/ PREDBROJ/

Izdavač ZADRUGA, 2010.

2

UVODNIK

Dragi farmeri, u ovih 13 tjedana koji su pred vama vodit ćemo vas kroz biljni i životinjski svijet, tradiciju hrvatskog sela, zanate, gastronomiju i folklor kako bismo zajedno ispričali priču koja ima trajnu vrijednost. Praktikumi koje će od prvog broja pa nadalje donositi mentor Joža, služit će vam kao orijentir i izvor informacija koje ćete morati naučiti pripremajući se za dvoboj znanja. Svojim znanjem i stečenim vještinama na Farmi, gledateljima ćete otkriti tajne sela i pokazati kako se nakada živjelo. Putovanje na koje krećete nije lako, ali je vrijedno. Farma je mjesto koje vam otvara ruke. Onakva je kakvu je vi stvorite. Odraz svakoga od vas pojedinačno i vas kao zajednice. Želimo vam sretan put i vrijedna iskustva.

Vaše uredništvo

3

SADRŽAJ: I. VRIJEME FARME …………………………………………………………..................................4

1. STUPA ZA JEČAM ………………………………………………………………………………...4 2. KEPČIJA ………………………………………………………………………………………………..5 3. ZEMLJANO POSUĐE ……………………………………………………………………………..5 4. LAMPAŠ …………………………………………………………………………………………………6

II. U KUĆI ………………………………………………………………………………………………………9

1. VATRA ……………………………………………………………………………………………….. 9 2. ČAĐA ……………………………………………………………………………………………………11 3. KAKO ČISTITI KAMIN I PEĆ …………………………………………………………………12 4. PRVA POMOĆ ………………………………………………………………………………………14

III. OBIČAJI I TRADICIJA ………………………………………………………………………………15 1. RITUALI I NEKA STAROSLAVENSKA VJEROVANJA ………………………….15

IV. ZANATI …………………………………………………………………………………………………..19

1. JADRANSKA KULTURNA ZNA ……………………………………………………………..19 2. DINARSKA KULTURNA ZONA ……………………………………………………………..21 3. PANONSKA KULTURNA ZONA …………………………………………………………….22

V. BILJNI SVIJET…………………………………………………………………………………………..25 1. POVRĆE ………………………………………………………………………………………………25 2. CVIJEĆE ……………………………………………………………………………………………..26

4

I. VRIJEME FARME

udi su nekada na našim prostorima živjeli u proširem obiteljima. Proizvodili su gotovo sve, osim potrepština kao što su npr. petrolej ili šećer. Šivali su odjeću, izrađivali posuđe, obuću, nakit, gradili kuće. Bili su vješti, spretni i

snažni. I muškarci i žene. Posao se dijelio, bez iznimaka, po spolu i dobi. Nitko nije bio pošteđen fizičkog rada. Djeca su čuvala stoku, hranila i čistila životinje, pomagala oko vrta. Evo nekih predemeta koje su izradili ljudi s područja u kojem je smještena Farma. 1. STUPA ZA JEČAM Izdubljena drvena posuda napravljena od jednog komada drveta, visine 33 cm, širine 17,5 cm. Služila je za usitnjavanje žita, ječma i druge hrane. Za usitnjavanje se upotrebljavao mlinčenjak ili oklagija. Starost: oko 200 godina. Podrijetlo: Osekova, Moslavina.

Lj

5

2. KEPČIJA Drvena pastirska čaša koja se upotrebljavala za pijenje vode. Izrađivali su je pastiri malim nožićem zvanim kebe tijekom čuvanja blaga na ispašama. Kepčije su bile napravljene od jednog komada drveta, bogato ukrašene rezbarijom. Motivi su najčešće geometrijski, ali mogu biti biljni i životinjski. Starost: oko 100 godina. Podrijetlo: Moslavina. 3. ZEMLJANO POSUĐE (padela i cjediljka) Zemljano posuđe se upotrebljavalo u kućanstvu za pripremu, kuhanje i čuvanje hrane. U Moslavini nije bilo kvalitetne zemlje pa su predmete takve vrste stanovnici Moslavine nabavljali od putujućih trgovaca, najčešće iz tzv. zagorja, i razamjenjivali ih za žito. Posuđe se ostavljalo u boji zemlje ili se ocakljivalo s unutarnje strane. Izrađeno je početkom 20. stoljeća.

6

4. LAMPAŠ Drvena svjetiljka za osvjetljavanje prostorija. Načinjen je od drvenog okvira u koje je umetnuto staklo. U sredini je postolje u koje se umetala voštana svijeća. Na gornjoj je strani otvor za odvod dima i metalna hvataljka za nošenje. Lampaš je izrađen početkom 20. stoljeća, a ovakav se oblik koristio mnogo stoljeća prije.

Čovjek nekad i sad

U prošlosti, u koju se na neki način Farmom vraćamo, živjelo se u skladu s prirodom.

Čovjek tog vremena u svom je okruženju pronalazio hranu, lijekove, vodu, vrijednosti, umjetnost i etička načela po kojima je postupao. U drveću je vidio bogove, patuljke, vile, legende, priče. U noćima je vidio čaroliju, vrijeme za ljubav, u cvijeću nježnost, u životinjama sebe. S

7

razlogom su krave predstavljale svete životinje jer su bile primjer rada i napora kojem se čovjek divio.

Vremenom se čovjek otuđio od prirode. Ukrotio je. Uništio. Jako dugo je mislio da prirodu može kontrolirati, kao što ljudi kontroliraju jedni druge - pravilima, socijalizacijom, zakonima. No iskustvo je čovjeka poučilo onom što su Indijanci poručili europskim okupatorima koji su od njih htjeli otkupiti pašnjake, planine i šume: ''Uvidjet ćete vrlo brzo da novac ne možete pojesti.'' Prevelikom urbanizacijom s jedne strane i beskrupoloznom eskploatacijom prirodnih resursa s druge, smanjuje se manevarski prostor. Hrana postaje otrovna i nezdrava, a rezerve pitke vode se iscrpljuju sve do crnih prognoza u skoroj budućnosti kad se najavljuju ratovi za vodu, a zrak koji udišemo, otrovao bi čovjeka s početka 20. stoljeća. Danas se sve više ljudi vraća prirodi. Biramo što ćemo jesti. Tražimo zdraviju hranu, povrće koje nije tretirano pesticidima. Grade se eko sela diljem Europe, Amerike, svijeta. Traži se neki srednji put, recept kako očuvati ljude, a ne mora ili šume. Farma je pojednostavljena priča. Prilika da ljudi iz grada, svi mi otuđeni od prirode, okušamo sreću na selu. Upoznamo život u jednostavnijem obliku. Upoznamo drukčiji način rada. Prisilimo se naporu na koji nismo naviknuli kako bismo pomaknuli granice vlastite izdržljivosti, tolerancije, fizičke snage. Na Farmi su pravila jasna. Farmeri radom stvaraju proizvode koje prodaju na sajmu, a na njemu kupuju one koji su im potrebni. Na Farmi osim ljudi, žive i životinje. Od njih dobivamo meso, sir, mlijeko, jaja, ali i vunu i perje. Životinje su korisne. I vrijedne. Nisu predmeti, poput lopate ili stolca. Vrijedne su jer mogu pomoći u poslu. No životinje trebaju hranu, vodu, pažnju, nježnost. One se zbliže i komuniciraju jedne s

8

drugima, ali i s ljudima. Razvijaju odnos s onima koji na njega pristanu, a takav odnos pamti se cijeli život.

Na Farmi se uzgajaju voće, povrće, cvijeće, koji se koriste kao hrana, kozmetika i lijek, ali i kao proizvodi plasirani na sajmu. Nebriga o biljkama znači besmislenost napora i truda koji su farmeri uložili u njihov uzgoj. Uzgajanje i briga o povrću na Farmi prilika je da svi zajedno naučimo kako nastaju proizvodi koje s lakoćom trpamo u

košarice u trgovinama i vrećice na tržnicama. Hrana uzgojena na Farmi ima bogatiji okus i miris. Otkriva da umjesto cvijeća, kod kuće možete posaditi ljekovito bilje poput matičnjaka od kojeg će vam prostorije mirisati po limunu ili male rajčice koje možete pojesti u neko ljetno popodne.

9

II. U KUĆI

uća je uvijek predstavljala središnje mjesto u svakom domaćinstvu. U kući se odmaralo, objedovalo, zabavljalo, radilo. U hladnija godišnja doba kuće su bile skloništa od snijega i upornih kiša. U to vrijeme palila se vatra uz koju su

ljudi provodili veći dio dana. I na Farmi ognjište i vatra imaju posebno značenje. Vatra se pali kako bi se skuhala voda za kavu, spremio ručak, ugrijala voda za pranje rublja, tuširanje, ugrijale prostorije, ispekao kruh. U današnje vrijeme malo je onih, posebno odraslih u urbanim središtima, koji su se susreli s izazovima paljenja i održavanja vatre. Zato nekoliko riječi o karakteristikama vatre i njezinoj uporabi na Farmi.

1. VATRA je brz i samoodrživ oblik oksidacije koji prati oslobađanje topline i svjetlosti. Za nastanak vatre potrebna su tri osnovna elementa: gorivo, toplina i kisik, što se simbolično predstavlja kao "trokut vatre". Sprečavanjem kombiniranja ova tri elementa onemogućava se nastanak vatre. Uklanjanjem bilo kojeg od ovih elemenata, vatra se zaustavlja, što je osnovni princip gašenja požara.

ELEMENTI VATRE

Kisik se u trokutu vatre može promatrati kao oksidacijsko sredstvo te osim kisika iz zraka, to mogu biti sredstva koja u kemijskoj strukturi sadrže kisik koji služi kao oksidacijsko sredstvo.

Fizikalno stanje goriva je također značajno za razvoj vatre; npr. drvena

ploča će se teže zapaliti od drvenih opiljaka i prašine. Veći stupanj usitnjenosti podrazumijeva veću površinu i manju masu koja odvodi toplinu, pa je paljenje olakšano; npr. ugljena prašina zbog malog odnosa mase prema dodirnoj površini može eksplodirati. Važan faktor kod nastanka vatre je isparavanje, jer u slučaju vatre zapravo gore pare koje nastaju od goriva. Gorivo koje lakše prelazi u plinsko stanje, lakše se i zapali. Tekućine se lakše pale od čvrstih supstanci, a plinovi lakše od tekućina. Količina topline koja se može osloboditi prilikom sagorijevanja neke supstance naziva se kalorična vrijednost. Ukupna kalorična vrijednost predstavlja odnos količine topline oslobođene pri sagorijevanju u odnosu na količinu supstance. Izražava se u jedinicama energije po jednici količine supstance (npr. kJ/kg, kJ/m3).

K

10

IZVORI PALJENJA

Izvor paljenja predstavlja bilo koji lokalizirani izvor energije koji može dovesti do paljenja supstance. Da bi došlo do paljenja, mora se dosegnuti minimum energije paljenja. Proces paljenja određuju sljedeći faktori: temperatura, dovedena količina topline, brzina kojom se toplina dovodi (ili vremensko razdoblje u kojem se toplina dovodi) i površina na koju se toplina dovodi. Izvori paljenja se mogu grupirati u četiri kategorije: mehanički (trenje, kompresija), električni (otpor, električni luk, statički elektricitet, munja, itd.), kemijski (sagorijevanje, spontano zagrijavanje, rastvaranje) i nuklearni.

PRIJENOS TOPLINE

Omogućava širenje vatre. Vatra se širi na četiri načina: direktnim kontaktom plamena, konvekcijom, radijacijom i kondukcijom. Direktni kontakt je odgovoran za inicijalno paljenje vatre (početno paljenje). Konvekcija je prijenos topline kroz fluid (npr. zrak). Radijacija je prijenos topline u obliku valova. Širi se u svim smjerovima i ne ovisi o strujanju zraka. Kondukcija je prenošenje topline kroz čvrste objekte.

RAZBUKTAVANJE

Razbuktavanje je pojava u zatvorenom prostoru (npr. soba) gdje je količina topline dovoljna da se dostigne točka paljenja svih nazočnih materijala. Kada se ta točka dostigne, svi materijali počinju gorjeti u istom trenutku i obuhvaćaju cijeli prostor.

11

2. ČAĐA Čađa se sastoji od ugljena. Ove fine crne čestice mogu se nakupljati bilo gdje u vašem domu. Kontroliranje kamina Prvi korak za održavanje kamina je naravno kontrola oštećenja, građe i istrošenih dijelova.

PRIGUŠNIK Prigušnik je smješten u grlu dimnjaka, iznad kamina. Ima lijevani metalni okvir. Kontrolira i regulira zrak unutar kamina i dimnjaka. Kreozota, čađa i pepeo mogu oštetiti prigušnike. Otvorite i zatvorite prigušnik nekoliko puta. Trebao bi se otvarati i zatvarati neometano. Provjerite ima li ostataka koji mogu ograničiti cirkulaciju zraka i ako ima, uklonite ih služeći se dimnjakovom ili kaminskom četkom. Također se poslužite svjetiljkom i prekontrolirajte ima li naznaka puknuća ili istrošenosti metalnih dijelova na prigušniku i oko njega. Prigušnici koji su pokvareni ili dotrajali trebaju se odmah promijeniti. DIMNJAK Cijev koja se proteže između kamina i dimnjaka može se očistiti grubom čekinjavom četkom ili posebno napravljenom četkom za čišćenje dimnjaka. STAKLENA VRATAŠCA Vratašca kamina izrađena su od sigurnosnog stakla koja treba redovito održavati čišćenjem od čađe i kreozota kako bi se spriječilo njihovo oštećenje. Mogu se čistiti slabom mješavinom vode i octa. PUKOTINE Pukotine unutar peći i kamina mogu otklanjati isključivo profesionalci, i to odmah po puknuću. Ostaci koji se često sakupljaju oko ''srca'' kamina i peći mogu izazvati vatru. Čistite površinu oko kamina. Zapaljive predmente držite na minimalnoj udaljenosti 200 cm od kamina.

12

3. KAKO ČISTITI KAMIN I PEĆ - sigurnosne mjere Kada čistite kamin i peć, uvijek nosite sigurnosnu masku za lice kako ne biste udahnuli prašinu. Oko objekta prostrite stare novine kako bi svi

ostaci padali na novine i kako ne biste uništili i oštetili pod. Što vam sve treba za čišćenje kamina i peći: - kratke četke za čišćenje dimnjaka - vakuum - metla - metalni kontejner - kruta čekinjava četka

Nekoliko riječi o čišćenju dimnjaka. Kako biste u potpunosti očistili svoj dimnjak, potreban vam je komplet motki, četki i ljestve.

ČIŠĆENJE DIMNJAKA

Čišćenje dimnjaka se može obaviti na tri načina: - klasično čišćenje s krova - čišćenje iz vratašaca gdje dimnjak završava - čišćenje iz tavana gdje dimnjak posjeduje odgovarajuće otvore (vratašca) za tu vrstu usluge Čišćenje dimnjaka se provodi tako da se odgovarajućom sajlom, koja na sebi ima glodalicu, kružnim pokretima kidaju komadi u dimnjaku koji su prouzročili zaštopavanje. Spaljivanje dimnjaka se radi kod velikih naslaga smole. Spaljivanje se provodi tako da se dimnjak najprije klasično očistiti, a nakon toga slijedi spaljivanje. Dimnjak se spaljuje u dvije etape; najprije gornji, a zatim donji dio. Da je dimnjak očišćen, možemo reći tek nakon što smo otvorili prigušnik, popeli se na krov, odmaknuli dimnjakove kape te iščetkali unutrašnjost dimnjaka kratkim, snažnim pokretima. Na taj način uklonit ćete kreozot te druge krhotine i ostatke u ''srcu'' kamina. Nakon ovog posla čišćenja dimnjaka spustite se u kuću te počistite sav nered koji je nastao čišćenjem.

13

Savjeti i trikovi Upotrebljavajte čisto gorivo drvo kako biste imali što manje posla oko čišćenja. Hrast, američki orah i ostala "tvrda" drva izgaraju čišće od mekanih vrsta drva. Izbjegavajte prenatrpavanje peći kako biste trebali što manje čistiti. Peć napunite onoliko koliko je optimalno pa kako drveće sgorijeva po potrebi ga dodavajte. Služite se zaslonom peći kako biste sve održavali sigurnim. Drveće dimnjaka održavajte čistim. Redovito podrezujete grane drveća kako bi se smanjio rizik od zapaljenja. Krov također održavajte čistim tako da s njega uklanjate lišće, borove iglice i sve što se na njemu nakuplja. Postavite termometar koji će vam pomoći kontrolirati temperaturu unutar peći. Isto vrijedi i za kamin. Uvijek korisitite rešetkastu ogradu kada je kamin upaljen. Prekrijte dimnjak mrežicom kako biste spriječili upadanje malih životinjica i smeća. KOLIKO ČESTO TREBA ČISTITI KAMIN I PEĆ? Kamini i peći koje se upotrebljavaju barem četiri puta na godinu trebaju se čisiti i provjeravati svake godine. Najbolje vrijeme za čišćenje kamina je kasno proljeće ili rana jesen. OPEKLINE Dok kuhate, s vatrom postupajte oprezno i savjesno. U slučaju opekline brzo reagirajte. Opečeni dio tijela ohladite hladnom vodom. Narodni recepti savjetuju stavljanje obloga od hladnog mlijeka na opeklinu.

Opekline su ozljede koje mogu nastati djelovanjem visokih temperatura, kemijskih tvari, električne energije ili zračenja. O težini, tj. zahvaćenoj površini i dubini opekline, ovisi i liječenje.

PODJELA - Prema stupnju zahvaćene površine i dubini oštećenja tkiva razlikujemo nekoliko stupnjeva:

1. stupanj – najčešće je zahvaćen samo površinski sloj kože (epidermis); crvenilo; manja bolnost; npr. sunčane opekline 2. a stupanj - zahvaćen je površinski sloj srednjeg sloja kože (dermisa); crvenilo; mjehuri ispunjeni prozirnom tekućinom; bol jače izražena; npr. kratkotrajni kontakt s plamenom ili vrelom tekućinom 2. b stupanj – zahvaćen je dublji sloj dermisa; izrazito oticanje; crvenilo; bol još jače izražena 3. stupanj - zahvaćeni su svi slojevi kože

14

PRVA POMOĆ

• Bez obzira na izvor topline, najvažnije je zahvaćeni dio hladiti hladnom vodom (ne ledenom!) nekoliko minuta (tuširanjem ili uranjanjem u vodu).

• Ako je odjeća natopljena vrućom tekućinom, skinuti je, ali ne na silu. Za kožu zalijepljene komade tkanine izrezati, nikako ne odvajati na silu.

• Ako su opečene ruke, skinuti sav nakit zbog mogućeg oticanja. • Ne bušiti nastale mjehure. • Na opeklinu ništa ne stavljati, posebno ne masti, ulje, prašak ili

nešto slično. • Opeklinu pokriti čistom tkaninom. • Ovisno o stupnju opečene površine i dijelu tijela, može biti

potrebna imobilizacija (npr. ruke ili noge). • Zbog procjene stanja, obratiti se liječniku.

15

III.OBIČAJI I TRADICIJA prez i odgovornost gazde farme je u raspodjeli farmera po radnim jedinicama. Sa životinjama je potrebno odgovorno postupati. Voditi računa o njihovim karakteristima, potrebama, naravi.

Domaće životinje su se naviknule na život s ljudima, ali kao jedinike zahtijevaju njegu i pažnju. Gazda farme odgovoran je za osmišljavanje podjele poslova na ravnopravan način. Graditeljstvo se po prirodi poslova povjerava muškarcima, ali potvrđeno je da su u prijašnjim razdobljima u gradnji sudjelovala oba spola. Kuću od slame tako je, primjerice, gradila grupa ljudi, mlađih i starijih, i svi su potvridli da gradnja osnažuje zajednicu, zabavlja i jača pojedince. Farmerima savjetujemo da se ne boje rada. Bojte se nerada, spletki koje se mogu uvući među vas, neprijateljstva. Bojte se bezvoljnosti i dosade. Ispunite vrijeme smislom, inače ćete se osuditi na besmisao. Zadruga, zanatlije, mentor Joža, posjetitelji, trudit će se obogatiti vaše živote novim sadržajima, dinamičnim i zanimljivim novotarijama. Jedna od njih sigurno su običaji hrvatskog sela. Hrvatsko selo njeguje bogatu tradiciju. Običaji su kombinacija staroslavenskih običaja pomiješanih s utjecajem kršćanstva. Uskrs i Jurjevo vezani su za promjene u prirodi, dolazak proljeća i pokretanje nove životne energije. Drugi običaji i vjerovanja, kako lokalna, tako i proširena različitim regijama, odgovarali su na kulturne i duhovne potrebe stanovništva. 1. RITUALI I NEKA STAROSLAVENSKA VJEROVANJA

DARIVANJE VATRE U Međimurju je poznato darivanje vatre. Primjerice, kad bi žena pekla kruh u krušnoj peći, prije zatvaranja peći obvezno je na žeravicu bacila ostatke tijesta ili brašno, tzv. dar Jaganjcu. PLES NA ZELJE U Međimurju zelje se cijenilo kao sveta biljka - sveto drvo. Ples na zelje ubrajao se u svadbeni ceremonijal. U prošlosti se u svatovima obvezno jelo zelje - to je bila jedna od glavnih namirnica u Međimurju.

O

16

PERUN Božanstvo koje vlada gromom, munjom i oblacima poznato svim Slavenima. Hrast je stablo Peruna i time sveto drvo. Perun je posredstvom kršćanstva postao Ilija Gromovnik. Pod hrastom su se odvijali Perunovi obredi. Hrastove šume još se nazivaju dubravama jer se hrast u slavenskim jezicima nazivao dub. PERUNIKA Cvijet koji raste pretežno na močvarnom tlu, u svim krajevima Hrvatske. Najviše cvate u svibnju i lipnju. Ima dugačke sabljaste listove i plavo ljubičaste, žute ili bijele cvjetove. Zbog sabljastog izgleda, još je nazivaju sabljarkom. U Lici je nazivaju plavi ljiljan, u zaleđu Zadra u Ravnim Kotarima kaćun (turcizam =vrsta orhideje), rasprostranjen naziv je leluje. U okolici Dubrovnika smatraju je svetom biljkom, povezuju s blagdanom Duhova, a poneki i uz groblje. Perunika se kao Božji cvijet sadila uz grobove žena. No bila je biljka vladara i duhovnika još od Krete. U Grčkoj mitologiji perunika je personifikacija duge tj. glasnika bogova. Na oltar se u Dubrovniku perunika (bogiša) donosila 29. travnja. DUGA Ako u duzi prevladava crvena boja, vjeruje se da će biti dosta vina, ako je to žuta, bit će žita, a prevladavanje zelene simbolizira obilje hrane za stoku. Vjeruje se ako curica protrči ispod duge, da će promijeniti spol. PISANA NEDJELJA Bijela nedjelja (katolički naziv za prvu nedjelju poslije Uskrsa), još se nazivala matkana jer se djevojčice tada matkaju, odnosno posestruju. Svaka djevojka izabere najbolju prijateljicu i daruje joj pisanicu. Naziv matka potječe iz praslavenskog, što je značilo majka. Pobratimstvo i posestrimstvo je bilo rasprostranjeno kod južnih Slavena. Najduže se zadržalo u donjem Međimurju. Na pisanicama u Međimujru bilo je naslikano isključivo cvijeće na crnoj podlozi, što se radilo voskom. Time su se bavile isključivo žene. Oslikavanje pisanica u crno s cvjetnim motivima datira još iz rimskog vremena. Ovo bojanje pisanica također je povezano i s

17

Perunikom, staroslavenskom boginjom, Perunovom ženom. SESTRINSTVO I BRATIMSTVO POSLIJE USKRSA organiziralo se u obliku zabave. Na te veselice dolazili su isključivo neoženjeni muškarci i neudane žene. Na njima se plesalo i pjevalo. Pisanice su se u Međimurju čuvale u čašama na prozoru jer su bile ''bratska veza'' ili ''sestrinska veza''. BOJANJE JAJA UOČI USKRSA poznato je kod svih Hrvata. Dokaz je Kristva uskrsnuća. Marija je vidjela čudo: jaja koja je držala u svojoj kući postala su crvena i iz njih su izletjele ptice. No običaj s jajetom koje se stavljalo u grobove seže i u pretkršćansko vrijeme. PERUNOVA ŽENA - PERUNIKA –boginja Ljelja – još se naziva šarenom ženom (po pisanicama oslikanim cvijećem). Pozivanje na matku (majku) smatra se da se odnosi na Peruniku, boginju koja je povezana s Bijelom nedjeljom, kad se u pretkršćansko vrijeme slavio njezin dan. Perunika je bila zaštitnica ljubavi i braka. SESTRENJE SA SVITOM - POGAČOM obavljalo se u Međimurju jednom na godinu, na Jurjevo. Plesalo se s pogačom koja je predstavljala božansku osobu - Peruniku. KRUŠKA U hrvatskom jeziku kruška je naziv za određenu vrstu voćke. Hruška je praslavenska riječ koja označava višestoljetno, debelo stablo raspucale kore i razgranate krošnje tzv. divlje kruške. Medovinka dolazi od riječi tepka hruška i predstavljala je božansko voće. U narodu kruška je erotski simbol. HRAST Hrast je sveto drvo u čijoj su se krošnji i u šupljim stablima skupljali patuljci i dobre vile. U kršćanskoj mitologiji povezuje se s Isusom Kristom. U slavenskoj i nordijskoj mitologiji svijet je prikazan kao sveto stablo, obično kao hrast čije grane i kora predstavljaju živi svijet nebesa i smrtnika - nebo i zemlju, a korijenje podzemlje - svijet mrtvih. Bilo je to drvo života u koje se nastanjivao bog Perun kao vladar živih, neba i zemlje. Štovanje hrasta i danas postoji diljem Hrvatske (npr. u Grablju u Dalmaciji).

18

DRUGA DRVEĆA Kult drveća kod starih Slavena bio je povezan sa štovanjem lipe, hrasta i breze. Hrast je pripadao Perunu, lipa boginji Vidi, jasen Svetovidu, breza bogu žetve Potrimbi. Bazga je opasno sjenovito drvo koje se ne smije sjeći. Tko posječe bazgu (zovu), njega će sustići velika nesreća. Lipa je čuvala ljude od bolesti, zla i uroka. U lipovim šumama Slaveni su skupljali med i vosak. Medovina je bila omiljeno piće starih Slavena. STABLA KOJA LIJEČE Jabuka se u hrvatskom narodu smatra vrlo ljekovitom biljkom. Vrba je korištena u magijskim radnjama za zaštitu zdravlja. U narodnoj medicini koristi se kao lijek protiv bradavica. Valja otkinuti vrh vrbe koji dodiruje vodu. Od breze se radio lijek protiv kostobolje. Mlado brezino lišće treba se isušiti i previjati bolna mjesta. Od borove kore radio se melem za svaku ranu. Od javorove kore kuhao se lijek protiv zubobolje. Imela izrasla na hrastovoj kori koristi se u narodnoj medicini jer navodno sprečava epilepsiju. Uvarak od hrastove kore (40 grama na 2,5 dl vode kuha se pola sata) koristi se kod upala grla. MEDOVINA Napitak besmrtnosti, piće bogova s drugog svijeta. Prilikom keltskih i slavenskih svetkovina pila se u jednakoim količinama kao i pivo. LADA Praslavenska božica koja se slavila u vrijeme ljetnog solisticija, oko krijesova. U slavenskoj mitologiji božica proljeća i ljepote. Bila je rasprostranjena u Slavoniji i u zagrebačkom kraju. Sama riječ lada označava radost, ljubav. Lada se tumačila kao i naziv boginje ljubavi.

19

IV. ZANATI

a Farmi ćete učiti tkati, šivati, obrađivati materijal, raditi odjeću. Odjeća se na hrvatskom selu proizvodila od lana, konoplje, vune. Upoznat ćete podrijetlo tih sirovina, načine njihove obrade. No kako biste dobili širu sliku, osvrnimo se na

odjevne predmete. ODIJEVANJE NEKADA Seljački govor nije poznavao pojam ''narodna nošnja'', nego su umjesto njega koristili nazive ruho, haljina, roba, oprava i dr. 1. JADRANSKA KULTURNA ZONA U Istri se susreću dva modela muške nošnje kojima osnovni naglasak daje kroj hlača. U zapadnom i južnom dijelu benevreke, izrađene od bijelog sukna, dugih su nogavica, tijesno priljubljenih uz nogu, a u središnjoj Istri brageše koje dopiru do pola lista i izrađene su od smeđeg sukna. Kompletu pripada još i platnena bijela košulja, prsluk (koret) i kratki kaput (alja), također od smeđeg sukna. Uz vunene čarape i opanke opustaše stavljali su oko gležnjeva bijele suknene gamaše. Glavu su pokrivali niskom smeđom kapom, a u zapadnoj Istri zimi su se ogrtali dugim ogrtačem bez rukava (kamižola). Bijela košulja stomanja nabrana je oko vratnog izreza i nema ovratnik pa se veže uskom vrpcom, a širi rukavi stisnuti su u zapešću. U srednjoj Dalmaciji vidljivo je prožimanje s dinarskim stilom. Uz platnenu košulju koja se navlačila preko glave, hlače (gaće) su bile od smeđeg ili modrog sukna, s uskim nogavicama, zakopčanim uz list kopčicama, te s dvama otvorima na trbušnom dijelu. Pripadale su zimskoj gardarobi, a ljeti su odijevali modre brageše od tankog kupovnog materijala. Širok i dugačak pas, tkan crvenom i bijelom vunom, presavili su i omotali oko struka, zadjenuvši za njega i nožić u koricama. Obuvali su vunene čarape (bičve), pletene kod kuće, te prepletene opanke. Nosili su i naušnicu (rećin) u jednom uhu. Dugo se u upotrebi zadržala i kabanica (kaban, kapot), tkana od grube domaće vunene (pređe), pa zatim valjana. Kako je bila vrlo trajna, neki su otočani u šali govorili da su je prvih 20 godina nosili blagdanom, idućih 20 radnim danom, a zatim se još 20 godina njome pokrivali u postelji.

N

20

Ženska nošnja se dugo zadržala u uporabi. Košulja predstavlja donje ruho preko kojeg se odijeva gornje, izrađeno pretežno od tanje domaće vunenene tkanine (sarza, carza). U hrvatskom jadranskom prostoru taj se gornji dio, najčešće pod imenom suknja, javlja u tri oblika:

1. Može biti skrojena u klinove, spajana od ramena do donjeg ruba, najviše zastupljena u Istri;

2. Može biti od ravnih komada tkanine složena u čvrste nabore koji su u gornjem dijelu jako stisnuti, a cijelu suknju pridržavaju poramenice (Susak, Zlarin, Korčula, Mljet, Lastovo, srednjedalmatinsko priobalje);

3. Donji dio također može biti složen u čvrste nabore, a gornji je u obliku prsluka (Istra, Pag, Krapanj, Poljica, Dubrovačko primorje).

Preko gornje suknje žene se opasaju vunenim ili svilenim pojasom, a osnovne dijelove još dopunjuju gornjim haljecima s rukavima ili bez njih, a nekim modelima pripadaju i uske pregače od kupovne tkanine (traversa). Uz pamučne čarape pletene rukom uglavnom se nose meke crvene cipele. Udane su žene glavu omatale pravokutnim komadom platna (rub pokrivača) koji je ponegdje zamijenila bijela kvadratna marama ili kupovni rubac.

- kotiga – žene na Krku nosile su je u zimskim uvjetima – teška i topla suknja od ovčjeg krzna s runom iznutra.

- paški teg – fino šivana čipka kojom se ukrašavao prsni izrez ili oglavlje paške nošnje. Osim paškog tega, postoji još i arhaična tehnika bijelog raspleta zvana micano i izriza (rizano)

Posebno se ukrašavalo žensko oglavlje (karakteristično paško). Riječ je o pravokutnoj pokrivaci od kupovnog bijelog platna, urešenoj na užim rubovima također paškim tegom. Jako je uškrobljena (ukrućena), uz glavu je slažu u kruti trokutasti oblik te još učvrste zlatnim ili srebrnim filigranskim iglama.

21

2. DINARSKA KULTURNA ZONA

djevni stil dinarske kulturne zone obilježava u prvom redu vuna. Ta topla i kompaktna odjeća obiluje ukrasnim vezivom, rafiniranim suknenim aplikacijama te posebice teškim srebrnim nakitom.

U muškoj odjeći nerijetko je jedini vidljivi platneni dio košulja od domaćeg konopljina ili lanenog platna. Hlače od valjanog sukna, obično obojenog modro, a rjeđe u prirodnoj smeđoj boji, uskih su nogavica i sežu do gležnja. Povrh košulje odijeva se sukneni prsluk (krožat) kojemu se prednji dijelovi preklapaju. U svečanim prilikama preko njega se navlači još jedan prsluk (jačarma) koji je izrađen od kupovne čohe i bogato ukrašen srebrnim ili pozlaćenim metalnim aplikacijama. Preko toga još slijedi sukneni smeđi ili modri kaput s rukavima (koporan, trlagan), većinom samo prebačen preko ramena ili pleća. U cijelom dinarskom području nošeni su opanci oputaši ili pripletnjaci. Oko struka muškarci su obavijali pas od crvene ili modre tkanine ili sastavljen od snopa vunenih uzica (pas na struke). U svečanim prilikama stavljali su i širi pojas od levantinske svile. Osim tekstilnih, uobičajeni su bili i vrlo široki kožni pojasevi (pašnjača, bensilah, ćemer). Odjeću je dopunjavala crvena suknena kapa ravnog ili rjeđe blagog stožastog tjemenog oblika po obodu vezena i opremljena kiticom crnih resa. Skromniju varijantu predstavlja lička odjeća.

- tkanica – pojas od raznobojne, gdjegdje samo crvene vune, kojim su se višestruko omatale žene preko košulje.

U starijoj se praksi za djevojačku haljinu upotrebljavalo bijelo sukno, a za žensku modro, čemu odgovaraju i nazivi; bjelača, odnosno modrina. Pri odjevanju su se nosile izravno na košulju, a preko njih su se stavljale pregača i pojas, čemu bi se zimi dodao i gornji haljetak bez rukava. Taj je haljetak (sadak, zobun, jačerma, koretina) različite dužine (do bokova, preko njih ili do ruba košulje), ravno krojen i također sprijeda otvoren. Nosile su se čarape različith dužina (do koljena su bičve, do pola lista terluci, za prednji dio stopala nazuvci). Većinom su obuvale opanke. Udane su žene oglavlje pokrivale platnenom pravokutnom maramom premetačom. Osim lica, vidljive su bile i pletenice koje su se spuštale niz prsa, a bile su učvršćene ukrasnim iglama.

O

22

3. PANONSKA KULTURNA ZONA

loga koju je u odijevanju dinarskog područja imala vuna, u panonskom području preuzima platno. Temelj muške odjevne sheme čine platnena košulja i gaće koji u ljetnom modalitetu imaju istodobno svojstvo i donjeg i

gornjeg ruha. Osnovnoj bi se odjeći mogao pribrojiti i prsluk koji obično seže do struka. Pojas, tkani ili kožnati, nije bio nužan, iako su ga često stavljali. Zimski je modalitet sadržavao hlače, izrađene od tanjeg vunenog sukna, darovca, kraće i duže ogrtače, zatim krznene prsluke ili kožuhe s rukavima te prostrane kabanice. Košulja (rubača, robača, rubina), sastavljena je od jedne širine platna (jedna pola), preklopljene na ramenima, s prorezom za glavu i prsnim izrezom. Prsni dio je za blagdanskih razdoblja redovito ukrašavan, pa je taj dio (krpa, poprsnica) svojom tehnikom ukrasa i likovnim motivima bio zajedničkim obilježjem pojedinih lokalnih okružja. Muški je lik uz bijele odjevne predmete dopunjavao prsluk (lajbek, lajbec, prusljek, prosluk, kamizol). U nekim su krajevima preko košulje stavljali pojas. Dok su se u istočnoj Slavoniji opasavli domaćom tkanicom, rjeđe kožnim kajišem, u zapadnom dijelu kožnati je remen (lašnjak) za svečane prilike bio ukrašen vezom raznobojnih kožnatih traka, srcolikim motivom, natpisom (npr. IHS) i sl. Neki su gornji haljeci bili izrađeni od tankog sukna. Takva je bila surka, surina, kraći kaput, ukrašen na isti način kao i prsluk. Boja sukna katkad je označavala lokalnu pripadnost, pa su npr. u Hrvatskom zagorju bijele nosili lepoglavski seljaci, sive trakošćanski a smeđe stubički. U Slavoniji se nosio i kratki haljetak (rekla, špencl), izrađen pletenjem od tamnomodre vune s vrlo karakterističnom ukrasnom bordurom od crvene i bijele vune. Zimske su hlače (lače) od bijelog ili modrog darovca. U selima zagrebačke okolice momci su ispod ovratnika košulje vezali crveni svileni rubac (rubec). Istog su se običaja pridržavali i momci u Slavoniji i Baranji. Čini se da je baš taj dio odjeće hrvatskih seljaka preuzeo građanski stil odijevanja, pretvorivši pošu ili rubac u - sad već globalno raširenu – kravatu. Već od dječje dobi, muškarci su posvuda u panonskoj zoni glavu pokrivali pustenim šeširom (škrlak, kapa) širih krila. Kod ženske odjeće, osnovu su činila tri platnena dijela: suknja, bluza i pregača. Osobit je bio kroj bluze (oplećje, oplečak), jer široki rukavi dopiru do samog vratnog izreza, pa su oko njega nabarni zajedno s

U

23

prednjim i stražnjim dijelom. Oplećje je dosezalo do struka ili čak u leđnom dijelu bilo i kraće, budući da se preko njega oblačila suknja (rubača), sastavljena od nabranih skuta te gornjeg dijela oblikovanog poput prsluka. Preko skuta žene su stavljale platnenu pregaču fertun, zaslon, ukrašenu na isti način kao i oplećje.

- kožulec – krzneni prsluk od crvenog, modrog ili crnog sukna obrtničke proizvodnje, do pasa ili nešto duži do bokova. Zbog svog dekorativnog izgleda bio je sastavni dio blagdanske odjeće.

- cokle – čizme ili visoke cipele na vezivanje koje su se nosile umjesto opanaka. Po njima je vidljiv građanski utjecaj na seosko odijevanje.

Odjeću su dopunjavale pamučne bijele dokoljenice (štumfi), katkad vezane ispod koljena crvenim vrpcama, ili čarape ispletene od šarene vune (lačice), te opanci. Kitile su se ogrlicama od staklenog zrnja (đunđ), nizovima koralja (kraluš), srebrnim novcem (cvancige) te brojnim brokatnim vrpcama. Mlađe su žene glavu pokrivale kapicom poculicom, bogato izvezenom, nerijetko istim ukrasom kao i ostali odjevni predmeti, a sprijeda obrubljenu čipkom. Žene u zreloj dobi nosile su preko kapice rubac (peča), izrađen od finog tankog tkanja (redina) ili prozirne kupovne tkanine. Peče su redovito uz rubove bile ukrašene utkanicom ili pamučnim, vunenim te svilenim vezom (po tom odjevnom predmetu i nazvan pečki vez). Zanati na Farmi imaju važnu ulogu. Farmeri će proizvoditi predmete od prirodnih materijala (vuna, drvo, šiba, komušina i dr.), koje će naručivati obrtnici i zanatlije. Sve izrađeno bit će uporabni predmeti koji vuku tradiciju iz povijesti našeg sela. Neka zanimanja su izumrla, neka se održavaju na tankoj niti entuzijazma.

24

Ispiranje zlata

Prvi pisani dokumenti govore da se zlato na području Međimurja ispiralo još za vrijeme grofova Zrinski koji su dobili Međimurje 1546. godine. Najstariji zapis o zlatarenju je listina iz 1671. godine u kojoj kralj Leopold navodi da je iz riznice Zrinski

dao u Beč odnijeti 41 dukat i pol čistoga zlata ispranog iz rijeke Drave. Godine 1776. carica Marija Terezija potpisala je povelju kojom je dala koncesiju Donjovidovčanima: ''Ispirači zlata iz Donjeg Vidovca imaju pravo ispirati zlato na Dravi, Savi i Muri. Za ispiranje zlata mogu neometano koristiti obalu rijeke u širini od tri metra.'' Zlatarska tradicija dugo se održala, još 1939. godine na Dravi je bilo 129 čamaca i 240 zlatara. Ispiranje zlata u turističkoj ponudi danas vam mogu omogućiti Turistička zajednica Međimurske županije i hotel ''Golf'' u Donjejm Vidovcu.

Uz ispiranje zlata u Međimurju, u tihim rukavcima hrvatske tradicije, što po gradovima, što po selima i zaseocima još žive i drugi zaboravljeni tradicijski zanati kao što su: pletenje uporabnih predmeta od vrbove šibe, lončarstvo, kovači, licitari, izrada čipke, užadi, čizama, šešira i cekera od komušine.

Na Farmi ćemo poticati preživljavanje starih zanata. Upozoriti na specifičnosti zanimanja kao što su lončar, postolar, licitar, travar te otkriti ljepotu onoga što njihove ruke stvaraju.

25

V. BILJNI SVIJET 1. POVRĆE Sve planirane povrtne kulture razvrstane su u određene skupine: a) lista i cvijeta - brokula, kupus, kelj, korabica, rotkvica, cvjetača, salata, b) korijena - peršin, mrkva, celer, luk, poriluk, cikla, blitva, špinat, koraba c) ploda - rajčica, krumpir d) mahunarke - grah, grašak Kupus - dvogodišnja biljka, koji je u prvoj godini upotrjebljiv za prehranu, a u drugoj za proizvodnju sjemena. Koristi se za prehranu sirov ili prerađen. Od svježeg i kiselog kupusa se pripremaju salate, variva, juhe i umaci. On je najstarija poznata ljekovita biljka. Salata – može biti bijele, crne i crnosmeđe boje, osim vitamina i minerala sadrži i organske kiseline. Najviše ju jedemo u svježem stanju, a rijetko ju kuhamo. Brokula - Brokula je biljka koja spada među kupusnjače, kao i kupus, kelj i cvjetača. Zahtjeva tlo koje je dobro zagnojeno, sadrži puno bjelančevina, ugljikohidrata i mineralnih tvari. Cikla – Cikla je korisno i iznimno ljekovito povrće koje se može upotrebljavati tijekom cijele godine. U njoj se nalaze gotovo svi mineralni sastojci: kalij, fosfor, kalcij, magnezij, željezo, fluor, sumpor, jod, brom, litij, rubidij, celzij i stroncij. Ciklu možete konzumirati u bilo kojem obliku bez ikakvih nepovoljnih posljedica i ograničenja. Cvjetača- među vrtlarima amaterima je najomiljenija vrsta povrća. Sadrži puno vitamina i minerala. Preporučuje se kao dijetna hrana jer je najlakše probavljiva vrsta povrća. Peršin- kao povrtna i ljekovita biljka raste u svim vrtovima. Nije temperaturno zahtjevna biljka, pa ga dovoljno uspješno možemo uzgajat na otvorenom. U mnogim dijelovima svijeta koriste ga za pripremu umaka, salata, nadjeva i omleta. Celer – odgovara mu vlažna i topla klima. Koristimo ga kao začinsko bilje ili kao povrće, od koga pripremamo razna ukusna jela (salate, variva). Možemo ga jesti sirovog ili kuhanog u kombinaciji s drugim povrćem. Celer je dobar diuretik, potiče nastajanje i izlučivanje urina. Špinat - sadrži vjerojatno najviše klorofila od sveg lisnatog povrća, mala mu je energetska vrijednost, ali bogat je vitaminima i mineralima. Dobro ga je kuhati s mlijekom, jer se oksalna kiselina veže na kalcij iz mlijeka.

26

Blitva – Blitva je zahvalna biljka i dobro će rasti i u lošijem tlu. Treba ju redovito razrjeđivati, okopavati i zalijevati. U kuhinji blitva ljeti zamjenjuje špinat. Kelj – ima vrlo visoku prehrambenu vrijednost, sadrži minerale, vitamine i celulozu. Ne može se kiseliti, pa je upotreba ograničena na konzumaciju svježeg kelja. Poriluk – poznavali s ga stari narodi (Egipćani, Grci i Rimljani), usjev se uspostavlja sadnicama, uzgajanim u sijalištima ili zatvorenim gredicama. Može se kuhati, peći ili kiseliti. Rotkvica – korijen sadrži sirove proteine, biljna ulja, ugljikohidrate i minerale. Traži sunčana, ne presuha mjesta. Najčešće se konzumira sirova, u salatama i s ostalim povrćem. Mrkva – najznačajnija vrsta korjenastog povrća, u korijenu ima jako puno karotena. Sirovu ili kuhanu mrkvu koristimo za salate, pirjanu za priloge kao povrće za juhu. Sok od mrkve je osvježavajući i ljekoviti napitak. Grašak – zrnata mahunarka, dobro uspijeva na područjima sa svježom do umjereno toplom klimom. Za prehranu se koristi prije svega mladi grašak za povrtne juhe zajedno sa drugim povrćem. Luk – Luk potječe iz Azije, a uzgajali su ga i Egipčani prije 3000 godina. Kod nas postoje samo tri do četiri sorte luka. Koristimo ga kao začin za umake, juhe, salate i jela s ribama i mesom. Možemo ga jesti i sirovog. Krumpir – najsvestranije povrće, omiljena povrtna kultura i ponegdje glavna živežna namirnica. Sadrži puno vitamina C, puno škroba, ali siromašniji bjelančevinama. Poznato je više od 500 recepata za pripremu raznih jela od krumpira. 2. CVIJEĆE Ruža- Ružu nazivaju kraljicom cvijeća. Postoji preko 25000 vrsta ruža različitih boja, mirisa i oblika. Jaglac – Otporna zeljasta trajnica. Voli polusunčan ili sunčan položaj, te propusno i vlažno tlo. Razmnožava se sjemenom ili dijeljenjem biljke. Cvate cijelo proljeće. Perunika (Iris) - Uzgajaju se uglavnom zbog prekrasnih boja i oblika svojih cvjetova. Većina perunika cvate od proljeća do ljeta. Ciklama - Ciklame su lukovičaste biljke koje dobro podnose niske temperature, rastu u sjenovitim i svježim staništima. Cvatu elegantno i donose bogatstvo boja, u širokoj paleti od bijele, ružičaste, crvene, ljubičaste, boje vina i lavande.

27