski ordinarijat ipak nije dopustio dogradnju uz postojeće objekte za dodatne latrine niti je bio spreman odstupiti drva za ogrjev za stav-ljanje u pogon aparata za dezinfekciju. Iako su liječnici Židovske općine u Osijeku koja je upravljala logorom, učinili sve što je bilo u njihovoj mogućnosti, a aktivisti zajednice brinuli za bolesnice, epidemija je harala dva mjeseca. Župnik je svjedočio da grobari sva-ku noć odvoze i pokapaju ih na Đakovačkom groblju.99 Uloga biskupa dr. Antuna Akšamovića u kon-tekstu logora u Đakovu prikazao je doduše s tendencioznim naglaskom, Zoran Vasiljević, no u činjenicama se podudara s njime prikaz u članku svećenika Grge Grbešića. Biskup je protiv osnivanja logora u Đakovu opetovano i oštro prosvjedovao, čak i kod samog “Poglav-nika”. Postojanje konclogora neprimjereno je bi-skupskome gradu, šteti ugledu i ćudoređu; biskupija gubi najamnine; zbog nedostatnih higijenskih i sanitarnih uvjeta u magazinima i prenapučenosti prijete zarazne bolesti i ugro-žavaju gradsko stanovništvo. Briga za grad, za stanovništvo, gospodarstvo biskupije - a gdje su zatočenice? To se pitaju podjednako Va-siljević kao i Grbešić. Ni biskup ni biskupski Duhovni stol nisu iskazali kršćansku ljubav ni solidarnost, poglavito ne načelno protivljenje progonu Židova.100 Vasiljević i Grbešić slažu se i u tome što su biskup Akšamović i gene-ralni vikar biskupije, dr. Ivan Rogić, zabraniv-ši dogradnju prostorija, uskratili poboljšanje sanitarnih uvjeta zatočenicama. Požurujući iseljavanje zatočenica, biskupski ordinarijat nije ni trenutka razmišljao o tome što će se dogoditi sa zatočenicama kad se zatvori logor u Đakovu, gdje je Židovska općina u Osijeku mogla još donekle utjecati na životne uvjete logorašica. Odgovor je morao biti poznat i biskupu i biskupskom ordinarijatu. Ustaške su vlasti malokad nekoga oslobodile iz logo-ra. Logorašice bi dospjele u Staru Gradišku ili u Jasenovac. No Grgur Grbešić smatra da bi biskupova suglasnost s poboljšanjem život-

NOVIOMANUT 112

13

nih uvjeta u logoru mogla biti tumačena kao suglasnost neograničenom trajanju logora u gradu. “Tada bi na Crkvu pala odgovornost za sam logor”.101 Ali Grbešić smatra da je biskup trebao odlučnije zastupati humanost i kršćan-ska načela.102 Masovno umiranje u logoru potvrđuju računi gradske uprave groblja u Đakovu za lijesove i pokope, koje je UNS refundirao od Židovske općine u Osijeku. Prvi vrhunac broja smatrnih slučajeva dnevno bilježi se 8. 4. 1942. - sa 14 lijesova (dotad je od 12. 3. dnevno trebalo iz-među jednog i 9 mrtvačkih sanduka.103 Grobar Stjepan Kolb je na vlastitu inicijativu obilježa-vao svaki grob u koji je noću pokopao logoraši-ce, malenim limenim pločicama (one su “nad-živjele” vihore vremena i omogućavaju i sada identificiranje grobova.104 U brojeve smrtnih slučajeva u logoru nisu uračunate pacijentice umrle u gradskoj bolnici u Osijeku i vjerojatno pokopane na jednom od dvaju židovskih gro-blja (u Gornjem i u Donjem gradu). Dne 24. ožujka 1942. umrla je u bolnici u Osijeku bečka izbjeglica Greta Wilder (Vilder), logorski broj 2193. Potraga za mjestom ukopa nije dala re-zultate.105 Još jedan val masovnog umiranja bilježi se u lipnju. Među 17 smrtnih slučajeva 2. lipnja 1942. bilježi se i Helene Mandel (1905)106, a Stella Lustig umrla je 5. lipnja 1942., kad se registrirala 21 žrtva epidemije tifusa.107 Među umrlima u Đakovu zabilježene su još Maria Hochberger, umrla krajem ožujka 1942)108 i Berta Hochstaedter (pokopana 8. ožuj-ka 1942)109 te Dora Schiller. Njezin suprug Emmerich ubijen je 1942. u Jasenovcu. Sudbi-na šesnaestogodišnje kćeri bračnog para, koja je s roditeljima bila na prisilnom boravku u Draganiću, nije poznata.110

Logor je zatvorilo Ministarstvo zdravlja, nakon uviđaja na licu mjesta i najnužnijih intervencija u higijenske prilike. Od 15. lipnja 1942. nadalje Ustaški je stan u Osijeku organizirao transpor-te u Jasenovac. S danom 30. lipnja 1942. logor je službeno bio raspušten.111 Dalja sudbina žena i djece logora Đakovo nije poznata.112 U srpnju 1942. došao je iz Glavnog ureda za sigurnost Reicha (Reichssicherheitshaup-tamta, RSHA) “stručnjak za židovska pitanja” Franz Abromeit113 u ured Policijskog atašea Helma, odlučan dosljedno provoditi “rješava-nje židovskog pitanja”. Iz zbirke dokumenata skupljenih od Leona Poljakova i Jacquesa Sa-billea114, dokumentiran je dogovor Državnog tajnika u Ministarstvu vanjskih poslova Nje-mačkog Reicha, Martina Luthera, “s hrvat-skom stranom” (bez pobliže informacije o uključenim predstavama NDH) o izručenju Židova Njemačkom Reichu - četiri do pet ti-suća osoba, uključivši Židove iz Druge zone. Unatoč usklađenog pritiska njemačkih vlasti na Italiju, taj plan nije uspio - zahvaljujući “uroti” visokih službenika talijanskog Mini-starstva vanjskih poslova (najviši među njima bio je šef kabineta ministra Ciana, Marquez d’Aleja), general u Vojnom stožeru i u Vrhov-nom zapovjedništvu za Sloveniju i Dalmaciju (SUPERSLODA). Talijansku “urotu”, odugo-vlačenje s odgovorom na njemačke pritiske i odluku da se zadrži nadzor nad Židovima u Drugoj zoni, naposljetku upućivanje Židova

u talijanske koncentracijske logore Kraljevica (od studenoga 1942 - srpnja 1943.) i Kampor/otok Rab, prikazao je Daniel Carpi.115

Na teritoriju NDH krenuli su u kolovozu dogovoreni transporti iz Osijeka i Zagreba. Troškove - 500.000 kuna (ca. 25.000 RM) snosio je RAVSIGUR116 i naplatio od Držav-ne riznice iz oduzete židovske imovine.117 Tridesetoga kolovoza ravnatelj Židovskog odsjeka u MUP-u dr. Vilko Kuehnel obzna-nio je da je “s danom 30. kolovoza 1942. deportaciju Židova u Njemački Reich okon-čana”,118 Prema obavijesti načelnika Kara-binjerskog odreda za sjevernu Hrvatsku i Sloveniju za talijansko Ministarstvo vanjskih poslova, general Giuseppe Pièche, svi su za-točenici iz hrvatskih transporata u zemlje pod njemačkom okupacijom pogubljeni u plinskim komorama.119 Dne 19. siječnja njemački poslanik u Zagrebu Siegfried Kasche i UNS postigli su dogovor o “definitivnom rješenju židovskog pitanja u NDH”. Abromeit i načelnik Židovskog odsje-ka MUP-a dr. Filip Crvenković,120 dogovorili su se o operativnom planu. Dne 27. siječnja 1943. policijski ataše Helm, potvrdio je šefu RSHA - Odjela IV B. 4 Adolfu Eichmannu da je zapovijedio hapšenje svih Židova bez obzi-ra na spol, dob i vjersku pripadnost, s time da je trebalo izuzeti “mješance”, “počasne arijce” i židovske supružnike u mješovitim brakovi-ma. Uhapšeni i zatočenici u koncentracijskim logorima, koji nisu nužni za rad, deportirat će se u Reich.121

Dne 4. veljače 1943. počelo je ostvarivanje dogovora,122 pretpovijesti najvećega deporta-cijskog vala na području NDH (koja je, po na-knadnoj kritici Feldkommandanture u Zagre-bu obuhvatila prevelik broj Židovki (djevojaka i žena), u odnosu na premalen broj muškara-ca.123

Bilanca stradanja inozemnih židovskih izbje-glica u NDH, na osnovi građe u hrvatskim arhivima: 110 identificiranih žrtava koncen-tracijskog logora Jasenovac; 69 zatočenika, koji nisu na Poimeničnom popisu identifici-ranih žrtava; 18 Židovki iz Poljske, emigrira-nih iz Austrije, u Staroj Gradišci (nepoznatih sudbina); u Đakovu nastradalo je 35 zatoče-nica iz Srednje Europe Austrije, a u Lobor-Gradu 55.Popis svih izbjeglica iz Srednje Europe koji su ušli u Kraljevinu Jugoslaviju i upućen u mje-sta prisilnog boravka sadrži više od 700 imena za koje se, osim prisilnog boravka ne može utvrditi sudbina. U tu skupinu spadaju 94 ži-dovskih izbjeglica u Fužinama, od kojih su se pojedine osobe zaputile u Zagreb, prijavile se policiji - i našli se na popisima zatočenika u KCL Jasenovac. Koliko ih je Talijanska vojska početkom studenog 1942. odvela u talijanski koncentracijski logor Kraljevica (u kojem je, prema popisu Jevrejskog istorijskog muzeja, JIM Beograd - boravilo 70 izbjeglica iz Nje-mačke, Austrije i Češko-moravskog protekto-rata), u arhivskoj građi ne može se ustanovi-ti. Poželjeli bismo sugovornike s kojima sam o tome porazgovarala, da su se u zadnji čas ipak domogli teritorija Druge zone ili pak pri-je spasonosnih viza za odlazak u Kraljevinu Italiju - no...

Escaping from persecution in Hitler’s Germany, German as well as Jews from all over middle Europe came to yugoslavia. as “undesired guests” anf foreigners they were forced to settle in the yugoslav province. Some hundreds of them did not succeed in escaping the Endloesung they were deported in 1941. by the ustasha; in 1942. it was the energetic and ambitious German “expert for Jewish issues” Franz abromeit, to perform the “Endloesung”, deportation of Croatian Jews including foreign Jewish emigrants. yet, for more than 800 emigrants registered in Croatian arhives, it was not possible to reconstruct their fate. Croatians believe – or would prefer to believe – that they prob-ably succeeded in achieving permits for immigration countries. This would be good luck, however…

I would kindly ask all readers who remember some of the mentioned persons or who have information of their fate, kindly to let me know it! Thank you in advance!

Summary

1 HDA, Innenministerium (MUP NDH), kutija 326 (UZUR ŽO 1941-1942).; RUR-ŽO, kutija 7, 6841/1941 – Inv. Nr. 28307; br. Dizdar, Logo-ri… ČSP (22), S. 98.

2 HDA, RUR-ŽO, kutija 4, br. 2264/1941-inv. br. 27874

3 HDA, RUR-ŽO, kutija 5, br. 4011-inv.br. 28003 od 21. 8. 194.

4 Andrej Pažur, Reševanje Judov preko avstrij-sko-jugoslavanske meje od anšlusa do april-skoga napada sil osi na Jugoslavijo, Predavanje povodom Međunarodnog simpozija u okviru projekta „Shoa spominjamo se ob međnarod-nem dnevu spomina na žrtve holokavsta. Ma-ribor, 26. 1. 2011. Povzetki referatov, str. 5

5 A. Pančur, Judje s Spodne Štajerske in Gorenj-ske kot žrtve holokavsta v Evropi (Juden der Untersteiermark und Oberkrains als Opfer des europaeischen Holocaust.) Institut za novej-šo zgodovino, Ljubljana: www.iznz.si (11. 10. 2007), S. 19

6 HDA, MUP NDH, kutija 194, br. 11882 – 1.3. / odredbe od 9. 6. 1941. i 21. 6. 1941.

7 HDA, Ravnateljstvo ustaškog redarstva (u da-ljem tekstu skraćeno: RUR-ŽO), kutija. 2, br. 380/1941-inv. br. 27308 od 6. 6. 1941: Izraz „strani židovski emigranti“ se koristi u svim fondovima iz NDH za izbjeglice iz Srednje Eu-rope.

8 I. Goldstein, Holokaust… S.1259 HDA, MUP NDH, kutija. 193, br. 5904/41 od

21. 5. 1941 – Odbijenica Froschove molbe v. RUR ŽO, kutija 7, br. 7081-inv. br. 28333 od 14. 11. 1941

10 HDA, RUR-ŽO, kutija br. 16 – prijavnice nisu datirane!

11 HDA, RUR-ŽO, kutija br. 17, prijavnice br. 3183; nema podataka o tome, kako je i zašto Moritz Ziegler iz Fužina stigao u Zagreb.

12 HDA, RUR-ŽO; kutija br. 18, prijavnica bez broja.

13 HDA, ibid. prijavnica br. 3175.14 Ubijen 1941. godine u Jasenovcu; identificiran

i na Poimeničnom popisu žrtava KCL, Jaseno-vac: www.jusp-jasenovac.hr

15 HDA, RUR-ŽO, kutija 17, prijavnica 349216 Identificirana žrtva KCL, Jasenovac: www.jusp-

jasenovac.hr17 HDA RUR-ŽO, kutija 18, prijavnica br. 315218 HDA, RUR-ŽO, kutija 17 i 19, prijavnica br.

3179, Saphier Hinko/Heinrich i Ilinko rođeni su u Osijeku.

19 U zbirci dokumenata „Veze Međunarodnog od-bora Crvenog križa s Hrvatskim crvenim kri-žem“. Urednik Mario Vego, Zagreb, 2009. g., nalaze se molbe predsjednika Dr. Huga Kona za dodatna sredstva i angažman Međunarod-nog odbora Crvenog križa (MOCK) za po-voljniji promjenski tečaj franaka u dinare od-nosno kune. O kontaktima s međunarodnim židovskim udrugama za pomoć v. I. Goldstein, Kontakti Zagrebačke židovske općine s inozemst. 1933-1945 (International Contacts of the Za-greb, Jewish Community). U: Kladovo Transport. Zbornik radova sa Okruglog stola (Round vom od table transcripts), Beograd, 2002, str. 23-49 (engleski tekst: str. 383-410)

20 HDA, RUR ŽO, kutija 2, br. 286/1941-inv. br. 27255, br. 556/1941-inv. br. 27373.

21 Dne. 5.5.1941. vlasti su deblokirane neke raču-ne, ne bi li ublažile pomanjkanja deviznih zali-ha: I. Goldstein, Kontakti… str. 38.

22 HDA, RUR-ŽO, kutija 2, Z1 286/1941-inv. br. 27255

23 HDA, RUR-ŽO, kutija 4, br. 2353/1941-inv. br. 27893

24 I. GOLDSTEIN, Holokaust… S. 244, 246 und 290.

25 HDA, RUR ZO, kutija br. 4, br. 7893 i 7894/1941 – inv. 27445 i 27446

26 HDA, RUR-ŽO, kutija 2, br. 286/1941-inv. Nr. 27256

27 www.jusp-jasenovac.hr28 Fischer je

29 HDA, Arhiv Helm, kutija 17, bl. 79 (Akt: Fis-cher Dr. Guenther)

30 Službeni naziv Evangeličke crkve Augsburške ispovijesti (Luteranske crkve) u Zakonu o vjer-skim zajednicama Kraljevine Jugoslavije iz 1931 i odluke Njemačkoga narodnosnog saveza Po-dunavskih Švaba iz 1941. Georg Wild, Die De-utsche Evangelische Kirche in Jugoslawien 1918-1941. Muenchen, 1980, str. 303.

31 Dokument u Arhivu Nadbiskupskog Duhov-nog stola u Zagrebu (NAZ), br. 117/1941: Jure Krišto, Sukob simbola… S.274. O zalaganju nad-biskupa Stepinca za nearijske katolike pratio je agent policijskog atašea Helma, Gošnjak: HDA, Arhiv Helm, kutija 4, br..66

32 Arhiv Nadbiskupije zagrebačke sadrži, prema Registru presidijalnih akata 1937-1942, slje-deće dokumente vezane uz „emigrante“: NAZ. 82 i 183. iz 1938. godine, te br. 183.Pr/1939. – Ravnatelj arhiva (NAZ), prof. dr. Stjepan Razum dao mi je na uvid dokument br. 183.Pr./1939, Izvještaj o djelatnosti akcije za pri-pomoć emigrantima od 31. 12. 1938. do 15. 4. 1939 (s pismenim pozivom Državnog tajnika Sv. Stolice, kardinala Eugenja pacellija od 9. 1. 1939. godine). Koristim priliku da mu ovime zahvalim. Ostali citirani dokumenti ne nalaze se u registriranim fondovima: E-mail poruka prof. dr. Stjepana Razuma autorici od 24. 2. 2009 godine.

33 Rad Caritasa 1941-1945 neistraženo je područje novije crkvene povijesti u Hrvatskoj. Nekoliko Podataka nalazi se u Dnevniku Diane Budisav-ljević 1941-1945. Izd. Josip Kolanović – Silvija Sabor, Zagreb, 2003. str. 20, 54, 55, 99, 117

34 Mario KEVO, Veze Međunarodnog Odbora Cr-venog križa… I. sv. dokument br. 10 (ožujak 1943.), str. 81-83.

35 HDA, Archiv Helm, Fasz. 5, Z1. 208 – Kurt Ho-ppe.

36 109 hrvatskih Pravednika među narodima pri-mili su odličja za spašavanje Židova iz područja bivše Jugoslavije.

37 HDA, RUR-ŽO, kutija 4, br. 2139-inv. br. 27874/1941.

38 HDA, Ustaško povjerenstvo za grad Koprivnica, kutija 1, br. 1056-1073.

39 HDA RUR-ŽO, kutija 3, br. 901/1941-inv. br. 27054.

40 HDA, RUR-ŽO, kutija 3, br. 901/1941-inv. br. 27054; kutija 11, br. 3170 – inv. br. 29131.

41 HDA, RUR-ŽO, kutija 5, br. 4297-inv. br. 28062 od 5. 9. 1941.

42 HDA, RUR-ŽO, kutija 10, br. 1862-inv. br. 28903.

43 HDA, RUR-ŽO, kutija 5, br. 4011-inv. br. 28003 od 21. 8. 1941.

44 HDA, RUR-ŽO, kutija 3, br. 901/1941. i 1926/1941.

45 HDA, RUR-ŽO, kutija 11, Z1 3170 – inv. br. 29131.

46 Popisa zatočenika Gospića i Jadovna nema u Je-vrejskom istorijskom muzeju u Beogradu (JIM) ni u djelu Jaše Romano, Jevreji Jugoslavije S 105-112.

47 Hrvatski državni arhiv Bjelovar (HDA-B), fond SUBNOR, br. 277. Popis židovskih emigranata, sign. 44/45.

48 Zeev Milo (alias Vladimir Mueller), Im Satelli-tenstaat Kroatien Eine Odysee des Ueberlebens 1941-1945. Mit ausführlicher Beschreibung der historischen Ereignisse. 2 Klagenfurt, 2002, str 67.

49 Leon Poljakov-Jacques Sibille, Jews under the Italian Occupation, Pariz 1955, str. 10, 11 i 132.

50 Z. Dizdar, Italian politics toward Croatians ili occupied territories during the Second World war, Review of Croatian History, No. 1 (2005.), Zagreb, 2005. 179-210.

51 www.jusp-jasenovac.hr/poimeničnipopis52 Branislav Ostojić-Mihael Sobolewski, Pag - Pa-

kao u kamenoj pustinji: U: Novi list, Rijeka, br. 173-218; 26. 7. - 18. 9. 1985. Ovdje: br. 217.

53 Branislav Ostojić-Mihael Sobolewski, Pag... br. 175.

NOVIOMANUT 112

14

EX LIBRIS NOVIS

54 M. Peršen, Ustaški logori. Zagreb, 1965., str. 98-99. Goldstein, Holokaust... str. 284.

55 HDA Zagreb, Ustaško povjereništvo za grad Koprivnicu, popis maloljetnika u koncentracij-skom logoru Loborgrad. Popis sadrži 200 ime-na i prezimena.

56 HDA, RUR-ŽO, kutija 14, br. 4841.57 I. Goldstein, Solidarnost i pomoć Židovima u

Hrvatskoj. U: Radovi - Zavod za hrvatsku po-vijest, sv. 34-35-36, Zagreb 2004, str. 205-228, ovdje str. 208.

57 HDA, RUR-ŽO, kutija 14, br. 4841.57 HDA, RUR-ŽO, kutija 14, br. 4741/1941-inv. br.

28136 - spisa nema u kutiji!58 HDA, RUR-ŽO, kutija 14, br. 4841.59 HDA, UNS, kutja 1, br. 248/1-5-2-3-3.60 HDA, Ustaško povjereništvo, Koprivnica, Popis

maloljetnika; HDA Zagreb, UNS, kutija 1, sign. 248/1-5-3, popis zatočenika KCL Loborgrad.

61 www.jusp.jasenovac/poimeničnipopis62 HDA, RUR-ŽO, kutija 16, br. 6196 - popis zato-

čenika iz transporta od 2. 9. 1941, stavka 32.63 I. Goldstein, Holokaust... str. 351.64 HDA, RUR-ŽO, kutija 16. br. 6196, popis stavka

44. Troškove za pokop uprava logora naplatila je od Židovske bogoštovne općine u Zagrebu: ibid.

65 HDA, RUR-ŽO, kutija 8, br. 8168-inv. nr. 28574 od 10. 12. 1941; kutija 13, br. 4183 - inv. br. 29513

66 HDA, RUR-ŽO, kutija 6, br. 6196 od 2. 9. 194; kutija 15, br. 5199-inv. br. 329839 od 28. 5. 1942.

67 HDA Bjelovar, SUBNOR sign. 44/45 - popis stranih židovskih emigranata. Popis počiva na iskazima logorskih drugova (rukopisna bilješka na popisu)

68 U Dunavskoj luci Kladovo čekala su od 31. pro-sinca 1939. prisilno tri parobroda s više od 1000. židovskih izbjeglica iz Srednje Europe, zato što brodovi nisu dobili dozvolu ulaska za Rumunj-sku i nastavak puta za Palestinu. Izbjeglice su smjele napustiti brodove; neki su tražili smještaj kod lokalnog stanovništva, u Šapcu i u Prahovu, jer se boravak odužio u nedogled. Naposljetku je njemačka okupacija Srbije dostigla izbjeglice: O kladovskom transportu v. zbirku predavanja (okruglog stola Kladovo transport, Zbornik rado-va s okruglog stola, Beograd 2002. Beograd, 2006. V. i monografiju austrijskih povjesničara Gabri-ele Anderl i Waltera Manoschega, Gescheiterte Flucht. Der Kladovo-Transport auf dem Weg nach Palastina 1939-1942., Beč, 2001.

69 HDA, RUR-ŽO, Kutija 13, Br. 3890 - inv. br. 29390.

70 www.jusp-jasenovac/Poimeničnipopis71 HDA, Ustaško povjerenstvo ...Popisi logora Lo-

borgrad, Jasenovac i popis maloljetnika u Lo-borgradu

72 HDA, RUR-ŽO, kutija 6, br. 6196 od 2. 9. 1941.73 www.jusp-jasenovac.hr/poimeničnipopis74 HDA, RUR-ŽO, kutija 13, br. 5156/1941 inv. br.

28207 (deportacija ukupno 199 Židova u Za-grebu Jasenovac).

75 HDA, RUR-ŽO, kutija 6, br. 4925/041-inv. br. 28196 od 18. 9. 1941.

76 HDA, Ustascha-Polizeidirektion (RUR ŽO), Fasz. 6, Zl. 5156-inv. br. 28207 i Zl. 4925-inv. br. 28196, 18. 9. 1941.

77 www.jusp-jasenovac.hr78 ibid. kutija br. 3, dok. br. 1522-inv. br. 27730.79 HDA, RUR-ŽO, br. 4741/1941-inv. br. 28136 -

spis ne postoji!80 HDA, RUR-ŽO, kutija 13, br. 2235/17.81 Z. Dizdar, Logori... Časopis za suvremenu

povijest, br. 22, str. 96.82 HDA, RUR-ŽO, kutija 9, br. 14/1941 - inv. br.

28661; kutija 12, br. 4741/1941 - inv. br. 28136.83 HDA, Fonds 252, (RUR ŽO), kutija 9, br.

14/1941 - inv. br. 28661.84 HDA Zagreb, upućivanje na prisilni boravak u

Bosnu, iz Makarske, zbog mogućih sukoba Ži-dova i njemačkih turista: Banovina Hrvatska, Odjel za državnu zaštitu, kutija 68, br. 6812 od 14. 3. 1940.

85 HDA, RUR ŽO, kutija 8, br. 7941/1941-28521 od 12. 12. 1941.

86 HDA, RUR-ŽO, kutija 12. br. 3548 - inv. br. 29256 od 8. 4. 1942 i kutija 13, br. 3890 inv. br. 29390

87 HDA, RUR ŽO, kutija 12, broj 3548 - inv. br. 29256

88 HDA, kutija 15, br. 4931 - inv. br. 2974 od 28. 7. 1942.

89 www.jusp-jasenovac.hr/Poimeničnipopis.90 www.jusp-jasenovac.hr91 HDA, RUR-ŽO, kutija 15, br. 4927 - inv. br.

29740.92 Grga Grbešić, Prijelazi Židova u Biskupiji đako-

vačko-srijemskoj 1941-1945). U Časopisu za cr-kvenu povijest, CCP, br. 52 (2003), str. 155-169, ovdje str. 164-168.

93 Metode identificiranja žrtava (nad kojima se nisu mogli obaviti antropološke mjere identi-ficiranje opisao je autorici Đorđe Mihovilović, kustos u JUSP-Jasenovac, koji je zajedno s Jel-

kom Smrekom izradio poimenični popis. Rado-vi još teku, popis se kontinuirano upotpunjuje. Telefonski razgovor u siječnju 2011.

94 Bei der Verleihung der Auszeichnung “Ge-rechte unter den Völkern” an die ehemali-ge (verstorbene) Oberin des Klosters der Barmherzichen Schwestern des Hl. Kreuz in Đakovo, Mutter Amadea Pavlović (Für die Rettung der jüdischen Schülerin Zdenka Grünbaum vor der Lagereinweisung) deu-tete der Weihbischof von Đakovo, Dr. Đuro Hranić, an. dass die Existenz des Konzentra-tionslagers Đakovo auf kirchlichem Grund in der Vergangenheit Anlass geboten habe, die Kirche zu desavouieren, weshalb eine genaue Erforschung der Entstehungsgeschichte dieses Lagers nötig sei. Daher werde die Kirche das Archiv öffnen, “wenn die Zeit dafür reif ist”. An welchen Kriterien eerkennen will, wann und ob die Zeit reif ist, sagte er nicht.

95 Zoran Vasiljević, Sabirni logor Đakovo, Centar za povijest Slavonije i Baranje, Slavonski Brod, 1988., str. 81.

96 G. Grbešić, Prijelazi... S. 16997 Zlatan Vasiljević, www.elmundosfarad.org. und

Pinto, Avram i Pinto, Dokumenti o stradanju Jevreja u logorima NDH, Sarajevo, 1972, S. 61

98 HDA, UNS, Sign. 248/1-5-3-499 Zoran Vasiljević, www.elmundosfarad.org.

Avran Pinto i David Pinto, Dokumenti o strada-nju Jevreja u logorima NDH. Sarajevo, 1972, str. 61

100 G. Grbešić, Prijelazi... S. 168: Zamolba biskupa Akšamovića Poglavniku da se ukloni logor ži-dovskih žena u Đakovu, 1. III. 1942, u arhivu biskupije Đakovo: AĐB, 1185/1942.

101 G. Grbešić, Prijelazi... S. 167.102 www.elmundosefarad.eu.www.elmundsefarad.

eu103 HDA, Fonds 248 (UNS), kutija 4, br. 40.104 Na inicijativu Lele Maestro od Židovske op-

ćine u Sarajevu članovi zajednice sanirali su Židovsko groblje u Đakovu s pločicama. Zbog njih, Židovsko groblje u Đakovu dobit će status “Spomenika kulture” “Ha-Kol”, Zagreb, ožujak-travanj 2011, str. 61.

105 HDA, UNS, kutija 4, br. 30066.106 HDA, UNS, kutija 1, br. 94.107 HDA, UNS, kutija 1, br. 81.108 HDA, UNS, kutija 1, br. 57.109 HDA, UNS, kutija 4, br. 30066.110 HDA, RUR ŽO, kutija 11, br. 2806-inv. br.

29084 i 3145-inv. br. 290120 od 17. 4. 1942.

111 HDA, RUR ŽO, kutija 13, br. 3890-inv. br. 29390 od 18. 5. 1941.

112 Narcisa Lengel Krizman, Ustaški logori, S.30,31.113 Franz Abromeit, r. 1906. u Königsbergu. Sve

do dolaska nacista na vlast radio je kao trgo-vački pomoćnik. Učlanio se u NSDAP i postao policajac, nakon učlanjenja u SS dobio je u Königsbergu radno mjesto “stručnjaka za ži-dovska pitanja” u policiji. S istom kvalifikacijom unaprijeđen je i preuzet u Reichssicherheitsha-uptamt: Arhiv Helm, kutija 1, spis Abromeit..

114 Leon Poljakov-Jacques Sibille, Jews under the Italian Occupation, Pariz 1955., predgovor, str. 10, 11 i str.132. Oni su u Grenobleu, na po-dručju Južne Francuske (talijanske okupacijske zone) organizirali centar za židovsku dokumen-taciju (Centre of Contemporary Jewish Docu-mentation)

115 Daniel Carpi, The Rescue of Jews in the Italian Zone of Occupied Croatia. U: Rescue Attempts During the Holocaust. Proceedings of the Second Yad Vashem International Historical Conference - April 1974. Yad Vashem Jerusalem 1977 465-553. - Hrvatski prijevod (Branko Polić), I. dio Novi Omanut, Zagreb, br. 100; nastavak II. dio Novi Omanut br. 101.; III dio Novi Omanut br. 102.

116 HDA, RUR ŽO, kutija 15, br. 5108 - inv. br. 29811 od 14. 8. 1942 i MUP NDH) - Židovski odsjek. Ravnateljstva sigurnosti (RS), kutija 302, br. 5026 od 10. 8. 1942: telegrafske upute logornika u Osijeku.

117 ibid. MUP NDH, kutija 302, br. 5026 od 10. 8. 1941.

118 HDA; RUR-ŽO, kutija 15, br. 5274-inv. br. 29861.

119 Mit dieser Information bewogen die Komman-danten der Zweiten Italienischen Armee den Italienischen Generalstab und das Aussenmi-nisterium, dem deutschen Druck auf Au-slieferung der jüdischen Flüchtlingen in den Territorien unter italienischer Besetzung zu wi-derstehen und sie nicht an die Ustascha und die Deutschen auszuliefern: D. Carpi, The Rescue of Jews... S. 490.

120 HDA, Fonds 1512 (Archiv Helm), kutija 3, br. 303 (Akt Eichmann).

121 HDA, Fonds 1512 (Archiv Helm), kutija 12, br. 218 (Kuehnel).

122 HDA, MUP NDH, kutija 3, br. 303.123 HDA, Arhiv Helm, kutija 16, br. 185.

Georg Gaugusch, bečki genealog i suradnik heraldičko-genealoškoga društva Adler (Orao) prikazao je za dvanaestogodišnjega intenziv-noga rada u prvome svesku) genealoške i druš-tvene povezanosti oko 250 obitelji bečke židov-ske velike buržoazije. Za taj temeljni rad nije tražio podatke isključivo u knjižnicama, inter-netskim bankama podataka, i arhivima u ma-tičnome uredu Izraelitske bogoštovne općine, u bečkome gradskome i zemaljskome arhivu, u Austrijskom Državnom arhivu i u različitim župnim uredima, nego i u brojnim europskim novinama putem osmrtnica. Uz potporu svoje žene, povjesničarke Marie Theres Arborn, po-duzeo je dalja traganja po grobljima u Austriji, Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Hrvatskoj, Polj-skoj, Rumunjskoj, Slovačkoj, Sloveniji, Češkoj, Ukrajini, Mađarskoj i u Sjedinjenim Državama prema dodatnim informacijaGaugusch je za jedno razdoblje o kojemu kako navodi u uvodu, obitelj, bila važna društvena

Georg Gaugusch: Tko je jednom bio. Židovska velika buržoazija Beča

1800 - 1938. Izdavač A. K. Amalthea, Beč 2011. str. 1650 E 98 Svezak I, A do K

mreža, podrobno opisao obiteljske veze i že-nidbene strategije vodećih bečkih židovskih obitelji. Za svaku obitelj knjiga donosi pored u tekstovnom obliku sažete genealoške obavi-jesti, odsjeke o rodbinskim vezama, izvorišta i uvodni opis njihova povijesnoga značenja i posebnim zaslugama.Knjiga je ujedno priručnik za pojedine sku-pine zvanja, poput tvorničara, liječnika, od-vjetnike, glazbenika, književnika (Richard Beer-Hofmann i Peter Altenberg samo su naj-poznatiji od onih koji se pojavljuju), za priče o poduzetništvu i zajednički život Židova i kršćana dokazuju naposljetku mnoge, točno prikazane brojke.Poduzet je dakako i dodatni posao uz priručnik Sophie Lillie iz 2003. Objavljen na 1440 stra-nica Kako je nekoć bilo. (Priručnik izvlašće-nih umjetničkih zbirki Beča i pokazuje, kako Gaugusch naglašava, koji su ljudi živjeli od umjetničkih zbirki prema autoričinim opisima.

Gaugusch, koji je po svojoj izobrazbi zapravo kemičar došao je do te teme dok je vodio obitelj-sko poduzeće Jungmann i nećak nekadašnjega dobavljača tkanina cesarsko-kraljevskoga doba,

u časnim prostorijama pored Albertine održa-no i predstavljanje knjige. Jednom si je pogledao sačuvanu knjigu naloga i propitkivao se tko su bijele dame iz društva koje su naručivale toliko skupe tkanine. Tu je pridošao i jedan osobni su-sret, što ga je opisao u uvodu knjige: “Udovica nekadašnjega vlasnika moje tvrtke, Vera, grofica Teleki, rođena Przibram, (1910 - 2011) došla je kao gospođa od osamdeset i više godina u Beč pa je posjetila i ovu trgovinu koju je 1942/43 bila prodala mome pradjedu.” Mnoge takve “priče i anegdote” o kojima je bila riječ, od kojih se sve nisu dale provjeriti, bile su “uvodni plamičak” autorova zanimanja za povijest njegove tvrtke. Drugi svezak njegova djela čije troškove tiska će pored uobičajenih javnih ustanova i fondo-va u Austriji prikupio i Randolph Schoenberg pojavit će se za dvije godine zajedno s opširnim popisima. Bit će to za pokoljenja povjesničara i o njihovoj povijesti zainteresiranih potomaka opisanih obitelji priručnik od prijeke potrebe, a mogao bi biti i povod za dalja istraživanja i pi-tanja.

Evelyn AdunkaIz bečkoga časopisa Illustrierte neue Welt (prosinac 2011. - siječanj 2012.) odabrao i

preveo B. P.

NOVIOMANUT 112

15

Marcus G. Patka: Slobodno zidarstvo i druš-tvena reforma, Borba za ljudska prava, pa-cifizam i građansko društvo u Austriji 1869 - 1938. Izd. Löcker, Beč 2011. str. 299.U pojmu židovske svjetske zavjere koji potje-če od carističke policije i kojim su se služili nacionalsocijalisti, staljinisti i reakcionari raznorodnih obilježja, slobodni zidari ne bi trebali izostati kao pokret koji je potekao iz prosvjetiteljstva i racionalizma koji je rela-tivizirao nacionalne granice, ali koji se zbog određenih rituala, kako se čini, drže postran-ce, bili su žrtve apsolutizma i kstoličkoga ultramontanizma, no navlastito i diktatura dvadesetoga stoljeća.Patkina knjiga zahvaća vrijeme austrijskoga slobodnoga zidarstva između početaka usta-votvorne države, koja je slobodnim, zidari-ma naposljetku pružila zakonitu osnovu za njihovo postojanje do kraja austrijske neovi-snosti. Patka ne piše tradicionalnu povijest slobodnoga zidarstva, on prikazuje različite sektore njihove aktivnosti: ljudska prava i mirnodopsko društvo, Paneuropu i reformu nastave. Mnogi središnji djelatnici austrijske politike bili su u doticaju sa slobodnim zida-rima kao članovi (“braća”) jedne lože poput Richarda Coudenhove - Kalergija ili kao partneri u različitim djelatnostima, poput Berthe von Suttner, Karla Rennera i mnogih drugih.Odnos prema Paneuropi kao pokretu pod-crtava važan vid koji razjašnjava i agresivno neprijateljstvo, na koje su slobodni zidari po-svuda nailazili: slobodno zidarstvo u zamet-ku nije bilo samo proizvod prosvjetiteljstva i građanske revolucije koja slobodnome zidar-stvu postavlja i pitanje pokretača nacionaliz-ma. Iz rakursa nacionalizma bili su stoga slo-bodni zidari “razorni” element koji pristaje u okvir neprijateljstava što si ga je postavio antisemitizam.Povijest austrijskoga slobodnoga zidarstva potkraj monarhije za vrijeme Prve republike čita se kao “Tko je tko” jedne liberalne, soci-jaldemokratske sredine. Članovi lože i osobe istih odrednica kao slobodni zidari činili su supstrat naprednoga podneblja. Politički ra-zvoj u Europi i u Austriji trebao je nadaleko sprečavati prometanje ciljeva te sredine.Patka iznosi slikom jednoga pokreta koji je povezivao mnogostranost a i politički plura-lizam sa zajedništvom temeljne napredno-optimistične orijentacije. “Socijalna reforma”

Nijedan čovjek ne može danas sa sigurno-šću reći jesu li napadi na saudijskoga vele-poslanika, kao i na saudijsko i na izraelsko veleposlanstvo u Washingtonu u listopadu prošle godine, bili djelo iranskoga režima ili djelo pojedinačnih frakcija koje se uza-jamno racketima sukobljavaju. U svakom slučaju bilo je napadno kako su brzo utih-nule glasine o “iranskim stručnjacima” i udarnim lobbyjima iranskoga režima i o bilo kakvim napadima iz Teherana. Ujed-no bi trebalo biti izvan sumnje da su neki napadi u Sjedinjenim Državama bili neka opcija teheranskoga režima.Samo je po sebi očigledno da su ti napadi bili počinjeni uz rizik vojnih sučeljavanja, kako sa Sjedinjenim Državama, tako i sa Sa-udijskom Arabijom ili Izraelom. No upravo je zatim iranski režim svome stanovništvu sve otvorenije govorio da je Hasan Rahim-pour Azghnandi, kao član “Vrhunskoga savjeta za kulturnu revoluciju’’, važan ideo-log iranskoga režima, čiji su govori bili re-dovito šireni na državnoj televiziji petkom nakon propovijedi, proglasio već potkraj rujna: “Mi se moramo pripremiti na opera-cije svjetskih razmjera. Mi se moramo pri-premiti na globalni konflikt.Svi koji rade u tajnim službama ili se bave subverzivnim djelatnošću, moraju biti spre-mni... Bojišnica našega rata nalazi se sada svuda u svijetu.”Neki od Iranaca koji su godinama u egzilu, i koji naglašeno upozoravaju na opasnosti koje bi mogle uslijediti,od strane iranskoga režima jest Reza Kahlili, čija je autobiogra-fija o njegovu životu dvostrukoga agenta CIA-e kod iranskih Čuvara revolucije izašla na njemačkome jeziku. Kahlili je za vrijeme šahove vladavine studirao u Sjedinjenim Državama, vratio se 1979. pun iluzija u Islamsku revoluciju u Iran i posredovanjem prijatelja iz mladosti skrasio se kao raču-nalni stručnjak kod “Čuvara revolucije”, elitne trupe režima koja je bila nadležna za širenje revolucije, potisnuće oporbe, ali i za nuklearno naoružanje i za program rake-ta. No ubrzo se prestrašio nove stvarnosti. Njegovi prikazi kamenovanja i prilikama u Evinskom zatvoru pružaju pogled strahote od kojih čovjeka spopada jeza zbog koje mora utihnuti svaka riječ. Svjestan toga da Iranci sami ne mogu povesti borbu protiv novoga režima, odučio se na djelatnost za

Slobodno zidarstvo - pokretač napretka

stajala je u središtu zajedničkoga političkoga nazivnika slobodnih zidara. To je neizbježno vodilo prema različitim postupcima uravno-teženosti - primjerice za vrijeme austrijske ratne politike koja je započela 1914. ili za vrijeme Dollfuss - Schuschniggove vladavi-ne od 1934. do 1938. Patka nam objašnjava da su se različite lože morale prilagoditi za sigurnost svoga opstanka tu i tamo izmije-njenim političkim uvjetima.Godine 1938. postalo je dakako sve drukči-je i s nacionalsocijalističkom državom nije postojao nikakav modus vivendi. Da li i kako su pojedini slobodni zidari - koji kao arijevci nisu bili pogođeni neposrednim represali-jama - ipak pokušali neku politiku usklađi-vanja, o tome bi se dalo još pisati. Slobodni zidari mogli su si uzeti za uzor Theodora Innitzera ili Karla Rennera.Anton Pelinka

Iz bečkoga dvomjesečnika Illustrierte neu Welt (prosinac 2011. – siječanj 2012.)

odabrao i preveo Branko Polić.

Reza Kahlili: neprijatelj u vlastitoj zemlji Moj dvostruki život kao agenta CIA-e pri iranskoj

revolucionarnoj gardi. München Izd. RIVA str. 400 € 19.99

CIA-u i postaje tijekom godina jedan od važnijih obavještajaca Sjedinjenih Država. Već početkom osamdesetih obavještavao je o planovima za atomsku bombu Ajatolaha.Na temelju svojih insajderskih znanja pri-kazao je da planovi atentata poput onoga u Washingtonu za Čuvare revolucije nije ništa neobična. On obavještava o nebrojenim na-padima na Bliskom istoku koji idu na njihov račun i koji uvijek ponovno ciljaju na Sje-dinjene Države kao i o prijateljima Čuvara revolucije koji su “dobili suglasnost nekoli-ko europskih vlada da progone oporbu sve dok ne diramo u sigurnost tih zemalja”, što je dovelo do toga da su Čuvari revolucije u Europi poubijali stotine njih u Europi i u drugim krajevima svijeta. Kahlili je izvje-štavao na temelju svojih još i danas aktivnih izvora u Iranu o kontaktima Quds-brigada uz Al-Kaidu, iz čega je nastalo obuhvaćanje Pasdarana na one Pen-Am- postrojenja koja su 1988. uništena pomoću Lockerbiea.Kahlili nije izvještavao CIA-u samo o veza-ma Pasdarana prema islamskim teroristič-kim grupama, nego i prema Sjevernoj Ko-reji i Kini, prema PLO-u, japanskoj Crvenoj armiji i prema ETI kao i o povremenim pregovorima RAF-a u Njemačkoj. Uvijek je iznova Kahlili svojim naredbodavcima u Sjedinjenim Državama o djelatnostima jed-noga muškarca: Ahmad Vahidi, dugogodiš-nji voditelj obavještajne službe Čuvara re-volucije. Na temelju njegove odgovornosti za napad na središte židovske zajednice u Buenos Airesu 1994. u kojemu je ubije-no 85 ljudi, njega još danas traži Interpol. Ahmadinedžad imenovao je Vahidia 2009. ministrom obrane što je dovelo do toga da je njegovo imenovanje za zamjenika mini-stra obrane u prvom Ahmadinedžadovu kabinetu nije izazvalo spomena vrijednih prosvjeda i nikakvih prosvjeda nije izazvan od strane Zapada.Predstavnici iranskoga pseudoparlamenta znadu što imaju u tom antisemitskom ma-sovnom ubojici. Kada je 2009. u Majlesu bio ustoličen, bio je pozdravljen klicanjem i povicima “Smrt Izraelu”.Kahlili prikazuje mučeništvo koje se provo-dilo u iransko-iračkome ratu kod iranskih mladića komandosa polagatelja mina koji su na desetke tisuća hrlili u smrt, objašnja-vajući do koje je mjere eliminatorski anti-cionizam režima prema propisima bio za to odgovoran vladi, što je ovaj rat potrajao još godinama nakon što su osvajački napa-di Sadama Huseina napokon bili pobijeni. “Homeini i vladareva pratnja zauzdali su osvajanje Iraka i ujedinjenje muslimana u većem svetom ratu protiv Izraela.” Kahlili naglašava da vlada na povratak Mahdija ne pomišlja nimalo alegorički, nego da to ima neposredno značenje za njezinu poli-tiku: “Oni zaista misle da će islam jednoga dana osvojiti svijet”, piše on u svojoj autobi-ografiji u koju su se nažalost ušuljale neke greške u prijevodu. Tako je primjerice iz Flag of Islam (Zastave islama), koju je dugi niz godina pasdaranski general i kasniji predsjednički kandidat Mošen Rezaei već je osamdesetih godina želio “barjak Irana” postaviti u svim zemljama svijeta” što ob-zirom na aktualne zadjevice između “iran-sko-nacionalističkog” i “islamsko-vjersko-ga Krila u vladi čini znatnu razliku.Usprkos svojoj djelatnosti za CIA-u i svome ponov-ljenu zahtjevu da “Zapad poduzme nešto za oslobođenje Irana” Kahlili nema nikakvih

iluzija o politici Sjedinjenih Država. On ne kritizira samo dugogodišnju potporu šahu, nego i Suhartovu u Indoneziji, Pinocheta u Čileu i mudžahedina u Afganistanu. No osobito ga je osupnuo nastavak pripravno-sti za dijalog između po sebi različitog Ad-miraliteta Sjedinjenih Država i Mullahima. On strogo osuđuje Obaminu iransku poli-tiku o kojoj mu je unaprijed bilo jasno da ju je Iranski režim smatrao “slabošću, osjeća-jući se ponukanim da poduzme još radikal-nije korake”. I upravo se to otada dogodilo.Kahlili živi danas pod krivim imenom u Kaliforniji i konvertirao je na kršćanstvo, što je za nosioce odmetništva u Teheranu dalji razlog da mu rade o glavi. 0n ekspli-citno formulira nadu da će se Sjedinjene Države “uključiti u to”, kada se bude radilo o suočavanju s opasnostima koje će pote-ći od iranskih vlastodržaca, a koje je on u svojoj autobiografiji dojmljivo predstavio. Ustrojenje “slobodnoga i demokratskoga Irana” smatra on jedinim mogućim putem “ka jednom trajnom miru na Bliskom isto-ku”. Nažalost se čini da u međuvremenu i u Sjedinjenim Državama jedva još netko pro-matra stvari na taj način, izuzmemo li iza-

slanika Ujedinjenih naroda Johna Boltona koji je uzlet atentatorskih planova Washin-gtona i reagiranje vlade Sjedinjenih Država ponovno uzeo za povod da Obaminu poli-tiku prema Iranu oštro osudi.

Stephan GrigatIz bečkoga dvomjesečnika Illustriete neue Welt (prosinac 2011. - siječanj 2012.) oda-

brao i preveo Branko Polić.

NOVIOMANUT 112

16

NOVI OMANUTPrilog židovskoj povijesti i kulturi

Broj 112, srpanj – kolovoz 2012 / 5772 – ISSN 1331-8438Časopis izlazi dvomjesečno

ALEXIAWEISS

Rođena 1971. u Beču. Studirala germanistiku i novinarst-vo na bečkom sveučilištu. Novinarstvom se bavi od 1993. Bila je pored ostalog redaktorica Austria Presse agenture. Od 2007. slobodna novinarka i pisac. Pretežito obrađuje židovske teme (integracija i obrazovanje). Autorica roma-na Hašemova zemlja (2009) i knjige za djecu Dinah i Levi, kako židovska djeca žive i svetkuju (2011).

NICOLE SPILKA

Povremena suradnica bečkoga mjesečnika Wina.

RITA KOCH Uvodničarka i dugogodišnja suradnica bečkoga mjesečnika Wina.

GIL YARON Rođen 1973. u Haifi. Izraelski liječnik i novinar. Odrastao je u Düsseldorfu. Studirao na Brown Uni-versity u Providenceu (Rhode Island) i na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu. Posebno se bavio hematologi-jom. Živi u Tel Avivu i usporedo surađuje u njemačkim, austrijskim, kanadskim i izraelskim časopisima.

JOANNA NITTENBERG

Glavna urednica bečkoga dvomjesečnika Illustrierte neue Welt.

GISELA DACHS Rođena 1963. u Kötzingu (Bavarska). Njemačka je publis-tikinja i redaktorica. od 1987 do 1989. bila je vanjskopolitička redaktorica pariškoga lista Libération. Studirala je francuski jezik i filozofiju na Sorbonni. Od 1990. piše za hamburški tjednik Die Zeit i počevši od 1994. njegova je dopisnica iz Izraela u kojemu stalno živi od 1996. Majka je dvoje djece. Sestra je poznatoga bečkog autora Roberta Dachsa.

Izdaje Kulturno društvo “Miroslav Šalom Freiberger”Zagreb, Palmotićeva 16, tel.: ++385 (01) 4817 655, fax: ++385 (01) 4922 694Žiro račun kod ZAP: 2360000-1101558364Savjet časopisa: Teodor Grüner, August Kovačec, Mirko Mirković, Viktor ŽmegačGlavni urednik: Branko Polićuredništvo: Ljiljana Dobrovšak, Zlatko Glik, Živko Gruden, Aleksander Laslo, Ivan Mirnik, Mira VlatkovićInozemni dopisnici: Suzana Glavaš (Napulj), Josef Kodet (Jihlava), Cvi Loker (Jeruzalem), Mirjam Steiner-Aviezer (Tel Aviv)Tehnički urednik: Goran Ivšić, Lektor: Aleksandra VagnerGrafička priprema: Vjesnik d.d., Tisak: Vjesnik d.d.

Cijena 10 kn – za inozemstvo 20 kn pretplata za šest brojeva 60 kn, za inozemstvo 20 EUR

IBAN: HR4023600001500332212SWIFT: ZABAHR2X

Mišljenjem Ministarstva kulture i prosvjete Republike Hrvatske od 8. srpnja 1994., ur. broj 532-03-1/7-95-01, periodična tiskovina “Novi omanut” koji izdaje Kulturno društvo “Miroslav Šalom Freiberger”, ubilježena pod brojem 719, oslobađa se plaćanja poreza na promet.

NOVI OMANUT izdaje se zahvaljujući dotacijama Vlade Republike Hrvatske, Savjeta za Nacio-nalne manjine i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Autori u ovom broju

DITTA RUDLE Voditeljica filmske rubričke bečkoga dvomjesečnika "Il-lustrierte neue Welt".

ANNA MARIS GRÜNFELDER

Rođena 1948 u Mauthenu (Koruška), povjesničarka sa središnjim zanimanjem za suvremenu povijest područuje Alpe – Dunav – Jadran i posebnim osvrtom na Drugi sv-jetski rat.

EVELYN ADUNKA

Autorica brojnih napisa i recenzija novih knjiga za bečki dvomjesečnik Illustrierte Neue Welt.

ANTON PELINKA

Rođen 1941. u Beču. Od rujna 2006. profesor za političke znanosti i studij nacionalizma Central European Uni-versity u Budimpešti (gdje se predavanja održavaju na engleskom). Prethodno je počevši od 1975. bio profesor za političke znanosti innsbruškoga sveučilišta, u nekoliko navrata i dekan Fakulteta za političke znanosti i sociologiju. Bio je gostujući profesor na mnogim sveučilištima, pored Sal-zburga, Essena i Berlina, bio je gost-predavač Jawaharla u Novom Delhiju, (1977), na Michiganskom sveučilištu, u Ann Arboru na Univerzitetu Stanford i na Slobodnom Univerzitetu u Bruxellesu.

STEPHEN GRIGAT

Rođen 1971. njemački politološki znanstvenik i publi-cist, predavač Instituta za judaistiku i Instituta političkih znanosti bečkoga sveučilišta. Pored toga znanstveni je su-radnik kampanje Stop the Bomb u Austriji.

S A D R Ž A JB. P.: Židovski Beč 1alexia Weiss: Oskar Deutsch: "Strpljenje je došlo s godinama" 1Nicole Spilka: Moj Beč 2* * * Jedna knjižnica spašenih sjećanja 3alexia Weiss: Sinagoga kao cilj razgledavanja 3alexia Weiss: Währinško groblje – pregršt tajni 4rita Koch: Hilde i Fanny – jedna simbioza (uz stoti rođendan Hilde Spiel) 5

Gil yaron: otvoren pokušaj moći 6Joanna Nittenberg: Čin ravnoteže 6K. F.: Putin i Židovi 6Gisela Dachs: Čežnja za inozemstvom 7K. F.: Ákos Kertész zatražio politički azil u Kanadi 7P. S.: Arik Brauer – fantastični multitalenat 7Gil yaron.: Muške suze u Jeruzalemu 8Lucienne Šošana rabinovici: Hvala mojoj majci 8Dita rudle: Život nije uvijek dobar 9Dita rudle: Posljednji Židov iz Drohobiča 10

R E D I V I VAannemarie Grünfelder: Inozemni židovski izbjeglice u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 11

E X L I B R I S N O V I SGeorg Gaugusch: Tko je jednom bio Židovska velika buržoazija Beča (piše Evelyn Adunka) 14

marcus G. Patka: Slobodno zidarstvo i društvena reforma (piše Anton Pelinka) 15

reze Kahlili: Neprijatelji u vlastitoj zemlji (piše Stephan Grigat) 15

C O N T E N T SB. P.: Jewish Vienna 1alexia Weiss: Oskar Deutsch: "Patience came withy Years" 1Nicole Spilka: My Vienna 2* * * A Library of saved Recordings 3alexia Weiss: The Synagogue as Aim of Sightseeing 3alexia Weiss: The Währing Cemetery – a Lot of Remembrances 4rita Koch: Hilde and Fanny – a Symbiosis (on the 100 th Birthday of Hilde Spiel) 5

Gil yaron: An Open Tentative of Power 6Joanna Nittenberg: An Act of Equipoise 6K. F.: Putin and the Jews 6Gisela Dachs: Longing for Foreign Countries 7K. F.: Ákos Kertész asked for political Asylum in Canada 7P. S.: Arik Brauer – a Fantastic Multitalent 7Gil yaron.: Manly Tears in Jerusalem 8Lucienne Shoshana rabinovici: Thanking my Mother 8Dita rudle: Life was not always good 9Dita rudle: The last Jew of Drohobicz 10

R E D I V I VAannemarie Grünfelder: Foreign Jewish Immigrants in the Independent State of Croatia 11

E X L I B R I S N O V I SGeorg Gaugusch: Who has been once The great Jewish Bourgeoi-sie of Vienna (by Evelyn Adunka) 14

marcus G. Patka: Freemasonry and social Reforms (by Anton Pelinka) 15

reze Kahlili: Enemies in the own Land (by Stepha Grigat) 15