pouke kako tumaŁiti sveto pismouvod kako tumaËiti sveto pismo kao adventisti sedmoga dana mi smo...

1

PoukeizBiblijeTRAVANJSVIBANJLIPANJ2020.

Kako tumaËitiSveto pismo

2

Sadræaj

1. Jedinstvenost Biblije

2. Podrijetlo i narav Biblije

3. Kako su Isus i apostoli gledali na Bibliju

4. Biblija — vjerodostojni izvor naπe teologije

5. Samo Pismo

6. Zaπto je potrebno tumaËenje?

7. Jezik, tekst i kontekst

8. Stvaranje: Postanak kao temelj (1)

9. Stvaranje: Postanak kao temelj (2)

10. Biblija kao povijest

11. Biblija i proroπtvo

12. Teπko razumljiva mjesta

13. Æivljenje po Boæjoj rijeËi

POUKE IZ BIBLIJE — izdanje za odrasle — 2/2020.

Pouke iz Biblije — izdanje za odrasle priprema Odjel za crkvenesluæbe Generalne konferencije adventista sedmog dana. Pouke se pripre-maju pod nadzorom proπirenog odbora za subotnjoπkolske pouke, Ëiji suËlanovi konzultativni urednici. Tiskana biblijska pouka pridonos je odbora.

Nakladnik: ZNACI VREMENA, Prilaz Gjure DeæeliÊa 77, 10 000 Zagreb, Hr-vatska • Odgovorni urednik: Neven KlaËmer • Urednik: Mario ©ijan • Pri-jevod: Tamara BabiÊ • Lektura: Marijan MalaπiÊ • Korektura: Ljiljana –idara

• Prijelom: Brankica VukmaniÊ • Tisak: Tiskara Velika Gorica

znaci-vremena.com • adventisti.hr

CROATIAN ADULT SSQ — 2/2020Frank M. Hasel & Michael G. Hasel, How to Interpret Scripture

3

Sveto pismo jeosnovni izvor istinau koje vjerujemo ikoje objavljujemosvijetu.

Sveto pismo jeosnovni izvor istinau koje vjerujemo ikoje objavljujemosvijetu.

UVOD

Kako tumaËiti Sveto pismoKao adventisti sedmoga dana mi smo protestanti, πto znaËi da vje-

rujemo u naËelo sola Scriptura — “samo Biblija” kao jedini vjerodostoj-ni temelj naπe vjere i uËenja. To Êe biti posebno bitno u posljednjimdanima kada Êe, prema pisanju Ellen G. White, Bog “na Zemlji imatinarod koji Êe Ëuvati Bibliju i samo Bibliju kao mjerilo svih uËenja iosnovu svih reformi” (Velika borba, str. 468; u izvorniku 595).

Naravno, mi nismo jedini meu protestantima koji se pozivamo nanaËelo “samo Biblija” kao na osnovu svoje vjere, premda mnogi koji toisto tvrde, prihvaÊaju i takva vjerovanja kao πto su nedjelja kao novoza-vjetna zamjena za sedmi dan subotu, besmrtnost duπe, vjeËno muËenjeu paklu za izgubljene, pa Ëak i “tajnouznesenje” kada Isus, navodno, tihoi potajno dolazi na Zemlju i odvodispaπene, dok se svi ostali pitaju ka-ko su ti ljudi mogli nestati.

Drugim rijeËima, jedno je imatiBibliju i tvrditi da u nju vjerujemo,koliko god to bilo vaæno. Ali, kaoπto pokazuje πirenje laænih uËenja(koja su navodno sva izvedena iz Pi-sma), moramo je znati i ispravno tu-maËiti.

Zato je tema Pouka iz Biblije za ovo tromjeseËje “Kako tumaËitiPismo”. U njoj polazimo od pretpostavke da je Sveto pismo, kao BoæjarijeË, “nepogreπiva objava Njegove volje”, a takoer i “mjerilo karaktera,provjera iskustva, autoritativni tumaË doktrina i pouzdana biljeπka oBoæjim djelima u povijesti” (©to adventisti vjeruju... str. 4; u izvorniku11). Ukratko, Sveto pismo je osnovni izvor istina u koje vjerujemo i kojeobjavljujemo svijetu. Ili kao πto Biblija sama kaæe: “Sve je Pismo Bogomnadahnuto i korisno za uËenje, za karanje, za popravljanje, za odgajanjeu pravednosti.” (2. Timoteju 3,16 — ©ariÊ) “Sve Pismo”, naravno, podra-zumijeva cjelokupno Pismo — Ëak i one dijelove koji nam se moæda nesviaju, koji nas osobno pogaaju, kao i one — da se posluæimo suvre-menim rjeËnikom — koji nisu “politiËki korektni”.

S te polazne toËke istraæit Êemo na koji nas naËin Biblija sama uËikako da je tumaËimo. To jest, umjesto da najprije potraæimo izvanbiblij-ske izvore kao πto su znanost, filozofija i povijest (koji, kad se pravilnokoriste, mogu biti pravi blagoslov), mi nastojimo unutar samih biblij-skih tekstova pronaÊi kljuËeve koji otkrivaju velike istine na njezinim

4

svetim stranicama. “NauËeni od Svetoga Duha govoriπe sveti Boæji lju-di.” (2. Petrova 1,21 — DK) I mi vjerujemo da se u onome πto “govoriπesveti Boæji ljudi” nalaze kljuËevi koji nam mogu pomoÊi u tumaËenjuBoæje rijeËi.

Na primjer, kako su Pavao i ostali novozavjetni pisci tumaËili Starizavjet? Ako je ono πto su pisali bilo od Boga nadahnuto, onda je naËinna koji su oni Ëitali i tumaËili Pismo primjer nama. Kako je sâm Isusupotrebljavao i tumaËio Pismo? NeÊemo naÊi bolji uzor od Isusa kadaje rijeË o tome kako treba Ëitati Bibliju.

Istodobno Êemo razmotriti vlastite pretpostavke vodeÊi raËuna okontekstu, jeziku, kulturi, povijesti i o njihovom utjecaju na naπe Ëita-nje i razumijevanje Boæje rijeËi. Kako trebamo tumaËiti usporedbe, pro-roËanstva, svetu povijest, opomene, hvalospjeve, proroËka vienja i sno-ve — Ëitav spektar nadahnutih spisa koje nalazimo u Svetom pismu?

Ovog tromjeseËja potraæit Êemo odgovor na sva ta i mnoga drugapitanja, jer — kao πto nam pokazuju doktrine o vjeËnim mukama isvetosti nedjelje — vjerovanje u Bibliju samo po sebi nije dovoljno.Moramo nauËiti i kako da je tumaËimo.

Dr. Frank M. Hasel suradnik je direktora Instituta za izuËavanjeBiblije pri Generalnoj konferenciji adventista sedmoga dana. Dr. Micha-el G. Hasel profesor je religije na Southern Adventist University, direk-tor Instituta za arheologiju i ravnatelj Arheoloπkog muzeja “Lynn H.Wood”.

5

OIKOS: Ovog tjedna Ëitamo iz knjige Ellen G. White,Velika borba, Znaci vremena, 2010., poglavlje 29

Pouka 1 28. oæujka—4. travnja 2020.

Jedinstvenost Biblije“Tvoja rijeË nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.”

(Psalam 119,105)Biblijski tekstovi: Ponovljeni zakon 32,45-47; Postanak 49,8-

12; Izaija 53,3-7; 1. KorinÊanima 15,3-5.51-55; Rimljanima 12,2.Sastavljena od πezdeset πest knjiga, pisana u rasponu od preko

tisuÊu petsto godina, na tri kontinenta (Azija, Afrika i Europa), od straneËetrdeset i viπe autora — Biblija je jedinstvena. Nema nijedne drugeknjige, svete i naboæne, koja je poput nje. A nije ni Ëudo. Na krajukrajeva, to je Boæja rijeË. Ima viπe od 24.600 saËuvanih novozavjetnihrukopisa iz prva Ëetiri stoljeÊa. S druge strane, od Platonovih izvornihrukopisa saËuvano je sedam, od Herodotovih osam, a od Homerove Ilijadeneπto viπe od 263 prijepisa. Prema tome, imamo snaæan dokaz u prilogvjerodostojnosti novozavjetnog teksta.

Koliko se zna, Biblija je prva knjiga koja je prevoena, prva knjigana Zapadu koja je iziπla iz tiskarskog stroja i prva knjiga koja je raspro-stranjena na toliko jezika da je 95 posto danaπnjeg svjetskog stanovni-πtva moæe Ëitati. Biblija je jedinstvena i po svojem sadræaju i poruci,usredotoËenoj na Boæja otkupiteljska djela u povijesti. Ta se povijestisprepliÊe s proroπtvom otkrivajuÊi Boæje planove u vezi s buduÊnoπÊui Njegovim vjeËnim kraljevstvom. To je æiva Boæja rijeË jer je isti BoæjiDuh, kojim je Pismo nadahnuto (2. Timoteju 3,16.17), obeÊan i nama,danaπnjim vjernicima, da nas uputi u svu istinu dok je prouËavamo(Ivan 14,16.17; 15,26; 16,13).

6

NEDJELJA 29. oæujka

ÆIVA RIJE» BOÆJA

Najvaænije rijeËi Ëesto su upravo posljednje rijeËi koje osoba izgo-vori. Mojsije, pisac prvih pet biblijskih knjiga, neposredno pred smrtizgovara pjesmu pred narodom (Ponovljeni zakon 31,30—32,43).

ProËitajte Ponovljeni zakon 32,45-47. Kako Mojsije opisuje Bo-æju rijeË i njezinu silu u æivotu Hebreja na samom ulasku u Obe-Êanu Zemlju?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

U posljednjim Mojsijevim rijeËima nalazi se snaæna opomena. Us-mjerivπi srce naroda na rijeËi koje im je Gospodin progovorio prekonjega, Mojsije im je æelio naglasiti da Bog i Njegova volja za njihov æivottreba uvijek biti u srediπtu njihove pozornosti. UËeÊi svoju djecu timrijeËima, svaki naraπtaj trebao je prenositi dalje Boæji zavjetni plan spa-senja. Zapazite da nisu trebali sami birati rijeËi, veÊ sluπati i vrπiti “sverijeËi ovoga Zakona” (Ponovljeni zakon 32,46).

Na kraju zemaljske povijesti Bog Êe imati narod koji Êe ostati vje-ran Ëitavom Pismu, πto znaËi da Êe Ëuvati Boæje zapovijedi i dræatisvjedoËanstvo Isusovo (Otkrivenje 12,17). Taj narod ostat Êe vjeran bib-lijskom nauku jer on ne samo πto osigurava bogatiji æivot na Zemlji, veÊi vjeËni æivot u domu koji Isus priprema za nas (Ivan 14,1-3).

ProËitajte Ivan 1,1-5.14; 14,6. »emu nas ti tekstovi uËe u vezis Isusom i vjeËnim æivotom? Kako je RijeË koja je postala tijelopovezana s otkrivenjem i nadahnuÊem Svetoga pisma?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Isus je srediπte i svrha Ëitavog Svetoga pisma. Njegov dolazaku tijelu kao Mesije bio je ispunjenje starozavjetnih obeÊanja. Zatoπto je On æivio i umro, i zato πto ponovno æivi, mi imamo ne samopotvrdu vjerodostojnosti Svetoga pisma, veÊ neπto joπ bolje — velikoobeÊanje o vjeËnom æivotu u potpuno novom svijetu.

Ponovno proËitajte Ponovljeni zakon 32,47. Na koji ste naËini sami doæivjeli istinitost tvrdnje da posluπnost Boæjoj rijeËi “nijeza vas prazna rijeË”? Zaπto vjera u Boga i posluπnost NjegovojRijeËi nikad nisu uzaludne?

7

PONEDJELJAK 30. oæujka

TKO JE PISAO BIBLIJU I GDJE?

Mnoπtvo pisaca iz raznih mjesta i razliËitog okruæenja pruæa jedin-stveno svjedoËanstvo o tome da Bog djeluje tako πto ljudima otkrivapovijest i priopÊuje poruku koja je kulturoloπki toliko raznolika kolikoi sluπateljstvo kojem je namijenjena.

©to nam sljedeÊi tekstovi govore o biblijskim piscima i njiho-vom okruæenju? Izlazak 2,10; Amos 7,14; Jeremija 1,1-6; Daniel6,1-5, Matej 9,9; Filipljanima 3,3-6; Otkrivenje 1,9.

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Bibliju su pisali ljudi razliËitog druπtvenog zalea i u raznim okol-nostima. Neki su pisali na dvoru, drugi u tamnici, neki u izgnanstvu, aneki opet tijekom svojih misionarskih putovanja na kojima su πiriliEvanelje. Bili su to ljudi razliËitog obrazovanja i raznih zanimanja.Neki, kao Mojsije, bili su pripremani da vladaju, ili kao Daniel, da sluæena visokim poloæajima. Drugi su bili obiËni pastiri. Neki su bili sasvimmladi, a drugi priliËno stari. Ali usprkos tim razlikama, svima je jednobilo zajedniËko — Bog ih je pozvao, a Duh Sveti nadahnuo da zapiπuporuke za Boæji narod, bez obzira na to kada i gdje su æivjeli.

Neki pisci bili su i svjedoci dogaaja o kojima izvjeπtavaju. Drugi supomno i osobno ispitali dogaaje ili postojeÊe zapise (Joπua 10,13, Luka1,1-3). Uza sve to, svi dijelovi Biblije su nadahnuti (2. Timoteju 3,16).Zato Pavao piπe: “Sve πto je … napisano, napisano je nama za pouku,da … utjehom, koju daje Pismo, trajno imamo nadu.” (Rimljanima 15,4)Bog koji je stvorio ljudski govor osposobljava odabrane pojedince davlastitim rijeËima izraze nadahnute misli na vjerodostojan i pouzdannaËin.

“Bogu je po volji da svijetu priopÊuje svoje istine preko ljudskihbiÊa i On je osobno, preko Duha Svetoga, pripremao ljude i osposoblja-vao ih da obavljaju Njegovo djelo. On je vodio um u izboru onoga πtotreba reÊi i napisati. Blago je pohranjeno u zemljanim posudama, aliono ipak potjeËe s Neba.” (Ellen G. White, Selected Messages, sv. 1, str.26)

Tako mnogo razliËitih pisaca u tako mnogo razliËitih konteksta,a ipak svi otkrivaju istog Boga. Kako nam ta zadivljujuÊa istinapomaæe da se uvjerimo u istinitost Boæje rijeËi?

8

UTORAK 31. oæujka

BIBLIJA KAO PRORO»ANSTVO

Biblija je jedinstvena meu drugim poznatim religijskim djelima potome πto se Ëak trideset posto njezinog sadræaja sastoji od proroËan-stava i proroËke literature. Spoj proroËanstava i njihovog ispunjenja uvremenu glavna je odlika biblijskog pogleda na svijet jer Bog koji djelujeu povijesti poznaje buduÊnost i otkriva je svojim prorocima (Amos 3,7).Biblija nije samo æiva RijeË i povijesna RijeË — ona je i proroËka RijeË.

Na koji naËin sljedeÊi tekstovi otkrivaju pojedinosti o dolaze-Êem Mesiji?

Postanak 49,8-12 ...............................................................................................

Psalam 22,12-18 .................................................................................................

Izaija 53,3-7 .........................................................................................................

Daniel 9,2-27 .......................................................................................................

Mihej 5,2 ..............................................................................................................

Malahija 3,1 .........................................................................................................

Zaharija 9,9 .........................................................................................................

Postoji bar πezdeset pet izravnih proroËanstava o Mesiji u Staromzavjetu, a joπ mnogo viπe ako dodamo i tipologiju (nauk da su pojediniobredi, kao πto je prinoπenje ærtava, bili mala proroËanstva o Isusu). TaproroËanstva zalaze u najsitnije pojedinosti otkrivajuÊi da “od Jude æezlose kraljevsko, ni palica vladalaËka od nogu njegovih udaljiti neÊe” (Po-stanak 49,10), da Êe se On roditi u Betlehemu u Judeji (Mihej 5,2), daÊe biti “prezren ... odbaËen od ljudi”, da Êe biti bijen i laæno optuæen,a da ipak neÊe otvoriti usta u svoju obranu (Izaija 53,3-7), da Êe Mu rukei noge biti probodene i da Êe Njegovu odjeÊu dijeliti izmeu sebe (Psalam22,12-18).

»injenica da su se ta starozavjetna proroËanstva ispunila s takvompreciznoπÊu u Isusovom æivotu, kao i proroËanstva o Njegovoj smrti iuskrsnuÊu, svjedoËi o njihovom boæanskom nadahnuÊu i otkrivenju. Totakoer pokazuje da je Isus bio Onaj za koga se predstavljao, kao πtosu i drugi tvrdili za Njega. Isus se dræao starih proroka navodeÊi proro-Ëanstva vezana za Njegovu smrt i uskrsnuÊe (Luka 9,21.22; Matej 17,22.23), pad Jeruzalema (Matej 24,1.2) i Njegov drugi dolazak (Ivan 14,1-3).Dakle, Biblija je pretkazala Njegovo utjelovljenje, smrt i uskrsnuÊe, aostvarenje tih dogaaja potvruje njezinu pouzdanost.

Kojih se sve razloga moæete sjetiti da biste vjerovali u Isusa iNjegovu smrt za nas? Govorite o tome u subotu u svojem razredui postavite pitanje: Zaπto su ti dokazi tako uvjerljivi?

9

SRIJEDA 1. travnja

BIBLIJA KAO POVIJEST

Biblija je jedinstvena kad se usporeuje s ostalim “svetim” knjigamajer se zasniva na povijesti. To znaËi da ona ne sadræi samo filozofskarazmiπljanja nekog ljudskog biÊa (kao πto je Konfucije ili Buda), veÊbiljeæi Boæja djela u povijesti koja vode k odreenom cilju. Ti su ciljevi:1) obeÊanje o Mesiji i 2) Isusov drugi dolazak. Takvo progresivno razu-mijevanje povijesti specifiËno je za judeo-krπÊansku vjeru, za razliku odcikliËkog shvaÊanja karakteristiËnog za mnoge druge svjetske religijepoËevπi od starog Egipta do suvremenih istoËnjaËkih religija.

ProËitajte 1. KorinÊanima 15,3-5.51-55; Rimljanima 8,11; 1.Solunjanima 4,14. »emu nas ti tekstovi uËe kada je rijeË ne samoo Kristovom uskrsnuÊu kao povijesnoj Ëinjenici, veÊ i znaËenju kojeono ima za nas osobno?

..................................................................................................................................

»etiri Evanelja i Pavlovi spisi svjedoËe da je Isus umro, bio pokopan,da je u tijelu ustao iz mrtvih i pokazao se pred razliËitim ljudima. To supotvrdili oËevici koji su Ga poloæili u grob, a poslije zatekli taj grobprazan. Svjedoci su dodirivali Isusa i On je jeo s njima. Marija Magdale-na, Marija (Isusova majka) i druge æene vidjele su Ga kao uskrslogKrista. Neki uËenici razgovarali su s Njim na putu u Emaus. Isus sepojavio pred svojim uËenicima da bi im uputio veliki evaneoski nalog.Pavao piπe da su naπe propovijedanje i naπa vjera “uzalud” (1. Korin-Êanima 15,14 — ©ariÊ) ako se to svjedoËenje Pisma odbacuje. Drugiprijevodi kaæu da je naπa vjera u tom sluËaju “neosnovana” ili “besko-risna” . UËenici tvrde: “Zaista je Gospodin uskrsnuo.” (Luka 24,34) GrËkiizraz ontos (“zaista”) odnosi se na neπto πto se stvarno dogodilo. On seprevodi rijeËima “stvarno”, “zacijelo”, ili “uistinu”. Dakle, uËenici svje-doËe: “Gospodin doista uskrsnu.” (Varaædinska Biblija)

Krist je predstavljen i kao “prvenac” (1. KorinÊanima 15,20) od svihkoji su umrli. Povijesna Ëinjenica da je Krist u tijelu ustao iz mrtvih ida je danas æiv, jamstvo je da Êe i oni koji vjeruju u Njega biti isto takopodignuti. Pravedni Êe “u Kristu svi oæivjeti” (1. KorinÊanima 15,22).Izraz koji je ovdje upotrijebljen podrazumijeva buduÊi Ëin stvaranja,kada Êe “Kristovi pripadnici”, odnosno oni koji Mu ostanu vjerni, ustati“u vrijeme njegova dolaska” (1. KorinÊanima 15,23), “na glas posljednjetrube” (1. KorinÊanima 15,52).

Zaπto je obeÊanje o uskrsnuÊu toliko bitno za naπu vjeru, po-gotovo s obzirom na naπe shvaÊanje da mrtvi spavaju. Zaπto je beztoga naπa vjera uzaludna?

10

»ETVRTAK 2. travnja

PREOBRAÆAVAJU∆A SILA RIJE»I

ProËitajte 2. o kraljevima 22,3-20. ©to je navelo kralja Joπijuda razdere svoju odjeÊu? Kako je njegovo otkriÊe promijenilo nesamo njega, veÊ i cijeli judejski narod?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Godine 621. pr. Kr., kada je Joπija imao oko 25 godina, veliki sveÊenikHilkija pronaπao je “Knjigu Zakona”, πto se moglo odnositi na prvih petMojsijevih knjiga ili, konkretno, na Ponovljeni zakon. Tijekom vladavinenjegovog oca Amona i njegovog vrlo zlog djeda Manaπea, taj svitak bioje zagubljen zbog klanjanja Baalu, Aπtarti i “svoj vojsci nebeskoj” (2. okraljevima 21,3-9). Poπto je Ëuo uvjete Saveza, Joπija je razderao svojuodjeÊu krajnje uznemiren jer je shvatio koliko su se on i njegov narodudaljili od sluæenja pravom Bogu. Smjesta je otpoËeo obnovu u cijelojzemlji obarajuÊi uzviπice i uniπtavajuÊi kipove tuih bogova. Kada jezavrπio, u Judeji je ostalo samo jedno mjesto za bogosluæje — Boæjihram u Jeruzalemu. OtkriÊe Boæje rijeËi dovelo je do osvjedoËenja, po-kajanja i sile za promjenu. Ta promjena otpoËela je s Joπijom i proπirilase na ostatak judejskog naroda.

Na koji nas naËin Biblija uvjerava da posjeduje silu da promi-jeni naπ æivot i pokaæe nam put spasenja? ProËitajte Ivan 16,13;17,17, Hebrejima 4,12; Rimljanima 12,2.

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Promijenjen ljudski æivot jedno je od najuvjerljivijih svjedoËanstavao sili Biblije. RijeË zadire u sræ ljudskog grijeha i pokvarenosti otkrivajuÊipravu ljudsku narav i naπu potrebu za Spasiteljem.

Tako posebna knjiga kao πto je Biblija, zasnovana na povijesti,proæeta proroËanstvima i sposobna da preobrazi ljudski æivot, mora sei tumaËiti na poseban naËin. Ne moæemo je tumaËiti kao svaku druguknjigu jer æivu Boæju rijeË moramo razumjeti u svjetlu æivoga Krista kojije obeÊao da Êe poslati svojega Duha da nas uputi “u svu istinu” (Ivan16,13). Stoga Biblija kao otkrivenje Boæje istine mora sadræavati vlastitaunutarnja naËela tumaËenja. Ta naËela moæemo pronaÊi kad prouËava-mo na koji su naËin biblijski pisci koristili Pismo i kako ih je ono vodilou tumaËenju vlastitih poruka.

11

PETAK 3. travnja

ZA DALJNJE PROU»AVANJE

U knjizi Ellen G. White Velika borba proËitajte poglavlje “Svetopismo kao zaπtita”, str. 467—474 (u izvorniku 593—602), a u knjiziIsusov æivot poglavlje pod naslovom “Neka se ne uznemiruje vaπe srce”,str. 550—566 (u izvorniku 662—680).

“Bog je u svojoj RijeËi, predao ljudima znanje potrebno za spasenje.Sveta pisma treba primiti kao pouzdanu i nepogreπivu objavu Njegovevolje. Ona su mjerilo karaktera, objava nauka i sredstvo za ispitivanjeiskustva.” (Ellen G. White, Velika borba, str. 8)

Mnogi su stradali zato πto su uzdizali Boæju rijeË i ostajali jojvjerni. Jedan od njih bio je dr. Rowland Taylor, engleski opat, koji se uvrijeme vladavine Krvave Mary opirao nametanju katoliËke mise u njego-voj opatiji Hadley u Engleskoj. Poπto je bio izbaËen iz crkve i ismijanzbog svoje privræenosti Pismu, obratio se biskupu Winchestera, lordukancelaru Engleske, ali on ga je bacio u tamnicu i na kraju poslao nalomaËu. Neposredno prije svoje smrti, 1555. godine, izgovorio je sljedeÊerijeËi:

“Dobri ljudi! Nisam vas uËio niËemu drugom osim Boæjoj svetojRijeËi, i to onim poukama koje sam i sâm izvukao iz Boæje blagoslovlje-ne knjige — svete Biblije. Danas sam to doπao zapeËatiti svojom krvlju.”(John Foxe, The New Foxe’s Book of Martyrs, North Brunswick, NJ:Bridge-Logos Publishers, 1997., str. 193). Prije nego πto je vatra buknulai oduzela mu æivot, Ëulo se kako dr. Taylor izgovara Psalam 51.

PITANJA ZA RAZGOVOR

1. Na koji naËin proroËanstva potvruju boæansko podrijetloBiblije? Kako nas njihovo ispunjenje utvruje u naπoj vjeri?

2. U vezi s pitanjem na kraju odsjeka za utorak, zaπto sudokazi u prilog tome da je Isus Mesija tako snaæni?

3. Isus i apostoli pokazali su nepokolebljivu vjeru u pouzda-nost i boæanski autoritet Svetoga pisma. Na primjer, koliko puta sesâm Isus pozivao na Pismo i na Ëinjenicu (Ëesto u vezi s Njimsamim) da se Pisma moraju “ispuniti” (vidi, na primjer, Matej26,54.56; Marko 14,49; Luka 4,21; Ivan 13,18; 17,12)? Dakle,ako je sâm Isus tako ozbiljno shvaÊao Bibliju (u Njegovom sluËajubio je to Stari zavjet), posebno ustrajavajuÊi na tome da se proro-Ëanstva moraju ispuniti, kakav bi onda trebao biti naπ stav prematoj nadahnutoj knjizi?

12

Zrno molitveYolanda Malla nauËila je o snazi molitve iz iskustva s riæinog polja.

Malla je svakodnevni posao, sadnju i uzgoj riæe, pronaπla na polju u rodnommjestu na Filipinima, nakon πto je suprug otiπao od nje ostavivπi je s dvamalodobna djeËaka. Vlasnik zemlje dopustio joj je da radi u njegovom riæi-nom polju, pod uvjetom da polovicu prinosa daje njemu. Polje je bilo smje-πteno pored polja u vlasniπtvu njezinih roaka.

Malla je naporno radila, i kad je usjev poËeo rasti, uvidjela je da Êeæetva biti dobra i da Êe riæa vjerojatno biti prvoklasna.

“Boæe, ne æelim da neka nepogoda uniπti ovu riæu”, molila se. “Trebamprehraniti svoje djeËake.”

Dva tjedna kasnije to je podruËje pogodila snaæna oluja. Malla je slu-πala kako vjetar i kiπa tuku po krovu kuÊe. Odjednom se sjetila riæe.

“Ne mogu niπta, Gospodine”, rekla je. “Molim Te, sjeti se moje molitve.”Nekoliko dana kasnije, nakon πto je poplava prestala, uspjela je otiÊi

na riæino polje kako bi zbrojila πtetu.Na njezino iznenaenje, riæa joj je bila smea i zrela. Nije bilo niti

znaka æestoke oluje koja se dogodila.Malla je pogledala okolna polja. Bila su posve uniπtena. »ak su i usjevi

njezine rodbine bili uniπteni.U vrijeme æetve vlasnik polja je bio zadivljen.“Ovo je prvi put da je ovo riæino polje dalo prvoklasnu riæu,” rekao je

veselim glasom i iznenaen. “Ratarima koji su proπle godine unajmili ovopolje za uzgoj riæe, sav urod pojeli su glodavci.”

Glodavci su pojeli toliko riæe da je prethodni poljoprivrednik uspio sâmprikupiti cijeli usjev, jer nije bilo posla za druge radnike. Ali Malla je trebalaËak sedamnaest ljudi koji su joj pomogli u prikupljanju riæe.

GledajuÊi obilan urod, Malla se sjetila svoje molitve onu noÊ uoËi oluje.“Malena molitva moæe biti snaæna molitva”, rekla je u razgovoru na

Cipru, gdje danas radi kao pomagaËica u jednom domaÊinstvu. “Malenozrno molitve urodilo je milijunima zrna riæe. Nismo je mogli niti izbrojiti.”

SljedeÊeg tjedna Ëitajte o tome kako je Malla postala vjerica Crkveadventista sedmog dana na Cipru i dovela dva prijatelja Isusu. Dio daratrinaeste subote u ovom tromjeseËju pomoÊi Êe u izgradnji nove crkvenezgrade i srediπta utjecaja u Nikoziji na Cipru.

Andrew McChesney, Adventist Mission

13

OIKOS: Ovog tjedna Ëitamo iz knjige Ellen G. White,Velika borba, Znaci vremena, 2010., poglavlja 30 i 31

Pouka 2 4.—11. travnja 2020.

Podrijetlo i narav Biblije“Zato i mi zahvaljujemo Bogu bez prestanka πto ste, pri-

majuÊi rijeË Boæju, to jest naπu propovijed, primili je ne kaorijeË ljudsku, nego — kao πto uistinu jest — rijeË Boæju, kojai oËituje svoju snagu u vama, vjernicima.” (1. Solunjanima 2,13)

Biblijski tekstovi: 2. Petrova 1,19-21; 2. Timoteju 3,16.17;Ponovljeni zakon 18,18; Izlazak 17,14; Ivan 1,14; Hebrejima 11,3.6.

NaËin na koji sagledavamo podrijetlo i narav Pisma uvelike odre-uje ulogu koju Biblija igra u naπem æivotu i crkvi kao cjelini. TumaËenjeBiblije u znaËajnoj mjeri oblikuje naπe shvaÊanje procesa objave i na-dahnuÊa. Ako æelimo ispravno razumjeti Pismo, najprije trebamo dopus-titi Bibliji da postavi osnovne vrijednosti u skladu s kojima se trebaophoditi prema njoj. Ne moæemo prouËavati matematiku empirijskimmetodama koje se koriste u biologiji ili sociologiji. Ne moæemo prouËa-vati fiziku istim sredstvima koja sluæe za prouËavanje povijesti. SliËnotome, biblijske duhovne istine ne moæemo pravilno upoznati i sagledatiuz pomoÊ ateistiËkih metoda, koje Bibliji pristupaju kao da Bog nepostoji. Prigodom tumaËenja Pisma treba ozbiljno uzeti u obzir boæansko-ljudsku dimenziju Boæje rijeËi. Dakle, da bismo ispravno tumaËili Pismo,trebamo mu pristupiti s vjerom, a ne s metodoloπkim skepticizmom isumnjom.

Ovog Êemo tjedna razmotriti osnovne aspekte podrijetla i naraviBiblije koji bi trebali utjecati na naπe tumaËenje i razumijevanje.

14

NEDJELJA 5. travnja

BOÆANSKO OTKRIVENJE BIBLIJE

ProËitajte 2. Petrova 1,19-21. Kako Petar izraæava svoju vjeruu biblijsku proroËku poruku?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Biblija se ne moæe usporeivati ni s jednom drugom knjigom. Pre-ma apostolu Petru, proroci su bili pokrenuti Duhom Svetim tako da jesadræaj njihove poruke potjecao od Boga. Oni je nisu sami izmislili.Umjesto da bude “lukavo izmiπljena bajka” (2. Petrova 1,16), proroËkaporuka Biblije boæanskog je podrijetla i zato je istinita i vjerodostojna.“Nego su ljudi govorili od Boga, potaknuti od Duha Svetoga.” (2. Petrova1,21) Bog je bio na djelu u procesu otkrivenja, kada je odabranim ljudi-ma objavljivao svoju volju.

Izravna verbalna komunikacija izmeu Boga i pojedinih ljudskihbiÊa nepobitna je Ëinjenica Svetih spisa. Zato Biblija ima posebnu, bo-æansku vjerodostojnost, i mi u svojem tumaËenju Pisma trebamo uzetiu obzir taj boæanski element. BuduÊi da je naπ sveti Bog njegov krajnjiautor, biblijske knjige prikladno su nazvane “sveta Pisma” (Rimljanima1,2; 2. Timoteju 3,15).

Sveto pismo dano je i iz praktiËnih razloga. Ono je “korisno zapouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pravednosti, da ËovjekBoæji bude savrπen — opremljen za svako djelo ljubavi” (2. Timoteju3,16.17).

Osim toga, potrebna nam je pomoÊ Duha Svetoga da bismo u svo-jem æivotu primijenili ono πto nam je Bog otkrio u svojoj RijeËi. Premaapostolu Petru, tumaËenje boæanski otkrivene Boæje rijeËi nije stvarnaπeg vlastitog miπljenja. Potreban nam je Duh Sveti da bismo pravilnorazumjeli njezino znaËenje.

Pismo takoer kaæe: “Niπta ne Ëini Jahve Gospod a da osnove svojene otkrije slugama svojim prorocima.” (Amos 3,7) Biblijski izrazi za“otkrivenje” (u razliËitim oblicima) izraæavaju misao da je objelodanjenoili razotkriveno neπto πto je prethodno bilo skriveno i na taj naËinpostaje poznato i vidljivo. Nama je kao ljudskim biÊima potrebna takvaobjava ili otkrivenje jer smo greπni i odvojeni od Boga zbog svojih grije-ha te prema tome ovisimo o Njemu da bismo spoznali Njegovu volju.

Dovoljno je teπko posluπati Bibliju Ëak i kad vjerujemo u nje-zino boæansko podrijetlo. ©to bi se dogodilo kada bismo poËelisumnjati ili Ëak dovoditi u pitanje to boæansko podrijetlo?

15

PONEDJELJAK 6. travnja

PROCES NADAHNU∆A

S obzirom na to da se Bog koristi govorom kao sredstvom kojimotkriva svoju volju Ëovjeku, boæansko otkrivenje moæe se zapisati. Alikao πto smo veÊ vidjeli, Biblija je rezultat Ëinjenice da nam Bog otkrivaistinu djelovanjem Duha Svetoga, koji prenosi i πtiti svoju poruku uzpomoÊ ljudskih orua. To je razlog πto moæemo oËekivati tematskojedinstvo koje vidimo u Ëitavom Pismu, od Izlaska do Otkrivenja (uspo-redite, na primjer, Izlazak 3,14.15 i Otkrivenje 12,17).

ProËitajte 2. Petrova 1,21; 2. Timoteju 3,16; Ponovljeni zakon18,18. ©to nam ti tekstovi govore o nadahnuÊu Pisma?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Sve je Pismo boæanski nadahnuto premda nisu svi dijelovi podjed-nako nadahnjujuÊi za Ëitanje, pa Ëak ni nuæno primjenjivi na nas danas(na primjer odlomci koji se odnose na izraelske blagdane jesu nadah-nuti iako se od nas danas ne zahtijeva da ih svetkujemo). Ipak, mitrebamo prouËavati cijelo Pismo, Ëak i one dijelove koje nije lako Ëitatii razumjeti, ili koji nisu posebno primjenjivi na nas danas.

Zapazimo takoer da nije sve πto je u Bibliji zapisano bilo izravnoili nadnaravno otkriveno. Katkad je Bog koristio biblijske pisce koji supomno istraæivali neki predmet ili su upotrijebili postojeÊe zapise (vidiJoπua 10,13; Luka 1,1-3) da bi prenijeli Njegovu poruku.

Pa ipak, cijelo Pismo je nadahnuto (2. Timoteju 3,16). Zbog togaPavao tvrdi: “Uistinu, sve πto je nekoÊ napisano, napisano je nama zapouku, da strpljivoπÊu i utjehom koje daje Pismo, trajno imamo nadu.”(Rimljanima 15,4)

“Biblija tvrdi kako je njezin pisac Bog; pa ipak je napisana ljudskomrukom. Raznoliki stil njezinih knjiga pokazuje vrline viπe pisaca. Sve sunjezine otkrivene istine ‘od Boga nadahnute’ (2. Timoteju 3,16) pa ipakiskazane ljudskim rijeËima.” (Ellen G. White, Velika borba, str. 7)

Danas ima prouËavatelja Biblije koji nijeËu boæansko autorstvomnogih dijelova Biblije, Ëak u toj mjeri da se mnoga kljuËna uËenjakao πto su stvaranje, izlazak i uskrsnuÊe — osporavaju. Zaπto jevaæno da ne otvaramo ta vrata — Ëak ni na trenutak? Na krajukrajeva, zar mi trebamo donositi sud o Boæjoj rijeËi?

16

UTORAK 7. travnja

PISANA BOÆJA RIJE»

“Zapiπi ove rijeËi — reËe Jahve Mojsiju — jer su one temelji nakojima sam s tobom i s Izraelom sklopio Savez.” (Izlazak 34,27)Zaπto je Bog traæio od Mojsija da zapiπe te rijeËi umjesto da ihsamo izgovori pred narodom? Koja je oËita prednost pisane RijeËi?

..................................................................................................................................

Bog koji govori i koji je stvorio ljudski jezik osposobljava odabraneljude da prenesu boæanski otkrivene istine i boæanski nadahnute mislina vjerodostojan i pouzdan naËin. Stoga ne Ëudi πto nalazimo da je Bogdosta rano zapovjedio biblijskim piscima da Njegove upute i otkrivenjaiznesu u pisanom obliku.

©to nas sljedeÊi tekstovi uËe o pisanom otkrivenju?

Izlazak 17,14; 24,4 ...........................................................................................

..................................................................................................................................

Joπua 24,26 .........................................................................................................

..................................................................................................................................

Jeremija 30,2 ......................................................................................................

..................................................................................................................................

Otkrivenje 1,11.19; 21,5; 22,18.19 ..............................................................

..................................................................................................................................

Zaπto je Bog zapovjedio da Njegova otkrivenja i nadahnute porukebudu zapisani? Odgovor je da ih ne bismo tako lako zaboravili. Pisanebiblijske rijeËi trajno nas upuÊuju na Boga i Njegovu volju. Pisani do-kument obiËno moæe biti bolje oËuvan i mnogo pouzdaniji od usmenihporuka koje se moraju stalno ponavljati. Pisana RijeË, koja se moæeuvijek iznova prepisivati, dostupnija je mnogo veÊem broju ljudi nego daje samo izgovorena. Na kraju, mi moæemo govoriti ograniËenom brojuljudi u isto vrijeme i na istom mjestu, ali ono πto je zapisano moæe doÊido bezbrojnih Ëitatelja na razliËitim mjestima i kontinentima, pa Ëakbiti na blagoslov i mnogim kasnijim naraπtajima. »ak i kad ljudi nisu ustanju sami Ëitati, drugi im mogu glasno proËitati neki pisani dokument.

17

SRIJEDA 8. travnja

PARALELA IZME–U KRISTA I PISMA

ProËitajte Ivan 1,14; 2,22; 8,31.32; 17,17. Koje paralele viditeizmeu Isusa, utjelovljene Boæje RijeËi i Svetog pisma, pisane BoæjerijeËi?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Postoji paralela izmeu Boæje RijeËi koja je postala tijelo (tj. IsusaKrista), i pisane Boæje rijeËi (tj. Svetog pisma). Baπ kao πto je Isusnadnaravno zaËet od Duha Svetoga a ipak roen od æene, tako i Svetopismo ima nadnaravno podrijetlo, ali je doπlo preko ljudskih biÊa.

Isus Krist postao je Ëovjek u vremenu i prostoru. Æivio je u odree-no vrijeme i na odreenom mjestu. Pa ipak, ta Ëinjenica ne nijeËe Njegovoboæanstvo niti Ga Ëini povijesno uvjetovanim. Isus je jedini Otkupiteljsvih ljudi πirom svijeta i u sva vremena (vidi Djela 4,12). Isto tako, Boæjapisana RijeË, Biblija, takoer je dana u posebno vrijeme i u posebnojkulturi. Baπ kao Isus Krist, Biblija nije vremenski uvjetovana, tj. ogra-niËena na posebno vrijeme i mjesto, veÊ ostaje obvezujuÊa za sve ljudeπirom svijeta.

Kad je Bog otkrio sebe, On se spustio na ljudsku razinu. Isusovaljudska narav pokazivala je sve znakove ljudskih slabosti i utjecaja ne-kih 4.000 godina stalnog pogorπavanja. Ali On je ipak bio bez grijeha.Isto tako, jezik Pisma ljudski je jezik — ne neki “savrπeni, nadljudski”jezik kojim nitko ne govori i koji nitko ne razumije. Premda svaki jezikima svoja ograniËenja, Stvoritelj ËovjeËanstva, koji je i Stvoritelj ljud-skog govora, savrπeno je sposoban na pouzdan naËin priopÊiti svojuvolju ljudskim biÊima bez ikakvog zavaravanja.

Naravno, svako usporeivanje ima svoje granice. Isus Krist i Svetopismo nisu identiËni. Biblija nije Boæje utjelovljenje. Bog nije knjiga.Bog je u Isusu Kristu postao Ëovjek. Mi volimo Bibliju zato πto oboæava-mo Spasitelja opisanog na njezinim stranicama.

Biblija je jedinstvena i nerazdvojna boæansko-ljudska spona. EllenG. White je to jasno vidjela kad je pisala: “Ali Biblija je, s istinamadanim od Boga a izreËena ljudskim jezikom, sjedinjenje boæanskog iljudskog. Takva je zajednica postojala u Kristovoj naravi, jer On je bioSin Boæji i Sin »ovjeËji. Stoga se za Bibliju moæe reÊi isto πto i za Krista:‘I rijeË je tijelom postala i nastanila se meu nama.’ (Ivan 1,14)” (Velikaborba, str. 7)

Zaπto Pismo mora biti temelj naπe vjere? Da nije njega, gdjebismo bili?

18


RAZUMIJEVANJE BIBLIJE VJEROM

ProËitajte Hebrejima 11,3.6. Zaπto je vjera bitna za razumije-vanje Boga i Njegove RijeËi? Zaπto bez vjere nije moguÊe ugoditiBogu?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Svako pravo uËenje odvija se u kontekstu vjere. Povjerenje kojedijete ima u svoje roditelje omoguÊava mu da saznaje nove stvari. Tajodnos navodi dijete da spozna osnovne aspekte æivota i ljubavi. Znanjei razumijevanje, prema tome, izrasta iz odnosa povjerenja i ljubavi.

U istom smislu dobar glazbenik izvodi glazbeno djelo na pravi naËinonda kada, osim izvrsnih tehniËkih vjeπtina uz pomoÊ kojih svira nasvojem glazbalu, pokazuje i ljubav prema toj glazbi, skladatelju i glazbalu.Tako i mi moæemo na ispravan naËin razumjeti Bibliju ako joj nepristupamo sa skeptiËnim i kritiËkim stavom (s metodoloπkom sum-njom), veÊ u duhu ljubavi i vjere. Apostol Pavao je pisao: “A bez vjerenemoguÊe mu je ugoditi.” (Hebrejima 11,6) Prema tome, Bibliji trebamopristupati u vjeri priznajuÊi njezino nadnaravno podrijetlo umjesto dana nju gledamo kao na obiËnu ljudsku knjigu.

AdventistiËki krπÊani jasno su izrazili vjerovanje u nadnaravno pod-rijetlo Pisma u okviru prvog osnovnog vjerovanja Crkve adventista sed-moga dana, koje glasi: “Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta pisana jeBoæja rijeË dana boæanskim nadahnuÊem preko svetih Boæjih ljudi kojisu govorili i pisali onako kako ih je pokretao Duh Sveti. U ovoj RijeËiBog je povjerio Ëovjeku znanje potrebno za spasenje. Sveto pismo ne-pogreπiva je objava Njegove volje. Ono je mjerilo karaktera, provjeraiskustva, vjerodostojni tumaË doktrina i pouzdan zapis o Boæjim djelimau povijesti. (Psalam 119,105; Izreke 30,5.6; Izaija 8,20; Ivan 17,17; 1.Solunjanima 2,13; 2. Timoteju 3,16.17; Hebrejima 4,12; 2. Petrova1,20.21)”

©to ljudima nedostaje u njihovom razumijevanju Biblije ako jojne pristupe sa stajaliπta vjere? Zbog Ëega to nije slijepa vjera? Kojedobre razloge imamo da vjerujemo i zaπto je vjera ipak nuæna kadase bavimo biblijskim istinama?

19

PETAK 10. travnja


Premda je od presudnog znaËenja za naπu vjeru, Biblija sama posebi ne bi imala stvarnu duhovnu vrijednost kada Duh Sveti ne bi utje-cao na naπe srce i um dok je Ëitamo i prouËavamo.

“Bog je u svojoj RijeËi predao ljudima znanje potrebno za spasenje.Sveta pisma treba primiti kao pouzdanu i nepogreπivu objavu Njegovevolje. Ona su mjerilo karaktera, objava nauka i sredstvo za ispitivanjeiskustva. . … Ali Ëinjenica da je Bog Ëovjeku otkrio svoju volju u pisanojRijeËi ne iskljuËuje potrebu za stalnom prisutnoπÊu i vodstvom DuhaSvetoga. Naprotiv, naπ je Spasitelj obeÊao svojim uËenicima Duha Sve-toga, koji Êe Njegovu rijeË otkriti svojim slugama te rasvijetliti i primije-niti njezino uËenje. BuduÊi da je Boæji Duh nadahnuo Bibliju, nemoguÊeje da Njegovo uËenje proturjeËi pisanoj RijeËi.” (Ellen G. White, Velikaborba, str. 8,9)

PITANJA ZA RAZGOVOR

1. Zaπto nam Bog otkriva sebe i svoju volju? Zaπto nam jepotrebno otkrivenje?

2. Kako Bog otkriva sebe? Bog se koristi razliËitim sredstvimada bi otkrio neπto o sebi. On to Ëini na uopÊeniji naËin prekoprirode, ali i konkretnije preko snova (Daniel 7,1), vienja (Postanak15,1), znakova (1. o kraljevima 18,24.38) i preko svojeg Sina IsusaKrista (Hebrejima 1,1.2). Je li se vama Bog osobno otkrio? Podije-lite svoje iskustvo.

3. Neki prouËavatelji Biblije odbacuju mnoge njezine doktrinesmatrajuÊi ih obiËnim mitovima. UËenja kao πto su izvjeπtaj o stva-ranju, doslovni Adam i Eva, izlazak iz Egipta i dogaaji iz Knjigeproroka Daniela, neki su primjeri uËenja (iz Starog zavjeta) koja seodbacuju kao maπtovite priËe sastavljene s namjerom da doËarajuduhovne istine. To se dogaa kad o Boæjoj rijeËi sude ljudi. ©to namto govori o opasnosti u koju nas dovodi takav stav?

4. Bog je u Bibliji otkrio svoju volju na dojmljiv naËin. Ipak, Onæeli vaπu pomoÊ da bi πirio spoznaju svoje volje i radosnu vijest ospasenju, koja se moæe naÊi samo u Isusu Kristu. Kad ljudi proma-traju vas i vaπe ponaπanje, πto im to govori o Bogu?

20

Tri filipinska krπtenja na CipruYolanda Malla, filipinska radnica na Cipru, vidjela je da je njezina prija-

teljica Beatrise oznaËila adventistiËke propovijedi na Facebooku.Malla je prije nekoliko godina upoznala Beatrise, filipinsku kuÊnu po-

moÊnicu u Izraelu. Nekad su obje radile kao pomagaËice u domaÊinstvu uTajvanu. Malla je saznala da je Beatrise nedavno krπtena u Izraelu.

“Zaπto si postala adventistica sedmog dana?” napisala joj je naFacebooku.

“U toj se zajednici osjeÊam ugodno”, odgovorila je Beatrise. “Samopogledaj video koji sam ti poslala i shvatit Êeπ.”

Malla je kliknula video i Ëula propovijed o Bogu koji je prilikom stva-ranja uspostavio sedmi dan — subotu, u namjeri da podsjeÊa svoj narod dadræi subotu i Deset zapovijedi, i pozivajuÊi ljude na poπtivanje subote krozcijelo razdoblje Staroga i Novoga zavjeta. Malla je bila iznenaena te jeprovjerila biblijske retke iz propovijedi u Bibliji. Vidjela je da je subotastvarno dan odmora u Bibliji.

“Zaπto sam iπla u toliko crkava i nikad nisam Ëula kako æupnik pro-povijeda o suboti?” pitala se. “Zaπto nitko drugi ne govori o suboti?”

Nazvala je Beatrise. “Ovo mi je otvorilo um!” rekla je. “Æelim pronaÊicrkvu koja dræi subotu, ali gdje je mogu naÊi na Cipru?”

Beatrise je potraæila adrese AdventistiËke crkve na Cipru i poslala jojtelefonski broj Branislava Mirilova, predsjednika AdventistiËke crkve naCipru. Malla je nazvala i primila upute za crkvu u gradu gdje radi, u Limas-solu.

Malla je nedjeljom poËela pohaati crkvenu skupinu za prouËavanjeBiblije. Uskoro je pozvala i svojeg roaka, Michelina, takoer radnika udomaÊinstvu na Cipru, da je prati.

Zatim je pozvala joπ jednu filipinsku radnicu, Mariju. Ali Marija sebrinula za starije æene kojima je bila potrebna cjelodnevna njega i nijemogla dobiti dopuπtenje da napusti kuÊu.

“Nema problema”, rekla je Marica Mirilov, koja je udana za predsjed-nika crkve i radi kao njegova suradnica. “Mi moæemo upriliËiti prouËavanjeBiblije preko Facebooka.”

U kratkom vremenu krstili su se Malla, Michelin i Marija.“Voditi prijatelje na krπtenje prirodan je ishod spoznaje Isusa”, kaæe

Yolanda Malla (42), samohrana majka, koja joπ uvijek radi na Cipru, jeruzdræava sedmogodiπnjeg i osmogodiπnjeg sina na Filipinima.

“Iako dolazim iz razorenog doma, imam snage jer sam nauËila imatinadu”, rekla je.

Dio dara trinaeste subote ovoga tromjeseËja pomoÊi Êe u izgradnji novecrkvene zgrade i srediπta utjecaja u Nikoziji, na Cipru.


21



Kako su Isus i apostoli gledalina Bibliju

“Isus odvrati: ‘Pisano je: Ne æivi Ëovjek samo o kruhu, negoo svakoj rijeËi koja izlazi iz usta Boæjih.’” (Matej 4,4)

Biblijski tekstovi: Matej 4,1-11; Matej 22,37-40; Luka 24,13-35.44.45; Luka 4,25-27; Djela 4,24-26.

Naæalost, u ovo postmoderistiËko doba Biblija se uvelike tumaËikroz leÊe filozofije koja dovodi u pitanje njezino nadahnuÊe i vjerodo-stojnost. Na Bibliju se gleda samo kao na misli ljudskih biÊa u priliËnoprimitivnoj kulturi, koja nisu imala moguÊnosti razumjeti svijet na naËinna koji ga mi danas razumijemo. U isto vrijeme nadnaravni elementi seomalovaæavaju ili Ëak uklanjaju iz razmatranja pretvarajuÊi Bibliju uπtivo koje je, umjesto da prikazuje Boæje vienje Ëovjeka, postao ljudskovienje Boga. Zato je Biblija za mnoge postala uglavnom nebitna u ovodoba u kojem prevladava darvinovski naËin razmiπljanja i suvremenafilozofija.

Meutim, mi u potpunosti odbacujemo takav stav. Umjesto toga, uNovom zavjetu vidimo kako moæemo na nadahnuti naËin sagledati ËitavoPismo — prouËavajuÊi kako su Isus i apostoli razumjeli Stari zavjet,jedinu Bibliju koju su oni u to vrijeme imali. Kako su se odnosili premaljudima, mjestima i dogaajima koji su tu opisani? Od kojih su pretpo-stavki polazili i kojom su se metodom tumaËenja koristili? Radije slije-dimo njih i njihova shvaÊanja, umjesto zabluda nenadahnutih ljudi Ëijepretpostavke vode samo u nevjerstvo i sumnju u pogledu Boæje rijeËi.

22

NEDJELJA 12. travnja

PISANO JE

Isusovo krπtenje oznaËilo je poËetak Njegove sluæbe kao Spasitelja.Nakon toga Duh Ga je odveo u Judejsku pustinju gdje Ga je — u Njegovomnajslabijem ljudskom izdanju — Sotona kuπao.

ProËitajte Matej 4,1-11. Kako se Isus branio od Sotoninih kuπ-nji u pustinji? ©to bismo trebali nauËiti u vezi s Biblijom na osnovitog izvjeπtaja?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Kada je bio kuπan apetitom, Isus je uzvratio: “Pisano je: ‘Ne æiviËovjek samo o kruhu, nego o svakoj rijeËi koja izlazi iz usta Boæjih.’”(Matej 4,4) On upuÊuje na æivu RijeË i na njezin konaËni, boæanski izvor.Na taj naËin Isus potvruje autoritet Pisma. Kada je bio kuπan svjetskimkraljevstvima i slavom, odgovorio je: “Jer je pisano: ‘Gospodaru, Bogusvojemu, klanjaj se i njemu jedinom sluæi!’” (Matej 4,10; Luka 4,8) Kristnas podsjeÊa da je istinsko bogosluæje usredotoËeno na Boga i ni nakoga drugog, i da je pokoravanje Njegovoj RijeËi istinsko bogosluæje.KonaËno, na kuπanje u vezi s ljubavlju prema razmetanju i hvalisanju,Isus odvraÊa: “Takoer je pisano: ‘Ne kuπaj Gospodara, Boga svojega!’”(Matej 4,7; vidi i Luka 4,12)

Na sve tri kuπnje Isus odgovara rijeËima: “Pisano je.” Isus se, da-kle, poziva samo na Boæju rijeË kako bi odolio Sotoninim napadima iprijevarama. To bi trebala biti snaæna poruka za sve nas — da je Biblijai samo Biblija najviπe mjerilo i temelj naπeg vjerovanja.

Da, Biblija i samo Biblija bila je Isusova metoda obrane od nepri-jateljevih napada. Isus je Bog, ali u svojoj obrani od Sotone On sepokorava iskljuËivo Boæjoj rijeËi.

Isus ne iznosi osobno miπljenje, ne daje nikakav komplicirani,nerazumljivi argument, ne pokazuje neprijateljstvo, veÊ se poziva najednostavne ali duboke rijeËi Pisma. Za Krista Pismo ima najviπi auto-ritet i najveÊu silu. Na taj naËin On svoju sluæbu zapoËinje postavlja-njem Ëvrstog temelja i nastavlja zidati na pouzdanosti Biblije.

Kako se i mi moæemo u istoj mjeri oslanjati na Boæju rijeË i po-koravati joj se?

23


ISUS I ZAKON

ProËitajte Matej 5,17-20; 22,29; 23,2.3. ©to Isus kaæe u okviruovih tekstova?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Isus je uËio svoje sljedbenike da budu posluπni Boæjoj rijeËi i Za-konu. Ne postoji ni najmanji nagovjeπtaj da je On sumnjao u autoriteti vjerodostojnost Pisma. Naprotiv, stalno se pozivao na Pismo kao naizvor boæanskog autoriteta. A saducejima je govorio: “U zabludi ste …jer ne poznajete ni Pisma ni moÊi Boæje.” (Matej 22,29) Isus je poruËivaoda samo razumsko poznavanje Biblije i njezinog nauka nije dovoljno zaspoznaju istine i, πto je joπ vaænije, za spoznaju Gospodina, koji jeoliËenje te istine.

©to nam tekst u Mateju 22,37-40 govori o Isusovom vienjuMojsijevog zakona?

..................................................................................................................................

U obraÊanju uËitelju Zakona Isus saæima Deset zapovijedi danihMojsiju prije skoro 1.500 godina. Treba zapaziti kako se Isus usredoto-Ëuje na starozavjetni Zakon i uzdiæe ga na najviπu razinu. Mnogi krπÊanipogreπno zakljuËuju da je tu dana neka nova zapovijed te da je staro-zavjetni Zakon na neki naËin sada zamijenjen novozavjetnim Evane-ljem. Meutim, Ëinjenica je da se ono Ëemu nas Isus uËi zasniva nastarozavjetnom Zakonu. Krist nam otkriva i daje potpuniji uvid u ZakonistiËuÊi da “o ovima dvjema zapovijedima” (πto saæimaju Deset zapovije-di, od kojih se prve Ëetiri bave ljudsko-boæanskim, a ostalih πest meu-ljudskim odnosima) “ovisi sav Zakon i Proroci” (Matej 22,40). Isus je,dakle, uzdigao Ëitav Stari zavjet kada je upotrijebio izraz “Zakon i Pro-roci”, πto je skraÊeno od “Zakon, Proroci i Psalmi”, odnosno sva tridijela Staroga zavjeta.

“On [Krist] je tvrdio da Pismo ima neoporecivi autoritet i mi mora-mo Ëiniti isto. Biblija se mora prikazivati kao rijeË beskrajnoga Boga,kao rjeπenje svih sukoba i temelj svake vjere.” (Ellen G. White, Isusoveusporedbe, str. 18; u izvorniku 39, 40)

Koji bi vas (ako takvih uopÊe ima) konkurentski izvor autorite-ta (obitelj, filozofija, kultura) mogao sprijeËiti da se pokorite BoæjojrijeËi?

24

UTORAK 14. travnja

ISUS I “SVA PISMA”

ProËitajte Luka 24,13-35.44.45. Kako se Isus koristi Pismomda bi uËenicima predstavio evaneosku poruku?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Nakon Kristove smrti, Njegovi sljedbenici bili su zbunjeni i muËenisumnjom. Kako se to moglo dogoditi? I πto je sve to znaËilo? U ovompoglavlju Evanelja po Luki vidimo da se Isus dvaput pojavio preduËenicima — prvi put pred dvojicom na putu u Emaus, a neπto kasnijei pred ostalima. Isus dvaput objaπnjava kako se ispunilo sve πto sustarozavjetna proroËanstva najavljivala: “I poËe od Mojsija te, slijedeÊisve proroke, protumaËi im πto se na njega odnosilo u svim Pismima.”(Luka 24,27)

U Luki 24,44.45 On ponovno izjavljuje: “Ovo je ono πto sam vamgovorio. … Trebalo je da se ispuni sve πto je o meni pisano u Mojsijevuzakonu, u Prorocima i Psalmima. Tada im Isus “prosvijetli razum darazumiju Pisma”.

Redak u Luki 24,27 upuÊuje na ono πto je napisano “u svim Pi-smima”. Poslije se to ponovno naglaπava izrazom “u Mojsijevu zakonu,u Prorocima i Psalmima” (Luka 24,44). To jasno potvruje da se Isus,utjelovljena RijeË (Ivan 1,1-3.14), oslanja na autoritet Pisma kako biobjasnio da je sve to bilo proreËeno stotinama godina unaprijed. Po-zivanjem na cjelokupno Pismo, Isus uËi svoje sljedbenike primjerom.Jer kad krenu, i oni Êe trebati objaviti evaneosku poruku, izlagaticijelo Pismo, kako bi novim obraÊenicima πirom svijeta pruæili jasnorazumijevanje i silu.

Zapazite takoer kako Isus u Mateju 28,18-20 poruËuje tadaπnjimuËenicima (a i nama danas): “Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska.”Ali ta vlast ostaje kod Oca i Ëitavog Boæanstva, jer odmah potom dodaje:“Zato idite i uËinite sve narode uËenicima mojim! Krstite ih u ime Ocai Sina i Duha Svetoga!” A zatim dolazi kljuËni tekst: “UËite ih da vrπesve πto sam vam zapovjedio!” ©to je to Isus uËio i zapovijedao? Njegovnauk zasnovan je na cijelom Pismu. On je doπao upravo na osnoviproroËke vjerodostojnosti RijeËi i ispunjavanjem proroËanstava Pismapokorio se svojem Ocu.

Ako Isus prihvaÊa Pismo u cjelini, zaπto i mi to trebamo Ëiniti?Kako moæemo prihvatiti autoritet Ëitavog Pisma Ëak i kad shvatimoda nije sve uvijek primjenjivo na nas danas? Iznesite svoj odgovoru razredu.

25

SRIJEDA 15. travnja

ISUSOVO VI–ENJE PODRIJETLA I POVIJESTI BIBLIJE

Isus je uËio da je Biblija Boæja rijeË u smislu da se ono πto onagovori podudara s onim πto govori Bog. Njezino podrijetlo je u Bogu paje samim tim ona krajnji autoritet u svakom aspektu æivota. Bog jedjelovao tijekom povijesti kako bi preko Biblije otkrio svoju volju Ëo-vjeËanstvu.

Na primjer, u Mateju 19,4.5 Isus se poziva na rijeËi koje je zapisaoMojsije. Ali tom prigodom On kaæe: “Stvoritelj, kad ih u poËetku stvori… je rekao: ‘Zato Êe Ëovjek ostaviti oca i majku.’” Umjesto: “Pismokaæe”, Isus izjavljuje: “Stvoritelj, kad ih u poËetku stvori … je rekao”,pripisujuÊi Stvoritelju rijeËi koje je pisac Postanka zapisao. Tako se Bogsmatra autorom te izjave iako ju je zapisao Mojsije.

ProËitajte sljedeÊe tekstove. Kako je Isus gledao na povijesneosobe i dogaaje iz Biblije?

Matej 12,3.4 ........................................................................................................

Marko 10,6-8 .......................................................................................................

Luka 4,25-27 .......................................................................................................

Luka 11,51 ..........................................................................................................

Matej 24,38 ..........................................................................................................

Isus dosljedno govori o starozavjetnim osobama, mjestima i doga-ajima kao povijesno vjerodostojnim. Izmeu ostaloga on spominje do-gaaje iz 1. i 2. poglavlja Postanka, zatim Abela iz 4. poglavlja Postanka,Davidovo jedenje postavljenih kruhova i proroka Elizeja. U viπe navrataOn govori o stradanju proroka u proπlosti (Matej 5,12; 13,57; 23;34-36;Marko 6,4). U poruci upozorenja Isus opisuje Noino vrijeme: “Kao πto suljudi jeli i pili, æenili se i udavali u vrijeme πto je prethodilo potopu, ito sve do dana kad Noa ue u lau, a da niπta nisu nasluÊivali dok nedoe potop i sve ih odnese, tako Êe biti i za dolaska Sina »ovjeËjega.”(Matej 24,38.39) Sve ukazuje na to da Isus govori o tom moÊnom ËinuBoæjeg suda kao o povijesnom dogaaju.

S obzirom na to da sâm Isus spominje te povijesne osobe kaostvarne, πto nam to govori o sili sotonskih prijevara buduÊi damnogi ljudi danas, Ëak i onih koji se smatraju krπÊanima, ËestonijeËu njihovo postojanje? Zaπto ne smijemo upasti u tu zamku?

26


APOSTOLI I BIBLIJA

Novozavjetni pisci pristupaju Bibliji na isti naËin kao Isus. ©to setiËe doktrine, etike i ispunjenja proroËanstava, Stari zavjet je za njih biovjerodostojna Boæja rijeË. U onome πto su ti ljudi govorili i Ëinili, nenalazimo nigdje niπta πto dovodi u pitanje vjerodostojnost ili autentiË-nost bilo kojeg dijela Biblije.

©to nam sljedeÊi tekstovi govore o tome kako su apostoli ra-zumjeli autoritet Boæje RijeËi?

Djela 4,24-26 .......................................................................................................

Djela 13,32-36 .....................................................................................................

Rimljanima 9,17 ..................................................................................................

GalaÊanima 3,8 ...................................................................................................

Zapazite kako se u tim tekstovima Pismo blisko povezuje s glasomsamog Boga. U 4. poglavlju Djela apostolskih, neposredno prije nego πtoÊe se ispuniti Duhom Svetim, uËenici slave Boga zbog izbavljenja Petrai Ivana. U svojem hvalospjevu oni podiæu glasove odajuÊi priznanje Bogukao Stvoritelju i Onome koji progovara preko svojeg sluge Davida. ©toznaËi da su Davidove rijeËi Boæje rijeËi. U Djelima 13,32-36 Pavao ponov-no navodi Davida, ali njegove rijeËi pripisuje Bogu kada u 32. retkuspominje “obeÊanje dano naπim ocima”.

U Rimljanima 9,17, gdje se oËekuje da vrπitelj radnje bude Bog,Pavao upotrebljava izraz “Pismo” izjavljujuÊi: “Jer Pismo veli za faraona...”— πto bi se u biti moglo izraziti rijeËima: “Jer Bog veli za faraona.” UGalaÊanima 3,8, vrπitelj radnje je “Pismo” umjesto “Bog”, pokazujuÊikako je Boæja rijeË blisko povezana s Njim.

Novozavjetni pisci jednoduπno se oslanjaju na Stari zavjet kao naBoæju rijeË. U Novom zavjetu ima na stotine citata iz Starog zavjeta.Jedan prouËavatelj sastavio je listu od 2.688 izravnih navoda — 400 izKnjige proroka Izaije, 370 iz Psalama, 220 iz Izlaska i tako dalje. Akobismo toj listi dodali joπ i aluzije, teme i motive, taj broj bi se znatnouveÊao. Novozavjetne knjige u velikoj se mjeri pozivaju na starozavjetnaproroËanstva, πto obiËno poËinje izrazom: “Pisano je” (Matej 2,5; Marko1,2.7,6, Luka 2,23.3,4; Rimljanima 3,4.8,36.9,33; 1. KorinÊanima 1,19;GalaÊanima 4,27; 1. Petrova 1,16). Sve to potvruje da su starozavjetnispisi temelj na kojem poËiva nauk Isusa i apostola.

©to bismo iz tih primjera trebali nauËiti o tome koliko je opa-sna svaka misao koja umanjuje naπe povjerenje u autoritet Pisma?

27

PETAK 17. travnja


Iz knjige Isusov æivot Ellen G. White proËitajte poglavlja “Kao dijete”,str. 42—47 (u izvorniku 68—74), i “Kuπanje”, str. 78—87 (u izvorniku114—123).

“Ljudi smatraju sebe mudrijim od Boæje rijeËi, pa Ëak mudrijim i odsamog Boga. Umjesto da utvrde svoje stope na tom Ëvrstom temelju ipodrede sve sudu Boæje rijeËi, oni vrednuju tu RijeË prema vlastitim zami-slima o znanosti i prirodi, pa je Ëak, ako im izgleda da se ona ne slaæes njihovim znanstvenim shvaÊanjima, odbacuju kao nedostojnu po-vjerenja.” (Ellen G. White, Signs of the Times, 27. oæujka 1884., str. 1)

“Oni koji se upoznaju s Boæjom mudroπÊu i svrhom otkrivenom uNjegovoj RijeËi, postaju muπkarci i æene velike umne snage i mogu bitiuspjeπni suradnici velikog UËitelja, Isusa Krista. ... Krist je svojem narodudao rijeËi istine i svi su pozvani da uzmu udjela u njihovom objavljiva-nju svijetu. ... Nema posveÊenja bez istine, putem RijeËi. Od kakve jeonda presudne vaænosti da je svatko razumije!” (Ellen G. White,Fundamentals of Christian Education, str. 432)

PITANJA ZA RAZGOVOR

1. Ako su se Isus, evanelisti i Pavao odnosili prema Staromzavjetu kao prema Boæjoj rijeËi, kako nam to otkriva zaπto sumnoga danaπnja shvaÊanja Pisma pogreπna i zaπto ne bismo trebalipotpadati pod utjecaj takvih argumenata, tko god ih iznosio?

2. Da bismo kod ljudi stvorili predodæbu o tome dokle je suvre-mene prouËavatelje Biblije odveo njihov skepticizam, navodimo ne-πto od onoga πto mnogi danaπnji znanstvenici osporavaju. Oni od-bacuju doslovnih πest dana stvaranja i umjesto toga prihvaÊajuteoriju o milijardama godina evolucije. Odbacuju ideju o bezgreπ-nom Adamu u neiskvarenom svijetu. Odbacuju izvjeπtaj o sveopÊempotopu. Ne vjeruju da je Abraham doslovno postojao. Neki odbacujuizvjeπÊe o izlasku iz Egipta. Mnogi odbacuju Isusova Ëuda, uklju-ËujuÊi i Njegovo uskrsnuÊe u tijelu. Neki, opet, odbacuju proroËan-stva u kojima proroci pretkazuju buduÊnost stotinama, pa Ëak itisuÊama godina unaprijed. Kakav zakljuËak iz toga moæemo izvuÊio tome πto se dogaa kad ljudi poËnu sumnjati u autoritet i vjero-dostojnost Pisma? I kako moæemo pomoÊi takvim ljudima da jasnosagledaju istinu?

3. U odgovoru na pitanje postavljeno u okviru prouËavanjapredvienog za utorak, kako razumijemo tvrdnju da je cijelo Pismonadahnuto, Ëak i oni dijelovi koji nisu uvijek primjenjivi na nasdanas?

28

ZajedniËki ruËkovi osvajaju srcaSubotom vjernici upriliËuju predah i obrok u mjesnoj adventistiËkoj

crkvi u ruskom crnomorskom turistiËkom gradu Gelendzheku.Posjetitelji iz Sibira, s podruËja Urala i drugih dalekih ruskih krajeva

podsjetili su pastora Andreja Prokopeva na neπto πto je nauËio tijekomstudija na AdventistiËkoj meunarodnoj ustanovi za napredne studije naFilipinima.

Kad su posjetitelji doπli u crkvu, Prokopev i vjernici su se izmjenjivaliosiguravajuÊi im obrok i zajedniËko druæenje nakon toga. Predloæio je sliËanobrok i zajedniËko druæenje za goste u joπ jednoj crkvi. Crkva je imala πestrazreda subotnje πkole, svaki sa πest do sedam Ëlanova, i svi su se izmjenji-vali u osiguravanju hrane.

Nakon svake propovijedi u subotu, dvadesetero ljudi na godiπnjemodmoru rado bi prihvatilo poziv da dou na ruËak u crkvenu kuhinju iblagovaonicu. Nakon πto posjetitelji budu nahranjeni i dobro raspoloæeni,Prokopev ih zamoli da se predstave i ispriËaju kako su neki od njih postaliadventisti.

IspriËana osobna svjedoËanstva su vrlo snaæna, i Ëlanovi crkve ih uæi-vaju sluπati. Prokopev je æelio da viπe ljudi Ëuje iskustva, i poËeo je pozivatineadventistiËke susjede u crkvu na bogosluæje i obroke.

Jedne subote je jedan adventistiËki vjernik na odmoru ispriËao ne-vjerojatno æivotno iskustvo svojeg djeda, kuhara koji je spremao hranu zavojnike u Drugom svjetskom ratu πto su vlakom odlazili na zapadni front.Kuhar je bio vrlo cijenjen zbog svojeg dobrog i predanog rada i stila æivlje-nja bez alkohola. Ali bio je adventist i odbijao je raditi subotom. Nadreenimu nisu mogli dati slobodnu subotu, ali nisu ga æeljeli izgubiti. Napokon gaje zapovjednik pozvao na razgovor.

“Prijatelju, otpustit Êu te u petak”, rekao je. “Potom Êu te zaposliti unedjelju.”

Dogovor je obostrano poπtovan: ostatak rata kuhara su otpuπtali sva-kog petka i vraÊali svake nedjelje.

Kad je Ëovjek tom æivotnom priËom o svojem djedu zavrπio, javila seneadventistiËka posjetiteljica za jednim stolom.

“Æelim biti adventistica!” rekla je æena. »etiri osobe su privuËene Isusutim osobnim svjedoËanstvom, i krπtene su dvije godine nakon poËetka ta-kvih zajedniËkih obroka.

Prokopev (43) kaæe da zajedniËki obroci sadræe i osobna svjedoËenja,πto je velik blagoslov za njegovu crkvu. To je pomoglo razredu subotnjeπkole, Ëiji su se Ëlanovi zbliæavali dok su zajedno radili na brizi o gostima.

“Osobna svjedoËenja su vrlo vaæna”, kaæe Prokopev. “Ona pokazuju tkoje Bog, Njegovu milost i Njegovu æelju da bude naπ Bog.”


29



Biblija — vjerodostojni izvornaπe teologije

“Uza Zakon! Uza svjedoËanstvo! Tko ne rekne tako, zoruneÊe doËekati.” (Izaija 8,20)

Biblijski tekstovi: Marko 7,1-13; Rimljanima 2,4; 1. Ivanova2,15-17; 2. KorinÊanima 10,5.6; Ivan 5,46.47; Ivan 7,38.

Nema krπÊanske crkve koja svoja vjerovanja ne podupire Svetimpismom. Meutim, uloga i autoritet Pisma u teologiji nisu isti u svimcrkvama. ShvaÊanje uloge Pisma zapravo se uvelike razlikuje od crkvedo crkve. To je vaæan ali vrlo sloæen predmet koji Êemo istraæiti prou-ËavajuÊi pet razliËitih izvora koji snaæno utjeËu na naπe tumaËenje Pisma— predaju, iskustvo, kulturu, razum i samu Bibliju.

Ovi izvori imaju znaËajnu ulogu u svakoj teologiji i u svakoj crkvi.Svi smo mi dio razliËitih obiËaja i kultura i pod njihovim smo utjecajem.Svi imamo iskustva koja oblikuju naπe miπljenje i utjeËu na naπe razu-mijevanje stvari. Svi imamo um da bismo razmatrali i ocjenjivali odreenepojave. Svi Ëitamo Bibliju i sluæimo se njome da bismo razumjeli Bogai Njegovu volju.

Koji je od ovih izvora ili kombinacija izvora krajnji autoritet kad jerijeË o tumaËenju Biblije i u kakvom su oni uzajamnom odnosu? Davanjeprednosti jednom ili veÊem broju izvora vodi do razliËitih naglasaka irezultata i konaËno odreuje smjer Ëitave naπe teologije.

30


PREDAJA

Predaja sama po sebi nije loπa. Ona daje izvjesnu rutinu i strukturupostupcima koji se svakodnevno ponavljaju u naπem æivotu. Ona nammoæe pomoÊi da ostanemo povezani sa svojim korijenima. Stoga ne Ëudiπto predaja igra vaænu ulogu i u religiji. Ali postoje i neke opasnosti uvezi s predajom.

©to nam odlomak u Marku 7,1-13 govori o tome kako je Isusreagirao na neke obiËaje Njegovog vremena?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Predaja kojoj se Isus suprotstavio u hebrejskom druπtvu pomno seprenosila s uËitelja na uËenika. U Isusovo vrijeme ona je zauzimalamjesto usporedo sa Svetim pismom. Predaja se, meutim, tijekom dugihvremenskih razdoblja proπiruje obuhvaÊajuÊi sve viπe pojedinosti i aspe-kata koji nisu bili dio Boæjeg iskonskog plana i Njegove RijeËi. Takvapredaja — iako su je zastupali ugledni “stari” (vidi Marko 7,3.5), odno-sno vjerski voe u hebrejskom druπtvu — nije ravnopravna s Boæjimzapovijedima (vidi Marko 7,8.9). To su ljudski obiËaji koji na kraju dovo-de do toga da Boæja rijeË bude obesnaæena, pa i “ukinuta” (Marko 7,13).

ProËitajte 1. KorinÊanima 11,2 i 2. Solunjanima 3,6. Kakopravimo razliku izmeu Boæje rijeËi i ljudskih obiËaja? Zaπto jetoliko vaæno da doista pravimo tu razliku?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Æiva Boæja rijeË izaziva u nama duboko poπtovanje i odanost. Iz teodanosti proizlazi odreena tradicija. Naπa odanost, meutim, treba uvi-jek biti posveÊena æivom Bogu koji je otkrio svoju volju u pisanoj RijeËi.Dakle, Biblija ima jedinstvenu ulogu koja nadmaπuje svaku ljudskupredaju. Biblija je iznad svih obiËaja, Ëak i onih dobrih. ObiËaje kojiizrastaju iz naπeg iskustva s Bogom i Njegovom RijeËju treba stalnopreispitivati prema mjerilima Svetog pisma.

©to se od onoga πto mi kao crkva radimo moæe smatrati “pre-dajom”? Zaπto je vaæno da uvijek pravimo razliku izmeu tih obiËa-ja i biblijskog nauka? Iznesite svoje odgovore u razredu.

31


ISKUSTVO

ProËitajte Rimljanima 2,4 i Titu 3,4.5. Kako mi doæivljavamoBoæju dobrotu, strpljenje, opraπtanje, ljubaznost i ljubav? Zaπto jevaæno da naπa vjera ne bude samo neko apstraktno, intelektualnoznanje, veÊ neπto πto doista doæivljavamo? Istodobno, na koje naËi-ne naπe iskustvo moæe doÊi u sukob s Biblijom i Ëak nas zavestiu naπoj vjeri?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Iskustvo je sastavni dio ljudskog postojanja. Ono snaæno utjeËe nanaπe misli i osjeÊaje. Bog nas je stvorio na takav naËin da je naπ odnosprema djelima stvaranja, pa Ëak i samom Bogu, u znaËajnoj mjeri obli-kovan naπim iskustvom i povezan s njim.

Boæja je æelja da mi iskusimo ljepotu odnosa, umjetnosti i glazbe,Ëudesa stvaranja, kao i radost Njegovog spasenja i silu obeÊanja iz Nje-gove RijeËi. Naπa vjera je neπto viπe od obiËnog poznavanja doktrine iracionalnog odluËivanja. Ono πto doæivljavamo u znaËajnoj mjeri obli-kuje naπe vienje Boga, pa Ëak i razumijevanje Njegove RijeËi. Meutim,trebamo i jasno sagledati ograniËenja i manjkavost naπeg iskustva kadje rijeË o spoznaji Boæje volje.

Kakvo se upozorenje nalazi u 2. KorinÊanima 11,1-3? ©to namto govori o ograniËenjima u pogledu oslanjanja na iskustva?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Iskustva mogu biti jako varljiva. GovoreÊi s biblijskog stajaliπta,iskustvo ima svoja ograniËenja. Ono treba biti usklaeno sa Svetimpismom i treba ga tumaËiti na osnovi Pisma. Katkad æelimo iskusitineπto πto nije u skladu s Boæjom rijeËju i voljom. Tada se moramooslanjati na Boæju rijeË viπe nego na svoja iskustva i æelje. Trebamo bitina oprezu da bismo se uvjerili kako je naπe iskustvo uvijek u skladu sBoæjom rijeËju i da ne proturjeËi jasnom biblijskom nauku.

U vjeri u kojoj su ljubav prema Bogu i ljubav prema drugima(vidi Marko 12,28-31) glavne zapovijedi, iskustvo je vaæno. Zaπtoje istodobno bitno da uvijek preispitujemo svoje iskustvo na osnoviBoæje rijeËi?

32

UTORAK 21. travnja

KULTURA

Mi pripadamo odreenoj kulturi ili kulturama i njihov smo sastavnidio. Nalazimo se pod utjecajem kulture i ona nas oblikuje. To nitko nemoæe izbjeÊi. Sjetite se samo koliki dio Starog zavjeta zauzimaju zapisio pokvarenosti starog Izraela pod utjecajem okolnih kultura. ©to nasnavodi da pomislimo da smo mi danas drugaËiji ili da smo bolji odIzraelaca?

Boæja rijeË je takoer nastala u odreenoj kulturi, iako nije ogra-niËena samo na nju. Premda kulturni Ëimbenici neizbjeæno utjeËu nanaπe razumijevanje Biblije, ne bismo trebali gubiti iz vida Ëinjenicu daBiblija nadilazi ustanovljene kulturne kategorije kao πto su etniËka pri-padnost, podrijetlo i druπtveni status. To je jedan od razloga πto Biblijanadilazi svaku ljudsku kulturu i Ëak je u stanju popraviti i preobrazitigreπne elemente koje nalazimo u svakoj od njih.

ProËitajte 1. Ivanova 2,15-17. ©to Ivan misli kad kaæe da netrebamo ljubiti ono πto je na svijetu? Kako moæemo æivjeti u svi-jetu, a ipak nemati svjetovni mentalitet?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Kultura, kao i svaki drugi aspekt Boæjeg stvaranja, nalazi se podutjecajem grijeha. Stoga i ona podlijeæe Boæjem sudu. Da, neki aspektinaπe kulture mogu se vrlo lijepo uskladiti s vjerom, ali uvijek moramopraviti razliku izmeu njih. U idealnom sluËaju biblijska vjera trebala bise oduprijeti, ako je potrebno, postojeÊoj kulturi i stvoriti kulturu kojabi bila vjerna Boæjoj rijeËi. Jer ako u sebi nemamo neπto πto nas Ëvrstovezuje za ono πto je iznad nas, uskoro Êemo se prepustiti onome πto jeoko nas.

Ellen G. White o tome kaæe sljedeÊe:“Kristovi sljedbenici trebaju se odvojiti od svijeta u pogledu naËela

i interesa, ali se ne trebaju povlaËiti od ljudi. Spasitelj se neprestanomijeπao s ljudima ne da bi ih ohrabrivao u bilo Ëemu πto nije u skladus Boæjom voljom, veÊ da bi ih uzdizao i oplemenjivao.” (Counsel toParents, Teachers, and Students Regarding Christian Education, str.323)

Koji su aspekti vaπe kulture u potpunoj suprotnosti s biblij-skom vjerom? ©to je joπ vaænije, kako se moæemo oduprijeti onomeπto nastoji iskvariti naπu vjeru?

33

SRIJEDA 22. travnja

RAZUM

ProËitajte 2. KorinÊanima 10,5.6; Izreke 1,7; 9,10. Zaπto jeposluπnost Kristu u mislima toliko vaæna? Zaπto je strah GospodnjipoËetak mudrosti?

..................................................................................................................................

Bog nam je dao sposobnost da mislimo i prosuujemo. Svaka ljudskaaktivnost i svaka teoloπka tvrdnja podrazumijeva naπu sposobnost darazmiπljamo i izvodimo zakljuËke. Mi ne odobravamo nerazumnu vjeru.Meutim, u doba prosvjetiteljstva, poËetkom 18. stoljeÊa, ljudski razumje preuzeo novu i istaknutu ulogu, posebno u zapadnom druπtvu, ulogukoja uvelike premaπuje naπu sposobnost razmiπljanja i donoπenja is-pravnih zakljuËaka.

Nasuprot tvrdnji da se sve naπe znanje zasniva na osjetilnom isku-stvu, javlja se joπ jedno razumijevanje ljudskog razuma kao glavnogizvora spoznaje. To razumijevanje, pod nazivom racionalizam, polazi odtvrdnje da istina nije osjetilna, veÊ razumska kategorija, i da se izvodiiz razuma. Drugim rijeËima, odreene istine postoje i jedino ih naπrazum moæe neposredno dokuËiti. Time se ljudski razum postavlja kaomjerilo istine. Razum je postao novi autoritet pred kojim se sve ostalomoralo pokloniti, ukljuËujuÊi i autoritet crkve, pa Ëak i, πto je joπ dra-matiËnije, autoritet Biblije kao Boæje rijeËi. Sve πto nije bilo razumljivoljudskom umu odbacivalo se i dovodilo u pitanje. Taj stav utjecao je naodnos prema velikim dijelovima Pisma. Sva Ëuda i Boæja natprirodnadjela, kao πto je Isusovo uskrsnuÊe u tijelu, djeviËansko roenje, stvaranjesvijeta za πest dana — spomenimo samo neke — viπe nisu smatraniistinitim i vjerodostojnim.

Naπa sposobnost razmiπljanja pogoena je grijehom i treba se stavitipod Kristovu vlast. Ljudska biÊa su otuena od Boga i njihovo je prosu-ivanje pomraËeno (Efeæanima 4,18). Mi trebamo biti prosvijetljeni Bo-æjom rijeËju. VeÊ sama Ëinjenica da je Bog naπ Stvoritelj pokazuje danam, s biblijskog stajaliπta, prosuivanje nije dano kao neπto πto moæedjelovati samostalno i neovisno o Bogu. Naprotiv, “Gospodnji strahpoËetak je mudrosti” (Izreke 9,10; usporedi 1,7). Tek kada Boæje otkri-venje, utjelovljeno u pisanoj Boæjoj rijeËi, prihvatimo kao najveÊe naËelou naπem æivotu i kad smo spremni slijediti ono πto je zapisano u Bibliji,tek tada prosuujemo ispravno.

©to moæemo posvjedoËiti o ograniËenosti ljudskog razuma kadje rijeË o spoznaji istine?

34


BIBLIJA

Duh Sveti koji je nadahnuo i otkrio ljudima sadræaj Biblije, neÊenas nikad voditi nasuprot Boæjoj rijeËi niti mimo nje. Za adventistiËkekrπÊane sedmoga dana Biblija je viπi autoritet od ljudske predaje, is-kustva, razuma i kulture. Jedino je Biblija mjerilo prema kojem se svedrugo treba provjeravati.

ProËitajte Ivan 5,46.47; 7,38. ©to je za Isusa bio neprikosno-veni izvor kad je rijeË o razumijevanju duhovnih pitanja? Na kojinaËin Biblija potvruje da je Isus pravi Mesija?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Neki ljudi tvrde da su primili posebna “otkrivenja” i upute od DuhaSvetoga, ali ona se protive jasnoj biblijskoj poruci. Prema njihovommiπljenju, Duh Sveti posjeduje viπi autoritet od Boæje rijeËi. Meutim,onaj tko zanemaruje nadahnutu i pisanu Boæju rijeË i zaobilazi njezinujasnu poruku, hoda po opasnom tlu i ne slijedi vodstvo Boæjeg Duha.Biblija je naπa jedina duhovna zaπtita. Samo je ona pouzdano mjerilo usvim pitanjima vjere i praktiËnog djelovanja.

“Duh Sveti govori umu preko Svetoga pisma i urezuje istinu u srce.Tako On otkriva zabludu i izgoni je iz duπe. Duhom istine koji djelujepreko Boæje rijeËi, Krist zadobiva svoj izabrani narod.” (Ellen G. White,Isusov æivot, str. 556; u izvorniku 671)

Duha Svetoga nipoπto ne bi trebalo shvatiti kao zamjenu za BoæjurijeË. Sasvim suprotno, On djeluje preko Biblije i u skladu s njom kakobi nas privukao Kristu ËineÊi na taj naËin Bibliju jedinim mjerilom pravebiblijske duhovnosti. Biblija iznosi zdrav nauk (vidi 1. Timoteju 4,6), ikao Boæja rijeË ona je pouzdana i zasluæuje da je u potpunosti prihvatimo.Nije naπ zadatak da sudimo Svetom pismu. Prije bi se moglo reÊi daBoæja rijeË ima pravo i vlast da sudi nama i naπem naËinu razmiπljanja.Na kraju krajeva, to je pisana RijeË samoga Boga.

Zaπto je Biblija sigurniji vodiË o duhovnim pitanjima negosubjektivni dojmovi? Kakve su posljedice neprihvaÊanja Biblije kaomjerila na osnovi kojeg provjeravamo svako uËenje, pa Ëak i vlastitoduhovno iskustvo? Ako bi osobno otkrivenje bilo konaËna rijeË uduhovnim pitanjima, zaπto bi to vodilo samo u zbrku i zabludu?

35

PETAK 24. travnja


U knjizi Ellen G. White Velika borba proËitajte poglavlje “Svetopismo kao zaπtita”, str. 467—474 (u izvorniku 593—602).

Predaja, iskustvo, kultura, razum i Biblija — sve je to prisutno unaπem promiπljanju o Boæjoj rijeËi. Ali odluËujuÊe pitanje glasi: Koji odtih izvora ima posljednju rijeË i krajnji je autoritet u naπoj teologiji?Jedno je isticati Bibliju, a sasvim je neπto drugo dopustiti joj da po-sredovanjem Duha Svetoga utjeËe na naπ æivot i da ga mijenja.

“Bog je u svojoj RijeËi predao ljudima znanje potrebno za spasenje.Sveta pisma treba primiti kao pouzdanu i nepogreπivu objavu Njegovevolje. Ona su mjerilo karaktera, objava nauka i sredstvo za ispitivanjeiskustva.” (Ellen G. White, Velika borba, str. 8)

PITANJA ZA RAZGOVOR

1. Zaπto je lakπe dræati se do najmanje sitnice nekog ljudskogobiËaja nego æivjeti u duhu Boæjeg zakona — ljubiti Gospodina svimsrcem, duπom i umom, a svojega bliænjeg kao sebe samoga (vidiMatej 22,37-40)?

2. Razgovarajte u razredu o vaπem odgovoru na posljednje pita-nje iz odsjeka za nedjelju. Kakvu bi ulogu predaja trebala igrati unaπoj crkvi? U Ëemu vidite blagoslove i izazove kad je rijeË ovjerskim obiËajima?

3. Kako moæemo biti sigurni da predaja, koliko god bila dobra,ne zauzima mjesto pisane Boæje rijeËi kao naπe konaËno mjerilo inajviπi autoritet?

4. Pretpostavimo da netko tvrdi da je imao san u kojem mu seBog obratio rekavπi mu da je nedjelja pravi dan za odmor i bogoslu-æje u novozavjetno vrijeme. Kako biste odgovorili toj osobi i πtonam takva priËa govori o potrebi da se iskustvo uvijek provjeravana osnovi Boæje rijeËi?

5. Razgovarajte u razredu o kulturi koja okruæuje i proæimavaπu crkvu. Kako ta kultura utjeËe na vaπu vjeru? Koje primjeremoæemo navesti iz povijesti, u kojima je kultura znaËajno utjecalana postupke vjernika na takav naËin da mi to, iz danaπnjeg kuta,sagledavamo kao neπto negativno? Koje pouke iz toga moæemo izvu-Êi za sebe kako ne bismo pravili sliËne pogreπke?

36

Knjiæevno iznenaenje u Finskoj©estogodiπnji djeËak Timo Flink promatrao je sa strahopoπtovanjem

sliku Isusovog drugog dolaska u knjizi Arthura Maxwella, u kojoj su opisanibiblijski dogaaji. Nije znao Ëitati, pa je promatrao Isusa kako sjedi naoblaku okruæen anelima. Æelio je biti s anelima.

Kasnije je kao mladiÊ htio sluæiti Bogu, ali njegovu pozornost odvuklaje strast za raËunalima. Dok je studirao za softverskog inæenjera, pridruæiose skupini mladih koji su svakog petka uveËer razgovarali s pastorom obiblijskim temama. Ubrzo se skupina dala u raspravu o krπtavanju djece.Flink je pripadao crkvi koja je krπtavala dojenËad uronjavanjem, ali neko-liko mladih ljudi iz skupine pripadalo je drugoj crkvi koja svetkuje nedjeljui koja je krπtavala samo πkropljenjenjem. Flink je bio iznenaen razgovo-rom. Njegov je pastor branio krπtenje novoroenËadi uronjavanjem, iako tonije mogao biblijski opravdati. U to vrijeme Flink se pridruæio skupini kojaje prouËavala Otkrivenje. Osjetio je da je ta knjiga vaæna, ali nije mogaomnogo toga razumjeti. Molio se da razumije poruke te knjige.

U jeku svoje zbunjenosti, posjetio je svoje roditelje za proljetne pra-znike. Iznenadio se kad je na ruËku ugledao knjigu koju njegov otac baπ inije mnogo Ëitao, i pitao se zaπto je dobio tu knjigu.

“©to je to?” pitao je. “Poπtar ju je juËer donio.” rekao je njegov otac.“To je poklon od naπih daljnjih roaka.”

Flink je pomnije pogledao knjigu. Naslov joj je bio Velika borba, a usitnijoj najavi u podnaslovu proËitao je rijeËi: “Drevna proroËanstva seispunjavaju!” U tom trenutku sjetio se prikaza drugog Isusovog dolaska izknjige Arthua Maxwella, koju je poznavao iz djetinjstva. Tri dana kasnijezavrπio je s Ëitanjem Velike borbe. Dobio je odgovore na sva svoja pitanja oOtkrivenju i krπtavanju djece. “To je ono πto sam traæio!” uskliknuo je.

Flink je knjigu ponovno proËitao tog ljeta i treÊi put te jeseni. Zatimje u novinama vidio oglas o seminaru iz Knjige proroka Daniela u mjesnojadventistiËkoj crkvi. »itao je o adventistima u Velikoj borbi, i otiπao je nataj seminar. Na kraju je bio krπten. »lanak o njegovom krπtenju pojavio seu crkvenom Ëasopisu koji izvjeπÊuje o krπtenjima. Udaljeni roak koji jeposlao tu knjigu obradovao se lijepoj vijesti.

Flink je odluËio odustati od raËunala kako bi postao pastor. Danas imaËetrdeset i pet godina i direktor je Odjela za komunikacije AdventistiËkeunije u Finskoj. On ne zna kako je Maxwellova knjiga s biblijskim priËamazavrπila u kuÊi njegove bake. Bilo je to izdanje na finskom jeziku. Moædasu kolporteri tamo radili s tom knjigom. U njegovom srcu posebno mjestozauzima i Velika borba. Svakog petka uveËer on Ëita iz te knjige na obi-teljskom bogosluæju. “Moja je supruga miπljenja da trebamo nauËiti naπudjecu da prepoznaju ozbiljnost vremena s kojim se suoËavamo”, kaæe on.“Stoga smo odluËili prouËavati Veliku borbu.” Finska je dio Transeuropskedivizije, koja Êe u ovom tromjeseËju primiti naπ dar trinaeste subote.


37


Pouka 5 25. travnja — 2. svibnja 2020.

Samo Pismo“Uistinu je æiva i djelotvorna rijeË Boæja. Ona je oπtrija od

svakoga dvosjeklog maËa i prodire do rastavljanja duπe i duha,zglobova i moædina i moæe suditi nakane i misli srca.” (Hebreji-ma 4,12)

Biblijski tekstovi: 1. KorinÊanima 4,1-6; Titu 1,9; 2. Timoteju1,13; Marko 12,10.26; Luka 24,27.44.45; Izaija 8,20.

Protestantsko geslo “samo Pismo” (sola Scriptura) uzdiglo je Bib-liju kao jedino mjerilo i odluËujuÊi izvor teologije. Za razliku od rimo-katoliËke teologije koja istiËe Pismo i predaju, protestantizam naglaπavakljuËnu rijeË “samo” — to jest samo Pismo kao krajnji autoritet upitanjima vjere i nauka.

Biblija je dala odluËujuÊu snagu i autoritet protestantskoj reforma-ciji u pobuni protiv Rima i zabluda koje je on stoljeÊima zastupao.Nasuprot alegorijskom tumaËenju Pisma, prema kojem su biblijskomtekstu pripisivana mnoga razliËita znaËenja, protestantski reformatorinaglaπavali su vaænost gramatiËko-povijesnog tumaËenja Biblije koje jeozbiljno shvaÊalo gramatiku i doslovno znaËenje biblijskog teksta.

Ovog Êemo tjedna pobliæe razmotriti lozinku sola Scriptura. SaznatÊemo da sola Scriptura podrazumijeva neka osnovna naËela biblijskogtumaËenja koja su nuæna za ispravno razumijevanje Boæje rijeËi. Kaoprotestanti moramo saËuvati Bibliju kao vrhovni autoritet u pitanju nau-ka.

38


SVETO PISMO KAO VLADAJU∆E PRAVILO

AdventistiËki krπÊani sedmoga dana od samog su poËetka sebe sma-trali narodom Knjige, to jest krπÊanima koji vjeruju u Bibliju. Da bismopotvrdili naËelo sola Scriptura (“samo Pismo”), mi priznajemo jedin-stveni autoritet Biblije. “Samo Pismo” vladajuÊe je pravilo naπe teologijei vrhovni autoritet za æivot i nauk. Drugi izvori, kao πto su vjerskoiskustvo, ljudski razum i predaja, podreeni su Bibliji. NaËelo sola Scrip-tura trebalo je zaπtititi autoritet Pisma kako ono ne bi ovisilo o crkvi injezinim tumaËenjima, i iskljuËiti svaku moguÊnost da se kao mjeriloza njegovo tumaËenje uzme bilo πto πto dolazi izvan Biblije.

ProËitajte 1. KorinÊanima 4,1-6, posebno 6. redak, u kojemPavao kaæe da mi ne bismo trebali iÊi “preko onoga πto je zapisa-no”. Zaπto je ta misao toliko bitna za naπu vjeru?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Ne iÊi preko onoga πto je napisano ne iskljuËuje istraæivanja udrugim podruËjima, kao πto su biblijska arheologija i povijest. DrugapodruËja mogu baciti svjetlo na pojedine dijelove Biblije i na pozadinunekih biblijskih tekstova, πto nam moæe pomoÊi da ih bolje razumijemo.To ne iskljuËuje ni ostala pomoÊna sredstva u tumaËenju kao πto suleksikoni, rjeËnici, konkordancije, neke druge knjige i komentari. Me-utim, u pravilnom tumaËenju Biblije Pismo ima prednost u odnosu nasve druge izvore, znanosti i pomoÊna sredstva. RazliËita glediπta trebapomno procjenjivati sa stajaliπta Pisma kao cjeline.

Kad primjenjujemo naËelo sola Scriptura u rjeπavanju nesuglasicakoje se mogu javiti prigodom tumaËenja naπeg vjerovanja, samo Pismoima autoritet koji nadmaπuje i prosuuje svaki drugi izvor i svaku cr-kvenu predaju. Ne bismo trebali prekoraËivati niti osporavati ono πto jenapisano u Bibliji. Istinsko krπÊanstvo i uvjerljivo propovijedanje Evan-elja ovisi o Ëvrstoj privræenosti vjerodostojnosti Pisma.

“Jedino je Pismo istinski ‘gospodin i uËitelj’ nad svim spisima iuËenjima na zemlji.” (Martin Luther, Luther’s Works, sv. 32: Career ofthe Reformer II, Philadelphia: Fortress Press, 1999., str. 11,12)

ProËitajte Djela 17,10-11. Na koji naËin ovi redci potvrujuono o Ëemu smo ovdje govorili u vezi s prvenstvom Pisma?

39


JEDINSTVO BIBLIJSKOG TEKSTA

Biblija sama tvrdi da je “svako Pismo od Boga nadahnuto” (2. Ti-moteju 3,16) i da “nijedno proroËanstvo sadræano u Pismu nije stvarsamovoljnog tumaËenja”, “nego su ljudi govorili od Boga, potaknuti odDuha Svetog

pouke kako tumaŁiti sveto pismouvod kako tumaËiti sveto pismo kao adventisti sedmoga dana mi smo...

Documents