1www.hnkmostar.ba

2

3

Igraju: Ivan SKOKO – Gregor Samsa

Bojan BERIBAKA – Šef i Novi stanarAngela BULUM – Gregorova Sestra

Nikolina MARIĆ – Gregorova MajkaMiro BARNJAK – Gregorov Otac

Dramaturgija:Dragan KOMADINA

Scenografija i kostim: Vedran HRUSTANOVIĆ

Glazba:Andrijan ZOVKO

Nedim ĆIŠIĆ (VUNENY)

Koreografija i scenski pokret:Ena KURTALIĆ

Oblikovanje svjetla:Uroš ŠKILJEVIĆ

Animacija i izrada videa:Aleta RAJIČ

Izrada scenografije:Mario BOŠNJAK

Oliver ŠETKA

Voditelj produkcije:Zoran ĆORLUKA

Inspicijentica:Azra MERDAN

Majstor tona:Mladen ANDRIJANIĆ

Asistent scenografa:Davorin BRIŠEVAC

Video tehničar:Mario BOŠNJAK

Garderobijerka: Majida KOVAČEVIĆ

Rekviziterka:Ljiljana BADALIĆ

Voditelj tehnike:Leo SMOLJAN

Scenski radnici:Zorislav GALIĆ

Branko KUZMANOVIĆ

Segor HADŽAGIĆ (prema motivima pripovijesti Franza KAFKE)

Režija i dramatizacija: Segor HADŽAGIĆ

Premijera: 8. veljače 2018. u 20 sati

Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru

Hvala: Harisu i Zani PEKMEZ, Sanji RAJIČ, Almiru i Jasmini ĐIKOLI, Admiru ŠVRAKIĆU, Ernadu BAJREKTAREVIĆU, Miri PETROVIĆU, Maji ZEĆO, Bojanu MUSTURU, Lejli PANJETI, Zlati GERIN KURIĆ i Jeleni BOGDANOVIĆ

4

5

Franz Kafka rođen je 3. srpnja 1883. godine u židovskoj obitelji srednje klase, koja je govorila njemačkim, u Pragu, tada dijelu Aus-tro-Ugarske. Kafkino je djetinjstvo bilo prilično samotno, a djecu su mahom odgajale brojne guvernate. Kafkin problematičan odnos s ocem pomno je dokumentiran u njegovom „Pismu ocu“ („Brief an den Vater“). S druge strane, majka mu je bila tiha i sramežljiva. Upravo je očeva dominantna ličnost uvelike utjecala na njegovo pisanje. Studirao je pravo i radio neko vrijeme kao činovnik – no većim je dijelom Ka-fku izdržavao otac. Pred kraj prve godine Kafka je upoznao kolegu Maxa Broda, koji će mu ubrzo postati doživotni prijatelj. 

U Kafkinom se opusu reflektira utjecaj više tradicija – od njemačkoga romantizma i eks-presionizma preko židovskih heterodoksnih učenja do kršćanske gnoze, a na književnom planu vidljiva su nadahnuća nastala čita-njem proznih velikana 19. stoljeća kao što su Goethe, Heine, Flauber, Gogolj i Dostojevski. Sva izdana djela Franza Kafke, osim nekoliko pi sama njegovoj ljubavnici Mileni Jasenskoj, pisana su na njemačkom jeziku. Ono malo što je objavljeno za autorova života, privuklo je os-kudnu pozornost, što se ne može reći za njegova posthumno izdana djela.

Kafka nije dovršio nijedan svoj roman, a spalio je gotovo 90 posto svega što je napisao, posebice dok je živio u Berlinu. U ranoj stvarateljskoj fazi, uzor mu je bio njemački pisac Heinrich von Kleist, kojeg je u jednom pismu opisao zas-trašujućim i kojeg je smatrao da mu je bliži nego vlastita obitelj.

Kafka je svoje djelo, kako izdano tako i neizdano, ostavio svom najboljem prijatelju Maxu Brodu, s jasnim instrukcijama da ih ovaj uništi nakon

piščeve smrti. Brod je odlučio ignorirati ovaj zahtjev te je romane i zbirke izdao u razdoblju od 1925. do 1935. godine.

Kafkina djela prikazuju sivu i banalnu svako-dnevnicu kao stvarnost ispunjenu strepnjom, u kojoj su likovi, pritisnuti osjećajem krivice i zbunjenosti, neprestance izloženi prijetnji bi-rokratskih sila kojima ne mogu dokučiti izvor ni motiv. To je posebno vidljivo u romanima „Proces“ (1925.), „Dvorac“ (1926.) i „Ame-rika“ (1927.), kao i u mnoštvu kraćih i duljih pripo vijesti, među kojima se ističe „Preobražaj“ (1915.).

Pripovijest „Preobražaj“ je neobična, gotovo nad-realna priča koju kritičari smatraju jednim od temeljnih djela 20. stoljeća. Prvi ju je put Kafka pročitao prijateljima u studenome 1912., da bi se tek nakon tri godine pojavila u književnom časo-pisu Die Weißen Blatter u Leipzigu. Priča je to o čovjeku koji se jedno jutro probudi preobražen u kukca. Taj je kukac literarno začet u jednoj rani-joj Kafkinoj pripovjetki „Svadbene pripreme na selu“, gdje funkcionira kao metafora izbjegavanja životnih obaveza. Kafka rabi njemačku riječ Un-geziefer (gamad), koja svoj etimološki korijen vuče od staronjemačkog zebar, odnosno žrtvena životinja. S prefiksom un (ne) Kafkin Gregor Samsa postaje čovjek nedostojan žrtve.

U svojem se epistolarnom opusu Kafka pokazuje kao pojedinac mučen nesigurnošću i osjećajem potpune bespomoćnosti, dok aforistički zapisi i kratki nacrti za dulje tekstove, skupljeni u knjizi „Plava bilježnica“ otkrivaju spiritualnijeg Kafku, opsjednutoga pojmom duhovnog elementa u čovjeku. Napustivši tradicionalnu religioznost, Kafka je, između žrvnja apsurda i tihog uvjere-nja u opstojnost nerazorivog, ostao jednim od središnjih spiritualnih pisaca 20. stoljeća.

6

KafKin „Preobražaj“ (njemački Die Ver-wandlung) postao je u ovih sto godina opće mjesto popularne kulture, jer su se iz njega izrodile mnoge filmske ekranizacije, stripovi, opere i baleti.

Među najpoznatije dramatizacije spada ona Stephena Berkoffa iz 1969. godine koja je doživjela brojne izvedbe diljem svijeta. Pre-ma Berkoffovoj dramatizaciji australski je skladatelj Brian Howard napravio libreto za istoimenu operu, koja je u rujnu 1983. imala premijeru u teatru Malthouse u Melbournu.

Gregora su Samsu igrali velikani filmske i kazališne umjetnosti: Tim Roth (u kazalištu Mermaid u Londonu 1986.) i Roman Polanski (u teatru Gymnase u Parizu 1988. u prijevodu i adaptaciji Yasmine Reza). Nesretnog Kafkinog junaka igrao je i poznati ruski baletan Mikhail Baryshnikov (u New Yorku 1989). New York Times je povodom njegovog glumačkog prvijenca koji je oduševio tamošnju publiku i kritiku napisao: „Kada se jednog jutra Mikhail Baryshnikov probudio u svom krevetu, shvatio je da se pretvorio u brodvejskog glumca. To mu se svidjelo više od baleta.“ Zanimljivo je kako je Berkoff režirao sve tri postavke, dok je u prve dvije i igrao lik Gregorovog oca. Posljednju veliku dramatizaciju uradio je en-glesko-islandski dvojac David Farr i Gisli Orn Gardarsson 2006. u koprodukciji londonskog kazališta Lyric Hammersmit i islandske trupe Vesturport za koju je glazbu napisao Nick Cave. Predstava je imala svjetsku turneju gostujući na pozornicama od Južne Koreje do New Yorka te od Australije do Hong Konga.

U Kraljevskom baletu u Londonu 2011. „Preo-bražaj“ je doživio i svoju plesnu adaptaciju za

koju je Edward Watson dobio baletnog Oliv-iera – najveću nacionalnu nagradu u kazalištu – za ulogu Gregora Samse.

U HNK Split 2012. godine „Preobražaj“ je doživio svoju premijeru na hrvatskim pozor-nicama u režiji i dramatizaciji mladog Ivana Plazibata. Kada je riječ o bh. kazališnim sce-nama onda bilježimo tek inscenaciju Kafkinog „Procesa“ u Kamernom teatru 55 u Sarajevu davne 1962. godine u prijevodu i režiji leg-endarnog Jurislava Korenića. „Preobražaju“ nigdje ni traga.

Ovaj kratki pregled zorno govori kako je Kafkina antologijska pripovijest postala ne samo mjesto opće nego i kazališne kulture. Međutim, znakovito je kako „Preobražaj“ očito nije bio dovoljno zastupljen na domaćim kazališnim scenama. Usuđujem se napisati (barem na temelju dostupne mi teatrografske literature) kako je mostarska premijera „Preo-

Tim RoTh u ulozi GReGoRa SamSe

Phot

o: R

oger

Mor

ton

7

bražaja“ prva inscenacija tog djela na profe-sionalnim pozornicama u BiH. Zvuči pomalo nevjerojatno da djelo takve važnosti koje je postalo sinonim za otuđenost te za položaj pojedinca u svijetu koji se pokorava nekom društveno bešćutnom mehanizmu, nije do sada privuklo pozornost naših teatarskih kuća.

Stoga smo se odlučili krenuti u teatarsku pus-tolovinu u kojoj ćemo, dajući prigodu jednom mladom teatarskom čovjeku, zapravo potvrditi kako je zdenac Kafkine scenske relevantnosti nepresušan. Spremnost na teatarski eksperiment i nova čitanja pripovijesti koja je odavno postala nezaobilazni dio školske lektire, pokazuju zdrave ambicije kazališta koje pokušava zadržati jednu specifičnu repertoarnu raznovrsnost, ostajući otvoreno za različite redateljske pristupe.

Mostarska se obitelj Samsa u dramatizaciji Se­gora Hadžagića promeće u zrcalo našeg društva u kojemu je birokracija postala najbrojnija i nedodirljiva društvena kasta presudna za oču-

vanje osjetljive socijalne ravnoteže. Neprestani je juriš na državne jasle učino posve opravdanu redateljsku transformaciju obitelji Samsa u naše susjede koji su primorani uzeti kredit kako bi zaposlili sina.

„Cijepljenje“ Kafkom je najbolja preventiva za društvenu, ali prije svega individualnu apatiju, kako je to i sam rekao veliki pisac: „Knjiga mora biti sjekira za zaleđeno u nama“. Uspjeh našeg scenskog „Preobražaja“, odnosno njegov prijam kod publike, bit će srazmjeran podizanju razine svijesti o uzrocima vlastite učahurenosti.

Dragan KOMADINA

8

9

O KafKinom „Preobražaju“ napisano je bezbroj studija i analiza, kao i stotine scenskih adaptacija i filmova, a sam narativni obrazac inspirirao je i mnoge hollywoodske redatelje, prije svega Davida Lyncha. Tema preobražaja spada u dvadeset osnovnih arhetipskih narativa na kojim počiva cjelokupna književnost, ali i film i teatar.

Priča o trgovačkom putniku Gregoru Samsi koji se budi sa spoznajom da se pretvorio u ogromnu bubu predstavlja jedan od najboljih i najfunk-cionalnijih interpretacijskih strojeva kojim tu-mačimo svijet u posljednjih sto godina.

Današnja adaptacija Kafkinog „Preobražaja“ uronjena je u suvremenu stvarnost BiH, ti-pična situacija roditelj – dijete – traženje posla predstavljena je kroz kategoriju „zaduživanja“ i dugova. Kako u religioznom, tako i u ekonom-sko-financijskom smislu. Otac i majka podižu ogromni kredit kako bi zaposlili svog sina u pri-vatnoj tvrtki svog rođaka, što predstavlja svoje-vrsni folklorno-kazališni element, koji naglašava žanr lakrdije i komedije naravi.

Obavljajući „sitne posliće“ u tvrtki koja počiva na modernim, europskim načelima sin postaje „suvremeni prosjak“ koji govori „visokoesteti-ziranim“ jezikom moderne ekonomske održivo-sti – evaulacija, multitasking, logičke matrice, SWOT-ovi, risk management itd., koji će biti predstavljen na način George Carlinove stand-up poeme „Modern man“.

Kada se moj Gregor jedno jutro probudi kao buba, on osjeća krivnju („roditelji su se toliko žrtvovali za mene“, „digli su ogromne kredite“, „oni su u mirovini“ itd.), zakasnit će na posao, ali je svjestan da više nije u stanju napraviti nijedan „normalan“, „ljudski“ pokret – pada

s kreveta, pokušava sjesti, osjeća „zadebljanje na stomaku“, ali još uvijek nije u stanju per-cipirati kako više nije čovjek. Njegova svijest je usporena, kljakava i jednako deformirana kao i njegovo tijelo.

Kada u drugom činu, Sestra koja predstavlja Gregorovog jedinog „saveznika“ otkrije kako „nešto nije u redu s njim“, odjednom obitelj postaje djelatna, intelektualno aktivna i spremna se otarasiti Gregora, jer on više nije njihov sin, poružnio se i deformirao – postao je najobičnija buba, što je „Otac uvijek i govorio“.

Stan Kafkinih predstavlja čvrstu, ali besmislenu željeznu konstrukciju koja svojom apsurdnom čvrstoćom podsjeća na godine rada uložene u njezino građenje i renoviranje, pa je cijela sce-nografija s prolazima i nelogičnim nastavcima poput stepenica koje ne vode nikuda, zapravo posveta nadrealističkim slikarima Rene Magri­tteu i Giorgiu de Chiricu, koja istodobno os-tavlja dojam bespotrebne širine i klaustrofobije.

Besmisao egzistencije, otuđenje od obitelji, poniženje čovjeka, sustavno i dugotrajno bri-sanje svega ljudskog pod teretom grozničavog i zaglupljujućeg rada, fizička deformacija i intelektualno „osipanje“ i dezintegracija jesu konceptualni okvir moga redateljskog pristupa, ali osnovno dramaturško-redateljsko i glumačko „tkivo“ predstavljaju apsurd, gruba, gotovo folk-lorna komika, ironija te aluzije iz pop kulture kao što su filmovi Davida Lyncha ili britanski i američki sitcom „Office“.

Segor HADŽAGIĆ

10

Rođen je u Sarajevu, 1982. godine. Osnovnu školu zbog ratnih okolnosti pohađa u više europskih zemalja da bi u Sarajevu završio Prvu gimnaziju. Nakon toga upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu i to Odsjek produkt dizajn. Već se tijekom studija počinje aktivno baviti scenografijom. Prvi profesionalni zadatak ima na filmu „Hunting party“ u režiji Richarda Sheparda. Već s 23 godine radi prvu scenografiju za kratki belgijski film „Brod ludaka“ u režiji Mathiasa Lebera. Nakon toga slijedi i prvi igrani film: „Snijeg“ u režiji Aide Begić. Od ostalih igranih filmova potrebno je izdvojiti film „Belvedere“ u režiji Ahmeda Imamovića, film „Jasmina“ u režiji Nedžada Begovića, „Secret from the past“ u režiji Rasit Görgülü te film „Sabina K“ u režiji Cristobal Krusen. Također sudjeluje kao supervizor dizajna na filmu „U zemlji krvi i meda“ u režiji Angeline

Jolie. Od igranih serija radio je scenografiju za tursku igranu seriju „Mavi kelebekler“ u režiji Yasemin Türkmenli te dvije domaće serije u režiji Elvira Jukića: „Dva smo svijeta različita“ i „Kriza“. Scenografijom za kazalište počinje se baviti 2014. godine i potrebno je izdvojiti predstave „Majstor“ i „Naš razred“ u režiji Dine Mustafića za koje dobija i nagradu za najbolju scenografiju na Kazališnim igrama u Jajcu. Radio je još kao scenograf na predstavama „Životinjska farma“ u režiji Dine Mustafića, „Balkanski rekvijem“ u režiji Stevana Bodrože, „Brašno u venama“ u režiji Borisa Liješevića. Za Narodno pozorište Sarajevo realizirao je scenografiju za balet „Alisa u zemlji čuda“ u režiji Aleksandra Ilića. Najnoviji projekt je scenografija za SARTR-ovu predstavu „Jedvanosimsoboakalomistobo“ u režiji Aleša Kurta.

Segor Hadzagic

Vedran Hrustanovic

Rođen je u Sarajevu, 1981. godine. Diplomirao 2009. godine na Akadamiji scenskih umjetnosti Sarajevo, Odsjek za dramaturgiju. Trenutno zaposlen kao dramaturg Pozorišta mladih Sarajevo u kojem potpisuje dramaturgiju sljedećih predstava: „Mali muk“ autora Wilhelma Hauffa u režiji Darke Kovačovskog, „Samo nek’ ne puca“ autora Emira Ima-movića u režiji Dine Mustafića, „Gos-podin Jastuk“ Martina McDonagha u režiji Luce Cortina, „Šta si radilo prošlog ljeta“ Christophera Duranga u režiji Neila Fleckmana, „Tata Lav i njegova sretna djeca“ Horsta Eckerta Janosha u režiji Belme Lizde Kurt, „Tamo – vamo“ autora Odona Von Horvatha u režiji Marka Manojlovića i „Čarobnjak iz

Oza“ Lymana F. Bauma u režiji Adisa Bakrača.Za Hrvatsko narodno kazalište u Mo-staru režirao je predstavu „Ljepotica iz Leenanea“ autora Martina McDonagha. Autor je i kratkog igranog filma „Kako je Ilija Ladin predavao njemački“ (Kon-cept, Mostar). Pozorišne i filmske kritike te eseje i prikaze objavljivao u brojnim dnevnim listovima, portalima i stručnim časopisima (Oslobođenje, Depo Portal, Radio Sarajevo, Motrišta, Status). Sud-jelovao je na više radionica poput New plays from Europe, Wiesbaden (radi-onica za mlade dramske pisce koju je vodio poznati britanski dramatičar Mark Ravenhill) te radionici dokumentarnog filma u Beogradu – Attelier Varan itd.

11

Aleta RajicRođena je u Čapljini, 1990. godine.Osnovnu školu završila je u Zagrebu, a gimnaziju u Metkoviću. Apsolvent je Filozofskog fakulteta u Mostaru – Odsjek engleski jezik i povijest umjetnosti. Rad na crtanom filmu započela je amaterski još u osnovnoj školi kao stalni polaznik kampova

animiranog filma u Neumu i Mostaru pod organizacijom Studija Neum. Kao scenograf i animator radila je na kratkim animiranim projektima „Mostarski letači“, „Moja mala vala“, „Emina“, „Naša posla“, „Lindžo“ te dva autorska filma.

Rođena je u Zagrebu, 1989. godine. Diplomirala je glumu na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, gdje je bila proglašena studenticom generacije 2011. godine. Osim glumom, Ena Kurtalić bavi se aktivno i suvremenim plesom i pokretom. Zajedno s Amilom Terzimehić je autorica plesne predstave „Odette & Odile“, koja je igrala na mnogobrojnim europskim festivalima (It’s Festival, Fusion Festival, MESS,

Skena Up…). Potpisuje koreografije na nekoliko predstava od kojih je najznačajnija „Bajka koju idiot priča“ u režiji Emira Kapetanovića, a u pro-dukciji Kamernog teatra 55. Bila je i članica Mess Dance Company.Ove je godine magistrirala na Aka-demiji za gledališče, radio, film in televizijo u Ljubljani s predstavom “skEna” u produkciji Gledališča Glej i AGFRT-ja.

Ena Kurtalic

Andrijan Zovko i Nedim Ćišić 2003. godine osnivaju Vuneny, bend/kolektiv koji je za devet godina godina postojan-ja zabilježio više od 800 nastupa u pre-ko 30 zemalja Evrope, Azije i Afrike. U tom periodu sastav doživljava različite transformacije, ali osnova grupe ostaju Ćišić i Zovko.Vuneny su načinili 3 filmska soundtrac-ka, snimili 3 albuma te nekoliko multimedijalnih i eksperimentalnih zvučnih projekata, remix-a, realizira-li niz suradnji s drugim domaćim i inozemnim glazbenicima, i tako postali jedan od najaktivnijih i najkreativnijih balkanskih kolektiva. Posljednji album „Whatever Singularity“ Vuneny su sni-mili u Lyonu i objavili za renomiranu

francusku kuću Jarring Effects, i tako postali dio velike dub/electro/hip-hop obitelji zajedno s High Tone, Ezekiel, Reverse Engineering, Oddateee, Brain Damage, Mei tei Sho, Ben Sharpa itd. Dijelili su scenu s mnogim značajnim autorima, među kojima su Dalek, High Tone, Laibach, Dj Shadow, Ezekiel, Röyksopp, Transglobal Underground, Baba Zula, Howie B, Aprojekter. Hacke, i nastupali na relevantnim festivalima kao što su Eurosonic, Exit, Hartera, te u klubovima poput pariškog Bataclana ili Koloseuma u El Jem-u. Godine 2012. bend prestaje s aktivnim djelovanjem, a Nedim i Andrijan glaz-bom se nastavljaju baviti kroz različite solo projekte.

Andrijan Zovko i Nedim Cisic (VUNENY)

12

NakladnikHrvatsko narodno kazalište u Mostaru

Za nakladnikaIvan VUKOJA, ravnatelj

Umjetnički savjetnikDragan KOMADINA

Urednik programske knjižiceDragan KOMADINA

Grafički i web vizualiJosip BLAŽEVIĆ

FotografijeMate ZEMLJIĆ

TisakGrafit, Mostar

NakladnikHrvatsko narodno kazalište u Mostaru

Za nakladnikaIvan VUKOJA, ravnatelj

Umjetnički savjetnikDragan KOMADINA

Urednik programske knjižiceDragan KOMADINA

Grafički i web vizualiJosip BLAŽEVIĆ

FotografijeMate ZEMLJIĆ

TisakGrafit, Mostar

Bosn

a i H

erce

govi

naFe

dera

cija

Bos

ne i

Her

cego

vine

Fede

raln

o m

inis

tars

tvo

kult

ure

i spo

rta

Fede

raln

o m

inis

tars

tvo

kult

ure

i špo

rta

Фед

ерал

но м

инис

тарс

тво

култ

уре

и сп

орта

Pred

stav

u om

oguć

ili: