kateheze benedikta xvi. o povijesnim teoloskim likovima

7/23/2019 Kateheze Benedikta XVI. o Povijesnim Teoloskim Likovima

http://slidepdf.com/reader/full/kateheze-benedikta-xvi-o-povijesnim-teoloskim-likovima 1/28

Origen, veliki učitelj razumijevanja Svetog pisma

Draga braćo i sestre!

Origen iz Aleksandrije ubraja se među najveće pisce koji su se pojavili u Crkvi kroz čitavu

njezinu povijest. On preuzima Klementovu baštinu te je prenosi prema budućnosti na sasvim

novi način, što je značajno unaprijedilo razvoj kršćanske misli. io je pravi !učitelj!, a tako

su ga se uz nostalgiju i duboke osjećaje prisjećali njegovi učenici. "ije bio samo izvrstan

teolog, nego i uzoran svjedok nauka što ga je prenosio. !#oučavao je!, ka$e njegov biogra%

&uzebije Cezarejski, !da $ivot mora točno odgovarati riječi, a upravo je to potaklo mnoge da

ga, uz pomoć o$je milosti, slijede! '(ist. &ccl. ),*,+.

-itav njegov $ivot bio je pro$et neprekidnom če$njom za mučeništvom. mao je sedamnaest

godina kad je, u desetoj godini vlasti cara /eptimija /evera, u Aleksandriji izbio progon

kršćana. Klement je napustio grad, a Origenov otac, 0eonij, bačen je u zatvor. "jegov je sin

gorljivo $elio mučeništvo, no tu svoju $elji nije mogao ostvariti. 1ada je pisao ocu potičući gada se ne suste$e pru$iti najviše svjedočanstvo vjere. A kad je 0eonidiju odrubljena glava,

mladi Origen osjetio je da mora pri2vatiti njegov $ivot kao uzor. -etrdeset godina kasnije,

dok je propovijedao u Cezareji, izrekao je ispovijest3 !"išta mi ne koristi što sam imao oca

mučenika, ako sam ne $ivim dobro i tako nisam na čast svome rodu, to jest mučeništvu svoga

oca i svjedočanstvu koje ga je u Kristu uzvisilo! '(om. &z. 4,5. 6 jednoj od sljedeći2

propovijedi 7 kad se već činilo da je, za2valjujući tolerantnosti cara 8ilipa Arapina, smanjena

mogućnost svjedočanstva vjere u krvi 7 Origen izjavljuje3 !Kad bi mi og dozvolio da budem

opran svojom krvlju, te tako primim drugo krštenje pri2vativši smrt za Krista, siguran bi2

otišao s ovoga svijeta... "o bla$eni su oni koji takvo što zaslu$e! '(om. ud. +,9:. Oviizričaji otkrivaju svu Origenovu nostalgiju za krštenjem krvlju. Konačno je ta neodoljiva

$udnja, bar djelomično, ostvarena. 6 vrijeme ;ecijava progonstva, :<=. godine, Origen je

u2ićen i okrutno mučen. #odlegavši podnesenim mučenjima, umro je koju godinu kasnije, ne

napunivši sedamdeset godina.

/pomenuli smo ono !zančajno unaprijeđenje! što ga je Origen proveo u povijesti teologije.

"o, u čemu se sastoji to !unaprijeđenje! tako duboki2 posljedica> Ono zapravo odgovara

utemeljenju teologije u tumačenju /vetog pisma, ili još bolje rečeno, savršenoj simbiozi

između teologije i egzegeze. ;oista, vlastitost Origenova nauka čini se da je upravo u trajnom

pozivu da se od slova krene prema du2u #isma, napredujući tako u poznavanju oga. 1aj!alegorizam!, napisao je von alt2asar, točno odgovara !razvoju kršćanske dogme što su ga

proveli crkveni naučitelji!, koji su 7 na ovaj ili onaj način 7 pri2vatili Origenovu !lekciju.!

1ako se tradicija i učiteljstvo, temelj i jamstvo teološkoga istra$ivanja, počinju oblikovati kao

!/veto pismo na djelu! 'usp. Origene3 il mondo, Cristo e la C2iesa, tr. it., ?ilano 9@+:, p.

4*. ?o$emo stoga potvrditi da je središte ogromnog Origenova pisanog djela njegovo

!trostruko čitanje! iblije. "o, prije no što opišemo to !čitanje! valja baciti opći pogled na

spise ovog Aleksandrijca. /veti eronim u svojoj &pistoli ** nabraja naslove Origenovi2 *:=

knjiga i *9= 2omilija. "a$alost, najveći dio toga djela izgubljen je, ali i ono malo što je ostalo



čini ga najplodnijim autorom prva tri kršćanska stoljeća. #odručje njegova zanimanja širi se

od egzegeze prema dogmi, %ilozo%iji, apologetici, asketici i mistici.

ezgra koja nada2njuje to djelo, kako rekosmo, trostruko je čitanje /vetog pisma što ga je

Origen razvio tijekom svoga $ivota. Ovim izričajem $elimo označiti tri najva$nija načina 7

koji nisu međusobno susljedni, nego se često isprepliću 7 uz pomoć koji2 se Origen posvećivao proučavanju #isma. On je ponajprije čitao ibliju s nakanom da dođe do

najsigurnijeg mogućeg teksta i ponudi njegovu vjerodostojnu inačicu. 6 tu se svr2u slu$io

tekstom koji je u šest paralelni2 stupaca, s lijeva na desno, sadr$avao3 2ebrejski tekst pisan

2ebrejskim pismom, 2ebrejski tekst transliteriran grčkim al%abetom, te četiri prijevoda teksta

na grčki jezik. Odatle grčki naziv (eksapla nadjenut toj gorostasnoj sinopsi. Origen je potom

sustavno čitao ibliju prateći je svojim slavnim Komentarima. Oni vjerno prenose tumačenja

što ga je taj učitelj davao u školi, kao u Aleksandriji, tako i u Cezareji. Origen slijedi tekst

gotovo redak po redak, potankim, vrlo opširnim i dubokim tumačenjima, s bilješkama

%ilozo%skog i doktrinalnog sadr$aja, uz gotovo uvijek izričito podsjećanje na različitaznačenja /vetoga pisma.

Konačno, i prije svoga svećeničkoga ređenja, Origen se osobito posvetio propovijedanju

iblije, prilagođujući se raznovrsnom slušateljstvu. 6 svakom slučaju, i u njegovim se

2omilijama prepoznaje učitelj, sav posvećen sustavnom tumačenju perikope o kojoj je riječ,

razdijeljene u susljedne retke. u 2omilijama Origen koristi svaku priliku kako bi podsjetio

na različita značenja #isma, prateći u tom smjeru 2od rasta vjere3 od doslovnog smisla, preko

moralnog tumačenja, vjernici moraju stići do najdubljeg du2ovnog značenja. "aznaka takva

tumačenja vidi se primjerice u devetoj (omiliji o Knjizi rojeva, gdje Origen uspoređuje

#ismo s orasima3 !1akav je nauk Bakona i #roroka u školi Kristovoj!, ka$e ovaj 2omiletičar

!doslovni mu je smisao gorak, poput kore potom ćeš stići do ljuske, to jest moralnoga nauka

a na kraju ćeš naći otajstva na kojima se 2rane duše sveti2 u sadašnjem i budućem $ivotu!

'(om. "um. @,+.

6pravo tim putem Origen počinje učinkovito promicati !kršćansko čitanje! /taroga zavjeta,

briljantno suzbijajući izazove krivovjeraca 7 ponajprije gnostika i ?arcijonovi2 sljedbenika 7

koji su međusobno suprotstavljali dva Bavjeta sve do odbacivanja /tarog zavjeta. 6 tom

smislu, u istoj (omiliji o Knjizi rojeva, naš Aleksandrijac izjavljuje3 !a ne nazivam Bakon

D/tarim zavjetomD, ako ga u ;u2u razumijem. Bakon postaje D/tari zavjetD samo onima koji ga$ele tjelesno s2vatitiD, to jest zaustaviti se na samom slovu teksta. "o !za nas, koji ga

razumijemo i primjenjujemo u ;u2u i u smislu &vanđelja, Bakon je uvijek nov, a dva su

Bavjeta za nas jedan novi Bavjet, ne zbog svoga vremenskoga nastanka, već zbog novosti

njegova značenja. / druge strane, za grešnika i za one koji ne poštuju savez ljubavi, i

&vanđelja zastarijevaju! '(om. "um. @,4.

#ozivam vas 7 i time zaključujem 7 da pri2vatite u svome srcu nauk ovoga velikog učitelja

vjere. On nas svojim zanosom podsjeća da se, u molitvenom čitanju /vetog pisma i u

dosljednom načinu $ivota, Crkva uvijek obnavlja i pomlađuje. o$ja Eiječ, koja nikad ne

stari, niti se ikad iscrpljuje, povlašteno je sredstvo koje vodi tome cilju. ;oista, o$ja Eiječ,



djelovanjem ;u2a /vetoga, vodi nas uvijek iznova prema svoj istini 'usp. enedikt FG., Ai

partecipanti al Congresso nternazionale per il F0 anniversario della Costituzione dogmatica

!;ei Gerbum!, u3 nsegnamenti, vol. , :==<., str. <<:7<<*.

Grgur Nazijanski: Bez Boga nema pravoga čovještva


#rošle srijede govorio sam o velikom učitelju vjere i crkvenom ocu svetom aziliju. ;anas

mi je $elja progovoriti o njegovu prijatelju Hrguru "azijanskom, koji je također, poput

azilija, podrijetlom iz Kapadocije. /lavni teolog, govornik i branitelj kršćanske vjere u 4.

stoljeću, bio je poznat po svojoj rječitosti, a kao pjesnik imao je i istančanu i osjetljivu dušu.

Hrgur se rodio u plemenitoj obitelji. ?ajka ga je posvetila ogu od samoga rođenja, oko **=.

godine. "akon početnog obiteljskog odgoja po2ađao je najpoznatije škole toga doba3 najprije

je bio u Cezareji Kapadocijskoj, gdje je sklopio prijateljstvo s azilijem, budućim biskupom

toga grada, a potom je boravio po drugim metropolama drevnoga svijeta, kao što su egipatska

Aleksandrija i osobito Atena, gdje je ponovno sreo azilija 'usp. Oratio 4*,947:43 /C

*54,94)795=. /pominjući se njegova prijateljstva, Hrgur će kasnije zapisati3 !1ada se nisam

samo ja osjećao obuzet divljenjem prema mome velikome aziliju zbog ozbiljnosti njegova

načina $ivota i zrelosti i mudrosti njegovi2 govora, nego sam na to poticao i druge koji ga još

ne poznava2u... Godila nas je ista $eđ za znanjem... ila je to naša utrka3 ne tko bi bio prvi,

nego tko će drugome dozvoliti da bude prvi. -inilo se kao da imamo samo jednu dušu u dva

tijela! 'Oratio 4*,9).:=3 /C *54,9<479<).9)4. Eiječi su to koje oslikavaju svojevrstan

autoportret ove plemenite duše. "o, mo$e se zamisliti da je ovaj čovjek, koji se tako sna$no

odrazio od zemaljski2 vrijednosti, morao i trpjeti zbog stvari ovoga svijeta.

Grativši se kući, Hrgur je primio krštenje te se upravio prema monastičkom $ivotu, prema

samotništvu, a privlačile su ga %ilozo%ska i du2ovna meditacija. On će sam napisati3 !"išta mi

se ne čini većim od ovoga3 ušutkati vlastita osjetila, izaći iz tijela ovoga svijeta, sabrati se u

sebi samome, ne brinuti se više za ljudske stvari osim oni2 nu$no potrebni2, razgovarati sa

sobom samim i s ogom, voditi $ivot koji nadilazi vidljive stvari, nositi u duši uvijek čiste

bo$anske slike nepomiješane sa zemaljskim i krivim oblicima, biti doista bez mane odrazoga i bo$anski2 stvari, te postajati sve više taj odraz, uzimajući svjetlo od svjetla..., u$ivati,

u sadašnjoj nadi, buduća dobra i razgovarati s anđelima, već sada napustiti zemlju, premda

stojeći na zemlji, du2om prenesen u visine! 'Oratio :,+3 /C :4+,@).

Kako se povjerava u svojoj autobiogra%iji 'usp. Carmina I2istoricaJ :,9,99 de vita sua *4=7

*4@3 #H *+,9=<*, primio je prezbitersko ređenje s određenim oklijevanjem, jer je znao da će

poslije morati biti pastir, brinuti se za druge, o tuđim stvarima, pa neće više moći biti tako

sabran u čistoj meditaciji. pak, pri2vatio je ovaj poziv i primio pastirsku slu$bu u punoj

poslušnosti, pri2vaćajući, kao što se to često događa u $ivotu, da ga #rovidnost nosi onamo

kamo nije $elio ići 'usp. v :9,95. Hodine *+9. njegov prijatelj azilije, biskup Cezareje,



protiv volje samoga Hrgura odlučio ga je posvetiti za biskupa u /asimi, u strateški va$nom

mjestu za Kapadociju. Bbog razni2 poteškoća Hrgur nikad nije preuzeo biskupsku du$nost u

tom mjestu, nego je ostao u "azijanzu.

Oko *+@. godine Hrgur je pozvan u Carigrad, tadašnju prijestolnicu, kako bi vodio malu

katoličku zajednicu vjernu "icejskome saboru i trojstvenoj vjeri. Gećina je pak pristala uzarijanstvo, koje je bilo !politički ispravno!, a carevi su ga dr$ali politički korisnim. 1ako se

Hrgur našao u manjini i okru$en neprijateljstvom. 6 crkvici 6skrsnuća izrekao je pet

1eološki2 govora 'Orationes :+7*93 /C :<=,+=7*4* upravo radi obrane i pojašnjenja

trojstvene vjere. 1i su govori ostali slavni po sigurnosti nauka, jednostavnosti razlaganja, koji

doista olakšavaju pri2vaćanje da je to bo$anska logika. zvrsnost %orme kojom su sastavljeni

čini te govore i danas privlačnima. Hrgur je zbog ovi2 govora dobio nadimak !teolog!. 1ako

ga naziva osobito #ravoslavna Crkva3 Hrgur 1eolog ili ogoslov. to stoga što teologija za

njega nije samo ljudsko promišljanje, a još manje je plod samo slo$eni2 spekulacija. Ona za

njega proizlazi iz $ivota molitve i svetosti, iz ustrajnog dijaloga s ogom. 6pravo se na tajnačin našem razumu pokazuje o$ja stvarnost, trojstveno otajstvo. 6 kontemplativnoj tišini,

za2vaćena divljenjem pred čudesima objavljenoga otajstva, duša prima bo$ansku ljepotu i

slavu.

;ok je sudjelovao na ;rugom ekumenskom saboru *59. godine, Hrgur je izabran za

carigradskog biskupa te je preuzeo predsjedanje /aborom. "o, ubrzo su se protiv njega

podigli sna$ni protivnici, te je njegov polo$aj postao neodr$iv. Ba tako osjetljivu dušu ova su

neprijateljstva bila nepodnošljiva. #onovilo se ono na što se Hrgur već ranije $alio riječima

koje su mu izlazile iz srca3 !#odijelili smo Krista, mi koji smo toliko ljubili oga i Krista

0agali smo jedni drugima zbog stine, pot2ranjivali smo osjećaje mr$nje poradi 0jubavi,

odijelili smo se jedni od drugi2! 'Oratio ),*3 /C 4=<,9:5. 6 takvom je napetom ozračju

došlo i do njegova povlačenja s biskupske stolice. 6 prepunoj katedrali Hrgur je

dostojanstveno izrekao svoj upečatljivi oproštajni govor 'usp. Oratio 4:3 /C *54,457994.

/voje je duboko pro$ivljene riječi ovako zaključio3 !Bbogom, veliki grade, od Krista

ljubljeni... /inovi moji, preklinjem vas, čuvajte poklad IvjereJ koji vam je povjeren 'usp.

91im ),:=, spominjite se moji2 patnji 'usp. Kol 4,95. "eka milost Hospodina susa Krista

bude sa svima vama! 'usp. Oratio 4:,:+3 /C *54,99:7994.

Gratio se u "azijanz, te se kroz oko dvije godine posvetio pastirskoj skrbi za tu kršćanskuzajednicu. #otom se konačno povukao u samoću u obli$nji Aranz, svoj rodni kraj, posvetivši

se učenju i asketskom $ivotu. 6 tom je razdoblju sastavio većinu svoga poetskoga djela,

posebno njegov autobiogra%ski dio3 ;e vita sua, iščitavanje u sti2ovima vlastitoga ljudskog i

du2ovnog puta, uzornoga puta kršćanina koji trpi, čovjeka duboke nutrine u svijetu punom

sukoba. 1o je čovjek koji nam omogućuje da osjetimo o$ji primat, pa tako progovara i

nama, ovom našem svijetu3 bez oga čovjek gubi svoju veličinu, bez oga nema pravoga

čovještva. #oslušajmo stoga ovaj glas i nastojmo i mi sami upoznati lik o$ji. 6 jednoj od

svoji2 pjesama Hrgur je napisao, obraćajući se ogu3 !udi dobrostiv, 1i koji si Onostranost

svega! 'Carmina IdogmaticaJ 9,9,:@3 #H *+,<=5. Hodine *@=. og je u svoj zagrljaj primio



ovoga vjernoga slugu koji ga je oštrim umom branio u svojim spisima i koji mu je tolikom

ljubavlju pjevao u svojoj poeziji.

Grgur Nazijanski, pjesnik Božje blizine [ovo poglavlje ispredavano je u ak god !"#!$!"#% samo na stud odjelu so&iologije'

Draga braćo i sestre,

slijedeći portrete veliki2 otaca i naučitelja Crkve, koje nastojim prikazati u ovim kate2ezama,

posljednji sam put govorio o Hrguru "azijanskom, biskupu iz G. stoljeća, a danas bi2 2tio

dopuniti sliku o njemu. #okušat ćemo danas proučiti nešto od njegova nauka. Eazmišljajući o

poslanju što mu ga je og povjerio, ovaj je veliki teolog zaključio3 !/tvoren sam kako bi2 se

svojim djelima uspeo do oga! 'Oratio 94,) de pauperum amore3 #H *<,5)<. ;oista je i

stavio u slu$bu oga i Crkve svoj talent spisatelja i govornika. /astavio je brojne govore,

razne 2omilije i panegirike, mnoga pisma i poetska djela 'gotovo 95.=== sti2ova. ;jelatnost

mu je bila doista čudesno plodna. /2vatio je da je to bilo poslanje što mu ga je og povjerio3

!/luga Eiječi, prianjam uz otajstvo Eiječi. "eka se ne dogodi da ikad pri2vatim zanemariti

ovo dobro. Ovaj poziv cijenim i drag mi je, iz njega dobijam više radosti nego iz svi2 drugi2

stvari zajedno! 'Oratio ),<3 /C 4=<,9*4 usp. Oratio 4,9=.

Ovaj je "azijanac bio ponizan čovjek, a u svome je $ivotu uvijek gledao djelovati u korist

mira u Crkvi svoga vremena, koju su razdirale nesloge i krivovjerja. &vanđeoskom 2rabrošću

trudio se pobijediti vlastitu srame$ljivost kako bi navijestio istinu vjere. ;uboko je u sebi

osjećao te$nju da se pribli$i ogu i da se s njime sjedini. 1o on sam izriče u jednoj svojoj pjesmi u kojoj ka$e3 među !velikim vodama mora $ivota, L s ovu i onu stranu uzburkana

olujnim vjetrovima, L ... L samo jedno mi je drago, samo to je moje bogatstvo, L utje2a i

zaborav muka, L svjetlost /vetoga 1rojstva! 'Carmina I2istoricaJ :,9,9<3 #H *+,9:<=ss..

Hrgur je pomagao da zasija svjetlost 1rojstva braneći vjeru proglašenu na "icejskom saboru3

samo jedan je og u tri istobitne i različite osobe3 Ocu, /inu i ;u2u /vetomu 7, !trostruko

svjetlo koje je samo jedno L sjaj se sastavlja! 'Gečernji 2iman3 Carmina I2istoricaJ :,9,*:3 #H

*+,<9:. /toga Hrgur uvijek iznova, zajedno sa svetim #avlom '9 Kor 5,), izjavljuje3 !za nas

je samo jedan og, Otac, od kojega je sve jedan Hospodin, sus Krist, po kojemu je sve i

jedan ;u2 /veti, u kojemu je sve! 'Oratio *@,9:3 /C *<5,9+:.

Hrgur je jasno naglašavao puno čovještvo Kristovo. ;a bi otkupio čovjeka u cjelini njegova

tijela, duše i du2a, Krist je na se primio sve sastavnice ljudske naravi, inače čovjek ne bi bio

spašen. #rotiv Apolinarijeva krivovjerja, po kojem sus Krist nije primio razumnu dušu,

Hrgur se suočava s tim problemom u svjetlu otajstva spasenja3 !Mto Krist nije uzeo na se, nije

bilo ni ozdravljeno! '&p. 9=9,*:3 /C :=5,<=, a da Krist nije imao !razumni intelekt, kako bi

mogao biti čovjek>! '&p. 9=9,*43 /C :=5,<=. #ostavši čovjekom, Krist nam je dao

mogućnost da i mi postanemo poput njega. 1ako Hrgur "azijanski poučava3 !Hledajmo da

budemo poput Krista, jer i Krist je postao poput nas3 da postanemo bogovi po njemu, budući



da je i on, po nama, postao čovjekom. 6zeo je na sebe lošije, da bi nama darovao najbolje!

'Oratio 9,<3 /C :4+,+5.

?arija, koja je dala ljudsku narav Kristu, istinska je ?ajka o$ja 'ogorodica, 12eotokos3

usp. &p. 9=9,9)3 /C :=5,4:, a poradi svoga uzvišenoga poslanja bila je !unaprijed očišćena!

'Oratio *5,9*3 /C *<5,9*:, ovo je poput nekog dalekog navještaja dogme o ezgrešnomzačeću. ?arija je predlo$ena za uzor kršćanima, posebice djevicama, te kao pomoćnica koju

valja zazivati u potrebama 'usp. Oratio :4,993 /C :5:,)=7)4.

Hrgur nas podsjeća da, kao ljudske osobe, moramo biti solidarni jedni s drugima. /toga piše3

!D?i smo svi jedno u HospodinuD 'usp. Eim 9:,<, bogati i siromašni, robovi i slobodni,

zdravi i bolesni i samo je jedna Hlava iz koje sve proistječe3 sus Krist. kao što to čine i

udovi istoga tijela, svatko se ima brinuti o svakome i svi o svima.! #otom, govoreći o

bolesnima i osobama u teškoćama, zaključuje3 !Ovo je jedino spasenje našega tijela i naše

duše3 ljubav prema njima! 'Oratio 94,5 de pauperum amore3 #H *<,5)+ab. Hrgur naglašava

da čovjek mora oponašati dobrotu i ljubav o$ju, pa stoga preporučuje3 !Ako si zdrav i

bogat, olakšaj potrebe onoga koji je bolestan i siromašan ako nisi pao, pomozi onome koji je

pao i $ivi u patnji ako si radostan, utješi $alosnoga ako si sretan, pomozi onome koga

nagriza nesreća. ;aj ogu dokaz da ga častiš, jer si jedan od oni2 koji mogu činiti dobro, a ne

od oni2 koji imaju potrebu da im se čini dobro... udi bogat ne samo imanjem, nego i

milosrđem ne samo zlatom, nego i krepošću, ili još bolje, budi bogat samo njome. #revladaj

loš glas svoga bli$njega i doka$i se bolji od sviju budi og unesrećenome, oponašajući

milosrđe o$je! 'Oratio 94,:) de pauperum amore3 #H *<,5@:bc.

Hrgur nas uči ponajprije va$nosti i potrebi molitve, pa ka$e3 !potrebno je spominjati se ogačešće no što dišemo! 'Oratio :+,43 #H :<=,+5, jer molitva je susret $eđi o$je s našom $eđi.

og $eđa da mi imamo $eđe za njim 'usp. Oratio 4=,:+3 #H *<5,:)=. 6 molitvi moramo

obratiti svoje srce ogu, predajući se njemu kao prinos što ga valja očistiti i preobraziti. 6

molitvi vidimo svoje maske i uranjamo u istinu i slušanje oga, 2raneći plamen ljubavi.

6 jednoj svojoj pjesmi, koja je u isto vrijeme i razmatranje nad smislom $ivota i implicitno

zazivanja oga, Hrgur piše3 !maš zadatak, dušo moja, L veliki zadatak, ako 2oćeš. L #rouči

ozbiljno sebe samu, L svoje biće, svoju sudbu L odakle sti$eš i gdje ćeš morati otpočinuti L

gledaj da spoznaš je li $ivot to što $iviš L ili je tu nešto više. L maš zadatak, dušo moja, L očisti

stoga svoj $ivot3 L promotri, molim, oga i njegova otajstva, L istra$i što je bilo prije ovogsvijeta L i što je on za tebe, L odakle je došao, i koja će biti njegova sudba. L &vo tvoje

zadaće, L dušo moja, L očisti stoga svoj $ivot! 'Carmina I2istoricaJ :,9,+53 #H *+,94:<794:).

"eprekidno ovaj sveti biskup tra$i Kristovu pomoć, kako bi bio pridignu i nastavio svoj 2od3

!Eazočarao sam se, Kriste moj, L zbog svoje velike preuzetnosti3 L iz visina pao sam vrlo

nisko. L "o pridigni me sada ponovno, jer vidim L da sam sNm sebe prevario L ako se još

uvijek previše uzdam u sebe, L odma2 ću pasti, a pad će biti presudan! 'Carmina I2istoricaJ

:,9,)+3 #H *+,94=5.

Hrgur je, dakle, osjetio potrebu da se pribli$i ogu kako bi nadvladao umor tijela. skusio je polet duše, $ivost osjećajnoga du2a i nestabilnost prolazne sreće. Ba njega, u drami $ivota



nad kojim je visio uteg svijesti o vlastitoj slabosti i bijedi, iskustvo oga uvijek je iznijelo

pobjedu.

Bazilije: ota& monaštva, obnovitelj bogoslužja i du(ovnosti, bora& za pravu vjeru


/veti azilije, u bizantskim bogoslu$nim tekstovima označen kao !sjajni prvak Crkve!, bio je

veliki biskup 4. stoljeća, prema kojemu kako istočna, tako i zapadna Crkva gleda s divljenjem

zbog svetosti njegova $ivota, zbog izvrsnosti nauka, te zbog skladnog sklopa spekulativni2 i

praktični2 sposobnosti. Eodio se oko **=. godine u obitelji svetaca, u !istinskoj obiteljskoj

Crkvi!, koja je $ivjela u ozračju duboke vjere. /voje je škole završio pri najboljim atenskim i

carigradskim učiteljima. "ezadovoljan svojim svjetovnim uspjesima, i postavši svjestan da je

mnogo vremena potrošio na ispraznosti, on sam ispovijeda3 !ednoga dana, kao da sam se probudio iz duboka sna, obrati2 se predivnu svjetlu istine &vanđelja..., i rasplaka2 se nad

svojim bijednim $ivotom! 'usp. &p. ::*3 #H *:,5:4a. Kristom privučen, počeo je gledati

prema "jemu i slušati samo "jega 'usp. ?oralia 5=,93 #H *9,5)=bc. /a svom odlučnošću

posvetio se monaškom $ivotu u molitvi, u razmatranju /veti2 pisama i spisa crkveni2 otaca,

te u vršenju djela milosrđa 'usp. &pp. : i ::, slijedeći tako i primjer svoje sestre, svete

?akrine, koja je već $ivjela monaškim asketskim $ivotom. #otom je zaređen za svećenika, a

na koncu, *+=. godine, i za biskupa Cezareje u Kapadociji.

Kroz propovijedanje i spise razvio je sna$nu pastoralnu, teološku i knji$evnu djelatnost.

?udrom je uravnote$enošću znao sjediniti slu$enje dušama i posvećenost molitvi i

razmatranju u samoći. Oslanjajući se na osobno iskustvo, pomagao je utemeljivanje mnogi2

!bratstava! ili zajednica kršćana posvećeni2 ogu, te i2 često posjećivao 'usp. Hrgur

"azijanski, Oratio 4*,:@ in laudem asilii3 #H *),<*)b. Eiječju i spisima, od koji2 su mnogi

sačuvani do naši2 dana 'usp. Eegulae bravius tractatae, #roemio3 #H *9*,9=5=ab, poticao i2

je da $ive i napreduju u savršenstvu. "jegovim su se djelima okoristili i razni pisci drevni2

monaški2 pravila, među kojima i sveti enedikt, koji je azilija smatrao svojim učiteljem

'usp. Eegula +*,<. ?nogi od oni2 koji su se posvetili monaškom $ivotu nada2nuli su se na

njemu ili su se pozivali na njegov naum dok su oblikovali ili re%ormirali način zajedničkoga

$ivota u samostanima. 1ako, piše sluga o$ji van #avao ., !mnogi dr$e da je monaštvo kao

izrazito značajan oblik $ivota Crkve, za sva stoljeća ustrojio u prvom redu sveti azilije ili

barem da ono nije moglo biti de%inirano u svojoj naravi bez njegova odlučujućeg doprinosa!

'apostolsko pismo #atres &cclesiae :.

Kao biskup i pastir svoje prostrane dijeceze, azilije se neprestano brinuo o teškim

materijalnim uvjetima u kojima su $ivjeli vjernici sna$no je osuđivao zla djelovao je u korist

najsiromašniji2 i pridošlica pri vlastima se zauzimao kako bi se olakšale patnje stanovništva,

posebice u trenucima nevolja bdio je nad slobodom Crkve, opirući se i moćnicima kako bi

obranio pravo na ispovijedanje prave vjere 'usp. Hrgur "azijanski, Oratio 4*,457<9 in laudemasilii3 #H *),<<+c7<)9c. ogu koji je ljubav i milosrđe, azilije je dao vrijedno



svjedočanstvo izgradnjom razni2 svratišta za potrebite 'usp. azilije, &p. @43 #H *:,455bc,

gotovo čitavog grada milosrđa, koji je po njemu nazvan azilija 'usp. /ozomen, (istoria

&ccl. ),*43 #H )+,9*@+a. Ona predstavlja početke suvremeni2 bolnički2 ustanova za pri2vat

i liječenje bolesnika.

/vjestan da je !liturgija vr2unac prema kojem te$i djelatnost Crkve, a istodobno i vrelo izkojeg izvire sva njezina snaga! '/acrosanctum Concilium 9=, azilije je bio i mudar

!obnovitelj bogoslu$ja! 'usp. Hrgur "azijanski, Oratio 4*,*4 in laudem asilii3 #H *),<49c.

Ostavio nam je, tako, veliku eu2aristijsku molitvu 'ili ana%oru koja je po njemu i nazvana, te

je postavio temeljno ustrojstvo molitve i psalmodije3 njegovim je poticajom narod upoznao i

zavolio psalme, pa i2 je noću išao moliti 'usp. azilije, n #salmum 9,97:3 #H :@,:9:a7:9*c.

Eevno i odva$no znao se oprijeti krivovjercima koji nisu priznavali da je sus Krist og kao i

Otac 'usp. azilije, &p. @,*3 #H *:,:+:a &p. <:,97*3 #H *:,*@:b7*@)a Adv. &unomium

9,:=3 #H :@,<<)c. /lično je, protiv oni2 koji nisu pri2vaćali bo$anstvo ;u2a /vetoga,

potvrđivao da je i ;u2 og i da !mora biti s Ocem i /inom zajedno ubrojen i zajedno

slavljen! 'usp. ;e /piritu /ancto3 /C 9+bis, *45. 6 svojoj ljubavi prema Kristu i prema

njegovu &vanđelju, veliki je Kapadočanin nastojao prevladati i podjele unutar Crkve 'usp.

&pp. += i :4*, zauzimajući se da se svi obrate Kristu i njegovoj Eiječi 'usp. ;e iudicio 43 #H

*9,))=b7))9a, sjedinjujućoj snazi kojoj svi vjernici moraju biti poslušni 'usp. ibid. 97*3 #H

*9,)<*a7)<)c.

Baključno, azilije se sasvim posvetio vjernom slu$enju Crkvi i raznolikom vršenju

biskupske slu$be. #rema programu što ga je on sam iscrtao, postao je !apostol i slu$itelj

Kristov, djelitelj otajstava o$ji2, glasnik kraljevstva, uzor i pravilo pobo$nosti, oči tijelaCrkve, pastir Kristovi2 ovaca, sućutan liječnik, otac i dadilja, suradnik o$ji, poljodjelac

o$ji, graditelj 2rama o$jega! 'usp. ?oralia 5=,997:=3 #H *9,5)4b75)5b.

1o je program što ga ovaj sveti biskup predla$e navjestiteljima Eiječi 7 kako jučer, tako i

danas 7 program koji je i on sam velikodušno nastojao provesti u $ivot. Hodine *+@. azilije

je, još ni pedesetogodišnjak, potrošen teškoćama i askezom, pošao ogu !u nadi vječnoga

$ivota, po susu Kristu Hospodinu našemu! ';e aptismo 9,:,@.

)ivot i djela sv Bazilija


"akon tri tjedna stanke, nastavljamo naše uobičajene susrete srijedom. ;anas bi2 se 2tio

pozvati na posljednju kate2ezu čija su tema bili $ivot i spisi svetog azilija. ivot toga

velikoga sveca i njegova djela bogati su poticajima na razmišljanje i pouku, koji ni za nas

danas nisu izgubili vrijednost.

#onajprije podsjećanje na otajstvo oga, koje ostaje najznačajnija i $ivotno va$na polazišna

točka za čovjeka. Otac je !počelo svega i uzrok postojanja svega što postoji, korijen svega

$ivoga! '(om. 9<,: de %ide3 #H *9,4)<c, a u prvom je redu !Otac našeg Hospodina susa



Krista! 'Anap2ora sancti asilii. ;olazeći do oga po stvorenjima, mi !postajemo svjesni

njegove dobrote i njegove mudrosti! 'azilije, Contra &unomium 9,943 #H :@,<44b. /in je

!slika dobrote Očeve i pečat s njime jednake %orme! 'usp. Anap2ora sancti asilii. /vojom

poslušnošću i svojom mukom utjelovljena Eiječ ostvarila je poslanje Otkupitelja čovjeka

'usp. azilije, n #salmum 45,53 #H :@,4<:ab usp. također ;e aptismo 9,:3 /C *<+,9<5.6 azilijevu nauku veliko značenje ima djelo ;u2a /vetoga. !Od njega, od Krista, izlio se

;u2 /veti3 ;u2 istine, dar posinstva, zalog buduće baštine, prvijenac vječni2 dobara,

$ivotvorna moć, izvor posvete! 'usp. Anap2ora sancti asilii. ;u2 o$ivljuje Crkvu,

ispunjava je svojim darovima, čini je svetom. /jajno svjetlo bo$anskoga otajstva odra$ava se

na čovjeku, slici o$joj, te mu uzvisuje dostojanstvo. Hledajući Krista, razumije se u

potpunosti čovjekovo dostojanstvo. azilije kliče3 !I-ovječeJ, s2vati svoju veličinu

razmišljajući o cijeni plaćenoj za tebe3 gledaj cijenu svoga otkupljenja i s2vati svoje

dostojanstvo! 'n #salmum 45,53 #H :@,4<:b. #osebice kršćanin, $iveći u skladu s

&vanđeljem, prepoznaje da su svi ljudi međusobno braća da je $ivot upravljanje dobrima primljenima od oga, te je stoga svatko odgovoran pred drugima, a tko je bogat mora biti

poput !izvršitelja zapovijedi oga dobročinitelja! '(om. ) de avaritia3 #H *:,9959799@).

/vi si moramo međusobno pomagati i surađivati kao udovi jednoga tijela ' Ep :=*,*.

;jela milosrđa nezaobilazan su oblik izjavljivanja vlastite vjere3 po njima ljudi slu$e samome

ogu 'usp. ?oralia <,:. 6 tom smislu, neki tekstovi azilijevi2 2omilija ostaju i danas

odva$an primjer3 !D#rodaj što imaš i podaj siromasimaD ' Mt 9@,::...3 jer, premda nisi ubio ili

počinio preljub ili ukrao ili izrekao la$no svjedočanstvo, ne koristi ti ničemu ako ne činiš i

ostalo3 samo tako moći ćeš ući u kraljevstvo o$je! '(om. in divites3 #H *9,:5=b7:59a.

1ko, doista, po o$joj zapovijedi $eli ljubiti bli$njega kao sebe sama, !ne smije posjedovati

ništa više nego što posjeduje njegov bli$nji! '(om. in divites3 #H *9,:59b.

6 vremenu oskudice i nevolje, strastvenim je riječima ovaj sveti biskup poticao vjernike da

!ne budu okrutniji od zvijeri..., prisvajajući što je zajedničko, posjedujući sami ono što

pripada svima! '(om. tempore %amis3 #H *9,*:<a. ;uboka azilijeva misao dobro je

vidljiva u ovoj dojmljivoj rečenici3 !/vi potrebiti gledaju naše ruke, kao što mi sami gledamo

ruke o$je kad smo u potrebi!. /asvim je zaslu$ena, tako, po2vala što ju je izrekao Hrgur

"azijanzenski3 !azilije nas je uvjerio da, kao ljudi, ne smijemo prezirati ljude, niti vrijeđati

Krista, zajedničku glavu sviju, svojom neljudskošću prema ljudima. "aprotiv, u tuđimnesrećama, moramo činiti dobro sebi samima slu$eći ogu svojim milosrđem, jer i samima

nam je potrebno milosrđe! 'Hrgur "azijanzenski, Oratio 4*,)*3 #H *),<5=b.

azilije nas, osim toga, podsjeća da nam je, $elimo li odr$ati u sebi $ivom ljubav prema ogu

i prema ljudima, potrebna &u2aristija, dostojna 2rana kršteni2, sposobna osna$iti nove sile

primljene krštenjem 'usp. ;e aptismo 9,*3 /C *<+,9@:. Eazlog je velike radosti mogućnost

sudjelovanja u &u2aristiji '?oralia :9,*3 #H *9,+49a, koja je ustanovljena !poradi

neprekidna čuvanja spomena na onoga koji je umro i uskrsnuo za nas! '?oralia 5=,::3 #H

*9,5)@b. &u2aristija, neizmjeran dar o$ji, u svakome od nas čuva spomen krsnoga pečata,

te nam omogućuje da $ivimo u punini i vjernosti milost krštenja. /toga sveti azilije



preporučuje čestu, pa i svakodnevnu pričest3 !#ričestiti se i svakoga dana, primajući sveto

tijelo i krv Kristovu, dobro je i korisno, jer on sam jasno ka$e3 D1ko jede moje tijelo i pije

moju krv ima $ivot vječniD ' Iv ),<4. 1ko dakle mo$e posumnjati neprestano pričešćivanje od

toga $ivota ne znači $ivjeti u punini> ' Ep. *@3 #H *:,454b. &u2aristija nam je, jednom

riječju, potrebna da bismo mogli u sebe primiti $ivot vječni 'usp. ?oralia :9,93 #H *9,+*+c.Konačno, azilije se zanimao i za onaj dio izabranoga o$jeg naroda koji čine mladi,

budućnost društva. "jima je namijenio govor o tome kako iskoristiti pogansku kulturu toga

doba. Gelikom uravnote$enošću i otvorenošću on priznaje da u klasičnoj knji$evnosti, grčkoj

i latinskoj, postoje primjeri kreposti. Ovi primjeri mogu biti korisni mladome kršćaninu koji

tra$i istinu 'usp. Ad Adolescentes *. /toga valja pri2vatiti tekstove klasični2 autora koliko je

to prikladno i u skladu s istinom3 tako uz kritičan stav 7 riječ je zapravo o pravoj

!razboritosti! 7 mladi rastu u slobodi. #oznatom slikom pčela, koje iz cvijeća uzimaju samo

ono što im koristi za med, azilije preporučuje3 !Kao što pčele znaju iz cvjetova uzeti med,

za razliku od ostali2 $ivotinja koje se ograničuju na u$ivanje u mirisu i u boji cvijeta, tako sei iz ovi2 spisa... mo$e dobiti neka korist za du2. ?oramo koristiti ove knjige slijedeći u

svemu primjer pčela. One ne idu na sve cvijeće bez razlike, niti nastoje odnijeti sve s onog

cvijeća na koje dođu, nego uzimaju samo koliko im slu$i za dobivanje meda, a ostalo

ostavljaju. A mi, ako smo mudri, uzet ćemo iz ti2 spisa ono što nam priliči i što je u skladu s

istinom, a ostavit ćemo ostalo! 'Ad Adolescentes 4. azilije ponajprije preporučuje mladima

da rastu u kreposti3 !;ok ostala dobra... prelaze od jednoga drugome, kao u igranju kockom,

samo je krepost neotuđivo dobro i ostaje kroz cijeli $ivot i nakon smrti! 'Ad Adolescentes <.

;raga braćo i sestre, $ivot i nauk azilijev podsjećaju neprestano na poruku &vanđelja, koja

proglašava spasenje i radost. danas ovaj sveti naučitelj Crkve od svi2 kršćana tra$i potpunu i

konkretnu ljubav do oga i do bli$njega, bezrezervno posvećenje Eiječi Hospodnjoj, te

savršeno vođenje kršćanskoga $ivota 'usp. ?oralia 5=,::3 #H *9,5)@c. a vas pak pozivam

da slušate i primate nauk ovog našeg oca u vjeri.

Šesnaest stoljeća od smrti sv. Ivana Zlatoustoga

Draga braćo i sestre

Ove godine pada šesnaest stoljeća od smrti svetoga vana Blatoustoga '4=+7:==+. ?o$e se

reći da je van iz Antio2ije, nazvan Krizostom, to jest !Blatousti! zbog svoje rječitosti $iv i

danas, pa i zbog svoji2 djela. Anonimni pisar prepisivač ostavio je zapisano da su ona !prošla

cijelim svijetom kao bljesak munje!. "jegovi spisi i nama, kao i vjernicima njegova doba koji

su opetovano bili bez njega zbog njegovi2 progonstava, omogućuju da $ivimo s njegovim

knjigama unatoč njegovoj odsutnosti. 1o je ono što je i on sam predlagao iz progonstva u

jednome svome pismu 'usp. Olimpijadi, #ismo 5,4<.

Eođen oko *4@. u Antio2iji /irijskoj 'danas AtakPa na jugu 1urske, tamo je i obnašaosvećeničku slu$bu oko jedanaest godina do *@+. kada je imenovan biskupom Carigrada te je



u glavnome gradu Carstva obnašao svoju biskupsku slu$bu prije dva progona, koji su slijedili

brzo jedan za drugim, između 4=*. i 4=+. ;anas ćemo se zadr$ati na promišljanju

Krizostomovi2 antio2ijski2 godina.

/iroče je zbog smrti oca ostao u djetinjoj dobi, $ivio je s majkom Antusom koja je u njega

uda2nula pro%injenu ljudsku osjećajnost i duboku kršćansku vjeru. #olazio je osnovno i višeškolovanje okrunjeno tečajevima iz %ilozo%ije i retorike, a učitelj mu je bio poganin 0ibanio,

najpoznatiji govornik onoga doba. 6 njegovoj školi van je postao najveći govornik kasne

grčke antike. Kršten je *)5., za crkveni ga je $ivot pripremio biskup ?elecije koji ga je *+9.

postavio za lektora. 1a činjenica označila je slu$beni ulazak Krizostoma u crkveni cursus. Od

*)+. do *+:. je polazio Asceterij 'Asceterio, neku vrstu sjemeništa u Antio2iji zajedno sa

skupinom mladi2, od koji2 su neki postali biskupi pod vodstvom poznatoga egzegete ;iodora

iz 1arsa koji je vana uveo u povijesno7knji$evnu egzegezu, karakterističnu za antio2ijsku

tradiciju.

#otom se na četiri godine povukao među eremite na obli$nju planinu /ilpio. 1o povlačenje u

samoću produ$io je još dvije godine, koje je pro$ivio sam u spilji pod vodstvom jednog

!starca!. 6 tome razdoblju potpuno se posvetio razmatranju !Kristovi2 zakona!, evanđelja i

osobito #avlovim poslanicama. Kada se razbolio nije mogao brinuti sam o sebi te se morao

vratiti u kršćansku zajednicu u Antio2iji 'usp. #alladio, ivot <. Hospodin je intervenirao Q

pojašnjava $ivotopisac Q s bolešću u pravi trenutak da bi vanu omogućio da slijedi svoj pravi

poziv. Bapravo, on sam će napisati da bi ako bi trebao izabrati alternativu između nedaća

upravljanja Crkvom i mira monaškoga $ivota tisuću puta radije odabrao pastoralno slu$enje

'usp. O svećeništvu, ),+3 Krizostom se osjećao pozvanim upravo na to. tu se dogodila

odlučujuća promjena njegove povijesti zvanja3 pastir duša s punim radnim vremenom

liskost s riječju o$jom, što ju je njegovao u tijeku godina pustinjačkog $ivota u njemu je

do zrelosti dovela nezadr$ivu potrebu da propovijeda evanđelje, da drugima daruje ono što je

on sam primio u godinama razmatranja. ?isionarski ideal tako ga je, vatrene duše, uveo u

pastoralnu skrb.

zmeđu *+5. i *+@. vratio se u grad. Rakonom je postao *59, svećenikom *5), te je postao

slavan propovjednik u crkvama svoga grada. ;r$ao je 2omilije protiv arijanaca, nakon koji2

su slijedile one u spomen na antio2ijske mučenike i druge za glavne liturgijske blagdane3

riječ je o velikome nauku vjere u Krista, također u svjetlu njegovi2 sveti2. vanova !junačkagodina! bila je *5+, takozvana godina !ustanka kipova!. "arod je srušio carske kipove u znak

prosvjeda protiv povišenja poreza. Gidi se da se neke stvari u povijesti ne mijenjaju 6 tim

danima korizme i tjeskobe zbog imperatorovi2 kazni koje su prijetile, on je odr$ao svoje ::

zanosne #ropovijedi o kipovima, usmjerene na pokoru i obraćenje. "akon toga uslijedilo je

razdoblje radosne pastoralne skrbi '*5+7*@+.

Krizostom je među najplodnijim Ocima3 do njega je do nas došlo 9+ traktata, više od +==

autentični2 propovijedi, komentari na ?ateja i #avla '#oslanice Eimljanima, Korinćanima,

&%e$anima i (ebrejima te :49 pismo. "ije bio spekulativni teolog. "o, prenosio je

tradicionalni i pouzdani nauk Crkve u doba teološki2 razila$enja potaknuti2 nadasve



arijanstvom, to jest nijekanjem Kristova bo$anstva. Bato je pouzdani svjedok dogmatskoga

razvitka što ga je dostignula Crkva u G. i G. stoljeću. "jegova je teologija na pro%injeni način

pastoralna, i u njoj je stalno izra$ena briga za dosljednost između misli izrečene riječju i

onoga što se $ivi. 1o je na osobit način nit vodilja sjajni2 kate2eza kojima je katekumene

pripremao na primanje krštenja. Kada je već bio blizu smrti napisao je da je vrijednostčovjeka u !točnome poznavanju pravoga nauka i u čestitosti $ivota! '#ismo iz progonstva.

;vije stvari Q poznavanje istine i čestitost $ivota Q idu skupa3 znanje se mora provesti u $ivot.

/vaka je njegova intervencija uvijek je kanila u vjernicima razviti korištenje inteligencije,

istinskoga razuma, kako bi se s2vatili i u $ivot proveli moralni i du2ovni za2tjevi vjere.

van Blatousti svojim spisima skrbi za to da du2ovno prati cjeloviti razvitak osobe, u njezinoj

%izičkoj, intelektualnoj i vjerskoj dimenziji. Eazličite %aze rasta uspoređuju se s isto tolikim

brojem beskrajnoga oceana3 !#rvo od ti2 mora je djetinjstvo! '(omilija 59,< o ?atejevu

evanđelju. "aime, !upravo u to prvo doba očituju se nagnuća poroku i kreposti!. Bbog toga

o$ji zakon od najranijeg doba mora biti utisnut u dušu !kao na voštanu ploču! '(omilija*,9, o vanovu evanđelju3 ta je dob zapravo najva$nija. ?oramo imati na umu koliko je

va$no da u toj prvoj %azi $ivota u čovjeka stvarno uđu velika usmjerenja koja daju ispravnu

perspektivu egzistenciji. Krizostom zato preporučuje3 !oš od najranije dobi opremite djecu

du2ovnim oru$jem i poučite i2 da se prekri$e na čelu rukom! '(omilija 9:,+ o #rvoj

poslanici Korinćanima. ;olaze potom adolescencija i mladost3 !#o djetinjstvu slijedi more

adolescencije u koje pušu sna$ni vjetroviS jer u nama rasteS po$uda! '(omilija 59,< o

?atejevu evanđelju. "a kraju dolaze zaruke i vjenčanje3 !"akon mladosti dolazi doba zrele

osobe, u kojemu sti$u obiteljske obveze3 to je vrijeme tra$enja $ene! 'isto tamo. On podsjeća

na svr2e braka obogaćujući i2 Q pozivajući na krepost umjerenosti Q bogatim spletom personalizirani2 odnosa. ;obro pripremljeni supru$nici na taj način preprečuju put rastavi3

sve se događa s radošću i djeca se mogu odgajati za kreposti. Kada se potom rodi prvo dijete,

ono je !kao most troje postaju jedno tijelo jer dijete spaja dva dijela! '(omilija 9:,< o

#oslanici Korinćanima i troje tvore !obitelj, malu Crkvu! '(omilija :=,) o #oslanici

&%e$anima.

Krizostom je uobičajeno propovijedao u tijeku liturgije, !mjesta! u kojemu se zajednica

izgrađuje Eiječju i &u2aristijom. "a njoj okupljeno mnoštvo očituje jedinu Crkvu '(omilija

5,+ o #oslanici Eimljanima, sama je riječ upućena na svakome mjestu svima '(omilija :4,:o #rvoj poslanici Korinćanima, a eu2aristijsko zajedništvo postaje učinkoviti znak jedinstva

'(omilija *:,+ o ?atejevom evanđelju. "jegov pastoralni plan bio je uključen u $ivot Crkve

u kojoj su vjernici laici krštenjem poprimali svećeničku, kraljevsku i proročku slu$bu.

Gjerniku laiku ka$e3 ! tebe također krštenje čini kraljem, svećenikom i prorokom! '(omilija

*,< o #oslanici Korinćanima. z toga proizlazi osnovna obveza poslanja jer je svatko u

određenoj mjeri odgovoran za spasenje drugi23 !"ačelo našega društvenoga $ivota jeS ne

zanimati se samo za sebe! '(omilija @,: o Knjizi #ostanka. /ve se odvija između dva pola3

velike Crkve i !male Crkve!, obitelji, u uzajamnom odnosu.

Kako mo$ete vidjeti, draga braćo i sestre, ta Krizostomova lekcija o autentičnoj kršćanskoj prisutnosti vjernika laika u obitelji i u društvu i danas je više nego aktualna. ?olimo



Hospodina da nas učini poslušnima za naučavanja ovoga velikoga 6čitelja vjere.

U Krizostomu vidljivo bitno jedinstvo misli i djelovanja


;anas nastavljamo svoje razmišljanje o svetome vanu Blatoustom. "akon razdoblja

provedenoga u Antio2iji, *@+. godine imenovan je biskupom u Carigradu, glavnome gradu

stočnoga rimskog carstva. Od samoga početka van je planirao re%ormu svoje Crkve3

siromaštvo biskupske palače moralo je biti primjer za sve 7 kler, udovice, mona2e, dvorjane i

bogate. "o, na$alost ne mali broj nji2 7 uvrijeđen njegovim prosudbama 7 udaljio se od njega.

Grlo skrban za siromašne, van je nazvan i !/kupljač milostinje!. Bapravo, kao bri$niupravitelj uspio je ustanoviti vrlo cijenjene karitativne ustanove. "jegova poduzetnost na

različitim područjima pretvorila ga je u opasnoga rivala nekima. "o, on se, poput pravoga

#astira, prema svima odnosio srdačno i očinski. Osobito se nje$no odnosio prema $enama i u

posebnoj skrbi za brak i obitelj. Gjernike je pozivao da sudjeluju u liturgijskom $ivotu, koji je

svojom genijalnom kreativnošću učinio sjajnim i privlačnim.

6natoč dobroga srca, nije imao miran $ivot. Kao #astir glavnoga grada Carstva često je bio

uvlačen u politička pitanja i intrige zbog svoji2 stalni2 odnosa s vlastima i civilnim

ustanovama. "a crkvenome planu, pak, budući da je u Aziji 4=9. godine razvlastio šest

biskupa koji su bili nedostojno izabrani, bio je optu$en da je prešao granice svoje jurisdikcije,te ja tako postao meta olaki2 optu$aba. oš je jedna izlika za napade na njega bila i prisutnost

nekoliko egipatski2 mona2a koje je ekskomunicirao patrijar2 1eo%il Aleksandrijski, a koji su

se sklonili u Carigrad. Kasnije je došlo do $ive polemike započete kritikama što i2 je

Blatousti uputio carici &udoziji i njezinim dvorjankama, koje su reagirale nabacujući se na

njega ozloglašavanjem i uvredama. tako je došlo do njegove smjene na /inodi što ju je

organizirao sam patrijar2 1eo%il 4=*., nakon čega je uslijedila osuda na prvo kratko

progonstvo. "akon njegova povratka, neprijateljstvo potaknuto protiv njega proizišlo iz

prosvjeda protiv blagdana u čast carice 7 koje je biskup smatrao poganskima 7 te protjerivanje

svećenika zadu$eni2 za krštenja na 6skrsno bdjenje 4=4. bili su početak progonaKrizostomovi2 sljedbenika, takozvani2 !vanovaca!.

1ada je van pismom prijavio te činjenice rimskome biskupu nocentu . "o, bilo je već

prekasno. 1ako je 4=). ponovno morao u progonstvo, ovaj puta u Cucusu u Armeniji. #apa,

premda je bio uvjeren u njegovu nevinost, nije mogao pomoći prognaniku. Koncil, što ga je

$elio Eim za pomirenje između dva dijela Carstva i između nji2ovi2 Crkava, nije se mogao

odr$ati. Mtetno premještanje iz Cucuse prema #Ptiusu, nikada dosegnutome cilju, moralo je

spriječiti posjete vjernika i slomiti otpor prognanika na kraju snaga3 osuda na progonstvo bila

je prava osuda na smrt ;irljiva su brojna pisma iz progonstva u kojima van izra$ava svoju

pastoralnu zabrinutost izrazima jaki2 osjećaja i o$alošćenosti zbog progonstava protiv



njegovi2 sljedbenika. ?arš prema smrti zaustavio se u Komani u #ontu. 1amo je van na

samrti odnesen u kapelu mučenika svetoga aziliska, gdje je ispustio du2 ogu i bio

pokopan, mučenik uz mučenika '#alladio, ivot 99@. ;ogodilo se to 94. rujna 4=+., na

blagdan 6zvišenja svetoga Kri$a. Ee2abilitirao ga je 4*5. godine 1eodozije . Eelikvije

svetoga biskupa, polo$ene u crkvu Apostola, potom su 9:=4. prenesene u Eim u prvotnukonstantinovsku baziliku, a sada počivaju u kapeli Kanoničkoga zbora u bazilici /v. #etra.

Bnatan je dio ti2 relikvija :4. kolovoza :==4. papa van #avao . darovao patrijar2u

artolomeju . iz Carigrada. 0iturgijski spomen sveca slavi se 9*. rujna. la$eni van FF.

proglasio ga je zaštitnikom ;rugoga vatikanskog koncila.

O vanu Krizostomu govorilo se da je og učinio da se u njemu vidi drugoga #avla,

naučitelja /vijeta, kada je uzdignut na prijestolje "ovoga Eima, to jest Carigrada. Bapravo, u

Krizostomu je vidljivo bitno jedinstvo misli i djelovanja kako u Antio2iji tako i u Carigradu.

#romijenila se samo uloga i prilike3 u prvoj je bio prezbiter u jednome gradu Carstva u

drugoj je biskup glavnoga grada gdje mu je na raspolaganju bilo puno šire polje djelovanja islušateljstvo. "o, već u antio2ijskom propovijedanju Krizostomovo idealno obzorje bilo je

jasno ocrtano u komentaru prvi2 stranica Knjige #ostanka. Eazmatrajući osam djela što i2 je

og učinio u nizu od šest dana, Blatousti je vjernike 2tio sa stvaranja uputiti natrag

/tvoritelju3 !Geliko je dobro!, ka$e, !znati što je stvorenje i ono što je /tvoritelj!. Bamjena

dviju uloga, što je dovelo do promjene svjetla u tamu, ono je što je Hrke odvelo u idolatriju

'#ropovijed 9,9 o Knjizi #ostanka.

ogu stvoritelju pridru$uje se og susretljivosti 'sPnkatabasis koji palome i stranome

čovjeku šalje pismo, /veto pismo. og je nazvan !nje$nim ocem! 'p2ilostorgios 'isto tamo,

liječnikom duša '(omilija 4=,* o Knjizi #ostanka, majkom 'isto tamo i osjećajnim

prijateljem 'O providnosti, 5,9979:. 6 korizmi *5). godine van povezuje oga /tvoritelja i

oga /pasitelja imajući pred očima 6skrs3 og je toliko 2tio spasenje stvorenoga čovjeka da

nije poštedio svoga jedinoga /ina '(omilija :,9 o Knjizi #ostanka. "a taj način Blatousti

vjernike uvodi u soteriološko viđenje kozmičke dimenzije. Kasnije će, s #avlom, u $ivotu i

djelovanju kršćanina istaknuti $ivotno i dinamično načelo ;u2a '#neuma koji mijenja

svjetovnu zbilju. Ba vana je du2ovno 'pneumatikos ono što se odnosi na pobuđivanje

#araklita '1ješitelja3 !Kao što oni koji dobivaju krila ;u2a!, pojašnjava sveti biskup, !samo

svoje tijelo čine du2ovnim, tako i oni koji bje$e od ;u2a... od svoje duše čine tijelo!'(omilija 9*,+ o #oslanici Eimljanima. #astir cijeli skup svoga slušateljstva integrira u novu

du2ovnu zgradu, pozivajući ga da promijeni uobičajeni način s2vaćanja i djelovanja. "a taj

način relativno usmjerava prema apsolutnom, vremenito prema vječnome. 6 o$jemu je

planu kršćanin pozvan u retrospektivi do$ivjeti prva vremena 'zemaljski raj, a u anticipaciji

buduću stvarnost.

"a tome temelju van baš u Carigradu, u produljenome komentaru ;jela apostolski2,

predla$e model prve Crkve ';j 4,*:7*+ razvijajući društvenu !utopiju! 'gotovo kao !idealni

grad!. Eiječ je, na kraju, o tome da se gradu dadne kršćanska duša i izgled, suočavajući se s

glavnim aspektima njegova $ivota 7 kao što su odnosi između bogati2 i siromašni2 7 u znakuneviđene i pro$ivljene solidarnosti. "o, nije bilo jednostavno uvjeriti moćnike da biskup sa



svojom zajednicom mo$e pru$iti alternativu uobičajenome s2vaćanju urbanoga svijeta. On je,

potom, s #avlom 'usp. 9 Kor 5,99 podupirao primat pojedinoga kršćanina, pa i roba,

siroma2a 7 ali otkupljenoga 7 u odnosu na grčki polis u kojemu su široki slojevi pučanstva bili

isključeni iz građanski2 prava i gdje se domovinu smatralo dragocjenijom od majke i oca.

Obzorje kršćanske zajednice nadilazi i relativizira, prema Krizostomovu sudu, obzorje polisa3!"aša je domovina na nebesima! '8il *,:=.

"a kraju svoga $ivota, iz progonstva na granicama Armenije, !najudaljenijega mjesta na

svijetu!, van 7 nadovezujući se na svoju prvo propovijed iz *5). 7 vraća se temi koja mu je

bila draga o planu što ga og slijedi u odnosu na čovječanstvo3 to je !neizreciv i nes2vatljiv!

plan, što ga On jamačno vodi s ljubavlju 'usp. O providnosti :,). "a taj je način, unatoč

svojim patnjama, Blatousti ponovno potvrdio otkriće da og ljubi svakoga od nas

beskonačnom ljubavlju i zato 2oće spasenje sviju. /a svoje je strane sveti biskup velikodušno

surađivao u tome spasenju, ne štedeći se tijekom cijeloga svoga $ivota. "aime, posljednjom

je svr2om svoga postojanja smatrao slavu o$ju što je 7 već na samrti 7 i ostavio kao krajnjuoporuku3 !/lava ogu na svemu! '#alladio, ivot 99.

*ertulijan

;raga braćo i sestre, krajem drugog i početkom trećeg stoljeća 1ertulijan započinje niz

kršćanski2 pisaca latinskoga jezika. "jegovo je djelo dalo odlučujuće plodove, koje se nikako

ne bi smjelo podcjenjivati. "jegov utjecaj razvija se na više razina3 od načina izričaja i

preuzimanja klasične kulture, do određivanja zajedničke !kršćanske duše! u svijetu ioblikovanja novi2 prijedloga za ljudski su$ivot. "isu nam poznati točni datumi njegova

rođenja i njegove smrti. Bnamo, međutim, da je u Kartagi, od roditelja i poganski2 učitelja,

primio dobro obrazovanje iz retorike, %ilozo%ije, prava i povijesti. Obratio se potom na

kršćanstvo, privučen 7 kako se čini 7 primjerom kršćanski2 mučenika. #očeo je objavljivati

svoje najpoznatije spise 9@+. godine. "o, pretjerano individualistička potraga za istinom

potkrijepljena nemirnim karakterom postupno ga je dovela do toga da napusti zajedništvo s

Crkvom. pak, originalnost njegove misli, zajedno s upečatljivim izričajem osigurala mu je

istaknuto mjesto u drevnoj kršćanskoj knji$evnosti.

Osobito su poznati njegovi spisi apologetskog karaktera. Oni otkrivaju dvije glavne nakane3da se odbace teške optu$be što su i2 pogani upućivali na račun nove religije, te ona pozitivna

i misionarska, da se prenese poruka &vanđelja u dijalogu s kulturom toga doba. "jegovo

najpoznatije djelo Apologeticum upozorava na nepravedno ponašanje politički2 vlasti prema

Crkvi tumači i brani nauk i običaje kršćana utvrđuje razlike između nove religije i glavni2

struja tadašnje %ilozo%ske misli pokazuje pobjedu ;u2a, koji se nasilju svoji2 neprijatelja

suprotstavlja krvlju mučenika3 !Koliko god ona bila pro%injena 7 piše ovaj A%rikanac 7 vaša

okrutnost ničemu ne slu$i3 naprotiv, našoj zajednici ona je poziv. /vakim zama2om vašeg

srpa mi postajemo brojniji3 krv je kršćana sjeme 'semen est sanguis c2ristianorum!

' Apologeticum <=,9*.



"o, 1ertulijan, kao svaki dobar apologet, s2vaća u isto vrijeme i potrebu pozitivnog

prenošenja biti kršćanstva. 6 tu svr2u rabi spekulativnu metodu da bi oslikao racionalne

temelje kršćanske dogme. #rodubljuje i2 na sustavan način, počevši od opisa !oga kršćana!3

!Onaj kojem se mi klanjamo 7 svjedoči naš apologet 7 og je jedini!. "astavlja, slu$eći se

antitezama i karakterističnim paradoksima svoga izričaja3 !On je nevidljiv, premda ga se vidinedostupan, premda ga je prisutan po milosti nes2vatljiv, premda ga se ljudskim osjetilima

mo$e s2vatiti stoga je istinit i velik! 'isto, 9+,97:.

1ertulijan, usto, poduzima ogroman korak u razvoju trojstvenoga nauka, suočavajući se s

problemom de%inicije triju bo$anski2 osoba3 one se razlikuju !ne po naravi, nego stupnjem

ne po biti, nego %ormom ne po moći, nego po speci%ičnosti jedine biti, jedine moći, jer og je

jedan! 'Adversus #raTeam :,4. "ije manje va$na njegova kristologija3 !?i vjerujemo 7 piše

on 7 da jedini og ima i /ina, svoju Eiječ, koji od njega samoga proizlazi, po kojemu je sve

stvoreno, i bez kojega ništa nije stvoreno da je on poslan od Oca u ;jevici da se od nje

rodio, čovjek i og, /in čovječji i /in o$ji! 'isto, :,9.

Ovaj a%rički autor govori i o ;u2u /vetomu, dokazujući njegov karakter osobe i bo$anstva3

!Gjerujemo da je, po svome obećanju, sus Krist poslao po Ocu ;u2a /vetoga, #arakleta,

posvetitelja vjere oni2 koji vjeruju u Oca, u /ina i ;u2a! 'isto, :,9. "adalje, u njegovim

djelima čitaju se brojni tekstovi o Crkvi 'koju 1ertulijan uvijek priznaje DmajkomD, pa i nakon

svoga pristajanja uz montanizam, o moralnom $ivotu kršćana, o budućem $ivotu. "jegovi su

spisi va$ni i radi razumijevanja $ivi2 pokreta unutar kršćanski2 zajednica s obzirom na

la$enu ;jevicu ?ariju, sakramente eu2aristije, $enidbe i pomirenja, s obzirom na #etrovo

prvenstvo, na molitvu... "a osobiti način ovaj apologet potiče kršćane na nadu koja 7 prema

njegovim spisima 7 nije samo krepost sama za sebe, nego je način postojanja koji obuzima

svaki vid kršćanskoga $ivljenja. 1ako je Hospodinovo uskrsnuće predstavljeno kao temelj

našeg budućeg uskrsnuća, te označuje osnovni predmet kršćanskoga uzdanja3 !1ijelo će

uskrsnuti 7 kategorički izjavljuje 1ertulijan 7 čitavo tijelo, baš tijelo, cjelovito tijelo. Hdjegod

se našlo, ono je sačuvano kod oga, po vjernom posredniku između oga i ljudi, susu

Kristu, koji će vratiti oga čovjeku i čovjeka ogu! ' De resurrectione carnis )*,9.

/ ljudskog stanovišta mo$e se bez sumnje govoriti o 1ertulijanovoj drami. #rolaskom godina

postao je sve za2tjevniji u odnosu na kršćane. Očekivao je od nji2 da u svim okolnostima, a

osobito u progonstvima, zauzmu junački stav. 1vrd u svojim stavovima, nije štedio na teškimkritikama te se neizbje$no našao izoliran. 6ostalom, i danas su otvorena mnoga pitanja, ne

samo o 1ertulijanovoj teološkoj i %ilozo%skoj misli, već i o njegovu ponašanju prema

političkim institucijama i poganskom društvu, prema antičkoj %ilozo%iji, retorici i općenito

prema kulturi njegova doba. "o, njegov je utjecaj na kršćanske pisce bio značajan, počevši

od Ciprijana koji je poput njega bio iz A%rike, te je često od svoji2 suradnika tra$io3 ;a

magistrum 'to jest3 !-itaj mi učitelja!, a taj učitelj bio je 1ertulijan.

6 konačnici, 1ertulijan ostaje zanimljiv svjedok prvi2 vremena Crkve, kad su se kršćani našli

u ulozi promicatelja !nove kulture! u bliskom susretu između klasične baštine i evanđeoske

poruke. "jegova je ona poznata izjava po kojoj je naša duša !naturaliter kršćanska! 'to jest



!po naravi kršćanska! Apologeticum 9+,), gdje on podsjeća na trajan kontinuitet između

autentični2 ljudski2 vrijednosti i oni2 kršćanski2. #oznata je i misao preuzeta izravno iz

&vanđelja, prema kojoj !kršćanin ne mo$e mrziti čak ni svoje neprijatelje!

'usp. Apologeticum *+, gdje moralni aspekt odluke vjere za2tijeva !nenasilje! kao $ivotno

pravilo3 i nema nikoga tko ne bi uočio aktualnost ovoga nauka i u svjetlu gorljive rasprave oreligijama.

6 1ertulijanovim spisima zapravo se mogu još i danas naći mnoge teme s kojima bi se valjalo

suočiti. One nas uvode u plodnu nutarnju potragu na koju potičem sve vjernike, kako bi na

još uvjerljiviji način znali izreći #ravilo vjere, ono 7 vratimo li se ponovno 1ertulijanu 7

!prema kojem vjerujemo da postoji samo jedan og, i nijedan drugi izvan /tvoritelja svijeta3

on sve stvorio iz ničega po svojoj Eiječi, rođenoj prije svi2 stvari! ' De praescriptione

haereticorum, 9*,9.

Sv +iprijan, uzor odgovornosti u službi i učitelj molitve

Draga braćo i sestre,

Ciprijan !je bio prvi biskup koji je u A%rici zadobio vijenac mučeništva.! 6sto, njegova je

slava 7 o čemu svjedoči đakon #oncije, koji je napisao njegov prvi ivot 7 povezana s

njegovim knji$evnim djelom i pastoralnim radom kroz trinaest godina od njegova obraćenja

do mučeništva 'usp. Gita 9@,9 9,9. Eođen u Kartagi u bogatoj poganskoj obitelji, nakon

rasipne mladosti, Ciprijan se s *< godina obraća na kršćanstvo. On sam pripovijeda o svome

du2ovnome putu3 !;ok sam još bio kao u nekoj tamnoj noći 7 piše on nekoliko mjeseci nakon

svoga krštenja 7 činilo mi se krajnje teškim i mučnim učiniti ono na što me pozivalo o$jemilosrđe... io sam vezan premnogim greškama svoga pret2odnog $ivota i nisam vjerovao da

bi2 se od nji2 mogao osloboditi. 1oliko sam slijedio poroke i pogodovao svojim zlim

nagnućima... "o potom, uz pomoć preporoditeljske vode, oprana je bijeda moga pret2odnoga

$ivota nenadmašivo svjetlo raširilo se mojim srcem drugo rođenje pretvorilo me u sasvim

novo biće. "a čudesan način počela je tada nestajati svaka sumnja... asno sam s2vatio da je

ono što je dotad $ivjelo u meni bilo zemaljsko, u ropstvu porocima i tijelu, a bo$ansko i

nebesko bilo je ono što je ;u2 /veti u meni već bio porodio! 'Ad ;onatum, *74. Odma2

nakon obraćenja, Ciprijan 7 ne bez zavisti i otpora 7 izabran je u svećeničku slu$bu i u

biskupsko dostojanstvo. Kroz kratko razdoblje svoga biskupstva suočavao se s prvim progonima određenima nekim carskim ediktom, prvo onim ;ecijevim ':<=., a onda i

Galerijanovim ':<+.7:<5.. "akon ;ecijeva progona naš se biskup morao sna$no zalo$iti u

obnovi discipline unutar kršćanske zajednice. ?nogi su se vjernici, zapravo, bili odrekli vjere

ili nisu odr$ali ispravan stav pred kušnjama. ili su to takozvani lapsi 7 to jest !posrnuli! 7

koji su se $ivo $eljeli vratiti u zajednicu. Easprava o nji2ovu ponovnu primanju dovela je do

podjele kartaški2 kršćana na lapsiste i rigoriste. 1im teškoćama valja pridodati i tešku kugu

koja je potresla A%riku te podigla mučna teološka pitanja kako unutar zajednice, tako i u

odnosu prema poganima. Konačno, treba napomenuti i sukob između Ciprijana i rimskog

biskupa /tjepana o valjanosti krštenja što su ga poganima podjeljivali krivovjerni kršćani.



6 tim teškim uvjetima Ciprijan je pokazao izvrsne sposobnosti upravljanja3 bio je strog, ali

ne ne%leksibilan prema lapsima, priznajući im mogućnost oprosta nakon primjerene pokore

pred Eimom je čvrsto branio zdrave predaje a%ričke Crkve bio je čovječan i obu2vaćen

najistinskijim evanđeoskim du2om dok je poticao kršćane na bratsku pomoć poganima u

vrijeme kuge znao je odr$ati pravu mjeru dok je opominjao vjernike 7 često prestrašene da ćeizgubiti $ivot ili zemaljska dobra 7 da za nji2 pravi $ivot i prava dobra nisu od ovoga svijeta

bio je neumoljiv u borbi protiv pokvareni2 običaja i grije2a koji su razarali moralni $ivot,

posebice protiv škrtosti. !1ako je provodio svoje dane 7 pripovijeda đakon #oncije 7 kad je po

prokonzulovu nalogu nenadano u njegov dom stigao vođa redarstva! 'Gita, 9<,9. 1oga dana

sveti je biskup u2ićen te je nakon kratka ispitivanja odva$no izdr$ao mučeništvo usred svoga

naroda.

Ciprijan je sastavio brojne rasprave i pisma, uvijek vezane uz svoju pastoralnu slu$bu. "e

previše naklon teološkom umovanju, pisao je ponajprije u cilju izgradnje zajednice i dobra

ponašanja vjernika. ;oista, Crkva je tema koja mu je daleko dra$a od svega ostaloga. #ritomrazlikuje vidljivu Crkvu, onu 2ijerar2ijsku, i nevidljivu Crkvu, onu mističnu, ali i sna$no

potvrđuje da je Crkva samo jedna, utemeljena na #etru. "eumorno ponavlja da !tko se udalji

od #etrove stolice, na kojoj je utemeljena Crkva, zavarava se misli li da ostaje u Crkvi! ';e

ecclesiae cat2olicae unitate, 4.

Ciprijan dobro zna da !izvan Crkve nema spasenja! '&pistola 4,4 i +*,:9, te da !ne mo$e

imati oga za Oca tko nema Crkvu za majku! ';e ecclesiae cat2olicae unitate, 4. Bnačajka

koja je neodvojiva od Crkve njezino je jedinstvo, simbolizirano Kristovom 2aljinom bez

šavova 'isto, +3 jedinstvo koje svoj temelj nalazi u #etru 'isto, 4, a svoje savršeno ostvarenje

u &u2aristiji '&pistola )*,9*. !#ostoji samo jedan og, samo jedan Krist 7 opominje Ciprijan

7 samo jedna je njegova Crkva, samo jedna vjera, samo jedan kršćanski narod, okupljen u

čvrstom jedinstvu cementom sloge. A ne mo$e se razdvojiti ono što je po svojoj naravi jedno!

';e ecclesiae cat2olicae unitate, :*.

"e smije se zanemariti, na kraju, ni Ciprijanov nauk o molitvi. On prije svega otkriva da je

molitva, poput vjere, kršćaninu darovana s Očenašom. ;arovana je u mno$ini, !da tko moli

ne bi molio samo za sebe. "aša molitva javna je i zajednička, pa kad molim, ne molimo samo

za jednoga, nego za čitav narod, jer s čitavim smo narodom jedno! ';e ;ominica oratione,

5. 1ako osobna i liturgijska molitva ostaju čvrsto međusobno povezane. "ji2ovo jedinstvo proizlazi iz činjenice da obje odgovaraju na istu Eiječ o$ju. Kršćanin ne ka$e !Oče moj!,

već !Oče naš!, pa i u tajnosti zatvorene sobe, jer zna da je na svakom mjestu i u svakoj prilici

on član istoga 1ijela.

!?olim stoga, ljubljena braćo 7 piše kartaški biskup 7 kako nas je og, 6čitelj, naučio. Eiječ

je o povjerljivoj i intimnoj molitvi kad molimo oga onim što je njegovo, kad prema

njegovim ušima uzdi$emo molitvu Kristovu. "eka Otac prepozna riječi svoga /ina dok

izgovaramo molitvu3 onaj koji prebiva u nutrini duše, neka bude prisutan i u glasu... Kad se

moli, potom, valja govoriti i moliti na taj način da se, stegom, odr$i mir i suzdr$anost.

?islimo na to da smo pod pogledom o$jim. Galja se svidjeti bo$anskim očima bilo stavom



tijela, bilo tonom glasa... A kad se sastajemo s braćom i slavimo bo$anske $rtve s o$jim

svećenikom, moramo se spomenuti stra2opoštovanja i stege, ne smijemo razbacivati uokolo

svoje molitve neslo$nim glasovima, niti nasrtati bučnom rječitošću molitve, koja zapravo

treba biti prinesena ogu u smjernosti, jer og sluša, ne glas, nego srce 'non vocis sed cordis

auditor est! '*74.6 konačnici, Ciprijan se smješta na izvorište one plodne teološko7du2ovne predaje koja u

!srcu! vidi povlašteno mjesto molitve. #rema ibliji i Ocima srce je čovjekova nutrina,

mjesto gdje prebiva og. 6 njemu se ostvaruje onaj susret u kojem og govori čovjeku, a

čovjek sluša oga čovjek govori ogu, a og sluša čovjeka. A sve to po jedinoj bo$anskoj

Eiječi. 6pravo u tom smislu, /maragd, opat /vetog ?i2aela u ?osi u prvim godinama

devetog stoljeća, odra$avajući Ciprijanovu misao, ka$e da je molitva !djelo srca, ne usana, jer

og gleda, ne na riječi, nego na srce molitelja! 'Gijenac mona2N, 9.

#redragi, usvojimo takvo !srce u stavu slušanja!, o kojemu nam govore iblija 'usp. 9 Kr

*,@ i Oci. 1o nam je tako potrebno /amo tako moći ćemo u punini iskusiti da je og naš

Otac i da je Crkva, sveta Baručnica Kristova, doista naša ?ajka.

Sv mbrozije -ouka u vjeri neodvojiva je od primjera životom

;raga braćo i sestre, sveti biskup Ambrozije 7 o kojemu ću danas govoriti 7 umro je u ?ilanu

noću između *. i 4. travnja *@+. godine, u zoru Gelike subote. ;an ranije, oko pet

poslijepodne, počeo je moliti, polegnut u postelju, rašireni2 ruku u obliku kri$a. /udjelovao

je, tako, u svečanom vazmenom trodnevlju, u smrti i uskrsnuću Hospodinovu. !Gidjeli smokako mu se miču usne, no nismo mu čuli glasa!, svjedočio je #aulin, vjerni đakon koji je na

Augustinov poticaj napisao Ambrozijev ivot. 6 jednom trenutku stanje mu se pogoršalo.

(onorata, biskupa Gercellija, koji je tada pomagao Ambroziju i spavao na gornjem katu,

probudio je glas koji mu je ponavljao3 !6stani, brzo Ambrozijo umire...! (onorat je 2itro

sišao 7 nastavlja #aulin 7 !i ponudio svecu 1ijelo Hospodinovo. 1ek što ga je primio i

progutao, Ambrozije je predao du2, uzimajući sa sobom i tu popudbinu. 1ako njegova duša,

okrijepljena snagom te 2rane, sada u$iva u društvu anđela! 'Gita 4+. 1oga Gelikog petka *@+.

godine širom raširene ruke umirućega Ambrozija izrekle su njegovo mistično sudioništvo u

smrti i uskrsnuću Hospodinovu. ila je to njegova posljednja kate2eza3 kad su uti2nulenjegove riječi on je još govorio svjedočanstvom $ivota.

Ambrozije nije bio star kad je umro. "ije imao ni šezdeset godina, budući da se rodio oko

*4=. godine u 1reviriju, gdje mu je otac bio kao pre%ekt Halije. Obitelj mu je bila kršćanska.

"akon očeve smrti, majka ga je povela u Eim dok je još bio dječak, te ga je pripremala za

dr$avnu karijeru, pru$ivši mu dobro obrazovanje u retorici i pravu. Oko *+=. godine pozvan

je da bude upravitelj pokrajina &milije i 0igurije, sa sjedištem u ?ilanu. 6pravo se ondje

ra$arila borba između pravovjerni2 kršćana i arijevaca, posebice nakon smrti arijevskoga

biskupa Ausencija. Ambrozije se uključio u spor kako bi primirio protivničke strane, a njegov



je autoritet bio toliki da ga je, premda tek običan katekumen, narod aklamacijom izabrao za

milanskoga biskupa.

;o tog trenutka Ambrozije je bio najviši dr$avni slu$benik Eimskoga Carstva u sjevernoj

taliji. mao je izrazito dobru kulturnu pripremu, no, lišen poznavanja /vetoga pisma, novi se

biskup posvetio ubrzanome studiju. 6poznao je i naučio tumačiti ibliju prema djelimaOrigena, neupitnoga učitelja !aleksandrijske škole.! "a taj je način Ambrozije u latinsko

područje prenio onakvo promišljanje o #ismima kakvo je započeo Origen, označivši tako na

Bapadu početak prakticiranja bo$anskoga čitanja /vetog pisma 7 lectio divina. ?etoda takva

čitanja bila je vodiljom sveg Ambrozijeva propovijedanja i svi2 spisa, koji su se nada2njivali

upravo na molitvenom slušanju o$je Eiječi. #oznati uvod u jednu od Ambrozijevi2 kate2eza

dobro pokazuje kako je ovaj sveti biskup /tari zavjet primjenjivao na kršćanski $ivot3 !;ok

su se čitala izvješća o #raocima i misli iz ?udri2 izreka, svakoga smo dana raspravljali o

moralu 7 ka$e milanski biskup svojim katekumenima i novokrštenicima 7 da se, njima

oblikovani i poučeni, naviknete stupati stazama #raotaca i slijediti put poslušnosti bo$anskimzapovijedima! ' misteri 9,9. ;rugim riječima, novokrštenici i katekumeni, po biskupovu

mišljenju, naučivši kako dobro $ivjeti, mogli su se već smatrati pripravljenima za velika

otajstva Krista. 1ako Ambrozijevo propovijedanje 7 koje predstavlja sr$ njegova ogromna

pisana djela 7 počinje od čitanja sveti2 knjiga '!#raoci! kod njega predstavljaju #ovijesne

knjige, a !zreke! ?udrosne knjige, koje potiču na $ivot u skladu s bo$anskom Objavom.

Očito je da osobno svjedočanstvo propovjednikovo i uzoran $ivot kršćanske zajednice

uvjetuju učinkovitost propovijedi. / te točke gledišta značajan je jedan odlomak

Augustinovi2 spovijesti. Augustin je došao u ?ilano kao pro%esor retorike. "ije bio

kršćanin, nego skeptik. 1ra$io je, ali nije uspijevao doista naći kršćansku istinu. Ono što je

pokrenulo srce mladoga retora iz A%rike, skeptika i očajnika, i što ga je potaklo na konačno

obraćenje, nisu bile lijepe Ambrozijeve propovijedi 'premda i2 je dr$ao na visokoj cijeni.

ilo je to, međutim, svjedočanstvo toga biskupa i milanske Crkve, koja je molila i pjevala,

jedinstvena kao jedno tijelo. Crkva koja se mo$e suprotstaviti drskosti cara i njegove majke,

koji su se početkom *5). godine vratili kako bi tra$ili da preuzmu jednu bogomolju za

arijevske obrede. 6 zdanju koje je trebalo biti oduzeto 7 pripovijeda Augustin 7 !pobo$ni je

narod bdio, spreman i umrijeti uz svoga biskupa.! Ovo svjedočanstvo iz spovijesti osobito je

dragocjeno, jer pokazuje da se nešto počelo mijenjati u Augustinovoj nutrini. On takonastavlja3 ! mi, iako još uvijek du2ovno mlaki, sudjelovali smo u uzbuđenosti svega naroda!

'spovijesti @,+.

z $ivota i primjera biskupa Ambrozija, Augustin je naučio vjerovati i propovijedati. ?o$emo

ovdje podsjetiti na poznatu propovijed ovoga a%ričkoga biskupa, koja je zaslu$ila da se

mnogo stoljeća kasnije nađe citiranom u koncilskoj konstituciji ;ei Gerbum3 !/toga svi

klerici 7 upozorava tako ;ei Gerbum u broju :< 7 i ostali koji kao kate2isti zakonito djeluju u

slu$bi riječi, moraju prianjati uz #isma neumornim svetim čitanjem i bri$ljivim

proučavanjem, tako da nitko od nji2 ne postane 7 i ovdje počinje navođenje Augustinovi2

riječi 7 !jalov propovjednik o$je riječi izvana jer je ne sluša iznutra!. 6pravo je od



Ambrozija naučio ovo !slušanje iznutra!, ovu ustrajnost u čitanju /vetoga pisma u

molitvenom stavu, tako da se mo$e doista primiti u svoje srce i usvojiti Eiječ o$ja.

;raga braćo i sestre, 2tio bi2 vam predlo$iti za razmišljanje još jednu svojevrsnu !patrističku

ikonu! koja, protumačena u svjetlu rečenoga, dobro oslikava !srce! Ambrozijeva nauka. 6

šestoj knjizi svoji2 spovijesti, Augustin pripovijeda o svome susretu s Ambrozijem, susretuod zasigurno velike va$nosti za povijest Crkve. On doslovno piše da je, odlazeći milanskome

biskupu, obično nalazio Ambrozija zauzeta s gomilama osoba puni2 problema i zbog čiji2 se

potreba često $rtvovao. 6vijek je ondje bio dugi red ljudi koji su čekali na razgovor s njime,

nadajući se da će im on pru$iti utje2u i nadu. Kad Ambrozije nije bio s njima, s narodom 'a

takva su razdoblja bila vrlo kratka, ili je krijepio tijelo potrebnom 2ranom ili je 2ranio du2

čitanjem. Ovdje se Augustin čudi, jer je Ambrozije čitao #isma zatvoreni2 usta, samo očima

'usp. spovijesti ),*. Bapravo je u prvim stoljećima kršćanstva čitanje bilo s2vaćeno

isključivo u svr2u navještaja, a čitanje naglas olakšavalo je razumijevanje i samome čitatelju.

#rimjećujući da je Ambrozije mogao prelaziti stranice samo očima, Augustin izra$ava svojedivljenje jedinstvenoj sposobnosti čitanja i bliskosti #ismima. ;akle, u tom !čitanju

vrškovima usana!, pri čemu srce nastoji postići razumijevanje o$je Eiječi 7 evo !ikone! o

kojoj govorimo 7 mo$e se naslutiti metoda Ambrozijeve kate2eze3 samo #ismo, iznutra

usvojeno, predla$e sadr$aje navještaja koji će voditi do obraćenja srdaca.

1ako je, prema Ambrozijevu i Augustinovu nauku, kate2eza neodvojiva od svjedočanstva

$ivotom. ?o$e se odnositi i na kate2ista ono što sam napisao u 6vodu u kršćanstvo o

teologu. 1ko poučava u vjeri ne mo$e riskirati da sliči nekakvo klaunu koji bio ponavljao

nekakav tekst, s2vaćajući to kao posao. "aprotiv 7 slu$eći se slikom koja je bila draga

Origenu, piscu što ga je Ambrozije osobito cijenio 7 on mora biti poput ljubljenoga učenika

koji je polo$io glavu na srce 6čiteljevo i odande primio način razmišljanja, govora i

djelovanja. "a koncu, pravi je učenik onaj koji naviješta &vanđelje na vjerodostojniji i

učinkovit način.

#oput apostola vana, biskup Ambrozije 7 koji je uvijek neumorno ponavljao3 !Omnia

C2ristus est nobis Krist nam je sve! istinski je svjedok Hospodinov. /amim njegovim

riječima, punim ljubavi za susa, zaključujemo našu kate2ezu3 !Omnia C2ristus est nobis

eliš li izliječiti ranu, on je liječnik ako si isušen vrućicom, on je izvor tlači li te nepravda,

on je pravda ako ti je potrebna pomoć, on je snaga straši li te smrt, on je $ivot $udiš li nebo,on je put jesi li u tami, on je svjetlo... Kušajte i vidite kako je dobar Hospodin3 bla$en čovjek

koji se u njega uzda! ';e virginitate 9),@@. 6zdajmo se i mi u Krista i bit ćemo bla$eni i

$ivjeti u miru.

Sv .eronim, tumač Božje /iječi, asketa i du(ovni vo0a




Badr$at ćemo danas svoju pozornost na svetom eronimu, crkvenome ocu koji je u središte

svoga $ivota postavio ibliju3 preveo ju je na latinski jezik, tumačio je u svojim djelima, a

ponajprije ju je nastojao konkretno $ivjeti za svoga duga zemaljskog $ivota, unatoč svome

poznatome teškom i raspaljivom karakteru što mu ga je dala priroda.

eronim se rodio u /tridonu oko *4+. godine, u kršćanskoj obitelji koja mu je omogućila prikladan odgoj i obrazovanje, poslavši ga i u Eim kako bi ondje dovršio školovanje. Osjetio

je privlačnost svjetovnoga $ivota 'usp. Ep. ::,+, no prevladala je kod njega $elja i zanimanje

za kršćansku vjeru. #rimivši krštenje oko godine *))., usmjerio se prema asketskome $ivotu i

pošavši u Akvileju, ondje je postao dijelom skupine gorljivi2 kršćana koju je on sam nazivao

sličnom !koru bla$eni2! 'C2ron. ad ann. *+4, a okupljala se oko biskupa Galerijana. Otišao

je potom za stok te je kao pustinjak $ivio u #ustinji Kalcidi, ju$no od Alepa 'usp. Ep. 94,9=,

posvetivši se ozbiljno studiju. 6savršio je svoje poznavanje grčkoga, a počeo je učiti

2ebrejski 'usp. Ep. 9:<,9:, prevodio je kodekse i patristička djela 'usp. Ep. <,:.

Eazmatranje, samoća, dodir s Eiječi o$jom doveli su dozrijevanja njegova kršćanskogasenzibiliteta. /na$no je osjećao teret svoga nekadašnjeg mladenačkog $ivota 'usp. Ep. ::,+,

a $ivo je primjećivao i kontrast između poganskoga mentaliteta i kršćanskoga $ivota. 1aj je

kontrast postao poznat po dramatičnom i $ivom !viđenju!, u kojem mu se učinilo kao da je

bičevan pred ogom, jer je !ciceronovac a ne kršćanin! 'usp. Ep. ::,*=.

Hodine *5:. prešao je u Eim gdje ga je papa ;amaz, čuvši glas o njegovu asketsku $ivotu i

znanstvenoj kompetenciji, uzeo kao tajnika i savjetnika. O2rabrio ga je i da započne novi

latinski prijevod biblijski2 tekstova iz pastoralni2 i kulturni2 razloga. "eke osobe iz rimske

aristokracije, posebice plemkinje #aula, ?arcela, Asela, 0ea i ostale, $eleći se posvetiti putu

kršćanskoga savršenstva i produbiti poznavanje Eiječi o$je, izabrale su ga kao du2ovnoga

vođu i učitelja u metodičkom pristupu svetim tekstovima.

"akon smrti pape ;amaza, eronim je napustio Eim godine *5<. i krenuo u 2odočašće, isprva

u /vetu zemlju, ti2u svjedokinju zemaljskoga Kristova $ivota, a zatim u &gipat, zemlju koju

su odabrali mnogi monasi 'usp. Contra Eu%inum *,:: Ep. 9=5,)794. Hodine *5). zaustavio

se u etle2emu gdje su, velikodušnošću plemenite gospođe #aule, izgrađeni jedan muški i

jedan $enski samostan te svratište za 2odočasnike koji su dolazili u /vetu zemlju, !misleći

kako ?arija i osip nisu imali gdje bi se smjestili! ' Ep. 9=5,94. 6 etle2emu je ostao sve do

smrti, nastavljajući sa svojom intenzivnom djelatnošću3 tumačio je o$ju Eiječ branio jevjeru, sna$no se suprotstavljajući raznim krivovjerjima, poticao je mona2e na savršenstvo

poučavao je mlade učenike klasičnoj i kršćanskoj kulturi pastirskim je du2om primao

2odočasnike koji su posjećivali /vetu zemlju. #reminuo je u svojoj ćeliji, u blizini spilje

Eođenja, *=. rujna [email protected]:=. godine.

"jegova knji$evna sprema i široka erudicija omogućile su eronimu da izvrši reviziju i

prijevod mnogi2 biblijski2 tekstova. Eiječ je o dragocjenom djelu za latinsku Crkvu i za

zapadnu kulturu. "a temelju izvorni2 tekstova i za2valjujući usporedbi s pret2odnim

prijevodima, on je izvršio reviziju četiriju evanđelja na latinskom jeziku, potom #saltira, te

većeg dijela /taroga zavjeta. Godeći računa o 2ebrejskom i grčkom izvorniku, o grčkom



prijevodu /eptuaginte, kao i o pret2odnim latinskim prijevodima, eronim je, potpomognut

ostalim suradnicima, mogao ponuditi bolji prijevod koji čini takozvanu Gulgatu, !slu$beni!

tekst latinske Crkve. Banimljivo je primijetiti kriterije koji2 se ovaj veliki bibličar dr$ao u

svome prevoditeljskom poslu. Otkriva i2 on sam kad izjavljuje da poštuje čak i red riječi

/vetoga pisma, jer je u njemu, ka$e, !čak i poredak riječi otajstvo! ' Ep. <+,<, to jest objava.stiče usto potrebu utjecanja izvornim tekstovima3 !Ako bi se podigla kakva raspra među

0atinima o "ovom zavjetu, zbog različiti2 oblika teksta u rukopisima, utecimo se izvorniku,

to jest grčkome tekstu, na kojemu je napisan "ovi zavjet. "a isti način i za /tari zavjet, ima li

razlike između grčki2 i latinski2 tekstova, pozovimo se na izvorni tekst, 2ebrejski. 1ako sve

što izlazi iz izvora, moći ćemo naći i u potocima ' Ep. 9=),:. eronim je također tumačio i

brojne biblijske tekstove. #o njemu, tumačenja moraju ponuditi različita mišljenja, !tako da

oprezan čitatelj, nakon što je pročitao različita tumačenja i nakon što je upoznao različita

mišljenja 7 koja valja pri2vatiti ili odbaciti 7 sam mogne procijeniti koje je najvjerodostojnije

te, poput stručnjaka u mjenjačnici, odbaci la$an novac! 'Contra Eu%inum 9,9)./na$no je i $ivo pobijao krivovjerce koji su dovodili u pitanje tradiciju i vjeru Crkve.

;okazao je i va$nost i vrijednost kršćanske knji$evnosti, kao već dostojne da je se usporedi s

onom klasičnom. 6činio je to napisavši ;e viris illustribus, djelo u kojem eronim

predstavlja biogra%ije više od stotinu kršćanski2 pisaca. "apisao je i $ivotopise mona2a,

oslikavajući, uz ostale du2ovne $ivotne putove, i monaški ideal. 6sto, preveo je razna djela

grčki2 pisaca. Konačno, u svojoj va$noj zbirci pisama, tom remek7djelu latinske knji$evnosti,

eronim se pokazuje sa svim svojim značajkama učena čovjeka, askete i du2ovnoga vođe.

;ozvolimo i mi da nas, draga braćo i sestre, vodi ovaj mudar učitelj du2a. #ri2vatimo onaj

njegov poziv što ga je jednom uputio #aulinu "olanskome3 !Hledajmo da naučimo na zemlji

one istine čija će se trajnost nastaviti i u nebu! ' Ep. <*,9=.

Sveti .eronim kao učitelj života


"astavljamo danas s predstavljanjem lika svetoga eronima. Kao što smo rekli, on je svoj

$ivot posvetio proučavanju iblije, tako da ga je moj pret2odnik, papa enedikt FG., priznao

!uzornim naučiteljem u tumačenju /vetoga pisma!. eronim je u biblijskim tekstovima

nalazio radost i naglašavao va$nost nji2ova poznavanja3 !"e čini li ti se da 7 već ovdje, na

zemlji 7 prebivaš u kraljevstvu nebeskom kad $iviš među ovim tekstovima, kad i2 razmatraš,

kad ne poznaješ i ne tra$iš ništa drugo>! ' Ep. <*,9=. #ribli$iti se biblijskim tekstovima, a

posebice "ovom zavjetu, bitno je za vjernika, jer !ne poznavati #isma znači ne poznavati

Krista!. "jegova je ova poznata rečenica što ju je citirao i ;rugi vatikanski sabor u

konstituciji ;ei Gerbum 'br. :<.



;oista !zaljubljen! u Eiječ o$ju, on si je postavljao pitanje3 !Kako bi se moglo $ivjeti bez

poznavanja #isama po kojima se uči kako upoznati samoga Krista koji je $ivot vjernika>!

' Ep. *=,+. ibilija, sredstvo !po kojem og svakoga dana govori vjernicima! ' Ep. 9**.9*,

postaje tako poticaj i izvorište kršćanskoga $ivota za sve situacije i za svaku osobu. -itati

#ismo znači razgovarati s ogom3 !?oliš li 7 piše eronim nekoj plemenitoj djevojci u Eim 7razgovaraš sa Baručnikom čitaš li, On ti progovara! ' Ep. ::,:<. #roučavanje i razmatranje

#isma čine čovjeka mudrim i mirnim 'usp. n &p2., prol.. "aravno, da bi se moglo sve dublje

prodirati u Eiječ o$ju, potrebno je ustrajno i sve zauzetije čitanje. 1ako je eronim

preporučivao svećeniku "epocijanu3 !-esto čitaj bo$anska #isma. -ak neka /veta knjiga

nikad ne bude ispuštena iz tvoji2 ruku. z nje nauči ono čemu moraš poučavati druge ' Ep.

<:,+. Eimskoj plemenitašici 0eti dao je ovakve savjete za kršćanski odgoj kćeri3 !Hledaj da

ona svakoga dana prouči koji odlomak /vetoga pisma... "eka nakon molitve čita, a nakon

čitanja moli... "eka, umjesto nakita i svileni2 2alja, ona zavoli bo$anske Knjige! ' Ep.

9=+,@.9:. Eazmatranjem i poznavanjem #isma !odr$ava se ravnote$a duše! 'Ad &p2., prol../amo duboki du2 molitve i pomoć ;u2a /vetoga mogu nas uvesti u razumijevanje iblije3

!#ri tumačenju /vetoga pisma uvijek nam je potrebna pomoć ;u2a /vetoga! 'n ?ic2.

9,9,9=,9<. /trastvena ljubav prema #ismima oblijevala je dakle čitav eronimov $ivot, ljubav

koju je on uvijek nastojao prenijeti i na vjernike. ednoj je du2ovnoj kćeri preporučivao3

!0jubi /veto pismo i mudrost će te ljubiti ljubi ga nje$no, i ono će te čuvati časti ga i

zamilovat će te. "eka ti ono bude poput tvoji2 ogrlica i tvoji2 naušnica! ' Ep. 9*=,:=.

nastavlja3 !0jubi poznavanje #isma, pa nećeš ljubiti poroke tijela! ' Ep. 9:<.99.

Ba eronima temeljni je kriterij ispravne metode tumačenja #isama bio sklad s učiteljstvom

Crkve. Ba njega se autentično tumačenje iblije moralo uvijek skladno slagati s vjeromKatoličke Crkve. 1ako je opominjao3 !"astavi čvrsto prianjati uz tradicionalni nauk kojem si

poučen, da mo$eš poticati na zdrav nauk i pobijati one koji mu se protive! ' Ep. <:,+. "a

osobiti način, budući da je sus Krist utemeljio svoju Crkvu na #etru, svaki kršćanin 7

zaključuje sveti eronim 7 mora biti u zajedništvu !s katedrom svetoga #etra. Bnam da je na

toj stijeni izgrađena Crkva! ' Ep. 9<,:. /lijedom toga, bez okolišanja, izjavljuje3 !a sam uz

bilo koga tko je u jedinstvu s #etrovom stolicom! ' Ep. 9).

eronim, naravno, ne zanemaruje ni etički vidik. On čak često podsjeća na obvezu

usklađivanja $ivota s bo$anskom Eiječi. 1akva dosljednost neodvojiva je od kršćanina, a posebice to vrijedi za propovjednika, tako da ga ne osramote njegova djela koja su u neskladu

s njegovim riječima. Ovako potiče svećenika "epocijana3 !1voja djela neka ne poništavaju

tvoje riječi, da se ne bi dogodilo da kad propovijedaš u Crkvi netko u sebi ka$e3 DBašto onda

baš ti ne radiš tako>D aš je simpatičan onaj učitelj koji, punoga trbu2a, razglaba o postu i

lopov mo$e govoriti protiv škrtosti, ali kod svećenika Kristova misao i riječ moraju se

slagati! ' Ep. <:,+. 6 jednom drugom pismu eronim ponavlja3 !Ako i posjeduje sjajan nauk,

ostaje posramljena ona osoba koju vlastita savjest osuđuje! ' Ep. 9:+,4. dalje govoreći o

dosljednosti, primjećuje3 !&vanđelje treba prevesti u postupke istinske ljubavi, jer svako je

ljudsko biće prisutno u samoj osobi Kristovoj. Obraćajući se, primjerice, prezbiteru #aulinu'koji će kasnije postati biskup "ole i svetac, eronim ga ovako savjetuje3 !#ravi je 2ram



Kristov duša vjernika3 uresi to svetište, uljepšaj ga, postavi u njega svoje prinose i primi

Krista. -emu ukrašavati zidove dragocjenim kamenjem, ako Krist umire od gladi u osobi

nekog siroma2a>! ' Ep. <5,+. eronim to još pojašnjava3 valja !odjenuti Krista u siromasima,

po2oditi ga u onima koji trpe, na2raniti ga u gladnima, dati mu prebivalište u onima bez

krova nad glavom! ' Ep. 9*=,94. 0jubav prema Kristu, 2ranjena studijem i razmatranjem,omogućuje nam da nadiđemo svaku teškoću3 !0jubimo i mi susa Krista, tra$imo uvijek

zajedništvo s njime3 tada će nam izgledati lako što je teško! ' Ep. ::,4=.

eronim, kojega je #rosper iz Akvitanije opisao kao !uzor $ivota i učitelja ljudskoga roda!

'Carmen de ingratis, <+, ostavio nam je i bogat i raznolik nauk o kršćanskoj askezi. On

podsjeća da odva$no nastojanje oko savršenstva za2tijeva trajnu budnost, česta mrtvenja

'ipak, uz umjerenost i razboritost, ustrajan intelektualni i %izički rad poradi izbjegavanja

lijenosti 'usp. &pp. 9:<,99 i 9*=,9<, a osobito poslušnost ogu3 !"išta... se ne dopada toliko

ogu koliko poslušnost..., koja je najizvrsnija i jedina krepost! '(om. de oboedientia3 CC0

+5,<<:. 6 put askeze mogu se uvrstiti i 2odočašća. eronim je na osobiti način dao poticaj2odočašćima u /vetu zemlju, gdje su 2odočasnici pri2vaćani i ugošćivani u zdanjima koja su

podignuta uz betle2emski samostan, za2valjujući velikodušnosti plemkinje #aule, eronimove

du2ovne kćeri 'usp. Ep. 9=5,94.

"e mo$e se prešutjeti ni doprinos što ga je eronim dao kršćanskome odgoju 'usp. &pp. 9=+ i

9:5. On $eli odgojiti !dušu koja mora postati 2ramom Hospodnjim! ' Ep. 9=+,4, !dragi

kamen! u očima o$jim ' Ep. 9=+,9*. ;ubokom intuicijom on savjetuje da se ta duša sačuva

od zla i od grešni2 prigoda, da se isključe dvojbena i rastresujuća prijateljstva 'usp. Ep. 9=+,4

i 57@ usp. i Ep. 9:5,*74. #onajviše potiče roditelje da ostvare mirno i radosno ozračje oko

svoje djece, da i2 potaknu na učenje i rad, slu$eći se po2valama i natjecateljskim du2om 'usp.

&pp. 9=+,4 i 9:5,9, da i2 o2rabruju na nadila$enje teškoća, da u njima gaje dobre navike i

paze da ne preuzmu loše jer 7 i ovdje navodi rečenicu #ublilija /irca što ju je čuo u školi 7

!teško ćeš uspjeti ispraviti stvari na koje si se bezbri$no navikao! ' Ep. 9=+,5. Eoditelji su

prvotni odgojitelji djece, prvi učitelji $ivota. eronim vrlo jasno, obraćajući se majci neke

djevojčice i spominjući potom oca, upozorava, gotovo izričući temeljnu potrebu svakoga

ljudskog stvorenja koje počinje svoj $ivot3 !"eka ona u tebi nađe učiteljicu i u tebe, u svome

neiskusnom djetinjaštvu, gleda s divljenjem. "i u tebi, ni u svome ocu neka nikad ne vidi

postupke koji bi vodili prema grije2u kad bi i2 ona počela oponašati. /jetite se da... je lakšemo$ete odgajati primjerom nego riječju! ' Ep. 9=+,@. ?eđu glavnim eronimovim

intuicijama u smislu pedagogije valja istaknuti va$nost što ju je pripisivao zdravom i

integralnom odgoju od najranijega djetinjstva, posebnoj odgovornosti roditelja, va$nosti

ozbiljnoga moralnoga i vjerskoga odgoja, potrebi učenja za potpun ljudski rast. 6sto tu je i

ono što je u starini prilično neočekivano, ali za eronima od $ivotne va$nosti, a to je davanje

značaja $eni kojoj on priznaje pravo na potpuno obrazovanje3 ljudsko, školsko, vjersko i

pro%esionalno.

"e mo$emo zaključiti ove kratke bilješke o velikome crkvenom ocu, a da ne spomenemo

doprinos što ga je dao očuvanju pozitivni2 i vrijedni2 elemenata stare 2ebrejske, grčke irimske kulture u kršćanskome svijetu koji se rađao. eronim je prepoznao i usvojio



umjetničke vrijednosti, bogatstvo osjećaja i sklad slika prisutne u klasičnim piscima koji

odgajaju srce i maštu za plemenite osjećaje. On je ponajprije u središte svoga $ivota i svoga

djelovanja postavio Eiječ o$ju koja čovjeku pokazuje staze $ivota i otkriva tajne svetosti.

Ba sve to mo$emo mu biti samo duboko za2valni.

Kontroverza između svetog Bernarda i Abelarda


6 svojoj sam posljednjoj kate2ezi predstavio glavne značajke monaške teologije i skolastičke

teologije iz 9:. stoljeća, koje bismo mogli, u određenom smislu, nazvati !teologijom srca!

odnosno !teologijom razuma!. ?eđu predstavnicima i jedne i druge teološke struje se razvila

opse$na i često $iva rasprava, koju na simbolički način predstavlja kontroverza između

svetog ernarda iz ClairvauTa i Abelarda.

;a bismo s2vatili taj spor između dvojice veliki2 učitelja, dobro je podsjetiti da je teologijatra$enje jednog razumskog s2vaćanja, u mjeri u kojoj je to moguće, otajstava kršćanske

objave, u koje se vjeruje po vjeri3 %ides Uuaerens intellectum Q vjera tra$i razumijevanje

'inteligibilnost, da se poslu$imo jednom tradicionalnom de%inicijom, koja je u isti ma2

sa$eta i djelotvorna. "o dok sveti ernard, tipični predstavnik monaške teologije, stavlja

naglasak na prvom dijelu de%inicije, to jest na %ides Q vjeri, Abelard, koji je znanstvenik,

insistira na drugom dijelu, to jest na onom intellectus, na razumijevanju pomoću razuma. Ba

ernarda samu vjeru resi duboka sigurnost, utemeljena na svjedočanstvu /vetog pisma i na

učenju crkveni2 otaca. Gjera uz to biva ojačana svjedočanstvom svetaca i nada2nućem ;u2a

/vetoga u duši pojedini2 vjernika. 6 slučajevima kada se javi sumnja i dvojba, vjeru štiti i prosvjetljuje nauk crkvenoga 6čiteljstva. 1ako se ernard teško mogao slo$iti s Abelardom i

općenito s onima koji su istinu vjere podvrgavali kritičkom propitkivanju razuma to

propitkivanje je, po njegovu mišljenju, uključivalo veliku opasnost, to jest intelektualizam,

relativiziranje vjere, dovođenje u pitanje sami2 istina vjere. 6 takvom jednom pristupu

ernard je vidio smjelost koja graniči s nepromišljenošću, koja je plod o2olosti ljudskog

razuma, koji te$i !dokučiti! o$ji misterij. 6 jednom svom pismu, sav o$alošćen, ovako je

pisao3 !0judski si um sve prisvaja, ne prepuštajući ništa vjeri. (vata se u koštac s onim što je

iznad njega, istra$uje ono što ga nadilazi, zadire u o$ji svijet, više iskrivljuje otajstva vjere,

no što i2 rasvjetljuje ono što je zatvoreno i zapečaćeno ne otvara, već čupa iz korijena, a onošto mu je nedostupno smatra ništavnim i odbija vjerovati u to! '&pistola C0FFFG,93 #0

95:, , *<*.

Ba ernarda teologija ima jedan jedini cilj3 promicati $ivo i duboko iskustvo oga. 1eologija

dakle poma$e sve više i sve bolje ljubiti Hospodina, kao što ka$e naslov rasprave o ;u$nosti

da se ljubi oga ';e diligendo ;eo. "a tome putu postoje različiti stadiji, koje ernard

podrobno opisuje, sve do kulminacije kada se vjernikova duša opija na vr2uncima ljubavi.

0judska duša mo$e već na zemlji postići to mistično jedinstvo s o$jom riječi, jedinstvo koje

;octor ?elli%luus 'slatki naučitelj opisuje kao !du2ovnu svadbu!. o$ja riječ ju po2odi,

uklanja posljednje otpore, prosvjetljuje ju, rasplamsava $ar u njoj i preobra$ava ju. 6 tome



mističnom jedinstvu, ona u$iva veliku vedrinu i milinu i pjeva svojem Baručniku radosni

2iman. Kao što sam već spomenuo u kate2ezi posvećenoj $ivotu i učenju svetog ernarda,

teologija se po njemu mora 2raniti kontemplativnom molitvom, drugim riječima a%ektivnim

jedinstvom srca i uma s ogom.

6pravo Abelardo, koji je, među inim, uveo termin !teologija! u smislu u kojem ga s2vaćamodanas, stvari gleda iz drugačijeg kuta. Eođen u retagni, u 8rancuskoj, taj glasoviti učitelj iz

9:. stoljeća bio je obdaren vrlo pronicavim umom i njegov je poziv bio znanstveni rad. avio

se isprva %ilozo%ijom a zatim je primijenio postignute rezultate u toj disciplini na teologiju,

koju je predavao u #arizu, koji je u to doba bio središte učenosti, a kasnije u samostanima u

kojima je $ivio. io je briljantan govornik3 njegova su predavanja pratila mnoštva studenata.

io je vjernik, ali i nemirna du2a, $ivot mu je obilovao dramatičnim preokretima3 pobijao je

svoje učitelje, imao je dijete s obrazovanom i inteligentnom $enom koja se zvala &loisa.

-esto se upuštao u polemike sa svojim kolegama teolozima, pretrpio je također crkvene

osude, premda je umro punom jedinstvu s Crkvom, čijem se autoritetu pokorio du2om vjere.6pravo je sveti ernard pridonio osudi neki2 Abelardovi2 učenja na pokrajinskoj sinodi u

/ensu 994=. godine, i potaknuo također intervenciju pape nocenta . Opat iz ClairvauTa

pobijao je, kao što smo podsjetili, Abelardovu previše intelektualističku metodu, koja je, u

njegovim očima, svodila vjeru na jednostavno mišljenje nevezano uz objavljene istine.

ernardove bojazni nisu bile neutemeljene i dijelili su i2, između ostali2, također drugi veliki

mislioci toga doba. Bapravo, zbog pretjeranog korištenja %ilozo%ije Abelardov je trinitarni

nauk, a zajedno s tim i njegovo poimanje oga, bio na kr2kim nogama. "a moralnom polju

njegovo učenje nije bilo lišeno dvojbenosti3 on je insistirao na mišljenju da je nakana

pojedinca jedini izvor kojim se treba slu$iti pri opisivanju je li neki moralni čin dobar ili loš,zanemarujući objektivno značenje i moralnu vrijednost ti2 čina. 1o je, kao što nam je

poznato, vrlo aktualan aspekt za naše doba, u kojem je kultura često označena sve većim

naginjanjem etičkom relativizmu3 samo ja odlučujem što je dobro za mene, u ovom trenutku.

"e treba, ipak, zaboraviti također velike Abelardove zasluge, koji je imao mnoge učenike i

dao presudan doprinos razvoju skolastičke teologije, koja će se na zreliji i plodniji način

izraziti u narednom stoljeću. ednako se tako ne smiju podcijeniti njegova s2vaćanja, kao,

primjerice, kada tvrdi da u nekršćanskim vjerskim tradicijama već postoji pripremljeno tlo za

primanje Krista, o$je Eiječi.

Mto mo$emo naučiti od, često $ivog, sučeljavanja između ernarda i Abelarda i, općenito,

između monaške i skolastičke teologije> #rije svega vjerujem da ono pokazuje korisnost i

nu$nost zdrave teološke rasprave u Crkvi, prije svega kada pitanja o kojima se raspravlja nisu

de%inirana od 6čiteljstva, koje, ipak, ostaje nezaobilazna re%erentna točka. /veti ernard, ali i

sam Abelardo, uvijek su bez oklijevanja priznavali njegov autoritet. Osim toga, osude koje je

ovaj potonji pretrpio podsjećaju nas da na teološkom polju mora postojati ravnote$a između

oni2 koje mo$emo nazvati ar2itektonskim principima koje nam je dala objava i koji stoga

čuvaju trajno svoju prioritetnu va$nost, i interpretacijskim principima koje sugerira %ilozo%ija,

to jest razum, i koji imaju, istina, va$nu, ali tek instrumentalnu ulogu. Kada nestane teravnote$e, teološkoj re%leksiji prijeti opasnost da bude izobličena zabludama i tada na



6čiteljstvu le$i zadaća izvršiti onu potrebnu slu$bu istini koja mu je vlastita. Osim toga, treba

istaknuti da, između motivacija koji su naveli ernarda da se !svrsta! protiv Abelarda i

izazove intervenciju 6čiteljstva, bila je također briga da se zaštiti jednostavne e priproste

vjernike, koje treba braniti kada prijeti opasnost da budu dovedeni u kon%uziju ili zavedeni na

krivi put od previše osobni2 mišljenja i neosnovani2 teološki2 argumentacija, koji bi moglidovesti u opasnost nji2ovu vjeru

elio bi2, na kraju, podsjetiti da se teološki spor između ernarda i Abelarda zaključio punim

pomirenjem dvojice mislilaca, za2valjujući posredovanju nji2ova zajedničkog prijatelja,

opata ClunPja, #etra -asnog. Abelardo je pokazao poniznost u priznavanju svoji2 zabluda,

ernard je pak pokazao veliku dobro2otnost. Kod obojice je prevladalo ono što treba doista

biti na srcu kada se javi teološki spor, to jest sačuvati vjeru Crkve i učiniti da pobijedi istina u

ljubavi. "eka to bude stav kojim će se i danas vršiti teološka sučeljavanja u Crkvi, imajući

uvijek kao cilj tra$enje istine

kateheze benedikta xvi. o povijesnim teoloskim likovima

Documents