O NEKIM POZNATIM SEVDALINKAMA

1. KIŠA BI PALA, PASTI NE MOZE2. U TREBINJU GRADU, VEL'KA ZALOST KAZU3. KO SE ONO BRIJEGOM ŠECE4. NA OPHODJI PREMA BAKIJAMA ( MOŠCANICE, VODO PLEMENITA )5. KAD JA PODJOH NA BENTBAŠU6. POGLEDAJ ME, ANADOLKO7. KOLIKA JE DZENETICA AVLIJA8. ALI-PAŠA NA HERCEGOVINI9. POSETALA HANA PEHLIVANA10. JA KAKVA JE DJULBEGOVA KADUNA11. BUTUM TUZLU OPASALA GUJA12. DVORE GRADI KOMADINA MUJO13. DVIJE SU SE VODE ZAVADILE14. DJEVOJKA VICE S VISOKA BRDA15. SAN ZASPALA DILBER SAJMA U MAJKE16. PUT PUTUJE LATIF-AGA17. OTKAKO JE BANJA LUKA POSTALA18. KONJA JAŠE PREKOMORKINJA19. VRBAS VODA NOSILA JABLANA20. U GRADIŠCI, NA OBALI SAVE21. PIVO PIJU AGE SARAJLIJE22. MAJKA FATU KROZ TRI GORE VICE23. NA VRATNIKU POD ORAHOM24. NAŠA BOSNO, NAŠE VELIKO DOBRO25. POD SKOCICEM TRAVA POGAŽENA (POTRVENA)26. U STAMBOLU, NA BOSFORU

"KIŠA BI PALA, PASTI NE MOZE" je jedna od poznatih i vrlo lijepih balada. O porijeklu ove pjesme zabiljezena je slijedeca predaja Halida Varatanovica izSarajeva: "Kada je Austrija dosla u Bosnu bilo je hodza i muallima koji su naucavljali djecu i nisu bili odusevljeni prema Austriji, pa je bio izmedjuostalih i Kustura hodza (oni su iz Novog Pazara, al' su davno doselili ovde u Sarajevo. Pa je bio on i amidza - ja sam hafiza znao - i zvali su se Sokolovici.A nadimak him je bio Kustura, tako da him je to prezime preslo i u sluzbeno prezime). I ovaj hodza Kustura je gledo i zapisivo kad je ko bolestan i kadje sta. I dosla mu je nekakvog austrijskog oficira zena pa da joj on gleda. I on je imo jedan citab i u citabu iglu: nije okolo nego bas! Kaze on njojzi:"Ti imas cojeka!" - "Imam!" - "Taj cojek tebe vara!" - "Jest!" - "Idje sa drugom takom i takom!" - "Jest!" - "Ti imas ispod lijeve plecke mladez, u oblikutoliki i toliki!" - "Jest!" Sve je kazo, i nejse, ona doletjela i hoce da primi islam. Sta je, kako je, - s tim bi rastavljena od muza… I onda su oni uspjelida ga osude. Okrivili ga na madjije pa cak da svijet poludi zbog toga i naredili da ga objese, na Vracima. I u mene bi tetka kazivala, ona je upamtilato, oceva mi sestra… Kaze, velika je zalost bila kad su ga poveli i doveli gore na Vraca. I objesili su ga, ali je pocela kisa padati: za prva tri dana

je, kaze, bio toliki prolom oblaka da se nikud iz kuce nije moglo izici, kad su to uradili: Kusturu hodzu ubili. To je moglo biti negdje odmah poslijeulaska Austrije do nekoliko godina." [Izvor: ESMA SMAILBEGOVIC: Narodna predaja o Sarajevu. Sarajevo: Institut za jezik i knjizevnost, 1986., str. 207.Predaju je zabiljezio i 1977. godine objavio Munib Maglajlic u Godisnjaku Odjeljenja za knjizevnost Instituta za jezik i knjizevnost u Sarajevu, pod naslovom:"Sarajevska balada o na smrt osudjenom".]

vrh

"U TREBINJU GRADU, VEL'KA ZALOST KAZU" je takodjer vrlo popularna sevdalinka. To je istinita pjesma, koja je opjevala ljubav i smrt Fate Zubcevic, najstarije,od ukupno troje djece poznatog trebinjskog trgovca Sadika Zubcevica, koji je zivio u XIX stoljecu. Njegova kcer Fata nije docekala svoje prosce koji sutrebali doci iz Stoca. Naime, Fata je umrla vrlo mlada (bilo joj je svega 16 godina) od tada neizlijecive tuberkuloze. Fata je umrla u nedjelju, nedocekavsisvoje svate iz Stoca, koji su trebali doci u cetvrtak. I doista prosci su dosli u cetvrtak, ali je Fata vec bila umrla, ali je ispunjena Fatina posljednjazelja sa samrtne postelje da se njeni svati lijepo docekaju, da im se podijele boscaluci, a njemom nesudjenome suprugu vezena mahrama. Vjeruje se da jeFata Zubcevic umrla oko 1880. godine, te da je joj sve do pocetka II svjetskog rata postojao mezar u Trebinju. Vehid Gunic navodi takodjer cinjenicu danije bilo potomaka Sadika Zubcevica prije agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine, ali je u Trebinju postojala kuca Sadika Zubcevica. Inace je ovupjesmu prvi put zabiljezio poznati ceski melograf i slikar Ludvik Kuba, koji je boravio u Trebinju 1893. godine. Verzija koju ju on objavio u GlasnikuZemaljskog muzeja 1910. god. je autenticna i vjerodostojna, i djelomicno se razlikuje od skracene verzije koja se danas obicno pjeva. Evo kako glasi Kubinzapis ove pjesme, koju je zabiljezio u Trebinju:

U Trebinju gradu, vel'ka zalost kazu,razboljeh se jadna Zubcevicev Fata,na odaju pala ko jelova grana,vis' nje stoji jadna ostarjela majka:"Moja sceri Fato, hoces preboljeti,ali hoces jadna mlada umrijeti?""Nikad ti ga, majko, preboljeti necu,vidis haspe, majko, oko bila vrata?Nek' me nose, majko, momci nezenjeni,nek' me prate, majko, djeve neudate."Progovara jadna ostarjela majka:"Moja sceri Fato, bi li rada jadna,da ti golub dodje, golub ti se vije,golub ti se vije medju jatovima."

[Izvor: VEHID GUNIC: Biljeske univerzalnog neznalice. Gornji Milanovac, 1989., str. 119-122.]

vrh

Poznata banjalucka sevdalinka "KO SE ONO BRIJEGOM ŠECE" takodjer je opjevala ljubavnu zgodu vezanu za posve stvarne licnosti. Naime, Pasa-kada Bahtijarevic,kci Suljage Bahtijarevica je iz Gornjeg Sehera [u pjesmi 'iz Sehera, Suljagina kci'] zaista je asikovala, a kasnije se i udala za Smail-bega Dzinica, kakoto i pjesma kaze: 'A kad dodje Smail-beze i dosta mi bi!' [Izvor: MUNIB MAGLAJLIC: Usmena lirska pjesma, balada i romansa. Sarajevo, 1991., str. 80.]

vrh

Popularna sarajevska sevdalinka "NA OPHODJI PREMA BAKIJAMA/MOŠCANICE, VODO PLEMENITA" takodjer je opjevala stvarne licnosti, mada je u toj pjesmi doslodo zamjene glavne junakinje Camile Fazlagic sa drugim imenima: Dzehvom, Zlatom, Fatom, Ajkom, Safom, etc. Ova je pjesma opjevala ljubavnu zgodu izmedjuCamile Fazlagic i Mustafe Nurudin ef. Serifija, koji su zivjeli u drugoj polovici XVIII i pocetkom XIX stoljeca. Rah. Alija Bejtic je dokazao da je CamilaFazlagic posve stvarna licnost i da je kcerka Omer-age Fazlagica te da je bila udata za Mustafu Nurudin-efendiju. Umrla je 1848. godine i sahranjena jesa svojim suprugom na starom alifakovackom mezarju neposredno uz put sto vodi prema Kozjoj Cupriji. Prema tome, Camila Fazlagic je ta koja je slala porukusvome dragom preko tri rijeke: Moscanice, Miljacke i Bosne. Njen dragi, Mustafa Nurudin ef. Serifija je pobjegao u Posavinu, na ocevo imanje, pred strahomod nadolazece kuge u Sarajevu. [Izvor: ALIJA BEJTIC: Prilozi proucavanju nasih narodnih pjesama. I dio. Bilten Instituta za proucavanje folklora u Sarajevu.Vol. II/1953., str. 387-88.]

vrh

Pjesma "KAD JA PODJOH NA BENTBAŠU" jednu od najpopularnijih sevdalinki. Pjesma je opjevala poznati sarajevski lokalitet Bentbasu, koja se u pjesmama, ai u narodu, cesto izgovara kao Bembasa. Korijen ove rijeci potice iz turskoga jezika od rijeci bent, sto znaci vodena brana. I doista, na Miljacki se od1462. godine pa sve do 1875. godine, u neposrednoj blizini Seher-Cehajine cuprije (preko puta Vijecnice) nalazila vodena brana, koju je sagradio osnivacSarajeva Isa-beg Ishakovic 1462. godine. Takodjer je vazno istaci da je, vjerovatno, kao melodija za ovu pjesmu, posluzila melodija jedne sefardske duhovnepjesme, koja se i danas izvodi. [postoje takodjer misljenja prema kojima muzika za ovu pjesmu potice od muzike turskog vojnog marsa "Vatan marsi", kojije komponirao Rif'at Bey 1877. godine.] Zanimljivo je da je ova popularna sevdalinka izvedena i njemackom filmu "Die letzte Brücke", sto je znacajno doprinijelosirenju njene popularnosti. [Izvori: VEHID GUNIC: Sarajevo divno mjesto: Najljepse pjesme o Seheru. Sarajevo, 1999., str. 156.; SMAIL BALIC: Kultura Bosnjaka.Zagreb-Tuzla, 1994., str. 62., te korespodencija sa finskim etnomuzikologom dr. Ristom Pekka Pennanenom.]

vrh

Zanimljiv je takodjer historijat popularne pjesme "POGLEDAJ ME ANADOLKO, MUHAMEDA (DINA) TI". Naime, za vrijeme Krimskog rata (1853-56) izmedju Turske i

Rusije, Turska je dobila pomoc od Engleske, Francuske i Sardinije, pa se, izmedju ostalih, u Carigrad smjestio u kasarnu i jedan odred Skotske vojske.Imali su neobicne uniforme, koje su privlacile gradjane, bas kao i njihov mars, koji je sviran uz gajde. Ta melodija (mars) je ubrzo postala melodijomjedne turske narodne pjesme, ciji slobodni prijevod, glasi ovako:

Kad ja podjoh u Uskudar, pocela je kisa;Mom pisaru je kaput dug, a skut blatnjav;Pisar se trgnuo iz sna, oci su mu mahmurne;Pisar je moj, ja sam njegova,Sto se druga ruka mijesa?!A mom pisaru bas lijepo pristaje ustirkana kosulja;Kad ja podjoh u Uskudar, nadjoj jednu maramicu;Na sred maramice stavih dosta lokuma,I trazeci pisara, nadjoh ga kraj sebe…

Slatkisi koje djevojka nosi svome dragom su simbol njenih ljubavnih osjecanja, a Uskudar je predgradje Istambula. Dok ga je trazila, on je vec bio pokrajnje i to u ustirkanoj kosulji, tj. u uniformi, a rijec je o novim evropskim uniformama, koje je uveo tadasnji sultan Muhamed II. Nije, medjutim, poznatokako je ova pjesma dospjela u Bosnu i Hercegovinu, gdje je prilagodjena muzickom izrazu bosanske sredine. Pjesma se u nesto modificiranoj formi pjeva iu juznoj Srbiji, Bugarskoj, Grckoj, Makedoniji. Bugarska reziserka Adela Peeva je 2002. godine napravila sjajan film o porijeklu ove pjesme pod nazivom"Cija je ovo pjesma" i predstavila ga na nekoliko medunarodnih filmskih festivala ukljucujuci i "Sarajevo Film Festival" na kojem je film prezentiran uljeto 2003. [Izvor: Emisija "Iz muzicke bastine" Radija Bosne i Hercegovine, emitirano u januaru 1999.]

vrh

Lijepa sarajevska sevdalinka 'KOLIKA JE DZENETICA AVLIJA" opjevala je ljepotu Mulije Dzenetic, za koju su Hamdija Kresevljakovic i Alija Bejtic, dokazalida je bila posve stvarna licnost. Naime, Mulija Dzenetic je rodjena oko 1842. godine, a po pretpostavci, pjesma je mogla nastati oko 1860. god., a prviju je put 30-ak godina kasnije zabiljezio poznati ceski slikar i melograf Ludvik Kuba, koju je proputavao Bosnom i Hercegovinom 1893. god. Vremenski rasponpamcenja glavne junakinje pjesme nije uopce dug, uzme li se u obzir cinjenica da su Dzenetici poznata sarajevska familija. Ostale licnosti opjevane u ovojpjesmi nisu, barem dosada, mogle biti historijski dokazane: Sacir-beg sa Bendbase te Bakarovic Avdaga. Takodjer je sporan i Ali-beg Dzenetic, buduci daje osoba pod tim imenom zivjela znatno ranije, u XVII stoljecu. Moguce je da je doslo do zamjene u pjesmi, buduci da su Ali-beg i Alija dosta cesta imenau bosanskim narodnim pjesmama. [Izvor: MUNIB MAGLAJLIC: Usmena lirska pjesma, balada i romansa. Sarajevo, 1991., str. 68-69.]

vrh

"

Pjesma ALI-PAŠA NA HERCEGOVINI spada medju one vrhunske sevdalinke koje su dugi niz godina zaokupljale paznju proucavalaca knjizevnosti zbog privlacne drazikoja se sastojala u mogucnostima razlicitog tumacenja zgusnuto uoblicenog ljubavnog zbivanja koje lezi u njezinoj osnovi. Tajna poruke - odgovora na mogucostprosidbe, sadrzane u svega dva paradoksalna stiha: "Da me prosis, ne bih posla za te, / da s' ozenis, bih se otrovala!" - tumacena je na razlicite nacine,ali ce cini da su u pravu oni citaci koji u poruci lijepe Mare nisu otkrivali nista cudnovato ni ekstravagantno, nego su vidjeli izraz sazimanja brojnihiskustava same zivotne zbilje na nasim prostorima u proslosti, u kojoj djelatno iskazivanje vlastite volje, protivno strogim zakonima patrijarhalnog, nijemoglo biti zamislivo bez tragicnog kraja po junaka. To je najcesce bio onaj djevojacki skok u bezizlazu, o cemu zorno svojedoce nazivi 'djevojackih stijena'na mnogim mjestima u nas. U osnovi ove sevdalinke je, dakle, motiv zabranjene ljubavi, koji je u nekim narodnim baladama natjerao njihove junakinje naocajnicki skok u smrt. Sto se tice Ali-pase u ovoj sevdalinci, ime poznatog hercegovackog vezira iz sredine proteklog stoljeca moglo je u dugom usmenomprenosenju zamijeniti manje poznato ime moguceg protagoniste lokalnog zbivanja privlacnog za usmene pjesnike, kako to u narodnoj pjesmi cesto biva." [Izvor:MUNIB MAGLAJLIC: Usmena lirska pjesma, balada i romansa. Sarajevo, 1991., str. 62-63.]

vrh

Sevdalinka "POŠETALA HANA PEHLIVANA zanimljiva je iz vise razloga. To je primjer pjesme u kojoj je lokalno obiljezje ostalo u drugom planu, iako spominjanjekapetanske porodice Firdusa upucuje na Livno kao najverovatnije mjesto njezina nastanka. Ostalo je nepoznato koga je pjesma zapamtila u neobicnom imenujunakinje, jednakom u gotovo svim sacuvanim varijantama, ali je izvjesno da je to bila neka djevojka ili zena, cuvena u livanjskoj sredini zbog svoje kicenosti.Hana Pehlivana je tako postala tip gizdave junakinje u usmenoj lirici bosanskohercegovackog prostora, a pjesma je jedinstvena po tome sto je ostvarenakao niz pitanja, cime je postignuta vrlo plasticna slika zene u njezinoj elementarnoj situaciji, u zelji da se svidi:

Posetala Hana Pehlivana,Ispred dvora Firdus-kapetana.Za njom ide Kumrija robinja."Kumrijice, po Bogu sestrice,je l' mi kratka peca i feredza?Vide l' mi se dzamfezli dimije?Vide l' mi se noge do sljanaka?Gleda li me Firdus-kapetane,Gleda li me i begenise l' me?"

[Izvor: MUNIB MAGLAJLIC: Usmena lirska pjesma, balada i romansa. Sarajevo, 1991., str. 59-60.]

vrh

Sevdalinka 'JA KAKVA JE ?ULBEGOVA spada u red sevdalinki u kojima su opisani gizdavost i ljepota djevojke. Prof. Munib Maglajlic o njoj pise: "…Ovom tipu

pjesama pripada i sevdalinka u kojoj je pohvala ljepoti izvjesne Djulbegove kadune izrecena na neobican nacin: opis njezine gizdave odjece uokviren jeusklicima ljepoti, sa kojima pjesma i pocinje i zavrsava: ljepota opjevane zene mjerena je poredbom iz koje proistjece da je ljepse 'do Stambola ne ima'.Kicena odjeca, opisana brizljivim odabirom pojedinosti, treba posredno da ukaze kako je i ljepota opjevane kadune blistava u istoj mjeri. Nakana neznanogpjesnika, ili vjerovatnije pjesnikinje, da sugerira kako sjaju opisane gizdave odjece odgovara sjaj nesvakidasnje ljepote - u potpunosti je uspjela:

Ja kakva je ?ulbegova kaduna,Odavle je do Stambola ne ima!Na nogam' joj sedefleli nalune,Po nalunam' ciftijane panule,A po njima cereceli kosulja,Sva je svilom naokolo istkana,A po sr'jedi suhim zlatom protkana;Kosulju je trabolozom utegla,I biserli pjevac-paftam' spasala.Ja kakva je ?ulbegova kaduna,Odavle je do Stambola ne ima!

[Izvor: MUNIB MAGLAJLIC: Usmena lirska pjesma, balada i romansa. Sarajevo 1991., str. 57-58.]

vrh

Pjesma 'BUTUM TUZLU OPASALA GUJA' ili kako se cesto pjeva 'Donju Tuzlu opasala guja' spada u red vrlo pjevanih i popularnih sevdalinki. Guja, koja se spominjeu ovoj pjesmi je zapravo metafora za Omer-pasu Latasa, koji je [izmedju ostalog] u krvi ugusio pobunu bosnjackog plemstva u istocnoj Bosni u decembru 1850.godine. Poslije gusenja ustanka, Latas se utaborio na brdu Krcelj izmedju Dzindic mahale i Gradine, tuzlanskih lokaliteta, i tu ostao nekoliko dana. Otudapotice 'guja', koja je opasala Tuzlu. Inace, lokaliteti koji se spominju u ovoj pjesmi pripadaju svakako Donjoj Tuzli, pa je zato sasvim nepravilno pjevati'Gornju Tuzlu opasala guja' kako su to cinili mnogi pjevaci do sada. [Izvor: VEHID GUNIC: Biljeske univerzalnog neznalice. Gornji Milanovac, 1989., str.124-25.]

vrh

Mostarska sevdalinka 'DVORE GRADI KOMADINA MUJO' spada u red vrlo lijepih sevdalinki [posebno u interpretaciji rah. H. Polovine]. Pjesma je opjevala cuvenogMujagu Komadinu (1839-1925), 'jednog od najzasluznijih gradjana Mostara'. "U nizu pregalaca koji su za vrijeme austro-ugarske uprave mnogo zaduzili gradMostar i okitili ga spomenicima trajne vrijednosti, najvidnije i najzasluznije mjesto zauzima popularni mostarski gradonacelnik Mujaga Komadina. Njegovominicijativom sagradjeno je vise impozantnih gradjevina koje su do 1992. god. sluzile na ponos Mostaru, a tada su, skoro sve, od strane cetnika i ustasazapaljene ili potpuno srusene… Nijedan gradonacelnik grada na Neretvi nije ostavio tako duboko sjecanje na vrijeme i djelo stvoreno u njemu kao sto je

to uspio Mujaga Komadina." Njegovom su zaslugom u Mostaru podignute: Opcinska zgrada, Opcinski sud, Gradska banja, zgrada Velike gimnazije izgradjena umaurskom stilu, betonski mostovi na Luci i Carini, dzamija u Gornjoj Dreznici, zenski mekteb na Brankovcu, etc.Evo i nekoliko zanimljivosti iz Mujaginog zivota: Za vrijeme posjete i razgledanja Beca, upitan za procjenu njegove vrijednosti, Mujaga je lakonski odgovorio:"VRIJEDI KAO KAD DOBRA KISA NA VRIJEME PADNE U HERCEGOVINI!" Jednom prilikom, Mujaga je sjedio po strani stola, mada je kao gradonacelnik trebao zauzetimjesto u vrhu stola. Jedan mu je vijecnik na to skrenuo paznju, te ga zamolio da zauzme svoje pravo mjesto, na sto mu je Mujaga uzvratio: "NIJE CELO GDJEVI KAZETE, CELO JE TAMO GDJE JA SJEDIM!" [Izvor: "Znameniti Mostarci: Mujaga Komadina (1839-1925)". Sarajevo: JP PTTBiH, 1997.]

vrh

Poznata sevdalinka ('ravna pjesma') "DVIJE SU SE VODE ZAVADILE" je zabiljezila istinit dogadjaj vezan za lokalitet Foce u XVIII stoljecu. Naime, rijec jeo jednom od najtezih potopa koji su zadesili Focu, a zbio se u periodu od 19.2 - 9.3. 1731. godine. Nivo Drine i Cehotine se podigao do tog nivoa da jepotopio sve mostove i sedam focanskih mahala: Hasan-Nazirovu ili Aladza mahalu, Mustafa-pasinu, Devovu, Ali-pasinu, Muminbegovu, Dzaferbegovu i Sejh Pirijinu.U tim je mahalama, tom prilikom, unisteno oko dvije stotine kuca. Cehotina je bila toliko nadosla da se nije pokorila ni samoj Drini, i izlila se takodaleko da je doprla do velikog groblja, a Drina je opet nadosla i preljevala se preko mostnih kamenih kula na Brodu, sto je neko anonimni Focak u pjesmizabiljezio:

Dvije su se vode zavadile,Cehotina i zelena Drina;Cehotina Drini govorila:"Drino vodo, sto si se pon'jela,Zar dje valjas drvlje i kamenje?Pricekaj me i sutra do podne,Dok ja dodjem mutna i krvava,I pronesem Ireiza dvore,I u njima lijepu djevojku!

Pjesmu "Dvije su se vode zavadile" neponovoljivo interpretira Zehra Deovic. [Izvor: ALIJA BEJTIC: Povijest i umjetnost Foce na Drini. Nase starine. Vol.III-IV, Sarajevo, 1956-57.]

vrh

Narodna pjesma "DJEVOJKA VICE S VISOKA BRDA" je vjerovatno nastala za vrijeme vladavine sultana Selima III, odnosno izmedju 1789. i 1807. god., kada jeTravnik doista bio sredista pasaluka, kako se u toj pjesmi i naglasava. Po predaji koju je zabiljezio zaslusni istrazivac bosanskog kulturnog naslijedjaAlija Bejtic, pjesma bi mogla nastati u periodu kada je Sultan Selim III izdao naredbu o zabrani kretanja u gradu po mraku. Ta je zabrana, svakako, ometala

neke nocne poslove, ukljucujuci i asikovanje momaka i djevojaka, koje se obicno odvijalo nocu uz musepke i pendzere. To je dovelo do negodovanja u djevojackomsrcu, koja je svoje negodovanje izrazila narodnom pjesmom, a svoju je poruku direktno usmjerila na sultana, zaobilazeci muteselima, bosanskoga vezira,etc. Pretpostavlja se da bi ovakva naredba, koja je 'isprovocirala' nastanak ove lijepe pjesme mogla nastati za vrijeme Dubickog rata od 1788-1791. godine.Po svjedocenju sarajevskog hronicara Mula Mustafe Baseskije, gotovo svi za vojsku spremni muskarci su bili mobilizirani i otpremljeni na ratiste. AlijaBejtic takodjer pretpostavlja da bi ova pjesma mogla nastati u Sarajevu. [Izvor: ALIJA BEJTIC: Prilozi proucavanju nasih narodnih pjesama. U: Bilten Institutaza proucavanje folklora u Sarajevu. Vol. II-III, Sarajevo, 1953-55.]

vrh

Klasicna verzija pjesme 'SAN ZASPALA', koja se medjutim rjedje pjeva, spominje licnost Mujage Zlatarevica, koji je doista bio po zanatu zlatar, ali je istovremenobio i istaknuti sarajevski janjicar. Rodio se krajem XVIII stoljeca, a umro je 1863. god. Znacajno je da je Mujaga Zlatarevic bio blizak saradnik i desnaruka Husein-kapetana Gradascevica ['Zmaja od Bosne'] za vrijeme njegovoga pokreta za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. godine. Kad je Husein-kapetan nakondjelomicnih uspjeha presao iz Sarajeva u Travnik, ostavio je Mujagu Zlatarevica kao svoga zamjenika i muselima u Sarajevu. Poslije sloma, Mujaga je najprijepobjegao preko Save, ali se poslije vratio u Sarajevo, gdje se bavio svojim zanatom do kraja zivota. Alija Bejtic pretpostavlja da je ova popularna pjesmamogla nastati izmedju 1820. i 1831. godine. Evo verzije koju donosi Alija Bejtic [verzija koju sam ja stavio pod sevdalinke VI, br. 188 je zabiljezenaprema interpretaciji Emine Zecaj]:

San zaspala dilber Sajma u majke,Budilo je mlado momce Sarajce:"Ustaj Sajmo, ustaj zlato,Sabah zora, b'jel dan!Sad ce proci sva gospoda sarajska,I pred njima Zlatarevic Mujaga,U ruci mu tamburica sedefli,Sitno kuca, jasno pjeva, cujes li?Pa ce naske, ovdje, duso vidjeti,Pa ce naske, nasim majkam' kazati,Pa ce naske nase majke karati!"

[Izvor: ALIJA BEJTIC: Prilozi proucavanju nasih narodnih pjesama. U: Bilten Instituta za proucavanje folklora u Sarajevu. Vol. II-III, Sarajevo, 1953-55.]

vrh

"Za vrijeme austro-ugarske vladavine, prema pricanju mojih roditelja, u Donjim Sitarima zivjela je trgovacka porodica Latifa i Naila Tetarica - sjeca sepenzionisani profesor Mehmed-Medo Selman, autor nekoliko hronika o nekadasnjoj Banja Luci. Podugacki put od potoka ?urdevac pa do Podgaja zvao se Gornja

i Donja Stupnica. Malo dalje, od Dzinica mlina na Vrbasu, u pravcu Gornjeg Sehera, nastavljao se makadamski put prema mahalama koje su se zvale Gornjii Donji Sitari, naseljene pretezno muslimanskim zivljem. U toj porodici brace Tetarica bila je i njihova sestra Habiba, sa kojom se ozenio moj djed MujagaSelman, nadglednik imanja ili subasa u selima Manjace, Sljivno, Radmanovici, Han-Kola i za podrucje Vodickog Vrha kao i tutor maloljetne djece iz porodiceCejvana koji su na tom terenu imali kmetove za vrijeme austro-ugarske vladavine. Moj djed Mujaga je sa Habibom imao sinove Hamdiju i Camila i kcerke Kadu,Hafizu i Sejdu. Iz te velike porodice Selmana bio je i hafiz Ahmet-ef. Selman iz Gornje Stupnice, kao bratic mog djeda, a sinu mu je bilo ime Sulejman.- Kada je Sulejman odrastao, bio je lijep momak i uzese ga u vojsku za vrijeme austro-ugarske vladavine. Bio je, kazu, dobar vojnik, završio je artiljerijskuskolu i dobio cin podoficira. Ostao je u austrougarskoj vojsci sve do aneksije Bosne i Hercegovine 1908. godine. Kada je skinuo uniformu nastavio se druzitisa Latif-agom pjevajuci i tefericeci pored Vrbasa, ali i po bascedzicama i kafanicama Male carsije i Kul-mahale... Bilo je to vrijeme prilicno tesko zastarosjedioce Bosne i Hercegovine koje su tada nazivali Benjamin-Kalaj muhamedancima i zato mnogi od njih krenuse u Tursku trazeci sebi bolju i ljepsudomovinu. U "Turciju", kako su tadasnje vlasti nazivale Tursku, krenuse i dva jarana - trgovci Latif-aga Tetaric iz Donjih Sitara i Sulejman Selman. Latif-agase vratio u svoju Bosnu nakon prvog svjetskog rata, a njegov jaran Sulejman je nastavio sluziti tursku vojsku na utvrdama Dardanela kao komandir u artiljeriji.Ozenio se tamo i osnovao porodicu, a poslije rata se bavio trgovinom, da bi kasnije postao vlasnik tvornice za proizvodnju posudja za domacinstvo. Na svakojposudi, tavi, serpi i tepsiji - demirliji bio je utisnut znak firme sa imenom i prezimenom vlasnika, a jednu takvu posudu je iz Turske donijela moja sestraposlije drugog svjetskog rata... Kada se vratio u Bosnu, Latif-beg je u Celincu, petnaestak kilometara od Banja Luke otvorio je trgovacku radnju, a nakupljenom zemljištu uz Vrbanju, usred Celinca, izgradio je mlin sa dva zrvnja i pilanu sa dva gatera i tako postade bogat i jos poznatiji... Cuo sam dau Celincu i sada zivi potomak Latif-agin, nastavnik historije i nekadasnji direktor skole Irfan Tetaric - zavrsio je svoju pricu Mehmed-Medo Selman, hronicarstare Banja Luke... [Izvor: MUSTAFA GAFIC, Kako je postala pjesma "Put putuje Latif-aga", "Preporod", septembar 2002., Sarajevo.]

vrh

"...Ima jos jedna poznata sevdalinka za koju neki tvrde da je vezana za Gradisku, jer se u toj pjesmi spominje udovica prvog gradiskog kapetana Dzafer-bega,iako ima i drugih verzija o nastanku te pjesme. Kao sto je ranije spomenuto, Dzafer-beg je bio prvi poznati kapetan gradiske kapetanije u 16. vijeku. Premanavodima hrvatskog povjesnicara Vjekoslava Klaica, Dzafer-beg je bio ozenjen kcerkom velikog vezira Rustem-pase, a unukom sultana Sulejmana. Posto je uto vrijeme bilo opasno zivjeti u Gradisci, Dzafer-begova porodica je zivjela u nedalekoj Banjaluci. Desilo se da je prilikom jednog vojnog pohoda na Hrvatsku1560. godine Dzafer-beg poginuo. Iza njega je ostala mlada udovica o kojoj pjeva ova pjesma". (Izvor: Husref Hadzialagic: "Sejh Gaibija i druge biljeskeiz povijesti Bosanske Gradiske". Rijeka: Vlastita naklada, 2001., str. 146.)

vrhKONJA JAŠE PREKOMORKINJA

Konja jaše Prekomorkinja,konja jaše, sablju paše,nad more se nadnosila:"Bože mili, bila li sam,bila li sam, lipa li sam,još da su mi crne oci,crne oci i obrve,tri bih grada primamila,iz grada tri vezira!"

Zanimljivu bilješku o ovoj "hašlamarskoj pjesmi" ostavio je pokojni Vlado Miloševic:"Ovu pjesmu cesto je pjevao na sijelima Abid Novljanin (umro 1950., u 61. godini), ali još cešce za vrijeme branja trešanja (ašlama). Nekad je na Hisetimabilo oko 2000 stabala trešanja (po pricanju Ibriša Cardžica) i kad dode vrijeme da se beru trešnje, Hisecani su pjevali tzv. "ašlamarske pjesme", a tesu: Adem--aga sijeno kosi, hoce curu da isprosi (ravna pjesma), Titrala m' se djevojcica, Put putuje Latif-aga, Razbolje m' se ?erzeleze i dr. Te se pjesmene razlikuju od drugih slicnih pjesama. I inace, na Hisetima se mnogo pjevalo. Zapocnu Hisecani, a oni "s one strane", s desne strane Vrbasa, "Nostrancani"prihvate pjesmu i odgovore drugim stihom, Hisecani trecim, i tako su se nadmetali ko ce bolje i jace zapjevati. Ako se mnogo pjevalo, ono se i o društvenomživotu posvecivalo više vremena i pažnje, što se vidi iz ovih stihova: "Drugarice, rekla sam ti doci, al' ne mogu Hiseta proci od cošeta i od mušebaka,od momaka i od djevojaka, od krnice Ahmeta Halilice, itd."

(Izvor: Vlado Miloševic: Bosanske narodne pjesme IV. Banja Luka, 1964.)

vrhVRBAS VODA NOSILA JABLANA

Vrbas voda nosila jablana,Na jablanu kujundžija Mujo,Na jablanu kujundžija Mujo.

"Kujundžija, tako ti tvog nama,Skuj ti meni ašik momka mlada.Uzmi urnek iz našeg džemata.

Sa ljepote Smail-efendije,Sa visine age Edhem-age,Sa dva bega dva Džinica mlada.

Sa ponosa bega Mustajbega,Sa jordama bega Hasan-bega,Skuj ti meni takvog momka mlada."

"Ovo su stihovi poznate banjalucke sevdalinke koji su doživjeli transformaciju poslije II svjetskog rata, jer bezima i agama nije bilo mjesta na tadašnjimmedijima. Ne tvrdimo da su ovo originalni stihovi, jer originalni stihovi starih sevdalinki ne postoje, postoje samo varijante, ali ovom prilikom želimoda ukažemo na ljepotu ove sevdalinke, na nacin kako djevojacka mašta zamišlja svoga ašikliju, i kakav bi on, po njenoj mašti,trebao da izgleda.Ljubavni uzdah, prouzrokovan cežnjom i maštom djevojackom, rezultira samo dogadajem u podsvijesti, ali tolikom jacinom da oblikuje pjesmu sa emotivnim nabojem,povezanim sa fragmentima realnog dogadanja.Mašta je, konkretno, vezana za neke licnosti iz odredene sredine.Pjesma "Kujundžija, tako ti tvog nama", ili nama poznatija kao "Vrbas voda nosila jablana" odražava intimni djevojacki doživljaj, koji je, ustvari, odjekcežnje za imaginarnim mladicem, koji bi trebao imati vrline najboljih banjaluckih mladica toga vremena.Ljepotu Smail-efendije Ekica, vitak stas age Edhem-age, ponos bega Mustaj-bega i njegovog brata Hasan-bega Džinica. Ovi mladici su stvarno postojali.Naime, krajem devetnaestog i pocetkom dvadesetog vijeka, gradonacelnik Banja Luke bio je ugledni hadži Himzaga Bahtijarevic. Imao je lijepo uredenu kucuna sprat sa više odaja. Od njegovih sinova, školovanih i u Becu jedan je bio Edhem-aga Bahtijarevic. Edhem-aga je bio druželjubiv pa se cesto sastajaosa svojim vršnjacima. Neki su svirali i pjevali, pa su u kuci Bahtijarevica priredivali lijepa druženja, narocito petkom. U kuci preko puta sastajale suse djevojke, i slušajuci svirku i pjesmu davajuci oduška svojoj mašti, spjevale ovu pjesmu. "Inace dosad se ova pjesma pjevala u slijedecoj skracenoj varijanti :

Vrbas voda nosila jablana,na jablanu kuje kujundžija:"Kujundžija, tako ti zanata,Skuj ti meni, od zlata junaka.Nemoj plava, tako ti zanata,Vec garava, k'o što sam i sama!"

(Izvor: "Banjalucki sevdah u vremenu", Institut sevdaha - Fondacija Omera Pobrica, Visoko, 2004.)

vrhU GRADIŠCI, NA OBALI SAVE

U Gradišci, na obali Save,Poredani svileni hastali.Tu sjedaše beže Haki-beže,I sa njime momci Gradišcani.Pitali ga momci Gradišcani:"Šta je tebi beže, Haki-beže,Pa ne piješ vina rumenoga,I ne gledaš druga ni jednoga?""Prod'te me se momci Gradišcani,Jer ne znate koliki su jadi:B'jela mi je izgorjela kula,I u kuli milovanje moje,

A i mene da Bog da ne bilo!"

Haki-beg iz pjesme je poznati Haki-beg Reufbegovic iz Bosanske Gradiške, porijeklom Prijedorcanin; umro u Golniku, u Sloveniji pocetkom II svjetskog rata.Haki-beg je bio tako bogat da je mogao "na svom konju, svojom zemljom, od Gradiške do pod Banja Luku". Imao je svoje trkace konje Groma i Munju sa kojimaje ucestovao na konjskim trkama u Becu i Budimu. Nažalost, od tolikoga bogatstva i slave ostao je samo trag u ovoj lijepoj narodnoj pjesmi koju je izvrsnotumacio rahmetli Zaim Imamovic. (Izvor: Omer Pobric: Miruh Bosne. "Omega", Visoko, 2002.)

vrhPIVO PIJU AGE SARAJLIJE

Pivo piju age Sarajlije,na Ilidži pokraj Željeznice.Dva Morica i dva Džindžafica,Sa Kovaca dva Halilbašica,Sa Bistrika do dva Dženetica,Iz Cedžrika do dva Vatrenjaka,Sa Hiseta Kuna Hasan-aga,Sa Bjelava Pinjo Bajraktare.Njima služi krcmarica mlada.Kako kojem cašu dodavaše,Svaki joj se pod grlo facaše.Govorila krcmarica mlada:"Ako mogu sviju vas dvoriti,Ja ne mogu svima ljuba biti,Doli jednom Pinji Bajraktaru!"

Skracenu varijantu je tumacio rahmetli Himzo Polovina.

Jedan od junaka ove pjesme - Ibrahim Bajraktar Pinjo - živio je u prvoj polovini XIX stoljeca. Osim u ovoj, Bajraktar Pinjo se spominje u još nekim narodnimpjesmama poput "Pita paša svoga terdžumana", a bošnjacka pjesnikinja Umihana Cuvidina ga spominje u svome spjevu "Sarajlije idu na vojnu protiv Srbije",napisanom 1813. godine. Ucesnik je brojnih sukoba u prvoj polovini XIX stoljeca. Bio je zastupnik Kolobare, koja je bila u to vrijeme sjecištem aga Sarajlija.I danas na Bjelavama postoji ulica koja nosi njegovo ime. (Izvor: Muhamed Hadžijahic: Ibrahim Bajraktar Pinjo. Novi behar, 6/1933.)

U pjesmi se takoder spominju i cuvena braca Moric - hadži Mehmed (Pašo) i Ibrahim - o kojima pjeva jedna od najljepših bošnjackih balada. Balada pjeva onjihovom tragicnom kraju - pogubljenju koje se zbilo mjeseca marta 1757. godine. Morici su takoder junacima mnogih drugih narodnih pjesama. Samo varijanata"Balade o Moricima" ima preko trideset. (pogledati: ?enana Buturovic: Morici - od stvarnosti do usmene predaje. Sarajevo, 1983.)

I ostala prezimena koja se pominju u ovoj pjesmi su poznata sarajevska prezimena koja se spominju i u drugim narodnim pjesmama, poput Dženetica. Svi lokaliteti

pomenuti u pjesmi postoje i danas u Sarajevu.

vrhMAJKA FATU KROZ TRI GORE VICE

Majka Fatu kroz tri gore vice:"Jesi l' kceri, ub'jelila platno?"Fata joj se kroz sedam odziva:"Nisam majko ni do vode stigla;Dragi mi je vodu zamutio!Kun' ga, majko, i ja cu ga kleti,Samo stani, ja cu zapoceti:Tamnica mu moja njedra bila,Sindžir-halke - moje b'jele ruke,Bukagije - moje belenzuke!"

Zanimljivu bilješku o ovoj sjajnoj pjesmi ostavio je Safvet-beg Bašagic:

"Otac mi je pripovjedao kad se prvi put sastao turski parlament, da je Fehim ef. ?umišic pozvao na veceru sve bos. i herc. zastupnike. Fehim ef. je cuood nekoga da se tada nalazila u Carigradu jedna Sarajka koja je slovila kao dobra pjevacica. Ne žaleci ni novca ni truda da gostima priredi pravu bosanskuveceru, doveo je pjevacicu u svoj konak da im nekolike otpjeva. Medu gostima bio je i Hikmet (1) sa svojom trpezom, jer bez akšamluka u njega nije biloveselja. Tu je njegovu slabost svako poznavao i niko mu je nije uzimao za zlo. Rahmetli otac veli, da je cijelo vrijeme, dok su guslar i pjevacica pjevali,posmatrao Hikmeta i njegovo duševno raspoloženje. Sjedio je mirno, što je kod njega bilo rijetko, gledao je ozbiljno i slušao sve s nekim dubokim poštovanjemi djecijim zanosom. Medu ostalim, zapjevala je Sarajka i onu sevdaliju u kojoj dolaze slijedeci stihovi:

Kun' ga majko i ja cu ga kleti,al' stani ja cu zapoceti:Tamnica mu moja njedra bila...

Na to je Hikmet skocio na noge i u velikoj uzbudenosti povikao: "Moj je narod najveci pjesnik!", pa onda poceo tumaciti prisutnima po arapskoj poetici ljepotete narodne. Svi su se u cudu snebivali, šta je sve Hikmet u toj pjesmi našao..."

(1) Hikmet - Arif Hikmet-beg Rizvanbegovic-Stocevic, bošnjacki pjesnik na turskom jeziku. Umro 1903. godine.

(Izvor: Safvet-beg Bašagic: Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti. Sarajevo, 1986., str. 211-12.)

vrhNA VRATNIKU POD ORAHOM

Na Vratniku, Pod orahom,Voda provrela,

Tu dolazi l'jepa Diša,Vodu zafaca.

Soco joj se s Grada baca,Zlatnim prstenom:"Uzmi Dišo, uzmi dušo,moja ceš biti!"

"Necu, bogme, ne trebaš mi,imam dragoga!"

Ovu lijepu pjesmu zabilježio je naš istaknuti historicar Muhamed Hadžijahic (1918.-1986.)

On u svojoj bilješci uz ovu pjesmu navodi da iza opjevane diše stoji Derviša Svrzo, udata Mašic, koju je htio oženiti Ahmed Soco, ali ga je onda odbila.Prema predaji pjesmu je ispjevala Pandžina Ajiša, koja je krajem XIX stoljeca odselila u Tursku.

"Pod orahom" je naziv jedne vratnicke ulice.

(Izvor: Munib Maglajlic: 101 sevdalinka. Mostar, 1978., str. 134-35.)

vrhNAŠA BOSNO, NAŠE VELIKO DOBRO

Cutahijo, najviša planino,S tebe mi se Adpazar vidi!I po njemu šecerli sokaci,Tu se šecu bosanski junaci,Šerbe piju, a Bosnu spominju:"NAŠA BOSNO, NAŠE VEL'KO DOBRO,U tebi su do tri dobra moja:Jedno dobro - ostarila majka;Drugo dobro - moj roditelj babo;Trece dobro - moja vjerna ljuba.Žarko sunce, na visoko ti si,Moja draga na daleko ti si!Žarko sunce, spusti mi se niže,Moja draga, primakni se bliže!"

Ovu je pjesmu zabilježio književnik, lingvist i folklorist Alija Nametak (1906.-1987.) od Hatidže Sirco iz Mostara, bošnjacke emigrantkinje u selu Džerdinuu Turskoj 1967. godine. Profesor Nametak navodi živu vezanost [prisilno] iseljenih Bošnjaka u Turskoj za svoju maticu Bosnu i Hercegovinu, isticuci cinjenicukako svi oni govore bošnjacki [gotovo cijelo selo Džerdin je naseljeno hercegovackim Bošnjacima iz Trebinja, Bilece, Gacka, Ljubuškog, Mostara, etc. Cakim je i zastupnik u to vrijeme u turskom parlamentu bio Bošnjak!]. Jedan je Bošnjak prof. Nametku rekao i ovo:

"NECE NAŠA DJECA ZABORAVIT BOŠNJACKI DO KIJAMETA. MI JI NAJPRIJE NAUCIMO BOŠNJACKI, PA ONDA TURSKI".

Prof. Nametak istice da je Hatidža Sirco pjevajuci stih "NAŠA BOSNO, NAŠE VEL'KO DOBRO", "tako othuknula sa dna srca da su mi se srsi nadigli".Na kraju treba napomenuti da su toponimi Adpazar i Cutahija turski, ali je pjesma, ocigledno, bosanska. Prava je šteta da nema notnoga zapisa ove kao ibrojnih drugih narodnih pjesama koje je zabilježio rahmetli Nametak od naših iseljenika u Turskoj.

(Izvor: Alija Nametak: Od bešike do motike: Narodne lirske i pripovjedne pjesme bosanskohercegovackih Muslimana. Sarajevo, 1970., str. 201-202.)

vrhPOD SKOCICEM TRAVA POGAŽENA (POTRVENA)

Pod Skocicem trava pogažena (potrvena),Gazile je zvornicke spahije,Ponajviše Derviš-bega dogo.Da mu beže uzde ne priteže,Iziš'o bi gradu na bedeme,Sa bedema dragoj pod pendžere,Kroz pendžere dragoj u dušeke,A kad bi pao u dušeke njene,Naš'o bi joj vjede zaklopljene,Crne kose širom raspletene,Bujne usne poluotvorene,Jedre grudi malo otkrivene,Draga moja da li sanjaš mene?!

Ovu sjajnu sevdalinku ranije su tumacili sazlija i pjevac Selim Salihovic iz Janje kod Bijeljine i Himzo Polovina. Prema Salihovicevoj predaji, pjesma jeupamtila Derviš-bega Begzadica koji je imao najbržeg trkaceg konja u sjeveroistocnoj Bosni. Pjesmu su spjevale djevojke iz Dubrava kod Tuzle prilikom velikihkonjskih trka na hipodromu u istoimenom mjestu. Inace je familija Begzadic kao i njezini clanovi opjevana u još nekoliko narodnih pjesama. («U Gradaccu,gradu bijelome», «U Zvorniku, u malome gradu», etc.) Izvor: Vehid Gunic: Sevdalinke 2. «Planjax», Tešanj, 2003., str. 25.

vrhU STAMBOLU, NA BOSFORU

U Stambolu, na Bosforu,Bolan paša leži,Duša mu je na umoru,Crnoj zemlji teži.Molitva je njemu sveta, Pa mujezin s minareta,Uci na sav glas:»Allah illallah, selam alejkum!»

«Kad ste vjerno sluge moje,služili moj harem,neka svaki od vas uzme,jednu ženu barem.Iz oka mu suza kanu,Pa na minder mrtav panu,Stari musliman:»Allah illallah, selam alejkum!»

Kad je cula pašinica,Za tu tužnu vijest,Da se paša preselio,Sad na drugi svijet.Iz oka joj suza kanu,Pa na minder panu,Ljubav pašina:»Allah illallah, selam alejkum!»

Ovu je pjesmu prvi snimio banjalucki sevdalija i glumac Muhamed Cejvan koji ju je prvi put cuo 1928. god. od jednog inženjera iz Kaknja, koji je studiraou Pragu gdje je i cuo cešku varijantu pjesme. Kasnije je ceška varijanta prepjevana na bosanski jezik i u to Cejvanovoj interpretaciji. Inace je pjesmaporijeklom turska.U SAD-u je prvi put ovu pjesmu snimio Edo Ljubic 1941. god. Zanimljivo je da je u periodu 1912.-1942. u SAD-u snimljen veliki broj naših sevdalinki, uglavnompjevanih od pjevaca izvan Bosne i Hercegovine.Poslije II svjetskog rata pjesmu je najbolje tumacio rahmetli Himzo Polovina.Ova je pjesma dokaz da istinska umjetnost i kvalitet nemaju granica.

Izvori:

1. Gunic, V. Sevdalinke 2. «Planjax», Tešanj, 2003.2. «Selection from the Discography of Yugoslavian Recordings to 1942 (USA)»; podaci ustupljeni ljubaznošcu finskog etnomuzikologa Rista Pekka Pennanena,koji istražuje prve snimke sevdalinki.

vrh

LITERATURA

1. BALIC, Smail. 1994. Kultura Bosnjaka: Muslimanska komponenta. Zagreb-Tuzla: IP 'R&R'.2. BEJTIC, Alija 1956-57. Povijest i umjetnost Foce na Drini. Nase starine, vol. 3, str. 23-74; vol. 4, str. 33-62.3. BEJTIC, Alija 1953-55. Prilozi proucavanju naših narodnih pjesama. Bilten Instituta za proucavanje folklora u Sarajevu, vol. 2, str. 387-405; vol. 3,str. 105-124.4. GAFIC, Mustafa. 2002. Kako je nastala pjesma Put putuje Latif-aga. Preporod, 15. septembar 2002.

5. GUNIC, Vehid. 1989. Biljeske univerzalnog neznalice. Gornji Milanovac: "Buducnost".6. GUNIC, Vehid. 1999. Sarajevo divno mjesto: Najljepse pjesme o Seheru. Sarajevo: autor.7. HADZIJAHIC, Muhamed. 1974. Od tradicije do identiteta: Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana. Sarajevo: "Svjetlost".8. HADZIALAGIC, Husref. 2001. Sejh Gaibija i druge biljeske iz povijesti Bosanske Gradiske. Rijeka: Vlastita naklada.9. MAGLAJLIC, Munib. 1991. Usmena lirska pjesma, balada i romansa. Sarajevo: Institut za knjizevnost u Sarajevu i "Svjetlost".10. Nepoznati, autor. 1997. Znameniti Mostarci: Mujaga Komadina (1839-1925). Sarajevo: JP PTTBiH.11. SMAILBEGOVIC, Esma. 1986. Narodna predaja o Sarajevu. Sarajevo: Institut za jezik i knjizevnost.