TEORIJA I POVIJEST KNJIŢEVNOSTI

1. Lirika (pojam, vrste, razvoj, oblici, značajke, tematska podjela)

Knjiţevni rod. Karaktezira je osjećajnost, subjektivnost, saţetost (jezgrovitost), pjesniĉke slike, stihovi i

proza. Grĉ. lira – ţiĉani instrument.

Lirsko pjesništvo

- lirska pjesma izraţava pjesnikove misli i osjećaje. Moţe biti pisana stihom i prozom (stihovi – vezani,

slobodni)

- Vrste lirskih pjesama:

Prema autoru: narodna (usmena) i umjetniĉka.

Prema temi:

Domoljubna (rodoljubna, patriotska) – izraţava ljubav prema domovini, narodu, zemlji, kraju. U domoljubnoj

pjesmi pjesnik se poistovjećuje s domovinom i narodom i izraţava svoje osobne (pojedinaĉne) osjećaje i misli

te osjećaje i misli svoga naroda (nacionalne osjećaje)

Duhovno religiozna – pjesnik iskazuje svoje religiozne osjećaje i misli. Ti se religiozni osjećaji i misli

povezuju uz pojam Boga - u katoliĉkom pjesništvu uz Sveto Trojstvo (Oca, Sina, Duha Svetoga), uz lik

Blaţene Djevice Marije i svetaca.

Ljubavna – pjesnik izraţava ljubavne osjećaje, ljubav prema voljenoj osobi.

Misaona, refleksivna

Pejsaţna – pjesma koja opisuje prirodu.

Socijalna – nadahnjuje se socijalnim temama i motivima. Najĉešće teme su soc. bijeda, soc. nepravda,

iseljavanje iz svoje zemlje i sl.

Prema jeziku:

Na knjiţevnom jeziku

Na neknjiţevnom jeziku

Prema obliku:

Antiĉki oblici: anakreontska pjesma, ditiramb (lirska pjesma koja se kod starih Grka pjevala kao himna u ĉast

bogu Dionizu. Ta obredna pjesma razvila se u posebnu vrstu lirske pjesme koja zanosno slavi ţivotne radosti i

uţitke), elegija (u grĉkom pjesništvu bila je vrsta lirske pjesme u distisima. Pjesma tuţnoga sadrţaja, tuţnog

raspoloţenja), himna (domoljubna pjesma, izraţava domoljubne, nacionalne i religiozne osjećaje. Izraz joj je

zanosan, uzvišen i sveĉan), oda (oblik sveĉane lirske pjesme koja slavi vaţni povijesni dogaĊaj ili slavnu

povijesnu osobu. Sveĉan ton, zanosan govor).

Francuski oblici: kancona, rondo, rondel, balada

Španjolski: romanca, glosa

Talijanski: sonet, sestina, madrigal

Saţeti oblici:aforizam, epigram (jednostavna, preteţito kratka, duhovita pjesma), epitaf (nadgrobni natpis,

nadgrobni spomenik, nadgrobni govor, pjesma u povodu neĉije smrti), maksima, sentenca.

Satiriĉni oblici: satiriĉna pjesma, parodija, travestija

Stilska sredstva: figure nabrajanja, metafora, hiperbola (preuveliĉavanje), metonimija, retoriĉko pitanje,

polisindeton, asindeton, igra rijeĉima, aliteracija, asonanca, sinegdoha, epiteti, usporedba..

2. Epika, (pojam, razvoj, vrste, oblici i značajke, podjela)

Knjiţevni naziv za pripovjedaĉku knjiţevnost u stihu i prozi. Iznosi dogaĊaje i situacije, a odlikuje se

objektivnošću. Sluţi se pripovjedanjem (naracija) i opisivanjem (deskripcija). U epskom djelu predstavlja se

pripobjedaĉ koji pripovijeda o neĉem što se dogodili, gdje se to dogodilo, kada se dogodilo i tko sve sudjeluje.

Pripovjedaĉ ne pripovijeda samo o prošlim dogaĊajima već i o sadašnjosti i o budućim dogaĊajima.

Pripovjedaĉ pripovijeda odreĊenim redom, organizira priĉu koja ima svoj tijek (uvod, zaplet, rasplet), provodi

likove kroz priĉu i pripovijeda o njihovim sudbinama. Epsko djelo ima svoje posebno ustrojstvo. Ĉine ga:

dogaĊaji (zbivanje), likovi (junaci) i priĉa (fabula). Pripovjedaĉi: pripovjetke: A. Šenoa, D. Šimunović..

Novele: G. Boccaccio, A. P. Ĉehov, A. G. Matoš.. romanopisci: A. Kovaĉić, M. Krleţa..

Podjela epike:

a) epsko-lirske pjesme

poema – u njoj se iznosi neki dogaĊaj, ali sadrţi i elemente dramskog izraza

balada – tuţna pjesma s tragiĉnim završetkom

romanca – pjesma ljubavnog sadrţaja

b) epsko pjesništvo

epska pjesma – kraće djelo u stihovima, pripovkednog karaktera

epopeja – ako se u epu prikazuju dogaĊaji vaţni za cijeli narod onda je to narodna epopeja

ep – opširnije djelo u stihovima, pripovjednog karaktera

c) jednostavni prozni oblici

mit – vjerovanje koje na temelju mitskog iskustva najĉešće govori o postanku svijeta, o bogovima ili nekim

vaţnim ljudima.

legenda– priĉa o ljudima ĉiji je naĉin ţivota postao uzorom drugim ljudima

saga – prozna vrsta u kojoj se opisuju dogaĊaji iz obiteljskog ţivota

bajka – prozna vrsta u kojoj se isprepliću stvarni i nestvarni dogaĊaji. Uvije kse radi o sukobu dobra i zla, a

dobro uvijek pobjeĊuje.

Basna – djelo u kojem se ţivotinje ponašaju kao ljudi

Vic (witz) – dolazi iz njem. jezika. Kratka jeziĉna tvorevina koja izaziva smijeh

Poslovica – izreka koja u obliku tvrdnje iskazuje neko ţivotno iskustvo

Zagonetka – posebni oblik postavljanaj pitanja. Sastoji se od. Zagonetljaja i odgonetljaja

d) sloţeni prozni oblici

novela – kratak i zatvoren tekst. Opisuje se obiĉno jedan sadrţaj koji moţe biti stvaran i izmišljen, ali mora

biti zanimljiv. Radnja je ograniĉena u vremenu i prostoru i sudjeluje manji broj likova. Njezinim se

utemeljiteljem smatra Giovanni Boccaccio, napisao je zbirku od 100 novela – Decameron.

Roman - je za razliku od novele dulji, slobodniji i pripovjedaĉki otvoreniji, dopušta najraznorodnije teme,

fabularne osnove i motive, do 20.st. gradio se na razvijenoj fabuli s intrigom i brojnim epizodama

Pripovjetka

3. Drama (pojam, vrste, oblici i značajke)

Drama –knjiţevni rad u dijaloškom obliku namijenjen scenskom izvoĊenju. Knjiţevni tekst osobite

vrste koji je izravno ili posredno namijenjen izvedbi na pozornici. Rijeĉ drama upotrebljava se danas u

tri znaĉenja:

= njome se imenuje pjesniĉki rod

= dramska vrsta unutar roda dramskoga pjesništva

= drama kao dramska umjetnost

dramski tekst moţe biti namijenjen publici, glumcima i redatelju; podijeljen je na ĉinove,

publici – je namijenjen tekst izgovoren od strane glumaca

glumcima – su namijenjene didaskalije,

reţiseru – je namijenjen cijeli dramski tekst

opera – je najsavršeniji dramski oblik

program – upućuje u radnju, meĊuodnose likova, ima kazalo pojmova, imena glumaca koji tumaĉe

odreĊene likove, upoznamo pisca, ima popis dramskih djelatnika, kostimografa, vizaţista

dva osnovna oblika kompozicije:

-

dijalog – dolazi od grĉ. rijeĉi dialogos = razgovor

monolog – dolazi od grĉ. rijeĉi monos = sam + logos = rijeĉ

-

dramska situacija – odnosi izmeĊu likova u nekom trenutku, to je njihov govor o onom što je bilo, što

će niti ili ono što jest

fabula – izmjena dramskih situacija

uvod ili ekspozicija – ona objašnjava nuţni poĉetak

zaplet – podrazumijeva pojavu dinamiĉkih motiva, a temelji se na razlikama idejnih stavova

vrhunac ili kulminacija – nastaje kada napetost dosegne krajnju granicu i nuţno zahtijeva razrješenje

rasplet – pronalaţenje rješenja

peripetija – odnosno preokret, kada rasplet ne krene u oĉekivanom smjeru

kritika – ne smije imati subjektivno mišljenje

vrste:

tragedija – dolazi od grĉ. rijeĉi tragos = jarac, i grĉ. rijeĉi ode = pjesma;

u osnovnom prijevodu znaĉila bi jarĉeva pjesma, u slavu boga Dioniza prinosio se jarac kao ţrtva,

glumci su kao dio scenografije nosili jarĉevu koţu.

komedija – nastala od rijeĉi komos = veseli pohod i grĉ. ode = pjesma;

vrsat drame, odlikuje se veselim sadrţajem, crta smiješne strane ţivota i ljudi, ismijava njihove nedostatke i

mane. Komediograf – pisac komedija. Komediografija – pisanje komedija.

U komediji se pojavljuju smiješni likovi iz svagdašnjeg ţivota.

Vrste komedije:

Komedija zapleta (intrige): smijeh posljedica nesporazuma

Komedija naravi (karaktera): iz mana pojedinaca

Konverzacije: smijeh dolazi iz razgovora

Situacije: iz dogaĊaja.

Smijeh u komediji moţe biti sirov. Tada govorimo o podvrsti komedije: farsi.

4. Diskurzivni knjiţevni oblici

lat. diskurs – govor, razmišljanje

- spoj knjiţevnih i znanstvenih elemenata, tj. subjektivnog i objektivnog

- tematika nije ograniĉena

- stilska obiljeţja: saţetost, egzaktnost, jednostavnost i lakoća iskaza, jezgrovitost

Vrste:

Putopis - je oblik knjiţ. vrste u kojoj pisac prikazuje svoje dojmove, doţivljaje, svoja zapaţanja i razmišljanja

na subjektivan i slikovit naĉin sa svog putovanja o ljudima i krajevima

Esej - ili ogled, nastaje spajanjem subjektivnog i objektivnog doţivljaja pjesniĉkog i znanstvenog, to je knjiţ.

vrsta u kojoj je prisutna znanstvena namjera u obradi odreĊenog ţivotnog ili znanstvenog pitanja;obrada teţi

konkretnom, uvjerljivom i stilski dotjeranim stilom,tematika je izuzetno široka, najĉešće je to analiza

knjiţevnih djela, zaĉetnik je Michele de Motaigne; iako se poĉeci mogu pronaći kod grĉkih i rimskih autora,

kada umjetniĉka namjera nadvlada znanstvenu tada esej prelazi u odreĊeni nafabularni tekst koji se zove –

romanesej,a kada znanstvena vrijednost prevlada nad umjetniĉkom javljaju se znanstveno-prozni tekstovi kao

studija ili traktat

Biografija: tekst u kojem se na umjetniĉki naĉin prikazuje ţivot neke znamenite osobe

Autobiografija – opisivanje vlastitog ţivota

Dnevnik – svaki dan

Memoari – sjećanja i uspomene na ljude i dogaĊaje i na zbivanja iz vlastitog ţivota.

Ostale vrste:

Rasprava

Polemika – ţustra rasprava

Feljton – podlistak, stalna novinska rubrika u kojoj se na zanimljiv naĉin obraĊuju razliĉite teme

Reportaţa – izvješće o nekom dogaĊaju ili pojavi koja se moţe umjetniĉki obraditi

5. Roman kao prozni oblik, podjela, vrste

- svak ispis pisan na romanskom (puĉkom) jeziku

- veće epsko djelo u stihu ili prozi, veće od novele i pripovjetke, sloţenijeg ustroja s većim brojem

likova i raznovrsnijom epskom tehnikom

- podijela romana:

prema temi: društveni, obiteljski, psihološki, realistiĉki, povijesni, pustolovni, ljubavni, viteški

prema tonu, pišĉevu stavu: sentimentalni, humoristiĉni, pouĉni, herojski

prema naĉinu oblikovanja: roman lika, zbivanja, prostora, roman-rijeka, roman-esej..

prema postojanju i vrijednosti: klasiĉni, moderni, suvremeni

Podjela romana po načinu gradnje sadrţaja: lančani ili stepenasti – sadrţaj jedne novele nastavlja se na sadrţaj druge novele, tj. svršetak jedne

je poĉetak druge novele.

npr. roman ¨Robinson Crouse¨

prstenasti roman – unutar jedne novele autor smješta sadrţaj svih ostalih novela, npr. roman ¨Put

oko svijeta za 80 dana¨

paralelni roman – dvije ili više radnji se odvija u isto vrijeme,

npr. roman¨Ana Karenjina¨

Romanopisci: A. Šenoa, M. Krleţa, I. Aralica..

6. Knjiţevnost starih naroda (indijska, babilonska, hebrejska, arapska)

INDIJSKA

Vede- u njima se prikazuje vjerska i svjetovna tematika. Obuhvaćaju 4 zbirke tekstova (samhite). Najstarija je

Rg-veda (sadrţi 1028 himni i preko 10 000 strofa). Mahabharta (velika borba) i Ramajana (doţivljaji Rama i

Site), epovi o lutanjima, stradanjima i borbama kraljevića Rama i ţene mu Site (400.pr.Kr.)

Pančatantra – jedna od najznaĉajnijih zbirki svjetske knjiţevnosti, indijska zbirka u 5 knjiga.

BABILONSKA

Epovi, mitovi. Legende, religiozni prizori, himne bogovima, tuţaljke, psalmi, zaklinjavanja, bajke, basne,

poslovice, pripovjetke. Najpoznatije djelo GILGAMEŠ, ep iz 1700. pr. Kr.. Sastavljen je iz 12 ploĉa

(pjevanja), tj. iz 2 dijela. U prvom dijelu govori se o prijateljstvu izmeĊu kralaj Gilgameša i poludivljeg

ĉovjeka Enkidua. Pisan je biblijskim tonom. Odlikuje se etniĉkom porukom.

HEBREJSKA

Biblija – u njoj se nalazi kompletna knjiţevnost, ona je izvorište europske knjiţevnosti; zapoĉinje knjigom

Postanka, a završava Otkrivenjem ili apokalipsom;

Biblija ili Sveto Pismo – dolazi od grĉ. riječi biblion = knjiga; najĉitanija i najprevoĊenija knjiga, ona je

sinteza svih knjiţevnih vrsta i svih knjiţevnih rodova, Biblija je povijest, u njoj se nalaze jednostavni i sliţeni

knjiţevni oblici, ona je sinteza poezije i proze, nastaje u razdoblju od 13.st.pr.Krista do 2.st.poslije Krista;

teško je utvrditi vremenski okvir Biblije,

- prvi latinski biblijski prijevod naziva se - ¨Vulgata¨ koji je napisao Jeromin Vid, (bio je svetac)

Septuaginta¨ - je prvi prijevod Starog zavjeta na grĉkom jeziku,

- Hrvati su prvi prijevod Biblije dobili u 14.st. samo u ulomcima, a u 16.st. datira se prijevod u cijelosti - fra

Petar Katanĉić;

Knjiga Postanka – hebrejski pisav otkriva biblijski smisao stvaranja svijeta i povijesti. Bog je stvoritelj svijeta.

Knjiga Izlaska – prikazuje izlazak Izraelaca iz Egipta i sklapanje sinajskog saveza.

Psalmi – vrsta religioznog pjesništva.

ARAPSKA

najznaĉajnije djelo je Ku'ran

Ku'ran dolazi od arap. riječi i znači ¨ono što je za čitanje¨, to je sveta knjiga islama, sadrţi svete knjige

Muhameda prikupljene u periodu od 612. do 639.god., Muhamed je ĉovjek koji je prešao iz Meke u Medinu,

ţivio je s Nomadima i prateći ih dolazi u Siriju.

16.07.622.god – postao je datum raĉunanja vremena po hidţri.

Ku'ran je presudan za razvoj kulture i knjiţevnosti arapskog svijeta. Sastoji se od 114 poglavlja ili sura

poredanih po duljini, a sadrţe moralne, pravne i religiozne pouke. Sastoji se od biblijskih ilustracija te

ţidovskih i kršćanskih apokrifnih spisa. Sure su podijeljene na ajete; ajeta = redak

Ku'ran je pisan ritmiĉkom prozom (proza u stihu) i jezik kojim je pisan Ku'ran postao je uzor klasiĉnog

arapskog jezika.

7. Grčka knjiţevnost

Najveći procvat doţivljava u 5. st. pr. Kr.. Razvila je bogatu i raznovrsnu knjiţevnu djelatnost.

Razdoblja: pretklasiĉno, kalsiĉno, helensko, aleksandrijsko, Rimsko razdoblje grĉke knjiţevnosti.

Tragedija: Eshil – Okovani Prometej; Sofoklo – Ajant, Elektra, Antigona, Kralj Edip; Euripid – Medeja,

Hipolit, heraklo, Ifigenija u Tauridi

Komedija: Aristofan – Aharnjani, Vitezivi, Mir..; Menandar – Prevrtljivica, Laţac, Laskavac, Laţni Heraklo..

Grĉko pjesništvo: Pindar – liriĉar bogata i raznovrsan opusa (himne, ditirambi, ode, tuţaljke). 17 knjiga

pjesama.

ALKEJ– pjesnik s otoka Lezba, glavni predstavnik

monodijske melike- poezije pisane za solo pjevanje uz pratnju lire;

pisao je poeziju uţitaka ¨Ljeto¨, pisao je i pjesme uz gozbe i pijanke, himne bogovima, sluţio se

razliĉitim metriĉkim oblicima, tematski i formalno je utjecao na rimsku liriku i pjesnike europskog

romantizma.

Epsko pjesništvo: Homer – Ilijada i Odiseja – junaĉki epovi iz 8. st. pr. Kr.

Filozofija: Heraklit, Parmenid, Platon, Aristotel

Kiparstvo i graditeljstvo, glazba: Miron, Fidija, Poliklet

Najveliĉanstveniji spomenik helenske arhitekture – hram Atene.

8. Rimska knjiţevnost

Augustovo doba/Augustovska umjetnost

Rimska knjiţevnost nastavlja tradiciju grĉke knjiţevnosti. Augustovo doba, doba procvata rimske

knjiţevnosti obiljeţeno je prilagodbom grĉke umjetnosti rimskome duhu. Augustovska umjetnost je

grĉko-rimska sinteza. August podiţe spomenike i okuplja knjiţevnike.

Knjiţevnici: Publije Vergilije Maron, Publije Ovidije Nazon, Gaj Vergilije Katul, Makcije Tit Plaut..

Lirske pjesme: Vergilije: Bukolike

Izabrane pjesme: Katul: Pjesme; Horacije: Pjesme

Komedije: Plaut: Škrtac, Hvalisavi vojnik, Aulularia

Ep: Vergilije: Eneida

Razdoblja rimske knjiţevnosti:

- do 240. pr. Kr.

- arhajsko razdoblje 240. – 80. pr. Kr.

- a) ciceronovo doba – 80. – 30. pr. Kr.

- b) augustovo doba – 30. – 14. pr. Kr.

- srebrni vijek 14. – 117. poslije Krista

- stoljeće propadnja 117. poslije Krista

Publije Ovidije Hazon – ubraja se meĊu najplodnije pjesnike. Najpoznatije djelo: ARS AMATORIA

(Ljubavno umijeće) – djelo u koje mse nalaze savjeti kako osvojiti i zadrţati voljenu osobu. Ima 3 dijela

(1. i 2. za muškarce, a 3. dio za ţene)

9. Europska srednjovjekovna knjiţevnost

1. trajanje – od pada ZRC 476. do otkrića Amerike 1492.

2. znaĉajke – knjiţevna djelatnost vezana je za crkvu, odnosno redovnike koji su zapisivaĉi i

prevoditelji.

3. jezik – od 4. do 9. st. traje razdoblje latiniteta, a nakon toga razvija se knjiţevnost na narodnim

jezicima.

4. knjiţevne vrste – razlikuju se djela svjetovnoga i nadboţnoga karaktera. Djela su morala biti

didaktiĉna (pouĉna), a teološki (religijski) ispravna.

5. veliki nacionalni epovi

a) BEOWULF – staroengleski ep iz 8. st., govori o junaku Beowulfu koji pomaţe kralju Hrotgau i ubija

moćno ĉudovište Grendela.

b) PJESAN O ROLANDU – francuski ep iz 12. st.. Govori o junaku Rolandu, vojskovoĊi Karla

Velikog koji pogiba zbog izdaje oĉuha, a osvećuje ga Karlo Veliki.

c) PJESAN O CIDU – španjolski ep iz 12. st., govori o junaku El Cidu koji je oklevetan i prognan, ali

uspijeva spasiti svoju ĉast.

d) SLOVO O POLIKU IGOREVU – ruski ep iz 12. st., govori o knezu Igoru i njegovom porazu u bitci

1185.g.

e) KALEVALA – francuski ep iz 12. st., govori o junaku Lemminkäinenu i njegovoj borbi za djevojku,

kćer domaće sjeverne zemlje.

f) PJESMA O HIBELUNZIMA – njemaĉki ep iz 13. st., govori o junaku Siegfriedu i njegovoj ţeni

Kriemhildi koja osvećuje njegovu smrt.

6. romani – najprije se pišu u stihu, obraĊuju teme iz antike (Roman o Tebi, Roman o Troji, Roman o

Aleksandru..). Kasnije nastaju viteški romani i u stihu i u prozi, a obraĊuju teme iz viteškog svijeta

(najpoznatiji je Roman o Tristanu i Izoldi).

7. lirsko pjesništvo – u 11. st. u Juţnoj Francuskoj nastaje trubadurska lirika. Trubaduri su plemići,

putujući pjesnici i skladatelji koji pjevaju o viteškoj ljubavi prema uzvišenoj i nedostiţnoj djevi. U

Njemaĉkoj se takoĊer njegovala ljubavna lirika, u 12. st. javljaju se tzv. MINEZINGERI, pjesnici

lutalice, a svoj vrhunac ovaj tip lirike doţivljava u 14. i 15. st.

8. drama – MIM (to je oblik puĉkog kazališta s temama iz ţivota puĉana). U 15. st. iz mima se razvijaju

FARSE (teme su iz svakidašnjeg ţivota. To su najĉešće braĉni problemi i sudska praksa. Najpoznatija

je O MEŠTRU PATHELINU (patlen), lukavom odvjetniku koji prevari bogatog trgovca) i SOTIJE (to

su predstave u kojima su glavni protagonisti dvorske lude koje su vrlo oštro kritizirale neke negativne

društvene pojave).

- u to vrijeme djeluju i putujuće kazališne druţine HISTRIONI

u Crkavama se od 9.st. izvode liturgijske drame na lat. jeziku. S vremenom u te drame ulaze i svjetovni

motivi, poĉinju se izvoditi na narodnim jezicima. Te poluliturgijske drame zovu se CRKVENA

PRIKAZANJA. To su misteriji koji pokazuju razliĉita ĉuda, pasije, Kristovu muku..

9. diskurzivni knjiţevni oblici – Sv. Aurelije Augustin. Svojim je djelom ispovijesti zaĉetnik

autobiografijske knjiţevnosti. Ispovijesti su njegova duhovna biografija u 13 knjiga. Srednjovjekovni

duhovni ţivot obiljeţili su:

Ambrozije, Jeronim (prevoditelj Biblije na latinski – Vulgata), Prudencije, Toma Akvinski

(utemeljitelj crkvene filozofije).

10. Hrvatska srednjovjekovna knjiţevnost

1. razdoblje – do polovice 14. st.: knjiţevnost na crkvenoslavenskoj tradiciji, ubrzani razvoj od polovice 13.

st. (papino odobrenje starohrvatske liturgije senjskim i omišljanskim glagoljašima); prodor hrvatskoga jezika i

svjetovne tematike

2. razdoblje (do prestanka rada senjske glagoljske tiskare 1508.), doba procvata, otvorenje zapadnoeuropskim

utjecajima, uvoĊenje narodnog jezika u neliturgijske kodekse i zbornike, razvoj latiniĉke knjiţevnosti na hrv.

jeziku

3. razdoblje – zakašnjeli odjeci srednjovjekovne knjiţevne tradicije, rijeĉka tiskara, dekadansa

Knjiţevni radovi i vrste – apokrifi, romani, pripovijetke, lirika, svetaĉke legende..

Ostale vrste tekstova – evanĊelja, misali, zakonici, statuti, darovnice..

Pisma – glagoljica, ćirilica, bosanĉica, latinica

Podruĉja – Dalmacija – pa ĉak i na podruĉju DR, Istra, Hrv. primorje, Lika i Krbava, Pokuplje

Bašćanska ploĉa – pravni tekst, ima naglašene ritmiĉke elemente i izrazite knjiţevne kvalitete na koje smo i

danas osjetljivi. Zato se BP ĉesto navodi kao simbol poĉetka hrv. knjiţevnosti, barem one na hrv. jeziku. BP-

om kralj Zvonimir daruje zemljište crkvi sv. Lucije. Isklesao ju je Drţiha. Pisana je uglatom hrv. glagoljicom.

BP je sluţila i kao pregrada koj je dijelila prostor od svećenika od puka. Ĉuva se u HAZU.

Hrvatska ćirilica -upotrebljavala se u uredima u Dubrovniku, u Hrvatskoj i Bosni. Njome su se sluţili

bosanski franjevci. Najstariji su hrvatski spomenici na bosanĉici (hrv. ćirilici): Natpis s Poljskog praga,

Povaljska listina, Poljiĉki statut, Aleksandrida,..

Latinica – latinicom su napisana osobna imena, imena mjesta. Najstariji teks napisan latinicom jest STATUT

SESTARA DOMINIKANKI U ZADRU iz 1345.g. Jedan od najstarijih tiskanih knjiga na latinici je

LEKCIONAR BERNANDINA SPLIĆANINA.

LUCIDAR

- enciklopedijsko djelo. Preveden je s ĉeškog jezika na ĉakavsko narjeĉje od strane hrvatskog glagoljaša.

Pisan je u dijalogu izmeĊu uĉitelja i uĉenika koji tematizira teološku i prirodoslovnu tematiku.

LJETOPIS POPA DUKLJANINA

- najstariji hrv. ljetopis. Pisac je katoliĉki svećenik Dukljanin. Jednim je dijelom nastao u 12. st, drugi dio –

14. st.

- u njemu je prikazano rodoslovlje hrvatskih vladara, osnivanje hrvatske drţave

- pisan je latinskim jezikom

ZAPIS POPA MARTINCA

- glagoljaški rukopis, 1493.

- Utjecaj biblijskog crkvenoslavenskog jezika u ovom tekstu , profan sadrţaj

VINODOLSKI ZAKON

- najstariji hrvatski zakonski spomenik

- sastavljen je i napisan 6. 1. 1288. u NV

- njime se ureĊuju pravni odnosi izmeĊu gospodara (frankopana) i vinodolskih općina

- povijesni i pravni dokument

ŠIBENSKA MOLITVA

- 1347., pisana je latinicom, a prevedena na narodni ĉakavski sa staroslavenskim elementima

- napisao ju je nepoznati glagoljaš, a fra Pavle Šibenĉanin zapisao

- vrsta laude, pohvalne pjesme (pohvala Gospi)

- ime je dobila po nalazištu, franjevaĉkom samostanu u Šibeniku

SVIT SE KONĈA

- satiriĉna pjesma koj kritizira nemoralan ţivot redovnika i klera, a posebice pojavu simonije (prodaje

duhovnih dobara za novac)

- pjesma je zapisana u PARIŠKOM (glagoljskom) zborniku s kraja 14. st.

- misaona lirska pjesma, katreni i terceti, uglavnom 12-erci

Najstarije hrv. tiskane knjige su INKUNABULE

- Misal po zakonu rimskog dvora; Brevijar po zakonu rimskog dvora

11. Renesansa u europskim knjiţevnostima

- trajanje 14. 15. i 16. st

- naziv: franc. Renaissance – preporod

- znaĉajke:preporod antiĉke knjiţevnosti, preporod umjetnosti, promjena svjetonazora u odnosu na srednji

vijek, ĉovjek postaje aktivan, ţeli uţivati u ovozemaljskom ţivotu. U knjiţevnosti prevladavaju svjetovne

teme.

Najznaĉajniji predstavnici:

Engleska knjiţevnost

William Shakespeare – veliki pjesnik i dramatiĉar, autor brojnih tragedija (Hamlet, Kralj Lear, Machbeth..),

komedija (Ukroćena goropadnica, Na tri kralja..), romanci (Zimska priĉa, Romeo i Julija), povijesnih drama

(Richard II., Richard III...) te zbirke pjesama (Soneti).

Talijanska knjiţevnost

Lodovico Ariosto – autor epa Bijesni Orlando; u ovom epu od 46 pjevanja temeljna je radnja povezana s

borbom kršćana i Saracena u blizini Priza.

Niccolo Machiavelli – autor politiĉke rasprave Vladar u kojoj on iznosi modernu graĊansku teoriju drţave.

Španjolska knjiţevnost

Miguel de Cervantes Saavedra – autor romana Don Quijote, parodije srednjovjekovnih viteških romana.

Naziv – već je u samom imenu renesansa sadrţana njezina osnovna znaĉajka (franc. – preporod)

Dolazi do preporoda antiĉke knjiţevnosti. Za antiĉke pisce se slikovito kaţe da su u srednje mvijeku bili

zatoĉeni u samostanskim knjiţnicama i tek ih renesansni pisci ponovo otkrivaju nasljeĊujući njihove

knjiţevne vrste i pronalazeći u njima uzore koje ţele kopirati. Kopiranje danas ima negativan odraz no u

renesansi je bilo drukĉije. Što je uspješnije neki pisac kopirao, to je bio bliţe svome uzoru. Dolazi do

preporoda cjelokupne umjetnosti – razlozi: povijesno-politiĉke okolnosti: razvoj gradova, graĊanske klase,

izum tiskarskog stroja.. renesansa u potpunosti afirmira narodni jezik kao jezik knjiţevnosti. U renesansi se

javlja perspektiva, pomak iz prošlosti u dubinu. Stvarnost se sagleda što dublje i umjetniĉka djela odraţavaju

stvarnost.

12. Hrvatska renesansna knjiţevnost

- trajanje (1500. – 1600.) – 16. stoljeće

- znaĉajke: razvoj knjiţevnosti osobito u priobalnom podruĉju zbog gospodarske razvijenosti i blizine

Italije

- renesansna dredišta: St, Zd, Ši, Hvar, Du

- razvoj knjiţevnosti na narodnom jeziku

- podlogu renesansnoj knjiţevnosti stvorila je djelatnost humanista

- od knjiţevnih su vrsat razvijene lirske pjesme, karnevalske pjesme (maskerate), satiriĉne pjesme,

religiozne pjesme; epovi (osobito biblijsko-religiozni i povijesni epovi), roman, pastirske igre, komedije

(osobito tzv. uĉene ili eruditne komedije), drame, crkvena prikazanja.

Predstavnici:

Lirika: Šiško Menĉetić, DĊore Drţić, Hanibal Lucić, za misaonu, satiriĉnu i religioznu liriku znaĉajan je

Mavro Vretanović; Mikša Pelagrinović pisao je pokladne pjesme

Epika: Marko Maruli (biblijsko-religiozni ep Davidijada), Brne Karnarutić (povijesni ep Vazetje Sigeta

grada), Petar Zoranić (prvi roman u starijoj hrv. knjiţevnosti – Planine), Petar Hektorović (putopisni spjev –

Ribanje i ribarsko prigovaranje).

Drama: Marin Drţić – komediograf (Dundo Maroje, Skup, Novela od Stanca..); Hanibal Lucić (prva hrv.

svjetovna drama – Robinja), Mavro Vetranović

Naši su se renesansni pisci obrazovali u Italiji i s povratkom u svoju sredinu u njoj su razvijali kulturnu

djelatnost te pisali na naĉin kako su to ĉinili europski renesansni pisci. U ovom razdoblju hrv. se knjiţevnost

u pravom smislu oblikuje.

13. Barok u europskoj i hrvatskoj knjiţevnosti

Barok u europskim knjiţevnostima

- trajanje: 17. i 18. st.

- naziv: portugalski barocco je biser nepravilna oblika i nevelike vrijednosti

- znaĉajke: kićenost izraza, mnoštvo stilskih izraţajnih sredstava, refleksivnost

- barok je doba proţeto napetošću izmeĊu nepomirljivih suprotnosti: s jedne strane je ostao saĉuvan

renesansni optimizam. S druge je strane pojaĉana religioznost, refleksivnost i nijekanje svjetovnog.

- Knjiţevne vrste: karakteristiĉna je kratka lirska pjesma s temama sliĉnim renesansi (ljubavna bol i

prolaznost zemaljskih vrijednosti), ali s naglašenom simbolikom i kićenošću izraza. Baroku su svojstveni

opseţan ep i opseţan roman; nastaju nove dramske vrste povezane s glazbom: melodrame, opere i

oratoriji.

Predstavnici:

Talijanska knjiţevnost: Giambattista Marino – neobiĉni motivi, zvuĉne figure, neobiĉne metafore..

Torquato Tasso – autor epa OsloboĊeni Jeruzalem – naglašava potrebu ujedinjenja kršćana.

Španjolska knjiţevnost: Louis de Gongora, Pedro Calderon de la Barca (drama: Ţivot je san)

Na razvoj baroka osobito utjeĉu vjerski pokreti, reformacija i protureformacija.

Barok u hrvatskoj knjiţevnosti

- trajanje: 17. st

- znaĉajke: utjecaj protureformacije, isusovaĉka misionarska djelatnost, otvaranje škola, nastanak

jezikoslovnih djela; ispreplitanje svjetovne i religiozne tematike

- velik utjecaj imaju isusovci koji razvijaju kulturnu djelatnost, osim njih znaĉajni su i ostali vjerski redovi:

franjevci, pavlini, kapucini

- isusovci se bave knjiţevnim radom (Juraj Habdelić – Pervi oca našeg Adama greh; Antun Kaniţlić –

Sveta Roţalija), jezikoslovljem (Bartol Kašić – autor prve gramatike), Juraj Kriţanić (autor gramatike

rusko-staroslavensko-hrvatskog jezika), Juraj Habdelić (autor hrvatsko-latinskog rjeĉnika).

- Dubrovaĉko-dalmatinskom krugu baroknih pisaca pripadaju: I. Gundulić, Ivan Bunić Vuĉić, Junije

Palmotić, Ignjat ĐurĊević.

- Ozaljskom krugu pisava pripadaju: Fran Krsto Frankopan, Petar Zrinski i Ana Katarina Zrinski

14. Klasicizam i prosvjetiteljstvo u europskoj knjiţevnosti

- trajanje: klasicizam (17. st. Francuska), prosvjetiteljstvo (18. st. Francuska)

- znaĉajke: klasicizam – oponašanje antiĉke knjiţevnosti, intelektualizam, prevladavaju tragedija i

komedija, prosvjetiteljstvo – utjecaj racionalizma, cilj je prosvjetliti narod, vaţnost Francuske

Enciklopedije

- više nije bitan kvantitet nego kvaliteta razmišljanja, napušta se barokna kićenost i opseţnost te se zalaţe

za jasnoću stila, savršenstvo forme i uzvišen govor.

- Predstavnici:

Klasizizam: Pierre Corneille (Cid), Jean Racine (Fedra), Moliere (Škrtac, Mizantrop)

Prosvjetiteljstvo: Voltaire (Candide ili optimizam), Denis Diderot (pokretaĉ Enciklopedije), Jean Jacques

Rousseau.

Klasicistiĉku knjiţevnost moţemo odrediti kao racionalnu u smislu njezine intelektualnosti, odnosno

povezanosti s razumom. Tako je vidljiva teţnja za sreĊenošću, jasnoćom, jednostavnošću i pravilnošću.Pisci

pritom nastoje prikazati ono što je tipiĉno i univerzalno, s ti mda pouĉavaju ĉovjeka.

Prosvjetiteljski pisci okreću se svojoj suvremenosti nastojeći da knjiţevna djela imaju naglašenu

prosvjetiteljsku ulogu, da pouĉavaju i odgajaju ĉitatelje protiv praznovjerja.

Osnovno pravilo klasicizma bilo je oponašanje, prikazivanje prirode, ali ne stvarne, nego idealne koju

organizira duh.. Klasicistiĉka djela oţivljavaju antiku, imitiraju antiĉke pisce. Sam naziv kalsicizam dolazi od

latinske rijeĉi clasici scriptores – pisvi prvoga reda, uzorni pisci, a to su za klasicistiĉke pisce bili antiĉki

autori. Nicolas Boilleau (boalo) najznaĉajniji je teoretiĉar klasicistiĉke drame.

Prosvjetiteljska se knjiţevnost nastavlja na klasicistiĉku, a najznaĉajnije je ostvarenje francuska

Enciklopedija.

15. Prosvjetiteljstvo u hrvatskoj knjiţevnosti

- trajanje: 18. stoljeće

- znaĉajke: istiĉe se vaţnost prosvjetiteljskog djelovanja knjiţevnih djela na ĉitatelje; pliralizam stilova

a) odjeci barokne knjiţevnosti

b) utjecaj klasicizma

c) procvat knjiţevnosti na latinskom jeziku i intezivna prevodilaĉka aktivnost

d) prosvjetiteljska nastojanja

Predstavnici:

Dalmacija: Andrija Kaĉić Miošić (Razgovor ugodni naroda slovinskoga),

Slavonija: Matija Antun Reljković (Satir iliti divji ĉovik), Matija Petar Katanĉić (Jesenji plodovi)

Sj. Hrvatska: Tituš Brezovaĉki (Matijaš grabancijaš dijak)

Prosvjetiteljstvo u hr. knjiţevnosti se oslanja na knjiţevnu tradiciju i ono što našu knjiţevnost povezuje s

europskom je isticanje prosvjete i kulture, odnosno moralno-didaktiĉne uloge knjiţevnosti kojima se nastoje

pouĉiti ĉitatelji. Tako A. K. Miošić ţeli opjevati najvaţnije dogaĊaje iz slavenske prošlosti, a M. A. Reljković

pouĉava Slavonce što trebaju mijenjati u svom naĉinu ţivota da bi bili napredniji i bliţi Europi.

16. Predromantizam i romantizam u knjiţevnosti

- trajanje: 1800. – 1830. godina

- znaĉajke: suprostavlja se klasicistiĉkom racionalizmu, oslanja se na maštu i osjećaje, zanimanje za

folklor, prirodu, daleke i nepoznate krajeve. Istiĉu se ţivopisnost (nepravilnost), individualnost,

originalnost. Pesimistiĉan ton odraz je općeg razoĉaranja i naziva se svjetskom boli – Weltschmerz

- Preteĉa romantizma je francuski pisac J. J. Rousseau (Julija il iNova Heloiza (elojza) te autobiografsko

djelo Ispovijesti

- U Njemaĉkoj se javlja predromantizam poznat pod nazivom Sturm und drang (oluja i nagoni).

Predstavnici su Goethe i Schiller, trajanje od 1770. – 1785.

- Teme: intimne, okultne i mistiĉne, daleki, nepoznati krajevi, nacionalno-povijesni tematski krug,

odmetništvo i sukob sa zakonom

Predstavnici

Njemaĉka knjiţevnost: Goethe, Herder, Schiller

Ruska: Mihail Jurjeviĉ Ljermontov 8Junak našega doba – predtavlja lik suvišnog ĉovjeka Peĉorina)

Francuska: Alphonse de Lamartine

Engleska: William Wordsworth, George Gordon Byron (Hodoĉašće Childea Harolda)

Ameriĉka: E. A. Poe – zaĉetnik kriminalistiĉkog romana

Osnovna znaĉajka romantizma je oslanjanje na maštu i osjećaje. Romantizam znaĉi bujanje i izraţavanje

osjećajnosti, zanimanje za neobiĉno, za borbu i sukobe. Romantiĉari vole originalnost, osobnost. Specifiĉan

je i odnos prema prirodi – ona je utoĉište za njihovu ranjenu dušu i odraz pjesnikova osjećaja. Romantiĉarski

se pisci zanimaju za vlastitu nacionalnu prošlost jer su za svoj narod izrazito vezani i ponosni na nj.

Oduševljeni su i putovanjima – dalekim i nepoznatim krajevima. Romantiĉari su ĉesto u sukobu s društvom.

U romantizmu dominira lirika jer je ona najprikladnija za izraţavanje osjećaja.

17. Hrvatski narodni preporod

Poĉetkom 19. st. u Hrvatskoj sve više jaĉa svijest o vrijednosti vlastitog jezika i nacionalni osjećaji uopće.

Narodni prepord poĉeli su 30-ih god. 19. st mladi intelektualci koji su se školovali u Grazu ili pešti i dolazili

u dodir s predstavnicima drugih slavenskih naroda. Ideja osloboĊenja i ujedinjenja Hrvata trebala je biti samo

jedna od etapa do konaĉnog cilja. Pokret nastaje i kao direktan odgovor na maĊarizaciju koja se otvoreno

provodila u Hrvatskoj. Idejni nositelj pokreta je Ljudevit Gaj. Smatra da najprije treba pojednostaviti

pravopis pa 1830. izdaje Kratku osnovu horvatsko slavenskoga pravopisanja u Budimu. Za svaki glas Gaj

predlaţe da se koristi jedan znak pa uvodi dijakritiĉke znakove: ĉ, ć, lj, nj, dţ, Ċ, ţ, š. 1832. grof Janko

Drašković izdaje prvi hrvatski politiĉki program pisan štokavštinom pod nazivom Disertacija iliti Razgovor

darovan gospodi poklisarom.

1835. Gaj objavljuje Novine Horvatske na kajkavskom dijalektu s literalno zabavnim dodatkom – Danica

horvatska, slavonska i dalmatinska na štokavskom narjeĉju. 1836. Gaj mijenja naziv u Ilirske narodne novine

s danicom ilirskom jer je smatrao da svi juţni Slaveni potiĉu od Ilira (štokavsko narjeĉje). Ilirski pokret

uspjeva okupiti veliki proj pristaša, ali oko 1840. dolazi do razilaţenja i sukoba meĊu prvacima pokreta: Gaj

se zalagao za politiĉki karakter pokreta, a Vraz za umjetniĉki karakter. Zato 1842. Vraz pokreće umjetniĉki

ĉasopis Kolo. Iste godine utemeljena je Matica ilirska koja će kasnije postati Matica hrvatska. 1843.

zabranjena je uporaba ilirskoga imena pa Gaj vraća novinma naziv Narodne novine i danica horvatska,

slavonska i dalmatinska. U tom razdoblju nastaju brojne budnice i davorije = pjesme koje imaju za cilj

buđenje nacionalne svijesti, nemaju gotovo nikakvu umjetniĉku vrijednost. Mogu se ipak izdvojiti Horvatska

domovina Antuna Mihanovića i Kip domovine vu početku leta 1831. (kajkavizam). To je alegorijska pjesma u

kojoj Pavao Štoos iznosi viziju domovine kao ţene u crnini koja plaĉe nad svojom sudbinom jer se njeni

sinovi srame: ˝...vre i svoj jezik zabit Horvati hote ter drugi narod postati...˝ Pjesma iz elegije prelazi u

optimistiĉan ton jer ima još onih koji će braniti i boriti se za svoju domovinu koja oĉekuje zoru (hrv. narodni

preporod). Ostvarenja: 1. jedinstven knjiţevni jezik i pravopis; 2. zaĉetak novije hrv. knjiţevnosti; 3.

osnivanje katedre za hrv. jezik, 4. otvaranje narodnih ĉitaonica i Matice ilirske koja je zasluţna za promicanje

hrv. kulture i knjiţevnosti.

18. Protorealizam – Šenoino doba

- trajanje: 1860. – 1880./81. (1860. – u završetak Bachova apsolutizma. 1880. – u hrv. knjiţevnost dolazi

nova generacija pisaca, 1881. – godina Šenoine smrti)

- Naziv: predrealizam i protorealizam grĉ. ptotos – prvi . sam naziv znaĉi da se radi o knjiţevnom

razdoblju u koje mse pojavljuju realistiĉke znaĉajke koje će u potpunosti prevladati u razdoblju realizma.

Svojom knjiţevnom djelatnošću ovo je razdoblje obiljeţio A. Šenoa pa se zato naziva i Šenoinim dobom.

- Veliku ulogu u promicanju kulturnih i knjiţevnih vrijednosti imao je središnji knjiţevni ĉasopis toga doba

´Vijenac´

Društveno-politiĉka situacija

Osnovno je obiljeţje gušenje hrvatskog nacionalnog identiteta te nametanje tuĊinskih (austrijskih, maĊarskih)

interesa.1850. – 1860. Bachov apsolutizam kojim se guši sloboda, Hrv. sabor nema pravo odluĉivanja i

sluţbeni je jezik njemaĉki.

Kulturna ostvarenja

Veliku ulogu u prosjećivanju naroda imala je Narodna stranka, a narodnjak J. J. Strossmayer zasluţan je za

osnivanje tada JAZU, a danas HAZU i Zagrebaĉkog sveuĉilišta.

Knjiţevna ostvarenja

Najznaĉajniji je predstavnik A. Šenoa, autor prvog cjelovitog povijesnog romana u novijoj hrv. knjiţevnosti –

Zlatarevo zlato (1871.) Utiranje puta realistiĉkoj prozi, zaĉeci slavenske filologije (znanost o jeziku,

jezikoslovlje).

Franjo Ciraki, Luka Botić, Franjo Marković, Mirko Bogović, Ivan Perkovac..

19. Realizam u europskoj knjiţevnosti

- trajanje: 1830. – 1870.

- Naziv: lat. res = stvar, realis = stvaran

- Realizam prikazuje društvenu stvarnost sa svim problemima koje pisac u njoj uoĉava

- U središtu zanimanja dolazi stvaran ljudski ţivot; likovi iz svih društvenih cjelina, autentiĉan govor

likova, kolijevka realizma je Francuska.

- Knjiţevnost je realizma objektivna, pisac nastoji objektivno prikazati društvenu zbilju (tako u knjiţevnom

djelu pripovjedaĉ sve vidi i sve zna u vezi s razmišljanjima i postupcima svojih junaka, on kao da je

sveprisutan i sveznajući)

- U svojim djelima pisci su nastojali prikazati društvenu stvarnost pa su preko tipiĉnih likova prikazali

tipiĉne osobine društvene skupine kojoj taj lik pripada. Realistiĉki su piscu kritiĉni prema stvarnosti i

problemima koji se u toj stvarnosti javljaju.

- U knjiţevnosti realizma prevladava roman jer je zbog svoje opseţnosti najprikladniji za prikaz sloţenih

društvenih odnosa. U tom romanu postoji fabula kojom se putem tipiĉnih likova nastoji prikazati cijelo

društvo.

Predstavnici:

Otac realistiĉkog romana: Honore de Balzac (Otac Goriot)

Francuska knjiţevnost: Stendhal (Crveno i crno, Paramski kartuzijanski samostan), Gustave Flaubert

(Madame Bovary)

Ruska: L. N. Tolstoj (Ana Karenjina, Rat i mir, Uskrsnuće), F. M. Dostojevski (Zloĉin i kazna, Idiot), I. S.

Turgenjev (Oĉevi i djeca, Lovĉevi zapisi), N. V. Gogolj (Kabanica, Revizor, Mrtve duše)

20. Naturalizam

- trajanje: 1870. – 1890.

- lat. naturalis – prirodan, natura – priroda

- javlja se u Francuskoj odakle se dalje prenosi po Europi

- utjecaji: na razvoj naturalizma utjeĉe razvoj prirodnih znanosti te uĉenje francuskog znanstvenika

Hippolytea Tainea (ipolita tena) i njegove teorije sredine ili miljea prema kojoj je ĉovjek biološko biće

odreĊeno nasljeĊem, sredinom u kojoj ţivi i trenutkom u kojem što djeluje na ĉovjeka

- obiljeţja: naturalisti u knjiţevnost uvode znanstvene metode nastojeći biti objektivni promatraĉi i

eksperimentatori. To su metode opservacije i eksperimenata. Naturalisti njeguju tzv. ˝estetiku ružnoće˝, tj.

otkrivaju bolesti društva kako bi se ono lakše izlijeĉilo.

- Teme: soc. i moralna izopaĉenost, društvene bolesti, problemi zloĉina, teţak poloţaj radniĉke klase,

socijalna bijeda, poroci..

- Nazivaju se inženjerima ljudskoga društva ˝Na ţivim tijelima obavljam analitiĉki posao koji kirurzi

obavljaju na leševima˝ - Emile Zola – osnivaĉ naturalizma i tvorac eksperimentalnog romana (Therese

Raquin – roman – prikazuje razarajuće djelovanje zloĉina na psihu zloĉinca)

21. Realizam u hrvatskoj knjiţevnosti

- trajanje: 1880./81. – 1892./95. (1880. u hrv. knjiţevnost ulazi nova generacija pisaca, 1881. umire Šenoa;

1892. – izlazi Matoševa pripovijetka Moć savijesti, 1895. studenti spaljuju maĊarsku zastavu na

Jelaĉićevu trgu u Zagrebu)

- znaĉajke: prikazivanje društvenih problema razliĉitih sredina (regionalizam), napuštanje romantiĉarske

sentimentalnosti

Predstavnici:

Lirika: S. S. Kranjĉević (Moj dom, Iseljenik, Mojsije)

Epika: A. Kovaĉić (U registraturi), V. Novak (Posljednji Stipanĉići), K. Š. Gjalski (Pod starim krovovima –

zbirka novela), J. Kozarac (tena – novela)

Mnogi pisci razdoblja realizma politiĉki su opredjeljeni za Starĉevićevu Stranku prava. Oni smatraju da je

uloga knjiţevnika u tom vremenu prikazivanje društvene stvarnosti s njezin dobrim i lošim stranama. Pisci se

moraju kritiĉki odnositi prema toj stvarnosti.

Društveno-politiĉke prilike i njihov odraz u knjiţevnosti:

U hrvatskoj vlada Khuen Hedervary koji Hrvatsku nastoji što više podĉiniti kako bi je MaĊari mogli što bolje

gosp. iskoristiti. Stranka prava, ĉiji je voĊa Ante Starĉević, nastoji se oduprijeti maĊarizaciji.

Hrvatski pisci u svojim djelima obraĊuju društvene probleme sredina u kojima ţive.

22. Modernizam (dekadencija, larpurlatizam, parnasovci)

Modernizam obuhvaća zadnja desetljeća 19. st. i usprkos razliĉitim pravcima i stilovima zajedniĉko im je

uzdizanje ljepote kao zadaće i svrhe umjetniĉkog stvaranja. Pojam modernizam prvi je upotrebio franc.

Pjesnik Charles Baudelarie – 1857. zbirka pjesama Cvjetovi zla, sam naziv je oksimoron, a odnosi se na

traţenje ljepote u ruţnome. Pjesništvo opjevava zlo. Baudelarie osobito pazi na naĉin izraţavanja koristeći

sonet kao najuzvišeniji pjesniĉki oblik. Baudelariova zbirka pjesama nagovještava da će modernizam

obuhvatiti pjesništvo.

Dekadencija – faza knjiţevnoumjetniĉkog razvoja simbolizma potkraj 19. st.. Pjesnici izraţavaju beznaĊe,

tugu, tjeskobu i slutnju propasti zapadne civilizacije.(Theophile Gautier, Paul Verlaine)

Larpurlatizam – Theophile Gautier (teofil gotje) 1832. izašao u javnost svojom parolom ˝L´art pour l´art˝ -

umjetnost radi umjetnosti. Umjetnost stvara ljepotu i to joj je jedini cilj. Ne smije biti sredstvo kojim bi se

ukazivale ili ispravljale neke negativne pojave u društvu.

Parnasovci – naziv su dobili po grĉkoj planini Parnas koju su stari Grci smatrali prebivalištem Boga Apolona

i njegovih muza. Taj franc. Pjesniĉki krug javlja se zbirkom pjesama Suvremeni Parnas koja je objavljena u

Parizu 1866. Teţe savršenoj formi, izbjegavaju suvremene teme i nastoje depersonalizirati pjesništvo –

uĉiniti ga neosobnim (izbjegavati JA – uzdignuti na ljudsku razinu). Umjetnost je vrhunac i krajnji domet

svake intelektualne i moralne ljudske djelatnosti. Predstavnici: Leconte de Lisle, Sully Prudhome, Theophile

Gautier, Jose Maria de Heredia.

23. Modernizam (simbolizam, secesija, impresionizam)

Simbolizam – njihov pjesniĉki program iznio je Jean Moreas u ĉasopisu Figaro 1866.

Preteĉe: C. Baudelarie, E. A. Poe, Gerrard de Nerval.

Znaĉajke: zalaţu se za tajanstvenost i nagovještaj umjesto detaljnog iznošenja i opisivanja, izraţavanje

simbolima i to individualnim i posebnim, iracionalnost u smislu prodiranja u neistraţena podruĉja vlastite

psihe, sintezija (sjedinjenje svih osjetilnih senzacija), muzikalnost stiha. Simbolisti zamjeraju parnasovcima

što su pjesništvu uskratili tajanstvenost. Sluţe se razliĉitim simbolima pa ĉitatelj treba sam otkriti njihovo

znaĉenje. Nastoje sjediniti pjesništvo i glazbu (Verlaine: Glazba prije svega!). Najvaţniji predstavnici: C.

Baudelarie, Arthur Rimbaud (obojao samoglasnike), Paul Verlaine, Stephane Mallarme.

Secesija- stilski izraz koji se potkraj 19. st. pojavljuje u Beĉu i Münchenu, a osnovne su mu znaĉajke:

valovita linija, plošnost i stilizacija, naglašena dekorativnost i asimetriĉnost. Secesija u hrvatskom slikarstvu

poĉinje izloţbom Hrvatski salon 1898. Na Sumpornom kupalištu u Marmontovoj ulici u Splitu vidljivi su

dekorativni secesijski oblici.

Impresionizam – franc. impression – doţivljaj. Impresionizam je dobio naziv prema slici Impresija – izlazak

sunca Claudea Moneta na kojoj se vidi kako umjetnici ţele zaustaviti viĊeni trenutak u prirodi. Oni razaraju

ĉvrst oblik predmeta i pretvaraju ga u mrlju boje. Predstavnici: Edgar Degas, Camille Pissarro..

24. Hrvatska moderna

Moderna je naziv stilskog razdoblja u hrvatskoj knjiţevnosti na prijelazu iz 19. u 20. st,

Knjiţevnim poĉetkom moderne smatraju se: 1891. – Janko Leskovar – Misao na vjeĉnost; 1892. – A. G.

Matoš – Moć savijesti; 1895. – studenti spaljuju maĊarsku zastavu. Završetak: 1914. – izlazi zbornik

Hrvatska mlada lirika u kojoj se javlja nova generacija pisaca, umire Matoš i u knjiţevnosti se po prvi put

pojavljuje M. Krleţa; 1916. ĉasopis Kokot – Ulderiko Donadini

Dvije faze u razvoju moderne:

1. faza – prevladavaju kritiĉarska djela. Djeluju beĉka i praška skupina pisaca koji su bili okupljeni oko

svojih knjiţevnih ĉasopisa.

BEĈKA skupina – mladi – ideolog Milivoj Deţman Ivanov – ĉasopis Mladost – cilj = stvoriti ljepotu

(estetska funkcija)

PRAŠKA skupina – stari – ideolog Milan Šarić, ĉasopis Hrvatska misao – cilj = da knjiţevnost popravlja

svijet (utilitarnost)

2. faza – nastaju najpoznatija djela hr. moderne. Izlazi Vidrićeva Zbirka pjesama, nastaju Matoševe pjesme.

Izlazi Kozarĉev roman Đuka Begović.

Znaĉajke: pisci se okreću svojoj unutrašnjosti i ţele izraziti ono nedokuĉivo, podsvjesno i neistraţeno. Prate

se dogaĊanja u ĉovjeku. Pjesništvo je osjećajno, ali puno boja, zvukova, mirisa i nastojanja da se to što

preciznije, efektnije i bolje izrazi. Zajedniĉka je znaĉajka: otpor tradiciji, ukljuĉivanje u europske kulturne i

knjiţevne tokove, kritiĉnost, sloboda umjetniĉkog stvaranja. U hrv. knjiţevnosti moţemo govotiti o

pluralizmu stilova: odjeci realizma, impresionizma, naturalizma i simbolizma.

25. Talijanski i ruski futurizam

Talijanski – (futurus – budući)

- javlja se u Italiji

- Filippo Tomasso Marinetti – 1909. – Manifest futurizma (Figaro – ĉasopis)

- Futuristi veliĉaju dinamiku, energiju, brzinu

- Rat doţivljavaju kao jedinu higijenu svijeta (kasnije se stavlja u sluţbu fašizma)

- Otpor prema institucijama i tradiciji nastoje i jeziĉno izraziti i to tako da ukidaju logiku i smisao, ne

poštuju pravopisna i gramatiĉka pravila (koriste samo imenice u nominativu i glagole u infinitivu)

Ruski

- razliĉit je od talijanskog jer ne podrţava rat

- veliki su zagovornici urbanizacije i industralizacije

- najvaţniji je predstavnik Vladimir Vladimiroviĉ Majakovski koji je objavio Manifest 1912. u Almonu –

Pljuska društvenom ukusu. Najpoznatija poema Oblak u hlaĉama

26. Ekspresionizam u europskoj i hrvatskoj knjiţevnosti

Ekspresionizam u europskoj knjiţevnosti

franc. expression – izraz

- razvija se u razdoblju od 1910. – 1924. u Njemaĉkoj i Austriji odakle se širi po drugim europskim

zemljama. Pisci izraţavaju svoja unutarnja stanja, najĉešće se pišu lirske pjesme i drame. Dominantni

motivi su: strah, tjeskoba, osamljenost, smrt, patnja..

- najvaţniji predstavnici su: Georg Trakl, Gottfried Benn, Hermann Bahr, Franz Werfel

- znaĉajke pjesništva:

1. odbacivanje deskripcije

2. ekonomiĉan izraz

3. slobodan stih

4. upotreba rijeĉi iz znanosti ili iz urbane sredine (nepoetske rijeĉi)

Vodeći dramatiĉari su: Oskar Kokoschka, ernst Toller, Georg Kaiser. Njihove drame postaju trv. dramske

fantazije, simboliĉke drame sa puno masovnih scena sa dosta monologa pa ĉak i pantomime. Vodeći ĉasopisi:

Der Sturm, Die Aktion.

Ekspresionisti ţele izraziti svijet svoje vlastite stvarnosti viĊen neposredno iz sebe.

Gottfried Benn: Ĉovjek i ţena idu kroz baraku za rak

Ekspresionizam u hrvatskoj knjiţevnosti

- trajanje: 1916./17. do tridesetih god. 20. st

- obiljeţja: krik ĉovjekove oboljele duše pune straha, osamljenosti i ugroţenosti (uvjetovana 1. svj. ratom),

pisci izraţavaju svoju unutrašnjost

- osnovni motivi i teme: ljubav, ţivot, smrt, ĉovjeĉnost, dobrota, usamljenost, prolaznost, pesimistiĉan

doţivljaj svijeta

- prevladavaju pjesme i drame

Obiljeţja pjesništva:

pjesnici zahtijevaju apsolutnu slobodu u formi pjesme. ne prihvaćaju vezani stih, rimu, interpunkciju,

razbijaju tradicionalnu strofu kako bi spontano izrazili vlastiti doţivljaj svijeta na što ekspresivniji naĉin,

ekspresionistiĉki pjesnik gomila glagole jer mu oni pomaţu da ostvari unutarnju dinamiku i da izrazi bit

ekspresionistiĉki pjesnik ogoljuje izraz, rabi rijeĉi koje imaju dodatno ekspresivno znaĉenje kako bi

izrazili krik i bunt

boje dobivaju simboliĉno znaĉenje i upotpunjuju sadrţaj pjesama

karikiranje postaje naĉin da se deformira stvarnost i da se izrazi vlastiti doţivljaj te stvarnosti

hrv. ekspresionistiĉki pisci iznose svoj doţivljaj ţivota i svijeta u koje mţive s dominantnim osjećajima

osamljenosti, tuge i spoznaje o ĉovjekovoj prolaznosti.

Predstavnici i djela:

Ulderiko Donadini – ĉasopis Kokot – borba protiv tradicionalnog stvaralaštva i prihvaćanje naĉela

ekspresionizma i futurizma; A. B. Šimić – Preobraţenja – zbirka pjesama; Izabrane pjesme; M. Krleţa –

lirika, Pjesme I, Pjesme II, Pjesme III, Legende; I. Andrić – Ex ponto i Nemiri – pjesniĉke proze; A. Cesarec

– Stihovi, Careva kraljevina (roman), Za novim putem – zbirka novela

27. Kubizam, imaţinizam, socijalni realizam

Kubizam – lat. cubus – kocka

Pablo Picasso, Georges Braque – utemeljitelj

- slikari kubisti smatraju da nije cilj umjetnosti kopirati stvarnost nego je prikazati geometrijskim oblicima

- GospoĊice iz Avignona (5)

- U knjiţevnosti je najvaţniji predstavnik Guillame Apollinaire. On je poznat po svojim ideogramima u

kojima grafiĉkim rasporedom stihova daje odreĊenu poruku pjesme i zanimljivu vizualnu kompoziciju.

Poznata mu je zbitka Kaligrami

Imaţinizam – lat. imago = slika

- razvija se u Engleskoj i Americi prije 1. svj. rata, a kasnije u Rusiji

- najvaţniji predstavnik u Americi je pjesnik Ezra Pound, a u Rusiji S. A. Jesenjin

- za njih je pjesništvo ˝katalog slika˝, dakle pjesniĉka slika je temeljno izraţajno sredstvo. Izraz je vrlo

jednostavan jer uvode svakodnevni jezik u poeziju.

Socijalni realizam (socrealizam)

- knjiţevnost je u sluţbi politike i društvenog boljitka

- najvaţniji je predstavnik Maksim Gorki (roman Mati, drama Na dnu)

- pisci se koriste tzv. crno-bijelom tehnikom, što znaĉi da su likovi ili dobri (proleteri) ili zli (burţuji)

- socijalizam se razvio u Rusiji izmeĊu 2. svj. rata, ali se takva djela javljaju i desetljećima nakon 2. svj.

rata

- Andrej Ţdanov – ministar za kulturu i umjetnost

28. Dadaizam, nadrealizam, egzistencijalizam

Dadaizam

- nastao u Zürichu 1916.

- u Švicarskoj se okuplja nekolicina pjesnika umjetnika koji su ţeljeli izbjeći strahote rata.

- naziv nastaje sasvim sluĉajno, a osmislio ga je Tristian Tzara (pjesnik rumunjskog porijekla). Kans Arp,

Hugo Ball – predstavnici

- naziv dada asocira na djeĉije tepanje, a po nekim tumaĉenjima znaĉi kocka, majka ili drveni konjić.

- Dadaizam je ekstremni umjetniĉki pokret koji zagovara anarhiju, nihilizam, slobodu i nesavršenost.

Protive se svakoj logici i zalaţu se za nekontrolirano, spontano iznošenje misli i osjećaja.

Nadrealizam (surrealizam)

- on se razvija iz dadaizma

- javlja se u Francuskoj 20-ih godina 20.st. Uporište promalaze u uĉenju psihoanalize Sigmunda Freuda.

Veliku vaţnost pridaju snovima, vizijama, halucinacijama. Ţele se oteti kontroli razuma, uvode tzv.

automatizam u pisanje

- slikarstvo: Salvador Dali – figurativno slikarstvo (Dali: ˝Razum daje znanost, a nerazum umjetnost!˝)

- najvaţniji predstavnik nadrealizma je franc. pjesnik Andre Breton – dva manifesta (1924., 1930.)

- predstavnici: Loius Aragon (luj aragon), Paul Eluard (pol elijar), Pablo Neruda, Federico Garcia Lorca

Egzistencijalizam

- franc. existance = postojanje; bitak)

- u filozofiji se pokret javlja u Njemaĉkoj, a najvaţniji predstavnici su Karl Jaspers i Martin Heidegger.

- U knjiţevnosti se javlja 30-ih god. 20.st u Njemaĉkoj odakle se širi po Europi

- Najvaţniji predstavnici u knjiţevnosti su francuski pjesnici Jean-Paul Sartre (papa egzistencijalizma);

Albert Camus

- Egzistencijalisti smatraju da egzistencija prethodi esenciji, tj. da ĉovjek sam odreĊuje što će postati

- Ĉovjek je sam odgovoran za vlastiti ţivot jer njime ne upravlja netko drugi, neka viša sila ili Bog

- Sartreovo poznato djelo: Bitak i ništavilo (1934.)

29. Epsko kazalište

- utemeljitelj je Bertolt Brecht – njem. pjesnik, dramatiĉar i redatelj

- Brecht smatra da drama ima funkciju prodgajanja društvene svijesti; naglašava socijalnu detrminiranost

likova; drama treba više djelovati na razum gledatelja nego na njihove osjećaje.

- umjesto iluzije i uţivljavanja u lik, od glumca se zahtijeva prikazivanje ljudi i njihovih odnosa, a od

gledatelja razmišljanje i prosuĊivanje

- smatra da svijet treba mijenjati

1. trebamo ga razumjeti

2. moramo se ĉuditi stvarima koje nas okruţuju i gledati ih kao nepoznate

3. to dovodi do novog, punijeg razumijevanja, do spoznaje

4. spoznaja je radost, zabava

- bitan je efekt zaĉudnosti – omogućuje da nam se prividno poznato prikaţe kao iznenaĊujuće i novo

- Brecht voli svoje kazalište nazivati filozofskim zato što se u njemu priĉa, razmišlja, prepire i istovremeno

uţiva u tom »prepirućem razmišljanju«

- Scene se u epskom kazalištu samo niţu, puno se priĉa, sadrţaj je povezan pjesmama (songovima) koje

izvodi jedan pjevaĉ ili zbog (ima ulogu komentatora)

- Od gledatelja se traţi aktivna misaona suradnja i zauzimanje stava prema pitanjima koje komad postavlja

- Gledatelj je promatraĉ koji treba odluĉiti. Za Brechta kazalište priĉa, a gledatelj sudi.

- Svaki prizor je samostalan, spojen principom montaţe i napetošću u krivuljama za svaki prizor

- Na pozornici se projeciraju filmovi ili dijapozitivi, pozornica se pomoću sloţenih strojeva brzo

preobraţava, radnja se prekida komentatorskim zborovima, pjesmama, spuštanjem ploĉa s natpisima ili

statiĉkim podacima

- Epsko kazalište Brecht usporeĊuje s uliĉnim prizorom u kojem oĉevidac okupljenim ljudima prikazuje

kako se odigrava nezgoda

- Kod Brechta postoji otklon od tradicije time što unosi elemente romana u dramu. Brechtovo kazalište

tako nije »ĉisto kazalište« kao što je to npr. kazalište apsurda, nego ono nastoji uspostaviti nešto poput

sasvim nove umjetnosti

30. Kazalište apsurda

- nastaje 50-ih god 20.st. u Francuskoj

- predstavnici su trojica pisaca koji podrijetlom nisu Francuzi, ali ţive i stvaraju na francuskom jeziku

Eugene Ionesco (eţen jonesko) – Rumunj – Vedri oĉajnik; Samuel Beckett – Irac, Arthur Adamov – Armenac

- Oni stvaraju tzv. antidrame – grĉ. drama – radnja, antidrama = radnje nema

- Termin teatra apsurda stvorio je kritiĉar Martin Esslin, a porijeklo toga termina svoje korjene vuĉe iz eseja

Alberta Camusa – Mit o Sizifu

- Pisci tzv. antidrama dijele mišljenje da je suvremeni ĉovjek smješten u svijetu koji nema znaĉenja ni konaĉnog

smisla. Taj svijet je kaos u kojem se pojedinac mora osjećati osamljenim i preplašenim. U svome stvaranju

polaze od nekih teza:

1. ljudski je ţivot apsurdan jer nije ništa drugo nego polagano umiranje koje poĉinje u trenutku roĊenja

2. ĉovjeka odreĊuju samo njegovi postupci koji ne podlijeţu nikakvoj logici

3. jezik nije sredstvo komunikacije već sredstvo koje razdvaja ljude. Govor je samo kvantitativno nizanje glasova,

klišeja i fraza.

Zakljuĉak: Ĉovjek je neprestano i zauvijek sam!!!

- neki teoretiĉari nalaze korjene tetra apsurda u grotesknoj farsi ˝Kralj Ubu˝ (ibi) franc. pisca Alfreda Jarryja

(ţarija) – kralj Ubu je povampireni graĊanin, hedonist, lijenĉina, glupan i nezasitni gramzljivac. Radnja se

odvija u Poljskoj. Kralj je spreman uništiti sve svoje podanike: bogate – da se dokopa njihova bogatstva;

siromašne: da se ne polakome na njegovo bogatstvo

- to je satira koja pokazuje kakve apsurdne forme poprima vlast kad se naĊe u rukama diktatora

- Jarryja je smatrao da ne treba iznositi tzv. razumljive teme i sadrţaje jer od toga otupljuje um.

- SAMO APSURD ĈISTI PAMET I OŠTRI UM!

31. Hrvatska knjiţevnost od 1929. – 1952. (pregled) (drugo razdoblje)

- povratak realizma u knjiţevnost: prikazuje se unutarnji svijet liĉnosti i likova, dominira socijalna tema s

prikazom unutarnjega svijeta likova, defabularizacija, iskaz podsvijesti, asocijacije.

- Pojavljuju se znaĉajne pjesniĉke individualnosti, a usprkos razliĉitostima, zajedniĉko im je eksperimentiranje

jezikom i njegovim mogućnostima te naglašena refleksivnost

- Prevladavaju realistiĉne teme. Osnovna oznaka stvaralaštva je mitski realizam – uzimanje sadrţaja iz

stvarnosti, uglavnom seoske i regionalne, ali se preko regionalnog ţeli prikazati univerzalno

- 1933. M. Krleţa objavljuje Predgovor podravskim motivima Krste Hegedušića, svojevrsni esej o umjetnosti

kao predgovor mapi crteţa poznatog hrv. slikara K. Hegedušića. Krleţa polazi od individualnosti autora i

njegove umjetniĉke inspiracije zahvaljujući kojima je moguće ostvariti ljepotu u knjiţevnoumjetniĉkom djelu.

M. Krleţa u ovom razdoblju stvara najznaĉajnije dijalektalno djelo Balade Petrice Kerempuha u kojem

kajkavštinom stare hrv. knjiţevnosti progovara o stoljetnoj podreĊenosti i o teškom ţivotu hrvatskog seljaka

kojeg je na ţivotu odrţavao samo njegov kerempuhovski humor i ironija.

- Kao dijalektalni pjesnici potvrĊuju se I. G. Kovaĉić svojom pjesniĉkom zbirkom Ognji i rože te Drago

Gervais. I. G. Kovaĉić piše i štokavske stihove, a osobito je znaĉajan kao autor poeme Jama u kojoj prikazuje

stradanja u Drugom svj. ratu.

- Središnja pjesniĉka osobnost ovog razdoblja jest Tin Ujević. Prvim pjesniĉkim zbirkama u ovom se razdoblju

pojavljuju D. Tadijanović (zbirka: Lirika), D. Cesarić (Lirika), J. Kaštelan (Crveni konj), V. Parun (Zore i

vihori).

32. Hrvatska knjiţevnost od 1952. – 1969. (pregled) (druga moderna)

- naziv: ovo razdoblje se naziva i drugom modernom jer joj je s modernom (1892. – 1914.) zajedniĉka

usmjerenost na europsku i svjetsku knjiţevnost

- vodeći knjiţevnici ovoga razdoblja okupljaju se oko dvaju knjiţevnih ĉasopisa: Krugovi i Razlog

- nema stilskog jedinstva

Društveno-politiĉka situacija

- Hrvatska je u okvirima Jugoslavije, umjetnost je u sluţbi reţima, svatko tko misli i govori drukĉije biva

progonjen. Referati dvojice hrvatskih knjiţevnika: Petra Šegedina na II. kongresu knjiţevnika Jugoslavije u

Zgb-u 1949. i M. Krleţe na III. Kongresu u Ljubljani 1952. znaĉe opredjeljenje za slobodu umjetniĉkog

stvaranja

- Ovo su razdoblje omeĊila dva vaţna kulturna dogaĊaja: 1952. izlazi knjiţevni ĉasopis Krugovi; 1961. – 1968.

izlazi knjiţevni ĉasopis Razlog.

- S Krugovima poĉinje estetska obnova knjiţevnosti

- Predstavnici: V. Desnica, P. Šegedin, R. Marinković, J. Kaštelan, V. Prun, J. Pupaĉić

33. Krugovaši

1952. – predstavlja prekretnicu u razvoju hrv. knjiţevnosti

- nakon dominantne uloge politike i ideologije uopće u knjiţevnosti, od 1952, javlja se nova generacija pisaca u

hrv. knjiţevnosti koji zastupaju autonomiju umjetnosti i umjetniĉki/stilski pluralizam

- krugovaši zastupaju prvi osvješteni literalni program u hrvatskoj knjiţevnosti nakon 2. svj. rata

cijela se poetika moţe svesti na misao V. Pavletića iz 1. broja krugova: ˝Neka bude ţivost˝ - zahtijeva se

umjetniĉki pluralizam i stvaranje u skladu s individulanošću i stavaralaĉkim poticajem samoga umjetnika.

- predstavnici: S. Mihalić, J. Pupaĉić, I. Slamnig, pridruţuju se i prije afirmirani pjesnici: J. Kaštelan i V. Parun,

R. Marinković, P. Šegedin

34. Rarlogovci

1961. – 1968.

- oko njega se okupljaju generacija pisaca roĊenih izmeĊu 1934. i 1941.

- razlogovsko se pjesništvo naziva i filozofskim pjesništvom jer se izjednaĉuju knjiţevna i filozofska nastojanja

Razlog promiĉe pjesništvo, knjiţevnu kritiku i esejistiku

Predstavnici: Dubravko Horvatić, Ante Stamać, Zvonimir Mrkonjić, Igor Zidić, Vlado Gotovac, Danijel

Dragojević

35. Suvremena hrvatska knjiţevnost (pregled)

- vremensko odreĊenje u hrv. knjiţevnosti: 1970. – 1990.

- Znaĉajke: stilski pluralizam, intertekstualnost (suodnos meĊu tekstovima, smisao jednog knjiţevnog teksta

otkriva se tek povezivanjem s drugim knjiţevnim tekstom), umnaţanje razliĉitosti, eksplozija oblika

- Pjesništvo: pjesnici uspostavljaju dialog s tradicijom koristeći vezani stih, tradicionalne oblike, poput soneta, i

pišući o već ispjevanim temama. Teţe jednostavnosti i jasnoći izraza. Predstavnici: S. Mihalić, I. Slamnig, A.

Šoljan, Nikola Miliĉević, D. Dragojević, A. Stamać. Milivoj Slaviĉek, J. Pupaĉić, V. Parun, ..

- Proza: u suvremenoj hrv. knjiţevnosti moţemo izdvojiti

1. fantastiĉari – napuštaju slikanje društvene sredine i iznošenje psihologije prikazanih junaka, unoseći u literaturu

fantastiku, okultno, paralogiĉno (Koraljna vrata – Šegedin)

2. Ţensko pismo – suvremene spisateljice (Irena Vrkljan, Slavenka Drakulić..) izraţavaju u svojoj prozi

specifiĉan, ţenski senzibilitet

3. Proza u trapericama – 70-ih god. pod utjecajem ameriĉkog pisca Salingera i u Hrvatskoj se piše u jeans prozi

(mlada proza – oporba s tradicijom, autoritetima; ţargon). Predstavnici: Alojz Majetić (Ĉangi off Gotoff),

Zvonimir Majdak (Biba okreni se prema zapadu, Stari deĉki, Muška kurva, Ţenski bicikl), I. Slamnig (Bolja

polovica hrabrosti), A. Šoljan (Izdajice)

Povijesni roman – I. Aralica i N. Fabrio autori su brojnih suvremenih povijesnih romana. Fabrio – Smrt

Vronskoga