sv. benedikt - monako pravilo

Download Sv. Benedikt - Monako pravilo

Post on 24-Apr-2015

129 views

Category:

Documents

8 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

Sveti Benedikt: Pravilo

1

O Svetom Benediktu:Benedikt se rodio oko 480. u biskupskom sreditu u gradu Nursiji u dobrostojeoj obitelji. Poslan je u Rim na odgoj i kolovanje, ali ga tamonji ivot i ponaanje rimskog klera nisu nimalo oduevili. Mladi i ozbiljni Benedikt teio je za dubinom i ozbiljnou, pa naputa Rim i studije nastojei se osloboditi spona koje su ga u tome sprjeavale. Njegov ideal duhovnog ivota odveo ga je u potpunu samou u jednu od pilja kraj mjesta Subiaco gdje je poeo provoditi ivot u strogosti, samoi i pokori nadahnut redovnitvom kranskog Istoka. Benedikt je nakon tri godine takvoga ivota, stekavi brojna duhovna iskustva i spoznaje, osnovao malu zajednicu s kojom je povezan zajednikim idealima slavio Boga ivei ivotom odmjerene i uravnoteene askeze. Njegovi ivotopisci navode da je kao samotnik imao jake tjelesne napasti protiv koji se borio veoma odluno bacivi se gol u trnje kupina. Vodio je kao poglavar i jednu monaku zajednicu u Vicovaru elei rasputenim monasima uvesti red i zdravu stegu, a kad su mu neki od njih pruili au otrovana vina, Benedikt je udesnim Bojim zahvatom bio izbavljen od sigurne smrti. Nakon Vicovara vratio se u Subiaco gdje su ga monasi zamolili da im bude duhovni otac. Benedikt je monahe podijelio u 12 manjih samostana, a na elo svakog postavio je jednog monaha kao oca. Preuzevi duhovno vodstvo svih samostana polako se poeo oblikovati benediktinski nain monakog ivota. Bila je to kola sluenja Gospodinu koja je oivljavala duh prvih krana gdje su se osobito potovale molitva, rad i poslunost da se u svemu slavi Bog. Benediktinski samostan na Monte Cassinu, koji e kasnije osnovati, postao je u doslovnom smislu grad na gori gdje su braa ivjela monaki ideal "moli i radi" ostvarujui stalnost na jednom mjestu uz bratstvo rada i molitve. Uz molitvu je njome proet stajao i rad brae, jer je nerad najvei neprijatelj monakog ivota te bi monasi trebali ivjeti od rada svojih ruku. Takvo shvaanje nije ni do danas izumrlo to dugujemo Sveti Benediktu. Benediktovo Pravilo je na Monte Cassinu dobilo svoj konani oblik. Ono svjedoi o Benediktovom idealu svetosti oitujui veliku ivotnu mudrost i zahvaenost Bogom koju je kroz stoljea svjedoila velika benediktinska obitelj skrovitih redovnika i redovnica. Sveti je Benedikt svojim zajednicama kao program ostavio ove rijei: Bojem se djelu ili Bojoj slubi nita drugo ne smije pretpostaviti, pa je tako sav benediktinski ivot odreen i proet svetom liturgijom koja za monaha predstavlja vrhunac dana. Zajednika molitva bratsko je slavljenje Boga iz koje izlazi snaga i hrana za ivot. Sveti otac Benedikt umro je 21. oujka 547. te se njegov blagdan stoljeima slavio na taj dan. Kako je u Korizmi slavljenje suzdrano njegov je blagdan premjeten na 11. srpnja da mu se moe nesmetano posvetiti prikladna i zasluena pozornost. Grob mu se nalazi u crkvi opatije Monte Cassino, a u

2

ikonografiji ga se obino prikazuje sa tapom i knjigom Pravila, dok kraj njega stoji gavran koji mu je donosio komad kruha dok je ivio u pilji. Benediktinci su svojim djelovanjem oblikovali europsku povijest stoga je papa Pavao VI. Sveti Benedikta proglasio zatitnikom Europe. Oni su prvi koji su donijeli kranstvo i pismenost na hrvatske prostore i naa se povijest bez njih ne moe zamisliti. O tome govore i tri debela sveska djela dr. Ivana Ostojia "Benediktinci u Hrvatskoj". Za sad jedini muki samostan u Hrvatskoj nalazi se na otoku Pamanu (okovac). enski benediktinski samostani nalaze se u Zadru, Trogiru, Hvaru, Krku, ibeniku, Pagu i Cresu. Federacija benediktinskih koludrica u Hrvatskoj izdaje svoje glasilo Mir na.

Monako Pravilo sv. Benedikta Proslov1 Posluaj, o sinko, pouke uitelja i prikloni uho svoga srca; rado primi savjet dobrohotnog oca i uspjeno provodi u djelo. 2 Tako e se naporom posluha vratiti onomu od kog si se udaljio nehajnim neposluhom. 3 Tebi mi je, dakle, sada govor upravljen, tko god ti bio, koji se vlastite volje odrie, te prihvaa najjae i najblistavije oruje posluha da vojuje Kristu Gospodinu, istinskomu Kralju. 4 Prije svega, zapone li neko dobro djelo, svesrdnom molitvom iti da ga On dovri; 5 udostojao se ubrojiti nas meu svoje sinove i sada ga ne smijemo alostiti svojim zlim djelima. 6 Moramo mu, dakle, s darovima to nam ih je On udijelio uvijek tako sluiti da nas ne bi jednom kao rasren otac razbatinio, 7 ili kao straan gospodar, uvrijeen naim grijesima, predao vjenoj kazni, 3

jer ga kao nevaljale sluge ne htjedosmo slijediti u slavu. 8 Ustanimo stoga ve jednom jer nas Pismo budi govorei: Vrijeme je napokon da se oda sna prenemo. 9 Otvorimo svoje oi boanstvenom svjetlu i paljivim uhom posluajmo opomene to nam ih boanski glas svagdano dovikuje: 10 O da danas glas mu posluate, ne budite srca tvrda! 11 I nadalje: Tko ima uho neka poslua to Duh govori Crkvama. 12 A to govori? Doite, djeco, i posluajte me, uit u vas strahu Gospodnjemu. 13 Trite dok imate svjetlost ivota da vas ne obuzme tama smrti! 14 Dok Gospodin u mnotvu ljudi dovikujui trai svoga radnika, iznova kae: 15 Tko je ovjek koji ljubi ivot i eli se dana nauiti dobrih? 16 Ako to uvi ti odgovori: Ja, Bog e ti rei: 17 eli li imati istinski i vjeni ivot, onda jezik svoj oda zla susprei i usne svoje od rijei prijevarnih. Zla se kloni i ini dobro, trai mir i za njim idi! 18 Ako to budete inili, moje e oi biti nad vama, moje ui nad vaim molitvama i prije nego me zazovete, rei u vam: Evo me! 19 to bi nam, brao predraga,

4

moglo biti milije od toga glasa Gospodnjeg koji nas zove? 20 Gle, Gospodin nam u svojoj dobroti put ivota pokazuje. 21 Opaimo, dakle, svoje bokove vjerom i vrenjem dobrih djela i stupajmo pod vodstvom Evanelja putovima njegovim, da bismo zavrijedili ugledati onoga koji nas je pozvao u svoje kraljevstvo. 22 Ako elimo stanovati u dvorima njegova kraljevstva, moramo se uriti dobrim djelima, inae neemo onamo stii. 23 No upitajmo s Prorokom Gospodina govorei njemu: Gospodine, tko smije stanovati u atoru tvome, tko li poivati na gori svetoj tvojoj? 24 Nakon toga pitanja posluajmo, brao, Gospodina koji nam odgovara i put prema svome atoru pokazuje, 25 govorei: Koji ivi bez ljage i koji ini pravicu, 26 koji istinu iz srca zbori i ne klevee jezikom; 27 koji blinjem zla ne nanosi i ne sramoti susjeda svoga; 28 koji zlobnoga avla, kad govorei neto ga nagovara, skupa s njegovom napasti odbaci s vidika svog srca i uniti ga, te njegovo nagovaranje odmah na poetku zgrabi i razbije o Krista; 29 koji se boji Gospodina i ne uznosi se svojom vjernom slubom

5

znajui da dobro u njemu nije djelo njegovo, ve Gospodnje. 30 I zato veliaju Gospodina koji djeluje u njima, govorei s Prorokom: Ne nama, Gospodine, ne nama, ve svom imenu slavu daj! 31 Kao to ni apostol Pavao nije nita od svog propovijedanja sebi pripisivao, nego je rekao: Milou Bojom jesam to jesam. 32 I jo izjavljuje: Tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali. 33 Zato i Gospodin u Evanelju kae: Tko god slua ove moje rijei i izvrava ih, prispodobit e se mudru ovjeku koji sagradi kuu na stijeni. 34 Zapljuti kia, navale bujice, duhnu vjetrovi i srue se na tu kuu, ali ona ne pada, jer je utemeljena na stijeni. 35 Tako zavrivi Gospodin oekuje od nas da emo na njegove svete poticaje iz dana u dan djelima odgovarati. 36 Zato nam se i produuju dani ovoga ivota kao odgoda da popravljamo svoja zla djela, 37 kako i Apostol govori: Zar ne shvaa da te strpljivost Gospodnja k pokori privodi? 38 Ta milostivi Gospodin veli: Neu smrti grjenikove, nego da se obrati i ivi. 39 Kad smo, dakle, brao, upitali Gospodina tko e stanovati u njegovu atoru, uli smo kako ondje moemo stanovati, ali samo ako dunosti stanara ispunjavamo.

6

40 Moramo, dakle, drati spremnim srca i tijela svoja, da u svetoj poslunosti vojujemo za te zapovijedi. 41 A ono to naa narav ne moe, Gospodina emo moliti, da se udostoji svojom nam milou pomoi. 42 Ako elimo paklene kazne izbjei i u ivot vjeni dospjeti, 43 onda, dok je jo vremena i dok se u ovom tijelu nalazimo, i dok moemo sve to izvriti u svjetlu ovog ivota, 44 trat nam je i initi to e nam za vjenost koristiti. 45 Stoga nam je, dakle, osnovati kolu slube Gospodnje. 46 U toj ustanovi, nadamo se, ne odrediti nita otra, nita teka. 47 No, ako bi razuman razbor neto malo i tvrega traio, zato da se mane isprave ili ljubav ouva, 48 nemoj se tada odmah prestraiti i ostaviti put spasenja koji u poetku ne moe biti nego uzak. 49 Ali napredujui u monakom ivotu i vjeri srce nam se iri i s neizrecivom slatkoom ljubavi hrlimo putem zapovijedi Bojih. 50 Tako se nikada neemo od njegova uiteljstva udaljiti, nego emo u samostanu u njegovu nauku do smrti ustrajati i u Kristovoj muci trpljenjem sudjelovati da u njegovu kraljevstvu zasluimo i udjela imati. Amen.

7

1. poglavlje Vrste monaha 1 Poznato je da postoje etiri vrste monaha. 2 Prvo su cenobiti to ive u samostanu i vojuju pod pravilom i opatom. 3 Zatim postoji druga vrsta, ona anahoreta ili pustinjaka. To su oni ija revnost monakog ivota nije ona to je imaju poetnici, nego nakon duge kunje u samostanu 4 i s pomou mnogih izvjebani za borbu protiv avla postali su dobro opremljeni; 5 istupaju iz bratske ete i prihvaaju pojedinanu borbu u samoi. Ve sigurni, bez pomoi drugih, samo se svojom rukom i laktom s pomou Bojom bore protiv poroka tijela i misli. 6 Trea, vrlo loa vrsta monaha jesu sarabaiti, koji nisu kao zlato u vatri prokuani nijednim pravilom, niti iskustvom poueni, nego su mekani poput olova. 7 Svojim djelima jo uvijek slue svijetu i tonzurom lau Bogu. 8 Po dvojica ili trojica, ili ak pojedinano, ive bez pastira; umjesto u Gospodnjem ovinjaku zatvoreni su u svojemu, te vlastite elje i poude smatraju zakonom. 9 Svetim smatraju ono to sami smisle i odaberu, a to im se ne svia to dre da nije doputeno. 10 etvrta su vrsta monaha takozvani girovagi. Cijeloga svog ivota obilaze jednu pokrajinu za drugom i po raznim samostanima borave tri ili etiri dana. 11 Uvijek su u pokretu i ne mogu se smiriti, robovi su svoje sa