pravilo svetog oca benedikta

7/29/2019 Pravilo Svetog Oca Benedikta

1/96

Pravilosvetog

oca

Benedikt


2/96

Pravilo sv. Benedikta

preveo o. Martin Kirigin OSB, Zadar 1980.

II


3/96

III


4/96

SVETI BENEDIKT

enedikt se rodio oko 480. u biskupskom

sreditu u gradu Nursiji u dobrostojeojobitelji. Poslan je u Rim na odgoj i kolovanje,ali ga tamonji ivot i ponaanje rimskogklera nisu nimalo oduevili. Mladi i ozbiljniBenedikt teio je za dubinom i ozbiljnou, panaputa Rim i studije nastojei se osloboditi

spona koje su ga u tome sprjeavale. Njegov idealduhovnog ivota odveo ga je u potpunu samou u jednu od

pilja kraj mjesta Subiaco gdje je poeo provoditi ivot ustrogosti, samoi i pokori nadahnut redovnitvomkranskog Istoka. Benedikt je nakon tri godine takvogaivota, stekavi brojna duhovna iskustva i spoznaje,osnovao malu zajednicu s kojom je povezan zajednikimidealima slavio Boga ivei ivotom odmjerene iuravnoteene askeze. Njegovi ivotopisci navode da je kaosamotnik imao jake tjelesne napasti protiv koji se borio

veoma odluno bacivi se gol u trnje kupina. Vodio je kaopoglavar i jednu monaku zajednicu u Vicovaru eleirasputenim monasima uvesti red i zdravu stegu, a kad sumu neki od njih pruili au otrovana vina, Benedikt jeudesnim Bojim zahvatom bio izbavljen od sigurne smrti.Nakon Vicovara vratio se u Subiaco gdje su ga monasizamolili da im bude duhovni otac. Benedikt je monahepodijelio u 12 manjih samostana, a na elo svakog postavio

je jednog monaha kao oca. Preuzevi duhovno vodstvo svihsamostana polako se poeo oblikovati benediktinski nainmonakog ivota. Bila je to kola sluenja Gospodinu koja jeoivljavala duh prvih krana gdje su se osobito potovalemolitva, rad i poslunost da se u svemu slavi Bog.Benediktinski samostan na Monte Cassinu koji e kasnijeosnovati postao je u doslovnom smislu grad na gori gdje subraa ivjela monaki ideal moli i radi ostvarujui stalnostna jednom mjestu uz bratstvo rada i molitve. Uz molitvu jenjome proet stajao i rad brae, jer je nerad najvei

IV


5/96

neprijatelj monakog ivota te bi monasi trebali ivjeti odrada svojih ruku. Takvo shvaanje nije ni do danas izumrloto dugujemo sv. Benediktu. Benediktovo Pravilo je naMonte Cassinu dobilo svoj konani oblik. Ono svjedoi o

Benediktovom idealu svetosti oitujui veliku ivotnumudrost i zahvaenost Bogom koju je kroz stoljeasvjedoila velika benediktinska obitelj skrovitih redovnika iredovnica. Sv. je Benedikt svojim zajednicama kao programostavio ove rijei: Bojem se djelu ili Bojoj slubi nitadrugo ne smije pretpostaviti, pa je tako sav benediktinskiivot odreen i proet svetom liturgijom koja za monahapredstavlja vrhunac dana. Zajednika molitva bratsko jeslavljenje Boga iz koje izlazi snaga i hrana za ivot. Sv. otacBenedikt umro je 21. oujka 547. te se njegov blagdanstoljeima slavio na taj dan. Kako je u Korizmi slavljenjesuzdrano njegov je blagdan premjeten na 11. srpnja damu se moe nesmetano posvetiti prikladna i zasluenapozornost. Grob mu se nalazi u crkvi opatije Monte Cassino,a u ikonografiji ga se obino prikazuje sa tapom i knjigomPravila, dok kraj njega stoji gavran koji mu je donosiokomad kruha dok je ivio u pilji. Benediktinci su svojimdjelovanjem oblikovali europsku povijest stoga je papaPavao VI. sv. Benedikta proglasio zatitnikom Europe. Onisu prvi koji su donijeli kranstvo i pismenost na hrvatskeprostore i naa se povijest bez njih ne moe zamisliti. Otome govore i tri debela sveska djela dr. Ivana OstojiaBenediktinci u Hrvatskoj.

V


6/96

BENEDIKTOVO PRAVILO

(Regula)

vrijeme kad sv. Benedikt osniva svoje prve monakezajednice na zapadu, na istoku ve postojeorganizirane zajednice monaha sa svojim pravilima.

Sastavljajui svoje Pravilo Benedikt se posluio iPahomijevim i Augustinovim, a napose Bazilijevim pravilom,koje izriito spominje pri zavretku svog spisa ("Pravilonaeg svetog oca Bazilija"). Po Bazilijevu pravilu i danasive gotovo svi monasi i monahinje u istonoj Crkvi, koja i

ne poznaje druge oblike redovnitva osim monatva. Topravilo obdravaju i katoliki redovnici i redovnice Reda sv.Bazilija Velikog. Nasuprot tome, na katolikom zapaduredovnitvo se razgranalo u brojne muke i enske redove idrube, pa je monatvo samo jedan odbrojnih oblika redovnikog ivljenja.Ipak, sv...Benedikta s punim sepravom naziva patrijarhom

zapadnog redovnitva jer suosnovne zamisli njegove Reguleutkane u pravila i ustanove gotovosvih kasnije nastalih redovnikihzajednica. Sastavljajui u VI. stoljeusvoje Pravilo, Benedikt nije imaopred oima redovnitvo kakvo jeono danas. U njegovo vrijeme, a i jodugo poslije svaki je samostan iviosamostalno, pod vodstvom svogdoivotnog poglavara - opata, a podvrhovnim nadzorom mjesnogbiskupa. Samostane (opatije) meu-sobno povezuje samo duh Pravila, anemaju zajednikih viih poglavara, nitise monasi premjetaju iz kue ukuu. Svaka kua mora sebi samostalno privreivati sve to

je potrebno za ivot, a uz to pomagati siromasima i biti

U

VI


7/96

gostoljubiva. Tek mnogo stoljea kasnije samostani su seudruili u kongregacije, a ove se - osobito nastojanjem papeLava XIII. - povezale u konfederaciju kojoj je na elu opatprimas. No i danas svaki samostan uiva vrlo visoku

autonomiju, a premjetaji monaha prava su rijetkost.Benediktovo je pravilo temeljni vodi za tolike tisueIsusovih vjernika koji se ele posvetiti monakom ivotu.Ono nije samo pravni zakonik, ve sadri bogatstvoduhovne mudrosti. Njegov proslov i sedamdeset tripoglavlja ue o osnovnim redovnikim vrlinama poniznosti,istoe, utnje i poslunosti, te sadre upute za svakodnevniivot. Propisuje vrijeme za zajedniku molitvu, meditaciju,fiziki rad. Odreuje pojedinosti zajednikog ivota: hranu ipie, odmor, odijevanje, brigu za bolesne, primanje novihlanova, prihvaanje gostiju...

Pisao je svakodnevnim, govornim latinskim jezikom (uono vrijeme latinski nije bio "mrtvi jezik"). Govor mu je

jasan, jednostavan, izravan i saet. Norme monakog ivotaimaju mjeru i razboritost. Monasi nisu izloeni pretjeranimposlovima, bdijenjima i trapljenjima. Primjerice odreuje dase svakodnevno pripravljaju dvije vrste hrane: "Tko nemoe jesti jedno jelo, neka se okrijepi drugim; a ako se nenae voa ili svjeeg povra, neka se doda i tree" (gl. 39).Bilo bi dobro da monasi ne piju vina, ali "Svatko ima svojdar od Boga, ovaj ovako, onaj onako. Meutim, mislimo dabi svakome trebalo biti dosta hemina (pola litre) vina nadan" (gl. 40). Dovoljno nonog spavanja, a za ljetne egemoe se poi na poinak i poslije objeda.

Posebno je opirno poglavlje posveeno gostoljubivosti:

"Svi gosti koji nam dolaze neka budu primljeni kao Krist, jeron e rei: Gost bijah i primiste me. Svima neka se iskaeprikladno tovanje, osobito domaima po vjeri ihodoasnicima... Osobito paljivo valja primati siromahe ihodoasnike jer se u njima Krist vie prima. Gosta valja vrlosrdano pogostiti. Opat uvijek^objeduje s gostima ihodoasnicima"... (gl. 53 i 56).

Poglavar zajednice (opat) prihvaa se i potuje kao

Kristov namjesnik (g. 63). No, on mora biti pravi primjer iuzor monasima. "Neka zna da je vie duan koristiti nego

VII


8/96

zapovijedati. Mora biti ist, trijezan i milosrdan; nek uvijekvie voli milosre nego strogost, da i on nae milosre. Nekmrzi zlo, a ljubi brau. Kad mora opominjali neka to inimudro, ne pretjerano, da struui ru ne razbije posudu.

Neka stalno promatra svoje slabosti... Neka nastoji da gavie ljube nego da ga se boje" (gl. 64).Opat e odrediti koji e od monaha biti zareeni zasveenike ili akone. "Zareeni nek izbjegava svakupreuzetnost i oholost. Nek se ne usudi neto uiniti ako muto opat ne dopusti i mora znati da je jo mnogo vie duanpokoravati se propisima Pravila. Sveenitvo mu ne smijebiti povodom da zaboravi na posluh Pravilu i na stegu" (gl.

62). Veina monaha nisu postajali sveenicima niakonima.A evo i upute svim monasima: "Neka pretjeu jedni drugepotovanjem. Slabosti, bilo tijela bilo znaaja, nekameusobno podnose velikom strpljivou. Nek se natjeu uuzajamnoj poslunosti. Nitko nek ne ide za onim to jenjemu od koristi, nego vie za onim to je korisno drugima.Nek jedan drugome iskazuje istu bratsku ljubav. Neka seBoga boje u ljubavi. Svog opata nek ljube iskreno i ponizno.Ama ba nita neka ne pretpostavljaju Kristu" (gl. 72).

Sveta Hildegarda, koja je ivjela po Benediktovu pravilu,kae da je Pravilo sv. Benedikta uodnosu na starije monake ustanoveono to je Kristov zakon u odnosu naMojsijev. A Benedikt della Chiusa(1033- -1091.) nalazi u njemu"evaneosku i apostolsku savrenost."A francuska mistiarka Marija odUtjelovljenja pie: "Kaem vam da jesva sr savrenstva sadrana u tomPravilu i da nema tog reda u Crkvi kojinije posudio od sv. Benedikta injegovih sinova ono to imanajsvetije." Benediktu je ivotnonaelo: "Sve dati Bogu i Boga dati

svima". Stoga ga njegov ivotopisac papa sv. Grgur Veliki(i sam benediktinac) u svojim "Dijalozima" naziva "Boji

VIII


9/96

ovjek". On i napominje da se Benediktovo pravilo "istierazboritom umjerenou i jasnoom rijei."

Osnovno i temeljno nadahnue Benedikt crpi iz Svetogpisma, koje u Pravilu navodi 189 puta. Uz ve spomenuto

Pahomijevo, Augustinovo i Bazilijevo pravilo slui se idjelima sv. Ciprijana, Jeronima, pape Lava Velikog i Cezarijaiz Arla. Po Benediktovu uvjerenju, Bog je glavni inilac, amonah samo njegov vjerni suradnik: "Prije negozapone neko dobro djelo, veoma usrdnommolitvom od Boga isprosi da ga On dovri." (Proslov).Od svakog svog sljedbenika Benedikt trai da "stupa podvodstvom Evanelja" (Proslov), da "stvarno trai Boga" (gl.58) i da "nita ne pretpostavlja Kristovoj ljubavi." (gl. 4)

Stanislav Vitkovi

IX


10/96

PROSLOV

Posluaj, sinko, pouke uiteljai prikloni uho svog srca;

spremno primi savjet dobrohotnog oca

i uspjeno ga provodi u djelo.

Tako e se naporom posluha vratiti onome

od koga si se udaljio svojim nehajnim neposluhom.Tebi je, dakle, sada upravljen moj govor,

tebi koji se odrie svoje volje,

te prihvaa najjae i veliajno oruje poslunosti

da vojuje Kristu Gospodinu, istinskom Kralju.

Prije nego zapone neko dobro djelo,

veoma usrdnom molitvom

od njega isprosi da ga on dovri.

Udostojao se ubrojiti nas meu svoje sinove

i sada ga ne smijemo alostiti svojim zlim djelima.

Moramo mu, dakle, s darovima

to nam ih je poklonio

neprestano biti pokorni da nas ne bi jednom

kao rasren otac razbatinio;

ili kao straan gospodar,

uvrijeen naim grijesima,

posve nevaljale sluge predao vjenoj kazni,

X


11/96

jer ga nisu htjeli slijediti u slavu.

Stoga ustanimo ve jednom

jer nas Pismo zove rijeima:

Vrijeme je napokon da se oda sna prenemo.

Otvorimo svoje oi boanstvenom svjetlu

i paljivim uhom posluajmo opomene

to nam ih Boji glas svaki dan dovikuje:

O da danas glas mu posluate,

ne budite srca tvrda!Nadalje: Tko ima uho,

neka poslua to Duh govori Crkvama.

A to govori? Doite, djeco, i posluajte me,

uit u vas strahu Gospodnjemu.

Trite dok imate svjetlost ivotada vas ne obuzme tama smrti!

Dok Gospodin u mnotvu ljudi trai svoga radnika,

iznova kae: O ovjee, ljubi li ivot?

eli li se nauivati dobrih dana?

Kada to uvi ti odgovori: elim, Bog e ti rei:eli li posjedovati istinski i vjeni ivot,

onda jezik svoj oda zla susprei

i usne svoje od rijei prijevarnih.

Zla se kloni i ini dobro, trai mir i idi za njim!

Ako to budete inili,

moje e oi biti nad vama,

XI


12/96

moje ui nad vaim molitvama

i prije nego me zazovete, rei u vam: Evo me!

to bi nam, brao predraga, moglo biti milije

od takva Gospodnjeg glasa koji nas zove?

Gle, Gospodin nam u svojoj dobroti

pokazuje put ivota.

Opasavi, dakle, svoje bokove vjerom

i izvravanjem dobrih djela

stupajmo pod vodstvom Evaneljanjegovim putovima da bismo mogli ugledati onoga

koji nas je pozvao u svoje kraljevstvo.

Ako elimo stanovati u dvorima njegova kraljevstva,

moramo se uriti dobrim djelima,

inae neemo onamo stii.No upitajmo Gospodina s prorokom:

Gospodine, tko smije prebivati u atoru tvome,

tko li stanovati na svetoj gori tvojoj?

Brao, posluajmo Gospodnji odgovor na to pitanje:

on nam pokazuje put prema svome atoru rijeima:Onaj koji ivi bez ljage, koji ini pravicu,

i istinu iz srca zbori, i ne klevee jezikom;

koji blinjem zla ne nanosi

i ne sramoti susjeda svoga;

onaj koji zlobnog avla, kad ga neto nagovara,

skupa s njegovom napasti odbaci s vidika svoga srca

XII


13/96

i uniti ga, te njegovo nagovaranje

odmah na poetku zgrabi i razbije o Krista;

tko se boji Gospodina

i ne uznosi se svojom vjernom slubom

znajui da dobro u njemu

nije njegovo djelo, ve Gospodnje.

Takvi hvale Gospodina koji djeluje u njima

i govore s prorokom: Ne nama, Gospodine,

ne nama, ve svom imenu slavu daj!Kao to ni apostol Pavao nije nita

od svoga propovijedanja pripisivao sebi, nego je rekao:

Milou Bojom jesam to jesam.

I jo je govorio: Tko se hvali,

u Gospodinu neka se hvali.Zato i Gospodin u Evanelju kae:

Tko god slua ove moje rijei i izvrava ih,

prispodobit e se mudru ovjeku

koji sagradi kuu na stijeni.

Zapljuti kia, navale bujice, duhnu vjetrovii srue se na tu kuu, ali ona ne pada,

jer je utemeljena na stijeni.

Tako zavrivi Gospodin oekuje od nas

da emo na njegove svete opomene

iz dana u dan odgovarati djelima.

Zato nam se i produuju dani ovog ivota

XIII


14/96

kao odgoda da popravljamo svoja zla djela,

kako apostol govori: Zar ne shvaa

da te Gospodnja strpljivost privodi pokori?

Ta u svojoj dobroti Gospodin veli:

Neu smrti grenikove, nego da se obrati i ivi.

Brao, upitali smo Gospodina

tko smije prebivati u njegovu atoru

i uli smo da u njemu moramo stanovati,

ali samo onda ako ispunjavamo dunosti stanara.Moramo, dakle, pripraviti svoje srce i svoje tijelo

da vojujemo po zapovijedima svete poslunosti.

A ono to ne moe naa narav, molit emo Gospodina

da se udostoji pomoi nam svojom milou.

Ako elimo izbjei paklene kaznei dospjeti u vjeni ivot,

onda, dok se nalazimo u ovome tijelu

i imamo vremena da to sve izvrimo

u svjetlu ovoga ivota,

moramo se uriti i initito e nam koristiti za vjenost.

Stoga elimo osnovati kolu Gospodnje slube.

U toj ustanovi ne namjeravamo zapovjediti

nita otra ni teka.

No, ako razbor i pravda ponekad trae

malo stroi postupak,

XIV


15/96

zato da se isprave pogreke i ouva ljubav,

tada se nemoj prestraiti

i odmah ostaviti put spasenja

koji u poetku ne moe biti nego tijesan.

A napredujui u samostanskom ivotu i vjeri,

srce nam se iri, i putem Bojih zapovijedi hrlimo

s neizrecivom slatkoom i ljubavlju.

Zato neemo izbjegavati njegovo uiteljstvo,

nego emo u samostanu do smrtiustrajati uz njegov nauk

i strpljivo sudjelovati u Kristovoj muci

kako bismo imali udjela u njegovu kraljevanju.

Amen.

XV


16/96

1. poglavlje

VRSTE MONAHA

oznato je da postoje etiri vrste monaha. Prvo sucenobiti to ive u samostanu i vojuju pod pravilom iopatom.P

Zatim postoji druga vrsta, ona anahoreta ili pustinjaka. Onitaj ivot ne zapoinju u prvoj revnosti svoga obraenja,nego tek nakon to u samostanu provedu dugo vrijeme uiskuavanju. Izvjebani pomou mnoge brae nauili su se

boriti protiv avla. Dobro naoruani istupaju iz bratske etei prihvaaju pojedinanu borbu u samoi. Bez pomoidrugih, sami u sebi sigurni, s Bojom se pomou boresvojom rukom i laktom protiv poroka tijela i misli.

Trea, vrlo loa vrsta monaha jesu sarabaiti. Nisu prokuanikao zlato u vatri stegom nijednoga pravila, nego su mekanipoput olova. Svojim djelima jo uvijek slue svijetu i

tonzurom lau Bogu. Po dvojica ili trojica, ili akpojedinano, ive bez pastira; mjesto u Gospodnjemovinjaku zatvoreni su u svojem, te vlastite elje i poudesmatraju zakonom. Svetim smatraju ono to sami misle iodaberu, a to im se ne svia to dre da nije doputeno.

etvrta su vrsta, monaha takozvani girovagi. Cijeloga svogivota obilaze jednu pokrajinu za drugom i po razliitimsamostanima borave tri ili etiri dana. Uvijek su u pokretu i

ne mogu se smiriti, robovi su svoje samovolje ineumjerenosti u jelu, te su u svemu gori od sarabaita.

O bijednom je ponaanju svih tih bolje utjeti negoligovoriti.

Ostavimo ih, dakle, i prihvatimo se da Bojom pomouuredimo onu najjau vrstu, cenobite.

XVI


17/96

XVII


18/96

2. poglavlje

KAKAV TREBA BITI OPAT

pat, koji je dostojan upravljati samostanom, mora seuvijek sjeati naziva kojim ga oslovljavaju i naslovstarjeine ispuniti djelima. U samostanu se vjeruje da

je on Kristov namjesnik, kako apostol kae: Primiste Duhaposinjenja u kojem kliemo: Abba, Oe!OStoga opat ne smije nita nauavati, odreivati nizapovijedati osim onoga to je po Gospodnjoj zapovijedi.

Njegovo bi zapovijeda-nje i pouavanje moralo kao kvasacBoje providnosti proeti srca uenika. Neka se opat uvijeksjea da e na stranome Bojem sudu obadvoje bitiispitano: njegov nauk i posluh uenika.

Opat mora znati da na pastira pada krivnja za sve togospodar manje nae na svojim ovcama. No s druge stranepastir, koji bude svu svoju pastirsku brigu posveivaonemirnom i neposlunom stadu te se bude protiv njegovih

bolesnih ina sluio svim svojim lijenikim znanjem, naGospodnjem e sudu biti odrijeen i moi e Gospodinu reis prorokom: Tvoju pravdu nisam krio u srcu, kazivao samistinu tvoju i tvoj spas, ali me oni prezree i odvrgoe odsebe. Onda e smrt kao kazna svladati one ovce koje su seneposluhom protivile njegovoj brizi.

Tko, dakle, primi ime opata mora kao uitelj svoje uenikeupravljati dvostrukim naukom: vie svojim primjerom negolirijeima pokazivati sve dobro i sveto; pouljivim uenicimaneka Boje zapovijedi predouje rijeima, a tvrdokornima imanje sposobnima svojim djelima. Neka uvijek vlastitimprimjerom pokazuje kako se ne smije initi sve ono tosvoje uenike pouava da valja izbjegavati. Inae bi mu semoglo dogoditi da, poto je drugima propovijedao, sambude odbaen. Ako on bude grijeio, jednom bi mu Bogmogao rei: to ti navijeta naredbe moje, to mee u

usta savez moj? Ti, kome stega ne prija, te rijei moje iza

XVIII


19/96

leda baca? I: Gleda trun u oku brata svojega, a brvna uoku svome ne opaa.

Neka u samostanu ne razlikuje jednu osobu od druge. Nekane ljubi jednoga vie od drugoga, osim ako koga opazi da je

bolji u dobrim djelima i posluhu. Plemenit rodom nemanikakve prednosti pred onim koji je u samostan uao kaorob, osim da postoji drugi razuman razlog. U tom sluajuopat moe, ako dri da je pravedno, u rasporeivanju bilokome odrediti vie mjesto jer, bio rob ili slobodnjak, svi smo

jedno u Kristu i borimo se u slubi istoga Gospodina, ta uBoga nema pristranosti. Pred njim se razlikujemo jedinoonda kad su nam djela bolja nego u drugih i kad nas nae

ponizne. Neka, dakle, opat svima iskazuje jednaku ljubav ineka prema svakome primjenjuje jednak postupak kako tkozaslui.

Opat e se kao uitelj uvijek drati Apostolova savjeta kojiglasi: Opominji, savjetuj, kori. Sto znai da prema vremenu iprilikama povee strogost s blagou; sad neka pokaeozbiljnost uitelja, sad opet ljubaznost oca. Stoga eneposlune i nemirne otro ukoriti, a poslune, krotke istrpljive poticati da jo bolje napreduju. I opominjemo ga dakara i kanjava one koji preziru stegu.

Neka ne hini kao da ne vidi pogreke krivaca, ve neka ih,koliko moe, odmah od poetka odsijee u korijenu sjeajuise kako je umro Heli, sveenik u Silu. estite e i razumneuenike u prvoj i drugoj opomeni ukoriti rijeima, anevaljale e i neposlune odmah pri prvom prekraju kazniti

ibom ili drugom tjelesnom kaznom, jer zna kako je pisano:Bezumnik se ne popravlja samim rijeima. i jo ono: Bije lisvoje dijete ibom, duu mu izbavlja od smrti.

Opat se treba uvijek sjeati onoga to jest i to mu imeznai, te mu valja znati da kome je vie dano, od njega ese i vie traiti. Neka zna kako je na sebe primio teak isilan zadatak: voditi due i sluiti razliitim udima; kod

jednoga e pokuati blagou, kod drugoga ukorom, kod

treega nagovaranjem. Neka se prilagodi i ravna prema

XIX


20/96

znaaju i shvaanju svakoga sebi povjerenog tako ne samoda ne pretrpi nikakve tete kod stada sebi povjerenog, negoda se i raduje napretku dobroga stada.

Prije svega ne smije zanemarivati ili podcjenjivati spas dua

koje su mu predane te se vie brinuti za prolazna, zemaljskai propadljiva dobra. Neka stalno razmilja kako se prihvatiovoenja dua za koje e polagati raun. Da mu moda nebude izlikom manji imetak, neka se sjea to je napisano:

Traite najprije kraljevstvo Boje i pravednost njegovu, asve e vam se ostalo dodati. I jo: Ne trpe oskudicu koji seBoga boje.

Onaj koji preuzima vodstvo dua, neka zna da se morapripraviti na polaganje rauna. Neka bude svjestan da e nasudnjem danu Gospodinu odgovarati za due povjerene mubrae, a uz to nedvojbeno i za svoju vlastitu. Ako se takobude uvijek bojao pastirske odgovornosti za povjerene muovce, to e ga poticati da, dok se brine za druge, pazi i nasamog sebe. A pomaui svojim opomenama drugima da sepoprave, i sam e se ispravljati od mana.

3. poglavlje

SAZIVANJE BRAE NA SAVJETOVANJE

vagda kad u samostanu valja odluiti neto vanije,

opat sazove svu zajednicu te sam iznese o emu seradi. Sasluav savjet brae sam razmotri stvar i uradito misli da je korisnije. Zato odredismo da se svi pozovu nasavjetovanje jer Gospodin esto mlaemu otkriva to jebolje.SBraa trebaju svoje miljenje iznijeti ponizno i pokorno, i nesmiju se usuditi uporno ga braniti. Konana odluka ovisiuvijek o opatovoj volji i neka svi posluno prihvate to on

smatra prikladnijim. No, kao to se pristoji uenicima da

XX


21/96

sluaju uitelja tako dolikuje i opatu da sve odreuje mudroi pravedno.

Neka se, dakle, svi u svemu dre Pravila kao uitelja, i nitkone smije od njega lakoumno odstupiti. U samostanu nitko

ne smije slijediti elje vlastitog srca; i neka se bilo tko neusudi drsko se ponaati prema svom opatu, ili se s njimeprepirati unutar ili izvan samostana. Kad bi se tko odvaio ito uiniti, neka se podvrgne kazni to je odreena u Pravilu.Opat, meutim, neka sve ini u strahu Bojem i premaodredbi Pravila znajui da e bez ikakve sumnje o svimsvojim odlukama polagati raun Bogu, najpravednijem sucu.

Ako se radi o manje vanim samostanskim poslovima, nasavjetovanje pozove samo starije, kao to je pisano: Sve inisa savjetom pa se poslije nee pokajati.

4. poglavlje

POMAGALA ZA DOBRA DJELA

ajprije: Boga ljubiti svim srcem, svom duom i svomsnagom; zatim blinjega kao samoga sebe.N

Onda: ne ubiti.

Ne initi preljuba.

Ne krasti.

Ne podravati zle poude.

Ne govoriti krivo svjedoanstvo.

Potivati sve ljude.

Ne initi drugome Sto ne bismo htjeli da drugi nama uini.

Odricati se samog sebe da slijedimo Krista.

Krotiti tijelo.

XXI


22/96

Na teiti za uicima.

Ljubiti post.

Siromane okrijepiti.

Gola zaodjenuti.

Bolesna posjeivati.

Mrtva pokopati.

U nevolji pomagati.

alosna tjeiti.

Izbjegavati djela ovog svijeta.Nita ne pretpostavljati Kristovoj ljubavi.

Ne preputati se srdbi.

Ne dati vremena ljutitosti.

Ne zadrati zlobu u srcu.

Ne pruati laan mir.Ne naputati ljubav.

Ne kleti se da se ne bi krivo prisegao.

Istinu izraavati srcem i ustima.

Ne vraati zlo za zlo.

Nepravdu ne nanijeti, a nanesenu strpljivo podnositi.Ljubiti neprijatelje.

Ne proklinjati one koji nas proklinju, nego ih radijeblagoslivljati.

Trpjeti progonstvo zbog pravde.

Ne biti ohol.

Ne opijati se.

XXII


23/96

Ne prejedati se.

Ne predavati se pospanosti.

Ne biti lijenina.

Ne mrmljati.

Ne klevetati.

Svoje pouzdanje staviti u Boga.

Kad u sebi opazimo to dobro, pripisati to Bogu a ne sebi.

Zlo, naprotiv, uvijek smatrati svojim djelom i sebi ga

uraunati.Bojati se sudnjeg dana.

Strepiti pred paklom.

Iz dna due teiti za vjenim ivotom.

Svagdano imati pred oima smrt kako nam se pribliava.

Svakog asa nadzirati svoje ponaanje.

Biti uvjeren da nas Bog gleda na svakom mjestu.

Zle misli koje nastaju u srcu odmah razbiti o Krista i otkritiih duhovnom starjeini.

Svoja usta uvati od neispravnih i opakih rijei.

Ne voljeti mnogo govoriti.

Ne upotrebljavati ispraznih ni smijenih rijei.Ne voljeti glasno se i grohotno smijati.

Rado sluati sveto tivo.

esto se posvetiti molitvi.

Svoje prijanje grijehe dnevno Bogu priznavati u molitvi sasuzama i s uzdasima.

Ubudue te grijehe izbjegavati.

XXIII


24/96

Ne udovoljavati tjelesnim poudama.

Mrziti vlastitu samovolju.

U svemu sluati naredbe opata, pa makar on, to neka se

ne dogodi, drukije inio. Valja se sjeati one Gospodnjezapovijedi: inite sve to vam kau, ali se nemojte ravnatiprema njihovim djelima.

Ne eljeti da nas zovu svetima prije nego to to jesmo, venajprije budimo sveti da bi se onda to reklo s veim pravom.

Boje zapovijedi dnevno izvravati djelima.

Ljubiti istou.

Nikoga ne mrziti.

Ne biti zavidan.

Ne biti pakostan.

Ne voljeti prepirke.

Izbjegavati preuzetnost.

Potivati starije.

Ljubiti mlae.

Iz ljubavi prema Kristu moliti za neprijatelje.

Sa zavaenim se jo prije zalaska sunca pomiriti.

I nikada ne zdvajati o Bojem milosru.

Eto, to su pomagala duhovnog umijea. Ako se budemonjima danju i nou neumorno sluili i na sudnjem ih danuvratili, Gospodin e nam dati onu nagradu koju je samobeao: to oko ne vidje i uho ne u, to pripravi Bog onimakoji ga ljube.

A radionica, u kojoj sve to moramo marljivo izvravati, jestsamostanska odvojenost i stalno ivljenje u zajednici.

XXIV


25/96

XXV


26/96

5. poglavlje

O POSLUNOSTI

ajvii je stupanj poniznosti poslunost bez otezanja.Ona dolikuje onima kojima nita nije drae od Krista.Zbog svete slube, to su je zavjetovali, ili od straha

pred paklom, ili radi slave vjenog ivota, im starjeinaneto naredi, oni ne znaju ni za kakvo oklijevanje ve izvrekao da im je sam Bog to zapovjedio. O njima veli Gospodin:Netom mu glas dopre do uha, on pokorno slua. Isto kae i

uiteljima: Tko vas slua, mene slua.

N

Takvi odmah sve naputaju, odustaju od vlastite samovolje,smjesta sve isputaju iz ruku, ostavljaju svoj posaonedovren i spremnim se korakom poslunosti ure djelomizvriti glas onoga koji zapovijeda. Kao u jednom te istomtrenutku, brzinom od straha pred Bogom, odmah slijediobadvoje: izreena zapovijed uitelja i izvren in uenika.Njih na to goni enja za vjenim ivotom. Zato su izabrali

tijesan put za koji Gospodin kae: Tijesan je put koji vodi uivot. Oni ne ive po vlastitoj zamisli, ne slijede ono topoele i to im godi, nego hodaju prema odluci i zapovijedidrugoga; ive u samostanu i ele imati opata nad sobom.Bez sumnje dotini slijede Gospodnju izreku: Sioh s nebane da vrim svoju volju, nego volju onoga koji me posla.

No ta je poslunost samo onda Bogu prijatna i ljudima mila,kad se zapovijed ne izvrava bezvoljno ni mlitavo, ni sazakanjenjem ni mrmljanjem, ili ak s izriitimprigovaranjem; jer posluh izvren starjeini iskazuje seBogu. On je naime rekao: Tko vas slua, mene slua.

Uenici moraju s veseljem sluati jer Bog ljubi veseladarivatelja. Ako uenik poslua nerado i mrmlja ne samoustima ve i u srcu, sve da i izvri nalog, nee biti po voljiBogu koji gleda u srce onoga koji mrmlja. Za takvo djelo

dotini nee dobiti nikakve nagrade, tovie, zasluit e

XXVI


27/96

kaznu za mrmljanje ako ne dade zadovoljtinu i ne popravi lise.

6. poglavlje

O UTLJIVOSTI

inimo to kae prorok: Odluio sam: uvat u put svojda ne sagrijeim jezikom; postavih strau svojimustima. Zamukoh, ukrotih se, muah i o dobru. Ovdje

prorok pokazuje da, ako ponekad treba iz ljubavi premautljivosti odustati od dobrih razgovora, toliko vie moramo

izbjegavati zlo govorenje radi kazne za grijeh.

CZato, zbog vanosti utnje, savrenim se uenicima rijetkodoputa da govore, pa radilo se i o dobrim, svetim ipounim besjedama. Pisano je naime: Obilje rijei ne bivabez grijeha. I na drugom mjestu: Smrt i ivot u vlasti su

jezika. Govoriti, naime, i pouavati dolikuje uitelju, aueniku se pristoji utjeti i sluati.

Stoga, ako tko eli starjeinu neto pitati, uinit e to posveponizno i s potovanjem. A lakomislene ale, ispraznobrbljanje i sve to navodi na smijeh odbacujemo iosuujemo zauvijek i na svakom mjestu; te ne doputamoda uenik otvara usta za sline rijei.

7. poglavlje

O PONIZNOSTI

rao, boansko nam Pismo dovikuje: Svaki koji seuzvisuje bit e ponien, a koji se ponizuje bit euzvien. Tim nam rijeima pokazuje da je svako

uzdizanje neka vrst oholosti. Od toga se prorok uva kad

kae: Gospodine, moje se srce nije uzvisilo niti se moje oi

BXXVII


28/96

uznijele; ne idem za stvarima velikim ni za udima to suiznad mene. to pak onda, ako nisam mislio ponizno, akosam se uzoholio? Kao dojenetu, odbijenu od matere svoje,tako vraa dui mojoj.

Zato, brao, ako elimo doi k vrhuncu savrene poniznosti ibrzo dospjeti do onoga nebeskog uzvienja do kojeg sedolazi poniznou u ovom ivotu, onda moramo djelima,prema gore usmjerenima, postaviti one ljestve to su sepokazale Jakovu u snu kad je vidio kako aneli po njimasilaze i uzlaze. Nedvojbeno je da to silaenje i uspinjanje zanas nema nikakva drugog znaenja nego da se oholousilazi, a poniznou uzlazi.

A te postavljene ljestve su na ivot na ovom svijetu tonam ga Gospodin upravlja prema nebu ako smo poniznasrca. Kaemo da su strane tih ljestava nae tijelo i naadua, a boanski je poziv u strane ljestava ugradio raznestupnjeve poniznosti i samostanske stege kojima nam sevalja penjati.

Prvi se stupanj poniznosti sastoji u tome da ovjek ima

uvijek pred oima strah Boji i pomno se uva da to nezaboravi. Stalno se sjea svih Bojih zapovijedi i u svomsrcu neprestano razmilja kako e oni koji prezru Bogagorjeti zbog svojih grijeha u paklu, dok je onima koji se bojeBoga pripravljen vjeni ivot. Dotini se treba u svako dobauvati grijeha i mana miljenja, jezika, ruku, nogu isamovolje, ali i poude tijela; i neka bude svjestan da Bogsvakog; asa gleda na njega s neba, te da Boje oko prati

njegovo ponaanje na svakom mjestu i da ga aneli o tomestalno izvjeuju. Na to nas upuuje prorok i pokazuje da jeBog uvijek nazoan u naim mislima jer veli: Bog proniesrca i bubrege. I opet: Gospodin poznaje misli ljudske. Kaei ovo: Izdaleka ti ve misli moje poznaje. I jo: Misao jeljudska otkrita tebi. A da bi savjesno nadzirao svoje zlemisli, vrijedan brat treba u svom srcu stalno ponavljati:Onda sam besprijekoran pred njim, kad se uvam svoje

zloe.

XXVIII


29/96

Vriti vlastitu volju zabranjuje nam Pismo kad kae: Ne idiza svojom voljom. Isto tako molimo Boga da se nad namavri njegova volja. S pravom nas, dakle, ui da ne vrimosvoju volju i da se uvamo onoga to kae Sveto pismo:

Neki putovi ovjeku izgledaju pravi, a na kraju vode na dnopakla. Prema tome se uvajmo rijei koja je zapisana onemarnima: Pokvarie se i u svojim poudama postadoeogavni.

Zato vjerujemo da su i poude naeg tijela uvijek oite Bogukad prorok kae Gospodinu: Sve su moje elje pred tobom.uvajmo se, dakle, zlih elja jer na pragu uitka vreba smrt.Stoga nam Pismo nareuje: Ne idi za svojim strastima.

Ako, dakle, oi Gospodinove budno motre dobre i zle, teGospodin s neba gleda na sinove ljudske da vidi ima li tkorazuman da trai Boga i kad aneli, koji su nam dodijeljeni,neprestano po danu i po noi Gospodinu prenose sve naeponaanje, onda se moramo svakog trenutka uvati da nasne bi Bog bilo kada, kako prorok kae u psalmu, ugledaonevjerne i nevaljale. Kad bi nas i tedio u ovom ivotu, zato

jer je milostiv i iekuje nae obraanje i popravak, onda binam jednom rekao: Sve si to inio, a ja sam utio.

Drugi je stupanj poniznosti kada tko ne ljubi svoju volju i neuiva u ispunjavanju svojih elja, nego djelima slijedi glasGospodina koji kae: Sioh s neba ne da vrim svoju volju,nego volju onoga koji me posla. Isto tako negdje pie:Samovolja donosi kaznu, a kroenje pribavlja krunu.

Trei se stupanj poniznosti sastoji u tome da se monah zbogljubavi prema Bogu u svemu podvrgava starjeini usavrenom posluhu. Na taj nain nasljeduje Gospodina okome apostol kae: Bio je posluan do smrti.

etvrti je stupanj poniznosti ako tko u poslunosti uteisvjesno prigrli strpljivost u tekim i odbojnim stvarima, pa ionda kad mu se nanose nepravde na bilo koji nain.Podnosei to ne su-staje i ne odstupa kako kae Pismo: Tko

ustraje do kraja, taj e se spasiti; I jo: vrsto neka budesrce tvoje i izdri kunju Gospodnju. A da pokae kako onaj

XXIX


30/96

koji je vjeran mora za Gospodina podnositi sve pa iprotivtine, Pismo u ime svih koji trpe govori: Zbog tebe nasubijaju itav dan, smatraju nas kao ovce za klanje. Nobudui da se sigurno nadaju boanskoj nagradi s veseljem

kau: U svemu tome pobjeujemo po onome koji nas ljubi.Na drugom jo mjestu Pismo veli: Iskuavao si nas, Boe,oistio si nas ognjem kao to se isti srebro. Pustio si dapadnemo u zamku, poloio si nevolje na naa leda. I dapokae kako moramo biti pod vlau starjeine, dodaje:Postavio si ljude na nae glave. A ispunjavajui Gospodnjuzapovijed o strpljivosti u suprotivtinama i nepravdama,udari li ih tko po obrazu, oni mu okrenu i drugi, a onome tkoim otimlje donju odjeu preputaju i gornju; ako su prisiljeniii jednu milju, pou dvije. Poput apostola Pavla podnoselanu brau i blagoslivlju one koji ih proklinju.

Peti je stupanj poniznosti kad monah priznaje opatu poniznoi bez zatajivanja sve zle misli koje mu nadolaze u srcu i svezlo to ga je potajno uinio. Na to nas potie Pismo rijeima:Otkrivaj Gospodinu putove svoje i u njega se uzdaj. Isto takoveli: Ispovijedajte se Gospodinu jer je dobar, jer je vjeno

milosre njegovo. I prorok kae: Grijeh svoj tebi priznah ikrivnju svoju ne skrivah. Rekoh: Priznat u Gospodinukrivnje svoje, i ti si oprostio zlou moga srca.

esti je stupanj poniznosti ako se monah zadovoljavanajmanjim i najgorim te pri svakom dobivenom nalogu drisebe slabim i nevrijednim radnikom govorei sam sebi sprorokom: Poniten sam i bez razbora, k'o ivine predtobom, ali u uvijek biti s tobom.

Sedmi se stupanj poniznosti sastoji u tome priznaje li se tkone samo jezikom niim i nevrednijim od svih, nego je u touvjeren i u dubini svoga srca, pa ponizno govori s prorokom:A ja, crv sam, a ne ovjek, ruglo ljudi i naroda prezir.Uzdigoh se pa sam ponien i zasramljen. I opet: Dobro mi jeto sam ponien da bih nauio tvoja pravila.

Osmi je stupanj poniznosti kad monah ini samo ono na to

ga potiu zajedniko samostansko Pravilo i primjeri starijih.

XXX


31/96

Deveti je stupanj poniznosti obuzdava li monah u govorujezik i vjeran utljivosti ne govori dok nije zapitan. Pismo,naime, kae da obilje rijei ne biva bez grijeha, i da sebrbljav ovjek nee odrati na zemlji.

Deseti je stupanj poniznosti ako monah nije brz ni spremanna smijeh jer je pisano: Bezumnik u smijehu uzdie svojglas.

Jedanaesti se stupanj poniznosti sastoji u tome da monahgovori krotko i bez smijeha, s poniznom ozbiljnou; reknesamo malo i to pametnih rijei, bez vike, kako negdje pie:Mudrac se prepoznaje po kratkoi govora.

Dvanaesti je stupanj poniznosti kada je monah ponizan nesamo u srcu, nego kad oni koji ga gle-daju to uvijek vide ipo dranju njegova tijela: kod Djela Bojeg, u bogomolji, usamostanu, u vrtu, na putu, na polju, ukratko svagdje, biloda sjedi, hoda ili stoji pa je stalno pognute glave i pogledomprema zemlji. Svakog se asa dri krivcem za svoje grijehe izamilja kako ve stoji pred stranim Bojim sudom.Neprestano u srcu ponavlja rijei carinika u Evanelju koji je

oborena pogleda u zemlju govorio: Gospodine, ja grjeniknisam dostojan ni oiju svojih podignuti k nebu. I sprorokom kae: Pognut sam i ponien sasma. Ako se monahpopne na sve te stupnjeve poniznosti, uskoro e dospjeti doone Boje ljubavi koja kad je savrena izgoni strah. U tojljubavi poinje sve ono to je dosad izvravao od strahasada initi bez ikakva napora, kao iz naravne navike; nevie od straha pred paklom, ve zbog ljubavi prema Kristu,

te mu naviklu na dobra djela krepost postaje radosnom. Tue milost na svom radniku, koji se oistio od mana i grijeha,Gospodin pokazati po Duhu Svetom.

8. poglavlje

SLUBA BOJA U NOI

XXXI


32/96

zimsko doba, to jest od prvog studenoga do Uskrsa,ustajat e se prema razumnom prosuivanju oosmom satu noi. Tako mogu braa poivati malo

vie od pola noi i tada odmoreni ustati. Vrijeme to im jo

preostaje poslije Bdijenja neka braa, kojima je to potrebno,iskoriste za razmatranje psalama i itanja. Od Uskrsa dospomenutoga prvog studenog vrijeme se rasporeuje takoda nakon Bdijenja poslije kratke stanke, za koje braa moguizai zbog naravnih potreba, slijedi Jutarnja koju valjaodrati o svanuu.

U

9. poglavlje

BROJ PSALAMA KOD NONE SLUBE BOJE

spomenuto zimsko doba najprije se tri puta rekneredak: Otvori, Gospodine, usne moje, i usta e mojanavjeivati hvalu tvoju. Zatim slijedi trei psalam sa

Slava. Nakon toga devedeset etvrti psalam s antifonom, ilibarem jednostavno otpjevan. Slijedi Ambrozijev himan i nato est psalama s antifonama. Kad je to izreeno, a isto takoi redak, opat da blagoslov; tada svi posjedaju na klupe, abraa izmjenice itaju iz knjige na tioniku tri itanja,izmeu kojih se pjevaju tri otpjeva. Dva se otpjeva izrekubez Slava, a poslije treega pjeva kae Slava. Netom jepjeva zapone, odmah svi ustanu sa svojih sjedala u ast i

potovanje svetom Trojstvu.

U

Kod Bdijenja se itaju Bogom nadahnute knjige Starog iNovog zavjeta, a i njihova tumaenja to su ih napisalipoznati i pravovjerni katoliki oci.

Nakon ta tri itanja s njihovim otpjevima slijedi ostalih estpsalama koji se pjevaju s Aleluja. Zatim se uzme itanje izApostola, to se govori napamet, redak i litanijska molitva,to jest Gospodine, smiluj se. I tako se zavri nono Bdijenje.

XXXII


33/96

XXXIII


34/96

10. poglavlje

NONO BDIJENJE U LJETNO DOBA

d Uskrsa do prvog studenoga moli se itav sprijedanavedeni broj psalama. Samo se izostave itanja izknjige zbog kratkoe noi, a mjesto njih se govori

jedno itanje iz Starog zavjeta napamet i zatim slijedikratak otpjev. Sve drugo se obavi kako je gore reeno, to

jest kod nonog Bdijenja broj psalama nikad ne smije bitimanji od dvanaest, ne ubrajajui u to trei i devedeset

etvrti psalam.

O

11. poglavlje

SLAVLJENJE BDIJENJA NEDJELJOM

edjeljom se za Bdijenja ustaje ranije. To se Bdijenjeodrava slijedeim rasporedom: moli se, kako smove odredili, est psalama i redak; zatim svi pravilno

prema svome redoslijedu posjedaju na klupe te se itaju,kako smo gore rekli, iz knjige etiri itanja s njihovimotpjevima. Samo na kraju etvrtog otpjeva pjeva kaeSlava i im je zapone pjevati, svi odmah ustanu zbogpotovanja.

NPoslije tih itanja slijedi kao prije po redu ostalih estpsalama s antifonama i redak. Zatim se opet itaju etiridruga itanja s njihovim otpjevima istim redom kao gore.Onda se mole tri hvalospjeva iz Proroka to ih odredi opat; tise hvalospjevi pjevaju s Aleluja. Poto je izreen redak iopat dao blagoslov, itaju se etiri daljnja itanja iz Novogzavjeta, istim redom kao gore. Poslije etvrtog otpjeva opatzapone himan Tebe Boga hvalimo. Zatim proita odlomak

iz Evanelja, a za vrijeme tog itanja svi stoje sastrahopotovanjem. Kad to proita, svi govore Amen, i opat

XXXIV


35/96

odmah nastavi himan Tebi dolikuje hvala. Poslije blago-slovne molitve poinje Jutarnja.

Tog se rasporeda kod Bdijenja valja pridravati nedjeljom usvako doba godine, jednako ljeti i zimi. Kad bi se sluajno,

ne daj Boe, ustalo kasnije, onda se moraju skratiti itanja iotpjevi. Valja se svakako uvati da se to ne dogodi; ako bise ipak dogodilo, neka onaj, ijim se nemarom to zbilo,dade za to u bogomolji odgovarajuu zadovoljtinu Bogu.

XXXV


36/96

12. poglavlje

KAKO SE SLAVI JUTARNJA

a Jutarnju nedjeljom pjeva se najprije ezdeset estipsalam, bez antifone i ne prekidajui. Zatim se govoripedeseti psalam s Aleluja. Onda sto sedamnaesti i

ezdeset drugi; poslije toga: hvalospjev, pohvalni psalmi,itanje iz Otkrivenja napamet, otpjev. Ambrozijev himan,redak, hvalospjev iz evanelja i litanija. Time se Jutarnjazavri.

Z

13. poglavlje

KAKO SE JUTARNJA OBAVLJA U OBINE DANE

obine se dane Jutarnja slavi ovako: moli se ezdeset

esti psalam bez antifone, kao nedjeljom, malooteui tako da bi svi stigli na pedeseti psalam koji segovori s antifonom. Zatim se mole po obiaju dva daljnjapsalma, //naime: ponedjeljkom peti i trideset peti, utorkometrdeset drugi i pedeset esti, srijedom ezdeset trei iezdeset etvrti, etvrtkom osamdeset sedmi i osamdesetdeveti, petkom sedamdeset peti i devedeset prvi, asubotom sto etrdeset drugi i hvalospjev iz Ponovljenog

zakona, koji se dijeli na dvije Slave. Na druge, naime, dane//svakog se dana pjeva odgovarajui hvalospjev iz Proroka,kako je obiaj u Rimskoj crkvi. Zatim slijede pohvalnipsalmi, jedno itanje iz Apostola napamet, otpjev,Ambrozijev himan, redak, hvalospjev iz Evanelja i litanija.

Time se Jutarnja zakljui.

U

Jutarnja se i Veernja ne smije ni u kojem sluaju zavriti ada starjeina na koncu ne izgovori cijelu Gospodnju molitvu

tako da je svi uju, zbog trnja sablazni koje obiava niknuti.Tim to su pozvani obeanjem molitve: Otpusti nam kako i

XXXVI


37/96

mi otputamo, oiste se od takve mane. Na svretku drugihasova glasno se rekne samo svretak te molitve tako dasvi odgovore: Nego izbavi nas oda zla.

14. poglavlje

KAKO SE BDIJENJE OBAVLJA NA BLAGDANESVETACA

a blagdane svetaca i sve svetkovine Bdijenje se

obavlja onako kako smo odredili za nedjelje. Samo seuzimaju psalmi, antifone i itanja to spadaju nadotini dan, ali se dri gore navedeni redoslijed.N

15. poglavlje

U KOJE SE VRIJEME PJEVA ALELUJA

d svetog se Uskrsa do Duhova Aleluja pjevaneprekidno, i to kod psalama i kod otpjeva. OdDuhova od poetka korizme Aleluja se pjeva svake

noi samo kod est zadnjih psalama none slube. Svakepak nedjelje izvan korizme s Aleluja pjevaju se hvalospjevikod Bdijenja, Jutarnje, Prvog, Treeg, estog i Devetog asa,

a Veernja s antifonom. Otpjevi se, meutim, nikada nepjevaju s Aleluja osim od Uskrsa do Duhova.

O

XXXVII


38/96

16. poglavlje

KAKO SE SLUBA BOJA OBAVLJA DANJU

ao to kae prorok: Sedam puta na dan tebe hvalim.Taj posveeni broj sedam ispunjavamo tako da svojudunu slubu obavljamo Jutarnjom, Prvim, Treim,

estim i Devetim asom, Veernjom i Poveerjem; jer o timmolitvenim asovima preko dana prorok veli: Sedam putana dan tebe hvalim. O slavljenju Bdijenja taj isti prorokkae: O ponoi ustajem da te slavim.

KU te, dakle, sate slavimo svoga Stvoritelja zbog njegovihpravednih odluka, to jest Jutarnjom, Prvim, Treim, estim iDevetim asom, Veernjom i Poveerjem; a ustajemo i ponoi da ga slavimo.

17. poglavlje

KOLIKO SE PSALAMA ITA KOD TIH ASOVA

a slavljenje Bdijenja i Jutarnje ve smo odrediliporedak psalama, a sad ga ustanovimo za slijedeemolitvene asove.Z

Za Prvi as se mole tri psalma, svaki posebno, dakle ne pod

jednim Slava; prije poetka psalama rekne se redak: Boe, upomo i himan toga asa. Poslije tih triju psalama govori seitanje, redak, Gospodine, smiluj se i zakljuak.

Po istom se rasporedu slavi Trei, esti i Deveti as, to jest,redak, himan toga asa, po tri psalma, itanje, redak,Gospodine, smiluj se i zakljuak. Ako je zajednica vea, ti sepsalmi pjevaju s antifonama, a ako je manja, bez prekida.

Veernja sluba obuhvaa etiri psalma s antifonama.Poslije tih psalama je itanje, zatim otpjev, Ambrozijev

XXXVIII


39/96

himan, redak, hvalospjev iz Evanelja, litanija i Gospodnjamolitva kao zavretak.

Za Poveerje se mole tri psalma koji se govore bezprekidanja, bez antifone. Zatim slijedi himan tog asa,

itanje, redak, Gospodine, smiluj se i na svretku blagoslov.

18. poglavlje

KOJIM SE REDOM MOLE PSALMI

ajprije se ree redak: Boe, u pomo mi priteci;Gospodine, pohiti da mi pomogne. Zatim Slava ihiman dotinog asa.N

//Slijede nedjeljom za Prvi as etiri odlomka stoosamnaestog psalma. Za druge asove, naime za Trei,esti i Deveti govore se po tri odlomka navedenog stoosamnaestog psalma. Za Prvi as ponedjeljkom mole se tri

psalma, naime prvi, drugi i esti, tako se za prvi as govoresvakog dana po redu do nedjelje tri psalma dodevetnaestog, pri emu se deveti i sedamnaesti dijele nadva odlomka. Tako nedjeljno Bdijenje uvijek poinjedvadesetim psalmom.

Za Trei, esti i Deveti as ponedjeljkom govori se onihpreostalih devet odlomaka sto osamnaestog psalma. Na tajse nain cijeli sto osamnaesti psalam izmoli u ta dva dana,

naime u nedjelju i ponedjeljak. U utorak se za Trei, esti iDeveti as govore po tri psalma, od sto devetnaestog do stodvadeset sedmog, dakle devet psalama. Ti se psalmiponavljaju kod dotinih asova uvijek na isti nain sve donedjelje, a nepromijenjen ostaje u sve te dane i rasporedhimana, itanja i redaka. Tako e se nedjeljom uvijekzapoeti sto osamnaestim psalmom.

Za Veernju se dnevno pjevaju etiri psalma. Ti psalmipoinju sa sto devetim i nastavljaju se sve do sto etrdeset

XXXIX


40/96

sedmoga. Izuzimaju se oni psalmi koji su ve odvojeni zadruge asove, naime od sto sedamnaestog do sto dvadesetsedmog, nadalje sto trideset trei i sto etrdeset drugi. Svise ostali pjevaju kod Veernje. Kako pri tom nedostaju tri

psalma, podijele se oni dui, naime sto trideset osmi, stoetrdeset trei i sto etrdeset etvrti. Sto esnaesti zbogkratkoe spaja se sa sto petnaestim.

Time je odreen raspored psalama kod Veernje, a sveostalo, i to, itanje, otpjev, himan, redak i hvalospjevobavlja se kako je gore odreeno. Kod Poveerja sesvakodnevno ponavljaju isti psalmi, naime etvrti,devetnaesti i sto trideset trei.

Tako je odreen raspored moljenja psalama preko dana. Sviostali psalmi neka se jednako razdijele na sedam Bdijenja, ito tako da se dui psalmi podijele, a svakoj noi dopadnedvanaest psalama.//

Izriito upozoravamo da, ako netko ne prihvaa turaspodjelu psalama, neka po boljem nahoenju sastavidrugi raspored. Samo neka svakako pazi da se tjedno uzme

itav psaltir od sto pedeset psalama i da se on uvijek iznovazapone kod nedjeljnog Bdijenja. Monasi, naime, koji tjednone izmole itav psaltir i uobiajene hvalospjeve, pokazujuda vrlo nemarno vre svoju slubu, kad itamo da su naisveti oci izvravali revno u jednom danu ono to bismo minemarni morali obavljati barem tjedno.

19. poglavlje

O PONAANJU KOD PJEVANJA PSALAMA

jerujemo da je Bog svagdje nazoan i da oiGospodnje na svakom mjestu budno motre dobre izle. Bez sumnje moramo to jo vre nego inae

vjerovati kad sudjelujemo kod Djela Bojeg. Zato se stalnopodsjeamo na ono to kae prorok: Sluite Gospodinu sa

V XL


41/96

strahom. I: Pjevajte mudro. I jo: Pred licem anela pjevamtebi.

Razmiljajmo, dakle, kakvi moramo biti pred licemBoanstva i njegovih anela, te se kod pjevanja psalama

vladajmo tako da se na duh slae s naim glasom.

20. poglavlje

O SMJERNOSTI KOD MOLITVE

ko ljudima na visoku poloaju podnosimo neku molbu,to se ne usuujemo nego s poniznou i po-tovanjem. Koliko se vie sa svom poniznosti i

prisnom pobonosti moramo molbom obraati Bogu,Gospodaru svega stvorenja. I valja nam znati da neemobiti usliani zbog mnogih rijei, ve zbog ista srca ipokornikih suza.

ANeka stoga molitva bude kratka i ista, osim ako nas Bojamilost ne potakne da je produimo. U zajednici nek molitvauvijek bude kratka i im starjeina dade znak svi e zajednoustati.

21. poglavlje

SAMOSTANSKI DEKANI

ko je zajednica vea, iz nje se izaberu braa dobraglasa i sveta ivota te se postave za dekane. Oni u

svemu vode brigu za svoje dekanije u suglasnosti sBojim zapovijedima i nalozima svog opata. Za dekane se

A XLI


42/96

izaberu braa s kojima opat moe pouzdano podijeliti svojteret. I neka se ne izaberu po redoslijedu, nego poprimjernom ivotu i razboritom znanju.

Kad neki dekan, nadut moda oholou, zaslui ukor, neka

bude opomenut jedan, dva i tri puta; ako se ne htjednepopraviti, neka se smijeni i na njegovo mjesto postavi drugikoji to zasluuje.

To isto odreujemo i za priora.

XLII


43/96

22. poglavlje

O SPAVANJU MONAHA

vatko spava u posebnoj postelji. Neka po opatovojodredbi dobije posteljinu kakva odgovarasamostanskom nainu ivota. Ako je mogue, svi

spavaju u jednoj prostoriji; ako zbog velikog broja to ne ide,spavaju po deset ili dvadeset sa starjeinama koji se za njihbrinu. U spavaonicama svjetiljka stalno gori sve do jutra.

SNeka spavaju odjeveni i opasani pasom ili uzicom. Kad

spavaju ne smiju o boku imati svoje noie da se ne bisluajno u snu ozlijedili. Monasi valja da su uvijek spremni;im se dade znak, bez oklijevanja ustaju i poure se naDjelo Boje te nastoje jedan drugoga prestii, ali posveozbiljno i edno. Mlaa braa nemaju postelje jedan uzdrugoga, nego izmeu starijih. Kod ustajanja na Djelo Bojeneka se meusobno umjereno bodre, tako da pospanci ne biimali izgovora.

23. poglavlje

O IZOPENJU ZA POGREKE

ko je neki brat tvrdoglav, neposluan ili ohol, ili

mrmlja, ili se usprotivi kojoj toki svetog Pravila, ilinalozima svojih starjeina, i time pokae da to

prezire, neka ga njegovi starjeine opomenu, premaGospodnjoj zapovijedi, jedan i dvaput potajno. Ako se nepopravi, neka ga javno ukore pred svima. Ne popravi li se nitada, neka se kazni izopenjem, ako je svjestan teine tekazne. Ako se pak i dalje pokae tvrdoglavim, neka sepodvrgne tjelesnoj kazni.

A

XLIII


44/96

XLIV


45/96

24. poglavlje

NAIN IZOPENJA

ain izopenja i uope kazne mora biti u skladu sastupnjem prekraja. Opat prosuuje koliko je prekrajteak.NAko neki brat pogrijei u neem lakem, neka se iskljui od

zajednikog stola. Za onoga koji je iskljuen od zajednikogstola vrijedi ova odredba: u bogomolji ne smije zapoinjatipsalma ni antifone, ni da to naglas ita, dok ne dade

zadovoljtinu. Svoj obrok dobiva nasamo, poslije obrokabrae; ako, na primjer, braa blaguju o estom satu, tad ebrat o devetom; ako braa o devetom, onda e on naveer,dok ne dobije oprotenje nakon odgovarajue zadovoljtine.

25. poglavlje

O TEIM PREKRAJIMA

naj brat koji je na se navukao kakvu teu krivnju,neka se istodobno iskljui od stola i iz bogomolje. Ni

jedan brat ne smije s njim biti ni u kakvu zajednitvu,ni s njim govoriti. Sam neka obavlja posao to mu se naloi,da ostane u pokori i alosti; i neka razmilja o stranoj osudi

apostola koji kae: Neka se takav preda sotoni na propasttijela, da bi se spasio duh na dan Gospodina Isusa. Obrokjela mu se daje napose, u onoj koliini i u ono doba kakoopat smatra prikladnim. Isto tako neka ga u prolazu nitko nepozdravlja s blagoslovom, niti se blagoslovi hrana to mu sedaje.

O

XLV


46/96

XLVI


47/96

26. poglavlje

O ONIMA KOJI SE BEZ DOPUTENJA DRUE SIZOPENIMA

ko se neki brat usudi bez opatova doputenja na bilokoji nain druiti s izopenim bratom, s njime govoritiili mu togod priopiti, pogaa ga ista kazna

izopenja.A

27. poglavlje

KAKO SE OPAT MORA BRINUTI ZA IZOPENE

pat mora na svaki mogui nain voditi brigu o braikoja su pogrijeila, jer ne trebaju zdravi lijenikanego bolesni. Zato se treba poput iskusna lijenika

posluiti svim sredstvima: neka im poalje senpekte, to jeststariju i mudru brau, koja e kolebljiva brata kao neopazicehrabriti i nagovarati na poniznu zadovoljtinu; neka ga oniutjee da ga pretjerana alost ne shrva, nego kako kaeapostol: Valja mu iskazati ljubav; i neka svi mole za njega.OOpat mora ulagati mnogo truda te s pomnjom i zalaganjemsve brzo poduzeti da ne izgubi ni jednu od ovaca to su mupovjerene. Valja mu znati da je preuzeo brigu za bolesnedue, a ne samovlast nad zdravima. I neka se boji prijetnjeto ju je Bog izrekao preko proroka: to vam je izgledalo

jako, uzeli ste sebi, a to je bilo slabo, to ste odbacili. Istotako neka se ugleda u sveti primjer Dobrog Pastira, koji jeostavio devedeset i devet ovaca u planini i uputio se dapotrai jednu izgubljenu. I toliko se smilovao njenojiznemoglosti da se udostojao podii je na svoja svetaramena i na taj je nain opet odnijeti k stadu.

XLVII


48/96

28. poglavlje

O ONIMA KOJI SE UNATO EIM OPOMENAMA NEPOPRAVE

ko je neki brat bio ee ukoren zbog bilo kakvaprijestupa, pa ak i izopen, a ipak se ne po-pravi,neka se na nj primijeni otriji postupak, to jest,

podvrgne se kazni ibanja. Ne popravi li se ni tako, ili aknastoji, ne dao Bog, nadut oholou braniti svoje ine, tadaneka opat postupi poput iskusna lijenika. Poto je

upotrijebio sva sredstva: obloge i mazanja nagovaranjem,ljekarije boanskog Pisma, pa i paljenje izopenjem iudarcima ibom, te tada uvidi da mu sve to nastojanje nijenita pomoglo, neka onda prijee na jo djelotvornijesredstvo: on sam i sva braa mole za njega da Gospodin,kome je sve mogue, opet vrati zdravlje bolesnu bratu.Istom kad on ni na taj nain ne bi ozdravio, neka opatupotrijebi no za rezanje, kako veli apostol: Iskorijenite

opakoga iz svoje sredine. I jo: Ako li se nevjernik hoeodijeliti, neka se odijeli, da ne bi jedna ugava ovca zarazilacijelo stado.

A

29. poglavlje

TREBA LI BRAU KOJA SU NAPUSTILA SAMOSTAN

OPET PRIMITI

ko je koji brat vlastitom krivnjom izaao iz samostanapa se eli vratiti, mora najprije obeati da e sepotpuno popraviti od one pogreke zbog koje je

istupio. Tada neka se primi na posljednje mjesto, da bi setako iskuala njegova poniznost. Ako opet otie, neka se na

isti nain ponovno primi do tri puta, ali nakon toga neka znada e mu se uskratiti bilo kakva mogunost povratka.

AXLVIII


49/96

30. poglavlje

KAKO SE KANJAVAJU MLA I DJEACI

vaka dob i svaki stupanj shvaanja zahtijeva posebanpostupak. Kad god, dakle, pogrijee djeaci ili mladii,ili odrasli koji ne mogu pravo shvatiti koliko je teka

kazna izopenja, neka se kazne strogim postom ili dobroiibaju da ozdrave.

S31. poglavlje

KAKAV TREBA BITI SAMOSTANSKIOPSKRBNIK

a opskrbnika se samostana izabere iz zajednicemudar, zrela znaaja, umjeren i da nije pohlepan najelo, ni ponosit, ni prenagao, ni nepravedan, ni spor,

ni rasipan, nego koji se boji Boga i da cijeloj zajednici budekao otac.ZOn mora voditi brigu o svemu. Neka nita ne uini bezopatova naloga. Neka se dri dobivenih uputa. Ne smijealostiti brae. Ako moda koji brat od njega trai neto

nerazborito, neka ga ne alosti time da ga s preziromodbije, nego mu uvjerljivo i smjerno uskrati to jeneprikladno traio.

Neka pazi na svoju duu i stalno se prisjea apostoloverijei: Oni koji dobro obavljaju slubu, stjeu astan poloaj.Neumorno e se brinuti za bolesnike, djecu, goste isiromahe vrsto uvjeren da e za sve to odgovarati nasudnjem danu.

XLIX


50/96

Sve posude i sav samostanski imetak neka smatra kaoposveeno oltarsko posue. Niega ne smije zanemariti.Neka se ne predaje krtosti, ali ni rasipanju ni unitavanjusamostanskog imetka, nogo u svemu mora postupati

umjereno prema opatovu nalogu.Prije svega mora biti ponizan. Ako nekom bratu nema todati, neka mu prui barem prijaznu rije, kako je napisano:Prijazna rije je bolja od najboljega dara.

On se ima brinuti za sve to mu opat povjeri, a to muzabrani, nee ni poduzimati. Brai odreenu mjeru jelaprua bez ikakve nadutosti i otezanja da se ne sablazne;

neka pomilja to po Bojoj rijei zasluuje onaj tko sablaznijednog od malenih.

Ako je zajednica vea, dodijele mu se pomonici danjihovom pomoi mirnije obavlja povjerenu mu dunost. Uodreeno vrijeme neka se daje to valja davati i pita to seima pitati, da se u Bojoj kui nitko ne smuuje ni alosti.

32. poglavlje

ORU E I OSTALE SAMOSTANSKE STVARI

metak samostana, kao orue, odijela i sve ostale stvarineka opat povjeri brai pouzdana ivota i vladanja. Njimapo svom nahoenju preda ono na to e oni paziti i

poslije opet sakupiti. Opat e imati popis tih predmeta, dazna to izdaje i to prima kad se braa smjenjuju nadunosti.IAko netko samostanske stvari dri neisto i nemarno, nekase ukori. Ne popravi li se, neka se kazni prema Pravilu.

33. poglavlje

L


51/96

SMIJU LI MONASI ITA POSJEDOVATI

sobito se taj porok mora u samostanu iz korijena

iupati. Nitko neka se ne usudi bilo to bez opatovadoputenja darovati ili primiti, ili to mu dragoposjedovati kao svoje, upravo nikakvu stvar: ni knjigu, niploice za pisanje, ni pisaljku, uope nita; ak ni svojatjelesa ni volje nemaju u svojoj vlasti. to je kome potrebnoneka oekuje od oca samostana i nije doputeno itaposjedovati to opat nije dao ili dopustio.

OSvima neka sve bude zajedniko, kao to je pisano, tako danitko ne naziva svojim nita, niti sebi to prisvaja. Ako seustanovi da se netko podao tom nadasve opakom poroku,neka se opomene jedan i dvaput. Ne popravi li se, neka sekazni.

34. poglavlje

TREBAJU LI SVI JEDNAKO DOBIVATI POTREBNO

ako kae Pismo: Dijelilo se svakome koliko je tkotrebao. Time ne kaemo da zavlada pristranost premanekima, to ne dao Bog, nego da se valja obazirati na

slabosti. Kome je, dakle, manje potrebno, neka zahvali Bogui neka se ne alosti; a onaj kome je potrebno vie, ponizit ese zbog svoje slabosti, a nee se uznositi iskazanim mumilosrem. Na taj e nain svi biti u miru.

KPrije svega ne smije se ni zbog kojeg razloga, ni ikojomrijei, ni bilo kakvim znakom pojaviti porok mrmljanja. Akose tko u tom zatee, neka se stroe kazni.

35. poglavlje

LI


52/96

TJEDNA SLUBA U KUHINJI

eka braa dvore jedan drugoga, i nitko ne moe biti

osloboen te dunosti osim zbog bolesti, ili ako jezauzet osobito vanim poslom; jer se tom slubomstie vea zasluga i ljubav. Slabijima se dodijele pomonicida ne bi to inili sa alou. Svakome e se openito datipomonici, ako to stanje zajednice i mjesne prilikezahtijevaju. Ako je zajednica vea, opskrbnik e biti izuzetod kuhinjske slube; isto tako, kako je reeno, i onaj tko jezauzet vanijim poslovima. Svi ostali meusobno slue u

ljubavi jedan drugome.

N

Onaj koji svrava tjednu slubu, u subotu sve oisti. Nekaopere runike kojima braa briu ruke i noge. Brat kojisvrava tjednu slubu i onaj koji je nastupa, svima operunoge. Posue svoje slube vraa isto i itavo opskrbniku. Aon ga opet predaje onome tko nastupa slubu. Tako e znatito izdaje i to prima.

Braa koja obavljaju tjednu slubu dobivaju uz odreeniobrok jedan sat prije jela neto pia i kruha, da bi mogli kodobjeda brai posluivati bez mrmljanja i velikog napora. Usveane dane neka ipak ekaju do zavrne molitve.

Braa koja zapoinju ili svravaju tjednu slubu, u bogomoljiposlije Jutarnje pred svima pokleknu i preporue se da zanjih mole. Onaj tko je zavrio tjednu slubu izgovara ovajredak: Blagoslovljen si, Gospodine Boe, jer si mi pomogao i

utjeio me. Taj redak izgovara tri puta, zatim primiblagoslov kojim mu sluba svrava, a poslije njega onaj tonastupa rekne: Boe, u pomo mi priteci; Gospodine, pohitida mi pomogne. To isto svi ponove tri puta, a dotinidobiva blagoslov i nastupi slubu.

36. poglavlje

LII


53/96

O BOLESNOJ BRAI

rije svega i nadasve valja se brinuti za bolesnike i

dvoriti ih zaista kao Krista. On je, naime, rekao: Bijahbolestan i pohodiste me; i to god uiniste jednome odove moje najmanje brae, meni uiniste. No i bolesnicimoraju misliti da ih dvore Bogu na ast, i ne smiju braukoja im slue alostiti suvinim zahtjevima. I takvi se ipakimaju strpljivo podnositi, jer se po njima dobiva obilnijanagrada. Neka, dakle, bude opatova glavna briga da oni nebudu zanemareni.

PZa bolesnu brau valja odrediti posebnu prostoriju, i neka ihposluuje bogobojazan, ljubazan i skrban bolniar.Bolesnicima treba pruiti priliku za kupanje koliko god imputa to odgovara; zdravima pak, a osobito mlaima neka seto rjee doputa. Osim toga neka se posve slabimbolesnicima dozvoli jesti meso da bi se oporavili. No imojaaju, svi se po obiaju uzdravaju od mesa.

Opat neka se osobito brine da opskrbnik i bolniari nezanemare bolesnike; on je, naime, odgovoran za sve touenici pogrijee.

LIII


54/96

LIV


55/96

37. poglavlje

O STARCIMA I DJECI

remda ve sama ljudska narav naginje obzirnostiprema toj ivotnoj dobi, naime, prema starcima i djeci,ipak se i Pravilo mora svojim ugledom pobrinuti za

njih. Uvijek valja raunati s njihovim slabostima; a to sejela tie, za njih ni u kojem sluaju ne vrijedi strogostPravila, nego prema njima treba imati obzira s puno ljubavi,i neka blaguju prije odreena vremena. .

P

38. poglavlje

TJEDNA SLUBA ITAA

od stola brai ne smije manjkati itanja, ali se ne

smije bilo tko dohvatiti knjige i ondje itati, venedjeljom poinje onaj koji e itati cijelog tjedna. Tajkoji nastupa tu slubu poslije mise i priesti zatrai od svihneka mole za nj da ga Bog uva od duha nadutosti. Svi ubogomolji triput govore ovaj redak to ga on zapone:Otvori, Gospodine, usne moje i usta e moja navjeivatihvalu tvoju. Zatim primi blagoslov i nastupi slubu itaa.

KNeka kod stola vlada potpuna tiina, tako da se ne uje

niije aptanje niti iiji glas osim samoga itaa. to je braipotrebno dok jedu i piju, dodaju jedan drugome, tako danitko ne treba nita pitati. Kome ipak neto manjka, onda tozamoli bilo kakvim znakom radije negoli glasom. Nitko ondjene smije togod pitati o tivu ili emu drugome, da se ne dapovoda razgovoru, osim ako bi moda starjeina htio netokratko rei za pobudu.

Brat tjedni ita dobiva malo razvodnjena vina prije negopone itati, bilo to zbog svete priesti, bilo da mu post ne

LV


56/96

bude odvie teak. Poslije objeduje s onima koji vre tjednuslubu u kuhinji i s posluiteljima.

Braa ne smiju itati ili pjevati po redu, nego samo oni kojisu na pobudu sluaima.

39. poglavlje

O KOLIINI HRANE

islimo da za dnevnu okrepu, bila ona o estom ilidevetom satu, s obzirom na razliite slabosti dostajudva kuhana jela kod svakog obroka. Tko ne moe

jesti jedno jelo, neka se okrijepi drugim. Dakle, dva sukuhana jela dostatna svoj brai; a ako se nae voa ilisvjeeg povra, neka se doda i tree. Dobra mjera kruhadovoljna je na dan, bilo da se jede samo jednom, ili pak upodne i naveer. Ako se jede i naveer, opskrbnik ostavi

jednu treinu kruha i brai podijeli za veeru.

MAko je posao bio naporniji, u opatovoj je odluci i vlasti dapovisi, ako treba, koliinu hrane. No prije svega valjaizbjegavati neumjerenost i monah se nikad ne smijeprejesti. jer nita nije toliko nedostojno kranina kaoneumjerenost, kako i na Gospodin kae: Pazite na se, davam srca ne oteaju u prodrljivosti.

Djeacima mlae dobi ne daje se ista koliina kao odraslima

nego manje; a neka se u svemu pazi na tednju.

Svi neka se svakako odriu mesa etverononih ivotinja,osim posve slabih bolesnika.

LVI


57/96

40. poglavlje

O KOLIINI PIA

vatko ima svoj dar od Boga, ovaj ovako, onaj onako.Zato s nekim strahom odreujemo koliinu hrane zadruge. Meutim i s obzirom na slabost nejakih mislimo

da bi svakome imala biti dosta hemina vina na dan. A komeje Bog dao snagu da se od toga uzdri, neka zna da e bitiposebno nagraen.

SAko bi pak mjesne prilike, rad ili ljetna ega zahtijevali vie,

to se preputa sudu starjeine; samo e se uvijek paziti dase ne pije do mile volje ili ak opija. itamo, dodue, da vinouope nije za monahe, ali budui da ih u nae dane nijemogue u to uvjeriti, sloimo se barem u tome da ne pijemodo mile volje, nego manje, jer vino izopai i razborite ljude.

Gdje su pak mjesne prilike takve da se ne moe nabaviti nigore navedena koliina, nego manje, ili ak nimalo, neka

braa koja ondje borave hvale Boga i neka ne mrmljaju.Prije svega opominjemo da valja izbjegavati mrmljanje.

LVII


58/96

41. poglavlje

U KOJE DOBA VALJA BLAGOVATI

d svetog Uskrsa do Duhova braa objeduju o estomsatu i naveer veeraju. Od Duhova braa postepreko cijelog ljeta srijedom i petkom do devetog

sata, ako nemaju poljskog rada ili ne vlada velika vruina. Uostale dane objeduju o estom satu. Objed ostaje u estsati, ako rade poljske poslove ili je odve velika ljetna ega,a o tome odluuje opat. On sve tako ublauje i rasporeuje

da bude na spas dua i da braa mogu obavljati svojeposlove bez opravdana mrmljanja.

O

Od etrnaestog rujna do poetka korizme objed je uvijek odevetom satu. Za vrijeme korizme sve do Uskrsa obrok jepo Veernjoj. Veernja se obavi tako da kod stola ne morajuupotrebljavati svjetiljke, nego da sve zavri dok trajesvjetlost dana. No i u svako doba, bilo da se uzima samo

jedan obrok, bilo da se i veera, neka se sve obavi za

danjeg svjetla.

42. poglavlje

NITKO NEKA NE GOVORI POSLIJE POVEERJA

onasi moraju stalno obdravati utnju, a osobito unono doba.M

Zato uvijek, radilo se o posnim ili neposnim danima, trebase drati ovoga: u neposne dane, im se braa dignu odveere, posjedaju svi zajedno i jedan ita Rasprave iliivotopise otaca, ili drugo djelo koje izgrauje sluae, aline Sedmoknjije ni Knjige kraljeva, jer za ljude slaba

duha nije dobro da dotine dijelove Pisma sluaju u to doba;a u drugo doba neka se i oni itaju.

LVIII


59/96

U posne dane poslije Veernje i kratke stanke zaponuitanjem Rasprava, kako rekosmo. Proita se etiri do petlistova, ili koliko vrijeme dopusti. Dok traje itanje, skupljajuse svi, pa i oni koji su moda obavljali kakav posao to im je

bio nareen. Kad se, dakle, svi skupe, moli se Poveerje; aposlije Poveerja, kad izau, nije vie nikome doputeno biloto govoriti. Ako se netko nae da povrijedi to praviloutnje, neka se strogo kazni, osim ako je to potrebno zboggostiju, ili ako opat kome to naloi. No i to se obavi snajveom ozbiljnou i prikladnom suzdrljivou.

43. poglavljeO ONIMA KOJI ZAKASNE NA DJELO BOJE ILI K

STOLU

im se zauje znak za slubu Boju, naputa se sve, pamakar to tko imao u rukama, te se pohiti s najveom

urbom, ali ipak ozbiljno da se ne bi dalo povodarastresenosti.

CNeka se, dakle, nita ne pretpostavi Djelu Bojem.Tko na nono Bdijenje doe poslije Slava devedesetetvrtogpsalma, a neka se on zato pjeva posve polagano i otegnuto,ne smije u koru zauzeti svoje mjesto, ve ostane zadnji, ilina mjestu to ga je opat odredio za takve nemarne, da ih

vidi on i svi ostali. Dotini ostane ondje dok javno nezadovolji na svretku Djela Bojeg. A da ostanu na zadnjemili nekom odvojenom mjestu, odreujemo zato da bi se, kadih svi gledaju, popravili bar s te svoje sramote. Kad bi,naime, ostali izvan bogomolje, moda bi tko od njih iznovalegao i spavao, ili bi vani sjedio i prepustio se brbljanju, a idao priliku da ga zloduh napastuje. Neka uu, da ne izgubesve i da se ubudue poprave.

LIX


60/96

Tko kod dnevnih asova ne stigne na Djelo Boje poslijeretka i Slava prvog psalma to se pjeva poslije retka, nekaprema ve spomenutoj odredbi stoji na zadnjem mjestu. Nesmije se pridruiti brai, koja u koru pjevaju psalme, dok ne

dade zadovoljtinu, osim ako mu to opat dobrostivo nedopusti. No i u tom sluaju mora dati zadovoljtinu.

Onaj tko ne doe k stolu prije retka, to ga s molitvom svizajedno govore i onda svi sjednu za stol, do dva se putaukori, ako je to uinio svojom nemarnou ili krivnjom. Nepopravi li se ni nakon toga, ne smije sudjelovatizajednikom obroku, nego jede nasamo, odijeljen odzajednitva brae, i uskrati mu se njegov dio vina sve dok

ne dade zadovoljtinu i ne popravi se. Isto se tako postupi sonim koji kod stola nije nazoan kad se govori redak poslije

jela.

Nitko neka se ne usudi da to jede ili pije prije ili poslijeodreena sata. Kad pak netko odbije primiti to mustarjeina ponudi, ako bi u drugo doba zaelio ono to jeprije odbio ili neto drugo, taj neka ne dobije nita dok seprikladno ne popravi.

44. poglavlje

KAKO IZOPENI DAJU ZADOVOLJTINU

ko je zbog kakva teeg prijestupa iskljuen odbogomolje i stola, treba da se baci na pod predvratima bogomolje kad se ondje zavrava Djelo Boje i

ostaje tako leati ne govorei nita, glavom poloenom napod pored nogu svih koji izlaze iz bogomolje. To ini takodugo dok opat ne prosudi da je dao zadovoljtinu.T

Kad ga opat pozove, prilazi i baca se pred noge najprijeopatu, a onda svima ostalima da mole za nj. Ako zatim opat

naloi, primit e se u kor i to na mjesto to mu ga odrediopat. No u koru ne smije zapoinjati psalme ili itati ili inaeLX


61/96

obavljati kakvu slubu, dok mu opat ponovno ne dopusti.Kod svih molitvenih asova, kad se vri Djelo Boje, dotinise baci na pod ondje gdje se nalazi i tako daje zadovoljtinudok mu opat ne rekne da prestane i s tom zadovoljtinom.

Oni koji su za manje prijestupe iskljueni samo od stola dajuzadovoljtinu u bogomolji dokle opat odredi. To ine dok ihon ne blagoslovi i rekne: Dosta.

45. poglavlje

O ONIMA KOJI POGRIJEE U BOGOMOLJI

ko kod pjevanja psalma, otpjeva, antifone ili pri itanjupogrijei i ne dade na licu mjesta pred svimazadovoljtinu, tee e se kazniti, jer nije htio ponizno

popraviti ono to je nemarnou skrivio. Djeaci se zbogtakva prijestupa udare ibom.

T46. poglavlje

O ONIMA KOJI U EMU DRUGOM POGRIJEE

ko kod bilo kakva posla, u kuhinji, u spremitu, usluenju kod stola, u pekari, u vrtu, u obavljanju nekogzanata, ili bilo gdje pogrijei, ili neto razbije ili izgubi

ili kako mu drago u neemu skrivi, i ne doe odmah sam dapred opatom i zajednicom dade zadovoljtinu te priznasvoju pogreku. neka se tee kazni kad je tu pogreku drugiotkrio. No radi li se o nekom tajnom, duevnom grijehu,oituje ga samo opatu ili duhovnim ocima, koji znaju lijeiti ivlastite i tue rane, a ne ih otkrivati ni razglasiti.

T

LXI


62/96

LXII


63/96

47. poglavlje

DAVANJE ZNAKA ZA DJELO BOJE

pat vodi brigu da se danju i nou oglauje vrijeme zaDjelo Boje. init e to sam ili e za to odreditibriljiva brata da se sve vri u odreene sate.O

Psalme i antifone zapoinje opat i zatim ih po redunastavljaju oni kojima je to naloeno. Nitko neka se ne usuditogod pjevati ili itati, ako svojom slubom ne moe drugeizgraivati. Kome opat naloi, taj to mora initi ponizno,

ozbiljno i sa strahopotovanjem.

48. poglavlje

SVAGDANJI RUNI RAD

esposlica je neprijatelj due. Zato se sva braamoraju u odreeno vrijeme baviti runim radom, aopet u odreene satove svetim itanjem. Zato

mislimo da se vrijeme za oboje moe rasporediti na slijedeinain: od Uskrsa do etrnaestog rujna braa ujutro odprvoga do priblino etvrtog sata obavljaju potrebneposlove. Od etvrtog sata do znaka kad e moliti esti asposvete se itanju. Poslije estog asa, kad ustanu od stola,

u potpunoj tiini poivaju na svojim posteljama; ako tkomoda eli neto itati sam za sebe, neka ita tako da nesmeta drugome. Deveti as mole ranije, oko sredine osmogsata, a onda do Veernje obavljaju potrebne poslove.

B

Moraju li zbog mjesnih prilika ili siromatva braa samaspremati etvu, neka se ne aloste; jer zaista su tadamonasi kad ive od rada svojih ruku, poput naih otaca i

apostola. Neka ipak sve bude umjereno zbog malodunih.

LXIII


64/96

Od etrnaestog rujna do poetka korizme vrijeme za itanjetraje do kraja drugog sata. Na kraju se tog sata moli Treias, a onda svi obavljaju naloene im poslove do Devetogasa. Na prvi znak za Deveti as svi prekinu svoj posao i

spremno ekaju da zazvoni drugi znak. Vrijeme poslijeblagovanja upotrijebe za itanje i psalme.

U korizmene dane braa itaju od jutra do punog treegsata, a zatim obavljaju odreene poslove do desetog sata.Za korizmene dane svatko dobiva iz knjinice po jednuknjigu koju mora cijelu po redu proitati. Dotine se knjigepodijele na poetku korizme.

Prije svega se ima odrediti jedan stariji brat ili dvojica, kojiobilaze samostanom za vrijeme to je brai odreeno zaitanje. Oni nadgledaju da se ne bi naao neki lijeni brat kojise preputa besposlici ili brbljanju mjesto itanju, te tako nesamo to ne bi sebi koristio ve bi smetao i drugima. Ako bise naao takav, to ne dao Bog, neka se opomene jedan puti drugi put; ne popravi li se, neka se propisno kazni, i to takoda se ostali boje. U neprikladno vrijeme neka brat ne ide kbratu.

Nedjeljom se svi bave itanjem, izuzev to su odreeni zarazne slube. Ako je netko tako nemaran i lijen te nee ili nemoe razmiljati ni itati, dodijeli mu se kakav posao da nebude besposlen. Boleljivoj i slabunjavoj brai dodijelit e setakav posao ili zanimanje da ne budu bez posla, a opet daih posao previe ne pritisne pa ak da odbjegnu. Neka opatima obzira prema njihovoj slabosti.

49. poglavlje

OBDRAVANJE KORIZME

onasi bi zapravo morali obdravati korizmu kroz

cijeli ivot. Budui da malo tko ima toliko snage,preporuujemo da bar tih korizmenih dana svatko

M LXIV


65/96

uva svoj ivot ist u svemu, i da ujedno u te svete danepopravi nemarnosti prolog razdoblja. To inimo dostojnoonda kad se uvamo svih mana i posvetimo se molitvi sasuzama, itanju, skruenosti srca i odricanju.

Za tih, dakle, korizmenih dana valja k obinim dunostimasvoga sluenja dodati jo neto: posebne molitve, odricanjeu jelu i piu. Svatko neka sam od sebe, uz odreenu mumjeru, prinese neto Bogu u radosti Duha Svetoga, to jest:neka uskrati svome tijelu neto od jela, pia, sna,govorenja, ale, i tako s duhovnom radou i eznuemiekuje sveti blagdan Uskrsnua.

A to tko prinese kao rtvu, oitovat e svom opatu da svebude s njegovom molitvom i odobrenjem. to se god,naime, ini bez doputenja duhovnog oca, raunat e sekao umiljenost i tata slava, a ne zasluga. Zato sve valjainiti s opatovim odobrenjem.

50. poglavlje

O BRAI KOJA RADE DALEKO OD BOGOMOLJE ILI SUNA PUTU

raa koja su zaposlena vrlo daleko i ne mogu navrijeme stii u bogomolju, a na opatu je da prosudi jeli tako, obave molitvu ondje gdje rade i zbog

potovanja prema Bogu pokleknu. Isto tako neka se braakoja su poslana na put, dre odreenih asova; nekazasebno mole kako mogu i ne zanemare ispuniti dunostsvoje slube.B

LXV


66/96

LXVI


67/96

51. poglavlje

O BRAI KOJA NE PUTUJU DALEKO

rat to je poslan za koji mu drago posao i iji sepovratak u samostan oekuje jo istog dana, neka sene usudi vani jesti, pa ni onda kad bi mu bilo tko

usrdno nudio, osim ako mu je opat to dopustio. Uini lidrukije, neka se izopi.

B52. poglavlje

SAMOSTANSKA BOGOMOLJA

ogomolja neka bude ono to joj kae ime, i nita sedrugo ondje ne smije initi ni spremati. Poslije DjelaBojeg svi iziu u najveoj tiini da izraze tovanje

Bogu, i onda nee svojim bezobzirnim ponaanjem smetationima koji moda ele zasebno moliti. No i inae, kad netkoeli tiho moliti, jednostavno ue i moli, ne naglas, ve sasuzama i u sabranosti duha. Tko ne moli, ne smije se, kako

je ve reeno, zadravati u bogomolji poslije Djela Bojeg,da ne smeta drugima.

B53. poglavlje

KAKO SE PRIMAJU GOSTI

vi gosti koji nam dolaze neka budu primljeni kao Krist,jer e on rei: Gost bijah i primiste me. Svima neka seiskae prikladno tovanje, osobito domaima po vjeri i

hodoasnicima.Sim se gost najavi, neka mu starjeina i braa izau ususret i iskau mu svu ljubaznost. Najprije e se zajedno

LXVII


68/96

pomoliti, a onda mu dadu cjelov mira. Taj se cjelov miradaje istom nakon molitve da bi se izbjegle avolskeprijevare. Kod samog pozdravljanja neka se postupa vrloedno, bilo kad gosti dolaze bilo kad odlaze. Naklonimo im

se ili se itavim tijelom prostremo na zemlju da u gostupoastimo Krista koga i primamo.

Kad se gosti prime, odvedu se na molitvu, a onda s njimasjedne starjeina ili brat kome je on naloio. Gostu se zapobudu ita iz Bojeg zakona i zatim ga valja vrlo srdanopogostiti. Zbog gosta starjeina prekida post, osim ako nijekakav poseban dan posta to se mora obdravati. No braanastave postiti po obiaju.

Opat prui gostima vode da operu ruke. On i cijela zajednicaoperu noge svim gostima. Kad im operu noge, govore ovajredak: Primili smo, Boe, milosre tvoje usred hramatvojega.

Osobito paljivo valja primati siromahe i hodoasnike, jer seu njima Krist vie prima; a da se aste bogatai, to nameenjihov postupak sam od sebe.

Opat i gosti imaju posebnu kuhinju, da ne bi gosti, kaddolaze u neodreeno vrijeme - a u samostanu ih nikad nemanjka - smetali brai. Kuhinju za goste preuzimaju nagodinu dana dva brata koja e dobro obavljati tu slubu.Ako je potrebno, odredit e im se pomonici kako bi toobavljali bez mrmljanja; a kad imaju manje posla, neka iduna rad kamo ih poalju. Uostalom, ne samo ovdje ve i kodsvake slube u samostanu vrijedi naelo: ako su komepotrebni pomonici, neka mu se dodijele; a tko je slobodan,posluno e opet preuzeti odreeni mu posao.

Stan za goste neka se povjeri bratu bogobojazne due.Ondje neka je pripravljen dostatan broj prostrtih postelja, damudri Bojom kuom upravljaju mudro.

Bez doputenja se nitko ne smije druiti s gostima ili s njimarazgovarati. Tko ih susretne ili vidi, neka ih, kako rekosmo,

LXVIII


69/96

smjerno pozdravi, zamoli njihov blagoslov i udalji se veleida mu nije doputeno razgovarati s gostom.

54. poglavlje

SMIJE LI MONAH PRIMATI PISMA ILI NETO DRUGO

onahu nipoto nije doputeno bez opatovaodobrenja primati ili slati pisma, blagoslovljenepredmete, ili kakve manje darove, ni od roditelja, ni

od bilo koga. Dakle, kad mu takoer i roditelji to poalju,neka se ne usudi to primiti prije nego to obavijesti opata.

Ako mu opat dopusti da to primi, ostaje u opatovoj vlastiodrediti kome e se dotino dati. Brat, kome je bilo poslano,neka ne bude alostan da ne prui prilike avlu. Tko seusudi drukije initi, kaznit e se prema propisu Pravila.

M

55. poglavlje

ODJEA I OBUA BRAE

rai neka se daje odjea kakva odgovara mjesnimprilikama i podneblju gdje ive, jer u hladnimkrajevima treba vie, a u toplim manje. Na opatu je

da se o tome brine.Bini nam se da je u krajevima s umjerenim podnebljemsvakom monahu dostatno: kukula i tunika, za zimu vunenaa za ljeto laganija ili iznoena; k tome kapular za rad, a kaoobua arape i cipele. Neka se braa ne brinu o boji ilikakvoi svih tih stvari, nego e se zadovoljiti onim to se udotinom kraju moe nai ili jeftinije kupiti. Opat se brine zapravu mjeru, da svakome odjea bude prikladna i neprekratka.

LXIX


70/96

Tko dobije novu, uvijek odmah vraa staru, da se stavi urunicu za siromahe. Monahu su, naime, dovoljne dvijetunike i dvije kukule zbog noi i zbog pranja tih predmeta.to je vie od toga, suvino je i mora se odstraniti. I arape

te uope sve to je staro vraaju netom dobiju novo. A onajkoji je poslan na put, dobiva iz runice hlae koje e nakonpovratka oprane vratiti. Takoer i kukule i tunike, koje se izrunice dobivaju za put, neka budu neto bolje od obinih, anakon povratka opet ih vrate.

Kao posteljina dostaju slamnjaa, plahte, pokriva i jastuk.Opat e ee pregledati postelje da se ondje ne bi naaokakav zaseban predmet. Ako se kod nekoga nae to nije

dobio od opata, neka se dotini najstroe kazni.A da se taj porok posjedovanja u korijenu od-sjee, nekaopat dade sve to je potrebno, naime: kukulu, tuniku,arape, cipele, pojas, noi, pisaljku, iglu, rubac, ploice zapisanje, tako da se nitko ne izgovara kako mu je neto bilopotrebno.

Neka se opat esto sjea one reenice iz Djela apostolskih:

Dijelilo se svakome koliko je tko trebao. Tako i opat moraimati obzira prema slabostima potrebnih, a ne prema zloizavidnih. No u svim svojim odredbama neka misli kako emu Bog odvratiti.

56. poglavlje

OPATOV STOL

pat uvijek objeduje s gostima i hodoasnicima. A kadje gostiju manje, slobodno mu je pozvati koga hoeod brae. Ipak e zbog reda ostaviti jednog ili dvojicu

starijih s braom.O

LXX


71/96

LXXI


72/96

57. poglavlje

SAMOSTANSKI OBRTNICI

ko u samostanu ima obrtnika, svoj zanat obavljaju sasvom poniznosti, dopusti li to opat. Ponosi li se netkoumijeem svog zanata, jer misli da samostanu

pridonosi neku korist, neka se udalji od dotinog obrta ineka se na taj obrt povrati istom onda kad se ponizi i opatmu iznova naloi.

AKad se neto od obrtnikih proizvoda prodaje, neka oni koji

tim trguju ne poine kakvu prijevaru. Neka se uvijek sjeajuAnanije i Safire, koje je zadesila tjelesna smrt, da ne bimoda duhovnu smrt pretrpjeli oni i svi koji bisamostanskim predmetima varali.

U odreivanju cijene ne smije se uuljati mana lakomosti,ve e se uvijek dati neto jeftinije nego mogu datisvjetovnjaci, da se u svemu slavi Bog.

58. poglavlje

POSTUPAK KOD PRIMANJA BRAE

ad tko doe u samostan s nakanom da postane

monah, neka se ne primi olako, nego se valja dratione apostolove: Provjeravajte duhove jesu li od Boga.

KDoe li, dakle, netko i ustrajno kuca, te kroz etiri ili petdana strpljivo podnosi neugodnosti i potekoe ulaska iostaje kod svoje molbe, neka se pusti da ue i nekolikodana bude u stanu za goste.

Zatim dolazi u stan za novake, gdje oni razmiljaju, jedu i

spavaju. Neka im se dodijeli takav stariji brat koji znapridobiti due i koji e na njih vrlo pomno paziti. Brino e

LXXII


73/96

gledati da li novak stvarno trai Boga, je li revan za DjeloBoje, za poslunost i za ponienja. Neka mu se unaprijedotvoreno rekne kako je teak i trnovit put koji vodi k Bogu.

Ako obea da e ustrajati, neka mu se poslije dva mjeseca

proita cijelo ovo Pravilo i neka mu se ree: Evo zakonapod kojim se eli boriti. Ako ga moe obdravati, ui. Aako ne moe, slobodno otii. Ostane li i dalje, odvede se unavedeni stan za novake i ponovno se prokuava u svakojstrpljivosti. Nakon est mjeseci proita mu se Praviloponovno, da zna na to se obvezuje. Ostane li i dalje prisvojoj odluci, opet mu se poslije etiri mjeseca proita istoPravilo.

Ako nakon zrela razmiljanja obea da e sve obdravati iizvravati svaki nalog, neka se primi u zajednicu. No moraznati da mu je od toga dana i zakonom Pravila odreenokako vie ne smije napustiti samostan, ili zbaciti sa svojihramena jaram Pravila to ga je poslije tako dugarazmiljanja mogao odbiti ili prihvatiti.

Onaj koji se ima primiti obea pred svima u bogomolji

ustrajnost, obraenje svog ivota i poslunost pred Bogom injegovim svecima; ako bi ikad drukije postupao, neka znada e ga osuditi onaj kome se izruguje.

O tom svom obeanju neka sastavi povelju na ime svetaca,ije se moi ondje nalaze, i na ime nazonog opata. Dotinupovelju valja da napie vlastoruno ili, ako je nepismen,neka zamoli drugoga da mu je napie, a on neka na njustavi svoj znak i onda je svojom rukom poloi na oltar.Netom je poloi, novak odmah zapjeva ovaj redak: Primime, Gospodine, po svojoj rijei i ivjet u; i nemoj da se usvojoj nadi postidim. Taj redak ponavlja cijela druba triputa i doda Slava Ocu. Zatim se novi brat baci svakome odnjih pred noge da mole za nj, i od toga se dana smatralanom zajednice.

Ako posjeduje kakav imetak, neka ga prije razdijeli

siromasima ili ga sveanom darovnicom prepusti

LXXIII


74/96

samostanu, a da nita ne zadri za se. Neka, naime, zna daod toga dana ne smije raspolagati ni svojim tijelom.

Odmah mu se zatim u bogomolji skine odijelo to ga jenosio i oblai se u samostansko, a njegovo se odijelo stavi u

runicu. Ako bi kada, ne dao Bog, pristao na nagovaranjeavla i napustio samostan, onda mu se skine monakoodijelo i otpusti ga se. No onu povelju, koju je opat uzeo soltara, nee dobiti natrag, ve se ona uva u samostanu.

59. poglavlje

KAKO SE PRIKAZUJU SINOVI PLEMIA ILISIROMANIH

ko tko od plemia eli prikazati u samostanu svogasina Bogu, a djeak je jo maloljetan, njegovi roditeljisastave povelju o kojoj smo prije govorili. Povelju e

zajedno s djeakovom rukom i prikaznim darom omotati uoltarnik i tako ga prikazati.

Ato se tie imetka, neka u toj ispravi pod zakletvom obeaju

da ni oni sami, ni preko druge osobe, ni na koji mu dragonain nee djetetu nikad nita dati, niti pruiti priliku da biloto posjeduje. Ako nee da uine tako, ve ele neto datisamostanu kao milostinju ili naknadu, neka o tome sastaveispravu samostanu, pri emu mogu, ako hoe, sebi zadratipravo uivanja. Na taj e se nain sasma sprijeiti dadjeaku ne ostane kakva nada koja bi ga, kako znamo iziskustva, mogla prevariti, i ne dao Bog, upropastiti.

LXXIV


75/96

Isto tako neka postupaju i manje imuni. A oni koji ba nitane posj

pravilo svetog oca benedikta

Documents