OKOLINSKA POLITIKA EU

UVOD• Okolinska politika je jedno od najvažnijih područja prava i

zakona Evropske Unije (EU). • Tokom godina je stekla sve veću pažnju javnosti, kao i samih

državnih vrhova.

Politikom zaštite okoliša želi se postići ravnoteža između potrebe za razvojem i iskorištavanjem prirodnih resursa te obveze da se budućim generacijama ostavi zdravo nasljeđe. To znači da je politika zaštite okoliša potraga za održivosti.

OKOLIŠNA POLITIKA EU

• Bazirana je na uvjerenju da su ekonomski rast, društveni napredak i zaštita okoliša uzajamno povezani i doprinose unaprjeđenju kvalitete života

• Glavni izazovi za okoliš su klimatske promjene, nazadovanje biološke raznolikosti, zagađenje kao opasnost za ljudsko zdravlje, način na koji se koriste prirodni resusri i prevelika proizvodnja otpada

• Glavni su ciljevi politike zaštite okoliša EU-a unaprjeđenje prirodnog kapitala, promicanje privrede koja se temelji na efiskasnom iskorištavanju resursa i zaštita zdravlja ljudi

Odluke koje se tiču zaštite okoliše u EU zasnivaju se na nekoliko osnovnih principa:1. Prevencija je bolja od čišćenja- bolje je spriječiti zagađenje u

samom izvoru nego se nositi s njegovim posljedicama;2. Zagađivači moraju platiti za zagađenje koje uzrokuju;3. Načelo opreza- Ako postoje jaki pokazatelji hitnog okolišnog

problema, mjere akcije se poduzimaju čak i uslučaju kompletne naučne potvrde toga.

Zašto nam je potrebna politika zaštite okoliša?

• Pritisak rasta potražnje:• Našim ponašanjem od

planeta tražimo mnogo. U svijetu je tijekom 20. stoljeća 12 puta povećana uporaba fosilnih goriva, a crpljenje materijalnih resursa 34 puta. Potražnja za hranom, stočnom hranom i vlaknima mogla bi se do 2050. povećati za 70 %. Ako resurse nastavimo iskorištavati tom brzinom, za opstanak će nam trebati više od dva planeta.

HISTORIJSKI OSVRT• Okolinska politika je relativno novo područje u politikama EU

• Kao početak okolinske politike EU uzima se Samit u Parizu 1972. godine. Nakon ovog samita, EU je napravila akcioni plan za zaštitu okoline (EAP), koji je usvojen 1973. godine i predstavljao je prvu okolinsku politiku EU

• Osnovni razlog za stvaranje zajedničke okolinske politike, u tom periodu, je bila zabrinutost da bi različiti okolinski standardi doveli do trgovinskih barijera, kao i distorzija na jedinstvenom tržištu na polju konkurentnosti.

Tokom 70tih i 80tih godina, evropska okolinska politika je predstavljala skup direktiva čiji je cilj bio smanjenje zagađenosti od strane motornih vozila i sl. Javljaju se slijedeće kategorije:• Procesni standardi- dizajnirani su kako bi kontrolisali proces

proizvodnje i cilj im je zaštita zdravlja radnika i minimiziranje zagađenja tokom proizvodnje

• Proizvodni standardi- bave se strukturom i svojstvima proizvoda

• Standardi kvaliteta okoline- daju informaciju o tome kolika je dozvoljena maksimalna količina zagađenosti na određenom području, kao što je npr. zemljište, voda ili zrak

Potpisivanjem Jedinstvenog evropskog akta 1986 godine, ekonomski i ekološki ciljevi su bili više izjednačeni nego prije. Jedinstveni evropski akt iz 1986. godine označio je početak značajnije uloge zaštite okoline u EU politikama.

Okolinska politika EU je bila proširena Ugovorom iz Mastrihta iz 1992 godine i Ugovorom iz Amsterdama iz 1997 godine, što je učinilo da održivi razvoj bude jedan od najosnovnijih ciljeva za EU

Pregled najznačajnih ugovora sa odgovarajućim načinom obrade pitanja okoliša:

Međunarodni sporazum

Godina Okolišna politika

Rimski ugovor 1957. Nisu poznate eksplicitne incijative politike okoliša, U razdoblju 1967-1987.godine donose se prvi okolišni zakoni

Jedinstveni evropski akt 1987. Uvođenje zasebnog poglavlja "Okoliš", Postavaljanje

minmalnog standarda

Ugovor uz Mastrichta/ Ugovor o Evroskoj uniji

1993.

Okoliš obuhvaćen načelima Ugovora kojim se uspostavlja Evropska zajednica, Uvođenje načela predosttožnosti i visoke razine zaštite okoliša, Naglasak na važna načela zaštite okoliša

Ugovor iz Amsterdama 1997.

Održivi razvoj nameće se kao jedan od sonovnih ciljeva EU-a, Integriranje okolišne politike, Okočiš se postavlja u usku vezu sa ekonomskim razvojem

Ugovor iz Nice 2001. Priprema za proširenje EU-a, Nije uticalo na promjene u okolišnoj politici

Ugovor iz Mastrichta poziva na uvažavanje sljedećih odrednica:

• očuvanje, zaštita i poboljšanje kvaliteta okoliša

• zaštita ljudskog zdravlja

• razborito i racionalno korištenje prirodnih resursa

• promicanje primjene mjera zaštite na međunarodnoj razini, u svrhu rješavanja regionalnih ili globalnih problema okoliša

Ugovor iz Mastrichta definiše načela koja se trebaju uzimati u obzir prilikom oblikovanja okolišnog zakonodavstva EU:

1. Načelo zaštite, uzimajući u obzir regionalne specifičnosti2. Načelo predostrožnosti3. Načelo sprječavanja (ispred primjene načela uklanjanja

posljedica)4. Načelo djelovanja na izvoru onečišćenja5. Načelo „onečišćivač pluća“6. Načelo integriranog pristupa7. Načelo supsidijarnosti

Okolinski akcioni plan za EU (2020)

• Vijeće i Parlament su 2013. usvojili Sedmi akcijski plan za okoliš za razdoblje do 2020. pod nazivom „Živjeti dobro, u okvirima mogućnosti našeg planeta”

• Cilj je unapređenje ekologije EU, kao i transformacija EU u održivu „zelenu“ ekonomiju

• Osnovni dijelovi ovog plana su: zaštita prirodnog kapitala, efikasniji resursi, ubrzanje tranzicije na ekonomiju sa niskim nivoom karbon

dioksida

PRAVNI OKVIR• Raspodjela nadležnosti okolišnog pravnog akta podrazumjeva tri

razine: Evropska razina, nacionalna i regionalna/lokalna razina.

• Jednom kada se pravni akt usvoji države članice su odgovorne za ugradnju obavezujućih odredbi u nacionalnu legislativu.

• Članice trebaju osigurati njihovu učinkovitu implementaciju u praksi. Implementacija se također odnosi i na države kandidatkinje.

Uključivanje raznih nivoa odgovornosti i nadležnosti u različitim fazama provođenja okolišne politike može se prikazati na sl. način:

• Evropska razina podrazumjeva uključivanje institucija (Komisija, Evropski parlament, Vijeće) koje pažljivo kontroliraju primjenu evropskih zakona u državama članicama.

• Razina pojedine države članice EU ili nacionalna razina podrazumjeva neposrednu odgovornost za implementaciju evropsku zakona, tj. oblikuju se zadaci i odgovornosti regionalnih i lokalnih jedinica uprave.

• Regionalna/lokalna razina uprave podrazumjeva samo ograničeni uticaj na donošenje odluka.

Osnovni instrumenti

• Dva su osnovna oblika propisa EU:• primarni je onaj utemeljen na ugovorima, • sekundarni je onaj koji se koristi u sprovedbi politika.

Okolišni pravni akt EU se bavi različitim temama:

• Opća pitanja okoliša• Voda• Zrak• Buka• Hemikalije• Zaštita prirode• Otpad

OTPAD

• sprječavanje nastajanja, poticanje recikliranja • zabrana nekontroliranog odlaganja otpada• promicanje čistih tehnologija i proizvoda koji se mogu

reciklirati i ponovo koristiti, uzimajući u obzir postojeće ili potencijalne mogućnosti na tržištu• ugrađivanje zaštite ljudskog zdravlja i okoliša u sve odredbe koje se tiču upravljanja otpada• primjena učinkovitih i dosljednjih pravila odlaganja i stvaranja mogućnosti za ponovnu upotrebu otpada

VODA• primjena načela zaštite voda na sve vrste voda, kako površinskih tako

i podzemnih• postizanje upravljanja „dobrog statusa“ svih voda do određenog

vremenskog roka• sistem upravljanja vodama utemeljen na razini riječnih slivova• „kombinirani pristup“ u postavljanju graničnih vrijednosti emisija i

standarda kvalitete vode• dobro opravdane cijene za korištenje voda• jače uključivanje građana• usmjeravanje zakonodavstva

Direktive koje regulišu pitanje vode:

• Direktiva o obradi komunalnih otpadnih voda • Direktiva o kvaliteti vode namjenjene za ljudsku

potrošnju• Direktiva o zaštiti voda od zagađenja koja uzrokuju nitrati

poljoprivrednog porijekla /Nitratna direktiva/• Direktiva o upravljanju kvalitete vode za kupanje

KVALITET ZRAKA• Osiguravanje odgovarajuće kvalitete zraka tiče se lokalnih zajednica

na način da su one dužne provoditi mjerenja onečišćujućih tvari, praćenje kvalitete zraka u općinama i naseljima s više od 250.000 stanovnika provoditi trajna mjerenja onečišćenja zraka na „kriznima tačkama“, osigurati punu informaciju dostupnu javnosti o prekoračenju graničnih vrijednosti,...

IPPC – Integrirano sprječavanje i nadzor onečišćenja

• uvodi načelo integrisanog pristupa nadzoru industrijskog onečišćenja na razini postrojenja

• donosi mjere koje se odnose na zaštitu zraka, tla i vode, što se namjeravaju postići kroz jedinstveni režim izdavanja dozvola za obavljanje djelatnosti koje mogu štetiti okolišu

• direktiva se odnosi na 50.000 različitih industrijski postrojenja u EU

• tijela regionalne samouprave uobičajeno imaju širok raspon odgovornosti u primjeni IPPC direktive, uglavnom zbog toga što su oni odgvorni za izdavanje dozvola za obavljanje djelatnosti

ZAŠTITA PRIRODE• Politika zaštite prirode u EU se temelji na dva pravna

dokumenta: • Direktiva o pticama i • Direktiva o staništima

• Osnovni zadaci Direktive o staništima su:

• izraditi nacionalni popis prirodnih staništa od posebnog značaja

• uspostaviti sistem zaštite na odabranim lokacijama

• zaštititi biljne i životinjske vrste

• provoditi nadzor, praćenje i istraživanje

• izvještavati o statusu odabranog lokaliteta

• Osnovne odredbe Direktive o pticama:• održavanje

zadovoljavajućeg stanja zaštite divljih ptica širom područja njihove raspostranjenosti

• idenifikacija i klasifikacia za rijetke i osjetljive vrste

• uvođenje ograničenja na prodaju i držanje divljih ptica, uvjeta lova, zabrana neselektivnog lova na ptice

Aspekti zaštite okoliša u sprovedbi procesa pridruživanja EU

• Zemlja kandidatkinja za članstvo u EU treba zadovoljiti odedbe acquis communitaire, tako da okoliš predstavlja jedan od poglavlja predstupnih pregovora.

• Tj., svaka zemlja kandidatkinja mora proći kroz pregovore koji se odnose na usklađivanje zakonodavsta koje se odnosi na okoliš

• Pravne stečevine EU u području zaštite okoliša( enviromental acquis communautaire) čini oko 300 pravnih dokumenata(direktiva, propisa i odluka) razvrstanih u 9 grupa.

TRŽIŠNI INSTRUMENTI

Neki od instrumenata koje koristi EU-a za očuvanje okoliša:• Ekološki porezi • Trgovanje dozvolama • Subvencije za poljoprivredu

Ekoliški porezi u EU

Prema definiciji EU/ OECD-a ekološki porez je oblik poreza kod kojeg je poreska osnovica izražena u fizičkim jedinicama materije i dokazan je njezin negativan utjecaj na okoliš.

Tri osnovne kategorije ekoloških poreza u EU:• Porez na energente • Porez na transport • Porez na zagađenja i prirodne izvore

Evropska šema (sistem) trgovanja emisijama

• Evropska šema (sistem) trgovanja je ključni odnosno temeljni mehanizam Evropske unije u cilju smanjenja emisije stakleničkih gasova.

• EU ETS je međunarodni sistem za trgovanje emisijama stakleničkih gasova unutar Evropske unije kao i pojedinih zemalja izvan EU-a, a čija je glavna svrha postići smanjenje emisija GHG na efikasan način.

• Kompanijama je omogućeno kupovanje i prodavanje emisionih dozvola (kvota) po potrebi.

• Od janura 2013. godine EU ETS obuhvata približno 12.000 elektrana i industrijskih postrojenja u 27 zemalja članica Evropske unije te dodatne četiri zemlje: Hrvatska, Lihtenštajn, Norveška i Island

Subvencije

• Predstavljaju novčanu podršku poljoprivrednicima koji obezbjeđuju javna dobra poput održavanja tla, krajolika i bioraznolikosti te brinu za ista.

• Tržište ne nudi naknadu za ova javna dobra.

• Ekološki održiva poljoprivreda koja razborito upotrebljava prirodne resurse od osnovne je važnosti za našu proizvodnju hrane i kvalitetu života – danas, sutra i za buduće naraštaje.

Provođenje politike zaštite okoliša i politike održivog razvoja u EU

• Uključuje dva procesa: formalno prenošenje propisa u nacionalne pravne sisteme pojedinih država članica i stvarnu primjenu zakonodavstva zaštite okoliša

• Ovisi o uvjetima unutar svake države članice (privredni razvoj, ekonomska struktura i količina investicijskih fondova, kao i institucije i ljudski resursi koji se bave pitanjima zaštite okoliša na razini države)

Znak zaštite okoliša EU-a

• Pomoću znaka zaštite okoliša EU-a mogu se prepoznati proizvodi i usluge čiji je ekološki učinak tokom njihova životnog ciklusa, od crpljenja sirovina do proizvodnje, korištenja i odlaganja, smanjen

Evropska agencija za okoliš (EEA)

• Prikuplja nacionalne podatke za izradu evropskih skupova podataka te razvija i održava pokazatelje i izvještaje o stanju okoliša

• Sjedište joj je u Kopenhagenu, a s radom je počela 1994.

• Zadatak agencije je pomagati EU-u i državama članicama u donošenju utemeljenih odluka o unaprjeđenju okoliša, ugrađivanju ekoloških pitanja u politike u cilju održivosti te usklađivanju informacija o okolišu

Način finansiranja

Način na koji EU finansira veliki broj svojih projekata zaštite okoline i očuvanja je kroz LIFE programe, koji se koriste i za zemlje unutar, ali i van EU

LIFE je instrument finansiranja Evropske Unije, koji podržava i finansira projekte za okolinsko i prirodno očuvanje.

Od 1992 godine, program LIFE je finansirao više od 3000 projekata u iznosu od 2,8 milijardi eura.

ZAKLJUČAk• EU je značajan učesnik u globalnim okolinskim procesima i

pregovaranjima. Ovo je razumljivo, čisto iz razloga što se mnoge evropske i globalne politke međusobno prepliću.

• Iako je veliki broj zakona i propisa koji sadrže različite politike za zaštitu okoline, dokle god to ne bude primjenjeno od strane svih zemalja, rezultati neće biti kao što se očekuje. Zagađenje zraka, vode i sl. ne poznaje pravne granice između zemalja. Potrebno je uspostaviti određena pravila na globalnom nivou, koja bi svaka zemlja prilagodila svojim mogućnostima. Politike trebaju da imaju dugoročne ciljeve, što je problem kada se radi o nacionalnim politika, jer obično zbog nemogućnosti vlada i sl. ne mogu ostvariti ili prepoznati dugoročne efekte, koji su u ovom slučaju potrebniji od kratkoročnih.

• EU ima neke od najvećih okolinskih standarda u svijetu. Njeni osnovni prioriteti, danas, su: zaštita ugroženih vrsta i staništa i efikasnija upotreba prirodnih resursa. To su ciljevi koji ekonomiji pomažu na još jedan način, a to je kroz inovacije i poduzetništvo.

LITERTURA• EU I ZAŠTITA OKOLIŠA - Okolišna politika Europske unije,

Regionalni centar zaštite okoliša za Srednju i Istočnu Europu. 2008.

• D.Johnson & C. Turner, “European Business”, second edition, Routledge, London and New York, 2006.

• Politike Europske unije: Okoliš, Europska komisija, 2013.• http://ceppei.ba/bos/index.php?option=com_content&view=a

rticle&id=475:europska-unija-i-politika-okolia&catid=51:korisni-tekstovi&Itemid=49