prema novom iskustvu slobodnog vremena: slobodno vrijeme kao

PregledničlanakUDK379.8:[165.12-028.43]1:379.8

Primljeno1.3.2009.

Miroslav ArtićLermanova53,HR–10090Zagreb

[email protected]

Prema novom iskustvu slobodnog vremena: slobodno vrijeme kao izvorište kritičke svijesti

SažetakU tekstu se polazi od problemske konstatacije prema kojoj je kapitalizam kao način života toliko postao dominantan da sustavno prožima cjelokupno vrijeme pojedinca, i radno i slobodno vrijeme. Dakle, sustav je čovjekovo vrijeme u totalu stavio u zavjetrinu ekonomije. I njime upravlja i vlada (Katunarić, 1986).Dalje se u tekstu postavlja pitanje koliko će još proći »vremena da se deblokiraju potencijali čovjekove prirode (…) zapreteni u ekonomiji slobodnog vremena« (Katunarić, 1986: 110). U suprotnom »svaki napredak u proizvodnji s pasivnom proizvođačkom klasom može samo pospješiti izdvajanje i jačanje nove gornje klase« (Katunarić, 1986: 111). Tako nastaje dublja problemska situacija u kojoj se pojedinci pretvaraju u pasivne grupe i društvene zajednice i time cijelo društvo čine pasivnim i osrednjim.Rješenje se, prema Supeku, nalazi u izoštravanju »samosvijesti građanina« kojom bi se uspješno otklanjala pasivnost i nekritičnost čovjekove svijesti. Cijeli bi se taj proces mogao razvijati iz temeljne »usamljenosti« građanina, koja pretpostavlja sigurnu distancu od tržišnog konzumerizma. Samosvijest nastala usred vlastite usamljenosti, tj. usred kritičkog odmaka od svakodnevice, bila bi osnažena i kritički otvorena prema sebi i prema sredini u kojoj živi. I tada bi mogla »djelovati kako hoće«, a ne kako je diktirano odozgor.Ta temeljna i kritički distancirana usamljenost građanina razumijevala bi se kao kvalitetno novo iskustvo vremena u neovisnom i autonomnom prostoru slobode u kojem se konačno može ostvariti vlastito slobodno vrijeme bitno drugačije od pasivne besposlice.

Ključne riječiradno vrijeme, slobodno vrijeme pojedinca, ekonomija slobodnog vremena, samosvijestgrađanina,temeljnausamljenostgrađanina

I. Uvod – postavljanje problema

1. Može li se promišljati slobodno vrijeme?

Moželisefilozofiratioslobodnomvremenutekakoinakojinačinjeuopćemogućemislitislobodnovrijeme?Tajosobitifenomenljudskogiskustvanijenepremostivoudaljen,dapačeuvidokrugujesamosvjesnogsubjekta.Budućidajeiskustvoslobodnogvremenakonstitutivnidioljudskesvijesti,posebijejasnodajeonoistodobnoineizostavnidionjegovesamosvijesti,onogaštosubjektjest,ukojojonslobodnodjelujeičiniizdanaudanštogajevoljauvremenskomslijeduukojemsvakodnevnotraje.Iztogaproizlaziiodgo-vornostzasvakoučinjenodjelojersamosvijestjejednakasamodjelatnostiaovapakjest,kakojetoisticaoKangrga,izvornaslobodasubjekta(Kangrga,2008:16–17).Novalja sevratiti hipotetičkomprigovoru; teškoda semože filozofirati oslobodnomvremenuajošsetežemožemislitislobodnovrijemeizdvojeno

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA114God.29(2009)Sv.2(281–295)

M.Artić:Premanovomiskustvuslobodnogvremena:slobodnovrijemekaoizvorište…282

izkategorijevremena. Isto tako jenezahvalnocijepativrijemesubjektanaslobodnoinaonokojetonijetedovoditiupitanjenjegovoosobnoiskustvovremena.Naimepojedinac sečestozna ispričavati iliopravdavati:»Danaspopodne nisam slobodan«, ili »Nemam vremena,moram završiti ovaj po-sao«,ili»Nemogudanasnikako,dužansamtodokrajanapraviti«,»Radoćudoći,sadasamslobodan«. Izovakvihseiskazadadezaključitidaječovjekuvjetovanipodijeljenizmeđuobavezakojemoradovršiti ionihkojimaseželiposvetitiizčistogužitka.Pojedinactekposlijeobaveznoginužnogradaostajeslobodanzaneštodrugoštoganeobavezujeineuvjetuje.Pozvanjenaneštoočemusamodlučujeslobodnoisamostalno.Tasepodijeljenostmožeopisatiidefiniratioprekomizmeđuslobodnogine-slobodnogvremena.Biobipojedinacradijeslobodanodraznihobaveza,aligotovouvijekpostojinetkotkogauvjetujeiobvezujeitkoimapravonadionjegovogsvakodnevnogvremena. Itomobvezujućemčestodajeprednostjerouspješnoobavljenimradnimobavezamauokviruradnogvremenuovisiči-tavanjegovaegzistencija,aokojojopetovisikakvoćaslobodnogvremena.U trenutku kada subjekt svjesno odbija ili prihvaća određene sadržaje, onistodobnodijelisvojevrijemenaonoukojemuodrađujeprihvaćeneobave-zeinavrijemekojemupreostajeinjimesamoonraspolaže.Vrijemekojepojedinacsvjesnoiciljanopercipiraizdanaudanustvarijepartikularnoisegmentarnojergamoradijelitiipromatratipodraznimvidicimainaraznenačine.Unatočtomu,svjetovnosevrijemeipaknastojimislitiintegralno.Uiskustvupojedincaonosepotvrđujekaonizzasebnihiraznolikihiskustavakojeonsvojomsviješćuintegriraiosmišljavagaslobodnimizborom,jasnoukolikosvojuegzistencijunijezaložioidopustiodaoddrugih,poputrobeiliroba,budeprisvojena.

2. Slobodno vrijeme kao »preostalo vrijeme« pojedinca

Navedenimsepretpostavkamaneželinametatisimplifikacijaljudskogisku-stvaslobodnogilineslobodnogvremenavećjenamjeradaseutekstutema-tiziranifenomenljudskogiskustvavremenapromatraumeđuodnosuukojemseslobodnoineslobodnovrijemeprožimajuimeđusobnouvjetuju.Takobiseslobodnovrijememoglodefiniratikaoonovrijemekojesubjektslobodnoizabire,autonomnoineovisnoobilokakviminstancamailiinstitucijama.Nokadabiizanemariotajizbornebiseništabitnopromijenilounjegovojegzis-tenciji.Međutim,akobizanemarioaktivnostiiobvezekojemoradovršitiuobveznoradnovrijeme,prihvaćenekaozalogzapreživljavanjeidotjerivanjeegzistencije,doveobiupitanjekvalitetusvogživota.Tadabiuslijedilepro-mjenekojebimogledovestiupitanjeikarakterslobodnogvremena.Razmi-šljajućidaljeokarakteruslobodnogvremenanamećesepitanje:percipiraliseslobodnovrijemejošuvijekkao»vrijemeukojemseneradi,negoslužizabavi,provodu,odmoruiliosobniminteresima«ilije,premaHrvatskom enciklopedijskom rječniku,slobodnovrijemeidaljetekdokonovrijemebespo-sličarenja i»dokolice«(Hrvatski enciklopedijski rječnik,2004).Prepoznajeseonoidaljekao»preostalovrijeme«nakonposla,čestozamornogiiscrplju-jućeg,avaljasepojedincu,izmeđuostalog,pripremitiizasljedećidanizanoviradniciklus.Radnovrijemeudanašnjimuvjetima tržišnogkapitalizmapostalo je razlo-mljeno, isjeckano i poprimilo je novo lice gotovo nepoznato u odnosu nadosadašnjeiskustvoradnogvremena.Uaktualnimokolnostimakaodacuriirazlijevasepreostalimsvjetovnimvremenomkrozsvakodnevicupojedinca,noćuidanju,jutrimaivečerima,popodnevimaiprijepodnevima,kaodanema



nipočetkaanizavršetka.Poslodavacsvojimzahtjevima,vođenimatrenut-nomtrkomzaprofitom,određujeidefiniraradnovrijeme,apojedincuostaneonoštomupreostane,međutimnipreostalovrijemenijevišesamonjegovovrijeme,tj.subjektnijevišesiguranmoželiseoduprijetizahtjevimaposlo-davca.Sobziromnasloboduizborairaspolaganjasvakodnevnimvremenom,preostaje pitanje: koliko je uopće subjektu preostalo duhovno-emotivnogprostora,snageivoljedasesuprotstavirazličitim»diktatima«,ikolikojeustvarijošuopćeslobodan»biti«adapritomostaneslobodandokrajausvomslobodnomvremenu?Naspram»radnogvremena«pretpostavljasevrijemedrugačijekvaliteteisa-držaja,alikojenijedokrajaslobodnovrijemepojedincajeriunjegamožeinterveniratinekavišailijačainstancaneobazirućisenanjegovuprivatnost.Riječjeo»preostalomvremenu«ukojemsubjektnijevišepotpunoslobodanniautonomanaposebanjeproblemštoonnijedovoljnosposobannitidagazaštiti kao prostor svoje osobne slobode. Stoga njegovo preostalo vrijememožeuzurpiratisvakimoćnikiuopasnostijedagotovoizgubivlastiti tre-nutak intime iprivatnosti.Upravo je taj ataknaautonoman izbor subjektaizrazita opasnost koja prijeti slobodnom raspolaganju vlastitim slobodnimvremenom.Zatosepriželjkujevrijemeispunjenoosobitimduhovnimsadrža-jimauslijedkojihbipojedinacdjelovaosazadovoljstvom.Takvobiiskustvojedinobilomogućerasterećenimpojedincimapotpunoposvećenimaužitku.Takorasterećeniislobodni,slakoćombinadilazilisvakodnevicuitekbisetadaslobodnovrijememogloopisatikaookvirslobodnogizboraukojembiseodvijaleirazličitekreativne,osobnepaikulturnemanifestacije.PremaruskomteoretičarukultureSokolovuduhovna kulturabionoliko is-punjavalazabavnu funkcijukolikobiuistinubiloslobodnog vremena.Takvibisadržajikrozraznovrsneoblikeduhovnekultureoplemenjivalislobodnovrijeme i poticali bi pojedince,mišljenja je Sokolov, na »samoizražavanjeličnosti« kroz »svoje stvaralačkepotencije« (Sokolov, 1976: 68).Uovakopojednostavljenomshvaćanjuodnosaslobodnogvremenaikultureprepozna-jeserestriktivanodnospremaduhovnojkulturi.Sokolovvjerojatnopretpo-stavljadaseslobodnovrijemeikulturameđusobnouvjetujuiprožimaju.Iznavedenogproizlazi:kolikočovjekupreostajeslobodnogvremenatolikosimožepriuštiti kulturnih i duhovnih sadržaja.Takobi pojedinci i zajednicesudjelovaliusadržajimaduhovnekultureonolikokolikoimtodopuštapre-ostaloslobodnovrijeme.Utakvimkonstelacijamanebisvimabilojednakodanoiomogućenodaparticipirajuuvrednotamaduhovnekulture.Atkotoodlučujeoslobodnomvremenupojedincaitkojeovlaštendamugadocirai da ga uvjetuje u raspolaganju njegovim slobodnimvremenom, i tko imavlast nad raznolikim sadržajima duhovne kulture?Ovako koncipirano slo-bodnovrijemejednimaomogućavačitavobogatstvosadržaja,adrugimatoistoreduciranaograničenuikontroliranuzabavu.Dokjednimanekakvavišainstancaomogućujeobiljeslobodnogvremena,drugimagauskraćuje.Jednisuautonomniislobodniuizborukulturnihiduhovnihsadržajaadrugisuopetlimitirani.Komejedanodadrugimadaje,oduzimailiuskraćujetakvooso-bitozadovoljstvo?Retoričkojetopitanjesvakako,arazmatratigasemožeudokolici.Poistovjećivanjeslobodnogvremenaskonzumacijomzabavepriličnojepro-izvoljno.No tone znači da je takvapercepcija zanemariva.Prisutna jenasvimrazinama.Takvimsejednostavnimijednostranimpristupompokrivajuraznovrsneljudskepotrebe;jednesuegzistencijalneiodprvotnesuvažnosti(stan,posao,prihodi,zadovoljavanjetemeljnihmaterijalnihitjelesnihpotre-



ba),adrugesuopetsekundarnepotrebepoputkulturnihsadržaja(praćenjeumjetničkihzbivanja,čitanjeliteratureidrugioblicikreativnogiangažiranogizražavanja).Utompojednostavljenompristupuisamorazumijevanjefeno-menaljudskihpotrebajeograničenoisuženo.Svebisedaklemoglosvestinazadovoljenjematerijalnih i tjelesnihpotreba tenaostvarenjekarijerenaposlukojabipružalasocijalnuiekonomskusigurnost.Iztakvogrestriktiv-nog stajališta proizlazi da se bez sekundarnih potrebamože dobro živjeti,bezoskudice.Onepridolazepojedincimapoputnekogsuviškakojijedobrodošao,alinijenužan.Slobodnovrijememožesepercipiratiizmeđuostalogikaovrijemeukojemsečovjeknemoraciljanousmjeravatipremaodređenimsadržajimaioblicimakulturnihmanifestacijavećjednostavnomožeintenzivnoiopuštenobespos-ličariti.Dokolicasečestopoistovjećujesanavedenimznačenjemslobodnogvremenaukojemstvaralačkaaktivnostneigraključnuuloguitadasepasiv-nimodmorompokrivanjezinoznačenje.Usporedbomovihdvajupojmovajasnoseuočavadistinkcija.Prihvatilisepritomslobodnovrijemekaopro-storčovjekoveslobodeukojojjeonnajvišeprepuštensebi,uvjetnosemoguanaliziratisadržajikojitajprostorpopunjavaju,osmišljavajuidefiniraju.Je-dan od fenomena koji bi semogao poistovjetiti sa konkretnim sadržajimaslobodnogvremenapojedincamogaobibitiidokolica.

3. Kondicionirano shvaćanje slobodnog vremena

Slobodnosevrijememožerazumijevatipremaaktualnomdruštvenomkon-tekstu,kakotonaglašavaPlenković,kao»vrloaktivnoiautonomnoljudskodjelovanje«naspramvremenaukojempojedinacradizbog»održavanjate-meljaegzistencije«.Subjektse,premanjegovumišljenju,usvojeslobodnovrijemeostvaruje»utriosnovnaoblika«:krozigru,hobiistvaralaštvo(Plen-ković,1998:5).Međutim,onsvejednomožezastatiizaostatiupukotinamabesposličarenja,mišljenjajeautor,atojevećrizičnovrijemejerpojedinacunjemulakomožepostatižrtvasocijalnepatologije.Tobisvakakotrebalopreduhitritizatoštobizapojedincavišakslobodnogvremenamogaopostatiopasna pojava jer »ljudi oslobođeni od radnih obaveza ne znaju što će sasobom,pasepočinjubavitištetnimdjelatnostima«,smatraPlenković(Plen-ković,1998:10).Izrečenogbisedalozaključitidapojedinacnijesposobansamostalnoizabrativaljanesadržajekojimabiosmisliosvojeslobodnovri-jeme.Kada bi se u nadolazećemnovomporetku čovjekov rad sveo »na 4sata«,autorpri tommislina težak fizički rad, slobodnobivrijememoralobiti popunjeno slobodnimaktivnostima i one bi tada postale »glavni oblikživljenjaiučenja/isvakakobiosigurale/vertikaluljudskogživota«.Dakle,slobodnosevrijemepoistovjećujesaslobodnimaktivnostimakojebi,premaPlenkoviću,trebaleosigurati»sržkvalitetnijegičovjekadostojnijegživota«(Plenković,1998:10).Slobodnovrijemeseuovomslučajushvaćapriličnokondicionirano,pačakideterministički.Percipiranojekrozkorisnostistogamorabitiradnoosmi-šljeno,anakrajukrajevapratigaikontrolirarastirazvojdruštvenezajednicejerusuprotnom,uvjerenjeautor,čovjeksenebimogao»ubrzanorazvijatiiemancipirati«ibilobitadaupitnokakoostvariti»osnovniciljljudskeegzi-stencije«(Plenković,1998:10).Proizlazidaslobodnovrijemevaljaispunitiradomizbogpreventive.Ovakvaserazmišljanjaoslobodnomvremenunajčešćesrećukadaselamen-tiraoodgojumladihpričemuupozadini takvihrazmatranjastojistrahštoćebitisdruštvomakosemladimanekondicioniraslobodnovrijemerazno-



vrsnimslobodnimaktivnostima.Iusociološkimstudijama,kadasemislioovomefenomenu,stojivrlojasnapretpostavkadaje»slobodnovrijememla-dihdruštvenifenomenkojizahtijevatemeljitijestručnepristupe«(LeburićiRelja,1999:181).Istasociološkastudijapotvrđujedaseslobodnovrijemeuokvirunavedenihrazmatranjamožepromatratikaomehanizamzaizgradnjudruštva»kojeseželigospodarskiubrzanijerazvijati«(LeburićiRelja,1999:181).Zatoje,premaautorima,potrebnopunovišeulagatiuobrazovanjejerkakoćeinačenastati»društvoedukacijeiliizobrazbe«?Takvodruštvomo-gućejeostvariti,smatrajusociolozi,samointervencijama»odraslihu…ofi-cijelnimpodručjima/a/naročitoiuonimsegmentimanjihovogživotairadakoji su pretežno obojeni dokolicom i raspoloživim slobodnim vremenom«(LeburićiRelja,1999:182).

4. Slobodno vrijeme kao zalog nove ere harmonije i slobode

UanalizislobodnogvremenaurazdobljusuvremenepovijestikojujezanašeprostorenačinioIgorDuda(2005.)stojidaseslobodnovrijememože»pro-matratisamokaonadopunapovijestiradnihuvjetairadničkihprava«itopodvidom»unapređivanjasvakodnevice«i»bijegaodsvakodnevnestvarnosti«.(Duda,2005:6).Međutim,autorbezobrazloženjamijenjapojam‘slobodnovrijeme’značenjemdokolice.Neradiseopostavljanjutemeljnedistinkcijeizmeđuznačenjaovihpojmova,većonasumičnojzamjeniiliozamjenskomkorištenju sad jednog sad drugog pojma. Dokolicom jednom nadopunjujeznačenjeslobodnogvremena,aondačiniobrnuto.Stogasemožerećidaje‘slobodnovrijeme’zaautora,kadagapromatraupovijesnomkontekstu,teknadopunazaboljerazumijevanjeradničkihprava,adokolicomsenavodnomožepokazatiiposvjedočitikakojenastalo»masovnopotrošačkodruštvo«koje jošod tadaotvaraputoverazvoja»društvublagostanja«(Duda,2005:143).Udaljnjemrazlaganjusvogaistraživanjaautor ističedase‘slobodnovrijeme’ u ta davna vremena percipiralo kao iskustvo osobite privatnosti itako je vješto izmicalo »izvandomašaja svakog izravnijegpolitičkognad-zora«,noistodobnojebilolimitiranoograničenim»stupnjemgospodarskograzvoja« (Duda,2005:144).Vrijedinakrajunapomenuti daupodnaslovustudije, kojim je autor valjda nastojao pojasniti temu svog istraživanja, nestoji»povijestislobodnogvremena«,većjasnostojidastudijanamjeravago-voriti»opovijestidokoliceipotrošačkogdruštva«(Duda,2005).Iztogabisemoglozaključitidase‘dokolicom’i‘slobodnimvremenom’,tj.njihovomnaizmjeničnomupotrebom,htjelopojasniti iboljedočarati»kakosužiteljiHrvatske(…)pedesetihišezdesetihgodinadvadesetogstoljeća(…)tražiliblagostanjeikakoimjevišiživotnistandardmijenjaonačineživljenjaiod-maranja«(Duda,2005:3).SociologMiroA.Mihovilovićusvomistraživanjutogfenomenatakođerjepolazioodsličnepretpostavke,odpraćenjarastaživotnogstandardauvrijemetehnološkognapretka.Zatojenaglašavaosnaguiznačajsocijalnihpromjenauslijedmehanizacije,automatizacije,aosobitosutomepridonijeli,misliojeMihovilović,»modernitehnološkiprocesiimodernaorganizacijarada«iniznovihtehničkihmogućnostikojesučovjekustvorile»inoveuvjetezaživotirad,aistotakoivećemogućnostizaupotrebuslobodnogvremena«(Miho-vilović,2000:9).Usvojimjeanalizamaisticaočetiriključnefunkcionalnesastavnice slobodnog vremena: »odmor, razonoda, kulturno usavršavanje irazvojličnosti«(Mihovilović,2000:10).Međutim,vidiojeidaljeodfunk-cionalnogznačenjaslobodnogvremena.PredvidiojeiupozorionatribitnekomponentepozivajućisenaPrendergasta,akojebisvakakotrebaleispunja-



vatislobodnovrijemepojedincaunovojerislobodnogvremenakojeustvarivećnastupa.TakojeMihovilovićvizionarskipercipiraoslobodnovrijemeubudućnosti,prvotnokaodopunu»radu jer seuprocesuhumanizacije rad islobodnovrijemeupotpunjuju i činecjelinu«, zatim je istaknuo razliku iz-međutradicionalnogkarakteraslobodnogvremenaiovogsuvremenogkojiteži oblikovanju i stvaranju »harmonične ličnosti i harmoničnog društva«.I treća komponenta slobodnog vremena, premaMihoviloviću, sastoji se upostupnomsmanjivanju»razlikeuraznimsocijalnimstrukturamasuvreme-nogdruštva«(Mihovilović,2000:11).Osobitojejasnoupozorionaopasnostdirigiranogslobodnogvremenaodstraneodređenihstrukturakojesimogupriuštiti i takavutjecajnaslobodnovrijemegrađana jerposjedujudruštve-numoć.Priličnojasnojeanticipiraoirizike»oddirigiranogkolektiviziranjakorištenjaslobodnogvremenakojepostajedruštvenaobaveza«.Naime,uta-kvimbikonstelacijamaslobodnovrijemeizgubilosvojuspontanostiautono-miju(Mihovilović,2000:13).TakojeMihovilovićusvojimrazmišljanjimaokarakteruslobodnogvremenavećtadavrlojasnozacrtaosmisaodokoliceuklasičnomiliizvornomsmislu.Noiakojuizravnonijespominjao,njegovajemisaosmjeralapremajednomnovomznačenjudokolice.PremaHrvatskom enciklopedijskom rječniku(2004.)‘dokolica’izmeđuosta-logznačiistoštoi‘slobodnovrijeme’ajednakojeznačenje‘dokolici’ dano iuRječniku hrvatskoga jezika (2000.).Nopostojeurječnicimaioprečnaznačenja‘dokolice’.AnićevRječnik hrvatskog jezika(1991.)određuje‘dokolicu’ kaoslobodnovrijeme,alivrijemeukojemseneštosadržajnoradi,tj.slobodnovrijemejeobilježeno,označenoiosmišljenoradom,anetekpukombesposlicom.Utomduhunajjasnijeodre-đenje‘dokolice’ daojeŽepić(1961.)prijevodomlatinskogpojmaotium kao‘dokolice’ kojaoznačavavrijemepredviđenozanešto,zaodređenesadržajekojebipojedinacpovlastitomizboruostvarivaosvojomdobromvoljomilisvojevoljnimizborom.ApremaEtimologijskom rječnikuhrvatskoga ili srpskoga jezika(1971–1973)‘dokolica’ jeoznačenakaoslobodnovrijemekadanetko/tko»imavremena«raspolažeslobodnimvremenomzarazlikuodneko-gatkoganemailineraspolažesvojimslobodnimvremenom.Oprečnaznačenjaishvaćanjaotiuma/dokolicebilasuprisutnaiuantici.JošjeOvidijepisaoda»dokolicagojitijelo,aidušasenjomehrani«(Ov.,ExPonto,1.4.21.,2002:99).NadrugommjestuOvidijeuistomedjelugovorisuprotnoodonogaštojeprethodnogovorioodokolici.Dakle,uistomjedjeluustvrdioda»dokolicakvaritromotijelokaoštopoprimamanevodakojasenikadnekreće«(Ov.,ExPonto,1.4.21.,2002:100).KodAristotelauMetafizici ‘dokolica’ je sadržajno,kreativno i stvaralačkovrijemeukojemvještineljudske»iznanjanisubilaporadikorisnosti«,apo-jedincikojisusvojimumijećembili»izvanzajedničkihsjetilnosti«očitosudoživljavani kao istinskimudri »i izvrsniji od ostalih«. Prema navedenomproizlazi da je dokolica vrijeme, stanje, duhovni i fizički prostor koji nije»poradikorisnosti(…)niporadiživotnihpotrepština«(Aristotel:Metafizika, 1988:98112–25).UPolitici jeAristotelbiojošodređenijiudefiniranjudokolice.Onajeida-ljepredstavljalavrijemeistanjeosobiteljudskedjelatnostiizvan»nužnostii korisnosti«, ali s dodatnim pojašnjenjem prema kojemu su »djelatnosti«u dokolici ustvari poradi »stvari koje su lijepe« (Aristotel:Politika, 1988:1333a30–37).Alidokolicasenedogađasamaposebi.Aristotelsmatradazasadržajnudokolicutrebabitiosposobljenipripremljenosobitimodgojem,tj.ciljanimodgojemzakreativnudokolicu»jertrebabitisposoban(…)zamiri



dokolicu(…za)stvarikojesulijepe.«Dakle,treba»uteciljeveodgajationekojisujošdjeca«(Aristotel:Politika, 1988:1333a36–13345).Takoshvaće-nadokolica,kakotoAristotelpojašnjava,značidajeona»počelosvihstva-ri«teizmeđuzaposlenostiidokoliceAristotelseodlučuje»akojepakobojepotrebno,(boljeje)izabratidokolicu,negozaposlenost«(Aristotel:Politika, 1988:1337b27–44).Usrednjemvijekudokolicajeoznačavalaosobitovrijeme,kakojetojasnoistaknulaJanekovićRömer,ono»pomjeričovjeka(…)prilagođeno(…)rit-movimaljudskogtijela«(JanekovićRömer,2004:104).Uokvirimarenesan-se,premakazivanjuautorice,dokolicasesmatrala»plemenitom«jeronajeustvari»vrijemepojedinca(…),slobodadruženjaistvaranja,(vrijemeukojempojedincevežu)duhovniinteresi«(JanekovićRömer,2004:111).Nijelitobilopopututočištaizkojegsepojedinacsigurnomogaouspinjatistazamaduha.Pritomesesvakakoprepoznajeizvornatežnjaljudskogduhapremasadržajimakojigaoplemenjuju.Riječjedakleostvaralačkojdokolicikojojjestran»bijegodživota(inepodržava)promatranježivotaizprikrajka,naprotivodgovornajeiplodna«(JanekovićRömer,2004:114).Premanavedenom,autoricado-kolicuopisujekao»životni stilkojioznačavapotrebazaprostoromosobneslobode,vrednovanjevremena,stvaralaštvo,duhovnost,uosnovineštosličnoidealuaktivnogikontemplativnogživotauduhovnoji tjelesnojslobodi«.A»bijegodživota«prijebisemogaoprepoznatiuneprekidnojzaokupljenostiiradoholičarskojtrci»kaonapokretnojtraci«,dakleprijebitobio»znakstrahaodsmrtiiosjećajanepotpunosti«(JanekovićRömer,2004:114).

II. Slobodno vrijeme u kontekstu kapitalističke proizvodnje

1. Slobodno vrijeme kao plaidoyer za dokolicu

Pretpostavlja seda subjekt svojomslobodnomodlukombiranačinnakojiće provesti svoje slobodno vrijeme.Riječ je uglavnomo vremenukoje seuvjetnomoženazvati»preostalovrijeme«,onokojepojedincupreostajena-konbrojnihobaveza, i tek seono treba transformirati u slobodnovrijeme.Taj put transformacije nemora se uvijek odvijati dobromvoljom.Subjektuvjetovanipodpritiskommoćnikamožeseosjećatibezvoljnoitadaseče-stoponašabesciljnotepostajeiuglavnomravnodušan.Utakvomraspolože-njunakonnapornogistresnogradanijemubašdoosmišljavanjaslobodnogvremena.Iscrpljenostiumornavodeganapasivnodrijemanjeilizurenjeubocukakvogpićailinasitneinapornekućanskeposlove.Zatoiostajeupitnakvalitetatogpreostalogvremena.Naimetoovisiiookolnostimaukojimajepojedinacprovodioradnovrijemeioelementarnimpotrebamakojegaposlijenapornogradaočekuju.Teknakon»svega«togapreostajeslobodnovrijeme,aliidilemakakogaosmislitisobziromnapsiho-fizičkostanjeisobziromnapredstojećiradnidan.Teškoćepojedinacnakonradnogvremenaostatiraspoloženzaaktivanipo-letanangažmanneovisanodprethodnogiskustvaipredstojećegkojegačeka.Istose takoslobodnovrijememožepoistovjetitispreostalimvremenom,aopetsemožepretvoritiiu»dokono«vrijeme;uljenčarenje,pejorativnoreče-no,iliudepresivnoiščekivanjenovogradnogciklusa.Tadaslobodnoilipreo-stalovrijemepojedincapokrivaznačenjedokolice,kaopasivnogljenčarenja,kakojeprethodnoutekstuistaknuto.Prijebiseovadvafenomenamoglapro-matratiumeđuodnosu,aneustalnojopreci.Slobodnoilipreostalovrijemepojedincabilobiuputnijepromatratikaookvirukojembisemoglaostvaritidokolicaupozitivnomiafirmativnomznačenju.Dokolicasvakakonadilazi



okvirepreostalogislobodnogvremena,jeronanastajenakonobavezakojenemorajunužnobitivezaneuzradnovrijeme.Isto tako, radnovrijemenemorabitiuoprecipremaslobodnomvremenupoputneslobodnog,mučnog,ropskogilinevoljnogtrpljenja.Neradiseuvijekonekakvomotuđujućemidehumanizirajućemprocesukojiuništavaslobodu ikreativnostpojedinca izatotrebaotvarativrataštootvorenijemiširempristupusamomfenomenurada,apritombiseizbjegaoapriorizam,isključivostideterminizamuodno-suspramradaislobodnogilipreostalogvremena.Slobodnoilipreostalovrijemeukontekstu»masovnekulture«usredkojeserazvila i jednacijela»industrijakulture«,nepotiče inerazvijakreativnostpojedincapokojojbiontuistukulturunadilazioidograđivaoiobogaćivaonovimsadržajima.JošjeZagorkaGolubovićnaglašavalaekspanzijumasov-neproizvodnjeimasovnepotrošnjeinjihovomeđusobnopodržavanjenašte-tupojedinca.Tajfenomen,nametnutkaodiktat,očitoslijedilogikutržištaiuslužbije»komercijalnihinteresa«.Onje,premanjezinumišljenju,ionako»isprednaučnih,estetskih,humanihkvaliteta«(Golubović,1998:385).Takoje slobodnovrijemedoslovnopostalo tekpreostalovrijeme, onokoje pre-ostajenakonradnihobavezakojeg»masovnikarakterproizvodnje«pretvaraiprilagođavaponašanjukarakterističnimzamasupričemuse,premaauto-rici,oblikujeinavelikoočituje»nekritičnostpublike,stereotipnoreagovanjenastandardizovanesimbole,nedostataksopstvenogdoživljaja«(Golubović,1998:387).Ovako shvaćeno slobodno vrijeme najbolje se dade okarakterizirati premaMarcuseukaofenomenkojiupotpunostipoprima»represivneiizrabljivačkeosobinerada«.Dakle,u tomi takvomkonteksturadpostajepoput tamniceljudskogstvaralačkogduhaigubisvojuotvorenuusmjerenostpremainovaci-jiikreativnosti.Marcuse,podrazumijevajućinavedeno,upozoravadaljudskiradutakvimuvjetimanemožebitiuskladus»onimmogućnostimačovjekaiprirodekojeseslobodnorazvijaju«(Marcuse,1965:158).Pratećinjegovumisaonamećesepretpostavkapremakojojslobodnovrijemepostajedoslov-noslobodnovrijeme,dakleupunomsmislu,tekkadasepojedinacrasteretibrigaistrahovaokopreživljavanja.Neopterećenoslobodnovrijemepretpo-stavljaoslobođenjeoddiktatapotrošnjeikonzumerizamasvihnijansi.Tadabionopostalookvirzaciljanoivoljnorazvijanjekreativnostiuslijedkojihbiisamradpoprimiodrugačijasvojstva.TopremaMarcuseuznačidabiseobavezno radno vrijememoglo preobraziti postupno, ali temeljito, u oblikradaonkraj»vrijednostiproizvodnostiiizvedbe«(Marcuse,1965:158).Go-tovoaristotelovskavizijadokolicekojajeistotakoonkrajkorisnosti.Natojbilinijiisamoslobodnovrijemebiloizjednačenosidejomneproizvodnoginekorisnograda.Jošbisamonedostajalasrećaiushit.Slobodnobisevrijemetadapoistovjetilo s aristotelovskim i humanističkimznačenjemdokolice, sblaženimstanjemčovjekovaduhaukojembipojedinaccjelovitoostvarivaosreću,kolikotovećčovjekmože.

2. Prisvajanje slobodnog vremena i oplodnja kapitala

Spomenomushitaineodoljivesrećekojupojedinacmožedoživjetivaljasepozvatinajednuočituoprekuoushitu.Naime,poznatajeBrucknerovakri-tičkamisaokojomonopisujeirazlažekarakteristikediktatanovogtržišnoghedonizmaukojemulogikatržištaimperativnonalažeinamećepotrebuzaapsolutnomsrećom.Pojedinacutakvojsrećimože»uživati«jedinouokvi-rima hedonističke potrošnje (Bruckner, 2001). Prema tome proizlazi da se»preostalo«slobodnovrijemetrebautrošitiuvećzadanimtržišnimokvirima



ukojimaseproizvodizapotrošačakakobijuistikonzumiraoinakontogabiuslijedioushit.Maksimalnobiuživaoukorištenjuslobodnogvremenakojemuzauzvratnudibeskrajnupotrošnju.Onustvarikoristisvojeslobodnovri-jemenaodređen,uhodaninametnutnačin.Uglavnomnemorapunomislitijersvejevećzanjegaizmišljeno,zamišljenoismišljeno.Svakako se valja pozvati na dvije aktualne pretpostavke kada se govori oodnosukapitalizmaislobodnogvremenaoslanjajućisepri tomnadomaćeautore.Uprvojsetvrdidajekapitalizamusvrhukorisnostiiproduktivnostiprogutao slobodnovrijemepretvorivšigau»derivatkapitalizma«, adrugapodržavastajalištedajeslobodnovrijemeupotpunostiuslužbidruštvaobi-ljai»apsolutnepotrošnje«.Utomkontekstu,autoricaautentičnogteorijskogdiskursa,BlaženkaDespot,konstatiradajevrijemepojedincapretvorenoudeterminiranovrijemebez duševnogmira u kojempojedinac teško»možerekreirati samogsebe« (Despot,1976:144).Drugi teoretičar, sociologKa-tunarić, tvrdi da kapitalistički sustav uzurpiranjemvremena ciljano uništa-va i razara prostor individualnog i društvenog života, tj. slobodnovrijemepojedincase»nastojipodreditifunkcijioplodnjekapitala«(Katunarić,1986:97).Stogajenužnoosloboditivrijemeipomaknutigaiznametnutihtržišnihokvirajerbiusuprotnomkapitalmogaopotpunoprisvojitiiradnoislobodnovrijemepojedinca.Nedogađaliseupravotakoneštousmislunavedenoga(Katunarić,1986:98)?Katunarićjeotomfenomenurazmišljaojošpolovi-com80-ih, sobziromna rizikekoji su izopisane situacijemogliproizaći.RješenjejepotražiouMarxovojkoncepcijiunutarkojeautorprepoznajeputinačinkakoizaćiizsituacijeprisvajanjacjelokupnogvremena.Izlazse,premaKatunariću,nazireuMarxovumišljenjudajerješenjeusposobnostiradni-kada radpretvoriuvlastiti izbor, a tobi sedogodilokada radnikpostanesvjestansvojesposobnostidavoljnoprihvaćeniradpretvori»usamosvrhuiužitak,kadaoslobođeniindividuumsvojevoljnoodabiredjelatnostikojimaćeispunitisvojuegzistenciju«,ipritomćeočitomoćiodabratiisvojeslobodnovrijemebezizvanjskoguvjetovanja(Katunarić,1986:100–101).Uovimsepretpostavkama jasnoprepoznajepolazišteodkojegsvekreće ikojemuseopet svevraća,odkapitalakapitalu, jer»kapitalne isključujenidokolicu,negojestavljauzavjetrinuekonomije«(Katunarić,1986:105).Kapital,premanavedenom,sammožeproduciratispecifičnu»ekonomijuslo-bodnogvremena«ukojojostajublokirani»potencijali čovjekoveprirode«.(Katunarić,1986:110)Onise,premaKatunariću,mogudeblokiratitekkadasustavmoćivladanjaiupravljanjaomogući»višedimenzionalnokretanjeljudiuprostoruuraznimzanimanjima«.Tobiznačilodaseslobodnovrijemeupuninimožeosmislitiiosloboditiodnatruhanužnostiidužnostitekkadasepojedincubudeomogućilodaslobodnoraspolažesvojimcjelokupnim»život-nimvremenom«.Tadabiseindividuummogaoostvaritiupunini,ausuprot-nom»svakinapredakuproizvodnjispasivnomproizvođačkomklasommožesamopospješitiizdvajanjeijačanjenovegornjeklase«upozoravadaljeKatu-narić(Katunarić,1986:111).Inačesetipasivnipojedinciolakotransformirajuupasivnedruštvenezajedniceiumahmoženastatipasivnodruštvoukojemubislobodnovrijemeizgubilosvakidubljismisao,aoemocionalnojravnotežinakojusepozivauzbornikuopovezanostislobodnogvremenaiigre,nebisevišeimaloštozareći(Slobodno vrijeme i igra: zbornik radova,2000.).

3. Prema ideologiji slobodnog vremena

Pasivnaklasapretpostavilabipasivnukulturukojabi,premakritičkimop-servacijama Blaženke Despot, postala »intelektualna osrednjost«. U svom



kritičkiintoniranomdjeluPlaidoyer za dokolicu(1976.),autoricaargumen-tiranoobrazlažesvoje tvrdnjeo»intelektualnojosrednjosti« iodominaciji»srednjestruje«u»pasivnojkulturi«.Takvabisveprisutnaosrednjostpodrža-vala»osrednjeestetskevrijednosti,osrednjupoeziju,osrednjetalente,osred-njeličnosti,osrednjuinteligenciju,osrednjuglupost«(Despot,1976:144).Inastalobi»društvoukomeserazvijajednaosrednjahumanost,zaosrednjenivoe,zaosrednjitipživota«(Despot,1976:145).KritičkaanalizaslobodnogvremenaBlaženkeDespotukontekstukapitalističkogsustavasukladnajesrazmišljanjimaKatunarićainjihovaserazmišljanjameđusobnonadopunjujusmjerajućitemeljitomkritičkomplaidoyeru.Despot u stvari upozorava na dihotomiju između »radnog« i »slobodnog«vremenainaimplikacijekojeiztepodvojenostimoguproizaći.Naime,takvoseshvaćanje,premanjezinumišljenju, temeljina»svrsishodnom«radu,na»efikasnosti« kapitala, a to bi opetmoglo rezultirati zatvaranjem»u svijettotalnog prakticiranja tehnologije (…) koja sve ljude reducira na radnike«(Despot,1976:153).Tasvrsishodnaefikasnostideodekonomijeslobodnogvremenaprema»ideologijislobodnogvremena«itrošise»ekvivalentnoza-konimaponudeipotražnje«(Despot,1976:153–154).Tržišniritamtolikojejakidominantandačakikreativniumjetničkiizrazmožeapsorbiratizajednosnjezinimsubverzivnimsnagama,čakionimainovativnima.Utržišnomsvi-jetuidruštvu,smatraDespot,čakjei»revoltunaprijedapsorbiran«patakoispadada»nitkonijenitisablažnjen,aekscesisesvodenapomodnostiunutar‘slobodnogvremena’«(Despot,1976:154–155).Idanasbisemoglaudruštvupotvrditikonstatacijada»ideologijaslobodnogvremena«dobroprolazi,pačeodlično.Utomkontekstu jesamorazumljivatvrdnjadadruštvojednostavno»troši«slobodnovrijemebaškaošto»troši«iumjetničkadjela.Tako idanas stoji: slobodnovrijeme iumjetničkadjelatrošesezajednoupaketuiuspješnokonzumiraju(Despot,1976:155).ZatoDespotimožerećidaumireizmeđuostalogiumjetnost»jersetrošikaoisvapotrošna dobra a njezinom trošenju i umiranju pridonose upravo predobrainformiranost,bedekeriiturizam«(Despot,1976:155).

III. Dokolica – autonomna samosvijest građanina

1. Slobodno vrijeme kao preduvjet za rađanje autonomne i samosvjesne dokolice

Ima li smisla govoriti o slobodnom vremenu kao o distanciranom vremenuodmnogobrojnihradnihobavezaivremenuosobneslobodneinicijativeislo-bodnogizboratekaooosobitomvremenuukojembipojedinacmogaosmo-ćidovoljno snageda transcendira svakodnevneaktualije,banalnosti i sličneprizemnosti? Jedno je svakako jasno, svakomsubjektuostajemogućnostdaseu svomslobodnomvremenu rastereti iscrpljenosti i zamora i da seoslo-bodipodložnostikakobinakrajustvoriookviruljuđeneismislenedokolice.Despotgovoriodokolicikaooradu»sonustranumaterijalneproizvodnje«,o»carstvuslobode«ukojemsemožebezstrahaostvariti»prirodnaljudskostiljudskapriroda«itonajvjerojatnijeupunini,jasnougranicamačovjekovihmogućnosti(Despot,1976:154).Međutim,onaoslobodnomvremenugovoriizrazitokritičkijergavidiisključivokaograđanskukategorijuideologiziranu»sekulariziranomidejombogatstva«.Stogajerazvidno,moglobisezaključitisautoricom,da»tržišno«slobodnovrijeme»neomogućavadokolicukaosamo-svršniradislobodnuigruspoznajnihmoćiukantovskomsmislu,većpoluobra-zovanog,polukulturnogčovjekakaohibridaznanosti«(Despot,1976:156).



PreduvjetizadokolicukakojuDespotopisujeirazumijevamogusepotražitiu jednom novom, posebnom i osobitom iskustvu pojedinca koje tek trebaotkriti.Dokolicabisepremanavedenimznačenjimamoglarazumijevatikaovrloizoštrena,suvislaiautonomna»samosvijestgrađanina«.Supekjeusvo-joj teorijskoj koncepciji dokolicu vidio kao zrelu »samosvijest građanina«kojabibilasposobnazaostvarenjeradikalnonoveidrugačijedokoliceotvo-renezastvaralaštvo,kreativnost,inovaciju,alibiistotakobilasposobnaizakritičkiodmakodtržišnogdiktata.Takva»zreladokolica«jedinobimoglaproizaći iz osobite »usamljenosti« građanina koja podrazumijeva usamlje-nostkaorasterećenostineovisnostodraznihdiktatanoveekonomijeiodmakodlukavihnužnostitržišnogkonzumerizma.Samobitada,premamišljenjuSupeka,samosvijestpojedincabilasposobna»djelovatikakohoće«(Supek,1996:28).Utakvojkoncepciji»usamljenosti«građaninbiprepoznaokvali-tativnonovprostorslobodeuosobnomvremenu.Iztakvepozicijepojedinacbisuverenoovladaosvojimslobodnimvremenomkojevišenitkonebimo-gaosvojatati inadnjimvladati.Tonovo iskustvoslobodnogvremenabilobiutemeljenouautentičnojusamljenostikojučuvaivodizrelaiautonomna»samosvijestgrađanina«.Tektadabisemogladogoditipreobrazbakojarađaautonomnogpojedincaiosposobljujega»zaakciju(…)da(sam)odlučujeosvojimpostupcimakaoiopostupcimadrugih«(Supek,1996:29).Supekjeiskustvousamljivanjapercipiraokao»prazanprostor«osobneslobodeuko-jemćepojedinacbitioslobođenodrazličitihoblikatržišnogkonzumerizma.Riječjeointimnomprostoruosobneslobodezakojibisemogloustvrditidajepoputplaidoyera»zadruštvenoilipovijesnodjelovanje,zaispunjavanježivotaodređenimsadržajima«(Supek,1996:29).Vrijedilo bi stoga pretpostaviti neku novu i drugačiju kvalitetu slobodnogvremenaukojojbisepretpostavljalopostojanjeinventivnogizvorištazarađa-nje i razvijanjeautonomne ikreativnedokolice.Tadabisesvakakomoglopoćiodpretpostavke»praznogprostora«unutarvoljnedjelatnostisubjekta,tj.odosobneneuvjetovaneslobodepojedincakojasejavljauslijedciljanogusamljivanjabašonakokakoga jeSupeku svom tekstuodredio.Koncept»praznogprostora«možesezamislitikaoneopterećentrenutak,autonomanineuvjetovanukojemjeosobnaslobodaizboradoista»slobodna«ioslobođe-naodnametnutihutjecajairaznihdiktata.»Usamljivanjegrađanina«utomsmisluistodobnopretpostavljakritičkiodmakodaktualnihokolnihzbivanjaimirnoostajanjeuslobodnomiautonomnompromatranju.Itadabisemogaoupotpunostiostvaritiplaidoyer»zaispunjavanježivotaodređenim(smislenim,voljnim,izabranim)sadržajima«.Otvoriobisetadaprostorzanovoiskustvodokoliceukojemsenebidopustiloolakoibrzoutapanjeusvijetproizvodnjeipotrošnjesvegaisvačega,negobiseformiralociljanokritičkopreispitivanjedjelovanjaiponašanjaudruštvu.Bilobitopreispitivanjeokolnestvarnostionkrajnjezinebanalnosti.

2. Dokolica kao kritička svijest subjekta

Čovjek sudjelujeudruštvenomživotuveomaaktivnouokvirima radnog islobodnog ili preostalogvremena i otvoren je raznovrsnimsadržajima.Noonmožeiodbitiaktivnokoristitisvojeslobodnovrijemeusvijetuizobiljaipotrošnje.Aistotakomožeizabratipozicijupasivnogpromatrača.Tekkadapostaneaktivnikorisnikipotrošač,tržišnesilegalakoibrzohvatajuusvojutržišnumrežu.Ičimnetkoodozgo neštoponudi,korisnikseodozdospremnoodazivaiumahujekontrolauspostavljena,itaj»netkoodozgo«bezmukenastavljaupravljatiemotivnimsvijetompotrošača.



U tomduhuMichel deCerteau potvrđuje da svakodnevni život pojedincabjelosvjetskimoćnicimoguizumljivatiioblikovatinatisuće»načinapreko-račivanjadopuštenog«(MicheldeCerteau,2003:32).Korisnicimailipotro-šačimanon-stopsemnogotoganudiiprodajeusvakovrijeme,aosobitouslobodnoilipreostalovrijeme.MicheldeCerteaupropitujerazinunakojojsemože»utvrditikakosenjima(korisnicimaputemponuđenihsadržaja)koristeskupine ili pojedinci«.Osobito gapri tomzanima»štokulturalni potrošač‘fabricira’tijekomtihsati«doktrošiponuđenesadržajeusvojeslobodnovri-jeme(MicheldeCerteau,2003:32).Vrijediovorazložiti.Dakle,onikojivladajujavnimprostorompotrošnje»fabriciraju«,tj.proizvo-deodređenesadržajeineostavljaju»’potrošačima’mjesto,(premaSupekutobimogaobiti‘prazanprostor’kojinestaje)nakojembipribilježilištooni‘čine’sproizvodima«.Utakvojsituacijipotrošnjeilikonzumacijekojucilja-noproizvodemoćniciudrugojproizvodnjikonzumentinisuvišeslobodniusvojimodlukamajersuuvučeniidovedenidosamogačinapristajanjanapo-nuđeno.Njihovprostorosobneslobodejevještozasjenjen(MicheldeCerteau,2003:33).Utoj»drugojproizvodnji«riječje,premaautoru,o takvojvrsti»konzumacije«kojaustvarinamećekorisnikuipotrošaču»načinkorištenjaproizvoda«,tj.određujekorisnikukakoćekonzumiratiproizvod(MicheldeCerteau,2003:33).Daljesepitanjeusmjeravana»fabrikaciju«,tj.napitanjekako to»gospodarproizvodnje«uskraćujepotrošačima toosobito»praznomjesto,odnosnoprazanprostor«,prostorprisebnesamosvijestikojinedopuš-tanikakvemanipulacijeikakoihsprječavadaudrugojproizvodnjijasnoirazgovijetnorazlučujuštosesnjimazapravodogađa,tj.kakomanipulirajunjihovimželjama i potrebamauslijedpotrošnje.Treba još odgovoriti kakoimsovadvapostupkainaovedvijerazineanonimnigospodariproizvodnjeuskraćujusposobnostzakritičkiodmakukojembisemogaootvoritiprostorrađanjadokolicekaokritičkesvijestikojabibilasposobnasamosvjesnonadi-ćidiktatradnogihiperracionaliziranogsvijetaiživota.Dakle,ovdjebisedo-kolicumoglodefiniratiudijalektičkomritmukojasenaprvojraziniostvarujekao kritička svijest naspram potrošačkog, konzumerističkog načina života,zatimkaokritičkasvijestkojajesposobnaosloboditipojedincadiktatadrugeproizvodnje ipotomkao svijestkojapojedincauvodiu stanje zrele i čistesamosvijestiukojojsubjektpostajesposobantranscendiratiovajpotrošačkimentalitet otvaranjem prostora autonomnom i emancipiranomdjelovanju iponašanju.Slijedom de Certeauove koncepcije proizlazi da fabricirana, proizvedenadruštvenastvarnost,kojommanipulirajumedijskimoćnici,postajeistvarnostpotrošača.Stvarnostkakojuoblikujumoćniciustvarijeumjetnooblikovanastvarnost tendencioznoproizvedenapremamjerilimasamonjimaznanima.Takoproizvedenustvarnostsmišljenoiciljanoplasirajunatržišteinudejegotovuiupakiranugrađanima,aonijeuglavnomtakvuipercipiraju,tj.onakokakoonižele.Gospodaripotrošnjetoradenanačinkojibikorisniketrebaouvjeritida jeupravo»toonopravo« ida»baš to« trebaslijediti.Preostajepitanje kako će se pojedinac sa svojim osobnim iskustvima, predodžbamaipredrasudamaodnositipremaponuđenimsadržajima.Hoće libitidovolj-nosamosvjestandapretpostavinužnostodmakaivažnosttemeljitogpropi-tivanjaponuđenihsadržajailićepasivnoispremno,gotovoautomatizmom,prihvaćati ponuđeno i s tim se proizvodom poistovjećivati kao s vlastitimiskustvom.Automatskoprihvaćanjeponuđenihsadržajaznačizanemarivanjeieliminacijukritičkogodmaka,aistotakoznačidajeproizvođačnasigurnomputuuspjeha.



Zapretpostavitijedakorisnicikonzumirajuponuđenesadržajeusvojeslo-bodnovrijeme,utrenucimakratkihpauzailiodmoranaposlu,tijekomputo-vanja,kratkihzastoja,uvrijemeodmoraodposlaioddrugihobaveza.Riječjeoslobodnomvremenuunutarkojegseoblikujesvijest i samosvijestpo-jedinca, a također se formira i sposobnostkritičkogpromatranjadruštvenezbilje.Slobodnovrijemeseprematomemožeshvatitiikaookvirukojemseoblikujeiformiraodgovornasvijestgrađanina,aistotakosemožepromatratiikaostanjeopuštanjairasterećenja,nakonkojegtektrebauslijeditisloženijiprocessamopromatranjaspitanjemkakosetofamozno»ja«odnosipremaraznolikimpojavnostimaidrugimsadržajima.Upravobitobioprostorusam-ljenostiipraznine,prostorosobneslobodekojinedopuštajednostavnosta-panjeipoistovjećivanjesponuđenimproizvodima.Takavsekreativniprocessamoispitivanjaistvaranjakritičkogodmakapovezujesashvaćanjemdokoli-ceuantičkomihumanističkomznačenju,jasnosdodacimaidopunama.Uovom radunije preuzeto značenje dokolice odAristotela, koje govori oblaženomstanju izvansvakekorisnosti iužitka,o transcendentnojviziji,aniti jepreuzetoznačenjeuduhuhumanističkepercepcijeukojojjedokoli-capercipiranakaoužitakdruženja i dijaloganavišimduhovnim razinamaintelektualnihkreacija.Riječjeodokolicikaooposebnojsposobnostisamo-osvještavanjaistvaranjakritičkogodmakapremasvimpojavnostimauokoloiutvrđivanjetakvogkritičkogodmakakojibiosviještenogpojedincatransfor-miraouangažiranoggrađanina,oslobođenogjednostranihdiktataonihkojinjimavladajuputemproizvedenihinametnutihsadržaja.Unavedenimkonstelacijamadokolica sevišenebipercipiralakaooprekaslobodnomvremenu,adokolicubisemoglopromatratikomplementarno,umeđuodnosu,aistodobnoikaosamostalanfenomenljudskogiskustva.Očito je da fenomeni slobodnog vremena i dokolice zahvaćaju i dublje išire područje duhovnog i društvenog života. I svakako se valja odmaknutiodpretpostavkeukojojseslobodnovrijemepoistovjećujespreostalimvre-menomkojeuglavnomznabitiopterećenoiscrpljenošćusubjekta,zamoromibezvoljnošću,aslobodnovrijeme,kakojeovdjeprezentirano,predstavljasadržajanislojevitfenomen,anikakoplošanijednoobrazan.Dakle,uokvi-rima slobodnog vremena trebala bi se razvijati dokolica, koja bi slobodnovrijeme pojedinca »očistila« i potom osmislila. Pri tome bi oba fenomenaostalasamostalnaisamosvojnaiskustvaiakoihsemožepromatratiparalelnouparu.Samosvijestkojaseudokolicirazvijaisazrijevadjelovatćeidaljenaponašanjepojedincatijekomsvakodnevice.Zreladokolicasepoistovjećujesaosobitimtrenutkomukojemsuvrijemeiprostorsjedinjeni,utakvomjedinstvuizkojegproizlaziangažmaniaktivi-zamtijekomcijelogradnogprocesapoticanjemnatrajnopreispitivanjeisum-nju.Utomebinjezinavrijednostbilanajočitija,ustalnompoticanjupremakritičkompromatranjustvarnosti.Ona bi dakle trebala prožimati cijeli život, biti stalno tu i ovdje. Njezinojebićehumano,nijenametljivo inijeagresivno.Zato jenjezinaprisutnostsvugdjepotrebna,nužnaipoticajna.Svakitrenutakodaha,kratkogodmora,čovjekmožeposvetitisebi,možeućiusvojunutrinuidotaknutiseusvojojsamosvijesti,možetobitikratko,aliintenzivno.Nakontogauvijekjelakšeijednostavnijesabiranjemisli,koncentracijaiizoštravanjeosjećajazadjelo-vanjem.Jerkorisnikujedopušteno,pačakiponuđenodasamizvršidruguproizvodnjuidabiranačinehoćelidjelovatiikako,tenakojećesvenačinekonzumiratiponuđenesadržaje.



Moželiseutakvomkontekstupojedinacuopćedistanciratiodnametnutognačinakorištenjaproizvoda(MicheldeCerteau,2003:33)?Moželisesamsuprotstaviti nametnutimdiktatima i kolikomuuspijeva uslijed navedenihprocesa izgraditi kritičku svijest i distancirati se od preostalog dirigiranogslobodnogvremena?Moželivratitiukradenoiuzurpiranoslobodnovrijeme?Imalisnagevratitigasebikakobigaosmislioigromonkrajigre(Marcuse,1965)?Moželipojedinacuokvirimavlastitogvremenauspostavitiemocio-nalnuiduhovnuravnotežutejuzadržatikakobiostaootvorenzaautonomnuikreativnudokolicu(Slobodno vrijeme i igra: zbornik radova,2000.)?

Literatura

Aristotel(1988),Politika,Zagreb:Globus.

Aristotel(1988),Metafizika,Zagreb:Globus.

Bruckner,P.(2001),Neprestana ushićenost: esej o prisilnoj sreći, Zagreb:Društvohrvat-skihknjiževnika.

Certeau,M.de(2003),Invencija svakodnevice, Zagreb:MD.

Despot,B. (1976), Plaidoyer za dokolicu, Beograd:PredsedništvoKonferencijeSavezasocijalističkeomladineJugoslavije.

Duda,I.(2005),U potrazi za blagostanjem: o povijesti dokolice i potrošačkog društva u Hrvatskoj 1950ih i 1960ih godina, Zagreb:SrednjaEuropa.

Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika (1971–1973),Zagreb:Jugoslavenskaakademijaznanostiiumjetnosti.

Golubović,Z.(1998),Čovek i njegov svet,Beograd:Plato.

Hrvatski enciklopedijski rječnik (2004),Zagreb:EPH:NoviLiber.

JanekovićRömer,Z.(2004),»Otiumlitteratum,utočište, ishodište«,Kolo 4(2004):str.103–114.

Kangrga,M.(2008),Klasični njemački idealizam, Zagreb:FFPress.

Katunarić,V.(1986),Dijalektika i sociologija,Zagreb:Školskaknjiga.

Leburić,A.;Relja,R.(1999),»Kulturaizabavamladihuslobodnomvremenu«,Napredak140(1999),2:str.175–183.

Marcuse,H.(1965),Eros i civilizacija,Zagreb:Naprijed.

Mihovilović,MiroA.(2000),Izabrani radovi, Zagreb:Hrvatskosociološkodruštvo.

Plenković,J.(1998),»Slobodnovrijemeuokruženjunovogporetka«,Povijest hrvatskog športa, 29(1998),117:str.5–11.

Rječnik hrvatskoga jezika(1991),Zagreb:NoviLiber.

Rječnik hrvatskoga jezika (2000),Zagreb:NoviLiber.

Slobodno vrijeme i igra: zbornik radova (2000),Zagreb:Fakultetzafizičkukulturu.

Sokolov,E.V.(1976),Kultura i ličnost, Beograd:Prosveta.

Supek,R.(1996),Modernizam i postmodernizam, Zagreb:Antibarbarus.

Žepić,M.(1961),Latinskohrvatskosrpski rječnik, Zagreb:Školskaknjiga.



Miroslav Artić

Towards a New Experience of Free Time: Free Time as the Origin of Critical Consciousness

AbstractThe initial concept of this text is the problem conclusion which claims that capitalism as a way of life has become so dominant that it systematically permeates the individual’s complete time, their working hours as well as their free time. In other words, man’s free time has been overtaken by the system and completely subjected to economy. And it is run by the government (Katunarić, 1986).Further in the text a question arises: How long “will it take to deliver the potentials of human nature (…) which are entwined in the economy of free time” (Katunarić, 1986: 110). Otherwise “every progress that is made in production using passive production classes can only help facilitate the separation and strengthening of the new upper class” (Katunarić, 1986: 111). This leads to a deeper problem situation in which individuals are being turned into passive groups and social communities, which makes the entire society passive and mediocre.According to Supek, the solution is in sharpening the “citizens’ selfconsciousness”, which could bring success in removing passivity and noncritical human consciousness. The entire process could be developed from the foundational “loneliness” of the citizen, which implies a safe distance from market consumerism. Selfconsciousness, caused by personal loneliness, i.e., critical detachment from everyday life, would be strengthened and critically open toward itself and the society in which the person lives. And then it would be able to “do as it pleased”, and not as it has been ordered from a higher instance.This foundational and critically detached loneliness of citizens could be understood as a good and fresh experience of time in an independent and autonomous space of freedom, where a person could finally be able to achieve their own free time in a way that is largely different than just mere passive doing nothing.

Key wordsworkinghours,individual’sfreetime,freetimeeconomy,civilself-consciousness,foundationallone-linessofthecitizen

prema novom iskustvu slobodnog vremena: slobodno vrijeme kao

Documents