- OSNOVNA ILI FUNDAMENTALNA FREKVENCIJA (f0, F0) je broj titraja glasnica u sekundi. Mjeri se u hercima (Hz).

- TONSKA VISINA ILI VISINA GLASA (eng. pitch) je perceptivna kategorija, brže titranje slušno se percipira kao viši ton, sporije kao niži.

- REZIDUALNA ILI VIRTUALNA VISINA TONA je ton koji se čuje iako je sonovna frekvencija uklonjena.

- HABITUALNA ILI GOVORNA VISINA GLASA je visina kojom se svakodnevno govori, ton na kojem se pretežito odvija govor pojedinca i drugačiji je od osobe do osobe.

- FIZIOLOŠKI SREDIŠNJI TON ILI OPTIMALNA VISINA GLASA je ton koji najmanje zamara grkljan i na kojem se postiže najduže fonacijsko vrijeme

- BAZALNA VISINA GLASA je najniži ton na kojem čovjek može fonirati- BOGART-BACALLOV SINDROM je sindrom neodgovarajuće visine glasa koji karakterizira

izrazito niska habitualna visina glasa- PROSJEČNE VRIJEDNOSTI F0 ZA DJEČJI GLAS ≈300Hz, MUŠKI GLAS≈120Hz (bas 95Hz, bariton

115Hz, tenor 140Hz), ŽENSKI GLAS≈200Hz (alt 180Hz, mezosopran 210Hz, sopran 245Hz)- PROMJENE F0 OBZIROM NA SPOL I DOB – veličine f0 u suodnosu su s veličinom glasnica. Kod

odrsalih muškaraca duljina glasnica je od 17 do 24mm, odraslih žena od 13 do 17 mm, a kod djece sve kraća što su mlađa. U pubertetu se muškarcima glasnice produlje oko 10mm i glas im se suzi za oko jednu oktavu, a ženama se produlje za 3-4 mm i glas im se suzi za oko trećinu oktave.

- UTJECAJ EMOCIJA NA F0 – na glas mogu utjecati hormoni. PMS utječe na glas tako što se on brže zamara, manji je intonacijski raspon, postoji hipotonija unutarnjih laringalnih mišića, sluznica je otečena, okluzija glotisa je nepotpuna

- HARMONIČAN ZVUK je zvuk koji ima harmoničan spektar; ljudski glas koji nastaje periodičnim titranjem glasnica.

- HARMONICI su cjelobrojni umnošci (višekratnici) f0. Informacija o f0 sadržana je u razmaku između harmonika.

- GLAS NOSI RAZLIČITA ZNAČENJA – LINGVISTIČKA (prozodijski, verbalni i sloj teksta) su informacije o značenju poruke u užem smislute o njenoj strukturi; PARALINGVISTIČKA su informacije o fiziološkim karakteristikama govornika (anatomskim, organskim obilježjima): zdravlje, spol, dob; o ekspresivnim karakteristikama govornika (emocije, stav, stil govora) i o komunikacijskoj situaciji (mjesto, orijentacija, kanal)

- AKUSTIČKE OBJEKTIVNE MJERE GLASA koje se mogu dobiti na temelju FONACIJE – f0 (prosječna visina i raspon), intenzitet, jitter, shimmer, HNR, fonacijsko vrijeme.

- KULTUROLOŠKI SREDIŠNJI TON ovisi o civilizacijskim ulogama žene ili muškarca. Na zapadu žene imaju niži f0, a u zemljama na istoku viši f0. U našoj kulturi što je glas viši, procjenjuje se manje ugodnim i lijepim.

- SIMBOLIČKA I INDEKSIKALNA ZNAČENJA F0 – nizak središnji ton simptom je za golemost, tjelesnu veličinu, znači snagu, odvažnost, samopouzdanje, ali i bijes, tugu te prezir. Visok središnji ton simptom je za sićušnost, znači slabašnost, nesamostalnost, neuspješnost, strah, ali i radost.

- FONACIJSKO VRIJEME je najduže moguće foniranje prilikom jednog izdaha. Prosječno vrijeme fonacije je 25 s. Skraćeno fonacijsko vrijeme upućuje na smanjen vitalni kapacitet disanja ili fonacijski defekt.

- TON ima jezičnu ulogu u segmentima na raznim jezičnim razinama, najviše na razini riječi, intonacijskih jedinica i rečenica. Pojavljuje se u segmentima govora: glasnicima, slogovima, riječima, intonacijskim jedinicama, rečenicama , odlomcima.

- INTONACIJA – varijacije tona koje se mogu percipirati. Raspon kretanja tona u muškim glasovima je 80-200Hz, a ženskim 180-400Hz.

- PROMJENA F0 MOŽE SE OPISATI U NEKOLIKO ELEMENATA: smjer tonske promjene (uzlazni, silazni), veličina zamaha (u polutonovima), brzina promjene (poluton/sekunda), usklađenost, ton oko kojeg se tonska promjena zbiva.

- JITTER – vremenska mjera aperiodiciteta tona; kratkotrajne promjene osnovne frekvencije uvjetovane nesinkronim titranjem glasnica zbog njihove anatomske nesimetričnosti, normalna vrijednost jittera je do 1%

- SHIMMER – mjera aperiodiciteta amplitude f0; mjera promjena jačine amplitude od jednog perioda f0 do drugog, normalna vrijednost 0,04 – 0,19 dB

- HNR (harshness-to-noise-ratio) – iskazan u dB, pokazuje harmoničnost prema šumnoj sastavnici

- DIJELOVI INTONACIJSKE JEDINICE – intonacijska jezgra (nukleus, šiljak), intonacijski početak (glava, prednjak), intonacijski završetak (rep, stražnjak)

- STUPNJEVI ISTAKNUTOSTI JEZGRE – prvi, drugi i treći- VRSTE JEZGARA – silazna, uzlazna, silazno-uzlazna, silazno-uzlazno-silazna ili inverzna, složena

(uzlazna i silazna) i ravna.- TRANSKRIPCIJA INTONACIJE – IPA (International Phonetic Alphabet) i ToBI (Tones and Breaks

Indices)- FONETSKA RIJEČ – govorna ili fonetska riječ najmanji je govorni članak koji može sam biti

cjelovita izreka ili diskurs. U jednoj su riječi sadržane sve bitne osobine govora, sadrži sve njegove slojeve, izvode se svi govorni organi. Čine ju svi slogovi u nizu koji se sintagmatski odnose prema jednom naglašenom slogu. Određuje ju njezina prozodija: broj slogova, prozodijska obilježja slogova, međuslogovni prozodijski odnosi.

- UDAR (STRESS) – uzima se u obzir samo silina izgovora; NAGLASAK (ACCENT) - uzimaju se u obzir također duljina i ton ili intonacija.

- JEZICI OBZIROM NA OSTVARENJE I FUNKCIONALNOST PROZODIJE RIJEČI – tonski jezici (tone languages): kineski, tajski, azijski, afrički; ograničeni tonski, tonsko-dinamički, jezici s visinksim naglaskom (pitch-accent languages): hrvatski, slovenski, litavski, švedski; dinamički, udarni jezici (stress-accent languages): engleski, njemački, ruski, češki.

- VISINSKI NAGLASAK (PITCH ACCENT) – značajka određenih jezika (tonsko-dinamičkih) u kojim se razlike u visini mogu koristiti za razlikovanje riječi, no gdje su razlikovni tonovi ograničeni na samo jedan ili dva sloga u riječi (za razliku od potpuno tonskih jezika, primjerice mandarinskog, gdje svaki slog može imati samostalan ton)

- AKUT – uzlazni naglasak u hrvatskim dijalektima, starijeg postanka. Naziv potječe iz latinskih gramatika (lat. acutus = oštar naglasak) i označava podizanje glasa te općenito ton ili tonski naglasak. Pojavljuje se u čakavskim, kajkavskim i staroštokavskim govorima. Naziva se još i neoakut, novi akut, čakavski, posavski, praslavenski metatonijski, starohrvatski akut.

- BILJEŽENJE HRVATSKIH NAGLASAKA - U rječnicima se udar obično označuje znakom ispred naglašenoga sloga, npr. hrvatski 'kiša, 'sun:ce, o'sjetljiv, nao'blačiti (u Hrvatskoj enciklopediji udar /naglasak/ bilježi se iza naglašenog sloga: [ki'ša, su:'nce, osje'tljiv, naobla:'čiti]). U drugim sustavima bilježenja može se označiti masno otisnutim samoglasnikom, što je lakše za čitanje riječi.

- SUVREMENI HRVATSKI JEZIK POČINJE SE OPISIVATI S ČETVERONAGLASNIM SUSTAVOM od 1932. godine kada je naglasna terminologija uspostavljena knjižicom Gramatička terminologija Ministarstva prosvjete Kraljevine Jugoslavije u kojoj su od mnogih rabljenih naziva kao jedini ispravni propisani kratkosilazni, dugosilazni, kratkouzlazni i dugouzlazni.

- PROZODIJSKA SREDSTVA - obuhvaćaju mnoge govorne slojeve: od riječi i rečenice do- sloja izražajnosti i krika: ton i intonacija, glasnoća i naglasak, boja glasa, spektralni sastav,

stanke, govorna brzina, ritam, govorne modulacije, način izgovora glasnika,mimika i geste.- AKUSTIČKA SVOJSTVA KOJIMA SE OSTVARUJE NAGLASAK RIJEČI - trajanje, kretanje tona,

odnosi tonskih visina te odnosi ukupnog intenziteta u naglašenom i zanaglasnom slogu- IMPOSTACIJA GLASA - dugotrajno postavljanje, fonacijsko i artikulacijsko mišićno,

respiracijsko koje ponajprije utječe na glasovu kvalitetu-u postavljanju glasa treba fizički osvijestiti i artikulaciju- mjesta postavljanja glasa: dišna, grkljanska i nadgrkljanska

- SPEKTRALNI SASTAV GLASA – voluminoznost, punoća, zvonkost, okruglost, blještavost, pucketavost, nosnost, kreštavost

- TITRAJI: PERIODIČNI – ako su im trajanja uzastopno jednaka, učestalost periodičnih titranja čuje se kao ton (tonska visina) i to kao viši ton ako je učestalost veća, a niži ako je manja; APERIODIČNI – imaju u nizu nepredvidljivo uvijek različita trajanja, netonski su (atonalni) i čuju se kao šumovi.

- GOVORNI ZVUKOVI – tvore ih dvije temeljne vrste zvuka: HARMONIČAN (zvuk periodičnih titranja i diskontinuiranog spektra) i ŠUMAN (zvuk aperiodičnih titranja i kontinuiranog spektra) - PRIMARNE OSOBINE KOJE TVORE RAZLIKU MEĐU GLASNICIMA: spektralni oblik – boja, spektralni sastav, promjene zvuka u vremenu, REDUNDANTNE (UNUTARNJE, INHERENTNE) OSOBINE GLASNIKA: trajanje, jakost, učestalost periodičnih titraja – ton.

- UNUTARNJE TRAJANJE GLASNIKA – ono koje je potrebno da bi se njihov razlikovni sadržaj govorno ostvario

- UNUTARNJI INTENZITET (JAKOST) GLASNIKA – zvučna osobina koja proizlazi iz same naravi glasnika

- SLOJEVI GOVORA: glas i tekst. Glas čine posebni govorni znakovi, a tekst jezični znakovi. Podslojevi teksta su nizovi fonema, prozodija riječi i rečenica, a podslojevi glasa su izražajnost i govorni krik.