Časopis Visoke poslovne škole Libertas travanj 2011. broj 8.

www.vps-libertas.hr

Stalno u pravom smjeru - u radu, edukaciji, promociji

znanja i izgradnji drugih socijalnih vrijednosti.

Zoran ŠprajcIntervju:

Ema GagroIntervju:

Potpisan sporazum između Vpš Libertas i PBZ-a

Svi grakću da kriza ne prolazi.Jedino je ovdje u močvari cool.Hrane ima u izobilju pa ne moramna dijetu.

Pokrenuta izdavačka djelatnost VPŠ Libertas

VPŠ Libertas je pokrenula novu djelat-nost, koja se odnosi na izdavanje udžbenika i drugih djela znanstvene i stručne literature. U okviru biblioteke Udžbenici i priručnici, tiskana je knjiga prof. dr. sc. Barbare Jelčić, „Porezi - Opći dio“.

3travanj 2011.

Vrijeme je… nešto o čemu mnogi pričaju i pišu pa kažu, između ostalog: „vrijeme mi (mu) je isteklo, bilo je to u nekim boljim vre-menima, e, kakvo je to bilo vrijeme, u mo-jem vremenu toga nije bilo, u tom vremenu lakše se živjelo,...“ E baš ovo zadnje počesto čujem u novije vrijeme. Tamo, u nekom vre-menu sjećanja, nekim sugovornicima se čini da su bolje živjeli. Možda. Možda su se češće družili. Možda su se više poštivali. Možda su i prijateljstva bila trajnija. Možda novac nije bio mjerilo ugleda i moći. Možda su i nedjeljna jutra bila bezbrižnija i tko zna što je sve još bilo lagodnije i nekako „pitomije“. Možda, na kraju krajeva, čovjek čovjeku nije bio vuk, nego, naprosto, sugrađanin, dobar susjed, iskreni kolega ili (negdje) amico mio; ili, il nostro amico. Tako je svejedno kako su se, neki tamo, pozdravljali i doživljavali ako su iskreno mislili.A danas, kažu, svi mi živimo neko brzojure-će vrijeme; rekoše da to vrijeme nije za ra-zglabanja i filozofiju. To je navodno vrijeme novaca i mjera po mjeri novaca. Vrijeme ka-lupa i nekih suženih prostora. Vrijeme kad mnogima srca udaraju brže - ne zbog uzbu-đenja, nego zbog muke. I zato, dobro je pri-hvatiti stvarnost, ne sanjati budan. Neka to ostane pjesnicima…Vrijeme je za novo vri-jeme koje traži baš vas mlade, ambiciozne, obrazovane, brzorazmišljajuće, razigrane, moderne i sposobne da se uhvatite u ko-štac s vremenom koje juri, ali i daje te isto kao ono davno prošlo vrijeme, stvara sjeća-nja i zabilježbe. I ne marite, mladosti moja,

što vam tamo neki tugaljivo progovaraju ujevićevski „Kako je teško biti slab, kako je teško biti sam, i biti star, a biti mlad! I biti slab, i nemoćan, i sam bez igdje...” Či-tajte svevremensku poeziju i doživljavajte je u sebi i u drugima i gradite, gradite sebe tako da nikada ne budete stari dok ste za-pravo mladi. VPŠ Libertas se razvija u svim pravcima koji obećavaju visoku razinu znanja i moguć-nosti. To je obrazovna ustanova koja je započela praksu zapošljavanja određenog broja svojih diplomiranih studenata i koja, između ostalog, osmišljava načine za sve one koji žele studirati postojeće studijske programe da kroz povoljne kreditne opcije dođu do novaca za svoje školovanja. VPŠ Libertas je, sasvim sigurno, zavidan prostor obrazovnih mogućnosti i odskočna daska za ono vrijeme koje Vas čeka i koje se „do-tjeruje“ baš za Vas.Iskoristite to, mladi prijatelji, jer to je, istinski, vrijeme za Vas. Iskoristite ponude i mjesto u tom vlaku, jer i ovo vrijeme će proći, a ja bih tako volio da se svojeg vremena odrastanja i obrazovanja sjećate – kao oni „stari sugovor-nici“ iz jednog dijela ove priče.Isto tako, pišite, zabilježite vrijeme pisanim slogom, srokom ili stihom. Svejedno kako. Samo ostavite trag svoje mladosti i ambi-cija u nekom članku ovog našeg Libertas Newsa.

Glavni urednikmr. sc. Nebojša Stanić

IMPRESSUM

Broj 8, travanj 2011.

IZDAVAČVisoka poslovna škola Libertas Trg J. F. Kennedyja 6b HR-10000 Zagreb Tel.: 01/ 2323 377 Faks: 01/ 2315 581 E-mail: poslovna.skola@libertas.hr WEB: www.vps-libertas.hr

DEKANdr. sc. Duško Pavlović

UREDNIŠTVOGlavni i izvršni urednikmr. sc. Nebojša Stanić

Grafički urednikHrvoje Vražić

Lektura i korekturaprof. Snježana Stanić, mag. spec.

Redakturamr. sc. Nebojša Stanić

FotografiDomagoj Badrov i Petar Vučetić

NaslovnicaIdejna zamisao: Nebojša StanićFotografija: ustupljena prava/Photo „Georgina“ (Dalija S.)

Pišu i surađujuIvana Ivanković, Lorena Milanović i Nikola Baraka Sandra Maros, Jelena Kostanić Tošić, Jana Miletić, Zvonimir Roža, Nebojša Stanić, Ivana Ivanković, Lorena Milanović, Nikola Baraka Nas-tazija, Remenar, Paulo Tičina, Esad Avdić, Eta Rozman, Ana Habjanec, Dragana Muić, Maja Jakimenko, Deny Ožvalt, Zvonimir Kalić i Matej Perkov

PRIPREMA ZA TISAKDomino dizajn d.o.o.Josipa Strganca 2HR-10 090 ZagrebTel./faks: 01/3864-896www.domino-dizajn.hrE: domino.dizajn@zg.t-com.hr

Naklada8000 komada

Riječ glavnog urednika

4 travanj 2011.

≥ Sadržaj › › › › › › 3

24

28

Riječ glavnog urednika

6

7

12

13

14

15

17

22

20

Riznica suvremenog znanjaLibertasova zbilja8

10

Intervju: Alan KosLibertasova zbilja

32

35

NarkomanijaBlenda 2,8

S reketom i lopticom po svijetuKolumna Jelene Kostanić Tošić

Kratke vijestiKolumna Zagrepčanin sveznalica

Tračerica s Libertasa s Libertasom u srcuKolumna “Tračerica s Libertasa s Libertasom u srcu”

Stipendije!Pozvoni, otvorit će netko

Zoran ŠprajcIntervju

Tajne ljudskog mozgaBlenda 2,8

PARLIAMO L’ITALIANO!Intervju

Gary Stanley Becker

5

Sovin kutakKolumna “Sovin kutak” by Jimmy Brinesta

Halo, na putu samKolumna Nikole Barake

Ema GagroIntervju

35

5

17

22

24

KutinaLibertasova zbilja

Započeo poslijediplomski studij na LibertasuLibertasova zbilja

8

5travanj 2011.

Libertasova zbilja >>>

Visoka poslovna škola Libertas, u suradnji sa Sveučilištem Jurja Dobrile u Puli, po-krenula je poslijediplomski specijalistički studij Europske integracije, regionalni i lokalni ekonomski razvoj.

POSLIJEDIPLOMSKISTUDIJ NA LIBERTASU

Osvrt Jana Miletić

ZAPOČEO

Poslijediplomski studij je visokoobrazovni program koji se ustrojava i izvodi na razini sveučilišta, a čijim zavr-šavanjem se stječe akademski stupanj magistra ili doktora znanosti, odnosno magistra ili doktora umjetnosti.

V isoka poslovna škola Libertas u suradnji sa Sveučilištem Jurja Dobrile u Puli izvodi poslijediplomski specijalistički studij Eu-ropske integracije, regionalni i lokalni ekonomski razvoj.

Nastava, koja se održava u prostorijama Libertasa, je započela u petak, 25. veljače. Uz riječi dobrodošlice dekana VPŠ Libertas, prof. dr. sc. Duška Pavlovića, postdiplomantima su se obratili i prof. dr. sc. Valter Boljunčić, pročelnik Odjela za ekonomiju i turizam „Dr. Mijo Mirković“ Sveučilišta u Puli te voditelji studija prof. dr. sc. Soumitra Sharma i prof. dr. sc. Ines Kersan Škabić. Ovaj novopokrenuti studij otvara vrata mnogim postdiplomantima za daljnje obrazovanje i ulaganje u svoje znanje.Cilj poslijediplomskog studija «Europske integracije, regionalni i lo-kalni razvoj» je polaznicima osigurati stjecanje suvremenog znanja i aplikacija ekonomske teorije na razini funkcioniranja integriranog sustava gospodarstva nacionalnih, regionalnih i lokalnih ekonomija zemalja članica EU. Polaznicima studija prezentirat će se sveobuhvat-

na i kritička analiza procesa europskih ekonomskih integracija, gdje će naglasak naravno biti na javnu politiku i njene implikacije na poslovnu strategiju u europskom okruženju. Sadržaj pojedinih kolegija polaznici-ma će nuditi uravnoteženo znanje ekonomske teorije, analize i prakse.Završetkom poslijediplomskog specijalističkog studija studenti stječu naziv Sveučilišni specijalist ekonomije (univ. spec. oec.) sa 60 ECTS bodova.

Libertasova zbilja >>>

6 travanj 2011.

Riznica znanja

puno je pojedinosti koje bi mogli napisati o tom gradiću.

Piše Ivana Ivanković

Kutina...,Smještena u Sisačko-moslavačkoj županiji - poslovno i trgovačko središte te sjecište raznih puteva. No, ovaj put upoznati ćete drugu, noviju stranu našeg malog grada.

6

Nakon što je u rujnu prvo visoko učilište u Kutini otvorilo svoja vrata, 4. listopada 2010. godi-

ne našla sam se u već poznatoj zgradi športskog centra, ali ovaj put uređe-noj na potpuno drugačiji način. Puno mladih, meni poznatih lica odlučili su upisati Visoku poslovnu školu Libertas. Euforija i mala nelagoda od nepozna-toga ispunjavala su naša lica. No, prije svega smo se osjećali kao dio jednog velikog projekta za našu zajednicu koja je do sada u obrazovnom smislu bila poprilično siromašna. Osim zgrade srednjoškolskog centra nije bilo mjesta gdje smo mogli sakupiti nova znanja i intelektualno napredovati. Za početak učilište nam je dodijelilo nove ‘’đačke knjižice’’ u koje će se upi-sivati svi naši uspjesi i neuspjesi. Na-kon toga slijedilo je kratko predavanje

o metodama provođenja obrazovanja, a zatim je nama dodijeljena zadaća da iza-beremo predstavnika studenata. Nakon mnogo promišljanja što bi za nas stu-dente bilo najbolje, izbor je pao na ko-legu Alena Kosa. U ovom broju „Libertas News-a“ imate priliku pročitati intervju s njim. Pokrenute su brojne tjedne sportske ak-tivnosti u sklopu športskog centra, a u pla-nu je osnivanje studentske udruge, zatim otvaranje prvog studentskog restorana na ovom području - menze i mnogo drugih stvari. Također, caffe bar „Indeks“ se po-brinuo da naš kulturni i zabavni život bude bogatiji pa se sada svake srijede održavaju studentski partyji za naš odmor od svakod-nevnice. Za mjesec travanj isplanirane su razne aktivnosti s kojima se mladi u Kutini do sada nisu imali prilike susresti - poput paintballa, a za srpanj je planirano otvaraj-

ne ljetnog kampa u sklopu kojeg će biti razni edukativni i zabavni sadržaji.Sada, vraćajući se u mislima na poče-tak svjesni smo kako su uloženi trud i rad rezultirali napretkom. Svaki uspjeh ostaviti će trag na sljedećim generaci-jama studenata Visoke poslovne škole Libertas u Kutini. Imajući to na umu još smo spremniji uložiti sav svoj potenci-jal za dobrobit i razvoj našeg grada, a time i obrazovnog sustava. Grad Kutina je danas kulturno, ekonomsko i gospo-darski razvijenije mjesto i time se po-nosimo. Mnogi studenti koji dolaze iz različitih djelova županije, te čak izvan nje, odlučili su pružiti priliku našem malom gradu. Želimo i druge potaknuti da, budući da imaju mogućnost, kroče na put visokog obrazovanja kako bi za-jedno sa nama pisali povijest i kreirali budućnost.

Razgovarala Lorena Milanović

K renimo od početka. Svoje školo-vanje za ekonomistu započeo si u Srednjoj školi Tina Ujevića u Kutini.

Da li si oduvijek znao da se time želiš baviti?Da. Od samih početaka sam se želio baviti ekonomijom jer mi se oduvijek činila zani-mljivom i uvijek su me zanimale stvari vezane uz nju. Od malena sam gledao emisije vezane za poslove i karijere i prilikom upisa u srednju školu nisam morao puno razmišljati. Zašto si se odlučio studirati na VPŠ Liber-tasu?Kada je na stranicama Kutine bilo objavljeno da će se otvoriti visoka poslovna škola odlu-čio sam to malo istražiti te sam se raspitao kod prijatelja kako je studirati na VPŠ Liber-tasu. Njihova iskustva sa Libertasom bila su pozitivina, a meni se osobno svidio način izvođenja nastave i izbor predmeta koji Li-bertas nudi.Kakva si očekivanja imao od VPŠ Libertas i da li su, za sada, ta očekivanja ispunjena?Kao što sam već spomenuo od prijatelja sam čuo da Libertas ima individualan pri-stup studentima i sve je usmjerno prema studentima. Shodno tome sam znao da će mi takav pristup predavanjima odgovarati. Početkom akademske godine sva moja oče-kivanja su bila ispunjena u cijelosti, tj. i više nego što sam očekivao jer su se predavači pokazali kao odlični. Uvijek su bili dostupni za sva moja pitanja i uvijek su mi bili spre-mni pomoći.Studenti su te izabrali za predstavnika stu-denata VPŠ Libertasa u Kutini. Kako si se osjećao?Sam izbor me iznenadio. Bio sam sretan i po-nosan jer su studenti prepoznali moj dosa-dašnji trud i rad. Iskreno, na samom početku sam bio pomalo skeptičan jer nisam bio sigu-ran hoću li moći uskladiti svoje privatne oba-veze s funkcijom predstavnika, ali mogu reći da za sada nemam s time puno problema.Oduzima li posao predstavnika puno tvo-ga vremena? Koliko ulažeš u ispunjavanje svojih obaveza?Posao predstavnika mi oduzima dosta vre-mena jer stalno moram biti dostupan svim

studentima i od mene se očekuje da sam uvi-jek u toku sa svim događanjima na fakultetu. Našu komunikaciju uvelike olakšava „facebo-ok“ grupa pomoću koje komuniciramo. Na njoj svi studenti mogu vrlo brzo saznati sve informacije vezane za fakultet. Također pred ispite i kolokvije studenti izmjenjuju svoja znanja i međusobno si pomažu što je vrlo ko-risno i pohvalno za sve nas.Što si do sada omogućio studentima u Ku-tini? Navedi nekoliko projekata na koje si ponosan.Do sada sam organizirao, tj. pomogao orga-nizirati, razne aktivnosti za naše studente. Između ostalog išli smo na brucošijadu VPŠ Libertas u Zagrebu s organiziranim autobu-som. Imali smo i brucošijadu u Kutini na koju se također odazvao velik broj studenata. Sva-ke srijede organiziramo studentske partije u Cafe baru „INDEKS“, na kojima se studenti mogu zabaviti i opustiti od učenja. Sve to po vrlo pristupačnim cijenama za nas sve, što nam se posebno sviđa.Smatraš li da su studenti zadovoljni tvojim radom?Kao i uvijek u životu, i na svakome poslu, po-stoje oni koji su zadovoljni, ali i oni koji nisu zadovoljni. U globalu mislilm da su zadovolj-ni mojim radom jer sve što radim pokušavam napraviti za dobrobit svih studenata te zado-voljiti sve njihove zahtjeve. Trudio sam se do sada i nadalje ću davati svoj maksimum kako bi olakšao studiranje svojim kolegama, a na kraju krajeva, i sebi samome.Na čemu trenutačno radiš?Trenutno radim na više velikih projekata. Jedan od njih je otvaranje menze koja je potrebna studentima i uvelike bi olakšala život studenata koji nisu iz Kutine. Nadalje mislim da bi otvaranje menze privuklo još više ljudi da dođu studirati u Kutinu. Za rea-lizaciju ovog projekta imam potporu grado-načelnika grada Kutine gospodina Davora Žmegača. Još jedan od projekata koji poku-šavam ostvariti je dovođenje studentskog centra u Kutinu; ili da barem jednom tjedno studenti mogu u Kutini podizati studentske ugovore i slično.

Počeo si također sa realizacijom ideje stva-ranja studentske udruge u Kutini. Možeš li nam reći nešto više o tome?Prilikom sastanka kod gradonačelnika Da-vora Žmegača spomenuo sam mu da bih želio osnovati udrugu studenata u Kutini kako bismo rasteretili i još bolje organizirali studente. U biti ne samo studente, već i sve mlade u gradu jer bi udruga doprinosila ži-votu mladih u Kutini. Gradonačelnik je bio oduševljen mojom idejom i velikodušno je ponudio pomoć grada Kutine u osnivanju udruge. Na osnivanje udruge me potaknulo i ideja da ćemo mi, studenti, na neki način vratiti gradu Kutini nešto jer je nakon dugo godina uspio u naš prostor dovesti fakultet. To bi ostvarili raznim volontiranjima i orga-nizacijom raznih kulturnih, sportskih i za-bavnih događaja.Znači li to da bi u rad te udruge bili uklju-čeni isključivo studenti iz Kutine?Naravno da ne. Ideja udruge je da se uključe studenti i iz okolnih gradova i mjesta. Također studenti iz Kutine koji studiraju npr.u Varaždi-nu, Zagrebu, Osijeku, Rijeci... Kao što sam već rekao, ne nužno samo studenti, već svi mladi koji bi mogli pomoći radu udruge kako bi se poboljšala kvaliteta života mladih u Kutini.Također, čuli smo da u planu imaš organi-ziranje ljetnog kampa za studente u Kuti-ni. Da li je to istina i možeš li nam dati koju informaciju o tome?Istina. Početkom srpnja u Kutini je u planu or-ganiziranje studentskog kampa na kojem bi se studenti iz cijele Hrvatske družili, zabavlja-li, imali razna natjecanja i stjecali nova isku-stva. Na toj ideji se radi intenzivno već od po-četka godine, ali još nisu poznati svi detalji pa vam za sada ne mogu puno više reći o tome.Za kraj, misliš li da je dolazak VPŠ Liberta-sa u Kutinu pozitivna stvar?To je vrlo važno za naš grad i njegov razvoj u budućnosti. Dobili smo kvalitetnu radnu snagu te će svake godine sa Libertasa izlaziti stotinjak novih stručnjaka poslovne ekono-mije. Grad će imati obrazovanu radnu snagu, a time će i on i svi građani profitirati. Buduć-nost je u našim rukama J.

U današnje vrijeme često se kaže da se više ništa ne isplati. Samo veze i sreća u životu. U malom gradu, u srcu Moslavine, imamo živi primjer da to nije istina te da se upornost itekako isplati. Alen Kos je predstavnik studenata Visoke Poslovne Škole Libertas u Kuti-ni koji svojim konstantnim radom i poduzetnim idejama svakodnevno pridonosi zajednici studenata u svojem gradu. Vrlo dobro organizira svoje vrijeme kako bi sve svoje obaveze prema studentima ispunio i dalje imao vremena za svoj privatan život. Kaže kako sve stvari u životu treba raditi do kraja i kvalitetno ili ih je bolje ne započinjati.

Intervju: Alan KosLibertasova zbilja >>>

7travanj 2011.

Libertasova zbilja >>>

Riznica suvremenog znanjaPiše Eta Rozman

Što dobijemo kada udružimo visokoobrazovnu instituciju i banku? Odgovor je jednostavan – dobijemo riznicu znanja. Ali kako osigurati modernu, kreativnu i stručnu koncepciju izvođenja nastavnih programa kako bi pružili studentima primjerenu razinu znanja, vještina i kompetencija koji omogućavaju diplomira-nim studentima obavljanje stručnih zanimanja i osposobljavanje za neposredno uključivanje u radni pro-ces? Kako, dakle, dobiti riznicu suvremenog znanja? Za odgovor na to pitanje nije dovoljna bilo koja banka niti bilo koja visokoobrazovna institucija, već Privredna banka Zagreb i Visoka poslovna škola Libertas – vodeća hrvatska banka i jedna od vodećih privatnih visokoobrazovnih institucija u Republici Hrvatskoj. Ipak, da bi se ostvario cilj, potrebno je pomno osmisliti niz zadataka i aktivnosti kako bi se osigurala jedin-stvena dobitna kombinacija i idealno rješenje. Stoga je jednadžbi potreban još poneki faktor. Vodeća mi-sao koja je upravljala pronalasku zajedničkih vrijednosti jest osiguravanje temelja kako za Visoku poslov-nu školu Libertas tako i za Privrednu banku Zagreb, koja će objema institucijama osigurati niz dugoročnih pogodnosti te će uzajamnom suradnjom učvrstiti svoju poziciju na tržištu.

travanj 2011.8

Libertasova zbilja >>>

Riznica suvremenog znanjaPiše Eta Rozman

9travanj 2011.

VPŠ Libertas i PBZ

V isoka poslovna škola Libertas je do sada studentima osiguravala veliki broj predavača iz privrede, gostu-

juće predavače i obaveznu praksu te je ovaj novi iskorak logičan slijed u nastavku suradnje.Jedna od temeljnih odrednica djelovanja VPŠ Libertas jest interakcija s procesom tr-žišta rada, a upravo ta interakcija potaknu-ta je voljom za kontinuirano poboljšanje nastavnog programa. Stoga ovaj zajednički projekt ne samo da ima jedinstvene ciljeve, nego je i zajed-nički koncipiran. Vodeći ljudi iz PBZ bit će uključeni u izvođenje nastavnog procesa, a tri najbolja studenta će nakon završenog studija biti zaposleni u banci.Ova suradnja ima višestruku vrijednost. Studenti dobivaju novu motivaciju zapo-slenja u vodećoj banci u Hrvatskoj, Liber-tas podiže svoj nivo kvalitete, a PBZ razvija svoju novu aktivnost u edukaciji visokoo-brazovanih kadrova. Iako su slične inicijative ustaljena praksa u zapadnom svijetu, ovaj sporazum prvi je takav sporazum u Republici Hrvatskoj te smo zadovoljni da upravo studenti naše škole imaju svjetske mogućnosti upravo i isključivo na našoj Školi. Na taj način di-plomanti VPŠ Libertasa, koji će ujedno biti i kadar PBZ-a, ne samo da će imati pristup riznici suvremenog znanja, već će oni sami postati ta riznica.

Kolumna Jelene Kostanić Tošić >>>

S reketom i lopticom po svijetuMAROKO › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › ›

10 travanj 2011.

V eć od kako sam sletila u Maroko ima-la sam neki loš osjećaj; jednostavno se tamo nisam lagodno osjećala. Tur-

nir sam igrala u Casablanci, najvećem gradu u Maroku za koji sam do tada mislila i da je glavni grad Maroka. Možda zato što je to jedi-ni grad za koji sam vezano za Maroko čula, ali eto nešto sam i naučila (za one koji su zemljo-pisno slabije potkovani kao i ja, glavni grad Maroka je Rabat J). Taj arapski svijet je ne-kako poseban, uvijek se osjeća neka tenzija u zraku. Ne znam kako bih to opisala. Uvijek mi je bio prisutan neki strah od policije na grani-ci jer sam imala osjećaj da ako njima „puhne“, stvarat će mi probleme oko ulaska ili izlaska iz zemlje. To se puno puta dogodilo drugim igračicama, ali srećom meni nikada. Onda bi slijedilo objašnjavanje i sati čekanja na grani-ci, što počesto nije najugodnije. Na kraju nit-ko od njih ne bi mogao objasniti zašto je sve to bilo potrebno i što je uopće bilo sporno. A ni ljudi koje susrećete nisu jako srdačni. Ne pozdravljaju ako baš ne moraju, a da ne ka-

MAROKOMaroko je još jedna od zemalja na mojoj listi - „zaobilazi u širokom krugu“. Znam da će se mnogi začuditi zašto to govorim, a mnogi se itekako neće složiti sa mnom, ali ja moram priznati da tamo nisam našla apsolutno ništa što bi me ponukalo da ponovno odem. Sigurna sam da to ima veze i s lošim rezultatima koje sam tamo postigla, ali svejedno - igrala sam ja loše i u drugim mjestima pa bi ih ipak vrlo rado opet posjetila.

Jelena Kostanić Tošić

Kolumna Jelene Kostanić Tošić >>>

S reketom i lopticom po svijetuMAROKO › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › › ›

travanj 2011.

žem da skoro nitko ne priča ni riječ engleskog pa je sporazumijevanje prilično „zanimljivo“. Jedina iznimka u arapskom svijetu su Ujedi-njeni Arapski Emirati, koji su se više od ostalih otvorili svijetu i zapadnjačkoj kulturi pa se to tamo jako osjeća. Tamo živi puno stranaca tako da su ljudi puno pristupačniji i srdačniji. U Casablanci su stranci valjda još uvijek rijet-kost (barem se tako činilo prije osam godina kada sam ja tamo bila). Moja kolegica koja je tada isto igrala turnir je plavuša i kaže da su neki ljudi doslovnu buljili u nju kada se šetala pa je vrlo brzo odustala od šetnje jer se loše osjećala. Sigurna sam da je u turističkim sre-dištima drugačije, pogotovo danas, ali ja sve-jedno ne bih poželjela ići tamo.Hotel je bio super - i to je jedino za što mogu reći da mi je tamo bilo super. Doduše kada sam došla, nekoliko igračica s turnira je bilo u hotelu i dočekale su me s uzbudljivom pri-čom. Jedna od njih je kada je došla službe-nim transportom izvadila svoju putnu torbu iz auta i u tom trenutku joj je prišao neki tip,

izvadio nož prijeteći joj i pokušao joj uzeti torbu. Tada je pak tip iz hotelskog osiguranja od nekuda doletio, izvadio pištolj i zaprijetio tom nasilnom tipu pa se ovaj povukao. Što je najbolje od svega, cura kojoj je to pokušao napraviti je viša i jača od većine Marokanaca, ali to njemu očito nije predstavljalo nikakav problem. Eto, to je bila moja priča za dobro-došlicu (ono - da se ne bih slučajno ponada-la da će to biti neki lijepi tjedan na turniru). Ja sam se već i prije dolaska raspitala kako je bilo prošlih godina. Nijedna cura nije bila baš oduševljena tako da moram priznati ni-sam puno ni očekivala od mog boravka. Ali, kako kažu, nada umire posljednja, pa sam se i ja nadala da su možda malo popravili stvari, makar što se organizacije turnira tiče. Kako sam kasno sletila u Casablancu, bilo je već kasnije navečer kada sam se smjestila u hotelu. Restoran je već bio zatvoren, a ja po-prilično gladna. Iako je taj turnir bio dosta davno, kao sada se sjećam kako mi je prozor gledao na ulicu, a nekih dvjestotinjak metara dalje se vidio znak Mc Donaldsa. Bez obzira što sam bila gladna, još više i od samog gledanja i zamišljanja sendviča iz Mc Donaldsa, nisam se usudila sama ići do tamo. Radije sam gladova-la i bila na sigurnom J. Našla sam u sobi neke grickalice iz mini-bara, to potamanila i išla na spavanje. Sva sreća doručak je bio mrak - izbor jela na pretek pa sam se najela i nadoknadi-la ono što nisam jela večer prije. To je jedini obrok u danu koji nam je bio kvalitetan tako da bi se samo za doručak pošteno najela. Hrana u klubu je bila loša - imali smo predjelo, glavno

jelo i desert, a ja bih se na kraju nekako najvi-še najela kruha. Klub je bio dosta star, oronule zgrade, a svlačionica da i ne govorim. Sva sreća bilo je tople vode; iako kad vidiš svlačionicu ne bi se tome nadao. U organizaciji se ništa nije znalo - ni tko što radi, ni koga za što treba pita-ti, a nisu baš bili ni ljubazni. Od robe koju smo im dali na pranje vratili bi nam pola, a ostalo, tobože, izgubili. Terena za mečeve i treninge je bilo dosta - što je bilo dobro, ali su bili loše održavani pa je svaka lopta vodila svoju poli-tiku (što bi značilo da je jako puno lopti krivo odskakalo pa je bilo teško igrati).Kao što sam već rekla, tamo se baš i nisam rezultatski proslavila. Izgubila sam prvo kolo singla od Španjolke Medine i to u dva seta. Turnir se igrao na zemlji, stoga Španjolke zbog načina na koji ih većina igra nikada na zemlji nisu dobar ždrijeb. Parove sam igrala s partnericom iz Australije, ali smo nakon duga tri seta također izgubile u prvom kolu. Baš sam bila iznervirana sa svime tamo, možda najviše s lošim rezultatima jer ipak sam do-letjela na drugi kontinent igrati samo jedan turnir, a izgubila sam i singl i parove u prvom kolo. Kako ljudi često kažu: ˝To je sport (ali zaborave reći da je sport „sr...“ koji put!)˝.Ovaj put je bilo: dođoh, vidjeh, odoh!Na moju sreću, više se za vrijeme karijere ni-sam vratila igrati u Maroko, iako je bilo puno turnira i prilika za to. A da mi netko ponudi da idem turistički, sigurna sam da bih našla tisuću razloga da ne odem. Na svijetu ima više od tisuću ljepših, a da ne kažem ugod-nijih mjesta.

Anabel Medina Garrigues

11

12 travanj 2011.

Kolumna “Sovin kutak” by Jimmy Brinesta >>>

Sovin komentarČovjek je pokušao ukrasti 10 kontejnera, ali su ga ulovili jer su kontejneri bili veliki i teški pa ih nije mogao staviti na rame i s njima zbrisati. Zapravo je, prema nekim tumačenjima, lopov sjeo u jedan kontejner i taman je namjeravao iznutra montirati nekakav motorić i upravljački mehanizam, kad su ga zaskočili čuvari. Po svemu sudeći on bi te kontejnere prodavao kao lako oklopljena prijevozna sredstva. Možda smo ih poslije mogli uvaliti nekim ratnički nastrojenim kupcima kao priručna borbena vozila. Možda je lopov mislio nekome uvaliti jedan kontejner kao spavaći kutak u nekoj vikendici. To bi bilo pogodno za muževe kad se kasno vrate kući sa pijančevanja pa onda u kontejneru mogu mirno spavati i povraćati. Sigurno bi to i ženama pasalo. U nekom kontejneru bi mogli siromašni studenti stanovati i učiti. Sve bi mogli u njega staviti, jedino bi se morali parkirati ispod ulične rasvjete; jer u kontejneru nema struje. Takve kontejnere bi i bogataši mogli u fušu stavljati ispred susjedove vile i u njih skupljati prazne staklene boce od šampanjca. Da vidiš kakva bi to zarada bila. Zapravo, ispada da su čuvari pogriješili. Sada se definitivno neće znati za što sve su ti pocinčani kontejneri mogli poslužiti. Bio je to prostor eksperi-menta, ali su ga čuvari naprasno prekinuli. Tako je i ovaj proces mogućih poslovnih ino-vacija, u ovom slučaju na kontejnerima, zbog budnih sigurnjaka, zauvijek propao.

Sovin komentarSanitarna inspekcija, po novom, mjeri buku, a policajci naganja-ju žohare i štakore po kafićima. Po novom pravilniku policajci se ne smiju miješati ako netko remeti javni red i mir, već su zaduženi za pjevanje uspavanki djeci, koja zbog buke ne mogu spavati. S druge strane, sanitarci raspjevane posjetitelje kafića upozora-vaju na buku, ali ih redari izbacuju iz bučnih lokala jer sanitarci nemaju pištolje sa sobom. Sada se radi na donošenju zakona da sanitarna inspekcija nosi puške za vrijeme svojih pohoda po lokalima i kućama, a policija će dužiti bijele kute i kante sa crije-vom za zaprašivanje žohara. Takav primjer će sigurno naići na odobravanje u Europi i sigurno će nas kao miroljubivu naciju prije primiti u svoje okrilje. To je jedan vid radne tehnologije koju ćemo možda pokušati prodati u svijetu. Zato, ne marite ako vas policija zaustavi u prometu - to oni žele provjeriti da li su vam se u auto uvukli žohari. Morate strepiti od sanitaraca jer će vas oni sigurno kazniti ako vam auto stvara preveliku buku; ili ako u kasnim sati-ma pjevate ispred kuće.

Nakon ‘’maratonskog’’ dogo-varanja o dnevnom redu, prijetnji povlačenjem svih točaka s dnevnog reda i na koncu SDP-ova popuštanja, gradski zastupnici su na ak-tualnom satu bili dosta blagi prema gradonačelniku Mi-lanu Bandiću i predsjedniku

Uprave Zagrebačkog Holdinga Ivi Čoviću. Najzanimljivije pitanje postavio je zastupnik Siniša Markulin, kojeg je zanimalo što se dogodilo sa 17 zaposlenika Holdinga, za koje je unutarnja kontrola ustanovila kako imaju krivotvorene diplome. - S tim zaposlenicima se postupa sukladno propi-sima, a mislim da su već dobili otkaz. Činimo sve da unutarnji sustav kontrole bude maksimalno dobar - odgovorio mu je Čović.

Zagrebancija (Gorana Banjeglav),Objavljeno: 29.03.2011.

Tijekom rutinske kontrole čuvari uhvatili djelatnika Čistoće u krađi 10 limenih konte-jnera! Čuvari su noćas na Jakuševcu uhva-tili dugogodišnjeg djelatnika dok je s pri-jateljem pokušavao ukrasti 10 pocinčanih limenih kontejnera od 1100 litara. Čuvari su zadržali dvojac i odmah pozvali policiju koja ih je uhitila. U Holdingu najav-ljuju kako će protiv svog zaposlenka pokre-nuti i stegovni postupak. Kako neslužbeno doznajemo, prijeti mu otkaz.U Holdingu ističu kako su “pojačali interne kontrole po podružnicama kako bi se svaki pokušaj krađe sveo na minimum te se time pokazala nulta tolerancija prema nezakoni-tom i koruptivnom ponašanju.”

Zagrebancija (Stjepan Marković),Objavljeno: 28.03.2011.

Uhvaćen djelatnik Čistoće u krađi 10 limenih kontejnera!

HDZ-ova zastupnica Margareta Mađerić istaknula je kako će se s dolaskom to-plih dana aktualizirati pitanje buke iz kafića.- Kontaktirali su me stanari stambe-nog kompleksa u Martićevoj ulici u ko-joj se nalazi noćni klub Kvak. Vikendom je buka iz tog kluba nepodnošljiva, a

tamo se nalazi 30 stanova u kojima između ostalih stanuje 12 malo-dobne djece - iznijela je problem Mađerić i dodala kako postoji još jedan problem, a to je onaj nepro-

pisnog parkiranja ispred noćnih klubova. Gradonačelnik joj je odgovorio kako je Grad nemoćan jer je sani-tarna inspekcija, koja je bila zadužena za problem buke, sada pod Ministarstvom zdravstva....Zagrebancija (Gorana Banjeglav),Objavljeno: 29.03.2011.

Aktualizacija pitanja buke iz kafića dolaskom toplih dana

Margareta Mađerić, predsjednicaKluba zastupnika HDZ-a

Sovin komentarGospodin Čović „misli“ da su krivotvoritelji dobili otkaze. O tim i takvim stvari-ma se najprije mora dugo misliti i nadležni se moraju čuditi, a tek onda treba postupati. To, vjerovatno, i nije tako važna stvar za Holding. Koliko je njih još zakukuljeno u toj masi službenika, a škole nisu ni vidjeli!? Ovi otkriveni su se raz-bahatili i mašući lažnim diplomama tražili su visoka menadžerska mjesta. To je svim“lažnjacima“ pouka da ne treba mahati diplomama po zraku, već samo ru-kama i treba vikati na kadrovike dok se ne prestraše i uvale vam neko šefovsko mjesto. Možda ovih „17 veličanstvenih“ ostane i dalje na radu u Holdingu, jer ih njihovi pajdaši sa istim diplomama neće smjeti udaljiti sa posla. Možda se ta grupa iskreno pokajala, a možda su još uvijek dio nekog znanstvenog projekta; jer krivotvoritelji diploma su, zapravo, neka vrsta „znanstvenika“. Oni sigurno rade na nekakvom „Holding projektu“ vezano za nova financijska zaduženja Holdinga. Vjerovatno rade na eksperimentu bezočnog trošenja društvenih sredstava i maksimalnog kreditno- financijskog opterećenja Holdinga, da bi se došlo do točke kada će Holding otići u stečaj. Tada će se tek provesti pravo istraživanje i dokazati će se, nedvojbeno, da nisu krivotvoritelji diploma doveli Holding u stečaj, nego neplansko trošenje i zaduživanje. Zato, treba ostaviti na miru sve one koji imaju lažne diplome; jer znanost će i tako dokazati da oni nisu prijetnja društvu. Na to je sigurno mislio i gospodin Čović dok je mislio o sudbini ovih 17, može se na kraju reći, „znanstvenika mučenika“.

Krivotvorene diplome u Holding-u

travanj 2011. 13

Zagrepčanec sveznalica >>>

Odabrao Deny Ožvalt

Nakon svih onih prosvjeda, nemirnih noći, te spavanja na pješačkoj stazi, da ne zabo-ravimo i sukobe s policijom ipak je otvoren centar Cvjetni. Nema veze, ako ih se toliko moglo do sada pootvarati, jedan više ili manje sigurno ne šteti. Novim trgovinama

Vijesti u crticamai Katarine Veli-ke samo su neki od eksponata Muzeja Marton, a koji datiraju iz 18. i 19. stoljeća.Koliko je cijeli projekt poseban govori i činjenica kako je suradnica prestižnog vodiča po europskim gradovima - Louis Vuittona ustvrdila kako tako nešto nema ni u Parizu! Izložbu je na-ravno pogledao i predsjednik Josipović.

Otvorenje novog muzeja može itekako biti jedno od najvažnijih društvenih događanja. Pokazalo se to na otvaranju novog Muzeja Marton na zagrebačkom Gornjem gradu. Nakon osam godina djelovanja u Samobo-ru, Muzej Marton se s proširenim, novim postavom, preselio u palaču Kulmer, na Katarininom trgu. Nekadašnji plemićki stan na prvom katu kasnobarokne palače done-davno je bio prostor zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti. Bista Marije Terezije (porculan), tanjuri Ferdinanda Habsburškog

Naši kolege; Robert Kćira, Džon Kćira, Hrvo-je Sedmak te jedan „strani“ kolega sa srod-nog fakulteta, Matej Đorđević, osmislili su prvu Hrvatsku društvenu stranicu gdje će se svi oni koji nemaju priliku izaći van, moći, udobno smješteni u svoje fotelje, družiti i proživjeti izlazak preko interneta. “Bypass, nova društvena mreža, bit će mje-sto gdje se svi ljudi vole. Osim klupskog se-gmenta koji će služiti isključivo za druženje i komunikaciju u nekom od zagrebačkih klu-bova, ova društvena mreža svojim korisni-cima pružit će mogućnost razmjene foto-

grafija i informacija o raznim kulturnim društvenim događa-njima u Zagrebu te upo-znavanje novih ljudi koje možete susretati u nekom od

≥ 10. 05. 2011. 20:00 Shakira - Sun Comes Out World Tour Are-na Zagreb

≥ 01. 06. 2011. 20:00 Joe Cocker - Hard Knocks album promoti-on Arena Zagreb

≥ 21. 06. 2011. – 22. 06. 2011. T-Mobile INmusic Festi-val 2011 - Jamiroquai, Arcade Fire, Nick Cave & Grinderman, TV On The Radio, Cypress Hill and many more. Sportsko rekrea-cijski centar Jarun

≥ 27. 06. 2011. KORN3: Remember Who You Are album promotion

≥ 03. 07. 2011. 20:00 Elton John - The Union album promotion Dom sportova

≥ 20. 07. 2011. – 24. 07. 2011. 45. Međunarod-na smotra folklora

Muzej Marton - Sjaj i elegancija koji ostavljaju bez daha

BYPASS - prvo virtualno druženje

ponuđenih klubova…“U sljedećem broju Libertas NEWS-a oče-kujte interview sa momcima, koji će vam ispričati kako su došli do te ideje i šta ih je potaknulo na to, te ostale zanimljivosti.Link na kojem možete posjetiti BYPASS stra-nicu je sljedeći: www.bypass.hr .

Otvorenje novog centra na Cvjetnom trgu

Pompeji - život u sjeni Vezuva - (Od 15.3 - 10.7.2011)

Plakati sa antičkim kipom muškarca na karakterističnoj pompejanski crvenoj boji najavljivali su izložbu koja po prvi puta ovdje u Zagrebu predstavlja dragocjenosti iz Na-cionalnog arheološkog muzeja u Napulju. Pompeji - meka turista koji iz cijeloga svi-jeta hrle u tu riznicu antičkoga života, što je otkrila mnoge tajne, ali i potaknula bro-jne spekulacije o običajima, sklonostima, mističnim kultovima i inicijacijama drevnih Rimljana, kroz četiri će mjeseca dio svojih dragocjenosti dislocirati u naš grad.Uništeni erupcijom Vezuva 79. godine, Pompeji su više od jednog i pol tisućljeća bili prekriveni lavom i pepelom. Život grada u kojem je obitavalo 20.000 stanovnika brutalno je skončan. No, grad nije posve nestao. Ostao je za dugo zatrpan, skrivajući sliku užasa - zaustavljenoga života. Kad je slučajno 1600 godina otkriven i poste-

peno isko-pan, otkrio je tu, tada zaustavljenu sliku života ondašnje rimske Colonije Cornelia Veneria Pompeianorum. I urušena slika otkopana grada pokazala je grandioznost Pompeja i načina života u njemu. Otkrila ostatke – artefakte – koji svjedoče o prethodnom životu u sjeni Vezuva. Brojni predmeti, res-taurirani i konzervirani, pohranjeni su u dva muzeja: u Nacionalnom arheološkom muz-eju u Napulju i Muzeju na samom lokalitetu u Pompejima. Obimnost sačuvane građe dozvoljava da uz stalne postave oba muz-eja priređuju i izložbe koje obilaze svijet. Svi su željni vidjeti što je to ostalo i sačuvano iz tog antičkoga grada, zdanja kojega su resile brojne zidne slike i bogati inventari.

Subota, 28. 05. obi-lježiti će prvi Zagreb Foam Fest, event koji ne smijete pro-pustiti, najspektaku-larniji party koji će okupiti jedne od najpo-znatijih svjetskih DJ-a koji će se pobrinuti za odličnu muziku i najjači beat ove urnebe-sne noći! Foam Fest Zagreb će se održati u zagrebačkoj Areni, u subotu, 28.05. Foam Fest je do sada neviđeni spektakl koji će uz vrhunske scenske i svjetlosne efekte, kao i ogromnu količinu pjene u Areni, obi-lježiti praznik za sve ljubitelje elektronske glazbe uz najjači lineup DJ-a u Hrvatskoj. Urbani ritmovi, osvježavajuća pića i pjena mašine, epicentar su ludog provoda i do-bitna su kombinacija koja ove sezone ima siguran prolaz među populacijom želj-nom dobrog provoda. Sve to garancija je vrhunske, upečatljive i do sada neviđene plesne zabave u Areni!

1st Zagreb Foam Fest

koje se nalaze u ovom centru, pridružila se i H&M trgovina, koja je bila dugo očekivana u Hrvatskoj. Drage žene i cure, ne morate više gnjaviti svoje muževe i dečke da idu s Vama u Sloveniju ili Austriju, sada je H&M došao k Vama.

Tračerica s Libertasa s Libertasom u srcu >>>

Tračerica s Libertasas Libertasom u srcuTračerica privodi kraju prvu godinu studija. Osim što je vesela i razigrana, pomaže ljudima oko sebe i traži odgovore koji ponekad nisu u knjigama, nego na najčudnijim mjestima.

travanj 2011.14

Nisam se niti okrenula, a godina je sko-ro već projurila. Nikada mi do sada vrijeme nije ovako brzo prošlo, a opet

imam toliko novih uspomena i puno se stvari dogodilo. Vrijeme je zaista relativno i ne ra-zumijem u potpunosti taj pojam. Jučer sam upoznala staricu koja živi na trećem katu naše zgrade. Živi sama i uvijek prenosi pune torbe nečega, a mislim da ni sama nije sigurna što nosi. Pomogla sam joj s jednom omanjom, ali vrlo teškom torbom od materijala koji pod-sjeća na vrećice u kojoj smo nosili šlapice u osnovnoj školi. Starica je već pomalo iskriv-ljena i teško se kreće, ali je uvijek vidim kako negdje ide ili se vraća. Malo me rastužio taj prizor jer živi sama i bila je toliko zahvalna što sam joj pomogla da je inzistirala da navratim kod nje na sok. Nikako mi se nije dalo jer se u stanu osjetio miris loše osušenog veša, ali sam ipak ušla i nisam zažalila. Kod bakice sam se zadržala gotovo tri sata i moram priznati da sam u ta tri sata naučila više nego iz veći-ne knjiga koje sam u zadnje vrijeme pročitala. Sjedile smo za malim kuhinjskim stolom koji je po sredini imao stolnjak od čipke, a u vazi svježe ubrano cvijeće. Pogledala je u ljubičicu i kazala: „Svaki život je poput jednog cvijeta. Ovaj sam ja ubrala iz sebičnosti da mi uljep-šava dom, a njega sam lišila života, dok neko cvijeće živi čitavi svoj cvjetni život na livadi

i nitko ga nikada ne ubere, ali ga zato nikad nitko ni ne vidi ni ne pomiriše niti se ikada divi njegovoj ljepoti. Možeš li sada reći koji je cvijetak od ta dva sretniji i koji je ispunio svoju svrhu?” Nisam znala odgovor, ali sam se duboko zamislila. Zatim je nastavila: „Jesi li ti cvijet u vazi ili si ti cvijet na livadi? Znaš, lje-pota je prolazna, ali mirisi, okusi i boje ostaju zauvijek, a mi ih zovemo sjećanja. Sjećanja se nose u srcima i nikada nas ne napuštaju, a ljepota ih prati. Ponekad ostane,a ponekad se izgubi. Ali što su snažnija i stvarnija sjećanja i ljepota je dugotrajnija. Stoga, ako imaš us-pomene – ti si bogata žena. Ja nemam puno materijalnog. Hranim se novcem koji dobijem od sakupljenih plastičnih boca, ali to me ne čini siromašnom. Život ti ponekad da, a po-nekad oduzme. I tek se na kraju podvlači crta. Svatko u životu ima borbe, ima teške trenut-ke i trenutke u kojima ne vidi da cesta ikamo vodi, ali isto tako svatko ima drugačiju formu-lu kako se s tim nositi. Susretat ćeš ljude ko-jima će na stolu cvasti ruže, ali možda nećeš vidjeti trnje u njihovim srcima. Prema tome, draga moja susjedo, uživaj u svojem cvijeću, njegovim bojama i plodovima i duboko udiši mirise jer to će te držati i tješiti kada naiđeš na korove, bodlje i krv koju ti život također nosi.”

Malo sam ustuknula kada mi je starica naja-vila suze i borbe jer do sada, osim slomljena srca i poneke svađe s roditeljima, nisam do-živjela prava iskušenja i krize. Što bi bila moja formula za sreću o kojoj je starica govorila? Kako se pripremiti na nepravdu, bol i tugu koje svakog snađu u neko doba? Starica je rekla da nju tješi čista savjest i spoznaja da je uvijek bila korektna. Je li to dovoljno? Posto-ji li način da unaprijed učinim puno dobrih stvari i da se nagodim sa sudbinom, ili Onim gore, da me poštedi teških trenutaka? Starica je rekla da ti samo mirno srce može pomoći u teškim danima. I možda je imala pravo. Čemu lijepi cvijet ako ga nitko nikada ne vidi i ne pomiriše? Vrijeme se tako i tako ne može vra-titi, sat vrijeme ne može zaustaviti ili zadržati, tako da kao da i ne postoji; jer ga ne možemo uloviti. Ali jedino lijepe uspomene možemo izbrojati, možemo prevrtati u svojim glavama uvijek isponova i na taj trenutak vratiti neko zaboravljeno sjećanje i tako prevariti prošlo vrijeme.I zato, dragi moji kolege, uljepšavajte život ljudima oko sebe, podijelite svoje osmjehe, mirise, okuse, boje i ljepote jer ćete možda baš tako ukrasti i zadržati vrijeme.

xoxo

travanj 2011.

Neki od nas planiraju već sada svoju po-slovnu karijeru…Neki će ući u brak i planirati prirast - ne

ekonomski već društveni (ako i nisu već)…,a neki će se možda i razvoditi…Postoje i neki koji se namjeravaju dalje ško-lovati uz pomoć raznih dotacija - stipendija.Prvostupnik poslovne ekonomije ili stručni specijalist, ne moraju biti zadnja edukacijska stanica u našem školovanju.Kao što i nemogućnost financiranja daljneg studija ne mora biti kraj svega.Što su stipendije i tko ih može dobiti, čemu slu-že i zašto su od velike društvene vrijednosti?Stipendije su prvenstveno oblik financijske pomoći koja se dodjeluje za potrebe obrazo-vanja, profesionalnog usavršavanja ili istraži-vanja.Dodjeljuju se na osnovi akademskog uspje-ha, posebnih talenata u športu ili umjetnosti, socijalnog statusa ili pripadnosti društvenoj ili etničkoj skupini.Stipendije služe prvenstveno za podizanje obrazovnog standarda građana u Hrvatskoj. Na taj način doprinose jednom posebnom vidu demokratizacije visokog obrazovanja jer

kroz njih mnogi pojedinci dobivaju moguć-nost obrazovanja koje bi im bilo uskraćeno zbog nedostatnih financijskih sredstava.Iznenađuje podatak koji proizlazi iz statistika Ministarstva obrazovanja i športa, da samo 20 % građana Hrvatske u godinama od 25-65 imaju visoko obrazovanje, za razliku od Belgi-je, Finske ili Engleske gdje taj postotak obu-hvaća skoro 50 % stanovništva!Uz to stipendije su čimbenik koji utječe na povećanje mobilnosti studenata i znanstve-nih istraživača unutar europskog prostora vi-sokog obrazovanja, što je jedan od osnovnih ciljeva Bolonjske deklaracije.Osim što mi studenti nedovoljno poznajemo ovu problematiku, tako i školarci ne znaju dovoljno o kriterijima dodjele stipendije niti o činjenicama tko ih dodjeluje i gdje možemo crpiti informacije u vezi prijave za natječaje.Stipendije dodjeluju institucije i organiza-cjie svih sektora društva- vladinog, nevladinog i privatnog, a to su primjeri-

ce: Visoka učilišta, Vlade, Ministarstva, Župa-nije, Gradovi, Zaklade, privatne tvrtke i druge.Konkretno, Grad Zagreb svake godine dodje-luje učenicima , studentima preddiplomskih i postdiplomskih studija te studentima dok-torskih sudija stipendije u različitim iznosima.Kriteriji ovise o vrsti natječaja i o stupnju već stečenog obrazovanja.Postoje još braniteljske stipendije, županijske i državne, a popis se još nastavlja…Korisna stranica koja daje pregled svih vrsta stipendija i koja razumljivo objašnjava pret-postavke za stjecanje stipendija je stranica www.stipendije.info.hr.Zanimljivo je da stipendije mogu biti nami-jenjene posebnim društvenim skupinama i krajnje neobičnim kategorijama, kao što su stipendije za „dvometraše“ ili „skejtere“ koje

su zastupljene pretežno u SAD-u. Ov-dje je jedini kriteriji za prijavu da

ste kao muškarac viši od 188cm i da su

žene više od 178cm.

STIPENDIJE!Piše Nastazija Remenar

Otvaranje vrata uspješnoj edukaciji i poslovnoj budućnosti

Primamljiva parola ako su vam vrijeme i novac u plusu…. Svake godine stipendije za fi-nancijsku pomoć spremne su za realizaciju i čekaju da se dodijele… Nevjerojatan je poda-tak da puno njih (stipendija) ostane neiskorišteno!Nedovoljna edukacija o kriterijima dodjele stipendija i prava na stipendije su razlog tome.Velika samokritičnost kandidata u fazi razmišljanja o mogućoj stipendiji je najčešći ra-zlog odustajanja; ne smatranja samog sebe „dovoljno dobrog“ te predrasude o profilima „štrebera“ koji su privilegirani za dobivanje financijske potpore u daljnom školovanju i usavršavanju.Sve su to samo neki od razloga zbog čega još uvijek postoji veliki deficit znanja o mogućnostima pomoći pri fakultetskom obrazovanju ovdje u Hrvatskoj ili u inozemst-vu…. Ovaj članak bi barem djelomično trebao u vama pobuditi želju za stipendijama i na-dogradnji znanja u inozemstvu.

„Study while others are sleeping, work while others are loafing, prepare while others are playing and dream while others are wish-ing…!“

Pozvoni, otvorit će netko >>>

15

travanj 2011.

Dodatno treba samo napisati esej. Također, postoje stipendije i za osobe nižeg rasta- niže od 147cm.Neobične stipendije su također one namije-njene vozačima skateboarda ili osobama koje su vješte u predviđanju budućnosti; ali u po-dručju ekonomije - naročito u predviđanjima tržišnih trendova.Časopis Nacional i njegovi partneri kao što je Diners Club International ili Vip i INA i ove godine dodjeluju najveći iznos stipendije od 40.000kn, pod nazivom „Top stipendije za top sudente“. Do kraja svibnja traju prijave i već deset godi-na se svake godine dodjeljuju ove primaljive stipendije. Dodatne informacije dobivate na stranici www.topstipendija.net.Većinom su za sve vrste stipendija formalno-sti prijavljivanja slične.Potrebna je pisana osobna biografija u obliku pisma, preslika ocjena, fotografija i naravno ispunjena prijavnica koja se popunjava pu-tem službenih stranica, putem weba.Dodatno zanimljive stipendije su one koje do-djeljuju strana veleposlanstva, kao stipendije Vlade Francuske, Njemačke ili Rumunjske.Mogućnosti studiranja u inozemstvu postoje, potrebna je samo informiranost i edukacija te spremnost na novo životno iskustvo.ERASMUS (EUROPEAN REGION ACTION SCHEME FOR THE MOBILITY OF UNIVERSITY STUDENTS) je program razmjene studenata i obrazovni program Europske unije.Riječ je o programu koji mnogim studentima pruža priliku da prvi put žive u stranoj zemlji i s time ERASMUS postaje socijalni i kulturni fenomen.U zadnjih 20 godina koliko dugo ovaj projekt postoji, stipendije je dobilo više od milijun i pol studenata, od čega su 60% žene.Ove stipendije mogu biti ključne u traženju zaposlenja!

Druge mogućnosti putovanja u svijet i stje-canje životnog iskustva pruža AISEC organi-zacija. Ova najveća studentska organizacija nudi prakse u Rusiji na projektima u Sankt Pe-tersburgu i području Sibira. Prakse traju šest do osam tjedana i uključuju troškove hrane i stanovanja i ne traže znanje ruskog jezika. Prakse su u području poduzetništva, IT-a, eko-logije ili rada sa djecom.Korisna stranicu koja daje uredan pregled podataka o stipendijama i mogućnostima školovanja u inozemstvu je www.scholars-hipportal.eu. Ova stranica služi kao baza podataka o svim europskim sveučilišnim stipendijama i tre-bala bi olakšaati snalaženje u zagonetci o sti-pendijama i njihovoj dodjeli.Razlozi za studiranje u inozemstvu su razno-liki ( ali i dosta dobar argument da se skupi hrabrost i ode od doma) - učenje

stranog jezika, stjecanje pri-jatelja, proširenje

obrazovnih

Otići u svijet s indeksom u dže-pu, u svijet među „čudne ljude čudnog imena“ znači vratiti se bogatiji za životno iskustvo, prijateljstva i s lijepim uspome-nama. Inozemne i regionalne stipendije traže samoinicijati-vu i vjeru u samog sebe.Veliku ulogu ne mora nužno igrati „osobna kontaktna mre-ža“, već velika doza sreće.Da, upravo toga dana kada sa-znate da ste dobili stipendiju koja upotpunjuje vašu zami-sao produžetka ili nastavljanja školovanja, zasjat će vaša sret-na zvijezda i vidjet ćete je iako se tog trenutka možda nalazite u tramvaju na putu prema fa-kultetu ili poslu J.

Pozvoni, otvorit će netko >>>

horizonata, upoznavanje drugih kultura, uče-nje o sebi u drugim sredinama, putovanja, stjecanje životnog iskustva, prilika da studira-te baš ono što vas zanima i da dobijete posao iz snova. Ovdje igra bitnu ulogu i stjecanje in-ternacionalne dimenzije i globalne perspek-tive te postizanje komunikacijskih vještina…Rijetko koji umjetnik ili pisac može od svojih honorara živjeti i preživjeti - ako to uspije, onda je na pragu ugodnog živ-ljenja.Opstanak i održivi razvoj su glavne parole u ekonomiji kao i konkurentska prednost. Biti konkurentni možemo biti prvenstveno s dovoljnom edukacijom, uz inovativnost i kreativnost. Uz novčane pomoći kao što su stipendije studenti i učenici imali bi vremena za svoju kreativnost i inovativnost koja je ne-ophodna za današnje tržišno natjecanje.Vremena za čitanje dobre knjige, za daljne obrazovanje, nema u dovoljnim količinama. Danas redovno školovanje nije jednostavno i više nalikuje borbi nego užitku. Nemaju svi

mogućnosti uživati u hobijima i privatnom slobodnom vremenu jer posao koji osigu-rava plaćanje računa i (djelomično) ško-larinu treba biti odrađen. Tu su i djeca i kućanstvo kao prioritetne obaveze, jer puno nas živi samostalno.

Uz posao pohađanje nastave i do-bivanje odličnih ocjena kroz uče-nje iziskuje puno truda. Zato bi stipendija pokrila sav taj trud i

odricanja. S tim, samo nebo postaje granica. Time se bor-ba za zaradu, za školarinu znatno olakšava, smanjuju se brigom ispunjene nepros-pavane noći i povećavaju se kreativni periodi. „Folks who never do any more than they get paid for, never get paid for any more than

they do“- Ipak se svaki dodat-ni uloženi trud isplati.

16

Intervju >>>

17travanj 2011.

Zoran Šprajc

Intervju:

Razgovarala Sandra Maros

Intervju >>>

travanj 2011.18

Što bi drugo svaki, iole ekonomsko-pravno informiran, „ekonomistić“ na riječ „ZOKI“ pomislio, nego na Zakon o kreditnim institucijama. Budimo realni J. Međutim, kumice na Dolcu ne „ferma-ju“ previše ni „ekonomistiće“ ni global-nu ekonomiju, tako da njima riječ „Zoki“ ima drugo značenje. Predvečer, uz obi-teljske slike na regalu, na LCD televizoru

(ukoliko ne razumiju globalnu ekonomi-ju, one koje imaju LCD vjerojatno razu-miju neku ekonomiju) ponekad se po-javljuje osoba koju bi one povezale uz riječ „Zoki“. Upravo ta osoba, tu istu eko-nomiju ponekad komentira na način da ga kumice, kao i većina nacije, smatraju svojim. On sebe, kako je naveo jednom prilikom, smatra prosječnom osobom,

prosječnim Hrvatom, s prosječnih troje djece, s prosječnim problemima, dok ga, malo manje prosječan, posao ponekad dovodi u centar pozornosti. Kako se je-dan Slavonac našao u fotelji donedav-no izvršnog urednika, sada urednika i voditelja nedjeljnog Dnevnika na naci-onalnoj televiziji, i koliko je ugodna ta fotelja...?

≥ Krenimo ispočetka, rođeni ste (davne J? ) 1968. godine u Slavonskom Brodu, kakve Vas uspomene vežu na djetinjstvo, naravno osim kulena J, te što ste kao dije-te željeli biti kad odrastete?Djetinjstvo je obilježeno s kriškom kruha na-mazanom svinjskom masti, posutom solju, crvenim paprom i sitno sjeckanim crvenim lukom. Dakle, to je bila poslastica, kakav ku-len… I tako sretan, s tom kriškom kruha u jednoj ruci a flašicom vode u drugoj, šetao sam dvorištem i maštao o tome kako ću voziti golemi kamion i biti glavni frajer u selu kad se s tom mrcinom provezem ulicom…

≥Kako ste se odlučili za Fakultet politič-kih znanosti i možete li usporediti obra-zovni sustav nekad i danas? Za FPZ sam se odlučio iz neodlučnosti. Dvo-jio sam između ekonomije i filozofije al’ sam se bojao da će mi biti predosadno studirati samo jedno od toga, pa sam na kraju upisao FPZ gdje je bilo svega pomalo, za svakog po-nešto…Da ću se poslije faksa i baviti novinar-stvom, nije mi padalo napamet.

≥Da li je funkcija urednika i voditelja Dnevnika bila logičan slijed priče ili Vas je iznenadila? Pa recimo da se bolje roditi bez talenta nego bez sreće je istina. Dnevnik je bio neki logičan nastavak karijere, nakon što sam prije toga prošao baš sve stepenice u novinarstvu - od priča s placa do političkog reportera, ali imao sam sreće da je tadašnji urednik Vlado Ronče-vić to sve prepoznao i ubacio me u Dnevnik.

≥Koliko je Vaš posao zabavan, stresan, izazovan, težak,... i kako izgleda Vaš pro-sječan radni dan?Dolazim na posao u 9 ujutro, odlazim u 9 na-večer. U tih 12 sati ima tu svega - i stresa i za-frkancije i živciranja i zadovoljstva, ali najveći „drive“ je adrenalin koji me drži sve do 19 30h. I kad to sve završi, sutra opet ispočetka kao da dan ranije nisi ništa radio. Pomalo frustriraju-će, ali to je to – Dnevnik; televizijska vijest živi samo onoliko koliko traje u emitiranju…

Z(akon) O(o) K(reditnim) I(nstitucijama)- or not ? -

≥Sjećate li se prvog javnog nastupa? Tre-ma, adrenalin, greške (birajte od ponuđe-nog J)...?Pa ja sam prošao dobru školu u emisiji „Dobro jutro“. Trenirala me je gospođa Mignon Miha-ljević, vrhunski poznavatelj televizijskog žan-ra, ali nemilosrdna mentorica, britkog jezika; po 5 puta mi je priloge bacala u smeće dok nije bila zadovoljna - kad sam tu školu preži-vio i dobio njezino zeleno svjetlo, dalje je sve išlo samo od sebe…

≥S obzirom da ste jedan od rijetkih vo-ditelja ozbiljnih emisija (i to kažem čisto da se ogradim - ako uopće ima netko tko je vodio ili vodi neki sličan format poput Dnevnika u RH na način na koji Vi to čini-te- dakle, ponekad ubacite pokoju duhovi-tu opasku) što je Vaš argument kada Vam netko kaže da to nije primjereno za emisi-ju poput Dnevnika?Pa što se tiče primjerenosti, vidim da danas i ostali voditelji manje-više pokušavaju ubaciti svog „toucha“ u tu cijelu priču. U to doba kada sam ja to počeo raditi, to jest doista bio neki novitet, ali ja sam to počeo raditi jer je, gledaju-ći dotada, prije nego što sam ja sjeo u tu fotelju, meni to bilo malo presterilno i malo prekruto. Politika jest ozbiljna stvar, ali ponekad se može sagledati i s druge strane pa to onda zna ispa-sti vrlo zabavno. Ne mislim da je to nešto jako loše, i dapače reakcije su bile pozitivne od stra-ne gledatelja, a oni su ipak najvažniji. Poslije je to postao nekakav „mainstream“ - da svatko voli svoje nešto dodati; a ja čak u zadnje vrije-me i bježim od toga jer opet da nismo svi isti.

≥Koje su najčešće zablude u vezi medija po Vašem mišljenju?Uobičajena je kritika medija da bi trebali voditi društvo naprijed, biti više kritički orijentirani, ne podilaziti niskim strastima, demagogiji i općem populizmu. No za to je potrebno malo više profesionalne odgovornosti, znanja, vizije, pa i hrabrosti, ali nažalost nije tome uvijek tako. Ljudi koji rade u medijima su pritisnuti svaka-kvim očekivanjima - i da budu tiražni i dobro prodavani i da budu društveno odgovorni; nije

uvijek lako naći pravu mjeru, a u konačnici za-što bi ljudi koje rade u medijima bili bitno bo-lji od društva samog. Takvi kakvi smo, takvi su nam i mediji i političari i gospodarstvo…

≥Koje su razlike rada na nacionalnoj i na komercijalnim televizijama?Pa eto, mi si možemo dopustiti „luksuz“ da ne moramo baš trčati za jeftinim senzacijama, ali s druge strane to nije opravdanje da se i neke važne i ozbiljne teme ne naprave atraktivno i gledljivo. ≥Koliko je bitna konkurencija komercijal-nih televizija?Pa kao i u svemu, konkurencija podiže konku-rentnost, tjera te da radiš bolje i budi iz letargije. Problem je što će uskoro ta konkurencija stvori-ti neviđenu gužvu na medijskom tržištu - Hrvat-ska će za godinu dana imati 11 zemaljskih te-levizijskih kanala na nacionalnoj razini. Mislim da je tržište premalo da svi opstanu; u toj bitci za opstanak bit će sigurno masakra na cijena-ma marketinga što će pojedinačno dovesti do manjih prihoda, a manji prihodi bi onda mogli dovesti i do većeg pada kvalitete. U svakom slu-čaju, predstoji nam uzbudljiva televizijska era.

≥Često se spominje politički utjecaj kao takav na medije, koliko je to zaista tako? Pa političkog utjecaja ima, pogotovo kada su uzbudljiva, recimo to tako, politička vreme-na, predizborna, kada vlast uvijek pokušava televiziju, informativni program, a osobito Dnevnik (fokus je uvijek i samo na Dnevniku; nebitno što se sve ostalo po ekranima doga-đa i vrti) iskoristiti kao jednu polugu koja će osigurati, recimo, nekakav bolji imidž u jav-nosti, a time i bolji izborni rezultat. Toga ima, ima sada, možda više nego prije, ali čovjek se s tim nauči nekako nositi u ovom poslu jer je to već postalo dio svakodnevice, obrasca; pa bitno je samo da baš ne pokleknete i da to ne utječe na sam krajnji uradak.

≥Recite da li postoji još kakav veći, tj. jači utjecaj, izuzev političkog, korporativni možda?

Intervju >>>

19travanj 2011.

Ne, ne bih ja rekao, ne bih rekao da je to tako; i ja sam nekada mislio da pomalo korporacije preuzimaju vlast, ali kad vidim kako politika utječe na korporacije tako da se one preplaše i otkažu nekakvu press konferenciju koju su zakazali da bi nešto objavili, dakle, mislim da je politika još uvijek dominantna u društvu. ≥Koji su temelji na kojima bi osobe danas zaposlene u medijima trebale graditi svoje karijere da bi bile dobre u tome što rade?Pa televizijsko novinarstvo je prvenstveno za-nat, pa mislim da bi svatko prvo trebao dobro ispeći zanat, savladati zakonitosti profesije i onda svojim talentom, vizijom, maštom i lucidnošću nadograditi i oplemeniti novinar-stvo i naći svoju publiku.

≥Uz uredničku fotelju i obitelj imali ste i pothvate s knjigom1, dionicama - kako sto-jite s tim?Knjiga je prodana do zadnje, a dionice tako-đer. Na knjizi nisam ništa zaradio, ali sam zato na dionicama izgubio. Zasad u planu nemam nikakvih sličnih projekata. U budućnosti bih volio napisati roman ili scenarij za politički tri-ler, ali trenutno se ne stignem tim baviti

≥Vaše mišljenje o facebooku i svim slič-nim načinima današnje komunikacije, što pozitivne što negativne strane; pogotovo jer ste i sami aktivan bloger, a, ako se ne varam, imate i face profil (ukoliko ste zai-sta Vi iza tog profila)?Ma da, ja sam bivši facebookovac, imao sam profil koji vjerojatno i sada još stoji, ali sam ga ugasio jer ja nemam vremena provoditi sate i sate na facebooku - odjednom se stvorilo 300-400 prijatelja, a malo mi je to previše, moram priznati. Imam 4-5 prijatelja u životu i to mi je sasvim dovoljno, tako da mi jedno-stavno nije to atraktivno...Taj virtualni svijet, virtualni izlasci na kavu, pokeanje ili te stva-ri… Dakle, za kratku komunikaciju mi služi mail ili sms, a nisam se našao u facebook svi-jetu, ali to ne znači da on apsolutno nije po-stao danas relevantan i relevantna društvena mreža koja je i izvor nekih informacija i nekih događaja i nekih pokreta, poput prosvjeda.

≥Blog? Blog pišete aktivno?Blog pišem aktivno, sada imam nešto više vre-mena za pisanje, pa ću se tome nešto malo više posvetiti. To mi je nekakav ventil, recimo za neke stvari koje nisu primjerene za Dnevnik, ili neki osobni pogled na aktualna događanja i stvari koje ja znam, ali, recimo, ne mogu za-dovoljiti strožu formu Dnevnika. Ondje onda mogu o tome malo raspisati, dat neki svoj, du-hoviti, više-manje, sarkastični komentar.

≥Recite, kad ste krenuli u priču oko bloga, s obzirom da ga pišete kao privatna osoba, da li je tu možda bilo neke vrste sukoba in-teresa, protivljenja ili slično?Pa ne, drugačija je forma, drugi je medij - to je kao da mi netko zabrani pisati knjigu ili pje-

sme. Obično analiziram informacije koje su tamo već objavljene. Dnevnik je uvijek prvi.

≥Osim prethodno spomenutih „hobija,“, imate li još kakve?Nema se tu puno vremena za nekakve velike hobije. Sagradio sam vikendicu na Kupi pa u pecanju potražim bijeg od stvarnosti i stresa, nemam neke velike uspjehe, ali smiruje po-gled na vodu koja teče kraj čamca i iz glave pere gluposti koje se nakupe tijekom tjedna.

≥Koju glazbu slušate, osim naravno dječ-jih glasova, s obzirom da Vi i supruga ima-te troje?Rok i pop uglavnom, domaći i strani, staro ili novo, ali ak’ je dobro društvo, ekipa i tulum i zabavnjaci su ok. Narodnjaci samo kad mo-ram, - svadbe i to. ≥Koji filmovi ili knjige su ostavili dojam na Vas i zašto?Joj, ova pitanja iz spomenara su mi uvijek bila najteža, ha-ha! Nemam nekakvu top listu knji-ga i filmova, prije sam malo više čitao knjige, danas malo više gledam filmove, ali eto, sve od Nicka Hornbya mi je za pet, a od filmova eto mogu izdvojiti „Mamurluk“, nevjerojatno inteligentna komedija, razvaljivao sam se od smijeha. Već ste po tome shvatili i odgovor na potpitanje, volim priče iz naših života ispriča-ne nepretenciozno i duhovito. ≥Ukoliko ste prosječan Hrvat, onda ste sigurno pogledali pokoju epizodu turskog serijala „Šeherezada“ koji se donedavno prikazivao u Hrvatskoj, pa samim time možda imate i neki komentar?Ja doista po svemu jesam neki prosječni Hrvat, osim po tome. Nisam pogledao više od minu-te Šeherazade. Al’ i po tome sam shvatio da je riječ o nešto većem produkcijskom standardu nego što smo navikli u meksičkim sapunicama,

a patos koji tamo dominira je tako svojstven ovim prostorima, pa me ne čudi njezin uspjeh. ≥Ako se ne varam izjavili ste da nemate idole, međutim koja ili koje osobe su imale najveći utjecaj na Vas, i u poslovnom i pri-vatnom segmentu, te kakve ljude cijenite i kojim vrijednostima želite naučiti svoju djecu? Pa takve ljude obično vidim tu negdje oko sebe, među mojim prijateljima, poznanicima, kolegama ili čak nekim nepoznatim ljudima čije sam priče gledao ili čitao. Nastojim nešto dobro vidjeti u svakome s kim kontaktiram, od svakoga ponešto naučiti. I uglavnom uspi-jevam - nisu svi anđeli, pa ni ja, ali u svakome od nas ima nešto anđeoskog praha…

≥Kako ste upoznali svoju suprugu, kako ste ju osvojili, koliko dugo ste u braku i, najbitnije, kako ste znali da je ona prava? A pa eto, ona je pravi anđeo. Stvarno. Već sa-mim tim što je 11 godina u braku sa mnom: Trpi moj posao, moje radno vrijeme i moje frustracije; zaslužuje neki orden. Divna i njež-na osoba koja iz svakoga izvuče ono najbolje - ne bih mogao bez nje.

≥Za kraj, „odjavite“ intervju s nekim sa-vjetom, porukom, citatom ili možda čak i nekim dobrim slavonskim receptom...?Recept ste već dobili u prvom pitanju, mogu tome još dodati i „Krumpir s rižom“. Znam da zvuči nevjerojatno glupo, ali to mi je jedino jelo koje mogu jesti bez mesa. Radi se, već pogađate, od ploški krumpira posutih rižom pa tako par redova naslažete u tepsiju, krum-pir na vrhu, zalijete s malo ulja i puno mlijeka i držite u pećnici 45 min na 200 C°. Pred kraj zamutite vrhnje i jaja prelijete, i još par minu-ta zapečete. S tim sam zaveo suprugu - ona je naime vegeterijanka, he.

odjava J

1 Zoran Šprajc; „Moja istina o Angelini Jolie“, MZB d.o.o, Zagreb, 2007.

Drugi razlog zbog kojeg putujem je malo duži; jer kako objasniti čovjeku svoje snove, kojim riječima opisati ne-

što što voliš, nešto što te ispunjava i čini sret-nim. Mislim da niti jedna riječ ne može opisati proživljene trenutke, doživljaje i osjećaje na putovanjima. Kako dočarati jahanje na devi kroz Saharu ili slonu kroz džungle sjevernog Tajlanda, kako dočarati prometni kaos Sai-gona i Bangkoka, užurbanost Singapura, uz-buđenje tijekom noćne trke F1 u Singapuru, druženje i noćenje s plemenima u džungli na granici Burme i Tajlanda, poglede na zvijezde uz zvuk i miris džungle, maženje i šetnju sa tigrovima, bamboo rafting, noćni život Kuala Lumpura, istraživanje hramova Angkor Wata, kupanje na Maya Beach (iz filma Žal), ronjenje u Indijskom oceanu sa kornjačama, baraku-dama, ispijanje Guinessa u Dublinu, atmosfe-ru na utakmici Celtic i Gl.Rangers, Olimpijski duh na OI u Ateni, ljepote Rima, Praga, Barce-lone, Beča, Budimpešte.... Preporučio bih svi-ma koji u sebi kriju svoje neostvarene snove

Halo, na putu samKolumna Nikole Barake >>>

da ih pokušaju ostvariti odmah, da ne čekaju prikladnije vrijeme jer nisu sigurni da će ga imati. Nemojte biti jedni od onih koji sanjaju svoje živote, nego budite jedni od onih koji žive svoje snove. U mojem slučaju su to puto-vanja, kod vas je nešto drugo, ali najvažnije je nikad ne dopustiti nekom da vam kaže da ne-što ne možete. Ako se želite sami ograničavati onda je to u redu, ali nemojte dati drugima da to čine za vas. Ako imate san, morate ga zašti-

titi. Kad ljudi ne mogu nešto sami učiniti, žele vam reći da i vi to ne možete. Ako nešto želite, učinite to. Znam iz vlastitog iskustva, kad sam odlučio otići na putovanje 40 dana po jugoi-stočnoj Aziji pa su mi ljudi govorili: ˝Pa otkud sad to, što ćeš u Kambođi ili Vijetnamu? Pa otet će te! Pa u Kambođi su bili crveni Kme-ri, u Vijetnamu je bio rat!», međutim meni to nije bilo bitno jer sam znao kakve su situaci-je u tim zemljama, ali u ovoj priči uopće nije bila bitna situacija u tim zemljama, nego je bio problem što sam izašao iz njima poznatih okvira i što za razliku od njih imam hrabrosti uputiti se u takvu avanturu. Iako sam znao kakva je situacija u tim zemljama, nisam mo-gao predvidjeti sve moguće probleme i opa-snosti. Posljednjih nekoliko dana prije puta držala me užasna nervoza, međutim sve se raspršilo onog trenutka kad je avion poletio prema Londonu. Jedno ogromno olakšanje sam osjetio tog trenutka i ništa me više nije moglo spriječiti da počnem živjeti svoje sno-ve slijedećih 40 dana, koji su doista bili neo-pisivi, životopisni, neponovljivi, nezaboravni. Na tom putovanju postao sam svjedok nekih scena, doživljaja koji će ostati sa mnom tije-kom čitavog života i uvijek u trenutku poteš-koća pružat će mi radost i olakšanje.Što sam naučio na putovanjima? Naučio sam poštivati različitosti jer nešto što je drugačije ne znači da je loše, naučio sam gledati no-vim očima na poznate stvari, naučio sam biti otvoren prema novim stvarima, izazovima, avanturama, naučio sam da je život dar te da ga ne smijem potratiti, shvatio sam da trenut-ci čine život i da trebaju biti ispunjeni lijepim uspomenama, doživljajima, avanturama, shvatio sam da čovjek mora ići za svojim sno-vima jer ćete u protivnom biti napola zadovo-ljan, napola tužan. Uvijek će žaliti za onim što je propustio, za onim što nije doživio. Imat će odličan posao, odličan auto, odlična prima-nja, ali sve to neće mu moći vratiti izgubljene snove i ugasiti osjećaj neispunjenosti. Zašto djeca vole sportaše? Zato što oni slijede svo-je snove! Pa sam Mark Twain je rekao: «Za 20

«Svijet je kao knjiga - onaj tko ne putuje pročita samo prvu stranicu.» Mislim da ova poslovica daje odgovor na pitanje «Zašto putovati?». Jedan od razloga zbog kojeg sam se ja odlučio putovati je taj što me je potakla želja da iz svog svakodnevnog života pronađem put u čudesan svijet koji nas okružuje. Mislim da puno ljudi zapravo nije svjesno koji nas predivan, raznolik i čudesan svijet okružuje i smatram da je šteta proživjeti na ovoj plan-eti i ostati začahuren samo na jednom mjestu.

Piše Nikola Baraka

travanj 2011.20

Najveće prepreke vezane za mlade i putovanja je upravo novac, ali ukoliko se dobro or-ganizirate, odnosno unaprijed rezervirate letove aviona i sami riješite logističke probleme vezane za smještaj i prehranu, onda troškove putovanja zai-sta možete svesti na minimum.

godina više ćete žaliti za onim stvarima koje niste učinili, nego za onim što ste učinili.» Gdje sam bio, koje sam zemlje obišao? Dosa-da sam posjetio Englesku, Škotsku, Irsku, Špa-njolsku, Francusku, Monako, Vatikan, Italiju, Sloveniju, Austriju, Mađarsku, Češku, Rumunj-sku, Bosnu i Hercegovinu, Grčku, Tunis, Male-ziju, Singapur, Vijetnam, Kambođu, Tajland. Koliko je god Europa različita unutar sebe, ipak pruža sliku jedne kulture; pa zato da bi ste osjetili promjenu, trebate otputovati van Europe u zemlje Dalekog istoka, Afrike, Juž-ne Amerike koje će vas osvojiti bogatstvom mirisa, okusa, boja, kontrasta i spektakularnih krajolika savršeno stopljenih u jednu cjelinu. Mnogi me pitaju na koji način putujem, ko-liko sve to košta, kako plaćam? Najveće pre-preke vezane za mlade i putovanja je upravo novac, ali ukoliko se dobro organizirate, od-nosno unaprijed rezervirate letove aviona i sami riješite logističke probleme vezane za smještaj i prehranu, onda troškove putovanja zaista možete svesti na minimum. Ja uvijek putujem u vlastitom aranžmanu - preko in-terneta unaprijed kupim dosta povoljnije avi-onske karte, sredim izlete, rezerviram hotele, raspitam se za dobre i povoljne restorane i putovanje može započeti. Neka putovanja su skuplja, neka jeftinija, ali ja na svoja pu-tovanja ne gledam kao na trošak nego kao ulaganje u vlastito iskustvo koje će mi sutra pomoći kako u privatnom tako i u poslovnom životu, a na kraju krajeva bar ću imati i nešto pričati svojim unucima.Razmišljajući o svim putovanjima, predložio sam prijateljima da osnujemo Udrugu u kojoj ćemo okupiti sve one iz Šibenika koji putuju i povezat se sa ostalim putnicima iz Hrvatske. Iz te ideje se rodila Udruga za promicanje pu-tovanja među mladima “Hrvatski klub putni-ka”, odnosno Association for the promotion of travel among young people “Croatian tra-vel club” kojoj je cilj ukazati na to da putova-nje oplemenjuje, da mlada osoba dok putuje ubrzano stječe nova znanja i razvija «mož-dane vijuge» za kritičko sagledavanje svijeta oko sebe i na taj način, što je od izuzetne važ-nosti za svako društvo, priprema čovjeka za izazove koji ga očekuju u budućnosti – zapo-slenje, odgovornost prema zajednici, obitelji. Što se tiče zaposlenja, nažalost u Hrvatskoj kod poslodavaca još uvijek vlada percepcija kako je putovanje uzaludno trošenje vreme-na i novaca, dok iz razgovora s našim kolega-ma iz ostatka Europe i svijeta saznajemo da je to kod njih sasvim normalno čak i poželjno nakon studiranja otići godinu dana na puto-vanja te da takvu praksu poslodavci izrazito cijene. Isto tako ciljevi ove udruge su okuplja-nje, povezivanje osoba koje putuju svijetom radi druženja i razmjene iskustava, zatim or-ganiziranje predavanja, seminara, okruglih stolova, savjetovanja te pomoć pri organiza-ciji i realizaciji putovanja, izdavanje stručnih publikacija iz područja djelatnosti Udruge, razvijanje programa međunarodne suradnje te uključivanje u rad međunarodnih udruga, razvijanje tolerancije prema ljudima druge vjere, rase te organiziranje avanturističkih

ekspedicija i promicanje Republike Hrvatske kao turističke destinacije. Pošto nismo željeli osnovati Udrugu samo formalno, već da ra-dimo na promicanju putovanja među mla-dima, stoga smo odlučili organizirati 13.05. u Šibeniku tribinu o putovanjima na kojoj će prisustvovati poznati hrvatski putopisci i globtrotteri Hrvoje Šalković, Robert Pauletić, Stipe Božić, Davor Rostuhar, Tomisalv Perko, Boris Veličan, Krešo Raguž, Miro Aščić, Hrvoje Ivančić, dr. Katarina Ca-rić. S tribinom ćemo spojiti izložbu naših fotografija i humanitarni kon-cert čija je namjena pomoć sirotištu u Tanzaniji u kojem trenutno volontira, preko Udruge «Kolajna ljubavi», moja kolegica iz srednje škole Jelena Auži-na. Naime, trenutni kapacitet sirotišta nije adekvatan za prijem nove djece tako da moraju izgraditi novo sirotište i mi smo im odlučili pomoći koliko bu-demo mogli. Isto tako radimo i na «Putovanju oko svijeta u 60 dana» na koje planiramo krenuti na ljeto za vrijeme pauze iz-među semestara, s tim da bi puto-vanje podijeli na nekoliko dionica i ponudili našim članovima da nam se pridruže ovisno o tome koji ih dio puta interesira. Putovanje bi izgleda-lo ovako: Zagreb - Moskva - transsi-birskom željeznicom do Ulanbatora-Peking (Kineski zid), Xian (Vojska od terakote), Hong Kong, Macao, Kuala

Lumpur, New Delhi-Agra (Taj Mahal) - Tokio - Lima - Cuzco - Machu Picchu – Jezero Titicaca - La Paz-Buenos Aires - Rio de Jeneiro - Hava-na-London - Marrakesh - Gibraltar - Lisabon - Madrid - Alhambra - Barcelona - Zagreb. Zbog velikih troškova pregovaramo sa sponzorima koji bi sponzorirali naše putovanje, a za uz-vrat će dobiti marketinški prostor u medijima preko majica (na kojima će biti otisnut logo svih sponzora) u kojima ćemo se fotografirati za putopise koje ćemo objavljivati u dnevnim i tjednim novinama s kojima smo postigli do-govor.Nadam se da ću vam kroz ovu kolumnu pri-bližiti ovaj čudesan svijet koji nas okružuje, srušiti iluzije i pokazati da je uobičajeni strah i otpor prema odlasku na put neopravdan. U međuvremenu, ja sam odlučio ponov-no živjeti svoje snove i u sljedećem broju ću vam ispričati doživljaje sa putovanja po Francuskoj, Belgiji, Nizozemskoj i Luksem-burgu na koje krećem 13.04. Do sljedećeg puta razmislite o svojim snovima i počnite ih ostvarivati...

travanj 2011.

Što se tiče zaposlenja, nažalost u Hrvatskoj kod poslodavaca još uvijek vlada percepcija kako je putovanje uzaludno trošenje vremena i novaca, dok iz raz-govora s našim kolegama iz ostatka Europe i svijeta sazna-jemo da je to kod njih sasvim normalno čak i poželjno nakon studiranja otići godinu dana na putovanja te da takvu praksu poslodavci izrazito cijene.

Kolumna Nikole Barake >>>

21

Intervju >>>

Slovenija – mala država koja je česta tema viceva. Osim po vicevima, ova predivna mala država poznata je i po

drugim stvarima. Počevši od predivnih pla-nina, nastavivši s uspješnim sportašima, a u te bisere koje Slovenija nudi svakako možemo ubrojiti i glazbu. Pretpostavljam da se sad slatko smijuckate, no Slovenija je oduvijek u glazbi nudila puno više od narodnih poskočica „Piha veter s Triglava“ i „Oblečem si oblekico“: Za vrijeme novog vala Slovenija je glazbenu scenu „rasturi-

glas koji zatreperi u srcu

Možeš li ukratko opisati kako si se počela naviti pjevanjem? Slobodno neka bude opširan odgovor - kako si počela pjevati, gdje, koji ti je prvi nastup, jesi li bila u ka-kvom bendu, zboru i sl.≥ Pjevam od malena. Naravno, to u početku nije bilo ništa ozbiljno. Od prilike u svojoj petoj godini imala sam privatne nastupe na balko-nu nonine kuće, a najdraža publika su mi bili slučajni prolaznici i susjedi (moje stalne gošće, ha ha). Kao klinka sam pjevala na lošinjskom festivalu, kao gošća na nekim drugim festivali-ma, Turbo Limach Show, Dobro jutro Hrvatska itd. Kada nešto voliš onda se na tom području puno krećeš i sve te zanima, tako da sam od osnovne pa sve do danas imala prilike pjevati s mnogo ljudi, na mnogo mjesta,u nekoliko ben-dova, a trenutačno sam član zbora Izvor s Treš-njevke, a s njime i sudionik mnogih projekata.

Trenutno pjevaš u bendu Gušti. Kako si došla do njih, ili su oni došli do tebe?Nameće se pitanje kako to da nisi u nekom bendu iz Hrvatske? Da li je to bila stvar tvoje želje ili nečeg višeg (radni uvjeti, pla-ća, perspektiva, ambicije…).≥ Guštija sam upoznala preko zajedničke kolegice. Bila sam pozvana na audiciju, nakon čega su se oni odlučili na suradnju. Nije mi bitno da li se radi o bandu iz Hrvatske, Slove-nije ili bilo koje druge zemlje. Cilj je raditi što volim i što će me malim koracima usmjeravati ka onome što što me uvijek privlačilo, a to je glazba. Naravno da je pri tome bitna kvalite-ta, kako umjetničkog izričaja tako i kvaliteta odnosa među članovima grupe.Gušti su slovenska pop grupa. Kako koti-raju na slovenskoj glazbenoj sceni, koliko godina grupa djeluje, …?

≥ Slovenska gl.scena je već dosta dobro upoznata s Guštijevom glazbom. Na sceni je već dugi niz godina, konkretnije od 1990. kad je Gušti postao član popularne rock grupe Bi-gFootMama. Prije se bend zvao Gušti in Polona. Što je bilo sa starom pjevačicom? Jesi li prošla na nekoj audiciji ili je tvoj angažman u bendu otprije sređen?≥ Gušti je odlučio nijansirati svoj izričaj, po-lako širiti horizonte, a opet ostati dosljedan svom prijašnjem stilu. Međutim, ponekad, iznoseći svoje ideje ne nailazimo na istomi-šljenike, stoga često dolazi do razilaženja.Upravo tako! Imala sam audiciju na kojoj sam uz pratnju benda morala izvesti neke od sta-rijih pjesama koje su mi oni zadali.Danas Gušti imaju veće ciljeve. Projekt je zamišljen kao glazbeni val koji preplavlju-

Ema Gagro

Piše Matej Perkov

la“ s bendovima poput Pankrta, Niet, Via ofenziva… U osamdesetima Anja Rupel i njen Videosex dali su Jugoslaviji pop zvuk koji je bio bar desetak godina ispred svog vremena – radili su nešto slično onom što je islandska Bjork radila kasnije. U deve-desetima slovenska scena nudi nove stvari – kvalitetnu glazbu koja je zarazila mase. Zablujena generacija, Multiball i Laibach spadaju u žešći zvuk poznat izvan granica te male države. Od pop glazbe tu je Gušti, slovenski glazbenik koji je svoju viziju pop

rocka pretakao u djelo. U suradnji s pjeva-čicom Polonom Kasal poharao je sloven-sku scenu pod nazivom „Gušti in Polona“, predstavivši javnosti odličan pop s nagla-skom na kvalitetnu produkciju glazbe i spotova. Novija budućnost donijela je pro-mjene – Polonu Kasal zamijenila je Ema Gagro, studentica treće godine VPŠ Liber-tas. U ovom broju Libertas news pripremili smo jedan intervju s veselom Emom, koja je već postala važna karika kod popularizi-ranja slovenske glazbe u Hrvatskoj.

travanj 2011.22

Intervju >>>

je Srbiju, Bosnu,… Možeš li nam reći nešto više o tome?≥ Hmm…, preplavljuje, da bar haha! Da, vi-zija Gušti projekta je biti slušan na području Slovenije, Hrvatske, BiH i Srbije. U pregovori-ma smo s izdavačkim kućama pa se nadam da ću uskoro nešto konkretnije moći reći o tome.Planirate li se predstavljati javnosti novim repertoarom ili i dalje izvodite pjesme koje je pjevala Polona?≥ Od starijih pjesama koje su na slovenskom jeziku izvodimo samo nekolicinu. Na koncer-tu je uvijek dobro podsjetiti publiku na stare dobre dane, odnosno „ubaciti“ u uho melo-diju koju već poznaju. No, većina pjesama je na hrvatskom, a to su one koje ulaze u novi, potencijalni projekt.Primjećujem da pjevaš na hrvatskom, dok je Polona pjevala na slovenskom. Ima neki posebni razlog za to?≥ Tada bend nije bio toliko orjentiran na područja izvan Slovenije, a odluka o tome na kojem jeziku će se pjesme izvoditi ovisi o samom vokalu. U glazbi je jako važno da se izvođač (bilo to pjevač ili svirač) poistovjeti s mislima i atmosferom u pjesmi. Bez obzira što radimo uvijek se traži određeni stupanj uvjer-ljivosti, a to nekako najbolje ispadne kad smo sigurni u ono s čime se koristimo, u ovom slu-čaju za mene su to uglazbljene riječi na hrvat-skom koje razumijem najbolje.Neki glazbeni kritičari smatraju da Gušti nemaju dovoljno pozornosti jer slovenska glazbena scena nije sazrela za njih. Kakvo je tvoje stajalište o toj tvrdnji? ≥ Mislim da je uvijek dobro pojaviti se na „nezrelom“ području jer baš takvo područje olakšava bendu da se istakne. Na kraju kraje-va, nije bit dati nešto što već svi poznaju, već otvoriti prostor za nešto novo.Gušti su dospjeli do MTV Adria, tj. pro-moviraju svoj zarazni zvuk pjesmom Sje-ne koja je dobar primjer kvalitetnog pop zvuka kakvog priželjkujemo na hrvatskoj sceni. Pjesmu ti pjevaš? ≥ Yes. Pjesma je vesela, ima prizvuka rocka, definitivno popa, a osobno u njoj čujem čak i elemente gospela. Tematski je okićena sar-kazmom i moram priznati da mi se to na sa-mom početku svidjelo iz razloga što se danas previše cijeni svijet u kojem ima malo opušte-nosti i prirodnosti i onoga što je iskreno. No, teško je kretati se pored sjena i biti uvijek u svakom trenutku osviješten i priseban, saču-vati svoje dostojanstvo i zato smo tešku te-matiku odlučili ispjevati na sarkastičan način.S bendom je, jednom davno, pjesmu Do-lgčas pjevala i Anđa Marić. Gušti je dakle grupa koja se priklanja Hrvatima. Misliš li da su na hrvatskoj estradi nedovoljno zastupljeni, tj. da bi ih hrvatska publika zasiguno prihvatila ukoliko bi dobili bolju priliku za promociju (više koncerata i sl.). ? ≥ Mislim definitivno da bi. Radi se samo o tome kakva je mogućnost pregovaranja s hr-vatskim izdavačkim kućama. To je zapravo je-dina prepreka, a što se tiče toga da li bi publika prihvatila takvu vrstu muzike, uopće me ne brine (to je moje osobno mišljenje). Kao što svi

znamo, nalazimo se u krizi, pa to povlači veliki oprez sa strane izdavačkih kuća koje moraju jako dobro proučiti sam projekat potencijal-nog benda, da bi se odlučili na suradnju. Da li se bend zanima za lakoglazbene fe-stivale, ili ide nekim svojim, odavno utvr-đenim putem? ≥ Pokušavamo se što više pojavljivati na fe-stivalima iz razloga što su to veći događaji na kojima nas veća masa ljudi može zamijetiti. Obično se radi o koncertima gdje nastupaju grupe sličnih glazbenih opredjeljenja. Tu su nastupi i u klubovima i TV-u, ali za sada je fo-kus na većim i otvorenim koncertima.Ima mnogo onih koji te smatraju kvalitet-nim vokalom. Jesi li u bendu našla dobar način za svoje umjetničke težnje? Ili da preformuliram pitanje - da li je to „to“, ili se više vidiš u nekom drugom glazbenom pravcu?≥ Iskreno, to nije bila „moja“ muzika, tako da sam sam se ipak trebala prilagoditi nečemu što je za mene novo. No, dobro je to što je stil benda mješovit i ostavlja puno prostora za im-provizaciju. Kada bi iste pjesme otpjevao net-ko drugi, one bi mogle zvučati puno drugačije.

Što Ema sluša u svom mp3 playeru? Kakvu glazbu najviše voliš, imaš li kakve uzore?≥ Najviše volim Soul i nekomercijalni RnB. Osim toga na mom mp3-u može se naći hip hop, nešto bluesa, dancehalla, reggaea (Izvo-đači: Anthony Hamilton, Maxwell, Jay Z, Eric Roberson,Lauryn Hill, Dwele, Beyonce, Jill Scot, Gyptian,Jazmine Sullivan...).Imam uzore i mislim da svatko treba imati svog uzora, ne iz razloga da imamo nekoga koga ćemo oponašati, već da od tuda crpimo motivaciju i kreativnost.Kakvo je tvoje mišljenje o hrvatskoj pop sceni?≥ Ima nekolicina dobrih i kvalitetnih izvođa-ča, ali još uvijek premalo onih koji su spremni „izići iz okvira“. Cool su mi Jinxi, Elemental, Natali Dizdar, TBF ...Kako se obično pripremaš za live nastup, imaš li treme?≥ Imam malu tremu, ali kad svirka počne sve „goes with the flo“.Imati tremu znači ništa dru-go nego da ti je stalo do onoga što radiš JKada ćeš nas pozvati na neki zagrebački koncert?≥ Dobivate svi pozivnicu čim doznam datum!

23travanj 2011.

TAJNELJUDSKOG

MOZGA

Blenda 2,8 >>>

Piše Esad Avdić

A li nešto drugo intrigira kada se počne promišljati o naslovljenoj temi. Što je presudilo da je u materijalnom univer-

zumu nastalo i nešto nematerijalno - svijest iz koje se razvio ljudski mozak, njegova duša, ljudska samosvijest i ljudsko znanje o tome svemu?Zašto je ljudska vrsta otišla nekoliko koraka dalje u odnosu na ostatak nastanjenih na ovom planetu?

Homo sapiensPočeci ove priče sežu u daleku prošlost odnosno u trenutak kada su se među inim životinjskim vrstama nalazili i hominidi (porodica primata u koju se, pored čovje-kolikih majmuna, ubraja i čovjek  - Homo sapiens). Proučavanja o porijeklu homo sa-piensa  ukazuju na bivše postojanje drugih homo vrsta koje su izumrle. Dok su neke od ovih vrsta možda bile preci homo sapiensa, mnoge su vjerojatno bile srodničke vrste, tj. ljudski rođaci, koji su se vremenom odvojili od ljudske razvojne linije. Neke od tih vrsta su: homo habilis (živio je između 2,4 i 1,5 mil.g. p.n.e., imao je manje kutnjake i veći mozak od australopiteka i pravio je oruđe

od kamena), homo erectus (živio je između 1,8 i 0,70 mil.g. p.n.e., najpoznatiji primje-rak  pekinški čovjek, prosječna visina mu je bila 120cm), homo sapiens idaltu  (živio je prije oko 160.000 godina i smatra se za ljudsku podvrstu i to je najstariji suvremeni čovjek poznate anatomije), homo floresien-sis (živio je prije 12.000 god. a zbog niskog rasta poznat je kao  hobit), homo neander-thalensis (živio je između 250.000 i 30.000 god. p.n.e., poznat i kao Homo sapiens ne-anderthalensis, spada u podvrstu Homo sa-piens, ali ipak neandertalci nisu naši preci) i na kraju homo sapiens. Homo sapiens živi na planeti Zemlji od prije oko 200.000 godina pa do danas, a „sapiens“ znači „pametan” ili „razuman”. Homo sapiensi su jedini preživje-li iz plemena ljudi. Nesumnjivo je da je presudnu ulogu u op-stanku homo sapiensa, kao predstavnika ljudske vrste u rodu hominida, odigrala evo-lucija mozga, odnosno evolucija svijesti koja ju je pratila.

Evolucija mozgaI tu zapravo počinje naša priča o tajnama ljudskog mozga - započinje s gomilama

pitanja. Kako se materija uspjela tako izdi-gnuti iznad sebe same i stvoriti čovjekovu svijest, a čovjek je svjesnom spoznajom stvorio svijet u kojem živi!? Mozak je u svojoj evoluciji sam sebi stvarao repertoar funkcija u povratnoj vezi s funkci-oniranjem tijela. Svijest ga je vodila do sve veće upotrebe ruke kao oruđa za samoo-držanje, ruka i mozak su uzajamno rasli. Mozak je povećavao svoju funkcionalnost upravljajući sve većim repertoarom pokreta ruke, naročito šake i prstiju. Paralelno s tim se razvijala i svjesna spoznaja mogućnosti precizne motorike prstiju. Tada kao da mu je postalo jasno da iz te komunikacije sa sa-mim sobom razvija u sebi i sredstva za dalji razvoj komunikativnih sredstava i da su ona neophodna za njegovo održanje.Njegova prva komunikacijska sredstva su bila umreženost njegovog mozga i vidljivi pokreti tijela, produkt biološke evolucije. Mozak je pamtio i sam sebi bilježio trago-ve tih pokreta stvarajući u sebi motoričke karte po kojima se dalje orijentirao u po-kretu. Pokret se razvijao, diferencirao i po-stajao sve upotrebljiviji. Pokret kao disanje se odjednom počeo i artikulirati. Uzdasi su

travanj 2011.24

Pripremajući se za pisanje ovog teksta došao sam do spoznaje koja mi je cijelo vri-jeme doslovno stajala pred nosom. Tajna ljudskog mozga ostat će zauvijek tajna! Naglasak je na zauvijek. Da bi se ukratko objasnila ovako smjela tvrdnja dovoljno je upitati se tko tu koga ili što treba razotkriti i u hipu smo se našli u misaonoj petlji kojoj je izučavatelj i izučavano jedan te isti subjekt. Dakle, nikada do kraja ne bi mogli izbjeći dozu subjektivnosti.

Pripremajući se za pisanje ovog teksta došao sam do spoznaje koja mi je cijelo vri-jeme doslovno stajala pred nosom. Tajna ljudskog mozga ostat će zauvijek tajna! Naglasak je na zauvijek. Da bi se ukratko objasnila ovako smjela tvrdnja dovoljno je upitati se tko tu koga ili što treba razotkriti i u hipu smo se našli u misaonoj petlji kojoj je izučavatelj i izučavano jedan te isti subjekt. Dakle, nikada do kraja ne bi mogli izbjeći dozu subjektivnosti.

25travanj 2011.

Blenda 2,8 >>>

isto tako postajali znak komunikacije, kao i smijeh, plač, vrisak. Mozak je i to pamtio i stvarao nove karte u kojima je smještao cen-tre za govor, smijeh, plač, vrisak. Tako je u mozgu nastalo središte artikuliranog govora. Pokret i misao su se spojili u komunikaciono sredstvo koje je čovjek mozgom i svjesnošću dalje razvijao. Mozak je u tom momentu po-stao interpret ljudske svjesnosti. Moglo bi se reći da se čovjek, u trenutku odluke da govori, odlučio i na daljnji razvoj svog mozga, a time se odlučio i na daljnje školovanje svoje svje-snosti. Razvojem govora stvorio se selekcijski pritisak, pod kojim se razvijala i čovjekova osobnost. Tako se pored svijeta čovjekove stvarnosti počeo razvijati i svijet izgovorenih riječi i on se, također, počeo širiti. Nastajao je jezik, koji svaki od nas mora naučiti, a za njegovo uče-nje su neophodni poticaji izvana. Jezikom stvoreni novi svijet, pun lica i priča, koji čovjek predaje dalje, kao što predaje i svoje gene. Biološka evolucija je stvarala sve savršenije biće, biće koje je misleći počelo djelovati na formu i ugodu svog života. 

Sposobnost pamćenjaI netom što završih prethodni odlomak pro-struji mi kroz mozak spoznaja kako se ne mogu sjetiti kakvu sam ja to priču htio ovdje napisati, ali utješi me druga spoznaja da je to vjerojatno zato što se, kao i kod svih ostalih, moj mozak može sjetiti samo nekoliko stvari u isto vrijeme. Riječ je o informacijama koje se pohranjuju u kratkotrajnu memoriju, koja se još naziva i „radna memorija“, a odnosi se na in-formacije kojima u sadašnjosti operativno ba-ratamo. Maksimalan broj takvih informacija je 3 do 4. Tješim se da nema mjesta zabrinutosti. Ali da nemamo sposobnost pamćenja bili bi

jelu knjigu nakon samo jednog čitanja. Oba-veza starih brahmana je bila da cijele epove prenose usmeno s koljena na koljeno.Novije metode radiološkog istraživanja po-mažu znanstvenicima da otkriju tajne ljud-skog mozga i njegovog funkcioniranja, npr. funkcionalna magnetska rezonancija poka-zuje promjene u krvotoku mozga ispitani-ka prilikom izvođenja različitih aktivnosti. Christine Smith, znanstvenica sa Sveučilišta Kalifornije u San Diegu, koristila je tu meto-du gledajući kako ljudski mozak pohranjuje sjećanja i zaključila slijedeće: “Teško je reći gdje točno je određeno sjećanje pohranje-no u mozgu. Sjećanja su – recimo to tako – razbacana po čitavom mozgu. Memorija je dinamično vlasništvo mozga kao cjeline, a ne nekog određenog područja. Ona se isto-vremeno ne nalazi nigdje i nalazi se svuda u mozgu”. Jedno od područja za koje se zna da su povezana sa stvaranjem sjećanja je hipo-kampus. Ako oštetite hipokampus, dobivate klasičnu amneziju kod koje imate problema sjetiti se novih stvari. Hipokampus vam treba za sjećanja koja su stara od jedne do deset godina, a nakon toga se njegova uloga sma-njuje, a kora mozga preuzima podržavanje prizivanja starijih sjećanja. Ali unatoč ovim objašnjenjima još uvijek nemamo objašnjenje zašto neki ljudi bolje, brže i više pamte.  Sve upućuje na to da se „krivca“ za to može naći u neuronima. Komu-nikacija se između pojedinih dijelova mozga u koje se, kako već rekosmo, pohranjuju sve informacije koje primamo našim osjetilima, odvija putem neurona. Nobelovac Susumu Tonegava vjeruje da ljudi uče jačajući veze između pojedinih stanica mozga i stvarajući prohodnije putove za nervne signale. Dešifri-ranjem komunikacije neurona došlo je i do razumijevanja procesa odgovornih za motor-ne radnje, motivaciju, raspoloženje, učenje, pamćenje, ali i za nastanak neuroloških i psi-holoških oboljenja. Za prijenos signala izme-đu pojedinih dijelova mozga nije nužno ni da se neuroni međusobno dodiruju jer imaju sposobnost komuniciranja na daljinu odno-sno informacija se prenosi tako što neuron emitira informaciju (kao radio signal) koja se raspoređuje u hipokampusu te postaje do-stupna za korištenje većem broju neurona koji su povezani sa korteksom (naboranim gornjim dijelom mozga). Učenje ne dovodi do „pregrijavanja“ mozga

u gadnim problemima jer bez pamćenja ne bismo mogli učiti, raditi, ni obavljati svakod-nevne životne zadatke. Bili bismo vječna no-vorođenčad jer bi nam sve izgledalo potpu-no novo, nepoznato i prvi puta viđeno. Ipak, pamćenje se ne može definirati, odnosno princip na kojem ono funkcionira za sada je neotkriven. Nema to čak previše veze ni sa te-orijom kako koristimo samo 4% svog mozga (ponegdje se spominje i brojka od 10%), jer prava je istina da koristimo svih 100%. Naime, kod skeniranja mozga vidljivo je da ne posto-je mrtve zone (osim u slučajevima ozljeda), ali to što se većina ljudi ne može sjetiti što je objedovala npr. dana 03.02.2000.g. ne znači da taj podatak nije pohranjen negdje u pod-svijesti. Mozak sam cenzurira i filtrira podatke koje pamtimo kako ne bi došlo do „pregrija-vanja“ i „kratkog spoja“. Naravno da među nama, a i povijest bilježi takve primjere, postoje ljudi sa fascinan-tnom sposobnošću pamćenja. Nesumnjivo jedan od najpoznatijih je Wolfgang Ama-deus Mozart, odnosno crtica iz njegovog djetinjstva kada je sa samo 14.god. u crkvi Sv. Petra u Rimu prisustvovao izvedbi mu-zičkog djela komponiranog za dva zbora čije su se note čuvale u tajnosti, a djelo se izvodilo samo dva puta godišnje. Mlađahni Mozart je nakon izvedbe note zapisao bez greške.Tibetanski lame su pak imale učinkovite me-tode pamćenja tako da su mogli zapamtiti ci-

Wolfgang Amadeus Mozart

travanj 2011.

Stuart Hamerof, autor knjige „Najsavršeniji kompjutor“ te ujedno vodeći istraživač bio-molekularnih informacijskih procesa, drži da svijest egzistira na nivou svake stanice, a ako je tomu tako postavlja se pitanje da li stanice međusobno komuniciraju telepatski!? Ruski učenjaci u Novosibirskom institutu za klinič-ku i eksperimentalnu medicinu izveli su vrlo zanimljiv opit: u dvije prozirne, hermetički

zatvorene kvarcne posude postavili su iste jednostanične monokulture. U prvu posudu ubacili su smrtonosni virus i monokultura je uginula, ali se razboljela i uginula i ona u drugoj posudi, koja nije bila zaražena, a za-tim su postavili treću, četvrtu, petu, ..., desetu posudu i u svima su monokulture podlegle smrti u lančanoj reakciji. Osim vizualnog kon-takta, svi drugi nama poznati i mogući nači-

ni primopredaje virusa bili su isključeni, a s obzirom na to da stanice nemaju oči, ipak se među njima prenijela informacija koja je bila sposobna da ubija.

Savanti – genijalci ili…?Priča bi ovako nizana mogla imati svoj predvi-div svršetak da se u ljudskoj vrsti nisu pojavili ljudi s fascinantnim memorijskim sposobno-stima - savanti.Savanti su ljudi koji su mentalno ispod pro-sjeka prosječne populacije, ali se razlikuju po tome što imaju razvijen talent za neko speci-fično područje. Otud i pojam „savantizam“ koji označava rijedak sindrom, ali i stanje u kojem osoba s autizmom ili nekim drugim ozbiljnim mentalnim nedostatkom ima neku briljantnu specifičnu sposobnost koja je u kontrastu s njezinim općim intelektualnim stanjem. Takvo stanje može biti urođeno ili prouzročeno razli-čitim ozljedama mozga. Većina onih koji ima-ju savantizam pamte svaki detalj svog života, znaju svaki dan napamet, svaku knjigu koju su pročitali, imaju memorijsko pamćenje, ali su najčešće ispodprosječno inteligentni. Imaju iznimne memorijske sposobnosti, ali ne mogu te informacije povezati u smislenu cjelinu. Među najpoznatije savante svakako je spa-dao Kim Peek koji je poslužio kao inspiracija za film „Kišni čovjek“, a preminuo je prosinca prošle godine u dobi od 58. g. Kim Peek je u svom životu pročitao pre-ko 12.000 knjiga i znao je svaku napamet, od riječi do riječi. Čitao je po dvije stranice istodobno, svakim okom po jednu, ali u sva-kodnevnom životu je bio potpuno ovisan o očevoj pomoći. U povijesti čovječanstva nije zabilježen takav slučaj i zato mu je nadjenut nadimak Megasavant. Jedini problem u nje-govom fascinantnom talentu bio je taj što on nije imao pojma o značenju pročitanih riječi. Vrijedan spomena je i Howard Potter  koji

Blenda 2,8 >>>

Neuroni – prenositelji informacija

26

travanj 2011.

posjeduje iznimnu matematičku sposobnost, a najdraža zabava mu je izračunavanje kva-dratnog korijena. Komplicirane jednadžbe rješava u glavi, ali ne može im dati smisao. IQ mu je ispod 90! Matt Savage je dječak koji je preko noći u dobi od samo 6 godina naučio sam svirati klavir. Danas svira s najvećim jazz majstorima, s 14 godina je izdao svoj CD. Sva-kako posjetiti www.savagerecords.com ili na nekoj od društvenih mreža poslušati to van-serijsko umijeće. Matt Savage je autističan. Možda je slučaj Orlanda Serrella najbolji pri-mjer o svoj moći i snazi ljudskog mozga koja neiskorištena čuči u rezervi, vjerujem za naše dobro. 1979.g. Orlando Serrell je bio tipičan 10-godišnjak zaljubljen u baseball. Igrajući baseball sa svojim vršnjacima, tog kasnog ljeta ‘79. g., dobio je udarac lopticom u lijevu sljepo-očnicu od čije jačine je pao na zemlju i ostao ležeći neko vrijeme. Nekoliko trenutaka kasni-je se pridigao i nastavio sa igrom. Osim glavo-bolje, koja ga je s vremena na vrijeme mučila, nije našao razloga da roditeljima spominje taj trenutak. Glavobolja je vremenom nestala, ali je Orlando uočio svoju nenadanu sposobnost „kalendarskog računanja“ zbunjujuće složeno-sti. Osim toga, dobio je sposobnost da se može sjetiti vremenske prognoze svakog dana svog života od dana svoje neobične nesreće. Kako to obično biva postao je zanimljiv i me-dijima pa je nakon pojavljivanja u lokalnim novinama 2002. g. uslijedio poziv od NBC-a. Pozvali su Orlanda da posjeti Sveučilište Co-

Blenda 2,8 >>>

lumbia u New Yorku radi obavljanja uspored-nog testiranja funkcije rada njegovog mozga s radom mozga, uvjetno rečeno, normalnih ljudi. Za njega znanstvenici upotrebljavaju termin „umjetni savant“.

Jesmo li sretni sa 4%?Što je to što Orlanda Serrella čini tako poseb-nim? Da li on može biti ključ ka ljudskoj geni-jalnosti? Odnosno, da li spoznaja da stimula-cijom dijela mozga svi možemo dostići razinu genijalnosti Orlanda Serrella ili bilo kojeg dru-gog genijalca? Samo istraživanja i vrijeme koje dolazi može ponuditi pravi odgovor. Svatko od nas vjeruje da živi direktno u svijetu koji ga okružuje, da su predmeti i događaji dio tog svijeta, i da su baš takvi kakve ih vidimo, osjećamo i doživljavamo. Ali možda je prava stvarnost nešto drugačija. Ne događa li se svi-

Pamćenje – izvanredna memorija je uobičajen dodatak savant sindromu, ali također može sama po sebi biti vještina. Postoje slučajevi gdje su savanti pamtili statističke podatke o populaci-jama, telefonske imenike, rasporede vožnje autobusa i sl.Računanje – izvanredna sposobnost brzog zbrajanja, množe-nja, korjenovanja i ostalih računskih operacija.Kalendarsko računanje – često uključuje sposobnost imenova-nja dana u tjednu u bilo kojem vremenu – od prije 50 godina pa sve do idućih 40 000 godina.Glazbene sposobnosti – uobičajena vještina savanata koji imaju savršenu boju glasa i mogu odsvirati bilo koji glazbeni komad ako čuju samo jedanput (vjeruje se da je W.A. Mozart pripadao ovoj skupini).Slikarske sposobnosti – nisu toliko uobičajene kao glazbene sposobnosti, ali najčešće se očituju u izrazitom crtanju, kipar-stvu i slikanju.Govorne sposobnosti – jako rijetke, ali postoji dobro dokumen-tirani slučajevi, gdje su savanti s urođenim oštećenjima središ-njeg živčanog sustava mogli prevoditi i pisati na 15 do 20 stra-nih jezika.

jet, u kojem vjerujemo da živimo, u našoj glavi, jer ga tu, među milionima neurona i njihovih veza, konstruira naš mozak!? U mozgu su kanali informacija - naša jedina, živuća, veza sa stvar-nosti. Doživljaj realnog svijeta je naša apstrak-cija, a ne replika onoga što se nalazi oko nas.Nije li sve ono što mi spoznajemo i vjeru-jemo da je stvarnost, zapravo, samo    iluzija naše svjesne spoznaje!? Uvjereni da živimo slobodno, mi smo u stvari zarobljenici, svaki svog mozga i njegove volje.Ili je možda i to umišljaj, a pravi odgovor ipak treba potražiti u vezi između racionalnog (mozga) i duše? Odnosno vjerovanju da nad mozgom vlada neka druga sila, nazvana sa-mosvjesnost, koja opet svoje izvorište ima na nekim drugim razinama. Ili rečeno Kantovim argumentom, “...zvjezda-no nebo nad nama i moralni zakon u nama”.

Najčešće vještine koje se javljaju kod savanata:

Kim Peek – inspiracija za film „Kišni čovjek“

Orlando Serrell – „umjetni savant“

Matt Savage – klavirski virtuoz

27

Intervju >>>

Recite mi nešto na talijanskom, barem 2 rečenice.≥ Kruno: Sono al verde. Ha,ha,ha! ( Bez pre-bijene sam pare.)Va bene (u redu). Ha, ha, ha!≥ Marijana: Che cosa voi che ti dica? (Što že-liš da ti kažem?)Alora, come va alla Bocconi? (Dakle, kako je na Bocconi-u?)≥ Marijana: Splendido. Magnifico. (Sjajno. Veličanstveno.)Zašto baš Bocconi i kako se stvorila ideja gostujućeg studenta?≥ Kruno: Pa, ne znam što bih ti rekao. Učim talijanski već godinu i pol. Krenuo sam od nule. Upravo je glavni razlog mog odlaska u Italiju bilo učenje jezika i to preko ABC škole koja je u suradnji s talijanskim Ministarstvom za kulturu. Želio sam otići u Italiju. Bio sam u Veroni mjesec

dana prošle godine, a sad sam želio opet malo do Italije i to da završim 1 semestar i da usput malo učim talijanski. Onda sam se raspitao koji su to fakulteti koji imaju predavanja na engle-skom. Od ministarstva sam dobio odgovor da predavanja na engleskom jeziku drže Bocconi i još jedan fakultet u Rimu. Pa sam se odlučio za Bocconi. Zatim je krenula procedura s deka-nom - postoji li mogućnost odlaska u Italiju na način da se zadnji semestar specijalističkog za-mijeni sa semestrom na Bocconi-u, i dobio sam zeleno svjetlo. Također velika hvala dekanu i g. Ostojiću što su nam to omogućili.≥ Marijana: Volim strane jezike. Pohađala sam tečajeve pa tako i tečaj talijanskog. Ko-lega Kruno je to primijetio na mom facebook profilu i predložio mi da idemo 1 semestar utvrditi jezik. Moja je reakcija bila - kako, što financijski. I zatim su se počeli nizati proble-

mi kako to uopće izvesti. Kruno je, naime, sve sredio, ali do zadnjeg dana nismo znali jesmo li primljeni kao gostujući studenti. Cijelo sam ljeto provela u iščekivanju. Zahvaljujem se gospodinu dekanu što nam je izišao u susret i omogućio studiranje u Milanu.Na koji je način baš kolegica Marijana po-stala suučesnik u priči Parliamo l’italiano alla Bocconi s obzirom da je to ipak bila tvoja ideja?≥ Kruno: Kao začetnik cijele ideje želio sam da još neko ide sa mnom. Lakše je. Nekoliko je kolega bilo zainteresirano, međutim Marijana je jedina imala veliku želju i hrabrost te mi se pridružila. Pokazala se žilavom, jer to uistinu nije laka odluka.Gdje ste boravili za vrijeme studiranja?≥ Kruno: U zadnji sam čas našao stan. Naime, traženje stana ispalo je dosta komplicirano,

PARLIAMOL’ITALIANO!

PARLIAMOL’ITALIANO!

Piše Jana Miletić

Prema istraživanjima 2010. g. Dir Journal Info Blog-a među top 30 sveučilišta u svijetu nalazi se prestižno sveučilište Università Commerciale Luigi Boc-coni. Naime, za kriterij rangiranja 30 najboljih koristili su trenutačno stanje svjetske ekonomije u kojem prilikom zapošljavanja od strane poslodavaca prioritet imaju diplomanti upravo tih 30 sveučilišta. Studenti VPŠ Libertas Kruno Raguž i Marijana Milić imali su priliku jedan semestar studirati na jednom od njih - Università Commerciale Luigi Bocconi koje se nalazi na tek 6. mjestu. Stoga, ne preostaje nam ništa drugo nego da PARLIAMO L’ITALIANO!

travanj 2011.28

29

Intervju >>>

ali našao sam ga zadnji dan. Imao sam cime-ra, koji je sa Sicilije, a nije znao gdje se nalazi Trst. Ali je zato bio talent za jezike.≥ Marijana: To je bila lutrija. Vrlo je teško pro-naći smještaj. Cijena najma stana kreće se od 500 eura na više. Unajmila sam studentsku sobu blizu fakulteta.Tko su studenti Bocconi-a? Kakvi su stu-denti? Jeste se sprijateljili?≥ Kruno: Ajmo reći da na Bocconi-u ima 50 %talijana i 50 % ostatka svijeta. S obzirom da sam ja malo stariji student, njima je to bilo neobično i trebalo im je malo da se naviknu. Kasnije smo se super sprijateljili.≥ Marijana: S obzirom da se radi o među-narodnom sveučilištu, studenti su iz cijelog svijeta: Amerikanci, Indijci, Australci, Izraelci. Imaš osjećaj kao da se nalaziš na aerodromu i čekaš let, a u biti studiraš. I još bih dodala kako se svi međusobno poštuju, nema dis-kriminacije. Npr. 2 tjedna prije Božića bila je Hanuka, židovski blagdan. Kolege koji slave Hanuku nosili su svijeće i pjevali pjesme po hodnicima fakulteta. Lijep prizor.Na kojem ste se jeziku sporazumijevali s obzirom da je poznato kako Talijani uglav-nom pričaju isključivo talijanski?≥ Kruno: S obzirom da sam želio otići utvrditi svoj talijanski i onako usput završiti specija-listički, ispalo je preteško i jedno i drugo. Na kraju su mi se predavanja svela na engleski jezik, sa studentima Bocconi-a sporazumije-vao sam se na engleskom jeziku, pa čak i s Talijanima.≥ Marijana: Studenti Bocconi-a su mi se divili jer slušati ekonomiju na engleskom nije lako. Za razliku od nas Hrvata, Indijci i ostali stranci kod kuće slušaju predavanja iz ekonomije na engleskom jeziku. Svi su se čudili jer mi ne-mamo taj običaj. Komunicirali smo sa svima na engleskom, iako oni imaju satove talijan-skog jezika.Kako ste uspjeli pohvatati predavanja spe-cijalističkih predmeta i to još na engleskom?≥ Kruno: Pohvatao sam konce, iako nije bilo jednostavno unatoč činjenici da sam 5 godi-na živio u Londonu. Naime, slušati predava-nja na engleskom jeziku pravi je izazov jer se radi o stručnoj terminologiji. Ali, uspio sam.Marijana: Bio je to veliki rizik, i financijski - ako ne položimo ispite i rizik slušanja stručnih predmeta na engleskom jeziku. Zato sam ra-dila sve potrebno da uhvatim ritam i stalno si ponavljala „Ako može cijeli svijet, mogu i ja“.Kakav je program (syllabus) predmeta?≥ Kruno: Uz redovnu nastavu na Bocconi-u su uključene i studije slučaja, tzv. case study-ji. Na jednom sam case study-ju zaradio čak 2 boda jer me je profesor prozvao da prezentiram svoj case study misleći kako su i ostali studenti po-slali profesoru na mail power point prezenta-ciju. Ali, naravno nisu. No, ta su 2 boda ispala odlično pogotovo kad mi je nedostajalo 0.5 boda da prođem ispit. Ha, ha, ha..Ha, ha, ha. Koliko vas je bilo u grupi?≥ Kruno: Pa ovisi. Otprilike 50-60 ljudi. Na-ime, prilikom studiranja možete odabrati 2 načina: attending i non attending. Kod non attendinga ne trebaš dolaziti na predavanja

već dobivaš na ispitu isključivo pitanja iz knjige. Ako si attending onda imaš priliku do-biti i dodatne bodove na npr. case study-ju, prezentacijama, koje nisu niti malo lagane i oduzmu ti npr. cijeli vikend.Opišite malo sveučilište. Ipak se radi o pre-stižnom sveučilištu koje spada među 30 najboljih na svijetu.≥ Kruno: Bocconi ima 1 ogromnu zgradu, poput naše državne ekonomije u Zagrebu, namijenjenu isključivo za profesore, mentore, asistente, one koji rade doktorat te svatko od njih ima poseban kabinet. To je nešto strašno. Kada odlaziš na konzultacije kod profesora, potreban ti je plan zgrade s obzirom na njenu veličinu. Ha, ha, ha!Predobro - kartom do profesora.≥ Kruno: Da, a predavaonice su ogromne, kao da si u teatru i svi profesori imaju mi-krofon. A osim te ogromne zgrade samo za profesore, mentore…postoje još 3 posebne zgrade za predavanja.S obzirom na veličinu, kakva je organizaci-ja Bocconi-a?≥ Marijana: Organiziranost Bocconi-a je vr-hunska. Bez obzira na hrpu papirologije, sve ide lagano. Točno se zna kome ide koji papir, i to od same prijave pa nadalje.Sve ispite ste položili i sada samo čekate certifikat. Kako je prošlo polaganje ispita?≥ Kruno: Da, trebao bih doći na referadu Li-bertasa. Sve ispite sam polagao u pred roku. To sam ih molio kako bih završio mjesec dana ranije da uštedim na boravaku. Skupa je to priča. Međutim, tamo ne postoji kao kod nas da između kolokvija ili pred rokova imaš razmak od nekoliko dana kako bi se dobro pripremio utvrdivši gradivo, tako da sam bio prisiljen u 4 dana izaći na 1 kolokvij i 2 ispita. Ali, zato za vrijeme kolokvija imaš 2 tjedna pa-uzu od predavanja. Uspjeh polaganja u tako kratkom roku postigao sam svojim redovnim učenjem. Mislim da je i Marijana redovito uči-la prvenstveno radi straha da ne ponavlja se-mestar. Ha, ha, ha.Kaže da je, ha, ha, ha! Trebalo bi većinu studenata u Hrvatskoj poslati na razmjenu ili gostovanje pa bi sigurno sve dali u roku. Ha, ha, ha!≥ Kruno: Ali, unatoč mom redovitom učenju, u tako malom razmaku između meni ponu-đenih pred rokova, ispite ne možeš spremiti kako treba. Tako sam iz jednog ostvario 90 %, iz drugog 80 %, a iz trećeg za koji sam bio uvjeren da ga najbolje znam i razumijem, tek negdje 74 %. Ali, položio sam sve.Kakva je općenito prolaznost studenata na ispitima na Bocconi-u?≥ Kruno: Tamo vlada strahovita interakcija profesor-student. Ako si došao studirati na Bocconi, onda učiš i kod kuće. Imaš 2 roka da izađeš na ispite. Ako u tom periodu ne pro-đeš, izlaziš tek sljedeći semestar. Moji kolege su iz 2 mjeseca imali nepoložene ispite koje su mogli položiti tek u 9. mjesecu. Dakle, ne u 6. mjesecu kao kod nas. Ali, zato na početku semestra odmah dobiješ raspored polaganja ispita sa svim rokovima kako kasnije ne bi bilo zabune.

travanj 2011.

Intervju >>>

≥ Marijana: Zanimljivo je što se ne zna tko je što položio. Rezultate ispita dobiješ na svoju privatnu adresu. Ne odlaziš na fakultet, a da se priča o ocjenama. Nitko se pretjerano ne hvali niti ima zadirkivanja.Spomenuo si strahovitu interakciju profe-sor- student. Na koji su vam način profeso-ri bili na raspolaganju?≥ Kruno: Tu su za sve studente. Možeš ih na kraju predavanja povlačiti za rukav kao i naše na Libertasu. Za razliku od državnih fakulteta, ja sam studirao i na državnom fakultetu, što je totalna suprotnost. Naime, doći do profesora na državnom fakultetu u Hrvatskoj je science fiction. Jesu li ispiti opširni?≥ Kruno: Distribution network and internati-onal retailing je bio jedan od mojih predmeta, a ispit iz tog predmeta izgledao je na sljedeći način: 4 stranice svih mogućih vrsta pitanja, zatim 5 stranica studije slučaja (tema studije bila je franšiza iz Osijeka, a kako sam ja bio je-dini Hrvat, mislim da je to bilo učinjeno samo za mene) i nakon toga 5 esejskih pitanja veza-nih uz studiju slučaja. I to je 60 % ocjene. Pre-ostalih 40 % ocjene jest projekt koji sam radio s kolegama Indijcem i 2 Talijana. Zadatak je bio otvaranje multiplex kina na talijanskom i indijskom tržištu. Dobili smo 20 pitanja, a još 20 smo sami sastavili. Zatim smo na tih 40 pi-tanja trebali dobiti odgovore s najmanje 100 različitih adresa u Italiji i 100 različitih adresa u Indiji. Ja sam surađivao s dvojicom Talijana za talijansko tržište i jedva smo prikupili 100 odgovora, dok je Indijac već drugi dan dobio čak 350 odgovora. Zezali smo ga da su to sve njegovi rođaci ili čak uža obitelj. Pa ipak je on Indijac. Ha, ha, ha…Ha, ha, ha.. Nabrojite predmete koje ste slušali.

≥ Kruno: Slušao sam predmete iz njihovog MASTER programa i to: Sales and key account management, Ekonomska politika EU i Distri-bution network and international retailing.≥ Marijana: Investicijsko bankarstvo i struk-turne financije iz master of science programa, Međunarodna monetarna politika, Internati-onal financial management, i tu i tamo Tali-janski jezik. Talijanski nisam dodatno plaćala kao četvrti izborni predmet već sam upadala na satove i slušala, a profesor me prihvatio.Jeste li imali problema s literaturom, je li bila dostupna?≥ Kruno: Bocconi osim što ima vlastitu „naci-onalnu“ biblioteku, ima i knjižaru odmah uz fakultet te jednostavno odeš i platiš knjigu koja ti je još potrebna. Obaveznu literaturu također plaćaš.≥ Marijana: Literatura je bila dostupna una-prijed. Dobivali smo sve na mail kako bi una-prijed bili pripremljeni za predavanja. Uživala sam slušati predavače jer sam proučila ono o čemu je bilo riječ na svakom budućem pre-davanju.Postoji li trema prije ispita?≥ Kruno: Gle, ja uvijek imam tremu prije is-pita…I ja isto.≥ Kruno: …Čak i kod onih profesora kod ko-jih se prepisuje. I ostali su studenti imali tre-mu - slična je vibra prije ispita kao i na Liber-tasu. Međutim, moram naglasiti da tamošnji studenti ne pokušavaju prepisivati. Prije sva-kog ispita svatko od nas na svoj mail dobije nešto kao pravilnik s točkama što ne smije raditi za vrijeme ispita. Također dobiješ oba-vijest gdje i kada će ispit biti održan s obzirom na velik broj predavaonica. Ukoliko se ne pri-državaš pravilnika, snosiš posljedice, pa čak i mogućnost izbacivanja s fakulteta. Profesori prilikom rješavanja ispita nadgledaju dvora-ne kao jastrebovi. Usmenog ispitivanja nema.≥ Marijana: Da, apsolutno. Tremu ne možeš izbjeći.Kakvi su profesori kao predavači?≥ Kruno: To su sve vrhunski „mačori“. Neki od njih su predavali i na američkim fakultetima. Vrhunski predavači, stručnjaci sa referenca-ma, autori brojnih radova, vrlo angažirani u svom području. I što je zanimljivo, ne može se dogoditi da ne dođu na predavanja osim u stvarno iznimnim okolnostima.≥ Marijana: Iznenadilo me to što su svi pro-fesori imali mnogo razumijevanja prema ra-

zličitim naglascima engleskog jezika. Npr., jedan kolega Indijac postavio je jednom zgo-dom pitanje koje nitko u dvorani nije razu-mio. A profesor je saslušao, razmislio, kimnuo glavom i odgovorio jasno i glasno. Nadalje, profesori su bili jako detaljni. Iz jednog ispita čekala sam 3 tjedna rezultate. Kad sam dobi-la ispravljen ispit, začudila sam se i shvatila zašto smo tako dugo čekali. Profesor je sve odgovore bodovao po npr. 0,25 boda, 0,75 boda i sl., a za takav način detaljnog isprav-ljanja velikog broja testova treba vremena. U ta 3 tjedan čekanja sanjala sam da sam pala ispit. Sanjala sam krivo napisane odgovore, a na kraju sam položila s 29 bodova od mogu-ćih 30.Studirati i raditi istovremeno - da li je to izvedivo na Bocconi-u?≥ Kruno: Pa je. Kolege iz moje grupe su ra-dili poslove preko vikenda. Međutim, ono što jest dobro je to da Bocconi provodi internship (obvezna praksa ili stažiranje) po cijelom svi-jetu. Nakon što student kaže da je s Bocco-ni-a, vrata svih kompanija su mu otvorena. Bocconi je stvorio takav imidž da se zna ako si tamo, onda imaš vrhunsko prenošenje znanja i došao si naučiti. To je jedino relevantno mje-sto za ekonomiju u Italiji (barem tako kažu) i upisuju ga samo najbolji tijekom selekcije na prijemnom ispitu. Zato uz redovito učenje, vrhunsku uslugu i vlastiti talent jednostavno moraš položiti ispit.≥ Marijana: Nemoguća misija. Predavanja sam imala 4 dana u tjednu, ali Bocconi zahtje-va svakodnevni, gotovo cjelodnevni anga-žman. Presretna sam što su mi roditelji omo-gućili da bezbrižno studiram.Koja je cijena školarine?≥ Kruno: Ovaj program koji sam ja pohađao iznosi 22 000 eura po godini. No, bez obzira na razliku u cijeni Bocconi-a i Libertasa, do-šao sam s jako dobrom podlogom znanja s Libertasa i zahvaljujući tome bez problema savladao sve predmete. Zahvaljujući dobrim predavačima Libertasa, mogao sam se nositi s Bocconi-jem.Kakav je socijalni profil studenata i treba li za studij puno novaca?≥ Kruno: Imaju novaca. Međutim, ako si vla-snik nekog restorana u Italiji, bez problema možeš školovati svoju djecu na Bocconi-u. Ne trebaš biti milijarder, ali trebaš imati pristojna primanja. Uglavnom, studenti Bocconi-a su djeca dobro situiranih roditelja.

Marijana: Nije bilo vremena za šetanje po Milanu.Kruno: Od talijanskog ništa, a

puno od Bocconi-a!Ponosni smo jer smo dio

Libertasa!

30 travanj 2011.

Intervju >>>

≥ Marijana: Bez obzira na cijenu školarine na predavanja sam dolazila u trapericama i starkama. Odijela ću ionako nositi kad se zaposlim pa neka barem sada uživam. Svi su studenti takvi na Bocconi-u, a financiraju ih uglavnom roditelji, baš poput mene. Među-tim, ne vidi se razlika tko ima, a tko nema. Npr. cijena vode izvan fakulteta iznosi 1 euro, a na fakultetu na 2. katu iznad menze 0,33l iznosi 30 centi. Moja kolegica, za koju znam da kod kuće ima služavke, zamolila me da ju priče-kam dok skoči po vodu od 0,33l na 2. kat.Koliko ste trošili na život?≥ Kruno: Stan sam plaćao 500 eura. Smješten je blizu fakulteta pa sam na predavanja dolazio pješice i nisam koristio javni prijevoz. Zatim, nisam previše jeo vani, kuhao sam kod kuće. Znam kuhati. Našao sam i jedan dobar, popu-laran, a jeftin restoran u kojem jedeš koliko možeš za svega 12-13 eura, ali ono što ostaviš na tanjuru, platiš naknadno. Npr., ako ti ostane komad ribe, platit ćeš cijelog brancina. Tako-đer moram reći kako su trgovine poput Bille i Lidla za čak 20 % jeftinije nego u Hrvatskoj.≥ Marijana: S obzirom da ne kuham, moj od-lazak u dućan po namirnice za samo 1 obrok iznosio je 30 eura. Ukoliko kupujete hranu na veliko, cijene su povoljnije. Ali ja to ne znam jer nisam kulinarski vještak. Ha, ha, ha. Ha, ha, ha≥ Marijana: Kod mene se sve svodilo na uglavnom nešto skoro gotovo, što se ubaci u mikrovalnu i posoli. Npr. Tortelini - oko njih nema puno nauke. Zatim sam nakon nekog vremena zaključila kako nema smisla uopće jesti. Zato sam prešla na kebab. Ima jedna zgoda koja mi se dogodila. Naime, ubrzo na-kon što smo stigli na Bocconi, razboljela sam se - valjda od stresa. Dobila sam visoku tem-peraturu. U blizini mog stana nalazio se indij-ski dućan. Sišla sam dolje i zamolila Indijca da mi da nekakve trave za skidanje temperature. Prodao mi je Ginger tea (čaj od đumbira). Vra-tila sam se kući, napravila si čaj, popila i tem-peratura je nestala. Nakon toga postala sam ovisnik o čaju od đumbira, a i o kebabu.≥ Marijana: Menza na Bocconi-u je također skupa. Obrok iznosi 4-5 eura. Nije mi se dalo čekati u redu.Što ste radili u slobodno vrijeme?≥ Kruno: Stalno si u nekom pokretu. 6 puta tjedno išao sam na fakultet radi 3 predmeta, a projekte smo radili izvan nastave u slobod-no vrijeme na kavama. Subotom sam išao na talijanski jezik koji sam upisao u drugoj školi. I tjedan proleti.≥ Marijana: Slobodno vrijeme?! Hmm…. pa, ovako, vikendom sam odlazila u teretanu na fakultet. Naime, u sklopu školarine imaš pravo i na teretanu. Tamošnji studenti imaju običaj preko vikenda putovati po ostalim gra-dovima Italije. Meni se to činilo bespotreb-nim bacanjem novaca svaki vikend; kad je i zrak tamo skup. Također, u sklopu školarine imali smo besplatan ulaz u disco klub. Bilo je sasvim dovoljno na ulazu reći da si student Bocconi-a and your enter is free of charge, a inače se naplaćuje 15 eura.Super.

≥ Marijana: Također pišem za portal oko.hr - imam svoju kolumnu, pa sam i na to trošila svo-je slobodno vrijeme kojeg i nije bilo mnogo.Najbolja stvar koja vam se dogodila?≥ Kruno: Jednu subotu šećem trgom ispred katedrale i netko viče „Kruno, Krunooooo!“ i ja se okrenem, a kad ono frendica iz Barcelone s kojom sam prošle godine išao u školu tali-janskog jezika u Veroni. Ona i njezina frendi-ca došle su shopingirati za vikend pa smo se družili cijeli dan i večer.≥ Kruno: Zatim, postoji jedan trg, poput našeg Cvjetnog. Naime,Via Ticinesi spaja Bo-cconi s glavnom ulicom via Torino (ako netko bude odlazio), te se tu proteže dugačka šetni-ca. Na pola puta se nalazi taj trg. U pol 10 na-večer ljudi sređeni, ušminkani sjede na podu na betonu po čitavom trgu, piju i razgovaraju. Zamisli da dođeš na večer u subotu na Cvjetni trg, a ekipa sređena za van sjedi na betonu.E to bi bio zanimljiv prizor.≥ Marijana: Pogledala sam mjuzikl Mačke na talijanskom. Obožavam mjuzikle. Prije 4 godi-ne kupila sam CD mjuzikl Cats kao nagradu za položeni ispit na Libertasu i maštala sam da ću ga pogledati u npr. New Yorku. Tko bi re-kao da ću ga ipak na kraju, zahvaljujući Liber-tasu, gledati, i to u Milanu. A i inače sam veliki ljubitelj kazališta; pa ipak sam iz Dubrovnika.Da, Dubrovnik, grad pozornica.Milano, centar mode. Jeste li se prepusti-li čarima shopinga i kako vam se svidio grad?≥ Kruno: Meni Milano kao grad, moram pri-znati, nije legao. Moda u Milanu je jedan sa-svim drugi nedokučivi svijet običnim smrtni-cima, a grad nije baš tako velik. Trgovine koje sam obišao nisu odgovarale mojoj građi. Sve mi je bilo prekratko. S obzirom da sam 5 godi-na živio u Londonu, sve uspoređujem s njim.≥ Marijana: Ne želiš znati. Imala sam kredit-nu karticu…ha, ha, ha…!

Dobro…ha, ha, ha!≥ Marijana: …Uglavnom, prvi mjesec primi-la sam telefonski poziv od tate. Neću zabora-viti njegovu rečenicu: „Marijana, došla je kar-tica. Što je ovo!?“, ha, ha, ha. Moram naglasiti kako sam u početku zamjenjivala eure i kune i iz tog razloga znala sam se zaletjeti. No, s vremenom sam postala oprezna i ponavljala kako je cca. 7 kuna 1 euro.Da li je grad čist?≥ Kruno: Ne. I da i ne. Ha, ha, ha!Hrvatska ili Italija? Zašto?≥ Kruno: Engleska. Ha, ha, ha.Ha, ha, ha. Hvala, to mi je dovoljan odgovor.Hoćeš li se onda vratiti u London kad di-plomiraš?≥ Kruno: Pa, ne znam. Vidjet ću. Trenutačno tražim posao i sređujem si život u Zagrebu, ali London nije isključen. Nastojim razmišljati pozitivno. Ostalo je nebitno. A diplomirat ću isključivo radi sebe i svojih roditelja. Trebao sam to učiniti ranije, tako da mi je Libertas bio zadnja šansa. Vječno sam Libertasu zahvalan na tome!A ti Marijana, jesi li poželjela ostati u Mi-lanu?≥ Marijana: Pa, ne. Bila su mi dovoljna 3 mje-seca.Zašto?≥ Marijana: Ipak si tamo samo stranac; i ja sam bila samo stranac. Jedno lice u masi. Lju-di su na početku prijateljski raspoloženi, ali to je sve. Teško je steći povjerenje i graditi odno-se sa strancima.Gdje se vidiš za 2 godine?≥ Marijana: Definitivno u Hrvatskoj i to u Zagrebu. Nakon dugo godina provedenih u Zagrebu, Dubrovnik je previše miran grad za život. Ostao mi je još diplomski, a onda slijedi traženje posla. Sretno i hvala vam oboma na vašem vre-menu!

travanj 2011. 31

travanj 2011.32

Blenda 2,8 >>>

Upotreba opijata kroz povijest

U samom začetku je potrebno demisti-ficirati narkomaniju kao novovjekovni produkt dokonih playboy-a i krenuti s

pravom istinom, a ona kaže da je narkoma-nija, kao klinička pojava, poznata u medicini od davnina. U Mezopotamiji opijum je bio poznat 5000. prije nove ere, a spominje se i u asirskim i sumerskim medicinskim tekstovi-ma iz kojih se vidi da su ovi stari narodi gajili kulturu maka i od njega spravljali opijum.Oko 3500 godina kasnije stari egipatski ljeka-ri upotrebljavaju opijum kao anestetik, dok u kineskim farmakološkim raspravama i 2737. godine prije nove ere nalazimo izvještaj o marihuani i njenom djelovanju. Stari Grci su poznavali svojstva ekstrakta maka koji je opi-jajuće djelovao na ljude i vodio ih u čudesne snove. Herodot, Aristotel i Hipokrat govorili su o opijumu u svojim djelima. Rimljani su u

čast Cerere, kojoj su se klanjali, pili makov sok. U jednoj su urni iskopanoj u blizini Berlina, za koju se pretpostavlja da potiče iz 500-te godi-ne prije nove ere, nađeni ostaci marihuane, a neki drugi podaci upućuju da su drogu u Eu-ropu donijeli križari tek u XII stoljeću vraćajući se sa svojih vojnih pohoda na Istoku. Stari Egipćani, Kinezi, Arapi, Asirci, Azteci, Inke i mnogi drugi narodi iščezlih civilizacija pozna-vali su, gajili i upotrebljavali mnoge biljke s nar-kotičnim djelovanjem tijekom vjerskih rituala i obreda ili kao poticajno sredstvo u borbi. Dro-ga je imala ogroman značaj u životu ljudi toga vremena, stoga se kod nekih iščezlih kultura može govoriti o postojanju kulta droge. Među spomenicima naroda minojske civilizacije pro-nađen je kip “boginje maka”, a kultura Azteka ostavila je u džunglama Južne Amerike mnoge skulpture gljiva koje su ovi narodi očito slavili i smatrali ih “božanstvima” zbog njihovog ha-

lucinogenog djelovanja koje su tumačili kao “božji dar”. Polovinom XVI stoljeća s puta po južnoameričkom kontinentu, pod vodstvom Pizara, vojnici od Inka preuzimaju kokain i od tada on postaje jedna od najraširenijih droga na zapadnom narkomanskom tržištu. U suvremenom dobu, a posebno tijekom američkog građanskog rata te I. svjetskog rata, konzumiranje se pojavljivalo kod onih koji su se sretali s preparatima namijenjenim stišavanju boli (npr. stišavanje bolova morfi-jem u medicini) ili kod onih koji su rukovali tim preparatima te uslijed radoznalosti ili ne-kog slučaja upoznali djelovanje tih preparata.Tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća Europu, kao i našu zemlju, zapljusnuo je val narkomanije. Bio je to val koji je 50-tih godi-na zahvatio SAD pa je zbog velike socijalne mobilnosti brzo dospio u Europu. Mladi su, bojeći se egzistencijalnog promašaja, odbi-jali odrasti, prihvatiti odgovarajuće socijalne uloge. Godine 1967. naglo, poput epidemije, raste broj korisnika droge.

Što je droga, a što narkomanija?Pod drogom se danas podrazumijeva svaka kemijska supstanca koja popravlja raspolo-

NARKOMANIJAPošast koja ne posustajeAko ikad pomislite kako je narkomanija, i sve negativno što je s njom povezano, produkt 20. st., onda ili niste odvojili previše vremena za promišljanje ili ste naprosto neupućeni. Ni jedno ni drugo vam se neće uzeti za zlo, ali ipak ostajete u obvezi da ne izgovorite „to se meni ne može dogoditi“, jer tek time se determinirate kao potencijalna žrtva rečene pošasti. Neznanje ili neupućenost je daleko veća opasnost, kako za vas osobno tako i za vaše bližnje, od same narkomanije. A ako o proble-mima ovisnosti znate onoliko koliko ste uspjeli uhvatiti kroz sporadično informiranje putem medija, i to najčešće u kontekstu devijantnog ili kri-minalnog ponašanja, onda ste predodređeni za čitanje redaka koji slijede.

Piše Esad Avdić

Afganistanska polja maka

Blenda 2,8 >>>

ženje, percepciju i svijest, odnosno koja na bilo koji način mijenja mentalnu aktivnost i psihičko stanje. Po definiciji Svjetske zdrav-stvene organizacije ovisnost o drogi ili nar-komanija je stanje periodičnog ili kroničnog trovanja štetnog po pojedinca (ali i društvenu zajednicu), prouzrokovano ponavljanim uzi-manjem prirodnih ili sintetičkih droga.

Najjednostavnija podjela droga je ona koja ih dijeli na prirodne i umjetne. Prirodne opojne droge su one koje se dobiju preradom plodova i različitih biljaka (opijumskog maka, indijske konoplje itd.), a umjetne (sintetičke) opojne droge su one koje se dobivaju u laboratorijima. U nastavku su navedena najpoznatija opijat-ska sredstva:≥

Uzimati drogu ne znači isto što i biti ovisan jer se droge mogu uzimati eksperimentalno ili povremeno, dakle bez razvoja obrasca ovi-snosti. Ali nemojte da vas zavara ta moguć-nost; jer tanka je granica za prelazak na drugu stranu. Postoji nekoliko odrednica po kojem se defi-nira što znači biti ovisan:• uzimati uvijek više droge nego što se na-

mjeravalo odnosno promjena tolerancije na količinu;

• nesavladiva potreba (želja, žudnja, kompul-zija) za uzimanjem sredstava ovisnosti (dro-ge) i njenim nabavljanjem pod svaku cijenu;

• više puta bezuspješno pokušavati prestati s uzimanjem sredstava ovisnosti;

• drogiranja radi zabave, zanemarivanja oba-veze i zatajenje na nekoj od važnijih životnih razina;

• uzimati sve veće količine droge sa sve manje užitka u njoj;

• osjećati se nervoznim, depresivnim i jadnim ako se preskoči uzimanje dnevno potrebne doze droge;

• i na kraju osjećati grižnju savjesti svaki put kad se uzme droga, a onda je opet uzimati kako bi se isti osjećaj odagnao.

• Amfetamini (speed i ecstasy)kemikalije dobivene sintetičkim putem. Na tržište najčešće dolaze u tabletama. Izravno stimuliraju središnji živčani sustav, uklanjajući umor, glad i pospanost. Dovo-de onoga tko ih uživa u stanje euforije, a prevelika doza može uzrokovati vrtoglavi-ce, drhtanje, uznemirenost, paniku, bolove u prsima i ubrzan rad srca. Posljedica može biti potpuni tjelesni i psihički kolaps.

• Marihuana(prvi korak ka paklu droge) - dobiva se iz biljke Canabis sativa ili indijske konoplje. Uglavnom se puši pomiješana s duhanom u “jointu” ili luli. Dugotrajna upotreba do-vodi do kroničnog trovanja i povišene ra-zdražljivosti. Ometa mišljenje, sposobnost učenja, pamćenje i koncentraciju.

• Kokainnekad uglavnom “šminkerska” droga da-nas je sve dostupniji pa je i više onih koji posežu za njim. To je bezbojni, kristalni prah, topiv u alkoholu. Snažan je stimulans živčanog sustava, a dovodi do promjena u ponašanju i podizanju razina energije nalik na učinak amfetamina. Stvara snažnu ovi-snost, a najčešće se uzima ušmrkavanjem, injekcijama te pušenjem (crack).

• Heroin(sinonim za narkomaniju) - spada u grupu opijata, injektira se, puši i šmrče. Stvara euforiju nakon koje slijedi razdoblje smi-renja i pospanosti te ovisnost morfijskog tipa. Heroin izaziva brzu i snažnu ovisnost uz brojne tjelesne i psihičke promjene, apstinencijski sindrom, pa je i odvikavanje vrlo teško.

• LSDsintetička droga bez boje i mirisa koja spa-da u grupu halucinogenih droga. Uzima se gutanjem ili otapanjem na jeziku, a bio je izuzetno popularan “ludih 60-ih”, a nakon kratkog zatišja ponovno se vraća na velika vrata. LSD je najjača halucinogena droga.

• Inhalantiriječ je o snifanju isparenja kemikalija koje proizvodi psihoaktivne učinke, a najčešće su mu sklona djeca i vrlo mladi jer su na-dohvat ruke i relativno jeftini. Najčešće se koriste industrijska otapala: benzin, ljepila, korektori, tvari za čišćenje elektronike i ra-zni plinovi. Udisanje visokih koncentracija može dovesti do srčanog udara i smrti.

33travanj 2011.

Narkomanija i organizirani kriminal, ruku pod rukuKako biste o narkomaniji kao zlu trebali raz-mišljati i zbog nekih drugih razloga evo u nastavku nekoliko podataka koji će vam u tome pomoći. Ukupan godišnji prihod na ilegalnom svjetskom tržištu drogom iznosi oko 400 milijardi € (podatak od prije nekoliko godina). Ova brojka pokriva 8 % cjelokupne svjetske ekonomije i 80 % svih kriminalnih prihoda. Nije teško zamisliti koji utjecaj i moć ima ovakva suma novca u socijalnom, političkom, moralnom i privrednom smislu. U posljednjih 10 godina profiti od trgovine drogom su porasli za 500 %!!! Znači da bez obzira na najstrože mjere koje se primjenju-ju u borbi protiv organiziranog kriminala, potrošnja i konzumiranje droge je u stalnom porastu. Opet s druge pak strane ta nepresta-na borba iziskuje i stalan rast troškova, npr. u SAD se godišnje izdvaja u federalni budget za kontrolu i suzbijane droge 15 milijardi €. Na ovaj iznos treba dodati troškove policije, sudstva, pritvaranje zatvorenika (zbog prekr-šaja vezanih za drogu) itd. U velikim urbanim sredinama u SAD, 80 % tzv. sitnog kriminala je vezano uz drogu. Netko bi se mogao utje-šiti podacima da svake godine samo u SAD 400.000 osoba umire zbog duhana, 100.000 zbog alkohola a zbog droge “samo” 5.000. U

Porazni utjecaj višegodišnje konzumacije droga

Ecstasy, kreiran da djeluje primamljivoMarihuana – droga ili ne!?

travanj 2011.34

Blenda 2,8 >>>

velikoj Britaniji brojke su u vrlo sličnoj pro-porciji, 110.000, 30.000 i 1.000. Uglavnom se radi o odnosu 50:10:1 (duhan-alkohol-droga). Razvidno je iz prezentiranih brojki da zabra-na i kriminalizacija konzumiranja droge nije rješenje za problem narkomanije, a što je još gore direktan je uzrok ogromnih kriminalnih profita i svih socijalnih, političkih i moralnih problema koji iz toga proizlaze. Očito je da se snage za svladavanje zla moraju usmjeriti na drugo mjesto. Potrebno je poraditi na preve-niranju problema.

Obitelj i narkomanijaRoditelji su često u zabludi da dobro poznaju svoje dijete, da imaju skladnu obitelj i često su uljuljkani maksimom da se “to nama ne može dogoditi”. Istina je da je nesređena obiteljska situacija s pregršt problema u komunikaciji plodno tlo za dezorijentaciju djeteta, odno-sno prva stepenica ka njegovom okretanju prema ulici. Ali, analizom socijalnih sredina i obitelji iz kojih su registriraju narkomani, ne može se reći da su djeca iz situiranih i „zdra-vih“ obitelji pošteđena ovih iskušenja, niti da su djeca iz narušenih i obitelji slabijeg imo-vinskih prilika predodređena za delinkvente.Zdrava i stabilna obitelj je dobra osnova za prevenciju ekscesnog ponašanja, ali stalna pozornost je ipak neophodna jer često sitni neupadljivi znaci nagovješćuju da se sa dje-tetom nešto događa, ali se ti znaci ignoriraju jer se u većini slučajeva lakonski pripišu pu-bertetu. Kada roditelji napokon shvate da se s djetetom događa nešto neuobičajeno, pro-blem je već u poodmakloj fazi. Postoje zna-kovi koji zahtijevaju intervenciju, a to su prije svega problemi s pamćenjem i učenjem, loša koordinacija pokreta, vrtoglavice i težak hod, crvene, zakrvavljene i suzne oči. Narkoman ne osjeća bol, djeluje odsutno i opijeno, osje-ća mučninu i povraća, uznemiren je i uplašen, iz depresije prelazi u euforiju, često šmrca, ima suhu kožu, tragove uboda po tijelu, ra-zdražljiv je, otresit i agresivan, zapušta osnov-nu higijenu. U ranoj fazi razvoja ovisnosti kod ovisnika postoji iluzija da droga može slomiti samo slabe ljude, a da se drogiranje može dr-žati pod voljnom kontrolom.Socijalni poremećaji se javljaju kada je kon-zumiranja droge toliko odmaklo da je već nastupila navika ili čak ovisnost, a očituje se kroz potpuno zanemarivanje škole i školskih obveza (višednevni izostanci iz škole, loše ocjene,…), krađe novca i stvari iz kuće kao i sa svih mjesta koja su dostupna (zbog kojih na kraju dolazi i sukob sa zakonom), odlasci od kuće i skitnja, odavanje prostituciji, teškim

krađama i dilanju droge kao načinima za pri-bavljanje sredstava. Za cjelokupan psihofizički razvoj djeteta važ-na je kvaliteta odnosa između djece i rodite-lja. Roditelji, u vječnoj utrci da obitelji osigu-raju “normalan” život, mogu se naći u situaciji da ne reagiraju na vrijeme. Ponekad se i rodi-telj koji misli da radi dobro užasne kad shvati da se njegovo dijete kocka s budućnošću i životom. Treba naći vremena za razgovor sa svojim djetetom, poznavati svoje dijete. Kao što ga se uči o rješavanju drugih životnih pro-blema, tako ne treba zatvarati oči ni pred pro-blemima s drogom.U državama razvijenog Zapada droge uglav-nom konzumira urbana mladež koja potječe iz nižih socio-ekonomskih slojeva društva te iz obitelji rastavljenih roditelja ili iz obitelji u kojima je jedan od roditelja na bilo koji način odsutan. U našoj zemlji statistike za sada ne pokazuju taj trend, ali se došlo do zaključka da se kod nas u isprobavanje droga upu-šta urbana mladež svih socio-ekonomskih slojeva društva s određenom dominacijom srednjeg društvenog sloja. Roditelji ovisnika percipiraju svoju djecu kao i roditelji ne-ovi-snika kroz stereotipe, a drogu i drogiranje sagledavaju kao nešto daleko što se događa drugima, a nikako ne njihovoj samozadovolj-noj, malograđanskoj obitelji koja bi se prema njihovoj iskrivljenoj percepciji mogla skoro pa nazvati uzornom. Odnosi u obitelji ovisni-ka postaju određeni narkomanijom odnosno ovisnošću člana obitelji. Svakodnevno kon-zumiranje droge i asocijalno ponašanje na-grizaju vezivno tkivo obitelji na dva osnovna načina. Prvo, odnosi među članovima obitelji opterećeni su gubitkom prisnosti i porastom međusobnog nepovjerenja. Većina ovisnika živi dvostrukim životom konzumenta droge koji povremeno ili kontinuirano uzima drogu, uglavnom ne uspijevajući u svojim pokušaji-ma odvikavanja, te životom člana zajednice od kojeg se očekuje da normalno funkcionira

kao pojedinac i kao član obitelji. Taj dualizam najčešće prati uzajamna nesnošljivost s osta-lim članovima obitelji koji nesretniku zamje-raju neuspjehe u pokušajima odvikavanja, a ovisnici optužuju roditelje za frustracije koje su ih potakle na drogiranje. A kao drugo, ve-zanost uz drogu jednog člana obitelji nerijet-ko narušava odnose između ostalih članova obitelji i time katastrofa postaje potpuna.

Gdje je prva crta obrane?Droge su nažalost izgubile odlike nečeg opa-snog, zabranjenog i štetnog pa veliki dio mla-de populacije, ali i jedan dio odraslih srednje životne dobi, marihuanu i hašiš uopće ne smatra drogom. Ali opet zašto jedna, na oči-gled, normalna osoba krene s konzumacijom droga? Stotine su razloga zbog kojih mladi ljudi počnu eksperimentirati s drogama. Ve-ćina narkomana prve informacije o drogi do-bila je od drugih narkomana, zatim prijatelja, pa tek onda iz medija i škole. Najčešći razlog zbog kojeg se adolescenti odlučuju probati drogu je radoznalost, zatim druženje s nar-komanima, osobna nesigurnost, neuspjeh na seksualnom i socijalnom planu, bijeg u manje traumatsku realnost, želja da se doživi sreća, nepodnošenje napetosti i frustracija, depresivne i suicidalne tendencije ili pak iz protesta. Osobni stav autora ovog teksta je da je obitelj prvi stup prevencije ovisnosti. Odgoj usmje-ren ka svjesnom izboru zdravog ponašanja i izbjegavanja nepotrebnog rizika mora u obitelji početi od najranijeg djetinjstva. Na-žalost, mnoga djeca, ni kriva ni dužna, imaju roditelje koji i sami spadaju u kategoriju dis-funkcionalnih te posebno ne začuđuje brojka od 30-50 % kojom se barata u procjeni kada se govori o brakovima ugroženih razvodom odnosno s poremećenim emocionalnim od-nosima u obitelji. A kada je tomu tako onda je jasno koliko je put ka narkomaniji današnjem adolescentu širom otvoren.

Skladan obiteljski dom najbolji je utočište

35travanj 2011.

Gary S. Becker rođen je 02. Prosinca 1930. godine u gradu Pottsville, Penn-sylvania u SAD - u.

Njegovo zanimanje za ekonomiju, kao zna-nost, je vjerojatno počelo kad mu je otac iz-gubio vid i Gary je još kao dijete morao čitati burzovne izvještaje i financijska događanja iz dnevnih novina.Prema autobiografskim zapisima, Becker na-vodi kako su pitanja o politici i pravdi bile uče-stale teme za diskusije u njihovom kućanstvu.Poltika i pravda spojile su se kao tema za analiziranje u njegovoj prvoj godini fakulte-ta - kroz predmete i seminare o ekonomiji i socijalnoj organizaciji.Becker je počeo prvo studirati na fakultetu u Pennsylvaniji, gdje je i odrastao i tek kasnije se seli na fakultet u Chicagu.Kako bi što prije postao financijski neovisan, odlučio je diplomirati za tri godine- što je u tadašnjem studentskom sistemu bilo neobič-no i veoma teško.Pohađao je dodatne seminare i odslušao je predavanja i tijekom ljetnih praznika samo kako bi što brže dosegnuo svoj cilj.Za vrijeme obrazovanja, Becker sve više pri-mjećuje kako gubi zanimanje za svoj studij ekonomije. Prema njegovim stajalištima, eko-nomija se nikako nije bavila bitnim socijalnim i društvenim problemima.Iako su ga takva problemska pitanja prožima-la, prelazak na studij sociologije činio mu se ipak kompliciran i težak.Tako je Becker lagano, „učeći u hodu“ počeo razvijati način kako spojiti društvene proble-me, pitanja o stanovništvu i diskriminaciji manjina s teorijom ekonomije.Gledajući ekonomiju, ne kao igru koju su za-igrali izabrani akademici, već kao snažni alat za analizu stvarnoga svijeta, počeo je silovito spoznavati i napredovati.Spajajući se s prvoklasnim istraživačima i eko-nomskim teoretičarima sa sveučilišta u Chica-gu, Becker postaje indirektni član ugledne grupe ekonomista koja se bavila inovativnim istraživanjima.Takva pozadina djeluje kao sjajna inspiracija i pokretač intelektualnog motora.Vrlo brzo izlaze mu stručni eseji na temu ljud-skog kapitala.

Nobelovac koji spaja sociologiju, psihologiju idemografiju s ekonomskom teorijom

Kako dobiti Nobelovu nagradu? Promjenama važnih životnih parametra, društvenih stavova, stvaranjem društvenih mreža? Inovacijama ili teorijama univerzalnih genijalaca ili (samo) briljantnih pojedinaca? Ne, ne tako. Nobelovu nagradu zaslužuju pojedinci za izvanredne društvene doprinose ili istraživanja…., za otvaranje novog lista u novoj ekonomiji i novoj humanijoj društvenoj zajednici. Upravo iz tih razloga, 1992. Godine Gary Stanley Becker dobiva Nobelovu nagradu za svoju „novu ekonomsku teoriju“.Što sadržavaju njegova otkrića i što ih čini neophodnim čimbenicima ere nove ekonomije i (posebno) nove sveučilišne ekonomije? Kroz ovu priču upoznajemo velikog humanistu i sociologa, ali ponajprije velikog ekonomistu 21.stoljeća.

Ljudski kapital, koji danas smatramo jednom od najvrijednijih stavki u poduzećima!Primjenjujući ekonomsku teoriju u analizi o predrasudama zarada, zapošljavanja i radnih mjesta društvenih manjina, Becker stvara put koji slijedi do dan danas. Naravno da u ka-snim 50-tima ovakav način razmišljanja i ova-kvo znanstveno otkriće i analitički talent ta-dašnje društvo nije prihvatilo „raširenih ruku“.Teško je bilo za povjerovati kako rasna dis-kriminacija može biti grana u ekonomskoj teoriji, kada pripada (više) žanru psihologije i sociologije.Prema Beckeru, poduzeća koja su provodila diskriminaciju manjina, ubrzo gube na tržiš-nom udjelu i daju postotak onima koji se ne opterećuju diskriminacijom. Diskriminacija u poduzeću predstavlja velike troškove jer se gubi na konkurentnosti. Mora se priznati da su postojali i (neki) profesori sveučilišta u Chi-cagu koji su bili oduševljeni radom Beckera.Nakon što Becker postaje asistent, slobodno vrijeme posvećuje samo istraživanjima. Ubr-zo uz engagement asistenta otvaraju mu se pogodnosti na drugim sveučilištima i hono-rarni poslovi u ministarstvima.Između predavanja i znanstvenih istraživanji-ma izlazi i njegova prva knjiga 1964. godine: Ljudski kapital – Human Capital.U njoj naglašava da je edukacija investicija i s time ljudi postaju kapital, koji više vrijedi nego novac. Slijed je logičan - Becker se po-svetio svome još davno izabranom putu te

nakon prve knjige slijedi druga 1976.godine: Ekonomski pristup ljudskom ponašanju- The Economic Approach to Human Behaviour.Njegovo područje istraživanja se širilo i po-čeo je stvaranje ekonomske teorije za razu-mijevanje demografije i općenito obiteljskog fenomena. Počeo je obrađivati cijeli spektar obiteljskih događanja: Od braka i razvoda, preko investiranja u dječiju edukaciju i pona-šanje unutar obiteljske zajednice.Obrađivao je pitanja o podjeli rada unutar bra-ka, troškove povezane s odlaskom majke na porodiljni odmor- gubitak dohotka majke itd.Tako je nastala i treća knjiga u 1981. godini: Rasprava o rodbini- A Treatise on the Family.Iako su Beckera ostali ekonomisti smatrali „nepravim“ ekonomistom, nije se dao ome-tati na svojem putu. Mlađi ekonomisti su mu pružali potporu. Od izuzetne važnosti se sma-tra njegov tekst o kriminalitetu.Ako počinitelj kaznenog djela priznaje radnju (počinjenje KD-a) to se smatra funkcijom troš-kova i koristi od kaznenog djela. Prema tome, kriminalitet bi se smanjio ako se kazne pove-ćavaju ili pooštre. Zajedno sa svojom drugom ženom radio je na svojoj (zadnjoj) knjizi, Ekonomika Života- The Economics of Life.1992. godine dobiva Nobelovu nagradu za ekonomiju „za proširenje područja mikroe-konomske analize na široki spektar ljudskog ponašanja i interakcije uključujući ponašanja nevezana za tržište ponude i potražnje“.

Gary Stanley Becker

Piše Nastazija Remenar

Gary S. Becker pokazao je svijetu kako diskrimani-cija, ljudski kapital i teorije o kriminalitetu mogu biti dokazane kroz ekonomsku teoriju. Ipak, eko-nomija spaja sve grane društva i (na takav način) postaje više od sistematizirane i izolirane znano-sti. Inovativni način razmišljanja Beckera, njego-ve znanstvene kolege nisu rado prihvaćale. On je samo dokazao da se, poput stavova, mijenjaju i gledišta i percepcija društva. Prema Beckeru, svaki put kada se pomakne jedan sloj misterija, ili se rije-ši jedan dio neznanja, drugi izazov odmah izlazi na površinu i žudi za riješenjem. Ekonomija (sama po sebi) nikako ne pruža romantičnu viziju života. Si-romaštvo, katastrofe i krize diljem svijeta su snažni podsjetnici kako razumijevanje ekonomije i socijal-nih zakona doprinosi općem dobru cijelog društva!

0

5

25

75

95

100