OPĆA PATOLOGIJA• P1, S1 - STANIČNA PATOLOGIJA • Uzroci oštećenja stanice. Reverzibilno oštećenje stanice. Stanične prilagodbe.Ireverzibilno oštećenje

stanice: Apoptoza. Nekroza. Ovapnjenje. Starenje. • P2, S2 - UPALA • Vrste upala. Klasični znakovi upale. Komponente upalne reakcije. Stanice u upalnoj reakciji. Kemijski

posrednici upale.Akutna i kronična upala. Morfološki oblici upale. Sustavni znakovi upale.• P3, S3 – POREMEĆAJI TJELESNIH TEKUĆINA I HEMODINAMIKE• Edem. Dehidracija. Hiperemija. Kongestija. Krvarenje. Tromboza. Embolija. Infarkt, Šok • P4, S4 – NOVOTVORINE Podjela novotvorina. Biologija tumorskog rasta. • Epidemiologija. Karcinogeneza I karcinogeni. Tumorska imunost. Klinička obilježja

naovotvorina.Laboratorijsko dijagnosticiranje novotvorina .• P5, S 5 BOLESTI KAO POSLJEDICA DJELOVANJA OKOLIŠA • Bolesti ovisnosti. Otrovanje metalima. Prirodni otrovi. • Hrana, prehrana i bolesti nepravilne prehrane. Vitamini. Minerali. Oštećenja fizikalnim agensima.

SPECIJALNA PATOLOGIJA• PATOLOGIJA ORGANSKIH SUSTAVA • P6, S6 - BOLESTI KRVNIH ŽILA : • Arterioskleroza. Hipertenzija i hipertenzivna vaskularna bolest, Upalne bolesti, Aneurizme, Bolesti vena i

limfnih žila, tumori krvnih i limfnih žila. Patološke promjene koje nastaju zbog terapijskih postupaka u bolestima krvnih žila. Zatajenje srca, urođene srčane pogreške, ishemijska srčana bolest, hipertenzivna srčana bolest, plućna bolest srca. Bolesti endokarda i zalistaka, bolesti miokarda, bolesti perikarda, tumori srca, transplantacija srca.

• P7, S7 - RESPIRATORNI SUSTAV: • Bolesti nosa i paranazalnih sinusa. Bolesti ždrijela. Bolesti grkljana, bolesti dušnika, urođene anomalije

pluća, plućna atelektaza, vaskularne i cirkulatorne plućne bolesti, upale pluća • Opstrukcijske plućne bolesti, restrikcijske plućne bolesti, autoimunosne bolesti, tumori pluća, bolesti

poplućnice, medijastinum. • P8, S8 - HEMATOPATOLOGIJA • Normalni krvotvorni i limfni sustav i krv, anemije. Policitemije, Bolesti krvarenja, Poremećaji broja stanica

bijele krvne loze, Zloćudne bolesti bijelih krvnih stanica, Limfadenitisi, limfadenopatije, ne-Hodgkinovi limfomi, Hodgkinova bolest, Langerhansova histiocioze, slezena

SPECIJALNA PATOLOGIJA• P9, S9 - BUBREZI I MOKRAĆNI SUSTAV: • Razvojni poremećaji bubrega. Cistične bolesti bubrega. Bolesti glomerula. Tubulointersticijske bolesti

bubrega. Bolesti krvnih žila bubrega. Urolitijaza. Tumori bubrega. Bolesti mokraćovoda, mokraćnog mjehura ii mokraćne cijevi.

• P10, S10 - GASTROINTESTINALNI SUSTAV: • Usta i ždrijelo, žlijezde slinovnice, jednjak, želudac i dvanaestnik.Tanko i debelo crijevo. crvuljak,

potrbušnica. • P11, S11 - JETRA I BILIJARNI SUSTAV, GUŠTERAČA I DIJABETES:• Klinička evaluacija jetre i jetrenih bolesti, vaskularne jetrene bolesti, infektivne upalne jetrene bolesti,

kronični hepatitis, toksična oštećenja jetre, imunosne jetrene bolesti. Ciroza jetre, tumori jetre i srodne lezije, bolesti žučnjaka i žučnih vodova. Razvojni poremećaji gušterače, upalne bolesti, šećerna bolest, novotvorine egzokrinog i endokrinog dijela gušterače.

• P12, S12 – MUŠKI I ŽENSKI SPOLNI SUSTAV : • Razvojni poremećaji, upalne bolesti, cirkulatorni poremećaji, neplodnost, novotvorine. • Posteljica. Stidnica, rodnica, maternični vrat, gestacijska trofoblastična bolest . • Maternični trup, jajovod, jajnik, endometrioza. Razvojni poremećaji dojke, upala dojke, fibrocistične

promjene i proliferativna bolest dojke, tumori dojke, stromalni tumori dojke, patologija muške dojske.

SPECIJALNA PATOLOGIJA• P13, S13 - BOLEST ŽIVČANOG SUSTAVA:• Opća patolgija središnjeg živčanog sustava. Poremećaji razvoa središnjeg živčanog sustava.

Trauma središnje živčanog sustava. Cerebrovaskularne bolesti. Zarazne bolesti, demijelinizirajuće bolesti, neurodegenerativne bolesti, novotvorine

• P14, S14 – KOŠTANI SUSTAV I ZGLOBOVI,BOLESTI PERIFERNIH ŽIVACA I SKELETNOG MIŠIĆA:

• Poremećaji razvoja kosti, osteonekroza, osteomijelitis, metaboličke bolesti, lomovi kostiju, novotvorine kosti. Bolesti zglobova, meka tkiva, Osnovne patološke reakcije perifernog živca. Bolesti skletnog mišića

• P15, S15 – BOLESTI ENDOKRINOG SUSTAVA: Hipofiza. Nadbubrežne žlijezde. Multipla endokrina neoplazija. Štitnjača. Paratiroidne žlijezde

• PRISUTNOST NASTAVI..........................................................10

• TEST ( PROVJERA ZNANJA) U TOKU NASTA..VE..........20• SEMINAR.................................................................................

.....20• ZAVRŠNI

ISPIT..........................................................................50

UVOD U PATOLOGIJU

• Patologija (patološka anatomija) je nauka koja se bavi proučavanjem bolesti, odnosno promjenama na stanicama, tkivima i organima nastalim tokom bolesti.

• Naziv je izveden od dviju starogrčkih riječi, πάθος - pathos što znači bol ili patnja te λόγος - logos što znači riječ ili znanost.

– Makroskopska, mikroskopska i elektronskomikroskopska promatranja su važna u razumijevanju patoloških procesa i promjena koje nastaju tijekom bolesti.

– Patologija se dijeli na opću i specijalnu patologiju

• Opća patologija proučava reakcije organizma na oštećenja te daje sveobuhvatni pregled bolesti.

• Ona proučava etiopatogenetske uzroke i morfološke promjene stanica, tkiva, organa i cijelog organizma, a to su prilagodbe, oštećenja te smrt stanice, upala i reparacija tkiva, neoplazme ili novotvorine, genetski poremećaji, bolesti imunološkog sustava, poremećaji tjelesnih tekućina i krvi, opće karakteristike infektivnih bolesti, bolesti nastale nedostatkom određenih tvari u organizmu, promjene izazvane djelovanjem okoline, bolesti dječje dobi i bolesti starenja.

• Specijalna patologija se bavi proučavanjem organa i organskih sistema promijenjenih bolešću ili nekim drugim štetnim uzrokom.

• Područja koja su u domeni dijagnostike i proučavanja specijalne patologije su patologija krvnih žila, srca, dišnog sistema, krvotvornog sistema i krvi, probavnog sistema, jetre i bilijarnog sistema, gušterače zatim patologija mokraćnog sistema, muškog i ženskog spolnog sistema, dojke, endokrinog sistema, kože, koštano-zglobnog sistema i mekih tkiva, perifernih živaca i mišićnog sistema te središnjeg nervnog sistema.

• Patološka histologija proučava promjene tkiva, • patološka citologija promjene pojedinih stanica, a • teratologija uzroke i mehanizme nastanka malformacija.

• Proučavajući stanice, tkiva i tjelesne tekućine s pomoću mikrobioloških, imunoloških i biokemijskih metoda, patologija pomaže liječnicima u kliničkoj praksi pri donošenju dijagnoza i prikladnom liječenju bolesti.

• Informacija o nazivu i objašnjenju pojmova anatomska i klinička patologija

• http://en.wikipedia.org/wiki/Clinical_pathology• http://en.wikipedia.org/wiki/Anatomical_pathology

Egipt - prve autopsije za vrijeme Ptolemy

Greek physicians Erasistratus and Herophilus Grčki liječnici Erasistratus i Herophilus pioniri anatomske obdukcije .

Kasnije, u II stoljeću liječnik Galen je prvi povezao odnose simptoma pacijentata sa promjenama na lešu

Njegov glavni posao pravi prekretnicu u rođenju moderne medicine, objavljen je u 5 svezaka i 1761 je najvažnija medicinska publikacija vremena.

Publikacija objavljena na latinskom jeziku pod naslovom "De Sedibus et causis morborum po anatomen indagatis" (na gradilištima i uzrocima bolesti studirao kroz Anatomiju).

On je prikupio 700 kliničkih slučajeva, od kojih su neki pripadali Malpighi i učitelju Valsalv-u, anatomu koji je napravio važna otkrića, a posebno o uhu.

Ovaj značajan udžbenik privukao toliko zanimanje u cijelom svijetu na vrijeme da prvo izdanje je rasprodano u roku od dvije godine. Nastadoše mnoge druge izdanja te su prevedene na sve druge europske jezike.

Četvrto izdanje "temelj moderne patološke anatomije". Djelo je prvi put objavljeno 1761, kada je Morgagni imao 79 godina.

sedamsto obdukcija, uvodeći i insistirajući na konceptu koji dijagnozu, prognozu i liječenje bolesti temelji na razumijevanju patoloških promjena i anatomskih struktura.

Knjiga sadrži niz briljantnih opisa novih bolesti, koje su u osnovi zadržane do danas posebno iz srca, krvnih žila, pluća i grla.

On je opisao:-sifilis (guminata) u mozgu,-zabilježen srčani-blok (Stokesova Adams bolest),-identificirana klinička slika upale pluća s konsolidacijom pluća,-opisane lezije u angini pectoris,-akutnu žutu atrofiju jetre,-tuberkulozu bubrega itd.

Marie-François Xavier Bichat (1771-1802) klasificirato tkiva u tri vrste membrana-vlaknast, sluzav, serozan kako bi opisao različitih 21 različitih tipova tkiva

Razvojem optičke industrije

Francuski hirurgFrancois Xavier Bicaht ( 1771-1802)1796.- počeo držati tečajeve iz anatomije;nastojao stvoriti nov kompletan sistem medicine bez ikakvih teorija samo na osnovi anatomije i histologije-1801- “Anatomie générale”- uloga pojedinih tkiva u nastanku bolesti, 21 tkiva- patološki procesi- promjene pojedinih tkiva-nije koristio mikroskop-patološka histologija- preteča (u jednome organu može oboljeti samo jedna vrsta tkiva)

Carl Rokitansky (1804-1878)- was born at Koniggratz, and studied medicine in Prague and Vienna.

He spent his life as pathologist to the Allgemeines Krankenhaus in Vienna.

to have performed 30,000 autopsies.

-Rokitansky- temelji svoja istraživanja na anatomskim kriterijima - ne opisuje samo bolesne organe koje vidi nego nastoji otkriti uzroke bolesti kojima se ne vidi patološki supstrat u organima koje gleda

Rudolf Carl Virchow

Rudolf Virchow (1821- 1902)Njemački patolog i državnik, jedan od najistaknutijih liječnika 19. stoljeća.

razvio je moderan pojam patoloških procesa primjenom stanične teorije kojom je objašnjavao efekte bolesti u organima i tkivima.

Naglašavao je da je bolest nastala, ne u organima ili tkivima općenito, nego prije svega u njihovim individualnim ćelijama. Štoviše, on je snažno kampanju za socijalne reforme i pridonijela razvoju antropologije kao moderne znanosti.

Theodor Schwan ( 180-1882)- 1838.- otkrio životinjsku stanicuMathias Schleiden ( 1804-1881)- otkrio biljnu stanicu

ANATOMIJA

PATOLOŠKA ANATOMIJA HISTOLOGIJAANATOMIJA celularna topografska citologijapatologija neuroanatomijasolidarna komparativna patologija

Metode izučavanja u patologiji

• Obdukcija – Sudsko medicinska i patonatomska

• Histološka izučavanja• Ogledi na životinjama

Što je obdukcija je vanjski pregled

mrtvog tijela, pregled pojedinih organa i organskih sistema i tjelesnih šupljina s ciljem da se na temelju nađenih patoloških promjena utvrdi osnovna bolest i uzrok smrti.

Obdukcija je važna karika za objašnjene prelaza zdravog u bolesno i života u smrt

• Obdukcija se provodi pomoću hirurških metoda, a izvodi je patolog – liječnik specijalist, educiran za njeno izvođenje.

• Obdukcija se može izvesti na cijelom tijelu ili biti ograničena na neki organ ili organski sustav, ovisno o uzroku smrti koji se traži. Prilikom obdukcije uzimaju se uzorci tkiva za histološku pretragu, a prema potrebi uzimaju se i uzorci tkiva, sekreta, ekskreta, krvi i likvora za bakteriološke, biokemijske i toksikološke pretrage

– kada postoji sumnja ili je očito da je smrt prouzročena kaznenim djelom ili je u vezi s izvršenjem kaznenog djela

– kada je to potrebno radi zaštite zdravlja građana, odnosno kada to zahtijevaju epidemiološki, sanitarni i drugi stručni medicinski razlozi

– kada zahtjev za obdukciju postavi obitelj umrlog građanina

– kada je građanin umro u zdravstvenoj ustanovi

Prema članu 167. zakona o zdravstvenoj zaštiti obdukcija se provodi:

• Prema zakonu o zdravstvenoj zaštiti (članak 168.) kada je građanin umro u zdravstvenoj ustanovi, na zahtjev porodice umrlog u sporazumu s direktorom ustanove i patologom može se odlučiti da se obdukcija ne provodi.

• Obdukcija se po zakonu mora provesti u slučaju:– neprirodne ili nagle smrti – ako smrt nastupi tijekom dijagnostičkog ili terapeutskog zahvata

• Indikacije za kliničku obdukciju su:

– nejasan uzrok smrti – nagla i neočekivana smrt – smrt fetusa ili novorođenog djeteta – smrt za vrijeme trudnoće, poroda i nakon poroda – evaluacija dijagnostičkih i terapijskih postupaka – smrt ispitanika uključenih u klinička istraživanja

• Obdukcija se u pravilu izvodi na zahtjev liječnika koji je liječio pacijenta, liječnika mrtvozornika ili na zahtjev obitelji pokojnika.

• Pri sumnji na neprirodnu, nasilnu smrt, obdukcija se provodi na odjelu ili Institutu za sudsku medicinu. Sudskomedicinska obdukcija se treba sprovesti i nad osobama koje su umrle u zdravstvenim ustanovama, a u kojih je smrt posljedica oštećenja zdravlja koje je uzrokovano kaznenim djelom (saobraćajna nesreća i sl.)

Zašto je važna obdukcija?

• Pisani nalaz obdukcije – zapisnik o sekciji (obdukcijski protokol) – u kojem su svi makroskopski i mikroskopski nalazi, dijagnoze sročene u patogenetskom slijedu te epikriza na osnovi kliničko-patološke korelacije, najvažniji je sudskomedicinski dokument.

Sprovođenje obdukcije je važno zbog– evaluacij dijagnostičkih i terapeutskih postupaka čime

se unapređuje i osigurava kvaliteta bolničke njege      – stalna edukacija patologa, kliničara, lijekara

specijalizanata i ostalog medicinskog osoblja te studenata, čime se unapređuje struka

– statistička i epidemiološka istraživanja u zdravstvu, provjera kvalitete zdravstvenog rada te naučnoistraživački rad u humanoj medicini

– Važnost obdukcije za porodicu umrlog je u razumjevanju smrti sa medicinske strane i time ublaživanja osjećaja tuge ili eventualne krivnje,

– da budu upoznati s eventualnim nasljednim bolestima radi pravovremenog liječenja i/ili prevencije  bolesti u ostalih članova porodice,

– da imaju uvid u kvalitetu liječenja preminulog člana porodice.

METODE PROUČAVANJA U PATOLOGIJI

MAKROSKOPSKA ANALIZAMIKROSKOPSKA ANALIZAMOLEKULARNO-BIOLOŠKA I CITOGENETSKA ANALIZAEKSPERIMENTI NA ŽIVOTINJAMA.

MAKROSKOPSKA ANALIZA

Veličina;Oblik;Boja;Konzistencija;Odnos prema okolini;

OBRADA MATERIJALA

Fiksiranje;Procesiranje tkiva;Kalupljenje;Rezanje;Bojenje;

BIOPSIJA• Biopsija (grčki: bios = život, opsein = gledati/izgled) predstavlja

medicinsku tehniku koje uključuje uzimanje ćelija ili tkiva radi ispitivanja.

• Tkivo se ili ispituje pod mikroskopom, ili hemijski (na primjer, korišćenjem PCR metode).

• Kada se uzima samo dio tkiva, takva procedura se naziva inciziona biopsija ili biopsija srži.

• Kada se cijela izraslina ili sumnjiva površina uklanja, ta procedura se naziva eksciziona biopsija.

• Uzimanje dijela tkiva ili neke tjelesne tečnosti iglom predstavlja proceduru koja se naziva aspiraciona biopsija ili punkcija.

• Uzorak za biopsiju se često uzima sa mesta promjene na tkivu kada je uzrok bolesti nepoznat ili kada je postoji neka sumnja na histološku promenu. (npr Vaskulitis,).

• patološko ispitivanje koristi biopsiju kako bi utvrdio da li je tkivna promjena benigna ili maligna, i takođe se može pomoću nje odrediti razlika između različitih tipova tumora.

• Za razliku od biopsije, kojom se najčešće uzima samo dio promjene, patologija vrši ispitivanja na velikim uzorcima (koji se uzimaju resekcijom), slično kao što hirurzi uklanjaju promenjeno tkivo.

• uzorak tkiva, mora se staviti u fiksativ koji će održati tkivo da ne bi došlo do raspadanja istog pod uticajem bakterija i fizičkog ili hemijskog oštećenja tkiva.

• Ukoliko dođe do oštećenja uzorka može se rezultat mikroskopiranja takvog tkiva pogrešno protumačiti ili se mora uzimati ponovni uzorak.

• Kada takav uzorak stigne na histološku obradu primenjuju se histološke metode pripremanja uzorka za posmatranje pod mikroskopom.

• Dobrom analizom uzetog uzorka se može ustanoviti da li se patološki proces proširio ili da li postoji mogućnost da se dalje širi.

• Termini čist uzorak ili negativan uzorak znači da patološke promene nisu nađene van ivica uzetog uzorka.

• Pozitivan uzorak, s druge strane, znači da je bolest nađena i da je potrebno lečenje.

• CITOLOŠKA ANALIZAvaginalni sekret,sputum, punktati...tehnički korektno izvršena, od strane iskusnih

stručnjaka analizirana, dijegnostička citologija daje veliki procenat ispravnih dijegnoza

large myeloblasts have pseudopods, usually abundant cytoplasm, some with prominent Auer rods;

Acute Myeloid Leukemia with Maturation

Evidence of myeloid maturation

Some blasts are large with prominent nucleoli

Promyelocyte has nonspecific granules and a centrosome.