U iduću nedjelju polagano se otvaraju vrata crkava. Bogu

hvala i zagovoru naše drage Gospe što smo dočekali ponovno

otvaranje naše i drugih crkava nakon dva puna mjeseca.

I dalje smo pozvani brinuti o najugroženijima a to su starija

populacija i naši bližnji s kroničnim bolestima te smo ih svi

dužni i dalje štititi i za njih se na osobito način brinuti.

Naš nadbiskup Miller poslao nam je opširno pismo u kojem

ističe neke važne stvari: Svi koji dolaze na misu dolaze na

vlastitu odgovornost. I dalje se može ostati kod kuće i to neće

biti nikakv grijeh, okupljanje u crkvi može biti na svakoj misi

do 50 ljudi. Zato ćemo napraviti plan kako bi ispoštovali sve

preporuke civilnih vlasti i našeg nadbiskupa.

Od iduće nedjlje (23/24. svibnja) mise u našoj crkvi služit ćemo subotom u 6 sati, a nedjeljom u 9

sati (engleska), te mise na hrvatskom u 11 i navečer u 6 sati.

Za sudjelovanje na misi treba se prijaviti telefonom i to u ponedjeljak, utorak i srijedu od 10 – 12 sati

prije podne. Preporuka je da imate sa sobom masku. Na ulazu u crkvu dovoljno je samo se prekrižiti,

jer nema posuda sa blagoslovljenom vodom. Možete sjesti samo u označene klupe, po troje u svako

drugu klupu. Na pričest se dolazi jedan po jedan poštujući distanciranje. Nakon mise nema zadržavalja

i okupljanja. Toaleti su zatvorni. Znači sva ona pravila koja vrijede u npr. bankama, trgovinama sada

se primjenjuju i u crkvama.

Eto, možda nam se čini koplicirano, ali naviknut ćemo se, jer i ovo je samo privremena mjera. Ovo će

se sigurno promijeniti i vratiti se na staro, mi vjerujemo za kratko vrijeme.

Drag moja hrvatska braćo i sestre, od srca vam se zahvaljujem na odgovornom ponašanju i na

poštivanju svih preporuka, mjera i odredbi koje su nam odgovorni davali, a koja su shvaćena kao

obveza ljubavi prema sebi i bližnjima jer radilo se o našim i tuđim životima. Nastavimo tako i dalje i

budimo kao primjer zajednica u našem gradu Vancouveru.

CROATIAN CATHOLIC PARISH 5/17/2020 GODINA 59 BROJ 20/2609

PREČISTO SRCE MARIJINO IMMACULATE HEART OF MARY

VANCOUVER

Next week we will be starting slowly open the doors to our churches. Thanks be to

God and to Our Lady that finally after a full two months, we will finally be together

in our churches again.

We are still being asked to take care of the sick and elderly among us,

Archbishop Miller sent us a letter advising us of the important thing we need to know:

We are there at our own risk. You can still stay home from the mass and it won't be

a sin to do so. There is a limit of 50 people who can attend the mass at one time. That

is why we will make a plan in which both rules of the Archdiocese and of the civil

authorities will both be maintained.

Starting next weekend May 23rd and 24th, masses will be offered Saturday at 6pm,

Sunday at 9am (English) 11am (Croatian) and 6pm(Croatian) To attend these masses

you will have to phone the church and make an appointment between the hours of

10-12pm (Monday-Wednesday).

Use of face masks/coverings by parishioners at Mass and around the church is

left to individual discretion, following the recommendations of provincial health

authorities. We do not have accesss to holy water, because the water fonts are empty,

but you can bless yourself upon entering the church. You can sit in the marked pew

with three people per every second pew. During holy communion it is one person at

a time keeping with social distancing rules. After the mass, there is no gathering

outside in groups. The bathrooms are closed. This means that all rules that apply in

banks and in grocery stores, apply to the church.

This might seem complicated, but we will learn to adjust, for this is only for a short

time. Surely we will change these rules in the future and go back to how it once was.

My dear brothers and sisters, I thank you in advance for your cooperation and the

rules we will all learn to abide by and that are given to us as charity towards ourselves

and towards our neighbor because it applies to our lives and the lives of others. Let's

continue to go forward and to be an example to our community and to our city of

Vancouver.

EVANĐELJE

ŠESTA VAZMENA NEDJELJA

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i

on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha

Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi

ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. Neću vas ostaviti kao siročad;

doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer

ja živim i vi ćete živjeti. U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u

meni i ja u vama. Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi,

njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.« Riječ Gospodnja

Čovjek se, po svojoj naravi, treba ravnati prema nekim zakonima i propisima jer

jedino tako može opstati i ostvarivati sebe i svoje poslanje. Isus na oproštaju upozorava na

svoj zakon a to je zapovijed ljubavi: „Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas!“

Ostvarenje te zapovijedi donosi neizmjerno blago. Ljubav prema Isusu dovodi nas u tijesnu

povezanost s njime i njegova ljubav prelazi na nas. U toj zapovijedi spoznajemo kako su

Otac i Sin jedno te isto Bog i čovjek za sve nas. Ljubav prema Sinovim zapovijedima usko

nas spaja s Ocem od kojega dolazi svako dobro za dušu i tijelo. Slabi smo, i Isus je toga

svjestan, i zato ne ostavlja samo zapovijed nego daje i čvrsto obećanje koje će nam poslati

od Oca da bi tu zapovijed mogli vršiti.

To obećanje je sam Duh Sveti kojega Isus naziva Braniteljem. U ljudskim parnicama

advokat brani okrivljenika i nastupa mjesto njega. Duh Branitelj, Božanski odvjetnik nema

tu ulogu. Njegova je zadaća da nas uputi u pravu Istinu i da nas nadahnjuje kako bismo

poučeni od njega tu istinu sami živjeli i sami svjedočili za sebe. Povjerenje u Duha Svetoga

znači potpuno predanje u Njegovu volju i prepuštanje Njegovu vodstvu. A plodovi Duha

su nam ponuđeni kao: ljubav, milosrđe, povjerenje, odgovornost, iskrenost, poniznost,

blagost, strpljivost, zauzetost za dobro, strpljivost …

Te darove, po Duhu Svetom, Bog ne daje na mjeru, ili na kapaljku, nego u izobilju koje

nadilazi sva naša očekivanja. No potrebno je svoje srce i pamet otvoriti za djelovanje Duha.

„Dođi Duše Sveti, ispuni srca svojih vjernika i oganj svoje ljubavi u njima užezi. Zapali

svjetlo u srcu, zadahni dušu ljubavlju. U nemoćima tjelesnim, potkrepljuj nas bez prestanka!

Amen. Aleluja!

MILOSTINJA

Caritas $ 50.00

Online

U crkvu donijeli $1,190.00

Štolarina $ 200.00

UKUPNO $ 1,440.00

MISNE NAKANE I ŽUPNE AKTIVNOSTI

NEDJELJA 17. svibnja

6. Uskrsna nedjelja 9:30 am

+ Anthony Van Tan Nguyen + fra Marijan Kovačević + Katica Tomašević

9:30 am

Live stream

Ponedjeljak 18. svibnja 9:30 am + Joseph Wong

Utorak 19. svibnja

9:30 am Na nakanu

Srijeda 20. svibnja

9:30 am + Salvatore Santalucia

Četvrtak 21. svibnja

9:30 am + Ljerka Čorak

Petak 22. svibnja

9:30 am + Josip i Pjerina Juričić

Subota 23. svibnja

9:30 am 6:00 pm

+ Ivan Buljan + Josip i Ana Šarić

NEDJELJA 24. svibnja

UZAŠAŠĆE GOSPODINOVO

9:00 am 11:00 am 6:00 pm

+ Franko Baša + Josip i Ana Starčlević + Stipe Babić

11:00 am

Live stream

MILOSTINJA:

Kroz ovo vrijeme milostinja se neće

prikupljati na uobičajen način,

nego svoje priloge možete darovati,

slanjem poštom redovitim putem,

donijeti u crkvu ili online

https://rcav.org/sunday-offering/

Hvala!

JA SAM DOBAR

Postoji jedno afričko

pleme koje njeguje

jedan od najljepših

običaja na svijetu.

Naime, ukoliko se

dogodi da netko od

pripadnika plemena

učini nešto pogrešno i

loše, oni ne osuđuju

tu osobu. Upravo

suprotno, trude se da

joj pomognu, olakšaju

i podsjete koliko u stvari vrijedi, a sve to na jedan vrlo specifičan i dirljiv način.

Oni dolaze po osobu koja je sagriješila, odvode je u centar sela, gdje se potom

okupi cijelo pleme i naredna dva dana svi provode pričajući toj osobi o svemu

dobrom što je postigla i uradila u životu.

Ovo neobično pleme vjeruje da se svako ljudsko biće rađa kao dobro, i da svako

od nas želi samo sigurnost, mir, sreću i ljubav. Ali, ponekad, u potrazi za ovim

blagoslovima ljudi prave greške koje ova zajednica ustvari vidi kao vapaj za

pomoć onoga koji iste pravi.

Zbog toga, oni se ujedinjuju u namjeri da ga ohrabre, podignu, ponovo povežu

sa njegovom pravom prirodom, podsjete na ono što on zaista jeste! Oni svom

bližnjem pomažu sve dok on ne shvati istinu na koju je zaboravio dok je griješio,

a glasi “Ja sam dobar”.

“Shikoba Nabajyotisaikia” jedan je od pozdrava koji oduvijek žive u ovom

plemenu.

“NABAJYOTISAIKIA” jeste kompliment koji je čest u Južnoj Africi, a znači

“Ja te poštujem. Ja te njegujem. Značiš mi!”. Kao odgovor ljudi običnu

izgovaraju “SHIKOBA” što se prevodi kao “Ja, stoga, postojim za tebe!”....

NEMA ŠANSE

Grupa žaba organizirala je trku. Cilj je

postavljen na vrhu visoke kule. Utrku je

došlo gledati i mnogo žaba koje se nisu htjele

natjecati nego bodriti natjecatelje i navijati.

Kada je utrka počela iz gledateljstva su počele

stizati poruke tipa ‘nema šanse da stignu do

vrha’, ‘neće uspjeti’ i sl.

Uglavnom, malo tko je vjerovao da će ikoja

od žaba uspješno završiti utrku.

I zaista, jedna po jedna, žabe su odustajale

prije cilja. Sve osim jedne. Uz veliki napor ona

je uspjela doći do cilja i završiti utrku.

Svi su se pitali kako li joj je to samo uspjelo. Jedna žaba iz publike

prišla je pobjednici i upitala je za tajnu njezina uspjeha. Žaba joj je

pokazala da ne čuje. Bila je gluha.!

CONTACT US

CROATIAN CATHOLIC PARISH - 3105 EAST First Avenue -VANCOUVER B.C. V5M 1B6

PHONE: office 604-253-2089; sisters 604-255-7644

zupskiured@heartofmary.ca – Facebook Prečisto Srce Marijino

SVETE MISE

Tonko i Dragica Švorinić +

Manda Lovrić i Ivka Švorinić

Ante Horaček + Arsen Blažević

(2 mise)

Ante Horaček + Marija Vlastelić

(2 mise)

Ob. Mira Tomasa na čast Gospe

Međugorske (5 misa)

Martin Obradović za pok.

suprugu Ljiljanu Obradović

Michael i Ante Obradović za pok.

majku Ljiljanu Obradović

Tomo i Lucija Šarić za pok. sestru

Mariju Pavličić

Tomo i Lucija Šarić za pok.

roditelje Petra i Franjku Šarić

Tomo i Lucija Šarić za pok.

roditelje Ivana i Maću Petrlić

Danica Crljenković + Vjekoslav

Crljenković

Danica Crljenković za sve svoje

pokojne

Ob. Dragana Bebića + Ken

Bailey

Ob. Kreše Čišije na nakanu

Ob. Kreše Čišije + Zdravko

Gađić

SKLOPILI VJENČANJE

U našoj župi 16. svibnja vjenčali su se MARINKO STIPAN MARAS,

sin Petra i Doris r. Orešković, i BROOK VIOLET LJUBICA

TAYLOR, kći Martina i Laure. Neka Gospodin učini njihovu ljubavv

plodnom i neka ih zauvijek prati svojim blaogoslovom.

SRETNO MLADENCI!

75. OBLJETNICA BLEIBURŠKE TRAGEDIJE

Pandemija koronavirusa je ne samo odnijela (i nosi) velik broj ljudskih života, nego nam je poremetila planove i

"normalan" život. Cijeli svijet je iznenada zastao. Izgleda da nam Vječni poručuje "odahnite malo", ne može biti sve

kako vi želite i planirati. Korona krizu svijet će prebroditi i nadam se da ćemo iz nje nešto o životu naučiti!

I središnja komemoracija 75. obljetnice najveće tragedije u povijesti Hrvata, što nazivamo "bleiburškom", ne će biti

održana kod Bleiburga kako je bilo planirano. I ona je žrtva koronavirusa. Radi toga ćemo se sjetiti žrtava Drugog

svjetskog rata i poraća u Zagrebu, Sarajevu i lokalnim zajednicama diljem Hrvatske, Bosne i Hercegovine i u svijetu

gdje obitavaju Hrvati.

Ovom prigodom želim mlađoj generaciji napomenuti da žive - "dišu punim plućima" - u sadašnjosti i stvaraju (nadajmo

se) bolju budućnost. Ali, neka ne zaboravljaju da je povijest uvijek blizu, s nama je, kao što je i naša sjena. Sadržava sve

nijanse života, dobre i loše. Kao što naš život ima svoj kontinuitet, nije isjeckan od dana do dana; imamo svoju

prošlost, svoj osobni povijesni hod, tako ima i život jedne zajednice i nacije. Povijest nam treba biti pratiteljica i

učiteljica, a ne progoniteljica. Njom se ne trebamo opterećivati, s njom se hrvati ili ju proklinjati, nego je treba upoznati,

s njom živjeti i od nje učiti.

I sjećanje na Bleiburšku tragediju je prigoda ne samo da se pomolimo za poginule i pobijene očeve, djedove, susjede,

sunarodnjake i sve žrtve, nego da se prisjetimo tih tragičnih događanja, da ih ne zaboravimo i da nam budu pouka.

Poželjno je i upitati se zašto se ta strašna hrvatska tragedija dogodila?

Bleiburg bio je samo početak

Da podsjetimo. Manje od tjedan dana nakon završetka Drugog svjetskog rata, vojska NDH i velik broj civila, probijali

su se kroz Sloveniju prema Austriji, u namjeri predati se britanskim vojnim snagama koje su tamo bile. Dok su jedni

stigli samo do Celja, Maribora i Dravograda, većina je, uz velike napore i borbe s partizanima koji su kolonu napadali,

stigla blizu austrijskog gradića Bleiburga. Mislili su da su na sigurnu utočištu, da će ih Britanci tretirati kao vojne

zarobljenike, odnosno ratne izbjeglice, i zaštiti od komunističke ruke. Ali Britanci su ih odmah predali, a mnoge druge

malo kasnije izručili, Titovim partizanima.

Tu, na Bleiburškom polju je početak (15. svibnja, 1945.) masovnih ubijanja koja će slijediti tijekom cijelog Križnog puta

(ili puteva), marševa smrti, koji su vodili do rumunjske granice na istoku i grčke na jugu, te do Rijeke, Knina, Šibenika,

Mostara, Sarajeva, Tuzle, Banja Luke, Zvornika i drugih mjesta do na jesen 1945. Do sad je otkriveno preko 1700

masovnih grobnica. U Hercegovini poznata masovna stratišta i grobišta iz poraća su u Mostaru, okolici Čapljine i Stoca,

te u jamama oko Ljubinja, Trbinja, Nevesinja, Bileća...

Teško je reći koliko je bilo hrvatskih vojnika i civila u kolonama koje su se probijale kroz Sloveniju prema Austriji u

svibnju 1945. Ali može se zasigurno reći da je bilo više stotina tisuća izbjeglica. Britanski vojni arhivi iz tog vremena

kažu da se dvije stotine tisuća hrvatskih vojnika i oko pet stotina tisuća civilnog pučanstva približavalo njihovoj zoni u

Austriji i željelo staviti pod britansku zaštitu. Neki smatraju da su ovi brojevi preveliki, pa se pretpostavlja da je ukupno

bilo oko 350 tisuća ljudi u egzodusu prema Austriji. Radi opstrukcije vladajućeg s(l)oja u Republici Hrvatskoj, još nije ni

približno utvrđeno koliki je broj hrvatskih poratnih žrtava.

Ako moje istraživanje žrtava rata i poraća u općini Ljubuški posluži kao uzorak, možemo zaključiti da je polovica onih

koji su bili na Križnom putu pobijeno ili nastradalo na marševima smrti. Naime, u toj općini koliko se moglo (do sada)

saznati, na Križnom putu bile su (najmanje) 2.173 osobe. Od toga broja njih 1.250 je smrtno nastradalo, a barem 17 ih

je umrlo od posljedica Križnog puta uskoro nakon povratka kući. Ukupan broj žrtve rata i poraća u ljubuškoj općini

bio je 2,469 ili 10% njezinih tadašnjih stanovnika. Također se iz navedenog vidi da je malo više od polovice nastradalih

Ljubušaka izgubilo život na Križnom putu.* Nadalje, u ljubuškom kraju u poraću je ostalo (najmanje) 758 udovica i

2.227 djece bez očeva. A slično je bilo i u drugim hrvatskim krajevima. Danas je potrebno znanstvenicima omogućiti

slobodno istraživati ovu i druge tragedije, a mi se

trebamo sjetiti da iza svakog broja stoji lice mladića,

muža, oca, žene, djeteta, sina, djeda... Svaki broj je

jedan prerano pokošeni život.

Bleiburg se nastavio...

Prisjetimo se da je Bleiburška tragedija puno šira

nego ukupan broj pobijenih i nastradalih na Križnom

putu. Naime, zarobljeni i izručeni ne samo da su

pobijeni bez suda i presude, nego su svi proglašeni

zločincima ― ubili su im čast i ime. Potom su ubijeni

i po treći put ― bili su zatajeni, moralo se o njima

šutjeti, kao da nisu ni postojali. Prisjetimo se također

koliko je roditelja ostalo bez sinova i kćeriju, žena

udovica i djece bez očeva. Nebrojne djevojke ostariše

i umriješe čekajući svog dragoga kojeg su komunisti

ubili i ostavili negdje kraj ceste ili je završio u jednoj

od masovnih grobišta. Dugotrajni intelektualni i

demografski gubici bili su nenadoknadivi.

Sjetimo se junakinja žena i djevojaka koje su riskirajući svoje živote i primajući batine davale komad kruha

zarobljenicima koji su gladni, žedni i bosi prolazili kroz hrvatska sela Podravine i Slavonije, te onog starca koji je ubijen

dok je "svojoj djeci" preko žice u Požegi bacao kruh da ne umru od gladi, kojeg spominju preživjeli. Neki su imali sreću

pa su se nakon Bleiburga našli na Zapadu, ali žena i djeca ostadoše doma i desetljećima se ne vidješe. Ili su žena i djeca

izbjegli Bleiburg i dospjeli u tuđinu, a očevi bijahu pobijeni. Nadalje, mnogi nakon što su preživjeli marševe smrti i

pušteni iz radnih logora, ponovo su zatvarani, više puta osuđivani i progonjeni cijeli život kao "neprijatelji naroda".

Moralo se šutjeti, trpjeti ili bježati u svijet. Sve je to dio Bleiburške tragedije.

Sjetimo se u ime čega

Bleiburg, Križni put(evi) i zlodjela u poraću nas trebaju podsjetiti ne samo na žrtve, nego i na one koji su pokolje

napravili i u ime čega su to izvršili. Ubijanja, masovni grobovi, marševi smrti, zatvaranja, batinanja, glad, žeđ, mučenja,

suđenja, "Staklara" u zeničkom zatvoru, "Žica" i "gasiranje" na Golom otoku, Lepoglava, Stara Gradiška, Sv. Grgur,

Foča, Ćelovina u Mostaru... ili "podrumi" lokalne OZNE/UDBE, "revizija stavova", "ispovijedi", "nogometanja" i

"obrađivanja" u rukama okorjelih kriminalaca, nametnuti strah i 45-godišnja šutnja... Sve je rađeno u ime jedne krvave

ideologije i državne tvorevine, te i u ime voljene "Ljubičice Bijele".

Crvena revolucija "legitimizirala" je sva njihova zlodjela i dala im neograničenu moć. Vladali su, gospodarili, odlučivali

o životu i smrti! I na kraju sve se raspalo. Nakon pada komunističkog režima i propasti jugo-države očekivalo se da

ćemo konačno moći istražiti i reći istinu o ratu i poraću, te da ćemo pronaći i pokopati mrtve. Ali nažalost Bleiburg je

još otvorena rana u koju sipaju sol ideološki sljedbenici totalitarizma.

Oni konačno priznaju da se "nešto" dogodilo, jer se ne može jednostavno zanijekati na tisuće imena pobijenih i toliki

broj prepoznatih masovnih grobišta, ali žilavo nastavljaju umanjivati broj žrtava i opravdavati djela svojih ideoloških (a i

krvnih) predaka koji su odgovorni za najveći zločin u hrvatskoj povijesti i jedan od najvećih u Europi. Neki od visoko

pozicioniranih u hrvatskoj politici čak i danas izjavljuju da nije dovoljno Hrvata u poraću pobijeno! Oni ne žele čuti

istinu koja obara sve bogove u ruševinama njihova krvavog panteona.

Ali, ostalo je ono što ni bleiburški krvnici i njihovi naredbodavci nisu mogli i ne mogu sakriti niti uništiti. Ostala je

istina, na jednoj strani o krvavoj ideologiji i državnoj tvorevini, a na drugoj, da su Hrvati htjeli svoju slobodu i državu,

da su je konačno izborili i da bleiburške žrtve nisu ipak pale uzalud! prof. dr. sc. Ante Čuvalo