Prepoznavanje i zadovoljavanje potreba djece -uslov prevencije

nepoželjnih oblika ponašanja

Važnost očuvanja mentalnog zdravlja djece ogleda se u činjenici

da oko 30% ljudi na zemaljskoj kugli boluje od depresije.

Maslow: Hijerarhija potreba

Hijerarhija potreba – potrebe niže razine moraju biti zadovoljene prije nego što prijeđemo na potrebe više razine

Tri tipa potreba:1. Osnovne potrebe2. Potrebe za znanjem i spoznajom3. Estetske potrebe

Maslow: Hijerarhija osnovnih potreba

Potrebe za samoostvarenjem

Potrebe za poštovanjem

Potrebe za ljubavlju i pripadanjem

Potrebe za sigurnošću

Fiziološke potrebe

Fiziološke potrebe i potrebe za sigurnošću

Fiziološke potrebe za hranom, vodom, zrakom –najsnažnije potrebe, omogućuju preživljavanje

Uloga civilizacije - omogućiti zadovoljenje tih potreba kako bi se pojedinac mogao usmjeriti na potrebe višeg reda

Nakon što su zadovoljene fiziološke potrebe, na redu su potrebe za sigurnošću

Potrebe za sigurnošću, redom, zaštitom Najjasnije se vide kod djece

Potrebe za ljubavlju i pripadanjem

Potreba da se daje i prima ljubav

Potreba za

druženjem

prijateljstvom

podrškom porodice

bliskim odnosima

pripadanjem grupi

Dr.Emil Kamenov naglašava i potrebu za ljubavi prema Tvorcu.

Problemi u zadovoljavanju ovih potreba u osnovi su mnogih mentalnih bolesti, npr. depresije

Potrebe za poštovanjem

Potreba osobe da joj drugi iskazuju poštovanje i da je cijene

Poštovanje dobiveno od drugih se internalizira - samopoštovanje

Potreba zadovoljena kad osoba doživi: uspjeh i postignuće osjećaj vlastite kompetentnosti osjećaj samopouzdanja osjećaj autonomije

Potrebe za samoostvarenjem

Osoba mora ostvariti, iskazati vlastite unutarnje potencijale

Motivacija za osobni rast i razvoj

Ciljevi potrebe za samoostvarenjem –univerzalne vrijednosti kao što su istina, ljepota, pravda

Većina drugih teoretičara to ne doživljava kao potrebu

Potrebe za znanjem i spoznajomEstetske potrebe

Znatno manje razrađene i manje utjecajne od hijerarhije osnovnih potreba

Potrebe za znanjem i spoznajom Ljudi žele saznati, naučiti i razumjeti zbog znanja i spoznaje

same, a ne samo da bi zadovoljili neke potrebe Intrinzična motivacija – nešto želim naučiti jer me to zanima!

Estetske potrebe Potrebe za redom, simetrijom, dovršenošću Univerzalne potrebe, postoje u svim kulturama Odnos s drugim potrebama nije jasan

Carl Rogers

“U psihološkoj klimi koja podržava rast i osobni izbor nikad nisam sreo osobu koja bi odabrala put okrutnosti ili destrukcije…utjecaji kulture najvažniji su faktor zla u našem ponašanju.”

• Ljudska je priroda u osnovi dobra

•Ljudi se razvijaju na pozitivan način i ostvaruju svoje potencijale ako ih vanjske okolnosti u tome ne spriječe – samoostvarenje

•Ostvarenje vlastitih potencijala je prirodna težnja svih živih bića

Rogersov pristup

Fenomenološki pristup Rogers smatrao da svaka osoba doživljava svijet na

svoj jedinstveni način

Potrebno se uživjeti u subjektivnu stvarnost svakog pojedinca da bi se razvilo empatičko razumijevanje

sva djeca rođena su s potrebom za bezuvjetnim pozitivnim prihvaćanjem, ali:

Roditelji i društvo u cjelini postavljaju uvjete za pozitivno prihvaćanje - to je uvjetovano pozitivno prihvaćanje

1. Ljubav –sva djeca su uključena u raznovrsne aktivnosti i osjećaju pripadnost skupini. Zajedničkom igrom i učenjem rješavanjem problema, otkrićima i pokusima, zapažaju da odgajateljica( i svi drugi u vrtiću) o njima vodi stalnu brigu. U igri se razvija prijateljstvo i osjećaj bezbrižnosti i ugode.

Potrebe po Marku Stevanoviću:

Moć - odgajatelji pokazuju mnogo plemenitih nastojanja da u skupini omoguće djeci da pokažu svoju moć( u lijepom crtanju, modeliranju,pjevanju...)To nije ništa drugo nego moć tog djeteta.

Poželjno je da odgajatelj identificira sve pojedinačne moći, da oda priznanje kako bi svako dijete shvatilo važnost i vrijednost onog što je dobro napravilo.

Zabava – svaki susret sa vrtićem i svojim vršnjacima dijete doživljava kao radost, sreću i punoću.

Sloboda – dobar odgajatelj u skupini omogućava slobodu time što djeci daje priliku da samostalno vrše izbor aktivnosti kojom će se baviti pri čemu pokazuju svoju samostalnost, autonomiju i nezavisnost. Sloboda se shvaća kao individualizacija potreba, želja, interesa, aktivnosti, kompetencije, relaksacije, radosti i uživanja.

Multietničnost - među svom djecom, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost razvija se osjećaj prijateljstva, tolerancije i pripadnosti istoj odgojnoj skupini.Odgajatelji doprinose da se svako dijete osjeća ravnopravno i slobodno, bez obzira na manjinsku nacionalnu pripadnost.

Multikulturalnost –označava zapažanje različitih kultura drugih etničkih zajednica na određenom području. To je uvažavanje druge kulture u multietničkoj i prularnoj zajednici.

Interkulturalnost- se odnosi na prihvaćanje kultura drugih naroda koji su dalje od izravnog doticaja.

Akulturalnost – to je proces kojim jedna kultura preuzima elemente druge, kulturno stapanje u etnološkom i sociološkom smislu.

Multireligioznost – djeca u jenoj odgojnoj skupini često pripadaju heterogenim vjerskim nazorima. U odgojnom djelovanju se razvija tolerancija i ravnopravnost bez obzira na vjersku pripadnost pojedinog djeteta.

Stvaralaštvo/kreativnost To je elementarno polazište u odgoju djece.

Ni u jednoj životnoj dobi nisu toliko izraženi stvaralački potencijali kao što je slučaj kod djece predškolske dobi.

Dr.H.B.Danesh i Sara Clarke-Habibi autori i promotori Obrazovanja za mir i kulture mira ističu stav da mir predstavlja najveću potrebu i krajnju sudbinu čovječanstva u svim dimenzijama života.

Uloga igračaka u zadovoljenju potreba

Potreba za kretanjem - lopte, svih vrsta i veličina; Potreba za ugodom i sigurnošću - igračke «za

maženje», plišane igračke; Potreba za istraživanjem i konstruiranjem -

konstruktivne igračke, od najjednostavnijih umetaljki od složenih lego-sruktura;

Potreba za kreativnošću - boje, olovke, flomasteri, kolaž-papir i druga likovna pomagala;

Potreba za komunikacijom i socijalnim iskustvom -lutke raznih oblika, veličina i boja i sve što uz njih ide-odjeća, namještaj i sl.

Emmi Pikler naročito ističe važnost njege za socijalnu komunikaciju. Previjanje, pranje, hranjenje, umirivanje, dodirivanje "nježnim rukama", uz popratni razgovor s djetetom i obraćanje djetetu, čini da se dijete osjeća prihvaćenim. Čak ako i te aktivnosti traju duže, dijete koje je na taj način "zbrinuto ljubavlju" osjeća se "emocionalno sitim" i rado surađuje.

Komunikacija i socijalno ponašanje, dakle, nastaju u dijalogu s odraslima koji dječje signale razumiju i za dijete pripremaju takav okoliš koji omogućuje zadovoljavanje trenutnih potreba, posebno potrebe zasigurnošću i potrebe za pokretom.

Nepoželjni oblici ponašanja

Istraživači navode da beba ispoljava pozitivne reakcije prema majci kada ona zadovoljava njene potrebe za sisanjem, ali ako su njene potrebe nezadovoljene beba će početi gristi majčine grudi.

Kada djeca ne dobiju određenu količinu pažnje koju žele i nedovoljno zanimanje odraslih za njihove potrbe, vrlo lako razvijaju obrasce ponašanja kojima privlače pažnju (lupanje nogama, udaranje oko sebe, bacanje predmeta kao i autoagresivnim obilježjima kao što je ujedanje, čupanje, štipanje, udaranjem glavom od zid, povlače se, odnosno odbijaju hranu, ne žele spavati i pokazuju druge slične znakove agresivnog i tihog agresivnog ponašanja ).

Složenije je promatrati kvalitetu života djeteta, posebno predškolskog, negoli odrasle osobe, jer ne postoje objektivni pokazatelji koje bismo mogli vrednovati i time kvantitativno izraziti koliko je dijete predškolske dobi zadovoljno svojim životom i u kojoj mjeri percipira uvjete okoline važne za njegovu kvalitetu života.

Subjektivan osjećaj zadovoljstva svaki pojedinac može procijeniti na nekoj ljestvici, dok se objektivni činioci zadovoljstva, pogotovo u djece, mogu samo empirijski istraživati. Stoga se orijentacijski mogu izdvojiti tri elementa koja određuju kvalitetu života predškolske djece: dijete, porodica i okruženje (društveno, socijalno, geografsko, ekonomsko, klimatsko, demografsko, zdravstvena zaštita).