Poinio sam ratni zloin. Ubio sam nenaoruanu enu

radio sam u paru sa specijalcem iji su bicepsi vei od mog struka, a ja nemam ba malen struk

Specijalci su za naeg reportera priredili smicalicu na kraju druenja

Pucanje se u akcijskom filmu ini puno lakim nego to jest

obuili su me kako oteti pitolj neprijatelju. treba mu prii polako i pomirljivo razgovarati

Nastavlja se

Pria S NaSlovNice

teretaNU Sam Preivio radei SvakU vjebU NaPola. i to jedvakrenuli smo prema tornju. tamo su mi pokazali na koje se sve naine silazi s 12 metara visokog tornja. Prvo sam probao brzo ue, imi-taciju sputanja iz helikop-tera. iako se specijalci ne osiguravaju pri sputanju, mene su osigurali jer su mi ruke bile mlitave.

Ustao sam u 6 ujutro, slutei da e to omra-eno rano ustajanje biti najlaki dio predstoje-eg dana. Nisam puno govorio pri upoznavanju sa specijalcima. Mjer-

kali su me i bio sam siguran da vide me-

kuca koji ni regularnu vojsku nije sluio.

A onda su poele muke s tjelovjebom. Tranje je bilo prvo. Krenuli smo u umu kraj vojarne BSD-a Drgomalj u Delnicama. Uzalud sam se trudio ne izgubiti snagu prerano. Nisam mjerio, ali ne vje-rujem da sam pretrao vie od dva kilometra prije nego to sam im rekao da su me izgubili. Stali smo i nakon malo rastezanja krenuli u sprintove uz brdo. Dva sprinta bila su dovoljna da poelim lei. Umjesto toga, rekli su mi da sko-im na lea specijalcu koji me je trei odnio na vrh brdaca. Slutio sam da u morati i ja njega nostiti, ali nisam vjerovao da u uspjeti. ak ni uz doputenje da hodam uz brdo. Skoio mi je na lea i krenuo sam. to je brdace postajalo strmije, to sam ja vie elio zba-

citi specijalca s lea i lei u travu. - ajde, jo par koraka. Ajde. Mora izvui ranjenika... Samo jo par kora-ka vikali su ostali i silan sram od toga da bih zbacio ra-njenika natjerao

prilazio, ja sam usavrio tehniku mirnog povla-enja prema vratima. No nije mi bilo izlaza. Morao sam s njim u klin, pa smo se, kao, malo gurali, a zapravo je on mene odgurivao kao da mi je netko koturaljke namontiro na noge. Kraj madraca su ve leala pomagala: nekoliko palica, drvenih noeva, boksakih rukavica i praznih pitolja. Prve su na red dole palice. Pokazali su mi kako se nekome otme palica i kako se potom iskori-sti da se onesposobi napadaa. Naravno, ja sam pokuavao napasti, a specijalac bi odbio moj napad, udario me koljenom, usput mi izvrnuo ruku, sruio me na pod i onesposobio. Nakon toga doao je red da napadnem drvenim noem. Naravno, to nije moglo dobro proi. Krenuo sam kao da u ubosti specijalca, a on mi je u jednom pokretu oduzeo no i okrenuo ruku, a onda me tim istim noem praktiki isfiletirao. - Uzme mu no, zaree jednom po ruci, drugi put po ruci, pa po vratu i na kraju ubode ispod rebara obja-njavao mi je niz poteza koje sam trebao nauiti dok je on mene napadao noem. I na kraju sam nekako uspio, iako ne onako spretno, gotovo kuharski precizno kao on. Onda su mi pokazali kako oduzeti pitolj ne-kome tko ti njime prijeti.

me da napravim jo tih par koraka. Pa jo ne-koliko - i napokon sam doao na vrh. Bilo mi je dosta svega pa sam im rekao da vie ne mogu nita, da sam gotov.Zbog mene su prekinuli tjelovjebu i otrali natrag u bazu. Ja sam se vozio dipom dahui na otvoren prozor kao pacifistika pudlica. Znao sam da je to bio tek poetak dana i brinuo sam se zbog prijetee sramote ako nakon teretane koja je slijedila i posjeta kui boli, dvorani u kojoj vjebaju borilake tehni-ke, vie ne uspijem sam ni izme obuti. teretanu sam proao radei vjebe samo na-pola, to su mi specijalci milostivo dopustili. ak mi je jedan pomogao da napravim nekoliko zgibova, valjda vidjevi da visim kao mokra potkoulja i bez nade da u uspjeti ijednom se podii.- Sad idemo u kuu boli namjerno me plaio specijalac. Uz nekoliko usput po-pijenih litara vode malo sam i doao do daha pri-je nego to sam uao u dvoranu. Bilo je vrijeme za obuku u borbenim tehnikama. Naravno, nisam imao sree. Jo prije sam primijetio jednog specijalca, bicepsi su mu vei od mog struka, a ja uistinu nemam mali struk. E, upravo su njega, takvog miiavog, odredili da sa mnom vjeba. Dok je

Ja sam prvo bio onaj koji prijeti. Specijalac je potpuno nenaoruan i potpuno oputen pri-lazio pitolju i za manje od sekunde mi ga odu-zeo i uperio u mene. Bilo je vrijeme da i to pokuam. Specijalac je uperio pitolj u mene i ja sam digao ruke u zrak. Tako poinje vje-ba. No nisam mogao prestati gledati u cijev pitolja. Znao sam da je prazan, ali ipak mi nije bilo ugodno. - Ne gledaj u pitolj, gledaj u mene. Prilazi polako i govori neto pomirljivo obja-njavao mi je varku specijalac. I posluao sam ga. Nakon nekoli-ko pokuaja ak sam i uspio oteti pitolj. Bio sam ponosan na sebe, usvajao sam pokaza-no, nauio sam kako nekome oteti pitolj, no... Napokon sam imao dojam da se vie ne sramotim, a onda su mi rekli da navuem boksake rukavice i malo se tuem sa spe-cijalcem, onim istim, miiavim. Jedva sam doekao da doe kraj borilake obuke, da mogu prestati bje-ati od specijalca po dvorani. krenuli smo prema tornju. Tamo su mi pokazali na koje se sve naine s 12 metara vi-sokog tornja silazi ako si u BSD-u. Stepenica nema, razumljivo, a ni lifta. Prvo sam probao brzo ue, a onda sam iao na rappe-

lling varijantu. Gotovo horizontalno s podom, zavaljen u alpinistiki pojas, sputao sam se niz zid tornja. Speci-jalci su se pored mene istovremeno sputali i okretali u zraku, po-kazivali da nemaju bez veze jednu ruku slo-bodnu. Njome, naime, dri puku ili pitolj i po potrebi puca. Trea verzija sputa-nja bila je s kolutom niz sajlu. Ta je bila i najzabavnija. Samo se uhvati i vozi. Zavrio sam s tor-njem, a alpinistiku opremu zamijenio sam pancirkom, kacigom, naoalama i epiima za ui. Dali su mi i pitolj i poslali me pre-ma streljani - pjeice i natovarenog svom tom opremom. - Koliko vi ovako u punoj opremi morate marirati? - pitao sam specijalca koji je hodao do mene. - marirati? Ne znam. Ali trimo osam kilo-metara odgovorio je. Za metu su mi dodijeli-li naoruanu plavokosu enu od kartona. Zato sam ja dobio upravo nju - ne znam, ali duboko sam uvjeren da je bilo namjerno. Prvim metkom sam je promaio, s udalje-nosti od pet metara. Drugim sam joj malo uneredio frizuru, ali je i dalje bila iva i zdrava, koliko to kartonska figura moe biti.