osnove prijevoza i prijenosa-pou (1)

Osnove prijevoza iOsnove prijevoza i prijenosaprijenosa

(skripta)

PRIPREMIO:PRIPREMIO:Ivan Drokan, dipl. ing. prometaIvan Drokan, dipl. ing. prometa

Osnove prijevoza i prijenosa

OPĆENITO O PROMETU

Promet, u užem smislu, predstavlja djelatnost koja se bavi prijevozom ljudi, dobara i vijesti s jednog mjesta na drugo, odnosno usluga koje se tom djelatnošću proizvode. Pod prometom u širem smislu podrazumjevamo još i kupoprodaje i uopće cirkulaciju vrijednosti. Značenjem prometa za proizvodnju u svojim radovima bave se mnogi teoretičari. Promet se svrstava u četvrto područje materijalne proizvodnje uz industriju, poljoprivredu i ekstrativnu industriju. Iako se promet tretira kao proizvodna djelatnost, ipak između prometa i industrije postoje razlike. Osnovna razlika je u tome što je u industriji rezultat rada materijalni proizvod, a u prometu materijalne usluge koje se postižu premještanjem transportirane robe. Prometna usluga nema materijalni oblik pa se prilikom svog nastanka mora koristiti, a ako se ne koristi ona nestaje. Tijekom ostvarenja prometne usluge nastaju troškovi koji utječu na cijenu gotovog proizvoda, a udio prijevoznih troškova u cijeni proizvodnih troškova u cijeni proizvoda varira od nekoliko promila od 60%. Prometna djelatnost odvija se različitim prijevoznim sredstvima, po različitim prometnicama i na različitim udaljenostima, pa se upravo ti činitelji često uzimamo kao kriterij za podjelu prometa. Smisao podjele prometa je da se kroz nju sagledaju osobena obilježja pojedinih oblika prometa. Prema zakonu o jedinstvenoj klasifikaciji djelatnosti dijelimo promet na sljedeće prometne grane: cestovni, cjevovodni, poštansko- telekomunikacijski, pomorski, riječno-jezersko-kanalski promet, zračni, željeznički promet i prekrcajne usluge.

Cestovni promet je vrsta prometne djelatnosti koja se bavi prijevozom ljudi i dobara s jednog mjesta na drugo raznim vrstama cestovnih vozila na raznim vrstama cesta i njih.

Promet cjevovodni je posebna vrsta prometne djelatnosti koja se bavi prijenosom dobara (zemno ulje, ugljen i drugi proizvodi) od mjesta proizvodnje do mjesta davanja prijenosa ili potrošnje ili prerade uz korištenje odgovarajući tehnički uređaja (cjevovodne pumpe stanice i drugo).

PT promet je vrsta prometne djelatnosti koja se sastoji u prijenosu pisama, dopisnica, tiskanica, novina, paketa, novčanih doznaka, vrijednosnih pisama te telegrafskim i telefonskih saopćenja putem vlastite pošte-telegrafsko-telefonske mreže. U PT promet pripada i prijenos podataka, slika i drugih signala putem telekomunikacijske mreže.

Pomorski, riječni, jezerski i kanalski promet je posebna vrsta prometne djeleatnosti koja se bavi prijevozom ljudi i dobara raznim vrstama plovila po moru, plovnim rijekama, jezerima i umjetno prokopanim kanalima između umjetno izgrađenih početno-završnih točaka-zračnih luka (aerodroma).

Željeznički promet je vrsta prometne djelatnosti koja se bavi prijevozom ljudi i dobara raznim vučnim (lokomotive) i vučenim (vagoni) prijevoznim sredstvima prikladnim za kretanje po izgrađenom putu-željezničkim kolosijecima.

2


Prekrcajne usluge su djelatnost čije su prometne usluge ostvaruju ukrcanjem/iskrcajem robe na/sa prijevoznog sredstva, prekrcajem s jednog prijevoznog sredstva na drugi i premještanjem robe u skladište zbog čuvanja, parkiranja i dr. Pojedine prijevozne grane različito sudjeluju u ukupnom prijevozu putnika i robe, promatrano dinamični uočava se da mlađe prometne grane (zračni, a i cestovni promet) povećavaju udio u ukupnome prometu, dok se udio usluga u željezničkom i riječko-jezerskom-kanalskom prometu smanjuje. Ta je tendencija uočljiva više-manje u svim zemljama ne samo u nas. Pomorski prijevoz stvari (robe) u Republici Hrvatskoj je po količini prevezene robe u tonama zadnjih godina postao dominantna grana prijevoza. Usluge što ih proizvode (obavljaju) PT poduzeća razlikuju se od usluge drugih grana prometa. Ove usluge dijelimo u tri grupe: poštanske, telefonske, telegrafske, prijenos podataka i ostale.U ratnim uvijetima sva prometna sredstva koriste se za prijevoz ljudi i dobara, određenih obavijesti. Prednost pojedinih prometnih grana, koje imaju u miru iste su i u ratnim uvijetima. Naročito veliku ulogu ima cestovni promet čija elastičnost u pogledu prijevoza predstavljaju njegovu najveću prednost ,a u odnosu na ostale grane prometa najmanje je podložan ugroženosti i oštećenja prijevoznog puta.

PRIJEVOZNI I PRIJENOSNI PUTEVI U POJEDINIM GRANAMA PROMETA

S obzirom na put kojim se promet odvija podijelili smo ga na: kopneni promet (cestovni, cijevovodni, prijenosne trake, željeznički), promet vodom (riječno-jezersko-kanalski i pomorski promet), zračni promet i poštansko-telekomunikacijski promet.

Prijevozni put u cestovnom prometu je cesta, koja je namjenjena za promet cestovnih staro vrijeme doživjela najveći razvoj u doba Rimskog carstva. Nakon toga slijedi zastoj u razvoju cestogradnje sve do kraja XVII. početak XIX. stoljeća. U današnje vrijeme razvoj gradnje cesta je i dalje vrlo dinamičan i usmjeren prvenstveno na gradnju cesta visokog ranga uslužnosti –autocesta. Ceste, s obzirom na današnja stajališta dijelimo prema vrsti prometa, privrednom i društvenom značaju, terenu kojim cesta prolazi, težini i gustoći prometa itd. Da bih ceste zadovoljile što veću sigurnost u prometu, potrebno je da se dobro projektiraju njezini sastavni dijelovi.

3


Dimenzioniranje sastavnih dijelova ceste provodi se na temelju računske brzine (ovisi o strukturi prspektivnog prometa i karaktera terena), a prikazujemo ih u položajnom ili situacionom planu, visinskom planu ili uzdužnom profilu ceste te poprečnom profilu ceste. Poprečni profili ceste s obzirom na odnos pružanja ceste i linije terena mogu biti: nasip, usjek, zasjek, galerija i tunel. U graditeljskom pogledu cestu dijelimo u dva sastavna dijela: donji i gornji postroj. Donji postroj ceste sačinjavaju zemljani trup ceste i objekti u trupu ceste (propusti, obložni i potporni zidovi, drenažne konstrukcije, mostovi, nadvožnjaci, podvožnjaci i vijadukti), gornji postor ceste sačinjavaju sve konstrukcije i uređaji koji služe za odvijanje prometa i povećanje njegove sigurnosti, a među njih ubrajamo, kolnik, bankine, biciklističke i pjesačke staze, zaštitni pojas, rubne trake, razdjeljenu traku (kod autocesta), berme i opremu ceste. Kolnik je namjenjen za kretanje cestovnih vozila, a njegovu površinu dijelimo na prometne trake. Prometna traka je dio kolnika dovoljne širine za kretanje jednog reda vozila. Konstrukcija kolnika namjenjena je da preuzima opterećenja koja stvaraju vozila, a sastoji se od: habajućeg sloja i nosivog sloja ili podloge.S obzirom na konstrukciju postoje tri skupine kolnika: zemljani, klasični i suvremeni. Oprema ceste ima funkciju povećanja sigurnosti prometa, a sačinjavaju je sljedeći uređaji vertikalna i horizontalna signalizacija, smjerokazi, kolobrani, kilometarski stupovi, ograde, elastične odbojne ograde, rasvjetna tijela za osvjetljavanje ceste i telefoni. Za sigurno i brzo odvijanje prometa u cestovnom prometu koristimo signalizaciju koju daju: ovlaštene osobe, uređaji na vozilim, te horizontalna i vertikalna signalizacija na i uz cestu.U horizontalnom signalizaciju na cesti ubrajamo: uzdužne, poprečne i druge oznake na cesti, dok u vertikalnu signalizaciju ubrajamo: znakove opasnosti, znakovi izričiti naredbi, znakove obavijesti, dopunske ploče, prometna svijetla za upravljanje prometa na raskrižju, svjetlosne znakove za označavanje prijelaza ceste preko željezničke pruge u razinu i svjetlosne znakove za označavanja radova na cesti, drugih zapreka i oštećenja kolnika.Prijevozni i prijenosni putevi u prometu cjevovodima i prijenosnim trakama su cjevovodi odnosno prijenosne trake. Najveći dio ukupnog prijenosa cjevovodima otpada na tekućine i plinove dok u manjem dijelu su zastupljene krute tvari koje se prebacuju hidraulično ili pneumatski u masi ili kontenjeru. Kod premještanja prijenosni traka najveći dio otpada na krute tvari, dok u manjem obimu se koristi za premještanje ljudi.

Prijevozni put u željezničkom prometu je pruga, a to je posebno uređen put koji se sastoji od tračnica i pragova, koji leže na kolosječnom zastoru. Za razliku od drugih grana prometa, kod puta u željezničkom prometu nazočno je prisilnost vođenja vozila. Prva željeznička pruga puštena je u promet 1825. godine na relaciji Stochton-Darlington u Engleskoj.

4


Sustav vođenja vozila poznat je već 700 godina prije naše ere kao kolotečine na putevima u Korintskoj prevlaci, te tračnice od drva i lijevanog željeza u XVI i XVIII stoljeću. Postoji više podijela željezničkih pruga,a najčešće je i s obzirom na širinu kolosijeka. Širina kolosijeka je razmak između unutarnjih ploha tračnice mjeren na visini od 0 do 14 mm ispod gornjeg ruba tračnice. Prema širine kolosijeka razlikujemo: prugu normalnog kolosijeka (širina 1435mm), prugu uskog kolosijeka (širina manja od 1435mm) i prugu širokog kolosijeka (širina veća od 1435mm). Željezničku prugu u projektima prikazujemo kroz položajni ili situacijski plan, visinski plan odnosno uzdužni profil ili poprečni profil. Kao i kod ceste pri dimenzioniranju sastavnih dijelova koristi se računska brzina čija veličina ovisi o intenzitetu i strukturi perspektivnog prometa, kao i karakteru terena. U zavisnosti od odnosa pružanja željezničke pruge i linije terena, željeznička pruga može u poprečnom profilu biti smještena u nasipu, usijeku, zasijeku, galeriji i tunelu. U graditeljskom smislu željeznički put dijelimo na gornji i donji postroj. Donji postroj sačinjavaju zemljani trup i obijekti u trupu željezničkog trupa. Gornji postroj sačinjavaju: kolosiječni zastor, pragovi, čelične tračnice, kolosiječni pribor, skretnice, okretaljke, prijenosnice i oprema željezničkog puta. Skretnica je kolosiječni uređaj koji omogućuje prijelaz pojedinih vozila i cijelih vlakova s jednog kolosijeka na drugi bez prekida vožnje. Opremu željezničkog puta sačinjavaju: ograde, osigurani prijelazi željezničke pruge preko ceste, elekterični vodovi na stupovima za napajanje vučnih vozila i prometni signalni uređaj. U željezničkom prometu koristimo signale, kao sredstva za davanje signalnih znakova kojima omogućujemo brzo i sigurno obavješćivanje i sporazumjevanje u prometu vlakova, pri manevriraju, slobodi i zabrani vožnje, stanju pruge, ograničenju brzine i izvanrednim događajima i drugim radnjama. Signale u željezničkom prometu dijelimo na: trajne, prenosive i ručne. Trajni signali su postavljeni na vozilima i uz prugu, gdje osim trajnih nalazimo i prenosive signale. Među trajne signale ubrajamo: glavne signale, pred signale glavnih signala, ponavljače predsignalizacije, dopunske signale glavnih signala i pred signala, granične kolosiječine signale, manevarske signale,signale na kolskim vagama, signale za ograničenje brzine, signale za električnu vuču, skretničke signale i nadzorne signale za automatske uređaje na putnim prijelazima. Glavni signali svojim signalnim znacima daju potrebna naređenja ili obavjesti o zabrani-dozvoli za vožnju vlaka, a oni mogu biti: ulazni, izlazni, prostorni i zaštitni. Prenosivi signali su oni koji se prema potrebi prenose sa jednog mjesta na drugo, a među njih ubrajamo: signalne koture, ploče za laganu vožnju, opozive signale, prenosive pružne opomenice i praskalice. Ručni signali su oni koje osoblje obavezno nosi tjekom obavljanja službe a među njih ubrajamo: signalni loparić, signalnu zastavicu, ručnu signalnu svjetiljku i žviždaljku. Signale na vozilima dijelimo na: signale na vlakovima, signale na potiskivalici, signale na manevarki, signale na zaposjedutim vozilima-kolima i signale na pružnim vozilima.

5


Ovi signali mogu biti čeoni i završni, ovisno da li se naleze sa prednje ili zadnje strane vozila. Signalizacija u želježničkom prometu daje se i signalnim oznakama, a među njih ubrajamo: oznaku nevaženja signala, međik, oznaku granica odsjeka, oznaku mjesta zaustavljanja, pružne opomenice, oznaku početka i završetka potiskivanja, oznaku postaje bez ulaznih(štitnih) signala, oznaku za stajalište, oznaku početka i kraja pruge s automatskim pružnim blokom i oznaku za početak i kraj pruge s telekomandom.

U pomorskom prometu putevi, za razliku od puteva u cestovnom i željezničkom prometu, nisu umjetno izgrađeni oni su prirodni, a prolaze morima i oceanima. Jedan dio puteva u pomorskom prometu je umjetno građen, kao što su: Sueski, Panamski, Kielski i Korintski kanal i još neki manji. Na morskim putevima postoji sloboda kretanja, koja je ipak ograničena raznim propisima ili prirodnim pojavama. Među probleme u iskorištavanju mora kao prometnog puta ubrajamo: led, razlike između plime i oseke, nedovolju dubinu mora i vremenske prilike (valovi, vjetrovi i oborine). Prema međunarodnom pravu more dijelimo na otvoreno i obalno more. Pod obalnim morem podrazumjevamo unutarnje morske vode i teritorijalno more. U unutarnje morske vode ubrajamo prostore unutar luka, zaljeva s određenom dubinom i širinom, ušća rijeka, te mora između obale i otočnih lanaca pred obalom. Pod teritorijalnim morem podrazumijevamo širinu pojasa mjerenog od obale ili vanjske granice unutarnjih morskih voda do daljine koju određuje svojim prorisima svaka država. U načelu je to pojas širine 12 Nm. U pomorskom prometu za sigurnost plovidbe i označavanjem plovnog puta koristimo razne uređaje koji mogu biti zvučni ili optički. Signalizacija po Međunarodnom brodskom kodeksu može biti: signalizacija zastavama, semaforima,morzeovim znacima,radio-signalima, te svjetlosnim i zvučnim signalima. Prema mjestu postavljanja razlikujemo signalnu opremu broda i plovnog puta. S obzirom na uvjete koji vladaju na pomorskom putu označavanje broda i plovnog puta može biti: dnevno, noćno i po magli. Danju je brod označen zastavama, a noću i po magli svjetlima i davanjem zvučnih signala. Tijekom plovidbe brod od svjetala ima na jarbolima najmanje po jedno svjetlo bijele boje, na lijevom boku crveno svjetlo, a na desnom boku zeleno svjetlo, te bijelo svjetlo na krmi. Ukoliko brod stoji bijela svjetla se zamjenjuju crvenim svjetlima, a pri plovidbi po magli, osim svjetala brod je obvezan davati zvučne signale o svom položaju. Označavanjem plovnog puta danju provedeno je plutačama, a noću i po magli koristi se zvučno i svjetlosno označavanje puta. Svjetlosno označavanje puta provodi se svjetionicima (trajni brodovi-svjetionici), te obalnim i lučkim svijetlima. Promet na unutarnjim putevima odvija se po prirodnom (rijeke, jezera) i umjetno izgrađenom putu (kanali, umjetna jezera i uređeni dijelovi rijeke). Na plovidbi rijekama utječu prirodni uvijeti, kao što su morfologija i veličina pada riječkog korita, površinska brzina vode, te režim vodostaja (veličina vodenog toka), pojava leda, magle i vjetar. Pod plovnog puta, te površinska brzina rijeke.

6


Ovi elementi plovnog puta ovisni su o veličini vodenog toka, morfologija riječnog korita i uzdužnom padu rijeke. Plovidba po kanalima zavisi od njegovih dimenzija, dok su uvijeti plovidbe na jezerima slični onom na moru. Sigurnost plovidbe na unutarnjim plovnim putevima osiguravaju: signalne postaje i radio postaje, plovni i obalni signali, plovidbe oznake, optički, zvučni, električki, elektronski radarski i drugi uređaji, zimovnici, sidrišta, prevodnice, hidrotehnički obijekti za sigurnost plovidbe u okviru predvođenih gabarita. Signalni uređaji daju zvučne i optičke signale, a mogu biti smješteni na plovilima, plovnom putu i na obali. Danju koristimo plovidbene oznake broda i puta, dok noću i po magli koristimo svjetlosne i zvučne signalne uređaje. Optičke oznake mogu biti: znakovi zabrane, obveze, ograničenja, preporuke i obavijesti, te znakove označenih mjesta za stajanje, znakovi za upravljanjem kretanjem brodova na području ulaza i izlaza luka, plovnih pritoka i kanala, ploveći i obalni znakovi za označivanje plovnog puta, pomoćni znakovi i kilometarske oznake udaljenosti ušća rijeke na obali.

Prijevozni put u zračnom prometu je prirodni zračni prostor, upravljanje i nadzor zračnog prostora, te početno-završne točke (poletno-sletne staze). Let zrakoplova obavlja se zrakom s točno definiranim režimom leta, to jest po zračnom putu-koridoru. Cijeli prostor nad zemljom je podijeljena na vodoravne i okomite dijelove unutar kojim se leti. Nadzirani zračni prostor dijelimo na: uzletištu i nadziranu zonu, završnu nadziranu zonu, završnu nadziranu zonu i zračni put. Let zrakoplova nadzire posebna služba-nadzor leta. Službu nadzora leta dijelimo na: uzletišnu (odgovara za promet u zrakoplovnoj luci), služba prilaznog nadzora (nadzire letove nad nekim područjem i cijelom zemljom). U svom radu ova službe koriste razne tipove radara i radionavigacijski uređaja. Poletno-sletna staza opremljena je na prilazu instrumentima i uređajima za navođenje zrakoplova kao što su: goniometri, VOR i prilazna svijetla noću. Također na poletno-sletnoj stazi imamo horizontalne oznake na površini staze i svijetlima na pragu, u osi i uz rub staze. Zrakoplov je također opremljen svijetlosnim uređajima, a to su: pozicijska i navigacijska svijetla, signalne podtrupne svijetiljke i svijetiljke za slijetanje i vožnju.

Pošto nema poseban prijenosni put ni prijevozno sredstvo koje bi je obilježavalo; za prijevoz poštanskih pošiljaka koriste se uglavnom sva prijevozna sredstva prema tome i svi prijevozni putevi. Najviše poštanskih pošiljki prevozi se željeznicom, posebno na srednjim i većim udaljenostima (preko 100km). Na kraćim rastojanjima (do 100km), te u gradovima najćešće se poštanske pošiljke prevoze cestovnim vozilima. Vodeni putevi se najćešće koriste za prekomorski paketni promet, a pismovne pošiljke na većim udaljenostima se pretežito prevoze zračnim putem.

7


Razvoj prometne tehnike, kao i primjene u ekonomičnosti prijevoza u pojedinoj prometnoj grani mogu uvijetovati i drugačiju raspodijelu poštanskih pošiljaki na odgovarajuće prometne grane. Pod prijenosnim putevima u brzojavno-telefonskom prometu podrazumjevamo brzojavno-telefonske vodove između telefonskih centrala. Osim žičanih puteva u brzojavnom telefonskom prometu koriste se bežični putevi (radio valovi). Za telefonske prijenose koriste se dvožični i četverožični vodovi. Na kraćim relacijama koriste se dvožični, a na važnijim relacijama četverožični vodovi. Da bih se povećao domet telefonskih prijenosa danas se koriste pojačivačke postaje koje pojačavaju oslabljene telefonske struje. Prvobitne su telefonske mreže sačinjavaju pretežito zračni vodovi, a rjeđe podzemni kabeli. Danas se za brzojavno-telefonske prijenose koriste suvremeniji sustav, kao što su koaksijalni i simetrični kabeli, kabeli s optičkim vlaknima, te radio relejne veze. Visokoferkventni uređaji omogućuju da se telefonski vodovi višestruko koriste. To se postiže prebacivanjem niskoferkventnog govora u više frekventna područja i ponovnim vraćanjem na niskoferkventni govor. Postoje različiti visokoferkventni uređaji, zavisno o vrsti prijenosnog puta na kojem se koriste,te broju kanala. Tako se po jednoj simetričnoj parici(jedan fizički vod) može ostvariti do 60, a u nekim slučajevima i 120 kanala. Visokoferkventnom prijenosnicom značajno se snizuju troškovi prijenosa. U brzojavno-telefonskoj tehnici sve se više primjenjuju telekomunikacijski sateliti prvenstveno za interkontinentalne, ali i za kontinentalne prijenose.

TERMINALI U PROMETU

Terminali su mjesta gdje započinje ili završava prijevozni proces putnika ili tereta, odnosno mjesta gdje putnik ili teret najčešće mijenja prijevozno sredstvo. Svaka grana prometa ima svoje terminale koji položajem u prostoru i opremom koju posjeduju, omogućavaju ostvarenje prijevoznog procesa. U cestovnom prometu postoje, s obzirom na namjenu, terminali u prijevozu putnika i prijevozu tereta. Terminali u prijevozu putnika su ona mjesta gdje započinje ili završava putovanje putnika. Prostor terminala sastoji se od tri cjeline: pretprostora, putničke zgrade, operativnih površina terminala. Pretprostor putničkog terminala je površina ispred putničke zgrade namijenjena za prihvat i otpremu putnika koji dolaze ili odlaze na terminal iz grada u grad. Putnička zgrada je izgrađeni objekt čiji sadržaji omigućavaju prijam I otpremu putnika i drugih korisnika iz pretprostora do operativnih površina terminala-perona. Putnička zgrada ima u sebi osnovne sadržaje (prodaja karata, informacije, čekaonica, sanitarni prostori, prostor za prtljagu i radni prostor službi na terminalu) i prateće sadržaje (ugostiteljstvo, trgovine i manje usluge).

8


Operativne površine su mjesta ulaza i izlaza putnika u/iz prijevoznog sredstva i druge površine tehničkih operacija. Među operativne površine terminala ubrajamo: prostore za prijam i otpremu autobusa i putnika (peroni), prometnice, parkirališta za autobuse i objekte održavanja i nadzora ispravnosti autobusa. Terminal putničkog prometa, s obzirom na veličinu prijama putnika i autobusa dijelimo na autobusne postaje (pružanje usluga do 100 putnika) i autobusne kolodvore (pružanje usluga preko 100 putnika). Terminali cestovnog prometa u prijevozu tereta ili autoteretni kolodvori su mjesta otpreme robe u cestovnom prometu na veće udaljenosti. Zadaće autoteretnog kolodvora su skupljanje pošiljaka, sastavljanje većih teretnih jedinica, ukrcaj-iskrcaj, prekrcaj skupova cestovnih vozila, doprema tereta, odmor i opskrba voznog osoblja, parkiranje i čuvanje vozila i tereta te održavanje i nadzor ispravnosti vozila. Autoteretne kolodvore, s obzirom na veličinu parkirališta, dijelimo na: male (do 35 skupova vozila), srednje (35 do 70 skupova vozila) i velike (preko 70 skupova vozila). Terminal cestovnog teretnog prometa sadrži: prilazne prometnice, parkiralište osobnih vozila, skladišne površine s pretovarnom mehanizacijom, parkiralište skupova vozila i vozila mjesnog (locco) prijevoza, objekte održavanje i nadzora ispravnosti cestovnih vozila, upravnu zgradu, pumpnu postaju, motel i internu prometnu mrežu.

Terminali u željezničkom prometu su službena mjesta na prugama, koja svojom opremom omogućavaju potpuno ili djelomično ostvarenje tehničkih, robnih, komercijalnih i putničkih operacija u prijevozu tereta i putnika. Tehničke operacije sastoje se od niza poslova vezanih uz: promet vlakova; sastavljanje i rastavljanje sastava vlaka; manevarski rad vagonima; prijam i dostavu vagona; nadzor, održavanje i popravak vagona; opskrbu vučnih sredstava i smjenu operativnog osoblja. Robne operacije sadrže niz poslova vezanih uz teret kao ukrcaj-iskrcaj-prekrcaj robe, razvrstavanje robe i opskrba vagona hladnjača itd. Komercijalne operacije su vezane uz: prijam, čuvanje i izdavanje robe; prijevoznu dokumentaciju; naplatu prijevoza te pregled i čuvanje vagona i sastava vlaka. Putničke operacije su poslovi ustroja, izvršenja i nadzora ulaza i izlaza putnika; prijama, čuvanja i izdavanja prtljage; prodaja karata; pružanje raznih usluga; ukrcaj i iskrcaj pošte i obrade putničkih vlakova. Terminali prema položaju u željezničkoj mreži su početni, završni ili međuterminali. Prema obliku terminali mogu biti: čeoni ili prolazni. Željeznički terminali prema značaju rada i namjeni su: putnički, teretni, ranžirni i tehnički. Putnički terminali u željezničkom prometu su mjesta s kojih počinje ili na kojima završava putovanje putnika, odnosno mjesta gdje putnik mijenja prijevozno sredstvo te mjesta gdje se obrađuju putnički vlakovi, poštanske i ekspresne pošiljke. Sadržaji putničkog željezničkog terminala su: pretprostor koji se nalazi ispred putničke zgrade, putnička zgrada i operativne povšine. Putnička zgrada je izgrađeni objekt koji pruža usluge otpreme i prijama putnika, pošte i ekspresnih pošiljki. Ona je opremljena: osnovnim i pratećim sadržajima, službenim prostorima radnog osoblja terminala te dodatnim pomoćnim prostorima.

9


Operativne površine željezničkih putničkih terminala namijenjene su za prijam i otpremu putnika, prtljage, putničkih vlakova, pošte i ekspresnih pošiljki. Sadržaji na operativnim površinama su: peroni, mreža kolosijeka vlakova, putevi putnika, prtljage i pošiljki i pošte, objekti obrade putničkih vlakova i drugi potrebni sadržaji. Teretni željeznički terminali su mjesta prijama i otpreme, ukrcaja, iskrcaja i prekrcaja robe u željezničkom prometu. Oni su opremljeni: upravnom zgradom, skladištima, ukrcajnim rampama, kolskim vagama, uređajima za mjerenje tovarnog profila, pristupnim putevima, uređajima za održavanje vagona i vučnih sredstava, uređajima za ukrcaj, iskrcaj i prekrcaj tereta te mrežom kolosijeka. Ranžirni kolodvori su željeznički objekti na kojima se obavljaju poslovi sređivanja teretnih vlakova dio tehničkih operacija (sastavljanje i rastavljanje teretnih vlakova, manevriranje skupinama vagona ili dijelova sastava vlaka, propuštanje direktnih vlakova, smjena voznog osoblja, zamjena lokomotiva, održavanje i popravci vagona). Dakle, ranžirni terminali su u funkciji teretnih vlakova. Ranžirni terminali su opremljeni: upravnom zgradom, mrežom kolosijeka, potisnim dijelom sa spuštalicom, postavnicom i drugim objektima. Mreža kolosijeka na ranžirnom terminalu su podijeljena na prijamnu, ranžirnu i otpremnu skupinu. Tehnički terminali su željeznički objekti na kojima se obavljaju tehničke operacije u funkciji putničkog, željezničkog prometa kao što su: sastavljanje i rastavljanje putničkih kompozicija; izdvajanje poštanskih, službenih, spavaćih vagona i vagona s ekspresnom robom te oštećenih vagona; pranje, čišćenje, pregled i sitniji popravci vagona, snabdijevanje vagona vodom, toaletnom opremom i namirnicama; izmjenama i opremom lokomotiva itd. Od opreme tehnički terminali trebaju posjedovati: mrežu kolosijeka, hale za pranje i čišćenje vagona i druge instalacije.

Terminali u prometu na vodi su luke u pomorskom prometu i prometu na unutarnjim plovnim putevima. Luke su namijenjene za: sklanjanje plovila; ukrcaj goriva, vode i hrane; pregled i održavanje i popravak plovila; ukrcaj, iskrcaj i prekrcaj putnika i tereta i odmor posade vozila. Među opremu luke ubrajamo: lukobrane, objekte i uređaje za održavanje i popravak plovila i komunikacije (unutarnji plovni putevi, željezničke pruge i ceste). Pomorske luke su uređeni i opremljeni terminali gdje započinje ili završava pomorski promet odnosno mjesta zadržavanja tijekom plovidbe. Cijeli prostor pomorske luke dijelimo u četiri dijela: predluka sa sidrištem, lučki akvatorij, operativne obale (pristanišni teritorij) i kopneni teritorij luke.Putnička luka u pomorskom prometu je prostor koji je namijenjen za ukrcaj i iskrcaj putnika i opskrbu plovila. Među sadržaje putničke pomorske luke ubrajamo: prilazni prostor ispred zgrade, putničku zgradu i pristupne površine i opremu između zgrade i plovila. Teretna luka u pomorskom prometu je prostor na kojem se obavlja ukrcavanje i iskrcavanje tereta u/iz plovila. S obzirom na strukturu tereta razlikujemo univerzalne luke i specijalizirane luke (kontejnerske, za rasute terete, naftu i plin, generalni teret, žitarice itd.

10


U opremu teretne luke ubrajamo: predluku, lukobrane, lučki akvatorij, bazene, gatove, operativne obale, sredstva prekrcaja, skladišta i komunikacije kopnenog prometa.Luke na unutarnjim plovnim putevima su uređeni i opremljeni terminali, gdje započinje ili završava ova grana prometa odnosno mjesto zadržavanja tijekom plovidbe. Prostor riječne ili kanalske luke dijelimo na četiri područja: ulazni kanal, akvatorij luke, bazene s operativnim obalama i kopneni teritorij luke. Osim luka na unutarnjim plovnim putevima postoje kao terminali još skloništa za brodove i zimovnici.Putnički terminali na unutarnjim plovnim putevima, zbog malog učešća putnika u prijevozu, se grade kao operativna obala (pristanište). Ona su opremljena: prilaznim prostorom ispred operativne obale (pristaništa), putničkom zgradom i kejovima sa silaznim mostovima. Teretni terminali na unutarnjim plovnim putevima su pristaništa i luke namijenjene za ukrcaj, iskrcaj i prekrcaj tereta. Luke na unutarnjim plovnim putevima su opremljene: prilaznim kanalom, akvatorijem luke, bazenima, operativnim obalama, sredstvima prekrcaja, skladištima i komunikacijama kopnenog prometa. S obzirom na strukturu tereta luke na unutarnjim plovnim putevima dijelimo na: unuverzalne i specijalizirane.

Terminali u zračnom prometu (zrakoplovna luka ili aerodrom) je definirana površina na zemlji, vodi ili snijegu (uključujući zgrade, instalacije ili opremu), gdje zrakoplovi polijeću ili slijeću, gdje se otpremaju ili primaju pitnici, prtljaga i pošta te prima, smješta, ukrcava i iskrcava roba, kao i mjesto gdje se obavljaju svi drugi poslovi vezani za zračni promet. Zrakoplovne luke dijelimo u pet klasa: A, B, C, D i E. Ona se sastoji od: poletno-sletne staze, stajanke (platforme), prilaznih zrakoplovnih staza, putničke zgrade, zgrade robnog terminala, instalacija za nadzor leta, prostora za servisiranje odnosno održavanje spremanje zrakoplova i opreme zrakoplovne luke (aerodroma). Poletno-sletna staza je izgrađena površina za polijetanje i slijetanje zrakoplova. Stajanka (platforma) je izgrađena površina namijenjena za smještaj zrakoplov kod ukrcaja i iskrcaja putnika, prtljage, robe, pošte, punjenja zrakoplova gorivom, održavanja i parkiranja zrakoplova. Putnička zgrada je izgrađeni objekt zračne luke (aerodroma) gdje započinje odnosno završava putovanje putnika, a opremljena je mjestima za registraciju putnika i prtljage, sortirnicom prtljage, uslužnim sadržajima (ugostiteljstvo, trgovine, druge usluge) i prostorima drugih službi zračne luke. Robna skladišta su izgrađeni objekti gdje roba započinje ili završava putovanje zrakom.

Pod terminalima u PT prometu podrazumijevamo jedinice PT mreže s odgovarajućom opremom. Terminali se po svojoj namjeni, kapacitetu, asortimanu usluga koje obavljaju međusobno bitnu razlikuju. Najviše je jedinica PT usluga u kojma se pružaju usluge korisnicima. To su: pošte, telegrafi, telefoni, šalterske pošte I pomoćne pošte. Svaka od ovih jedinica “pokriva” određeno područje i u pravilu na tom području obavlja prijam i uručenje poštanskih pošiljki i brzojava te posreduje u obavljanju telefonskih razgovora.

11


Pošte, telegrafi i telefoni obavljaju sve PT usluge, dok šalterske i pomoćne pošte obavljaju ograničen broj usluga. Šalterske i pomoćne pošte otvaraju se u mjestima gdje je potrebno na ekonomičan način približiti usluge pučanstvu, a nema uvjeta da se otvori pošta, telegraf i telefon. Područje neke pošte razlikuje se prema broju dostava tjedno. U najbližem (užem) području pošiljke se dostavljaju svakodnevno, u udaljenim područjima (šire i najšire područje) pošiljke se dostavljaju dva odnosno tri puta tjedno. Šalterske pošte nemaju svoje područje. Svaka pošta ima utvđeni službeni naziv, broj, žig, lokaciju, poslovni prostor i službenu oznaku. Pojedine pošte mogu imati i posebne ustrojne dijelove (pokretnu poštu, poštansko sabirlište…). Sve jedinice PT mreže ne kontaktiraju izravno s korisnicima već obavljaju određene zadaće u otpremi, prijevozu i prispjeću pošiljaka. To su poštanski centri, paketski poštanski centri, glavni poštanski centri i izmjenične pošte. Posebne jedinice za posredovanje u obavljanju brzojavno-telefonskih usluga su samostalni telegrafi i telefoni, odnosno telefonske govornice s posredovanjem (u većim mjestima). Poslovne zgrade u kojima su smještene jedinice PT mreže moraju zadovoljavati uvjete u pogledu estetskog izgleda, pristupačnosti, arkitekture i funkcionalnog razmještaja prostorija.

Skladišta su zatvoreni, natkriveni i otvoreni prostori za čuvanje robe i rukovanje s njom. Ona su ujedno i terminali unutarnjeg prijevoza i prijenosa. Funkcije skladišta su: prijam, smještaj i čuvanje robe, operacije s robom i otprema robe. Za obavljanje svojih funkcija skladišta trebaju biti opremljena: prostorima i površinama za uskladištenje robe; površinama za pristup do robe; prijevoznim I prijenosnim putevima te manevarskim površinama; prostorima za prihvat i otpremu robe; opremom za rukovanje robom i drugim prostorima. Prema načinu građenja razlikujemo: zatvorena, poluotvorena i otvorena skladišta.

PRIJEVOZNA SREDSTVA

Prijevozna sredstva su vozila u kopnenom prometu, plovila u prometu na vodi, te letjelice s vlastitim pogonom ili bez njega, namijenjena prijevozu putnika i tereta. Svaka grana prometa ima prijevozna sredstva koja su konstrukcijski prilagođena prijevoznom putu, mediju kojim se prijevozno sredstvo kreče, te zahtjevima putnika i tereta koja se njime prevoze. U cestovnom prometu prijevozna sredstva dijelimo na vozila koja su namijenjena za prijevoz putnika i tereta. Sredstva za prijevoz putnika u cestovnom prometu su: bicikl, mopedi, motocikl, osobna vozila i autobus. U prijevozu tereta cestom koristimo: motorni tricikl, kamione, vučna vozila, specijalna vozila i priključna vozila.

12


Među temeljna obilježja cestovnih vozila ubrajamo: dimenzije vozila, mase i osovinsko opterećenje vozila, pokretljivost vozila i snagu motora. Sredstva za prijevoz putnika u gradovima namijenjena su prijevozu putnika u gradovima između mjesta stanovanja i mjesta rada i mjesta rekreacije odnosno mjesta nastavka putovanja kao i u obratnom smjeru. Među sredstva za prijevoz putnika u gradovima ubrajamo: gradski autobus, trolejbus, tramvaj, podzemnu ili nadzemnu željeznicu, žičare i uspinjače.

Prijevozna sredstva u pomorskom prometu su plovila namijenjena prijevozu putnika i tereta kao i za druge namijene. Među plovila za prijevoz putnika u pomorskom prometu ubrajamo: čamce, jedrenjake, jahte, putničke pomorske brodove i hidro krilne brodove. Za prijevoz tereta koriste se: brodovi za prijevoz suhog tereta (generalni teret, rasuti teret, drvo, motorna vozila, teški tereti, prehrambeni proizvodi i stoka), brodovi za prijevoz tekućeg tereta (nafta i njezini derivati, voda, ulje vino i tako dalje), brodovi za prijevoz posebnih tereta (kontejneri, cestovna teretna vozila, plin i kiseline), brodovi s posebnim sustavom prevoženja (Lash, Seabee, Bacat i Mitsui ). Plovila drugih namjena su: brodovi prijenosnici-trajekti, ribarski brodovi, tehnički brodovi posebne namjene (tegljači, vatrogasni, ledolomci, brodovi za znanstvena istraživanja i brodovi svjetionici). Glavna obilježja broda su: dimenzije broda, mjere broda i oznaka nadvođa. Prijevozna sredstva u prijevozu na unutarnjim plovnim putovima su plovila na rijekama, kanalima i jezerima koja su namijenjena prijevozu putnika, tereta i druge manjene. U plovila za prijevoz putnika na unutarnjim plovnim putovima ubrajamo: čamce, glisere, putničke brodove i hidro krilne brodove. Za prijevoz tereta na unutarnjim plovnim putovima koristimo plovila bez vlastitog pogona (teglenice i potisnice ) i plovila s vlastitim pogonom (motorni i teretni brodovi, motorni tegljači i motorni potiskivači). U plovila na unutarnjim plovnim putovima za druge namjene su: (ledolomci, Vatrogasni brodovi, brodovi bageri i tako dalje. Osobine brodova na unutarnjim plovnim putovima su iste kao i brodova na moru.

Sredstva prijevoza u zračnom prometu je zrakoplov. Zrakoplov je svaka naprava ili stroj koji se može održati svojim vlastitim sredstvima u zraku, bilo da lebdi ili da se kreće. Zrakoplovi se dijele na: aerostate (lakši od volumena i stisnutog zraka ), aerodine (letenje ostvaraju pomoću dinamičke sile-uzgona na krilu ili rotoru), i zrakoplove koji lete pomoću sile potiska (akcija-reakcija). Najčešći tip zrakoplova, danas, je aerodin s mlaznim motorom koji omogućava nadzvučne brzine. Glavni nosivi dio aviona na kojem se ostvaruje uzgonska sila je krilo. Teretni i putnički zrakoplovi su jedinstven model, ali se razlikuje po dodatnoj opremi i otvorima za ulaz i izlaz. Tendencija u komercijalnom zrakoplovstvu je elisno-mlazni motor, a to znači manja buka i manja potrošnja goriva, te potrebe za što manjom duljinom poletno-sletne staze. Važan uvjet za upravljanje zrakoplovom je njegovo uravnoteženje (balansiranje).

13


Uravnoteženje (balansiranje) je postupak postizanja takvog rasporeda masa koje omogućuju uravnoteženje sila uzgona i same mase zrakoplova u različitim položajima za vrijeme leta. Svako nepoklapanje smjera djelovanja mase zrakoplova i smjera uzgona dovodi do pojave momenta koji može onemogućiti upravljanje zrakoplovom ili uslijed velikih momenata zdrobiti njegovu konstrukciju-strukturu.

Prijevozna sredstva u željezničkom prometu su vozila na tračnicama. Prijevozna sredstva u željezničkom prometu su vozila na tračnicama namijenjena za prijevoz putnika i tereta. Dijelimo ih na: motorna kola, vučna prijevozna sredstva (lokomotive), vučena prijevozna sredstva (vagoni-kola) i željeznička vozila posebne namjene. Vučna prijevozna sredstva-lokomotive su vozila namijenjena za vuču vozila bez vlastitog pogona-vagona. U ovisnost od vrste pogona razlikujemo: parne, diesel i električne lokomotive. Prijevozna sredstva bez vlastitog pogona-vagoni su namijenjeni za prijevoz putnika i tereta. Vagoni za prijevoz u prometu su: putnička kola sa sjedalima, kušet-kola, spavaća kola, restoran-kola, službena i poštanska kola. Teretni vagoni su željeznička vozila čija izvedba je prilagođena vrsti tereta koji se prevozi, a oni mogu biti: obična otvorena kola s visokim stranicama, specijalna otvorena kola s visokim stranicama, obična zatvorena kola, specijalna zatvorena kola, hladnjače, plato-plitka kola sa ili bez niskih stranica, specijalna plato-kola za prijevoz vozila, obična plato-kola, specijalna plato-kola, specijalna kola s pokretnim krovom, specijalna zatvorena kola s istovarom pomoću sabijenog zraka i specijalna zatvorna kola s posudama za tekućine. Pošta koristi prijevozna sredstva svih grana prometa i najčešće ih prilagođava vlastitim potrebama. U željezničkom prometu koristimo poštanska, službena i prtljažna kola i teretne vagone serije «G». U cestovnom prometu služi se teretnim vozilima i autobusima na redovnim linijama. U pomorskom prometu koriste se putnički i teretni brodovi, a u zračnom prometu putničke ili posebne «poštanske» zrakoplove.

Za potrebe unutarnjeg prijenosa u poštanskim centrima i drugim većim jedinicama PT mreže koriste se sredstva unutarnjeg prijenosa kao i drugim prometnim poduzećima (elektrokolica, motorna kolica, beskrajne trake, zračni prijenosnici i slično). Sredstva prijenosa u brzojavno-telefonskom prometu bitno se razlikuju u svim prometnim granama, pa i u poštanskom prometu. S obzirom na značenje prijenosa u ovom prometu su ustvari uređaji koji omogućuju da se određeni znakovi (slova, govor, slike i slično)pretvore u elektromagnetske impulse i prenesu odredišta. To su terminalski aparati, centrale i drugi pomočni uređaji. Telefonske i brzojavne centrale su vrlo slične izvedbe dok se terminalski aparati bitno razlikuju u pojedinim oblicima telekomunikacijama. U brzojavnom prometu do sada se pojavilo više vrsti aparata (Morseov, Hukov, Hjuzov, Bodov, itd.), a danas je najviše u upotrebi teleprinter i faksimil. U telefonskom prometu kao terminalski uređaj se koristi telefon različite izvedbe i osobina.

14


Zadaća je brzojavno-telefonskih centrala da prespajaju veze i tako omoguće pretplatnicima s različitih područja i mjesta da povremeno uspostave veze s drugim pretplatnikom.

Sredstva unutarnjeg prijenosa namijenjena su za: ukrcaj, iskrcaj i prekrcaj robe; prijevoz i prijenos robe od/do mjesta prijama/otpreme i mjesta skladištenja robe; izuzimanje, zahvat i odlaganje robe na mjestu uskladištenja robe i premještanje prijevoznih sredstava. Za ostvarenje gore navedenih poslova koristimo niz sredstava koja dijelimo: u kolica i prenosila, dizala i dizalice prijenosnike, sredstva samozahvata i vozila za prijevoz i rukovanje. U skupinu kolica i prenosila ubrajamo: valjčanike, tačke, dvokolice, kolica, poličare i podne viljuškare. Dizala i dizalice su namijenjena za ukrcaj, iskrcaj i prekrcaj, a mogu biti izvedena kao: podizni stolovi, dizala, ovjesne, konzolne, mosne, razuparne i polurazuporne, stupne i jarbolne te vozne dizalice. Neprekinuti tok premještanja materijala ostvarujemo: trakastim, člankastim, lančanim, ovjesnim, pužnim, kotrljajućim, tresivim, neumackim i hidrauličnim prijenosnicima, te elevatorima i klizaljkama. Po sredstvima sa samozahvatom podrazumijevamo kontinuirane i cikličke pretovarače za zahvat materijala pri ukrcaju, iskrcaju i prekrcaju. Vozila za prijenos i rukovanje teretom su samohodna vozila s nepokretnom i pokretnom platformom, vozila za operacije paletiziranom robom nadvozna kola i sredstva za vuču. Ona su namijenjena za ukrcaj, iskrcaj i prekrcaj, te prijevoz robe kao i premještanje prijevoznih sredstava.

ODRŽAVANJE PRIJEVOZNIH SREDSTAVAI INFRASTRUKTURE U PROMETU

Prometna sredstva i prijevozni putevi tijekom iskorištavanja podložni su trošenju. Trošenje ima za posljedicu smanjenje vijeka trajanja, povećanje troškova korištenja i nepovoljni utjecaj na sigurnost prometa. Na trošenje prijevoznih sredstava utječu konstrukcijsko-tehnički elementi i elementi iskorištavanja. Konstrukcijsko-tehnički elementi su konstrukcijska rješenja te kakvoća i način izrade. Elementi iskorištavanja su skup prirodnih utjecaja i utjecaja korištenja i održavanja. Prirodni utjecaji su djelovanje klimatskih elemenata (temperatura, tlak zraka, vjetrovi, vlaga i oborine). Pod korištenjem prijevoznih sredstava i puta podrazumijevamo jačinu i značaj, kao i uvjete iskorištavanja. Pod održavanjem podrazumijevamo niz radnji koje poduzimamo u svrhu tehničke ispravnosti sredstava i njihove sposobnosti za iskorištavanje kao i radnje na prijevoznom putu u svrhu njegove sposobnosti za iskorištavanje.

Cestovna vozila su tijekom iskorištavanja podložna trošenju. Za ostvarenje prijevoznog procesa ona moraju biti ispravna, a njihova ispravnost postiže se pravilnim iskorištavanjem i održavanjem.

15


Pravilno iskorištavanje podrazumijeva u sebi jačinu i značaj korištenja kao i način upravljanja. Održavanja u sebi obuhvaća niz radnji koje se odnose na periodične preglede, radnje zaštitnog značaja i popravke vozila. Za potrebe održavanja koristimo objekte koji mogu biti servisnog odnosno servno-garažnog tipa. Ovi objekti glede obavljanja svoje funkcije trebaju biti opremljeni nizom sadržaja, kao što su: postaje za nadzor ispravnosti i tehnički pregled vozila, radionicama za popravak i ličenje vozila, parkirnim prostorima itd. Cesta kao izgrađeni objekt podložna je trošenju i to zbog klimatskih elemenata i uvjeta iskorištavanja. Da bi se smanjio utjecaj navedenih elemenata cestu je potrebno održavati. Pod održavanjem podrazumijevamo niz radnji koje trebaju zaštititi konstrukciju ceste od oštećenja ili sanirati oštećenja na cesti. Razlikujemo, s obzirom na veličinu radova, tri oblika održavanja ceste: tekuće (redovno), velike popravke i obnovu (rekonstrukciju) ceste. Specifičan oblik održavanja ceste je zimi, kada je potrebno osigurati prohodnost ceste i sigurnost prometa kroz otklanjanje poledice i snijega s kolnika.

Prijevozna sredstva u željezničkom prometu podložna su također trošenju, što ima za posljedicu utjecaj na ispravnost vozila ispravnost željezničkih sredstava osigurava se kroz tri načina održavanja: redovne i izvanredne periodične preglede, radnje zaštitnog značaja i popravke. Popravci prijevoznih sredstava s obzirom na veličinu poslova mogu biti tekući, srednji i cjeloviti, a obavljaju se u naročitim objektima. Objekti i uređaji za popravak željezničkih vozila opremljeni su: kolosijecima, okretnicom, radioničkim zgradama, uređajima za gorivo i vodu, jamama za čišćenje, uređajima unutarnjeg prijenosa, pristupnim putovima i upravnom zgradom. Pod infrastrukturom u željezničkom prometu podrazumijevamo: gornji i donji postroj pruge, objekte u trupu pruge, kontaktne vodove i njihove nosače (stupove) i signalizaciju. Održavanje nabrojanih elemenata pruge u ispravnom stanju omogućava brz i siguran promet, smanjenje troškova i kvarova u željezničkim prijevoznim sredstvima. Najveći dio poslova otpada na održavanje pruge, a ono može biti: tekuće (redovno), veći popravci i obnova (rekonstrukcija). Željeznice za održavanje koriste velik broj strojeva, kao što su: mjerna kola za snimanje stanja kolosijeka; brusilice za tračnice; strojeve za čišćenje, planiranje i dopunu tucanika u kolosiječnom zastoru; strojeve za zbijanje tucanika; strojeve za pomicanje i dizanje kolosijeka. Pod zimsko održavanje pruge ulazi i čišćenje od snijega i snježnih nanosa ralicama i čistilicama.

Prijevozna sredstva u prometu na vodi podložna su trošenju naročito zbog djelovanja vlage. Kod održavanja plovila razlikujemo: tekuće održavanje (redovno) i periodično održavanje i cjelovite popravke. Obvezno je jednom godišnje provoditi čišćenje podvodnog dijela trupa broda zbog brzog obrastanja algama i školjkama. U tu svrhu potrebno je plovilo izvući iz vode što se na unutarnjim plovnim putovima provodi preko navoza za izvlačenje plovila,

16


a u pomorskom prometu dokovima. Dokovi su plovni ili izgrađeni objekti za podizanje ili stavljanje plovila na suho radi popravka ili periodičnog čišćenja ili ličenja podvodnog dijela trupa plovila. Postoje suhi ili plutajući dokovi. Radi sigurnosti plovidbe plovni put je potrebno održavati. U pomorskom prometu održavanje plovnog puta sastoji se od održavanja sredstava signalizacije i navigacije te održavanje plovnog puta od zaleđenosti. Zbog djelovanja valova i morskih struja pred lukom i u lučkom akvatoriju dolazi do nanosa što smanjuje dubinu plovnog puta, a on se održava plovnim bagerima. Rijeka i kanal kao plovni put održavaju se slično kao i plovni put u pomorskom prometu (sredstva za signalizaciju i navigaciju, razbijanje ledene kore), dok održavanje dubine plovnog puta je naročito važno jer rijeka svojim kretanjem pogoduje nanošenju materijala i stvaranju nanosa.

Da se smanji rizik leta zahtijeva se sigurna, temeljita i opsežna provjera zrakoplova, prije i nakon leta. Najvažnije je preventivno održavanje, a to znači da se svi dijelovi zrakoplova mijenjaju prije mogućeg nastupa oštećenja. Zato dijelovi imaju propisani vijek trajanja, bilo vremenski bilo u satima leta. Ako se koji dio ipak tijekom rada ošteti, konstrukcijski predviđeno mjesto loma. Provjera ispravnosti zrakoplova, kao izmjena manjih dijelova vrši se na otvorenoj površini ispred zrakoplovne luke ili hangara. U hangaru okruženom skelama vrše se veći popravci zrakoplova. Zaštita zrakoplova od elementarni nepogoda je sastavni dio održavanja zrakoplova zbog njegove tanke i lako osjetljive površine. Posebna služba za odleđivanja zrakoplova odstranjuje snijeg i led sa zrakoplova mehanički (meke metle, krpe i komprimirani zrak), kemijski (sredstva na bazi etylen-alkohola i izopropy-alkohol). Održavanje poletno-sletne staze, prilaznih putova i stajanke je jednako značajno kao i čišćenje zrakoplova. Na tim površinama nisu dopuštene nikakve nečistoće ili naslage leda i snijega.

Sredstva u poštanskom prometu održavaju se na način sličan onom u drugim prometnim granama. PT poduzeća održavaju se na način sličan onom u drugim prometnim granama. PT poduzeća održavaju svoja prijevozna sredstva u vlastitim radionicama ili kod drugih servisera. Održavanje telegrafskog- telefonskih uređaja sadrži pogonski nadzor (to jest pronalaženje grešaka), preventivno održavanje (čišćenje i podmazivanje), te korektno održavanje (otklanjanje smetnji). razvoj telegrafske-telefonske tehnike najčešće uvjetuje način i ustroj održavanja. Ustroj održavanja danas ide u pravcu centralizacije. Za sve centrale u nekom gradu i njegovoj okolicu ustrojavaju se zajednička mjesta održavanja. Prednosti centralizacije su zbog moguće opremljenosti i većeg broja ljudi koji u određenom trenutku mogu usredočiti pažnju na najpotrebnijem mjestu. Danas se nadzor rada uređaja sve više automatizira i na taj način povećava efikasnost i svrsishodnost iskorištavanja. Stupanj automatizacije i pogonskog nadzora zavisi od sustava centrale i o ekonomskim čimbenicima, ali praktično automatski nadzor je potpuno zastupljen u novijim sustavima centrala.

17


Preventivno održavanje, osim čišćenja, podmazivanja i slično podrazumijeva i pravilno smještene telegrafsko-telefonskih uređaja. Otklanjanje smetnji obuhvaća raščlambu priopćenja o prijavljenoj smetnji i otklanjanje smetnje. Ekonomičnost održavanja izražava se različitim pokazateljima (troškovi po satu, danu ili godini rada uređaja) ili održavanju u odnosu na vrijeme rada uređaja.

OBILJEŽJA PROMETNIH GRANA

Na prethodnim stranicama pobrojane su prednosti i nedostaci pojedinih grana prometa u prijevozu putnika i tereta. Postavlja se pitanje: kada koristiti pojedinu granu prometa?

Cestovni promet koristimo u: prijevozu na kratkim udaljenostima, dostavi i otpremi tereta od mjesta potrošnje odnosno željezničkih kolodvora, luka, te zrakoplovnih luka, prijevozu lakopokvarljive, te robe srednje i visoke vrijednosti.

Promet cjevovodima koristimo u: prijenosu tekućih i plinovitih tereta u velikim količinama na veće udaljenosti, prijenosu rasutih tereta, te manjih komada cilindričnog oblika na veće udaljenosti, što će se sve više koristiti u budućnosti.

Pomorski, riječni, jezerski i kanalski promet koristimo u: prijevozu jeftinih tereta u većim količinama na velike udaljenosti, prijevozu putnika, interesantan je samo u turističke svrhe

Zračni promet koristimo: prijevozu putnika velike udaljenosti, gdje treba relacije svladati u što kraćem vremenu, prijevozu visokovrijednih tereta u što kraćem vremenu.

Željeznički promet koristimo u: prijevoz tereta u većim količinama na srednje i velike udaljenosti, prijevozu većeg broja putnika na srednje i veće udaljenosti uz veći komfor putovanja putnika u odnosu na cestovni prijevoz. Najveći efekti u prijevozu, tereta, pa putnika postižu se u kombiniranom prijevozu, to jest prijevozom uz korištenje različitih grana prijevoza.

18


ENERGIJA KOJA SE KORISTI U PROMETU

Energija je sposobnost obnavljanja rada. U prometu koristimo tri vrste goriva: električnu energiju, kruta i tekuća goriva. Danas kruta goriva neznatno sudjeluju u ukupnom korištenju za pogon prijevoznih sredstava i to samo u željezničkom prometu i lokalnog su značaja. Električna energija postaje sve značajnija u željezničkom prometu zbog svojih prednosti u pogonu, kao i u načinu korištenja. Zbog svojih specifičnih ne postoji primjena električne energije u drugim granama. Tekuća goriva koriste se za pogon u svim granama prometa. Najznačajnije svojstvo tekućih goriva su oktanski i cetanski broj. Oktanski broj nam govori o otpornosti benzina prema detonaciji prilikom sabijanja tijekom procesa rada Otto-motora. On je ovisan o kemijskoj strukturi benzina, a poboljšava se dodavanjem odgovarajućim aditiva.

Cetanski broj je svojstvo plinskog ulja koje se koristi kod diesel motora i određuje upaljivost plinskog ulja. Tekuća goriva koja se koriste za pogon prijevoznih sredstava su lakozapaljiva, pa je pri rukovanju s njima potrebno poduzimati odgovarajuće mjere zaštite. Ta zaštita nazočna je u postajama za snabdijevanje, kao i pri punjenju u spremnike prijevoznih sredstava. Ove mjere zaštite su preventivne zbog pojave statičkog elektriciteta. Za napajanje brzojavno-telefonske mreže koristi se istosmjerna struja od 24, 36 i 60 V. Brzojavno-telefonske centrale imaju svoje uređaje za napajanje (akumulator, baterije i drugi izvori.) U brzojavno-telefonskoj mreži troši se relativno malo energije.

TEHNOLOGIJA PRIJEVOZA I PRIJENOSA

Tehnologija prijevoza i prijenosa obuhvaća niz znanja, vještina i postupaka uz uporabu sredstava prijevoza i prijenosa u svrhu ostvarenja prijevozne usluge. PT promet ima svojstveni tehnološki proces u odnosu na druge grane prometa pa je posebno obrađen. Svaka grana prometa (cestovni, željeznički, pomorski, promet na unutrašnjim plovnim putovima i zračni promet) ima svoj tehnološki proces, koji s obzirom na predmet prijevoza može biti: tehnološki prijevoz putnika i tehnološki proces prijevoza tereta (robe). Bez obzira o kojoj grani prometa kao i predmetu prijevoza se radi u tehnološkom procesu prijevoza postoje tri dijela i to: priprema, prijevozni proces i završetak. Priprema prijevoznog procesa sadrži u sebi tehnološki i komercijalni dio. Tehnološki dio pripreme odnosi se na prijevozni put, prijevozna sredstva, pripremu putnika i tereta za prijevoz i planiranje ostvarenja prijevoznog procesa (posada prijevoznog sredstva i vozni red odnosno plan prijevoza). Komercijalni dio pripreme obuhvaća pripremu i izdavanje prijevozne dokumentacije za posadu prijevoznog sredstva, prijevozno sredstvo, putnike i njihovu prtljagu, paketnootpremne pošiljke odnosno teret u ovisnosti, što je predmet prijevoza.

19


Prijevozni proces ostvaruje se kroz tri dijela. Prvi dio objedinjuje radnje oko ulaska putnika i smještaja paketno-otpremnih pošiljki u prijevozno sredstvo (kod prijevoza putnika), kao i osobite radnje s prijevoznim sredstvima u pojedinim granama prometa prije prijevoza od mjesta polaska do mjesta dolaska. Drugi dio je u stvari prijevoz putnika, prtljage, paketnootpremnih pošiljki odnosno tereta na određenom putu od mjesta polaska do mjesta odredišta. U okviru drugog dijela prijevoznog procesa pružaju se razne usluge putniku i poduzimaju radnje u svezi tereta, kao i radnje vezano uz pojedinu vrstu prijevoznog sredstva. Treći dio predstavlja skup radnji vezanih uz putnike, prtljagu, paketno-otpremne pošiljke odnosno teret na odredištu. Treći dio kod prijevoza putnika čini njihov izlaz iz prijevoznog sredstva i iskrcaj paketno-otpremnih pošiljki iz prijevoznog sredstva te predaja u skladište, dok u prijevozu tereta u trećem dijeli su obuhvaćene sve radnje u svezi tereta na mjestu iskrcaja. Završetak prijevoznog procesa ima tehnički i komercijalni dio. U tehničkom dijelu završetaka prijevoznog procesa obuhvaćene su sve radnje vezane uz prijevozna sredstva po završetku prijevoza, to jest postprijevozni pregled, njega i priprema prijevoznog sredstva za novi zadatak. Komercijalni dio završetaka sastoji se u obradi prijevozne dokumentacije, naplati prijevoza, izdavanju paketnootpremnih pošiljki i tereta iz skladišta, kao i analize ostvarenja prijevoznog procesa tehnološki i financijski. Tehnološki proces svake grane izgleda onako kako smo ga opisali, sa posebnosti u pojedinim dijelovima procesa istaknute su u shemama, odnosno njihovom opisu. Tehnološki proces u PT prometu razlikujemo po pojedinim oblicima prometa. Tako tehnološki proces prijenosa poštanskih pošiljki dijeli se na pet tehnološki dijelova: prijam, otprema, prijevoz, prispjeće i uručenje. Tehnološki proces u brzojavnom prometu može se također raščlaniti na dijelove. Međutim, u brzojavnom prometu razlikujemo slijedeće dijelove: prijam, otprema, prijevoz, prispjeće i uručenje. Tehnološki proces u brzojavom prometu može se također raščlaniti na dijelove. Međutim, u brzojavnom prometu razlikujemo sljedeće dijelove: prijam, otpravljanje, preuzimanje i uručenje. Prva i posljednja dionica u brzojavnom prometu bitno se ne razlikuju od prve i posljednje dionice u poštanskom prometu, ali zbog značaja prijenosa brzojava druge dionice se bitno razlikuju od onih u poštanskom prometu. Tehnološki proces u telefonskom prometu razlikuje se od onog u brzojavnom i poštanskom prometu, uvjetovan je načinom iskorištavanja i razlikuje se u automatskom i poluautomatskom i manuelnom iskorištavanju. U automatskom iskorištavanju proces rada je automatiziran, a sam pozivatelj sam upravlja tehnološkim procesom. U poluautomatskom prometu pozivatelj najavljuje razgovor telefonistu polazne centrale koji upravlja tehnološkim procesom, a cijeli proces može podijeliti tri djela: najavu razgovora, uspostavljanje veze i kidanje veze. Dijelovi tehnološkog procesa u manuelnom iskorištavanju iste su kao i u poluautomatskoj, s time što u svim dijelovima, osim najave sudjeluje telefonist polazne dolazne i eventualno prolazne centrale.

20


OSNOVNE EKONOMIKE PROMETA

Prometne grane moguće je uporediti međusobno prema načinu iskorištavanja. Među uporedna obilježja prometnih grana ubrajamo: ekonomičnost, prijevoznu sposobnost, brzinu prijevoza, točnost prijevoza, redovitost prijevoza, udobnost prijevoza, prilagodljivost prijevoznim potrebama i sigurnost prometa. Pod ekonomičnošću prijevoza podrazumijevamo cijenu koštanja prijevozne usluge, koja ovisi o visini troškova. Općenito gledano redoslijed prometnih grana, s obzirom na visinu troškova prijevoza je: zračni, pa cestovni, željeznički, riječni najjeftiniji je pomorski promet. Na ekonomičnost prijevoza utječe nekoliko čimbenika; koliko kg može vući 1 kW; broj kW koji otpada na neto-tonu, odnosno putnika, kolika je težina vozila otpada na jedno putničko mjesto, odnosno jednu tonu nosivosti vozila, zatim potrošnju goriva po satu rada, cijeni koštanja prijevoznog sredstva, broj zaposlenih i njihovoj kvalifikaciji te stupnju iskorištenja prijevoznih sredstva, brzina prometnog sredstva; vrsti prometnog puta i troškovima za njega i opremu; o načinu pogona prometnog sredstva i stupnju ekonomičnosti iskorištenja pogonske energije. Prijevozna sposobnost- kapacitet prijevoza- označavaju mogućnost prijevoznog sredstva pojedine grane prometa koliku količinu može prevesti robe ili putnika odjednom. Prijevozna sredstva se međusobno veoma razlikuju s obzirom na prijevoznu sposobnost, što je vezano uz tehnička obilježja prometnog puta i samog sredstva. Ovu razliku je vrlo lako uočiti na primjeru prijevoza 100000 tona tereta, gdje za prijevoz u pomorskom prometu potreban jedan brod, u riječkom prometu 10 teglenica ili potisnica, u zračnom prometu 111 zrakoplova, te u željezničkom odnosno cestovnom prometu 500 vagona odnosno 500 kamiona. Brzina je prevaljeni put u jedinici vremena. S obzirom na brzinu prijevoznog sredstva pojedinih grana prometa postoji razlika 100 (riječni brod 18 km/h, a zrakoplov 2208 km/h). Brzina prometnog sredstva ima velik utjecaj na kakvoću prijevozne usluge i na prijevoznu sposobnost pojedine grane prometa. Tijekom prijevoznog procesa prijevoza putnika svake grane prometa razlikujemo tri brzine: tehničku, putnu i komercijalnu brzinu ili brzinu iskorištenja. Kod prijevoza tereta, osim prije spomenute tri brzine imamo i četvrtu, a to je ukupna brzina kretanja pošiljke. Razlika između tehničke, putne, komercijalne i ukupne brzine kretanja pošiljke je u veličini fonda vremena kojim se dijeli prevaljeni put. Točnost prijevoza je kakvoća prijevoza s obzirom na njegovo odvijanje prema predviđenom voznom redu. Redovitost prijevoza je kakvoća prijevoza s obzirom na njegovo odvijanje tijekom određenog vremenskog razdoblja ( dan, tjedan, mjesec ili godina). Udobnost prijevoza, kao osobina kakvoće prijevoza putnika je skup impresija i osjećaja putnika izazvanih naporom i mogućnostima zadovoljenja svih potreba tijekom prijevoza-putovanja. Prilagodljivost prometnim potrebama je svojstvo prometa koje se očituje kroz mogućnost prilagođavanja prijevoz zahtjevima

21


korisnika prometne usluge. Sigurnost prometa je ustvari stupanj ugroženosti (rizik, opasnost) ljudi i dobara tijekom odvijanja prijevoza. Na ovu važnu osobinu prometa utječu tri osnovna čimbenika: čovjek, prijevozno sredstvo i put. Čovjek je najvažniji čimbenik koji utječe na sigurnost prometa, jer on izgrađuje, održava, upravlja i koristi vozilo, gradi, održava i koristi prometni put te upravlja prometom. PT promet u ekonomskom smislu posluje kao i sva druga privredna poduzeća to jest prihodima od prodanih usluga pokriva sve troškove koji se u proizvodnji tih usluga javljaju i stvara određenu akumulaciju za podmirenje općih i zajedničkih potreba, te za proširenje PT mreže. U proizvodnji PT usluga u našoj zemlji jedno javno poduzeće HPT pokriva cijelo područje države.

OSNOVNE JEDINSTVENOSTI PRIJEVOZNOGPROCESA

Pod jedinstvenošću prijevoznog procesa podrazumijevamo prijevoz ljudi i materijalnih dobara s jednog mjesta na drugo uz korištenje prijevoznih sredstava različitih grana prometa. Danas je ova jedinstvenost nazočna i u prijevozu putnika i u prijevozu tereta. U pogledu prijevoza putnika ova jedinstvenost je nazočna svakodnevno i ne zahtjeva posebne preduvjete. Za razliku od toga u prijevozu tereta potrebno je ispuniti preduvjete koje možemo svrstati u tri temeljna rješenja: tehnologija prijevoza s primjenom paleta, tehnologija prijevoza s primjenom kontejnera i tehnologije prijevoza sredstava jedne grane prometa na/u sredstvu druge grane prometa. Pod tehnologijom prijevoza s primjenom paleta podrazumijevamo dobro ustrojeno rukovanje teretom kao i prijevoz, primjenom posebne podloge za stvaranje veće teretne i prijevozne jedinice koju nazivamo paleta. Paleta je podloga na koju slažemo jedinice pakiranja (kutije, vreće, bačve) radi stvaranja veće teretne jedinice. Danas najčešće koristimo četiri izvedbe paleta: ravna, boks, sanduk i specijalna. Da bismo ostvarili prednosti koji nam pruža primjena paleta, njihove dimenzije moraju biti jedinstvene (unificirane). Prema ISO standardizaciji danas koristimo slijedeće dimenzije: paleta 1000 X 1200 mm i 800 X 1200 mm. Primjena paleta u tehnologiji prijevoza omogućuje jedinstvenost prijevoznog procesa između pojedinih grana prometa u odnosa na klasičnu tehnologiju prijevoza ima prednost npr.: smanjenje broja premještaja robe, smanjenje troškova prijevoza, kraće vrijeme ukrcaja - iskrcaja - prekrcaja, bolju zaštitu paleta, manje učešće neposrednog rada čovjeka, kao i bolje iskorištenje teretnog prostora vozila. Pod tehnologijom prijevoza s primjenom kontejnera podrazumijevamo dobro ustrojeno rukovanje teretom kao i prijevoz, primjenom posebne zatvorene posude za stvaranje velikih i najvećih teretnih jedinica, koje nazivaju kontejneri.

22


Kontejner je zatvorena posuda u koju slažemo jedinice pakiranja ili paletiziranu robu. Prema namjeni kontejnere dijelimo na višenamjenske (univerzalne) i posebne namjene (specijalni). Univerzalni kontejneri su najčešće namijenjeni za prijevoz različitih vrsta komadnih roba. Specijalni kontejneri namijenjeni su za prijevoz jedne određene vrste robe ili različitih vrsta robe sličnih fizičko - tehnološki osobina koje zahtijevaju posebne uvjete prijevoza. Da bi se ostvarile prednosti primjene kontejnera potrebno je da su njihove dimenzije jedinstvene. Primjena kontejnera u tehnologiji prijevoza omogućava jedinstvenost prijevoznog procesa pojedinih grana prometa, što u odnosu na klasičnu tehnologiju prijevoza ima za posljedicu: najmanji broj operacija u rukovanju s teretom pri ukrcaju - iskrcaju - prekrcaju, kao i najmanje zadržavanje vozila tijekom tih operacija, smanjenje troškova prijevoza, potpuno iskorištenje teretnog prostora sredstva prijevoza, eliminaciju neposrednog ljudskog rada, te vrlo visoki stupanj zaštite robe tijekom svih operacija. Treće rješenje jedinstvenosti prijevoznog procesa postiže se prijevozom sredstava jedne grane prometa na/u prijevoznom sredstvu druge grane prometa. Jedinstvenost prijevoznog procesa između željezničkog i cestovnog prometa postižemo sljedećim sustavima. Piggy - back sustav, Kangourou sustav, Huckepack sustav, sustav niskih članskih vagona, Flexi - ven sustav, Kassbohrer - Kirn sustav, Lien - trains sustav, Railven - roaddreoler sustav, sustav prijevoza željezničkih vozila na cestovnim vozilima, prijevoz osobnih automobila željeznicom. Kombinirani prijevoz između željeznice i prometa na vodi (morski) omogućavamo sljedećim sustavima. Ferry - boat sustav i prijevoz rasutih tereta sustavom jedinstvenog prijevoznog procesa željezničko - riječnim putom. Jedinstvenost prijevoznog procesa između cestovnog i prijevoza na vodi ostvarujemo: Fichy - back i Ferry - boat sustavom. Kombinirani prijevoz u pomorskom prometu i između pomorsko - riječnog prometa ostvarujemo sustavom Tragerschiffe. Koristeći jedinstvenog prijevoznog procesa ostvarujemo sljedeće prednosti:- smanjenje vremena i broja operacija s teretom,- smanjenje troškova ukrcaja - iskrcaja - prekrcaja,- smanjenje vrijeme zadržavanja sredstava prijenosa u prekrcajnim centrima

terminalima,- maksimalni iskorištenje prijevoznih sredstava,- povećanu zaštitu na radu,- značajno poboljšanja zaštite tereta pri rukovanju i prijevozu.

Kontejneri u poštanskom prometu su tipizirani po dimenziji teretne i prijevozne jedinice, kao i izradbe namijenjene za prijevoz vreća, paketa i drugih pošiljki površinskim i zračnim prijevoznim sredstvima u cilju svrsishodnosti prijevoza. Primjena kontejnera zahtjeva prateću tehniku prilagođenu rukovanju kontejnera. Osim kontejnera u poštanskom prometu koristimo i to najčešće ravne sa sklopovnim stranicama.

23

osnove prijevoza i prijenosa-pou (1)

Documents