nove oluje u slavoniji - hrsume.hrcasopis.hrsume.hr/pdf/285.pdfjysk i hrvatske šume pošumljavaju u...

BROJ 285 | RUJAN 2020. HRVATSKE ŠUME 1

ČASOPIS ZA POPULARIZACIJU ŠUMARSTVA | Broj 285 | Godina XXIV. | Zagreb, rujan 2020. | ISSN 1330-6480

Aktualno

Nove oluje u Slavoniji

Izdvajamo...

DinaraHrvatska dobiva novi botanički vrtRučni skener

Lonjsko polje LD Zlatna GredaĐurđevački peski

Aktualno

Mjesečnik "Hrvatske šume" | Izdavač: "Hrvatske šume" d.o.o. Zagreb | Predsjednik Uprave: Krunoslav Jakupčić | Glavni urednik: Goran Vincenc | Novinari: Helena Jakobović, Marija Glavaš i Goran Vincenc | Uređivački odbor: predsjednik Branko Meštrić, Darko Posarić, Ana Juričić Musa, Ana Tucak i Mislav Maršić | Adresa redakcije: Ulica kneza Branimira 1, Zagreb, tel.: 01/4804 169, faks: 01/4804 101 | e-mail: [email protected], [email protected]štvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjem autora teksta.

Naslovna stranica: Goran Dorić - Šumski car | Zadnja stranica: Goran Dorić - Ljetna poplava

Grafički urednik: Gordana Hren | Grafičko oblikovanje i tisak: | Lektura: Dijana Držaić | Naklada: 6200 komCJENIK OGLASNOG PROSTORA: Jedna stranica (1/1) 3600 kn; pola stranice (1/2) 1800 kn; trećina stranice (1/3) 1200 kn; četvrtina stranice (1/4) 900 kn; osmina stranice (1/8) 450 kn Unutarnje stranice omota (1/1) 5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn; 1/3 stranice 1800 kn; zadnja stranica 7200 kn (tu stranicu nije moguće dijeliti).U ovu cijenu nije uračunat PDV koji plaća oglašivač.

sadržaj 4 Jysk i Hrvatske šume pošumljavaju

u Poreču

6 Dinara postaje 12. park prirode u Hrvatskoj

8 Goranski botanički vrt bit će deseti u Hrvatskoj

10 Bilježimo još jedno ljeto velikih šumskih šteta

12 Trajanje idućeg INTERFORST-a skraćeno na 4 dana

13 „Fair play“ odlučen tek u 18. seriji

14 Primjena tehnologija blizu-predmetnih daljinskih istraživanja u izmjeri šuma

17 Zanimljiv fotografski natječaj Ujedinjenih naroda

18 Pitomi kraj, pitomi brežuljci, pitomi ljudi

21 Provedite jesen u Baranji

24 Oaza prirode na pola puta između Zagreba i Slavonskog Broda

27 Rast biljaka pod robotskom kontrolom

28 Šuma je vječna inspiracija pjesnika, a njihove pjesme odraz vremena u kojemu živimo

30 Edukacija šumara – duga tradicija po cijelome svijetu

32 Hrvatska Sahara

35 Životinje koje same proizvode hranu

36 Plava boja u prirodi često je optička iluzija

38 Krški cvjetovi Marinka Bošnjakovića

40 Zanimljivija oku nego nepcu

41 Ukrasna, ljekovita i otrovna biljka

42 Radionica o šumi na Dubravkinom putu

Aktualno


Uvodnik

Poštovani čitatelji!

Nadamo se da ste svi do sada u nekoj mjeri bili upoznati s UREDBOM (EU) 2016/679 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka, popularno zvana GDPR, prema skra-ćenici iz engleskog jezika). Cilj ove Uredbe je zaštititi identitet fizičkih osoba i njihove osobne podatke kako se ne bi koristili u negativne svr-he. Stoga je obveza svih subjekata koji zbog poslovanja moraju koristiti osobne podatke korisnika, čuvati ih od negativnog utjecaja.

Kako časopis Hrvatske šume poštom dolazi na adrese brojnih naših čitatelja koje su nam poslali prije nego li je Opća uredba o zaštiti po-dataka stupila na snagu, dužnost nam je podsjetiti vas da su vaši osob-ni podatci vaše vlasništvo te da u bilo kojem trenutku možete otkazati primanje časopisa, ali i isto tako da se u bilo kojem trenutku možete registrirati kako bi časopis počeli primati na kućnu adresu.

Kako bismo vam olakšali proceduru otkazivanja ili registracije, razvili smo jednostavan alat koji se nalazi na službenim stranicama časopisa Hrvatske šume na poveznici Obavijesti (na stranici HŠ-a u gornjem de-snom kutu). Jednostavnim upisivanjem želite li otkazati primanje časo-pisa ili se želite registrirati kao primatelj određujete možemo li koristiti vaše podatke u svrhu slanja časopisa na željenu adresu.

Želimo naglasiti kako časopis Hrvatske šume vaše osobne podatke ko-risti isključivo za slanje časopisa na adrese čitatelja te s njima postupa s dužnom pažnjom. Politiku zaštite osobnih podataka u HŠ d.o.o. također možete pronaći na našoj web stranici.

U skladu s obvezom o poštivanju sigurnog upravljanja vašim osob-nim podatcima koje koristimo za adresiranje časopisa u svrhu dostave poštom, molimo vas da putem linka naznačite želite li nastaviti primati naš časopis ili želite otkazati isporuku.

Hvala!Glavni urednikGoran Vincenc

4 HRVATSKE ŠUME BROJ 285 | RUJAN 2020.

Najava

Jysk i Hrvatske šume pošumljavaju u Poreču

Suradnja danske kompanije Jysk i Hrvatskih šuma se nastavlja! Sredstva prikupljena od prodaje plastičnih vrećica u trgovinama Jysk, u razdoblju od 15. srpnja do 15. rujna 2020. godine, utrošit će se za očuvanje okoliša i nabavu sadnica za pošumljavanje. U listopadu će sadnicama hrasta medunca, uzgojenim u rasadniku Frančeskija, djelatnici Jyska i Hrvatskih šuma zajedno s volonterima pošumljavati područje gospodarske jedinice Lim u sklopu Šumarije Poreč.

Šume pokrivaju jednu trećinu Zemljine kopnene mase obavljajući životne vitalne funkcije širom svijeta. One su biološki najraznovrsniji i jedan od najsloženijih eko-sustava, a njihovo održivo upravljanje s pažljivim kori-

štenjem resursa ključni su za borbu protiv klimatskih promje-na te su doprinos prosperitetu i dobrobiti sadašnjih i budućih generacija. Za šume u Hrvatskoj brinu se naši šumari s puno pažnje poštujući temeljno načelo hrvatskoga šumarstva, a to je potrajno gospodarenje s očuvanjem prirodne strukture i ra-znolikosti šuma za budućnost.

Upravo zbog stručnog upravljanja šumama, glavna odlika naših šuma je da su one prirodne, nastale iz sjemena palog s matičnih stabala, za razliku od mnogih europskih koje to nisu. Ponekad je u gospodarenju potrebno pribjeći popunjavanju i pošumljavanju sadnicama, posebno u današnje vrijeme kli-matskih promjena, koje imaju snažne posljedice na stabilnost naših šumskih ekosustava.

U Hrvatskim šumama nastoji se kroz projekte i suradnje s različitim udrugama, tvrtkama i institucijama promicati obra-zovanje u segmentu šumarstva uz učenje o održivom gospo-darenju šumama i načinima očuvanja bioraznolikosti. Zdrave šume znače zdrave, otporne zajednice i prosperitetna gospo-darstva. Hrvatske šume prepoznale su kako je nužno pouča-vati kako djecu, tako i odrasle važnostima očuvanja šuma kao nacionalnog blaga. Kontinuirana šumska pedagogija, kroz projekt Hrvatskih šuma nazvan „Škola u šumi, šuma u školi“, prepoznata je u sve više vrtića i škola, a kroz taj važan projekt učenici se upoznaju s prirodom, okolišem i zavičajem te im se približava šumarstvo na pozitivan i djeci blizak način.

No, postoje i kompanije koje puno ulažu u obrazovanje u segmentu održivog razvoja, obnovljivih izvora energije, zdra-vog življenja i zaštite prirode. Jedna od njih je danska tvrtka Jysk u kojoj s puno volje i žara pažnju poklanjaju aktivnostima povezanima s očuvanjem prirode i zaštitom šuma. Ondje se

Tekst: Helena JakobovićFoto: Goran Vincenc, Sumarija Poreč

Sudionici u projektu „Ne štedi na šumi“ zajedno su pošumljavali na Medvednici

Sadit će se hrast medunac uzgojen u rasadniku Frančeskija. Iduća akcija održat će se na području Šumarije Poreč, gospodarske jedinice Lim


Najava

osobnim odgovornim ponašanjem prema okolišu, kao i onim svojih zaposlenika, daje pozitivan primjer tisućama kupaca, obiteljima, građanima i cjelokupnoj zajednici.

Kompanija Jysk prije nešto više od godinu dana pokre-nula je društveno odgovoran projekt „Ne štedi na šumi” ko-jem je cilj podizanje svijesti javnosti o važnostima očuvanja šuma te se u sklopu njega doniraju sredstva i organiziraju ak-cije pošumljavanja diljem Hrvatske. Sredstva prikupljena od prodaje plastičnih vrećica u njihovim trgovinama donirana su u svrhu kampanje, za kupnju sadnica i alata za pošumlja-vanje te edukaciju. Tako su u dogovoru s Hrvatskim šumama isplanirane akcije pošumljavanja sadnicama bukve u travnju 2019. godine na Medvednici kada su zaposlenici Jysk-a s čla-novima svojih obitelji i prijateljima, kao i pozvanim zainte-resiranim građanima prionuli pošumljavanju sadnicama bu-kve, uzgojene u rasadniku Hrvatskih šuma. Pošumljavala se jedna zona Medvednice, a koja je nastradala nakon olujnog nevremena.

Djelatnici Hrvatskih šuma savjetovali su volontere na tere-nu o tome kako rukovati alatom i ispravno saditi te su pojasnili koji će postupci njege nakon sadnje morati biti izvršeni. Una-toč još tada punim rukama posla, svi zajedno uvidjeli su koliko je važan timski rad te kako je dobro činiti dobro.

No, nije ostalo samo na pošumljavanju stradale Medved-nice, već je projekt „Ne štedi na šumi“ dobio i svoj nastavak na području Promine pokraj Drniša te Mikanovaca u Slavoniji gdje se također pošumljavalo autohtonim odgovarajućim vr-stama drveća.

Inače, projekt se na godišnjoj razini odvija u dvije faze tako da se u prvoj u proljeće pošumljava u kontinentalnom dijelu Hrvatske, a na jesen područje Istre i Dalmacije. Iako je koronavirus i kriza njime uzrokovana malo otežala organiza-ciju akcije, ona nikako nije odgođena. Nova faza prikupljanja sredstava krenula je 15. srpnja i traje do 15. rujna 2020., a sad-nja je planirana za listopad ove godine. Ovoga puta obnovit će se područje Šumarije Poreč gdje će se saditi sadnice hrasta medunca. Jysk će donirati sredstva za nabavku 1500 koma-da dvogodišnjih sadnica hrasta medunca, uzgojenih u RJ ra-sadnik Frančeskija. Šumarija Poreč prema Ugovoru o donaciji sadnice će iskoristiti za pošumljavanje odsjeka 37h u sastavu gospodarske jedinice Lim, a na ukupnoj površini od 1,00 ha. Samo pošumljavanje organizirat će se zajedno s volonterima

Jyska, a Šumarija Poreč osigurat će sav potreban alat za reali-zaciju sadnje.

Nadamo se da će epidemiološko stanje biti povoljno te da će se i ovoga puta okupiti zaposlenici Jyska i Hrvatskih šuma sa zainteresiranim volonterima te kroz zajednički rad doprini-jeti uljepšavanju i ovog šumskog područja. Vidimo se u listo-padu!

Pošumljavala se jedna zona Medvednice stradala nakon olujnog nevremena

Timski rad i dobro raspoloženje neizostavni su tijekom akcije pošumljavanja


Aktualno

Zaštićena priroda

Dinara postaje 12. park prirode u Hrvatskoj

Zakon o proglašavanju Parka prirode Dinara u Hrvatskom saboru trebao bi biti izglasan u ranu jesen ove godine. Godinu dana od stupanja na snagu zakona, osnovat će se Javna ustanova Park prirode Dinara. Tako će Park prirode Dinara postati 12. park prirode u Republici Hrvatskoj, a površina od 63.052 ha na području Šibensko-kninske i Splitsko-dalmatinske županije, i to planine Dinarskog gorja Dinara i Kamešnica, izvorišni dio i gornji tok rijeke Cetine te krška polja Hrvatačko, Paško i Vrličko uz Cetinu, bit će zaštićena.

Biokovo, Kopački rit, Papuk, Učka, Velebit, Vransko jezero, Žumbe-rak, Lastovo, Lonjsko polje, Med-vednica i Telašćica parkovi su

prirode u Hrvatskoj čijom se prirodnom ljepotom možemo samo ponositi. Pla-ninski vrhunci, krški dolci, pašnjaci, vo-dena bogatstva i šume… nepregledne šume, glavna su im obilježja. Ovih jeda-naest dobilo je pojačanje u dvanaestom parku prirode koji je i predugo čekao na definiranje svog statusa – Dinari.

Javno izlaganje u sklopu javnog uvida Zakona o proglašavanju Parka prirode Dinara održano je 22. svibnja u Kninu, a svoje primjedbe i prijedloge zainteresi-rana javnost mogla je dati do 6. lipnja, nakon čega je uslijedilo savjetovanje i pripremanje zakona za usvajanje. Zakon o proglašavanju Parka prirode Dinara u Hrvatskom saboru trebao bi biti izglasan

u ranu jesen ove godine. Godinu dana od stupanja na snagu zakona osnovat će se Javna ustanova Park prirode Dina-ra. Tako će Park prirode Dinara postati 12. park prirode u Republici Hrvatskoj, a površina od 63.052 ha na području Ši-bensko-kninske i Splitsko-dalmatinske županije, i to planine Dinarskog gorja Dinara i Kamešnica, izvorišni dio i gornji tok rijeke Cetine te krška polja Hrvatač-ko, Paško i Vrličko uz Cetinu, bit će zašti-ćena.

Park prirode Dinara zajedno s ostalih jedanaest parkova prirode i osam nacio-nalnih parkova činit će cjelinu od 20 za-štićenih područja u Republici Hrvatskoj, udio zaštićenih područja na kopnenoj površini Republike Hrvatske povećat će se s 12 na 13 %, a pod europskom eko-loškom mrežom Natura 2000 više neće biti 36,7 %, nego čak 39 % teritorija.

Dinarsko gorje najveći je krški niz vapnenačkih planinskih lanaca u Europi. Prostire se u vrlo malom dijelu sjeve-roistočne Italije - okolica Trsta, u dijelu Slovenije, dijelu Hrvatske, cijeloj Bosni i Hercegovini, cijeloj Crnoj Gori, dijelovi-ma Srbije i Kosova, te sjevernom dijelu Albanije.

Prema postanku i građi, svi jadran-ski otoci, s izuzetkom onih vulkanskog podrijetla (Jabuka i Brusnik), pripadaju dinarskom planinskom sustavu. Naime, obala Jadranskog mora nastala je nakon ledenog doba izdizanjem morske razine za gotovo 100 metara. Tako su udublje-nja, nekadašnje doline, postala morski kanali, a nekadašnja dinarska uzvišenja otoci. Velebit (najviši vrh Vaganski vrh 1757 m. n. v.), Biokovo (najviši vrh Sve-ti Jure 1762 m. n. v.) i Dinara (najviši vrh Sinjal 1831 m. n. v.) najviše su planine u

Tekst: Helena JakobovićFoto: Željko Bralić

Proglašenje će otvoriti Dinaru za javnost, ali očuvanje i dalje mora biti na prvom mjestu


Aktualno

hrvatskim Dinaridima. I dok su Biokovo i Velebit već dobro poznati, istraženi i često posjećeni, Dinara kao da je nepra-vedno zaboravljena, ali je zato i zadržala svoju magičnu mističnost.

Dinara je masiv dugačak 20 km i širok 10 km, hrvatska planina dokazanih pri-rodnih ljepota, područje bogate biora-znolikosti s cijelim nizom značajnih sta-ništa te biljnih i životinjskih vrsta. Cijelo područje bogato je neistraženim špi-ljama i jamama zatvorenih za javnost, a koje su važne za očuvanje bogate i endemske špiljske faune s brojnim šiš-mišima kao što su strogo zaštićene vr-ste veliki šišmiš (Myotis myotis), oštrouhi šišmiš (Myotis blythii) i južni potkovnjak (Rhinolophus euryale). Dinara je i dom vuku (Canis lupus) te pokojem smeđem medvjedu (Ursus arctos), stanište dinar-skog voluhara (Dinaromys bogdanovi) i najvažnije stanište planinskog žutokru-ga (Vipera ursinii). Na planini obitava jedina gnijezdeća populacija planinske ševe (Eremophila alpestris) u Hrvatskoj. Ova je ptica vrlo ugrožena i na Crvenom je popisu ugroženih biljaka i životinja Hrvatske. Od ukupno pet tisuća biljnih vrsta, koliko ih ima u Hrvatskoj, na Di-nari ih je čak 1164, dakle više od 20 %, od kojih su njih 69 endemi kojih nema nigdje drugdje u svijetu.

Novi Park prirode Dinara proteže se kroz Upravu šuma Split, Šumarije Knin i Sinj. Revirnici nadležni za nadzor i gospodarenje jedinicama na Dinari Želj-ko Bralić i Denis Gugić imaju privilegiju svakodnevno raditi i boraviti na toj oča-ravajućoj planini, ali dobro znaju i kako izazovno može biti jer uspon na Dinaru zahtijeva najveće planinarsko iskustvo. Gospodarske jedinice Surdup, Dinara i Kijevo - Glavaš na području Šumarije Knin te Lupoglav, Debelo Brdo, Kameš-nica, Stražbenica i Vrdovo na području Šumarije Sinj, svaka specifična na svoj način, nalaze se na području budućeg parka, a gospodarenje ondje ima za-jednički cilj - očuvanje stabilnosti eko-sustava uz potrajno gospodarenje, za-dovoljavanje općekorisnih funkcija ovih šuma i povećanje produkcije najveće kvalitete i vrijednosti. Područje Surdupa planinarima je među omiljenima jer je obraslo gustom šumom koja je, naža-lost, u zadnjih nekoliko požara znatno prorijeđena. Prevladavaju crni bor, bu-

kova i jelova šuma. Kroz kanjon teče Ra-kov potok u kojem je stalni stanovnik riječni rak, indikator besprijekorno čiste vode.

Nekad su ovom području davali atri-bute prašume i njezi-nih ostataka. Od vrsta drveća pridolaze još hrast medunac, bijeli grab i crni jasen, a u velikom požaru na Dinari 2000. godine kompletno područje sada parka prirode je stradalo, a rijetke sastojine bora krivu-lja gotovo su nesta-le. Požari su ujedno i najveća prijetnja gospodarenju ovim teško pristupačnim područjem. Dobra protupožarna orga-niziranost Hrvatskih šuma s partnerima - Hrvatskom vatrogasnom zajednicom često bude stavljena pred gotov čin jer najviše požara „dođe“ iz susjedne Bosne i Hercegovine. Mala otvorenost s naše strane granice i gotovo nikakva s druge često su pogubne za sav biljni i životinjski svijet na ovom planinskom gorju. Sve su veći problemi i oko ilegal-nih prelazaka granice iz susjedne BIH u Hrvatsku.

Zaštita područja masiva Dinare u ka-tegoriji parka prirode bila je od poseb-nog interesa za Republiku Hrvatsku radi

očuvanja izvornih prirodnih vrijednosti, bogate biološke i geološke raznolikosti, divljih vrsta i endema te cjelokupne ra-znolikosti prirodnih staništa.

Dinara pruža neiscrpne turističke mogućnosti poput jahanja, planinare-nja, alpinizma, špiljarenja, speleologije, zmajarenja, paraglidinga, biciklizma, izletničkog, prirodnog i pustolovnog turizma i drugo. Proglašenje će svaka-ko otvoriti planinu za javnost koja će moći upoznati njenu spomenutu mi-stičnost, ali očuvanje i dalje mora biti prioritet.

Prekrasna bukova šuma na Dinari

Od ukupno pet tisuća biljnih vrsta, koliko ih ima u Hrvatskoj, na Dinari ih je čak 1164


Aktualno

Mnoštvo sadržaja na malom prostoru

Goranski botanički vrt bit će deseti u HrvatskojUskoro će naša domovina postati bogatija za još jedan botanički vrt. To znači da će ih u Hrvatskoj biti deset i da će i Gorski kotar imati jedan osobiti zeleni kutak za opuštanje i učenje. Idejni začetnik i osnivač je Držislav Tadić, predsjednik Gljivarskog društva Grljak Lič, čija je ideja naišla na snažnu podršku lokalne zajednice. Maja Bolf, rukovoditeljica Odjela proizvodnje u UŠP Delnice, sastavila je popis biljnih vrsta i pomaže svojim stručnim savjetima.

Botanički vrt jedinstven u Gorskom kotaru bit će prava mala oaza za druženje, učenje i opuštanje. Na površini od svega jednog hektara niknut će deset botaničkih mikroplaneta, odnosno deset tematskih cjelina posve-

ćenih biljnom carstvu. Začetnik je Držislav Tadić, predsjednik lokalnog Gljivarskog društva Grljak Lič. Ideja je temeljena na cilju upotpunjavanja znanja o prirodnom svijetu Gorskog kotara i šire. Tadić je pojasnio kako su sva gljivarska društva registrirana ili kao edukacijska ili kao institucije koje promiču

zaštitu prirode. S obzirom na to da je Gljivarsko društvo Gr-ljak Lič posvećeno edukaciji te su predstavnici društva održali brojna predavanja školskoj djeci ne samo o gljivama, već i lje-kovitom bilju, Tadić je uvidio kako je logičan slijed osnivanje botaničkog vrta.

Glavni su ciljevi prezentacija naselja, kulturne baštine i prirodnog bogatstva livade i okolne šume te, što je iznimno značajno, zaštita autohtonog, osobito ljekovitog bilja.

Za lokaciju je odabrano Ličko polje koje je udaljeno če-

Tekst: Marija GlavašFoto: Marija Glavaš, Držislav Tadić

Držislav Tadić


Aktualno

vrt u kojem će se uzgajati povrće i začinsko bilje. Iste vrste us-pijevat će u školskom vrtu koji će održavati djeca. Mlađoj djeci namijenjen je kutak u kojem će rasti bobičasto voće, a moći će i isplesti pokoji vjenčić od poljskog cvijeća.

Iza naziva tradicijski vrt krije se cvijeće tipično za ličke i šire, goranske okućnice poput nevena, gladiola, lijepih kata i narci-sa. Zahvaljujući pomnom odabiru vrsta, očekuje se da će cvat u tradicionalnom vrtu biti prisutan tijekom čitave godine. Dio će se nositi u obližnje svetište Majke Božje Snježne gdje će, prema običaju, biti blagoslovljeno svakog 5. kolovoza. Pomno odabrane vrste u osjetilnom vrtu, poput ciklame i đurđice, is-punjavat će zrak svojim mirisima od proljeća do rane jeseni. Osjetilo vida u vrtu boja hranit će bijela boja visibaba i kuku-rijeka, žuta boja latica gospine trave, crvena boja maka, plava boja mišjeg uha, svjetloljubičasti tonovi vrtnog šafrana i dr. cvatuće vrste.

Jasno, svoj će kutak dobiti i predstavnici koji rastu po li-vadama Ličkog polja: proljetni encijan (srčanik), žuti srčanik, poljski kotrljan, kaćun, karanfil, presličica i bijeli čapljez. Tako-đer, u krškom kraju bio bi propust ne podići kamenjar s bilj-kama poput žednjaka, lavande i čuvarkuće. Posebnost goran-skog botaničkog vrta bit će dio sa stotinu ruža skrivenih iza kamenog zida jer je zamišljen kao iznenađenje.

Oko jezerca u vodenom vrtu rast će šaševi, rogozi, pe-runike (irisi), močvarne kaljužnice i vrbice, a u jezeru lopoči. Važan dio vrta bit će posvećen zaštićenim biljkama kao što su žuti srčanik, ljiljani i runolist jer je cilj da posjetitelji upamte kako izgledaju ove biljke kako ih ne bi brali. Isto je tako važno znati prepoznati ljekovito i otrovno bilje kojemu je tako po-svećen dio vrta. Primjeri koje prepoznajemo kao poznate lje-kovite biljke su obični gavez, obična kopriva i hajdučka trava, a primjeri otrovnih biljaka su velebilje, obični likovac i bijeli bun. Dio vrta ima zadatak dočarati šumu. U sjeni krošanja rast

tiri kilometra od naselja Fužine i koje karakteriziraju travna-te i obrađene površine. Mjesto je odabrano zbog prirodnog okruženja, brda i planina prekrivenih šumom i posjećenosti. Zahvaljujući klimatskim uvjetima, Ličko polje bogato je bilj-nim vrstama, a domaće stanovništvo običava tamo izlaziti u obiteljske šetnje i posjećivati Gospino svetište Majke Božje Snježne. Mjesto posjećuju i izletnici i turisti koji rado koriste brojne pješačke i biciklističke staze.

Realizacija projekta započela je početkom 2018. godine. Pripreme su uključivale opise, crtanje planova, fotografiranje i prikupljanje svega potrebnog za uvrštavanje u idejni projekt. Projekt je sukladno sa zakonskim odredbama predan na uvid i odobrenje Upravnom odjelu za prostorno uređenje, gradi-teljstvo i zaštitu okoliša Primorsko–goranske županije. Dana 10. rujna izdano je rješenje da je planirani projekt prihvatljiv za ekološku mrežu. Važnu ulogu u pripremama imala je Maja Bolf, rukovoditeljica Odjela proizvodnje u UŠP Delnice, koja je osmislila i sastavila popis biljnih vrsta po tematskim cjelina-ma. U planu je i izdavanje monografije, čemu je već uvelike pridonijela Etnografska udruga Sv. Juraj Lič katalogiziranjem i fotografiranjem velikog broja biljaka u Ličkom polju.

Goranski botanički vrt osmišljen je tako da privuče sve uzraste i imat će ponešto za svačiji ukus. Na malenom pro-storu prepoznat će se poljodjelci, vlasnici voćnjaka, hobisti, šumari i travari. Slijepe i slabovidne osobe moći će uživati u dijelu vrta koji je zamišljen kao osjetilni, ali i u mirisima u di-jelu vrta koji je rezerviran za ruže, kao i u dijelu rezerviranom za ljekovito bilje. Za rekreativce predviđeno je parkiralište za bicikle, a za posjetitelje koji dođu sa svojim psima posebno izdvojen prostor. Osobita je pažnja posvećena djeci, što je po-vezano s prvobitnom idejom edukacije. Da je svatko pozvan u goranski vrt, govore i tri ulaza s tri strane svijeta.

Istočni je dio ravniji i na njemu je već dijelom zasađeno nisko zeljasto i grmoliko bilje koje prema zapa-du prelazi u drvenaste vrste, od kojih neke mo-žemo naći u okolnim šumama. Među autoh-tonim drvenastim vrsta-ma osobito je zanimljiv hrast kitnjak posađen kao nadoknada za po-sljednji hrast na Ličkom polju koji je prema za-pisima posječen 1900. godine.

Svako od deset te-matskih kružnih polja bit će razdvojeno i ome-đeno živicom, raslinjem ili nekim od prirodnih materijala.

Jedno od polja zami-šljeno je kao njiva na ko-joj će uspijevati žitarice poput pšenice i zobi te

Radovi u tijeku


Aktualno

Novo olujno ljeto

Bilježimo još jedno ljeto velikih šumskih štetaNiti ovo ljeto nije prošlo bez šteta na šumama uzrokovanih ljetnim olujama. Nakon prošlogo-dišnjih šteta u UŠP Vinkovci i Zagreb, ove godine stradale su šume UŠP Osijek, Našice i Požega, a šteta ima diljem zemlje, kako na šumskim ekosu-stavima, tako i na objektima. Očito ćemo se mo-rati prilagoditi klimatskim promjenama jer ljetne oluje postaju standard, a ne iznimka.

LJetni razorni vjetrovi i ove su godine uzrokovali veliki broj šteta na šumskim sastojinama diljem zemlje. I ove godine najviše je stradala Slavo-nija, ali šteta ima i na Medvednici i u Istri. Iako

do zaključenja ovog broja nismo imali točne podatke, koje

Tekst: Goran VincencFoto: Šumarija Batina, UŠP Našice, Šumarija Zagreb

će paprati i preslice, ali i jestive gljive po čemu će odstupati od ostalih dijelova. Jedan dio izdvojen je za rasadnik. Možemo primijetiti da biljke ne možemo strogo kategorizirati pa bi se neka od ruža lako uklopila u osjetilni vrt, a proljetni encijan i kaćuni u dio vrta rezerviran za zaštićene biljke.

Vrt će biti ograđen prvenstveno zbog divljači kao što su srne i zečevi, a čitavom dužinom središta prolazit će staza pre-krivena bijelim šljunkom. Kako bi boravak u vrtu bio što ugod-niji, bit će postavljeno nekoliko klupa i kružna nadstrešnica u slučaju kiše. Sve će biti izrađeno od prirodnih materijala, u skladu s ekološkom porukom vrta. U skladu s time odabrani su i izvori energije. Biljke će biti zalijevane kišnicom iz rezervoara koji će zbog estetike biti ukopani u tlo, a električna energija prikupljat će se pomoću fotonaponskih ćelija postavljenih na vrhu nadstrešnice. Daljnji planovi uključuju vjetroelektranu, a upotreba agregata uzeta je u obzir ako se pokaže nužnom.

Naglasak vrta je na edukaciji pa se planira da posjetitelji imaju na raspolaganju više izvora informacija. Goranski bota-nički vrt imat će čak dva info punkta, a na pitanja će odgova-rati osposobljeni članovi Gljivarskog društva Grljak Lič. Vrste će biti obilježene ne samo nazivima, već će im biti pridruženi kratki opisi, što će predstavljati novost među domaćim bo-taničkim vrtovima. Planirane su vođene edukacijske ture za osnovnoškolsku djecu pri čemu valja naglasiti da su članovi gljivarske udruge već održali prva predavanja na mjestu bu-dućeg botaničkog vrta za osnovnoškolce iz šest škola s pod-ručja Gorskog kotara i jedne s otoka Krka. Time će se proširiti aktivnosti projekta Hrvatskih šuma „Škola u šumi, šuma u školi“ kojima šumarski stručnjaci prenose znanja o šumama i šumar-stvu djeci lokalnih dječjih vrtića i škola.

Tadićeva plemenita ideja brzo je prepoznata i bezuvjetno podržana pa su u projekt aktivno uključeni učenici Osnovne škole Ivanke Trohar iz Fužina koji uče kroz praksu. Volonteri - članovi gljivarskog društva i drugi sudionici dobre volje sadit će bilje i održavati ga.

Nema sumnje da će botanički vrt u Liču obogatiti turističku ponudu Gorskog kotara i postati jednim od glavnih odredišta posjetitelja.

Središnja staza

Bujice su uništile infrastrukturu na Medvednici

Aktualno

ćemo svakako iznijeti u idućem broju, već sada možemo reći kako je šteta na šumskim ekosustavima golema, vrijednost uništene sirovine svedena na minimum te da će sanacija tra-jati više mjeseci. Nažalost, to je postala hrvatska stvarnost jer u proteklih 10 godina gotovo da i nema dijela Hrvatske, a da nije bio poharan olujnim nevremenom.

Treba napomenuti i kako se sve to događa u vrijeme kada je naknada za OKFŠ pred ukinućem, što dodatno otežava i us-porava ionako skupu sanaciju.

No, krenimo redom…Obilna kiša koja je pala krajem srpnja u Zagrebu i okoli-

ci napravila je nove probleme i na Medvednici. Ovoga puta stradala je infrastruktura. Gotovo su sve šumske prometnice oštećene i potrebna je sanacija. Djelatnici Šumarije Zagreb prionuli su sanaciji šumskih prometnica, a prve su na redu prometnice na lokacijama Zelena magistrala i Risnjačka cesta.

Nažalost, u medijima su se već pojavila nagađanja kako je uzrok velikim bujicama deforestacija na području Medvedni-ce, što nije točno, a to potvrđuju i stručnjaci.

Na danima Civilne zaštite održanima u Krapini početkom ožujka Tomislav Suton iz Hrvatskih voda održao je predavanje na temu Obrana od poplava - promjena intenziteta i učestalosti oborina na slivu rijeke Save gdje je pojasnio problematiku po-plave koja je u srpnju pogodila Zagreb.

Poplave su među opasnijim ekološkim pojavama. Ono što je primijećeno jest kako su oborine postale kratkotrajnije, ali isto tako i intenzivnije nego prijašnjih godina.

Govoreći o primjerima, istaknuo je Medvednicu koja je zbog učestalih vjetroloma ostala bez dijela šume, tj. prirod-no pomlađivanje nije bilo moguće napraviti, stoga je i manja asimilacijska površina oborinske vode zbog čega se retenci-je puno brže pune. Dakle, nije riječ o deforestaciji, već o šteti uzrokovanoj olujnim vjetrovima zbog koje je asimilacijska po-vršina oborinskih voda manja.

Dva tjedna nakon toga, cijelu je zemlju poharalo gole-mo nevrijeme koje je napravilo štete diljem zemlje.

Početkom kolovoza u popodnevnim satima olujno nevrije-me, ponegdje praćeno tučom, zahvatilo je veći dio Slavonije. Prema prvim procjenama, najveće su štete u UŠP Osijek, oso-bito na području Šumarije Batina, te u UŠP Našice i UŠP Po-žega (cijelo područje Šumarije Čaglin i dio područja Šumarije Pleternica). Vjetar i led polomili su i izvalili brojna stabla, ošte-tili građevinske i lovno-gospodarske objekte, a mjestimične bujice oštetile su i šumsku infrastrukturu. Na terenu je u tijeku izvid štete, procjena stanja i sanacija šumskih cesta i prosjeka, a procjenjuje se da će obilazak šumskih površina zahvaćenih vremenskim nepogodama trajati još neko vrijeme. Ostale po-družnice prijavile su manje štete od vjetra, uglavnom pojedi-načna izvaljena ili polomljena stabla, i štete u vidu popucalih staklenika u rasadnicima (RJ rasadnik Frančeskija i Gajić).

Treba uzeti u obzir kako 2020. godina još nije završila te su moguće i jesenske te zimske oluje koje su proteklih 5 godi-na zadavale glavobolju šumarima Gorskog kotara, stoga je lako za očekivati kako bi klimatski 2020. godina mogla biti među skupljima. Ako tu još pripišemo i gospodarske štete od koronavirusa, ova bi godina lako mogla dobiti epitet „crne godine“.

Štete u Šumariji Batina

Oštećen je i Lovački dom Monjoroš

Vjetar je odnio krov na RJ Šumatrans Našice



Aktualno

Prema preporuci savjetničke komi-sije zasnovane na analizi anketa s posljednjeg INTERFORST-a održa-nog 2018. godine, trajanje ovog

renomiranog münchenskog sajma ko-jeg organizira Messe München skratit će se na 4 dana i održat će se od 20. do 23. srpnja 2022. godine. Prema tim anketa-ma, većina posjetitelja i izlagača izrazila je želju da se INTERFORST skrati, što bi umnogome smanjilo troškove boravka i izlaganja na sajmu.

Zamjenik predsjednika Izvršnog od-bora Messe München Reinhard Preiffer podržao je ovu odluku.

- INTERFORST je vodeća platforma u inovacijama i rješenjima na polju šu-marstva, drvne industrije i bioenergije, što dugujemo našim vjernim izlagačima

i posjetiteljima, stoga je važno osigura-ti najbolje uvjete za sve zainteresirane strane. - izjavio je.

Ono što je bilo vidljivo iz anketa jest da prosječni posjetitelj na sajmu u prosjeku provede 1,3 dana. Cilj je organizatora or-ganizirati moderni sajam koji nudi rješe-nja za različite izazove na duže razdoblje i mogućnost prilagođavanja trenutnoj situaciji u šumarstvu. Ralf Dreeke, izvršni direktor Wahlers Forsttechnick, jednog od najvažnijih suradnika INTERFORST-a i član sajvetničke komisije, rekao je kako je uvjeren u ispravnost odluke o smanje-nju trajanja sajma.

- Posjetitelji moraju dobiti 100 % saj-ma bez da potroše previše vremena na njega. Snažno podupiremo tu ideju. - potvrdio je stajalište organizatora.

U četiri dana sajam će nastaviti orga-nizirati brojne događaje kojima će po-kušati dotaknuti sve vidove šumarskog sektora na nacionalnoj, ali i globalnoj razini. Konstruktivni i interaktivni sa-jamski program nudit će se na temu šumarskog poslovanja, znanosti i po-litike. Projektna grupa INTERFORST-a trenutno priprema različite programe po kojima će biti organizirana preda-vanja, radionice i razne demonstracije. Moto INTERFORST-a 2022 je: Program, svaki dan do kraja!

Cilj je organizatora dovesti što je više moguće predstavnika šumarskih sekto-ra iz velikog broja zemalja, uključujući znanstvenike i političare, kako bi razina razmjene iskustava bila na najvišoj mo-gućoj razini.

Sajam šumarske opreme

Trajanje idućeg INTERFORST-a skraćeno na 4 dana

Sajam šumarstva i šumarske opreme koji se tradicionalno održava svake četiri godine u Münchenu održat će se od 20. do 23. srpnja 2022. godine, objavili su iz organizacijskog odbora Messe München. Sajam koji je itekako zanimljiv hrvatskim šumarima te izlagačima šumarske opreme bit će skraćen i trajat će 4 dana.

Tekst: Goran Vincenc


Događaji

Održano natjecanje - Trap kup Spaić

„Fair play“ odlučen tek u 18. seriji

Memorijalni trap kup u spomen na profesora dr. Ivu Spaića održan je na strelištu u šumi Ku-njevci pokraj Vinkovaca u petak 5. lipnja. Ovo natjecanje u gađanju letećih meta u disciplini

trap prvenstveno okuplja šumarske inženjere, a održava se pod okriljem UŠP Vinkovci već 34 godine. Prije natje-canja predstavljena je nova knjiga Darka Posarića „Da bi hrast mogao rast“. Radi se o sažetome opisu cjelokupno-ga posla koji šumari obavljaju u hrastovoj sastojini od njezina osnutka sve do kraja ophodnje. Djelo je napisa-no u stihovima i popraćeno fotografijama, a namijenje-no je prvenstveno djeci školske dobi. Stihove je čitalo osam kolegica iz stručnih službi UŠP Vinkovci.

Nakon toga otpočelo se s natjecanjem. Ove je godine pristupio 21 strijelac, a pucalo se u dva kruga po deset golubova. U slučaju jednakoga broja pogođenih meta, prednost u plasmanu donosio je bolji rezultat u drugoj seriji. Nakon dvadeset golubova na vrhu su bila izjedna-čena čak tri strijelca s jednakim rezultatima u objema

Tekst/foto: Darko Posarić

Uz predstavljanje nove knjige Darka Posarića, održan je Memorijalni trap kup. Unatoč lošem vremenu, organizatori su se potrudili da se svi ugodno osjećaju.

Sudionici Spajić kupa 2020.

Pobjednik Dražen Metz s voditeljem UŠP Vinkovci Damirom Dekanićem

Čitanje stihova iz knjige Darka Posarića


Događaji

serijama, a s ukupno 17 pogodaka. Potom su pucali dodatnu seriju od 5 hitaca i opet bili izjednačeni s po četiri pogotka. Nakon toga pucali su do prvoga promašaja i tek tada iskrista-lizirao se plasman. Treće mjesto zauzeo je Milan Bićanić, dru-go Stjepan Lončar, a pobjednik je postao Dražen Metz. Poslije ovoga održano je natjecanje do prvoga promašaja, tzv. „fair play“ disciplina. Smireni i ustrajni Danko Sušac pobijedio je tek u 18. seriji dočekavši promašaj najvećega rivala Stjepana Lončara koji je zauzeo drugo mjesto. Treće mjesto osvojio je Damir Cvrković. Ove je godine održan i revijalni turnir dama bez natjecateljskoga karaktera u kojemu su nastupile Ljubica Biljan, Ivana Marinović i Sara Ereš.

Najuspješnijima je voditelj UŠP Vinkovci Damir Dekanić uručio nagrade, i to desetorici u pojedinačnome plasmanu i trojici u „fair play“ natjecanju, a trima damama prigodne po-klone.

Konačni poredak najuspješnijih je sljedeći:Pojedinačna konkurencija:

Dražen Metz 17+4+3 Stjepan Lončar 17+4+2 Milan Bićanić 17+4+0 Danko Sušac 16 Tomislav Martinović 13 Damir Dekanić 12 (6+6) Ivan Leaković 12 (7+5) Mladen Šimunić 11 Mario Komarčević 10 Franjo Prebanić 9

„Fair play“:1. Danko Sušac 182. Stjepan Lončar 173. Damir Cvrković 5

Posjećenost natjecanja u poslijepodnevnim satima bila je odlična, preko stotinu ljudi došlo je što natjecati se, a što bodriti natjecatelje ili gledati turnir. Kiša koja je povremeno padala nije puno omela događaj jer su se svi tijekom kiše po-vlačili pod nadstrešnice. Organizatorima i ove godine idu sve pohvale.

Ručni laserski skener

Primjena tehnologija blizu-predmetnih daljinskih istraživanja u izmjeri šuma

Sredinom srpnja predstavnici Sektora za šumar-stvo Hrvatskih šuma i Odjela za uređivanje šuma UŠP Zagreb i Karlovac prisustvovali su radionici u organizaciji Hrvatskog šumarskog instituta, uz potporu Hrvatske zaklade za znanost, na temu Mogućnost primjene tehnologija blizu-predmetnih daljinskih istraživanja u izmjeri šuma. Radionica je odrađena uspješno, na korist obiju strana, kako za šumarsku znanost, tako i šumarsku praksu, a nova istraživanja i rezultati bit će usmjereni pre-ma operativnim, praktičnim potrebama hrvat-skog šumarstva.

Istraživanja o mogućnostima primjene metoda daljinskih opažanja u šumarstvu već su dugi niz godina u fokusu šumarske znanosti i prakse diljem svijeta. Istovremeno, svjedoci smo konstantnog tehnološkog i računalnog

napretka koji snažno utječe na napredak i razvoj novih metoda daljinskih istraživanja te otvara nove mogućnosti njihove primjene u šumarstvu. Međutim, kako bismo utvr-dili može li se i u kojoj mjeri neka nova metoda primijeniti

Tekst/Foto: Ivan Balenović, Luka Jurjević, Krunoslav Indir (Hrvatski šumarski institut)

Detalj s natjecanja


Događaji

u praksi, potrebno je provoditi konstan-tna i pravovremena istraživanja. Upra-vo je to bila glavna ideja za pokretanje istraživanja u okviru projekta Hrvatske zaklade za znanost „Uporaba podataka daljinskih istraživanja dobivenih različi-tim 3D optičkim izvorima u izmjeri šuma (3D-FORINVENT)“, kojeg istraživači Hr-vatskog šumarskog instituta provode zajedno s domaćim (Šumarski fakultet, Geodetski fakultet) i inozemnim partne-rima (Bowling Green State University, Ohio, SAD; Finnish Geospatial Research Institute, Masala, Finska).

Glavni cilj projekta 3D-FORINVENT je razviti i testirati metode temeljene na različitim podatcima daljinskih istra-živanja za primjenu u inventuri šuma, a u svrhu poboljšanja učinkovitosti i eko-nomičnosti postojećih terenskih načina prikupljanja podataka.

Projekt je započeo 2017., a prvotno je planirano koristiti i ispitati različite optičke podatke daljin-skih istraživanja poput satelitskih snimaka visokih prostornih rezolucija, aviosnimaka te snimaka bespilotnih letjelica.

U međuvremenu su postale dostupne i najsuvremenije tehnologije poput laserskog skeniranja korištenjem bespilot-nih letjelica te ručnog laserskog skenera. Ručni laserski skener najnovije generacije, ZEB-HORIZON, vrlo je lagan (cca 1,3 kg) i mobilan instrument koji u kratkom vremenu prikuplja velike količine prostornih podataka, do 300.000 točaka po sekundi s dosegom mjerenja do 100 m i relativnom točnosti mjerenja 1 - 3 cm. Sustav koristi SLAM tehnologiju (tehnologija simul-tane lokalizacije i mapiranja) potpomognutu mjerenjima iner-cijalne mjerne jedinice te sve prikupljene podatke registrira u vlastitom koordinatnom sustavu.

Time je sustav potpuno neovisan o GNSS signalu koji je u šumama redovito slab ili ga vrlo često gotovo i nema. Prva

istraživanja o mogućnosti primjene ZEB-HORIZON instrumen-ta za procjenu visine stabala u okviru projekta 3D-FORINVENT provedena su na 6 pokusnih ploha u gospodarskoj jedinici Jastrebarski lugovi na području UŠP Karlovac. Pri tome su do-biveni rezultati uspoređeni s detaljnim terenskim mjerenjima te s rezultatima dobivenima iz bespilotne letjelice i to kori-štenjem klasične kamere i fotogrametrijskog procesiranja te korištenjem laserskog skeniranja. U usporedbi s klasičnim te-renskim mjerenjima, sva tri izvora podataka pokazala su vrlo visoku točnost izmjere visine pojedinačnih stabala. Posebice se to odnosi na podatke ručnog laserskog skenera koji osim točno izmjerene visine, prikazuju strukturu čitavog stabla te omogućuje izmjeru prsnog promjera, visine debla itd.

Važno je napomenuti da je cjelokupni postupak procesira-nja podataka od samog skeniranja do dobivanja pojedinih va-rijabli stabala manje ili više automatiziran, ovisno o strukturi

šumske sastojine te kvaliteti prikuplje-nih podataka.

Ohrabreni dobivenim rezultatima ovih prvih, preliminarnih istraživanja, Hrvatski šumarski institut organizirao je, u suradnji s tvrtkom Geocentar d.o.o. te uz potporu Hrvatske zaklade za zna-nost, 3. radionicu 3D-FORINVENT pro-jekta Mogućnost primjene tehnologija blizu-predmetnih daljinskih istraživanja u izmjeri šuma. Radionica je održana 14. srpnja 2020., a bila je namijenjena dje-latnicima Hrvatskih šuma, pri čemu su sudjelovali djelatnici Direkcije te Odjela za uređivanje šuma UŠP Zagreb i UŠP Karlovac.

Prezentacijski dio radionice održan je u prostorijama Hrvatskog šumarskog instituta gdje su uvodno prezentirane

Prezentacijski dio radionice održan je u prostorijama Hrvatskog šumarskog instituta gdje su uvodno prezentirane osnovne informacije o tehnologiji ručnog laserskog skeniranja

Terenski dio radionice održan je u parku Erdödy u neposrednoj blizini instituta


Događaji

osnovne informacije o tehnolo-giji ručnog laserskog skeniranja, metode prikupljanja podataka u inventuri šuma, rezultati dosadaš-njih međunarodnih istraživanja te rezultati istraživanja u okviru 3D-FORINVENT projekta. Također, dan je kritički osvrt o prednosti-ma i nedostatcima tehnologije te smjernice i prijedlozi za daljnja istraživanja. Nakon toga, slijedio je terenski dio radionice u par-ku Erdödy u neposrednoj blizini instituta. Prikupljeni su podatci zatim procesirani te prikazani sudionicima. Potom je slijedila aktivna i konstruktivna rasprava tijekom koje su iznesene razne ideje i prijedlozi o mogućnosti primjene tehnologije ručnog laserskog skeniranja u operativ-nom šumarstvu te su naposljet-ku definirane glavne teme novih potencijalnih pilot istraživanja od interesa za šumarsku praksu. Možda subjektivno, ali na kraju smo mišljenja da je ova radioni-ca bila uspješna i korisna za obje strane, i za šumarsku znanost, i za šumarsku praksu, te da će nova istraživanja biti usmjerena prema operativnim, praktičnim potreba-ma hrvatskog šumarstva.

Zahvala: Ovo istraživanje i radionicu financirala je dijelom Hrvatska zaklada za znanost pro-jektom IP-2016-06-7686 „Upo-raba podataka daljinskih istra-živanja dobivenih različitim 3D optičkim izvorima u izmjeri šuma (3D-FORINVENT)“. Također, istra-živanje je dijelom provedeno u okviru projekta „Operational su-

stainable forestry with satellite-based remote sensing (MySustainableForest)“ financiranom od Horizon 2020 progra-ma (Grant Agreement No 776045). Rad doktoranta Luke Jurjevića financiran je projektom „Projekt razvoja karijera mla-dih istraživača – izobrazba novih dok-tora znanosti Hrvatske zaklade za zna-nost sredstvima Europskog socijalnog fonda“.

Usporedba rezultata dobivenih izmjerom na GJ Jastrebarski lugovi s onima dobivenima detaljnim terenskim mjerenjima i rezultatima dobivenima iz bespilotne letjelice.

Podatci izmjere pomoću ručnog laserskog skenera točno prikazuju izmjerene visine stabala, kao i strukturu čitavog stabla te omogućuju izmjeru prsnog promjera, visine debla i sl.

Predstavnici Hrvatskih šuma iz Direkcije i Odjela za uređivanje šuma UŠP Zagreb i UŠP Karlovac sudjelovali su na radionici


Događaji

Tekst: Goran VincencFoto: internet

Ekonomska komisija Ujedinjenih naroda za Europu po-krenula je vrlo zanimljiv fotografski natječaj pod na-slovom: Ljudska izolacija – oslobađanje prirode: globalni fotografski natječaj na temu flore i faune u vrijeme CO-

VID–19 kao potpora obnove ekosustava, povodom Svjetskog dana okoliša.

Na natječaju se traže upečatljive fotografije flore i faune fo-tografirane za vrijeme pandemije COVID-19 s ciljem buđenja svijesti o problemu nestanka staništa divljih vrsta koja nestaju alarmantnom brzinom diljem svijeta. Također, želja je postavi-ti kamen temeljac promociji obnove ekosustava i bioraznoli-kosti prema Agendi za održivi razvoj 2030.

Kako je povodom 5. lipnja, Svjetskog dana okoliša, izjavila izvršna tajnica UNECE-a Olga Algayerova, naša se budućnost prožima s budućnošću same prirode.

- Danas slavimo Svjetski dan zaštite okoliša koji je posve-ćen bioraznolikosti. Pandemija COVID-19 svima nam je dala priliku da promislimo o svom odnosu s majkom Prirodom. U

vremenu koje smo proveli u izolaciji postalo je jasno na koji se način možemo ponovno suživjeti s prirodom i preko nje ponovno doći do nas samih. Također smo se ponovno naučili bojati neuspjeha te poštovati i čuvati prirodu. Naša se buduć-nost prožima s budućnošću prirode. Svi moramo djelovati kao jedan i prekinuti destrukciju prirodnih staništa i bioraznoliko-sti. - dodala je.

Natječaj je otvoren sve do 15. rujna 2020. nakon čega će žiri, sastavljen od UNECE Ureda Komiteta za šume, šumarsku industriju i okolišnu politiku te profesionalnih fotografa pri-rode, odabrati 13 fotografija koje će krasiti kalendar za 2021. godinu te će biti izložene u palači Ujedinjenih naroda u Ženevi na jesen 2020. godine.

Iako se podrazumijeva da fotografije moraju biti određene kvalitete, nije nužno da su fotografirane profesionalnom fo-tografskom opremom, niti da ih je fotografirao profesionalni fotograf. Više informacija potražite na https://natureunlocked.unece.org/

Foto natječaj

Zanimljiv fotografski natječaj Ujedinjenih narodaNakon što su vlade diljem svijeta proglasile pandemiju COVID-19, što je uzrokovalo izolaciju ljudi te prekid gospodarskih aktivnosti, priroda se pokrenula i počela zauzimati prostor primarno rezerviran za ljude. Prazne ulice i čisto nebo učinile su čuda za biodiverzitet u gradovima, a po društvenim mrežama mogli smo vidjeti zapanjujuće fotografije divljih vrsta na mjestima gdje ih nitko ne očekuje. Tim povodom, Ujedinjeni narodi pokrenuli su foto natječaj kojim žele potaknuti razmišljanje o problemima nestanka staništa divljih životinja i biljaka.


Šumska razglednica

U pitomom čazmanskom kraju nema velikih iskakanja. Hrastovi rastu do impozantnih dimenzija, bukva se dobro pomlađuje, zgrada šumarije netom je uređena i s vanjske i s unutarnje strane, a suradnja sa svim dionicima šume je na zavidnoj razini.

Šumarija Čazma, UŠP Bjelovar

Pitomi kraj, pitomi brežuljci, pitomi ljudi

Već pri samom dolasku u Šuma-riju Čazma vidi se da je riječ o uređenoj šumariji. Nova fasada kojom su šumari obnovili zgra-

du postavljena je prošle godine, dok su uredski prostori uređeni godinu dana prije. Sve je čisto, uredno i na svome mjestu.

Zgrada je sagrađena 1891/92 godi-ne te je u početku služila kao zgrada imovne općine, a u svojoj je povijesti dva puta gorjela. Šumari njezinom ob-novom paze i na očuvanje kulturne ba-štine grada Čazme.

Pomalo neobičan oblik zauzima Šumarija Čazma. Izgleda kao da su se međusobno nepravilno podijelili sa Šu-marijom Ivanjska prema istoku. Južno je Šumarija Popovača, dok je zapadno

Tekst: Goran VincencFoto: Goran Vincenc, Šumarija Čazma

Šumarija Novoselec, obje u sastavu UŠP Zagreb. Sjeverno su Šumarije Vrbovec i Bjelovar.

Šumarija zauzima prostor od 9.282 ha podijeljenih u tri gospodarske jedi-

nice: Čazmanske nizinske šume povr-šine 4.030 ha, Garjevica s površinom od 4.538 ha te Česma površine 713 ha. Garjevica je brdska jedinica s najzastu-pljenijim vrstama bukvom i kitnjakom, a

Upravitelj Davor Čuković u klonsko-sjemenskoj plantaži Plešćice

Nekoć zgrada imovne općine, danas je uređena šumarija


Šumska razglednica

značajni su još i grab te lipa, dok su dru-ge dvije gospodarske jedinice nizinske te tamo vlada carstvo hrasta lužnjaka s grabom te primjesama poljskog jasena i johe. Organizacijski, šumarija je podi-jeljena na 4 revira, 2 nizinska i 2 brdska.

Zaliha koju šumarija duži iznosi 2.462.410 kubika s godišnjim prirastom od 56.988 kubika te etatom od 43.434 kubika.

O šumariji brine 46 zaposlenih na čelu s upraviteljem Davorom Čukovi-ćem. Kako smo ljude već istakli kao izni-mno vrijedne i radišne, treba naglasiti kako su šumari iz Čazme i uspješni spor-

taši. Čak ih je 6 dio poznatog lađarskog tima šumara koji se svake godine natje-če na neretvanskom maratonu lađa.

Kada je sve tako uredno i po špagi, moramo pitati ima li kakvih problema?

- Mi se kao šumarija stvarno ne mo-žemo požaliti da nas more neki veliki problemi. Standardnih problema ima-mo s hrastovom mrežastom stjenicom i hrastovim četnjakom, ali to nije samo problem šumarije, već i cijele Hrvatske. Čekamo nabavu još jednog skidera, i kad ga dobijemo i kompletiramo ekipe, bit ćemo u svome optimumu. Jedino što nam je korona malo zaustavila in-vesticije. Naime, trebali smo ove godi-ne asfaltirati prilaz i parkiralište, ali to je sada odgođeno. Neka sve zlo bude u tome. - kaže nam upravitelj Čuković.

Upravitelj nam je pokazao predjel Jantak u GJ Čazmanske nizinske šume

đenu bukvu i kitnjak na predjelu Kopriv-ničkog jarka u GJ Garjevica. Kao što smo i rekli, sve izgleda kao po špagi.

Pitomi čazmanski kraj stvara i pi-tome ljude, stoga nije niti čudno da šumarija gaji dobre odnose s gotovo svim institucijama kojima surađuje. Tu su lovačke udruge s kojima šumarija surađuje na održavanju ograda i ostale infrastrukture, ali i KUD Graničar iz Čaz-me s kojima također surađuju gdje god je moguće.

- Sa zadovoljstvom mogu reći da šumarija ima dobru suradnju sa zašti-tarima prirode. Na području GJ Česma imamo gnijezda orla štekavca koja smo zajedno s njima evidentirali. Ističemo i suradnju s planinarima koji obilježava-ju staze na Moslavačkoj gori. Isto tako, punu potporu šumarije imaju gljivari za svoje aktivnosti, a ovaj kraj im je poseb-no zanimljiv jer je bogat gljivama. - isti-če upravitelj Čuković.

gdje su lužnjaci pred naplodnim sije-kom impozantnih dimenzija te smo do-bili na trenutak dojam da smo u Spačvi. Malo iza toga vidjeli smo izvrsno pomla-

Predjel Jantak

Pomlađena bukva i kitnjak na predjelu Koprivnički jarak

Lugarnica na području GJ Garjevica


Šumska razglednica

Što se tiče turističkog potencijala, na području šumarije postoje velike mogućnosti, ali one su još uvijek u fazi razmatranja. Naime, suradnja s planina-rima i gljivarima otvara brojne moguć-nosti. Bilo bi dobro osmisliti projekte kojima bi se turistička infrastruktura spasila od propadanja, a nekim starim objektima udahnuo novi život. Tu se prvo misli na pojedine objekte u vla-sništvu šumarije koji se nalaze na za-nimljivim mjestima, no zbog loše in-frastrukture za njima ne vlada nikakav interes. Šumarija se trudi i ulaže koliko može pa su tako na nekoliko mjesta uredili izvore pored kojih su postavili klupice i stolove za odmor, no jednim dobrim projektom dalo bi se napraviti puno više.

Vjerojatno najzanimljivija točka Šumarije Čazma je klonska sjemenska plantaža hrasta lužnjaka i poljskog jase-na Plešćice koja se nalazi na bivšoj poljo-privrednoj površini između prometnice Čazma – Ivanić Grad i rijeke Glogovni-ce. Plantaža je osnovana 1998. godine odabirom plus stabala hrasta lužnjaka s područja Šumarija Bjelovar, Čazma, Garešnica, Daruvar, Grubišno Polje, Ve-liki Grđevac i Vrbovec, a 53 plus stabla stručna komisija odobrila je za korište-nje. U proljeće 2001. godine zasađeni su prvi uspješno primljeni cjepovi, a sađeni su u razmaku 10 x 8 metara. Do danas je ostalo zdravo 2.292 kom. cjepova – ra-meta.

Osnivanje sjemenske plantaže jasena započelo je 2003. godine, a stručna ko-misija odobrila je korištenje 50 plus sta-bala. Sakupljanjem plemki i cijepljenjem u rasadniku Hajderovac, do sada je na plantaži posađeno i ostalo zdravo 2.406 komada cjepova – rameta koje su sađe-

ne uz razmak od 5 x 5 metara. Nažalost, 2017. godine na plantaži jasena primije-ćena je gljivična bolest Chalara.

Klonske sjemenske plantaže zahtije-vaju stalnu prisutnost i zato je za sva-kodnevno praćenje i organizaciju rada tijekom cijele godine angažiran jedan pomoćnik revirnika uz revirnika na razini šumarije, koji uz radove na reviru obav-lja poslove planiranja i kontrole obavlje-nih radova na plantaži.

Uz klonsku sjemensku plantažu, na području šumarije rasprostire se dio lo-višta Žabljački lug – Česma koji većim dijelom pripada Šumariji Bjelovar, no 800 ha nalazi se na području Šumarije Čazma.

Zakon o imovnim općinama iz 1873. i na ovome je području bio te-melj za osnivanje gospodarskih ureda i šumarija, dok je Zakon o uređenju šu-marsko tehničke službe kod političke uprave u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji regulirao šumarsko-ekonomske odno-se.

U Kraljevini SHS te kasnije Kralje-vini Jugoslaviji pojedini dijelovi imali su različite zakone o šumama, a na području današnje Hrvatske vrijedio je austrijski šumski zakon iz 1852. go-dine. Rad na novom zakonu započeo je 1922., da bi njegova primjena za-počela sredinom 1930. godine. Novim zakonom razlikovalo se državne šume, šume pod osobitim javnim nadzorom, šume opterećene služnostima i pri-vatne šume, a šumama se moglo gos-podariti samo prema gospodarskim osnovama.

U Kraljevini Jugoslaviji državnim šu-mama upravljalo je Ministarstvo šuma i rudnika u Beogradu. Tek 1939. godine osnivanjem Banovine hrvatske se šume

izuzimaju iz kompetencije Ministarstva šuma i rudnika kao vrhovne uprave. Sve do početka Drugog svjetskog rata sjedište šumarije bilo je u obližnjem selu Dragancu, dok je sjedište imovne općine bilo u zgradi današnje Šumarije Čazma.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata dr-žavnim šumama upravlja Ravnateljstvo šuma, da bi nakon rata krenulo organi-ziranje šumarstva na novim osnovama. Povjereništvo šumarstva i šumske indu-strije svojom okružnicom daje smjernice o preuzimanju organizacije šumarstva te se osnivaju ispostave kotarskih na-rodnooslobodilačkih odbora, između ostalog i šumarije, a na području Bilo-gorsko-podravske regije osnovana je i Šumarija Čazma.

U praksi, šumarije su radile doznaku, uzgojne radove, nadzor nad sječinama, rasadničarsku proizvodnju i prodaju drva na panju za potrebe stanovništva. Također su sastavljale planove sječa za potrebe drvne industrije koja je sama vršila radove sječe šuma. Takva organi-zacija izazvala je niz problema i rasprava te se uz niz loših izmjena i dopuna odr-žala do 1960. godine.

Godine 1964. osniva se Šumsko gos-podarstvo Mojica Birta sa sjedištem u Bjelovaru, da bi se 1973. godine šuma-rije konstituirale po principu OOUR-a te Šumarija Čazma nastaje kao jedan od njih. Uz brojne izmjene i dopune, šuma-rija je u sklopu poduzeća Mojica Birta dočekala 1990. godinu i osnivanje Hr-vatskih šuma te danas posluje u sklopu UŠP Bjelovar.

Kao što vidimo, ni povijest šumarije nije bila burna. Teško se oteti dojmu da u Čazmi sve funkcionira baš kao po špagi.

Klonska sjemenska plantaža PlešćiceŠumarija uređuje izvore vode


Turizam

LD Zlatna Greda

Provedite jesen u BaranjiU srcu drevnih baranjskih lovišta, okružen šumom i vodenim bogatstvom, još od 2000. godine smjestio se impresivni objekt Hrvatskih šuma Lovački dom Zlatna Greda. Vrata doma otvorena su svima, a kroz njih se ulazi u gastronomski svijet tradicije i vrhunskih domaćih specijaliteta spravljenih od divljači i ribe, svijet u kojem će vam sva osjetila, a posebno ona na nepcu, biti izuzetno zahvalna.

Na mjestu gdje kasno ljetno sunce grije plodne ravnice i nepregledne zrele zelene vinograde, a polja sunco-kreta cvjetnim glavama pozdravljaju svog svjetlo-snog dobročinitelja, ondje, na samom istočnom rubu

Hrvatske uz granicu s Mađarskom, smjestila se Baranja. Povr-šinom podsjećajući na trokut koji obavijaju rijeke Dunav na istoku i Drava na jugozapadu, osvaja svojom iskonskom ljepo-tom. Priroda je tamo mirna i spokojna, a počiva na rubovima riječnih i močvarnih rukavaca prožetih pješčanim sprudovima i meandrima Kopačkog rita. Okružena šumom kao velom, Ba-ranja u svojim jutarnjim izmaglicama skriva tajanstveni svijet biljaka i životinja u svoj svojoj nenametljivoj prirodnoj ljepoti.

U ovo vrijeme iz čuvenih baranjskih lovišta može se čuti dobro poznati, specifični lavež - rika jelena. Tikveško lovište Podunavlje – Podravlje sada posebno zrači svojom biološkom raznolikošću privlačeći domaće i strane lovce, ali i druge drage goste, kako bi osobno svjedočili nagovještenju produžetka ži-vota biološke vrste ove predivne životinje ili pak samo uživali u rujanskim čarima šume i jesenskim plodovima ovog boga-tog kraja.

U srcu drevnih baranjskih lovišta, okružen šumom i vode-nim bogatstvom, još od 2000. godine smjestio se impresiv-

ni objekt Hrvatskih šuma Lovački dom Zlatna Greda uz sam dunavski nasip, 3 km udaljen uskom asfaltnom cestom od Zlatne Grede u Baranji. Vrata doma otvorena su svima, a kroz njih se ulazi u gastronomski svijet tradicije i vrhunskih doma-ćih specijaliteta spravljenih od divljači i ribe, svijet u kojem su sva osjetila, a posebno ona na nepcu, izuzetno zahvalna. Filet od smuđa sa žara, gulaš od divljači, jelen u lovačkom umaku s okruglicama od kruha, pašteta od divljači te kesten rolada samo su neka od jela s jelovnika koja se nude u Lovačkom domu Zlatna Greda. I dok se svijet cijelu godinu bori protiv globalne pandemije zvane koronavirus, nema ništa ljepše nego iskoristiti lijepo vrijeme i provesti ga na sigurnom, na otvorenom u predivnoj prirodi.

Djelatnici osječke podružnice Hrvatskih šuma zaduže-ni za vođenje Lovačkog doma Zlatna Greda dočekat će vas raširenih ruku, s osmijehom na licu, spremni ispričati priču ili legendu o povijesti ovoga kraja u koji je često navraćao i au-strijski vojskovođa, princ Eugen Savojski provevši najugodnije trenutke opuštanja u svom dvorcu smještenom na rubu mo-čvarnog i poplavnog područja Kopačkog rita.

Baranja, kraj nekad poznat po najrazličitijim obrtima i zana-tima, čuva svoje naslijeđe pretvarajući ga u kulturnu baštinu

Tekst: Helena JakobovićFoto: Lovački dom Zlatna Greda, Ankica Ursić Molnar, UŠP Osijek

LD Zlatna greda smješten uz dunavski nasip


Turizam

te ga kroz različite vidove turizma nastoji očuvati i približiti ljudima tako da nikada ne padne u zaborav.

Koliko je to važno itekako je svjestan voditelj Uprave šuma Osijek Vlado Jumić ulažući u segment turizma kao produženu ruku u gospodarenju šumskim bogatstvima ovog područja. Naposljetku, šumarstvo ovog kraja ima dugu povijest i nera-

skidivo je tradicionalno vezan uz ljude i običaje. Lovački dom Zlatna Greda mjesto je na kojem se može istinski relaksirati i odmoriti, uživati u gastronomskim specijalitetima, okusom i mirisom bogatim baranjskim vinima, a sve to u okruženju prirode obojane zelenom i plavom. Poštujući epidemiološke mjere.

Okružena šumom kao velom, Baranja u svojim jutarnjim izmaglicama skriva tajanstveni svijet biljaka i životinja u svoj svojoj nenametljivoj prirodnoj ljepoti

LD Zlatna Greda okružuju šume i vodena bogatstva


Turizam

Zlatna Greda u svojoj ponudi ima mogućnost produženog boravka za one koje žele istraživati okolicu više dana. Smještaj u ugodnih trinaest dvokrevetnih, dvije jednokrevetne i jed-noj trokrevetnoj sobi, uređenih tradicionalno, u drvetu, opre-mljenih klimatizirajućim uređajima, zasebnom kupaonicom i besplatnim pristupom internetu, omogućuje ugodan san i buđenje na svježem zraku uz doručak spravljen od domaćih proizvoda, direktno uzgojenih u ovom kraju. U slučaju orga-niziranog dolaska veće grupe gostiju za smještaj se koristi depandansa - Lovački dom Ćošak šume s dodatnih 5 kreveta.

Voditelj za ugostiteljstvo i turizam Zlatne Grede Zoran Vor-kapić radosno je rekao kako se ljudi vraćaju u Baranju nakon dvomjesečne stanke početkom godine, a pohvale od zado-voljnih gostiju koji su uživali u bogatoj ponudi direktno u Zlat-noj Gredi prenose se po Hrvatskoj i van njenih granica.

Ovaj impresivni objekt, osim za obiteljske i pojedinač-ne posjete, idealan je i za organizaciju poslovnih događaja ili privatnih proslava, opremljen je konferencijskom salom za 15 osoba s potrebnom tehničkom i digitalnom opremom, plat-nom i projektorom, dnevnim boravkom s televizijskim ure-đajem, kao i višenamjenskom salom za pružanje ugostitelj-sko-turističkih usluga do 60 osoba, s vlastitim parkiralištem. Ljetna terasa i bar namijenjeni su onima koji zaista žele upijati sunce i mirise prirode, ali i uživati na otvorenom pod zaštitom suncobrana, a onim najmlađima sviđat će se lijepo uređen travnjak ispred objekta za sportske aktivnosti, igru ili piknik, kao i uređeni nogometni teren. Stručno, kreativno, educirano i snalažljivo osoblje UŠP Osijek uvijek osluškuje potrebe svojih gostiju nastojeći još više unaprijediti ponudu Zlatne Grede i ostalih objekata na području UŠP Osijek.

Lovcima i drugim gostima nudi se niz aktivnosti koje će upotpuniti boravak u Lovačkom domu Zlatna Greda. Vožnja kočijom, foto-safari, jahanje konja za sve uzraste, razgleda-vanje lovišta, lovački ručak u prirodi, degustacija vina u ba-ranjskim podrumima te posredovanje pri korištenju vanjskih turističkih usluga naših susjeda poput adrenalinskog parka,

razgledavanje Parka prirode Kopački rit, vožnja kanuima, ko-rištenje stijene za penjanje, zip-line i ostale animacijske po-nude.

U istom lovištu nalazi se i Lovački dom Hrvatskih šuma Mo-njoroš. Jesen u vinorodnoj Baranji mami bojama i mirisima. Šumarstvo, vinogradarstvo, ratarstvo, baranjski kulen i crvena paprika, domaća svinja, ukopani lesni podrumi u razini kro-vova kuća te očuvana seoceta s tradicionalnim trijemovima, samo su neke od značajka Baranje kojima valja pridati svoju pažnju. Posjetite ove jeseni Lovački dom Hrvatskih šuma Zlat-na Greda i uživajte u čarima prekrasne Baranje.

U ovo vrijeme iz čuvenih baranjskih lovišta može se čuti dobro poznati, specifični lavež - rika jelena

Ugodne, tradicionalno uređene sobe

Višenamjenska sala za pružanje ugostiteljsko-turističkih usluga do 60 osoba

Tradicionalna blagovaonica/dnevni boravak


Zaštita prirode

Park prirode Lonjsko polje

Oaza prirode na pola puta između Zagreba i Slavonskog Broda

Tradicionalan način života u Posavini fascinantan je te danas predstavlja jedini preostali primjer prilagodbe i snalaženja čovjeka u teškim uvjetima poplavnog područja. Takav način života stvorio je uvjete za iznimno bogati biljni i životinjski svijet koji ne bi opstao bez tradicionalnih djelatnosti poput poljoprivrede, šumarstva i ribarstva.

Tekst/foto: Goran Vincenc

Vruć je ljetni dan, sunce tuče, Dalmatinci bi rekli zvizdan. Ali nismo u Dalmaciji, već u Lonj-skom polju usred ljeta kada ovo

područje poprimi sebi svojstven ljetni ugođaj.

Dva je popodne i svi su se sklonili u hladovinu: ljudi, psi, krave, konji, svinje, jeleni i srne. Jedino rode čuvaju svoje, sada već velike ptiće na jakome suncu. Ptići bi uskoro mogli krenuti u samo-stalan život, ali kao što smo rekli, nitko se ovdje ne žuri. Dan ili dva, nitko neće primijetiti razliku. Fjaka je rekli bi Dal-matinci, ali nismo u Dalmaciji.

Nema nikoga, nitko ne radi, svi čeka-ju da sunce malo oslabi kako bi nastavili s jutrom započetim aktivnostima.

Šumari su se u malenom selu sakri-li pod nadstrešnicu i hlad jasena. Ne-moguće je raditi s pilom po ovakvom

Selo Mužilovčica

Ines Ljepoja i Maja Sabljak u Prijamnom centru Krapje


Zaštita prirode

suncu. Iznad glava lete im maleni pilj-ci, ptice slične lastavicama koje svoja gnijezda rade najčešće pod gredama nadstrešnica ili balkona. Najveća je ovo kolonija na području parka prirode. Malo dalje, par roda podižu mlade ptiće u gnijezdu koje su sagradili na električ-nom stupu. U daljini se čuje muk krava. Suživot čovjeka, njegova blaga i prirode koja okružuje maleno mjesto Mužilovči-ca prisutan je na svakom koraku. Ovdje je vrijeme doista stalo.

S nama su naše dvije simpatične do-maćice, Maja Sabljak i Ines Ljepoja. Prva je stručni suradnik za šumarstvo pri JU PP Lonjsko polje, dok je druga stručni suradnik za agronomiju.

- Temeljni fenomeni Lonjskoga polja su i šume i voda, ali i ljudi. Mi smo je-dino zaštićeno područje u kojemu još postoji domicilno stanovništvo koje živi i radi na način kako se živjelo prije pe-deset, sto ili više godina. Činjenica je da bez čovjeka i njegova djelovanja i rada, Lonjskog polja ne bi niti bilo. - govore nam naše sugovornice.

Znači, za razliku od većine zaštićenih područja, ovdje su poljoprivreda, šu-marstvo, lovstvo, ribarstvo i ostale dje-latnosti od kojih se aktivistima diže kosa na glavi poželjni, čak i potrebni kako bi se očuvao istinski fenomen, a to je suži-vot čovjeka i prirode.

Močvarno područje Lonjskoga polja ubraja se među najugroženija staništa na svijetu. To je najveće zaštićeno mo-čvarno područje, ne samo u Hrvatskoj, već i u cijelom dunavskom slivu, a zani-mljivo je da najveću ugrozu predstavlja

demografija, točnije odljev stanovniš-tva kojeg je sve manje jer bez čovjeka nema niti Lonjskog polja.

Područje Lonjskog, Mokrog i Poga-novog polja proglašeno je 1990. godi-ne parkom prirode, dok Javna ustanova počinje s radom 1998. godine. Tradicio-nalan način života u Posavini fascinan-tan je i danas predstavlja jedini preostali primjer prilagodbe i snalaženja čovjeka u teškim uvjetima poplavnog područ-ja. U većini sela još uvijek prevladavaju tipične drvene posavske kuće od kojih su neke starije od 200 godina. Upravo je ta ambijentalna očuvanost razlog zbog kojeg je selo Krapje proglašeno Selom graditeljske baštine. Na krovovima sta-rih kuća svoja gnijezda gradi bijela roda, zaštitni znak parka. To je vrsta koja naj-bolje ocrtava taj važni spoj čovjeka i pri-rode. Selu Čigoč je na inicijativu Zaklade Europske prirodne baštine – EuroNatur

dodijeljen naslov prvog Europskog sela roda.

A zašto ima toliko mnogo roda na području Lonjskog polja? Pa upravo zbog tradicionalne poljoprivrede. Uz poljoprivredu, blizina prostranih paš-njačkih površina i poplave koje perio-dično pune ta polja vodom osiguravaju rodama dovoljne količine najraznovr-snije hrane – riba, žaba, zmija, kukaca, voluharica, miševa i drugih životinja.

Lonjsko polje izuzetno je važno gni-jezdilište ptica močvarica, stoga su odre-đena područja proglašena posebnim ornitološkim rezervatima. Krapje dol je mješovito gnijezdilište žličarke i sedam vrsta čaplji. Na području parka nalazimo čak 55 aktivnih gnijezda orla štekavca.

- Gotovo polovicu svih aktivnih gni-jezda štekavca dojavili su nam šumari jer oni su češće u područjima u kojima se gnijezdi štekavac.

Čigoč – mjesto poznato po rodama

Kolonija piljaka pod gredom kuće Kraljica roda


Zaštita prirode

Mi imamo odličnu suradnju s Hr-vatskim šumama i bez njih nikada ne bismo došli do tog fascinantnog broja. Mnogi nam ne vjeruju kada iznosimo brojke, ali one su upravo odraz dobre suradnje svih dionika prostora. - kažu nam djevojke.

Došli smo do predjela koje za vrijeme poplava predstavlja dno velikog jezera nastalog plavljenjem rijeke Save i njezi-nih pritoka. U hladu nekolicine hrastova jasena i vrba odmara cijelo krdo krava. Čekaju da sunce popusti pa će opet kre-nuti brstiti bilje izraslo po muljevitom dnu. Ove godine nije bilo značajnih po-plava, no to nije neuobičajena situacija. Snijeg s Alpa nije se topio naglo, a prva tri mjeseca ove godine gotovo uopće nije bilo padalina, stoga je ova golema retencija ostala suha. Golem je to pro-stor. Rubovi drveća koji predstavljaju uzvisine ili grede jedva se vide u daljini. Puno vode može ovdje stati.

Sava, Una, Kupa, Lonja i Strug susre-ću se upravo na ovom području. Zbog njihove snažne dinamike, poplave su nepredvidive pa se na njih može ra-čunati u bilo koje doba godine. Znači, kada govorimo o poplavi, godina je još uvijek poprilično duga.

Područje srednje Posavine može primiti količinu od 2 milijarde kubičnih metara vode. Tada cijelim područjem voda postaje vladar, a njezinoj dinamici prilagodio se i čovjek.

Ulazimo u jasenovu šumu. Čini se da je u boljem stanju nego prošle go-dine, iako se s chalarom nikad ne zna. Gora je od korone, samo što o njoj u ko-

mercijalnim medijima nećete čuti mno-go jer ne napada ljude.

Temeljni ekološki čimbenik koji re-gulira funkcioniranje nizinskih šumskih ekosustava jest voda, bilo poplavna (značajna za vrbe i topole), podzemna (hrast lužnjak) ili obje (poljski jasen i crna joha). Njihova dinamika itekako utječe na obnovu i razvoj.

- Po ovako vrućem ljetnom danu nije dobro imati vodu u Lonjskom polju. Prošle godine poplavna voda zadržala se sve do lipnja i strahovali smo da će nam se sastojine „skuhati“ u toploj vodi, a najviše nas je bilo strah za pomladak. - govori nam Maja Sabljak, po struci ma-gistra inženjerka urbanog šumarstva, zaštite prirode i okoliša.

Probleme stvara i čivitnjača ili amor-fa, invazivna vrsta koja ne da spavati šu-marima u cijelom posavskom bazenu. I ne samo njima, već i stočarima kojima oduzima pašnjačke površine. Agresivna je, brzo raste te se brzo rasprostranjuje. Vidi se odmah da je iz Amerike…

Od vrsta je ipak najbrojniji hrast lu-žnjak, a slijede ga ugroženi poljski jasen te grab i joha, dok ostale vrste dolaze u primjesama.

Šumari gospodarenjem održavaju ci-jeli prostor uvažavajući i ostale dionike. Suživot je ovdje najbitniji.

Iako ne vole usporedbu s amazon-skim kišnim šumama, činjenica je da je teško u Europi naći nizinsko poplavno područje na površini većoj od primjeri-ce teritorija Republike Malte.

Nastavljamo dalje prema Čigoču, selu roda. I možemo reći da s pravom nosi taj naziv. Gotovo da nema kuće gdje ove vitke ljepotice nisu napravi-le svoje gnijezdo, ali, kako nam govo-re naše sugovornice, i one postaju sve ugroženije.

- Domicilno stanovništvo koje se bavi tradicionalnom poljoprivredom se iseljava, a ono je iznimno bitno za oču-vanje biodiverziteta. Naime, sve je ma-nje pašnjaka i oranica, a to su površine od velike važnosti za rode jer tu nalaze golemu količinu hrane. Ne vole zapu-štene poljoprivredne površine. Mora-mo učiniti sve da privolimo što je više moguće mladih da ostanu te nastave obrađivati polja i pašnjake. Iako takav način života nije lak, on svakako ima svoje prednosti i na nama je da učini-mo sve kako bi te prednosti nadjačale mane. - govore nam naše Žsugovorni-ce.

Lonjsko je to polje na vrući ljetni dan. Priča o čovjeku i prirodi, suživotu u 21. stoljeću. U Europi.

Tu svoj dom nalazi 550 vrsta biljaka, 38 vrsta vretenaca, 41 vrsta ribe, 16 vr-sta vodozemaca, 10 vrsta gmazova, 238 vrsta ptica i 58 vrsta sisavaca. I čovjek je tu. Biodiverzitet bez presedana.

Retencija bez vode

Močvarna staništa


Znanost

Projekt „Flora robotica“

Rast biljaka pod robotskom kontrolom„Flora robotica“ je međunarodni, četverogodišnji projekt kojeg financira Europska unija, istraživački i inovacijski program Horizon 2020 Future and Emerging Technologies Proactive Action. Posvećen je stvaranju biljno–robotskog sustava koji je u mogućnosti izrađivati organske uporabne predmete, kao što je klupa i s krajnjim ciljem stvaranja organske kuće.

Sudionici europskog projekta „Flora robotica“ uvjereni su da priroda i moderna tehnologija itekako idu zajed-no. Rade na projektu koji će ako se pokaže uspješnim, prema njihovim predviđanjima, rezultirati promjenom

stila života te će nove generacije, prema njihovoj ideji, živjeti – okružene biljkama i robotima.

U istraživanje je uključeno šest partnera iz četiri zemlje (Polj-ska, Danska, Njemačka, Austrija), odnosno pet gradova. To upu-ćuje na činjenicu da je projekt multidisciplinarnog karaktera, što je nužno za pozitivan ishod. Objedinjuje stručnjake speci-jalizirane za područje računalne znanosti, robotike, napredne mehatronike, arhitekture, molekularne biologije, celularne bio-logije i zoologije. Moto projekta je „Znati, raditi i biti!“.

Cilj projekta je uspostaviti sustav u kojemu biljke žive s robotima kako bi se pomoću strogo kontroliranog rasta do-bili razni oblici poput fotelje ili klupe. Ljudima je takvo što već odavno pošlo za rukom, postoje funkcionalni mostovi od korijenja i drveće u obliku funkcionalnih stolica. Sve su te konstrukcije nastale isključivo pomoću ljudskih ruku, usmje-ravanjem, odnosno savijanjem, no za to je bilo potrebno puno vremena. Zahvaljujući znanstvenim spoznajama, ti bi postup-ci u budućnosti trebali biti brži i precizniji.

Precizno usmjeren rast, smatraju istraživači, moguće je osigurati pomoću plave i crvene svjetlosti, u ovom slučaju LED svjetala kojima upravljaju roboti. Znanstvenici su iskori-stili činjenicu da biljke u prirodi u najvećoj mjeri upijaju valne duljine ovih dviju boja. Otkriveno je i da različito reagiraju na plavu i crvenu, pri čemu se rast odvija prvenstveno zahvalju-jući plavoj svjetlosti. Oprema uključuje mrežu senzora koji okružuju biljke, računala i robotske komponente (nodes) koje su isprintali 3D printeri. LED svjetiljke i senzori pričvršćeni su na plastične konstrukcije, što znači da nije upotrebljen ekološ-ki prihvatljiv materijal, no zacijelo za to postoji valjani razlog. Čine ih bijele ili crne trake isprepletene tako da podsjećaju na rukotvorine od ratana. Pomoću ove opreme, pojasnio je pro-fesor Heik Hamann s Univerziteta u Lübecku (grad na sjeveru Njemačke), dobiva se željeni oblik. Nakon što biljka dovoljno ojača, konstrukcija se uklanja. Neke od konstrukcija su kom-paktne pa se biljke omotavaju oko njih, a druge imaju šupljine pa biljke prorastaju kroz njih, a što omogućava savijanje. Ro-botski sustav također zalijeva biljke. Osim toga, robotima je omogućena međusobna komunikacija. Suživot biljaka i robo-ta zamišljen je kao sustav koji će biti u stanju organizirati sam

Tekst: Marija GlavašFoto: internet

sebe. To ujedno znači drugačije potrebe za stručnim znanjem na tržištu rada u budućnosti.

Sudionici su sustav okarakterizirali simbiotskim jer bilj-kama pruža uvjete za brži rast i razvoj. Očekuju da će raspo-lagati podatcima o brzini rasta i potrebnim količinama vode, odnosno imati spoznaje o idealnim uvjetima za biljke. Cilj je i istražiti sve druge pozitivne potencijale koji potječu iz biljno–robotskog saveza.

Sustav bi morao biti u mogućnosti proizvesti živi zid ili kro-vište, a krajnji cilj je organska kuća. Znanstvenici predviđaju da bi mogla biti dovršena kroz nekih 40 godina, što nameće pitanje brzine ove metode, odnosno navodi na pomisao da je brža ona do sada poznata. Isto tako, ostaje nejasno na koji način planiraju dobiti solidne zidove, premda se može pret-postaviti da neće moći izbjeći klasičnu gradnju, što potvrđuje ilustracija koju su objavili poljski dizajneri.

Smatra se da je to iznimno zahtijevan zadatak, ali s velikim pozitivnim potencijalom donošenja prirodnog okoliša u ne-posrednu blizinu čovjeka. Zrak bi bio dodatno obogaćen ki-sikom, temperatura zraka prirodno regulirana, a u konačnici, ljudima bi se poboljšalo i mentalno i fizičko zdravlje.

Potrebno za projekt

Rezultat


Kultura

Pjesništvo i šuma

Šuma je vječna inspiracija pjesnika, a njihove pjesme odraz vremena u kojemu živimoPovod ovome članku jest pjesma Što skrivaju šume akademika Fabijana Lovrića koju nam je poslao početkom srpnja. Prisjetili smo se naših kolega koji se bave proznim stvaralaštvom i koji su šumu koristili kao inspiraciju svog pjesničkog djelovanja, ali i brojnih svjetskih imena koji su nam u nasljeđe ostavili umjetničko viđenje prirode ispričano stihom.

Priroda je oduvijek bila inspiracija brojnim pjesnicima koji su koristili poetičnost prirodnog okruženja kako bi svoje osjećaje pretočili

u prozu. Neke od njih, pogotovo naše kolege, već smo predstavljali u našem časopisu, no šuma kao inspiracija pro-znom stvaralaštvu ostavila je duboki trag među pjesnicima diljem svijeta. Pogoto-vo je to bilo vidljivo krajem 19. stoljeća kada je gotovo sve vidove umjetnosti za-hvatila velika žeđ prema svemu što priro-da predstavlja. Boravak u prirodi, bilo u obliku običnog piknika ili u nekoj od ak-tivnosti vezanoj za prirodu, tada je pred-stavljao stav, bijeg od ružnih, zagađenih industrijskih gradova, odgovor na potla-čenost radničkih klasa, bunt koji je prera-stao u svojevrsni fenomen. Priroda koja se do tada smatrala opasnom, divljom i neukrotivom postajala je sve poželjnija. Pjesništvo nije bilo lišeno tog trenda.

Pionir slobodnog stiha Walt Whitman u svome je djelu Vlati trave itekako in-spiraciju nalazio u prirodi: „Gle, pašnjaci i šume u mojim pjesmama; – gle, divlje i pitome životinje“.

„Poći ću na hum uz šumu, svući se potpuno go,ludujem za tim da dođem s njome u dodir.Dim mojega vlastitoga disanja, jeke, žubori, zujav šapat,ljubavni korijen, svileni konac, čvor stabla, loza, mojedisanje i udisanje, kucanje mojega srca, prelaženjekrvi i zraka kroz moja pluća,vonj zelenoga lišća i žutoga lišća, i obale i tamnih morskih

hridi, i sijena u staji,zvuk izušćenih riječi koje je moj glas predao vrtlozimavjetra, nekoliko laganih cjelova, malo zagrljaja,dohvatanje u naručaj,igra sunca i sjene na stablima, dok se gipke grančice tresu,naslada samoće ili naslada gužve ulica ili uzduž polja ipristranaka brda,osjećaj zdravlja, ćurlik u puno podne, pjesma mene kojise ustajem s kreveta i sačekujem sunce.“

Uslijedilo je 20. stoljeće, Prvi svjetski rat pa Drugi svjetski rat nakon kojih su se šume nemilice iskorištavale ne bi li se ba-rem djelomice ublažio ekonomski kolaps uzrokovan urušavanjem gospodarstava ratom zahvaćenih država. Kod običnog čovjeka javlja se sve više potreba za oču-vanjem prirode, a ta potreba iskazuje se kroz razne vidove umjetnosti.

Molitva šume, jedna od najcitiranijih pjesama Khalila Gibrana upravo govori o tome.

Tekst/foto: Goran Vincenc

„Prolazniče!Kad pored mene prođeš i zaželiš podići svoju ruku na mene, pazi nemoj me ozlijediti, jer:Ja sam toplota tvoga ognjišta u hladnim zimskim noćima.Prijateljski hlad koji te štiti od ljetnog sunca.Moj ti plod osvježava grlo i gasi žeđ na tvome putu.Ja sam sljeme tvoje kuće, daska na tvojoj trpezi, postelja na kojoj spavaš, vrata tvojeg obora, drvo tvoje kolijevke i drvo tvog mrtvačkog sanduka.Ja sam hljebac dobrote i cvijeće ljepote.Prolazniče, slušaj moju molitvu: Ne ozlijedi me.“

Ovaj prijevod upisao je u crkvenu spomenicu Župe Pohođenja BDM u Vo-ćinu 1934. godine župnik Franjo Pipinić, a imamo prijevod koji nam je poslao naš čitatelj Damir Račić, a koji je izašao 1940. godine u dubrovačkoj tiskovini Dubrava:

„Čovječe! Ja sam toplota tvog ognji-šta u hladnim zimskim noćima, prijatelj-ski hlad po ljetnom suncu. Ja sam slje-

Poezija iz šume


Kultura

možemo pročitati o šumama na danas najdostupnijem mediju, svatko pojedi-načno kreira i svoje viđenje i mišljenje o prirodi. Možemo reći da u 21. stoljeću više ne postoji kolektivni oblik viđenja šume, već je on odraz viđenja pojedinca. Pogotovo je to vidljivo nakon zatvaranja koje smo doživjeli ove godine, a uzrok mu je bio koronavirus. Provodeći vrijeme u zatvorenom prostoru, ljudi su bili željni prirode, odlaska i boravka na otvorenom, a mnogima je velika želja ostala osladiti se nekim od proljetnih šumskih plodova.

Nedavno smo od našeg čitatelja, akademika Fabijana Lovrića zaprimili pjesmu koju je napisao u srpnju. Iako se njegova pjesma obraća mlađoj publici, ono što je vidljivo jest pogled pjesnika na šumu kao riznicu bogatstva plodova koji su nam ove godine bili uskraćeni te se u njoj mogu prepoznati i brojni odrasli.

Što skrivaju šumeŠume skrivaju mnoge tajne i mnoge plodove u izobilju,ali često su plodovi zamkajestivi listovi, ne cijelu biljku.Ako uzmemo Medvjeđi luk,nije ga dobro brati odreda,često on skriva otrovno lišćei treba znati na što se cilja.Zato nam znanje za šumu treba,kako bi znali što ćemo brati,ako pak nismo sasvim sigurni:od jagoda se nećemo otrovati.Ako pak znamo stablo borovnice, ili drenjinu u dobru zrenju,najbolji sokovi iz ovog ploda,proslave šumu i biljku njenu.Džemovi razni, sve šume daju,ako se pomno, na vrijeme prati,šume su čovjeku hrana i štit;i zasigurno: k’o dobra mati.

Pjesništvo je oduvijek bilo odraz duha vremena, a inspiracija šumom dodatni začin, šlag na torti pjesničkog djelovanja. Pozitivan stav prema životu uvijek će naći ideju u prirodnom okru-ženju i, bez obzira što mislili o tome, sve je manje onih koji gaje strah prema pri-rodi, a većina ju doživljava kao oslobo-đenje od okvira zadanih urbanim nači-nom života. Francuski filozof Michel de Montaigne rekao je da „priroda nije ni-šta drugo nego zagonetna pjesma”, pa bi s tom mišlju i zaključili ovaj članak.

me tvoje kuće, daska na tvojoj trpezi, postelja na kojoj spavaš i drvo od koje-ga gradiš brodove. Ja sam držalica tvo-je motike, vrata tvog obora, drvo tvoje kolijevke i mrtvačkog sanduka. Ja sam kruh dobrote, cvijeće ljepote. Slušaj mo-litvu moju: Ne uništavaj me!“

I u Hrvatskoj se veliki broj pjesnika koristio prirodom kao inspiracijom za svoja djela. Neki od njih, poput Grigo-ra Viteza, postali su poznati upravo po naslovima zbirki poput Kada bi drveće hodalo i drugih. Njegova pjesma Govor šume možda je najbolji primjer osjećaja koje je ovaj pjesnik gajio prema šumi.

„Šuma ima kosu tamnu nepokornuI oči blage ljubičaste.Glas joj struji kao dobar vjetarKad mi govori:Sjedi pod moj krov.Imam za te odmorPuno srce.Imam za te riječiIskrenih kao lišće i travaOtvorenih kao cvjetovi.Imam za te puna usta tišineKakve nema ni jedno mjesto na svijetuKakve nemaju zvijezdeKakve nema duboki oceanKakve ne znaju začuđene oči malih riba.“

Ne smijemo zaboraviti niti legen-darnog Dragutina Tadijanovića koji je šumu podigao na pijedestal s pjesmom Pozdrav šumi:„Pozdravljam te, zelena šumo, velika.Pozdravljam te u ovo jutro mirisnoKad se granje pod teškom rosom savijaBlistajući na sunčanoj svjetlosti.Korijenje tvoje crnu zemlju sapinje,A stabla stoje čvrsto kao divovi.O, šumo, zelena šumo!Ja volim miris tvojih cvjetova

I šuštanje lišća na granama.O, kako volim tvoje hladne izvore,I mahovinu, i bilje, i košute.Volim te kao majku, šumo.Tebe i tvoje ptice.“

Možemo nastaviti nabrajati velika imena hrvatske proze u nedogled, od Dobriše Cesarića, Vladimira Nazora pa sve do Paje Kanižaja, ali i onih koje jav-nost manje pozna poput Anke Žagar čija je pjesma Šuma iz 1983. godine ta-kođer pisana u duhu vremena te odra-žava pogled prema prirodi koji je odraz pogleda prema prirodi koji je vladao 80-ih godina prošlog stoljeća.

„napišem šuma i bude šumaidem moram u šumu po drvavrijeme je za toplijemene je strahzato pjevampjevam šuma i nije šuma – ja samkako sam ponizna kako sam moćnastablasta ja najmojijahoću se srušiti hoću se skrušitiskrozu šumuptice od drva u uho mi padaju – i lišće supa šuma ima pune ruke strahapa šuma ima kružne oči zvijerii daha udvojenaoganjukrešušto je ono bilo – korak mi spotaknutšto je ono bilo – naga je uspravnostnapišem šuma i nije šumabistroća je okaukočena“

Uvođenjem interneta u 21. stoljeću, informacije nam postaju sve dostupnije pa tako i poetsko viđenje šume zaprima individualni karakter. Uslijed svega što

Priroda zove na kreativno djelovanje


Povijest

Duga je povijest šumarske struke, kako u Hrvatskoj, tako i u Europi, koja je davno prepoznala važnost potrajnog gospodarenja šumama. Obrazovanje, koje je ključno u razumijevanju šuma i šumarstva, također ima duge korijene, a zanimljivo je vidjeti kako su se utjecaji različitih šumarskih škola prenosili dalje po svijetu.

Europske šumarske škole

Edukacija šumara – duga tradicija po cijelome svijetu

Opće je poznata duga povijest hrvatskog šumarstva i organiziranog gospo-darenja šumama koje seže još iz doba Marije Terezije. Školovani stručnjaci već više od 250 godina brinu o šumama na području Republike Hrvatske, a kao dokaz tomu jest fantastično očuvana priroda kojoj se dive i strani

stručnjaci, a igra i veliku ulogu u turističkoj promociji naše zemlje. Fenomenalna priroda kojom se diči naša država rezultat je duge povijesti i predanoga rada šu-marskih stručnjaka, ljudi koji su šumarstvo prihvatili kao poziv te su završili visoke škole i stekli znanje kojim na održiv način mogu od prirode uzeti šumske proizvode potrebne za ljudsko društvo bez da joj naruše strukturu, bioraznolikost i, ono što je najvažnije, njezinu potrajnost.

Visoke institucije koje školuju šumarske stručnjake u našoj državi postoje već 160 godina osnivanjem Gospodarsko-šumarskog učilišta u Križevcima, da bi se nastavi-

Tekst: Goran VincencFoto: internet

Sveučilište u Giessenu prvo je uvelo studije šumarstva u kurikulum

Heinrich von Cotta – pionir šumarske znanosti

Akademija za rudarstvo i šumarstvo u Banskoj Štiavnici

Povijest

lo 1898. godine osnivanjem Šumarske akademije koja je dje-lovala u sklopu Sveučilišta u Zagrebu.

No, gdje su se prije toga školovali šumarski stručnjaci u Hr-vatskoj? Poznata je bila Carska šumarska akademija u samo-stanu Mariabrunn nadomak Beča osnovana 1813. godine, ali i prije njezina osnutka Hrvatska je imala šumarske stručnjake.

Povijest šumarskog obrazovanja započinje još u 18. sto-ljeću, a prve se šumarske obrazovne ustanove osnivaju na području središnje Njemačke koja je tada pripadala Svetom Rimskom Carstvu.

Prva institucija koja je u svoj kurikulum formalno uvela stu-dij šumarstva smatra se Sveučilište u Giessenu, na području pokrajine Hessen. Sveučilište je osnovano daleke 1607. godi-ne kao luteransko sveučilište, a šumarstvo uvodi u kurikulum 1778. godine nakon uvođenja studija ekonomije u želji da se šumarstvo učini profitabilnom granom. I danas je to jedno od jačih sveučilišta s njemačkog govornog područja na poljima humanih znanosti, poslovanja, stomatologije, medicine, vete-rinarske medicine, prava te društvenih znanosti, ali u današ-njem kurikulumu nema studija šumarstva.

Heinrich von Cotta je zajedno sa svojim ocem 1785. go-dine osnovao višu šumarsku školu u rodnom mjestu Kleine Zillbach u današnjoj Thuringiji, a također je osnivač Kraljevske saksonske šumarske akademije u Tharandtu pokraj Dresdena 1811. godine. Smatra se pionirom šumarske znanosti, a u Tha-randtu se još uvijek nalazi arboretum koji je on osnovao i koji se smatra jednim od najstarijih na svijetu.

Produkt Giessenove šumarske škole, Georg Ludwig Hartig također je osnivač jedne od prvih šumarskih škola, one u Hun-genu, pokrajina Hessen. Godine 1786. Hartig je postavljen za upravitelja privatnih šuma princa od Solms-Braunfesa u Hun-genu gdje je podučavao mlade šumare zanatu, no nakon 10 godina dobio je namještenje kod princa Orange-Nassaua u Dillenburgu gdje je nastavio s podučavanjem. U Dillenburgu mu je škola procvala i veliki broj zainteresiranih učenika po-hodio je njegova predavanja, no dolaskom Napoleona 1805. godine škola je morala prestati s radom. Hartig je neko vrije-me radio kao šumarski inspektor, da bi 1811. godine preselio u Berlin gdje je ponovno osnovao svoju šumarsku školu te ju je predanim radom uspio uklopiti u kurikulum berlinskog sveučilišta. Za svoj je rad primio 1830. godine počasnu titulu profesora na berlinskom sveučilištu, a njegov putem nastavili

su i njegovi sin i unuk koji su također dali veliki doprinos šu-marskoj znanosti.

Do kraja stoljeća, u Njemačkoj su osnovane još dvije škole: 1790. godine u Münchenu te 1798. u Kasselu koju je osnovao jedan od Hartigovih učenika iz Dillenburga Friedrich Ludwig von Witzleben.

Prva šumarska škola izvan njemačkog govornog pod-ručja osnovana je 1800. godine u St. Petersburgu u Rusiji i bila je pod patronatom Mornaričke akademije. Naime, poznato je da je organizirano šumarstvo krenulo iz mornaričkih krugova kako bi se osigurala kvalitetna sirovina za gradnju brodovlja. Već se u 1803. godini osniva Kraljevska šumarska škola u Car-skom Selu nedaleko od St. Petersburga koja je 1811. godine prerasla u Carski šumarski institut i Šumarsku akademiju S. M. Kirov, pretaču današnjeg Državnog šumarsko-tehničkog sveu-čilišta u St. Petersburgu.

Prva šumarska obrazovna ustanova na području Carske Au-strije, kojoj je tada pripadala i Hrvatska, bio je šumarski institut koji je djelovao unutar rudarske akademije u Banskoj Štiavnici u Slovačkoj 1807. godine, a osnovao ga je Heinrich David Wilc-kens. Institut je 1848. godine prerastao u Akademiju za rudar-stvo i šumarstvo, a 1919. godine seli u Sopron gdje nastavlja s radom do današnjih dana kao Sveučilište zapadne Mađarske.

Treba naglasiti kako su prije osnutka Carske šumarske aka-demije u Mariabrunnu Šveđani osnovali 1811. godine Kraljev-sku akademiju za poljoprivredu i šumarstvo, a osnivač je bio kralj Norveške i Švedske Karl XIV. Johan.

Godine 1813. u samostanu Mariabrunn pored Beča osniva se Carska šumarska akademija u kojoj se školuju gotovo svi šumarski stručnjaci koji su radili u Hrvatskoj sve do osnutka Gospodarsko-šumarskog učilišta u Križevcima 1860. godine. Bilo je to vrijeme intenzivnog gospodarenja šumama, a po-treba za školovanim kadrom bilo je napretek. Brojna ugledna imena iz šumarske povijesti školovala su se na toj prestižnoj ustanovi poput Frana Kesterčaneka, Adolfa Danhelovskog, Josipa Wesselyja, Hermana Guttenberga, Josipa Ressela i mnogih drugih. Hrvatski šumari nastavili su se školovati u Križevcima, a od 1898. godine i na Šumarskom fakultetu Sve-učilišta u Zagrebu. Treba reći kako je Carska šumarska aka-demija u Mariabrunnu 1875. godine postala dio kurikuluma Poljoprivrednog sveučilišta u Beču te da je jedan od prvih polaznika bio Josip Kozarac.


Povijest

Đurđevački pijesci snažan su lokalni, ali i nacionalni fenomen koji se izdvaja iz tipične slike ruralne Podravine. Geografsko-botaničkim rezervatom prirode proglašeni su 1963. godine, ali njihova pustinjska priča seže u daleku prošlost, prije mnogo tisuća godina i stotinama kilometara daleko od Đurđevca.

Đurđevački pijesci

Hrvatska Sahara

Geografsko-botanički rezervat prirode Đurđevački pijesci jedinstveno je i specifično stanište, kao ta-kvo proglašeno 1963. godine, prepoznatljivo po ostatcima jedine pustinje u Hrvatskoj. Smješten u

nizinskom području između Bilogore i Drave, privlači svo-jom iznimnom pejzažnom ljepotom, ispred promatrača izmjenjujući slike flore i faune usred ravnice s koje se jasno uzdižu neveliki humci, ostatci nekadašnjih dina, a među koje su se smjestila mala slikovita sela.

Hrvatska Sahara, kako još nazivaju tu našu malenu pu-stinju, smjestila se u istočnom dijelu grada Đurđevca koji je cijeli nastao na tom sipkom materijalu. No, dine se ne protežu samo oko rezervata Đurđevačkih pijesaka, nego na mnogo širem području, od sela Molva do Podravskih Sesveta, na oko 20 kilometara udaljenosti. Dobro poznata tvrđava u Đurđevcu, s koje su hrabri stanovnici prema le-gendi ispalili pijevca i tako obeshrabrili Turke, sagrađena je upravo na velikoj dini usred močvarnog tla.

Postoji u Đurđevcu cijela četvrt zvana Peski, a poznata katedrala u Molvama na rubu je prostiranja pijesaka.

No, pustinjska priča seže u daleku prošlost, prije mnogo tisuća godina i stotinama kilometara daleko od Đurđevca. Naime, analizom sastava i oblika pješčanih zrnaca utvrđe-no je da on potječe od kristalnih škriljevaca Alpa. Za vrije-me topljenja leda nakon posljednjeg ledenog doba, veliki ledenjaci lomeći se strugali su o stijene praveći sitnu pra-šinu, šljunak, kamen i pijesak koje je tada nabujala Drava nanijela na ovo područje. Veliku ulogu imao je i jak vjetar s Alpa koji je dizao taj pijesak i odlagao ga po Panonskoj nizini, tako i u Podravini, a dio i podno Bilogore. Smješten pijesak mijenjao je svoj izgled zajedno s kasnijim smjena-ma sušnijih i vlažnijih razdoblja. U vlažnijem bi ga razdo-blju naselile biljke i stvorile humus, a u sušim bi poprimio stepski karakter i izgubio dio organske tvari. Postao bi tada opet pokretan, živi pijesak.

Tekst: Helena JakobovićFoto: Blaženka Kadija

Usporedbe radi, navest ćemo još neke danas ugledne in-stitucije koje su osnovane nakon Carske šumarske akademije, a koje su svijetu podarile vrsne i utjecajne šumarske stručnja-ke.

Francuska nacionalna škola šumarstva osnovana je u Nancyju 1824. godine i danas je najuglednije šumarsko učili-šte na francuskom jeziku te je dio kurikuluma AgroParisTech-a. Španjolci osnivaju svoju prvu ustanovu 1844. godine pod nazivom Visoka tehnička škola za šumarske inženjere u Ma-dridu koja je danas dio Tehničkog sveučilišta u Madridu, dok Talijani prvu Šumarsku školu osnivaju u

Torinu 1848. godine, da bi 1870. godine osnovali Šumarski institut u Vallombrosi koji je direktni izdanak njemačkih šu-marskih škola.

Izvan Europe, šumarstvom su se prvi ozbiljno počeli baviti Indijci i to pod utjecajem Britanaca, odnosno njemačkog bo-taničara i šumara Dietricha Brandisa koji je radio za Britance. Carska šumarska škola u Dehradunu osnovana je 1878. go-dine, a danas je dio Šumarskog istraživačkog instituta. Zani-mljivo je da su na engleskom tlu Englezi osnovali 1885. Kra-ljevski indijski inženjerski fakultet u Surreyu kako bi školovali šumarski kadar za iskorištavanje šuma u Indiji, a taj je fakultet također osnovao Nijemac, William Schlich, također diplomac i doktorant iz Giessena. Iako ova škola nije utjecala na šumar-stvo Velike Britanije, imala je presudan utjecaj na brojne bri-tanske kolonije koje i danas rade po principima začetima na fakultetu u Surreyu.

Japan je prve šumarske programe počeo uvoditi 1897. go-dine u sklopu Poljoprivrednog fakulteta Carskog sveučilišta u Kyotu, danas Sveučilište u Kyotu.

Spomenimo i SAD, gdje su se u vrlo kratkom vremenu otvo-rile dvije škole 1898. godine kada je osnovan i Šumarski fakultet u Zagrebu. Prva škola otvorena je 1. rujna 1898. godine u Ashe-villeu, Sjeverna Karolina pod nazivom Šumarska škola Biltmore, a osnivač je bio Carl. A. Schenk, još jedan Nijemac, diplomant Sveučilišta u Giessenu, ali i blizak prijatelj Dietricha Brandisa, osnivača Kraljevskog indijskog inženjerskog fakulteta.

Druga škola osnovana je 22. rujna 1898. godine pod nazi-vom Šumarski fakultet države New York u Cornellu, a osnovao ga je još jedan Nijemac, Bernhard Fernow.

I još samo da spomenemo Šumarsku školu iz Yalea osnova-nu 1900. godine iz razloga što joj je osnivač Gifford Pinchot, ugledni američki šumar i političar koji je na nagovor Brandisa i Schlicha studirao u Francuskoj, u Nancyju, te je uvelike utjecao da se u SAD-u uvede organizirano gospodarenje šumama.

Državno šumarsko tehničko sveučilište u St. Petersburgu prvo je uvelo šumarstvo u kurikulum izvan njemačkog govornog područja

Ekologija

Osim na biljni i životinjski svijet, pijesak je utjecao na po-vijest ljudi, njihov razvoj i život općenito. Kada su ljudi došli u ovaj kraj, pijesci su bili uspavani pod zelenim biljnim pokriva-čem. Probudio ih je čovjek širenjem poljoprivrede i ispašom stoke u razdoblju od 17. do 19. stoljeća. Na ovom području za vrijeme turske prijetnje živjeli su vojnici stočari spremni u svakom trenutku za obranu granice. U vrijeme mira oni su od svojih domova preko područja pijesaka do ljetnih konaka vodili stoku da pase. Pod kopitima stoke i njihovim stopalima pijesak se uspijevao obraniti od navale biljaka i ostao je pokre-tan. Raspadom tradicionalnih obiteljskih zadruga i podjelom zemlje, dolaze novi stanovnici stočarskih stanova.

Novi stanovnici konaka i istočnog Đurđevca našli su se u problemima s pijeskom. On im je nasipavao usjeve, vino-grade, ulazio u kuće pa čak i stvarao zdravstvene probleme. Ljudi su zato nastojali olakšati svoj život i obuzdati to nesta-bilno i nepoželjno tlo pa su grabljanjem poravnavali dine, a nakon toga su se kopali kanali u koje se sadila biljka zečjak. Ta biljka spriječava da vjetar odnosi poravnati pijesak, a br-zim i grmolikim rastom štiti ostale sadnice. Između kanala posijana je trava, najviše vlasulje bradice. Konačno, posađeni su bagrem i bor da se smanji brzina vjetra i spriječi premje-

štanje pijeska. S mnogo truda peski su zaustavljeni, s manjim iznimkama.

Đurđevački pijesci zbog truda oko obuzdavanja pijeska na-zivaju se još i Krvavi pijesci. Prvi radovi na pošumljavanju pije-saka započeti su 1891. godine na inicijativu tadašnjeg pročel-nika Narodno-gospodarstvenog odsjeka Kraljevske zemaljske vlade Mirka pl. Halper Sigetskog. Od tada do danas mijenjala su se znanstvena razmišljanja pa je tako Odlukom Banske vla-sti Banovine Hrvatske, Odjela za šumarstvo od 17. 10. 1939. godine ovaj prostor proglašen stalno zaštićenom šumom te je propisan sljedeći način gospodarenja: „U šumama gospodar-ske jedinice Đurđevački Peski mogu se bagremove sastojine sjeći čistom sječom. Za šume crnoga i bijeloga bora određuje se ophodnja od 80 godina, a način sječe ima biti oplodna sječa s pomladnim razdobljem od 20 godina, u kojem se vremenu ima potpuno osigurati prirodno pomlađivanje.“ Odlukom je zabranjeno pašarenje, žetva trave, sakupljanje češera i iglica, vađenje panjeva i žilja, a drvo se iz šume moralo izvoziti koli-ma ili iznositi.

S puno truda i brige, Đurđevačkim pijescima gospoda-re šumari Uprave šuma Podružnice Koprivnica. Sastavni su dio 11a odsjeka gospodarske jedinice Đurđevački Peski. Od

Odsjek 11a gospodarske jedinice Đurđevački Peski obrastao je običnim i crnim borom, bagremom, crnom johom, hrastom lužnjakom i drugim pratećim vrstama

Dobro poznata tvrđava u Đurđevcu sagrađena je upravo na velikoj dini usred močvarnog tla


Ekologija

vrsta drveća prevladavaju obični i crni bor, bagrem, crna joha, hrast lužnjak i druge prateće vrste, a cilj gospoda-renja ovim sastojinama je potrajnost i stabilnost ekosustava, zadržavanje općekorisnih funkcija te podržavanje bioraznolikosti i izvornosti šumskih sastojina na tom specifičnom staništu. Drugo zaštićeno područje u sklopu ove gospodarske jedinice je park-šuma Borik proglašena 1995. godine, a koja se nalazi u sklopu 6a, 6b, 6c, 6f, 7a, 7b,

7c, 8a, 8b, 8c i 8d odsjeka. Na području rezervata danas je nađeno 118 biljnih vrsta, prevladavaju predstavnici ende-mične asocijacije trava vlasulje bradice i sivkaste gladice (Corynephoreto-Festucetum vaginatae croaticum), a prona-đeno je i čak 300 vrsta leptira. Đurđevački pijesci svakako su snažan lokalni, ali i nacionalni fenomen koji se izdvaja iz tipične slike ruralne Podravine. Čovjek ih je oblikovao pre-

ma svojim životnim potrebama oduzimajući im i vraćajući izvornu ljepotu koju posjeduju od davnina. Potrebno ih je njegovati i zaštititi kao unikatno područje kontinentalne Hrvatske koje svojom biološkom vrijednošću, raznolikošću i iznimnom ljepotom pridonosi očuvanju prirodne, povije-sne i kulturne baštine, a u funkciji je i promocije Lijepe Naše u svijetu.

U svrhu promocije Đurđevačkih pijesaka, u blizini se mogu vidjeti i deve na jednom privatnom imanju

Čovjek je oblikovao peske prema svojim životnim potrebama oduzimajući im i vraćajući izvornu ljepotu koju posjeduju od davnina

Geografsko-botaničkim rezervatom prirode proglašeni su 1963. godine


Zanimljivosti

Kada pomislimo na živi svijet koji sam proizvodi svoju hranu, pomislimo na biljke. Fotosintezu vrše i alge i neki mikroorganizmi. Jedine poznate iznimke u životinjskom svijetu su mekušac, jedna vrsta puža koja obitava u moru, i vodozemac, jedna vrsta daždevnjaka koja je ujedno i jedini predstavnik autotrofnih kralježnjaka.

Nevjerojatni dvojac

Životinje koje same proizvode hranu

ma vrste Vaucheria litorea. Tijekom hranjenja ne probavi do kraja kloroplaste s klorofilom iz alge i to mu omogućava vr-šenje fotosinteze i čini iznimnim predstavnikom životinjskog carstva.

Ta se pojava naziva kleptoplastijom. Zahvaljujući toj sposob-nosti, zeleni morski puž mjesecima ne mora loviti; prema objavi grupe autora na web stranici Scientic Data, čak godinu dana. To je ujedno razlog zbog kojeg obitava uz obalu, u plićaku.

Mnoge životinje koje se hrane algama zadržavaju kloro-plaste u probavnom traktu, ali ih nisu u stanju trajno zadržati poput morskog puža. Pokazalo se da ova životinja fotosintezu vrši tijekom čitavog razvoja od stadija ličinke. Zato znanstve-nici pretpostavljaju da alge love samo na početku razvoja, a ostatak života vrše fotosintezu.

Nasuprot tome stoje pretpostavke da im fotosinteza uopće nije nužna za preživljavanje. Ono što je dokazano sekvencira-njem genoma jest da je puž preuzeo gene nužne za vršenje fotosinteze horizontalnim genetskim prijenosom, procesom koji se odnosi na jedinke koje nisu genetski povezane, a re-zultat je himera. Nasuprot tome, pojava vertikalnog prijeno-sa gena odnosi se na prijenos gena s roditelja na potomstvo. Znanstvenici tvrde da je ostalo nejasno na koji način mor-ski puževi prikupljaju specijalne bjelančevine potrebne za ne-prekidan rad kloroplasta (organeli s klorofilom). Također, nije poznato zbog čega kloroplasti ne bivaju uništeni u njihovom probavnom traktu i zbog čega ne dolazi do reakcije imuno-sustava. U svakom slučaju, ove jedinstvene životinje važne su

za stjecanje novih znanstvenih spoznaja koje bi u budućnosti mogle biti korisne. Tko zna, možda jednog dana budu temelj za iskorjenjivanje gladi u svijetu?

Prema objavi National Geographica iz 2018. godine, postoji ozbiljan problem jer su ti puževi iznimno rijetki i vrlo ih je teš-ko pronaći.

Druga nevjerojatna životinjska vrsta sposobna za foto-sintezu je pjegavi daždevnjak, lat. Ambystoma maculatum. Taj je vodozemac uobičajen stanovnik istoka SAD–a i Kanade i prilično je nalik na pjegavog daždevnjaka koji obitava u našim krajevima, premda nisu smješteni u isti rod. Budući da obje zemlje pripadaju engleskom govornom području i da se na engleskom naziva salamander, nosi prilično zgodan nadimak – solar mander.

Američki pjegavi daždevnjaci obitavaju po barama u šu-mama tvrdih listača. Ženke polažu jaja na površini biljaka koje rastu pod vodom blizu površine kako bi im bila osigurana svjetlost jer kloroplasti postoje već u embrijima. Prisustvo klo-roplasta, tj. čitavih fotosintetskih algi vrste Oophila amblysto-matis u stanicama embrija potvrdilo je istraživanje znanstve-nika Ryana Kerneya sa Sveučilišta Dalhousie u Novoj Škotskoj u Kanadi. Kao i kod morskog puža, isto se tako nameću pitanja poput onoga kako to da nije došlo do napada imunosustava na alge koje žive u njima. S obzirom na to da pjegavi daždev-njak ima status najmanje zabrinjavajuće vrste prema IUCN-u – ovoj kategorizaciji možda da odgovor na pitanja znanstve-nika.

Tekst: Marija GlavašFoto: internet

Morski puž, lat. Elysia chloroti-ca, živi u obalnom području na istoku SAD–a i Kanade. Naraste oko 5 cm u dužinu.

Izgleda nestvarno, kao projekt genetič-kog inženjeringa iz budućnosti gdje je cilj bio stvoriti stvorenje s puževom gla-vom i trupom u obliku lista na kojem je čak prisutno žilište. Ujedno izgleda kao biće s neke druge planete jer je zelena glava ravnomjerno posuta bijelim mr-ljama, a trup djelomično, pri vrhu i kraju, i k tome obrubljen bijelom crtom.

Za ovu životinju svakako vrijedi uzre-čica „Ono si što jedeš.“ jer se hrani alga-

Morski pužPjegavi daždevnjak iz Amerike


Zanimljivosti

Pčele vole plavo cvijeće

Plava boja u prirodi često je optička iluzijaPrimjeri biljaka i životinja koje imaju plavu boju, a koje imamo priliku primijetiti... možda potočnica i plavetna sjenica. Još primjera iz biljnog svijeta su presličica, hortenzija, sririštara (encijan) i, možda, zvončić. Od životinja velika sjenica, nekolicina šojkinih pera, u pravo vrijeme i na pravome mjestu mužjak močvarne smeđe žabe i leptiri plavci. Možemo se sjetiti još primjera, ali lista neće biti dugačka.

Robert Hooke, engleski znanstvenik iz 17. st. najpoznatiji je po svojem izumu - poboljšanom mikroskopu. Pomo-ću te naprave došao je do spoznaje da se organizmi sa-stoje od stanica, no iskoristio ju je i za otkrivanje tajne

metalik plave i zelene boje paunovog pera. Zapisao je tada da su boje fantastične. Da je plava boja posebna, nanjušio je i njegov zemljak, kolega i suvremenik Isac Newton. Od tada je štošta otkriveno u vezi pojave plave boje u prirodi.

Biljaka plavih latica kao što potočnice, kokotić, vranjemil, komelina, različak, ponekad slak i hortenzija i dr. u prirodi je manje od 10 %. U načelu sadrže pigment crveni antocijan koji je sadržan u staničnim vakuolama i čiji naziv dolazi od staro-grčke riječi anthos što znači cvijet. Niske pH vrijednosti koje daju kiselost utječu na antocijan tako da daju i crvenu boju latica i lišća. Blago alkalna sredina uzrokovat će da antocijan daje plavo obojene latice. To ne vrijedi za hortenzije kod kojih su latice plave u kiseloj sredini, a ružičaste pri povišenim pH vrijednostima. Istraživač B. J. Glover iz Odjela biljnih znanosti na Sveučilištu Cambridge izvijestio je kako plavu boju latica-ma hortenzija daju aluminij i delfinidin, a ružičastu molibden, što znači da postoji i veza s prisustvom metala.

Plava boja latica ima svrhu privući opnokrilce, točnije pčele i ose koje je najlakše uočavaju. Kod šumskih potočnica i ko-kotića dolazi do promjene boje latica iz ružičaste u plavu, što je prema nekim izvorima u slučaju šumske potočnice poruka kukcima da je cvijet oprašen.

Osim što je rijetka boja u prirodi, plava je prema istra-živanjima omiljena boja ljudskog roda. Kada spojimo te či-njenice dobivamo brojne entuzijaste koji su si za cilj postavili uzgojiti biljke plavih latica koje prirodno ne dolaze u ovoj boji. Jedna je japanska tvrtka uz potporu jedne australske kompa-nije donekle uspjela u naumu da spoji najdražu boju s ljudima najdražim cvijetom. Bilo je potrebno 14 godina za stvaranje ruže blijedo ljubičastih latica metodom ubacivanja gena ma-ćuhice i perunike (irisa). Druga vrsta na kojoj je rađen takav genetski pokus, konkretno ubacivanje gena plave petunije, jest karanfil. Australci su ga dobili nakon desetljeća pokušava-nja i nadjenuli mu ime Moondust carnation, no također njež-ne ljubičaste boje. Premda još nisu uspjeli dobiti ciljanu boju, svakako su stvorili vrlo skupocjene varijetete.

Za razliku od plavih latica koje donose osobitu dobro-bit biljkama koje su ih razvile, plavo lišće ne bi predstavljalo dobru investiciju. Zeleni pigment klorofil upija valne duljine prvenstveno crvene i plave vidljive svjetlosti, a odbija zelenu zbog čega lišće i vidimo kao zeleno. Plava svjetlost donosi više energije od drugih pa je nije smisleno odbijati. Zato sve lišće u vrijeme vegetacije sadrži klorofil, i ono crveno i plavo. Primjer biljke s plavim lišćem je jedna vrsta begonije koja pridolazi u Maleziji, lat. Begonia pavonina. Tim istraživača s bristolskog sveučilišta u Engleskoj poslužio se elektronskim mikrosko-pom s ciljem utvrđivanja kako je došlo do plavog obojenja lišća. Potvrdili su da lišće ove biljke sadrži klorofil, ali i sloj or-ganela iridofora. Ti su organeli oblika diskova, poredani jedni iznad drugih, a među njima se nalaze tanki filmovi tekućine. Takva struktura s preciznim geometrijskim razmacima u list usmjerava crvenu i zelenu svjetlost velikih valnih duljina, tj. onu koja je dostupna kroz zatvoreni sklop kišne šume. Odbija se plava svjetlost pa je lišće metalik plave boje. Pretpostavka je da se upijanje odvija puno sporije nego kod uobičajenog te je zato oko 10 % učinkovitije od prizemnog rašća u okruženju.

Za razliku od biljnog svijeta, u životinjskom svijetu zabi-lježena je pojava pravog plavog pigmenta, ali kao velika rijet-kost. Sadržan je u krilima nekolicine vrsta leptira koji obitavaju u kišnim tropskim šumama. To znači da je europski kontinent, uz dijamante i bambus, lišen i plavog pigmenta koji stvaraju živi organizmi. Leptiri iz roda Nessaea iz Južne Amerike imaju crna krila s dvije svjetloplave široke trake čije obojenje potječe od pigmenta pterobilina. Predstavnici su vrste N. hewitsonii, N.obrinus i N. batesii. Sadrže ga i vrste iz roda Graphium, G. agamemnon, G.antipathes i G. doson s istoka Azije i G. sarpe-don iz Australije. Kod prvih dviju vrsta viljiv je u vidu zelenih, a drugih dviju svjetloplavih mrlja na crnim krilima. Leptir vrste Graphium sarpedon sadrži i plavi pigment sarpedobilin. Lepti-ri iz roda Papilio (P. phorcas i P. weiskei) sadrže plavozeleni pi-gment phorcabilin koji daje tirkiznu, zelenu i ljubičastu boju krilima.

Većina plavih leptira boju postiže zahvaljujući strukturnoj građi ljusaka na krilima koje imaju rebraste nabore te se zra-ke svjetlosti od njih odbijaju pod kutom koji daje plavu svje-tlosnu duljinu. Primjer su naši leptiri plavci. To je dokazano

Tekst: Marija GlavašFoto: Marija Glavaš, internet


jednostavnim pokusom na mužjaku čuvenog metalik plavog leptira, vrste Morpho didius (ženke su smeđe). Nakon što se krila poliju alkoholom plava boja nestaje jer se prostori među naborima umjesto zrakom ispune tekućinom. Nakon što alko-hol ispari, krila ponovno poprime plavu boju. Pokus s vodom nije smislen jer su krila ovih stanovnika tropskih kišnih šuma vodootporna.

Žabe i zmije do plave boje dolaze kombinacijom pigme-nata i refleksijom svjetlosti. Zelene žabe i zmije imaju po tri sloja organela kromatofora. Gornji sloj čine stanice ksantofori koje sadrže žute pigmente, a srednji sloj stanice iridofore koje su kao kod plavog lišća oblika pločica i koje odbijaju vidljivu svjetlost, u najvećoj mjeri plavu. Donji sloj čine melanofore s crnim ili smeđim pigmentom. Iridofore kod životinja ne sadr-že pigmente, a djeluju poput zrcala pa se nakon što se od njih odbije plava svjetlost i dospije do ksantofora dobije izgled ze-

lene boje. Kod plavih žaba izostaje sloj ksantofora se žutim pi-gmentima. Poznati je primjer plava otrovna žaba, lat. Dendro-bates tinctorius iz Južne Amerike koja je svjetsku slavu stekla i po zloupotrebi, odnosno po tome što je njezin otrov korišten za trovanje strelica. Kod nas je osobito zanimljiva močvarna smeđa žaba, lat. Rana arvalis. Kod ove vrste mužjaci mijenja-ju boju krajem ožujka, u vrijeme parenja kada je temperatura nešto niža od sobne (od 15 ºC do 17 ºC). Boja prolazi faze od smeđe preko tamnoljubičaste do plave, a čiju kakvoću onda procjenjuje ženka.

Plave ptice poput makao papige izumrle u prirodi i ptica s djelomično plavim perjem poput naših sjenica i šojki do-čaravaju plavu zahvaljujući strukturi krila, slično kao leptiri. Pera sadrže kuglice mikroskopske veličine, a zbog toga što im struktura nije izrazito pravilna, već više poput pjene, izostaje prelijevanje boja, odnosno metalik efekt. Podignemo li plavo pero u zrak i zagledamo li se u njega, nećemo vidjeti plavu. Prelijevanje boja prisutno je kod manjeg broja ptica poput pa-una zahvaljujući perju pravilne strukture poput kristala.

Kod sisavaca je također u pitanju struktura, a što su doka-zali američki istraživači, ekolog Richard Prum i matematičar Rodolfo Torres pomoću elektronskog mikroskopa. Promatra-li su testise jedne vrste oposuma i vervet majmuna te dijelo-ve stražnjice i lica manadril majmuna. Došli su do spoznaje da plavi goli dijelovi kože na površini sadrže paralelno po-redana vlakna sačinjena od proteinskog kolagena. Pravilan poredak i pravilan razmak među njima omogućuju lom pla-ve svjetlosti.

Naposljetku, zahvaljujući strukturi, šarenice nekih ljudi izgledaju nam plavo.

Biljka iz roda Commelina

Leptir vrste Nessaea hewitsoniiMakao papiga

Plava otrovna žaba


Fotovijest

Tekst: Goran VincencFoto: Marinko Bošnjaković

Krški cvjetovi Marinka Bošnjakovića

Svi znamo koliko ljepote skrivaju naši krški predje-li. Gotovo svako godišnje doba lijepo je samo za

sebe, no divljina koja se krije iza nepristupačnih dijelova poprima pitomi izgled u vrijeme cvatnje. Zna to i Marinko Bošnjaković, naš stalni suradnik i autor brojnih na-slovnica časopisa Hrvatske šume koji nam je poslao pregršt foto-grafija krša u vrijeme cvatnje.

Krški cvjetovi predstavljaju svo-jevrsni oksimoron jer utjelovljuju krš kao simbol divljine, grubosti, nepristupačnosti i negostoljubi-vosti te cvjetove koji su simbol nježnosti, obilja, ljepote i dobro-došlice. Zajedno daju svu ljepotu divljine u punome sjaju, bez retu-širanja, sirova kakva jest.


Fotovijest


Gljive naših krajeva

Ledenjaču je prvi opisao njemački botaničar i mikolog Heinrich Ado-lf Schrader te ju je smjestio u rod Agaricus, kao što je u to vrijeme

bio slučaj s brojnim gljivama. U rod Ou-demansiella premjestio ju je austrijski mikolog Franz Xsavier Rudolf von Höh-nel 1909. godine. Rod je uspostavio tali-jansko-argentinski mikolog Carlos Luigi Spergazzini 1881. godine, a ime je dao u čast nizozemskom kolegi Cornelleusu Antonu Janu Abrahamu Oudemansu.

Rasprostiranje i stanište: široko je rasprostranjena vrsta, no najčešće se nalazi po južnoj i središnjoj Europi. Rjeđe se nalazi pojedinačno, češće u grupama i u tom slučaju često su jedne iznad drugih. Rastu na debelim grana-ma većih stabala, panjevima, mrtvom

drvetu, osobito bukve, ponekad na dr-vetu hrasta, graba, javora ili brijesta.

Opis: klobuk je kod mladih primjera-ka polukružnog oblika, kasnije se izrav-nava, boje bijele poput papira ili svjetlo-sive, a stariji primjerci imaju smećkastu boju u središtu. Za sunčanog dana do-biva poseban sjaj zahvaljujući debelom i zato uočljivom sloju sluzi. Polumjera je od 2 do 8 cm, rjeđe 10 cm. Listići su bije-li, prirasli, rijetki, valoviti, širine do 1 cm. Među glavnim listićima koji se protežu od ruba do središta klobuka nalaze se kratki listići koji se protežu od ruba klo-buka i brzo završavaju. Spore su okru-glaste, glatke i debelih zidova. Otisak spora je bijele boje. Stručak je cjevast, tanak, solidan, vlaknast, visine od 4 do 6, rjeđe 8 cm i širine oko pola cm. Gor-

Ledenjača ili sluzava korjenjača, lat. Oudemansiella mucida (Schrad.) Höhn., pripada porodici Physala-criaceae. Vrsta je poznata i pod sinonimom Muci-dula mucida. Obično se razvija na mrtvome drvetu gdje konkurentske vrste gljiva uništava fungicidom. Zanimljivo je da ako se razvijaju ispod trupca ili s donje strane grane, stručak biva povijen, a klobuk izvrnut tako da su listići s gornje strane. Primijećeno je i da muhe rado polažu jaja na ledenjačama.

Ledenjaču ćete naći uz trulu bukvu

Zanimljivija oku nego nepcu


nji dio stručka do prstena je rebrast, a na donjem dijelu su tamnosmeđi listići. Prsten je širok, bijele boje, može se po-micati gore - dolje i visi. Zanimljivo je da je stručak iznad prstena sluzav, a ispod suh. Meso je mekano i bijele ili sive boje.

Miris i okus: meso nema mirisa, a okus nije zamjetljiv.

Vrijeme nalaženja: od kolovoza do studenog.

Jestivost: jestiva je gljiva, ali slabe kvalitete. Jede se klobuk tako da se prvo uklone sluz i kožica. Mesa je toliko malo da se klobuk ne isplati razrezati. Može se pripremiti s drugim gljivama inten-zivnijeg okusa iako neki tvrde da je okus nakon što se ukloni sluz sasvim dobar. Bez obzira što je uvrštena u jestive glji-ve, preporučuje se kuhanje prije konzu-macije.

Slične vrste: ova vrsta jedinstvenog izgleda klobuka, koja je maštovitije lju-de podsjetila na naopaku porculansku šalicu, bjelanjak jajeta ili komad leda, po čemu su joj domaći autori i nadjenuli ime, gotovo da se ne može zamijeniti ni s jednom drugom. Slična joj je pripad-nica istog roda lat. Oudemansiella bru-nneoimariginata (Lj. N. Vassiljeva) koja pridolazi na Dalekom istoku i koja je također jestiva. Tamnija je od ledenjače zbog smeđe boje koju sadrži.

Izvrnuti klobuk

Klobuk je prekriven sluzi Dobiva poseban sjaj za sunčanog dana


Ljekovito bilje

Porodica šimširovki – Buxaceae obuhvaća 6 rodova i oko 60 vrsta. Među njima veliko značenje ima rod Buxus L. – šimšir kojemu pripada 40 vrsta. Značajna i zanimljiva vrsta je naš poznati vazdazeleni šimšir, lat. Buxus sempervirens L., najpoznatiji kao ukrasna biljka koju je lako oblikovati. Poznati su mnogi kultivari šimšira.

Šimšir je manje poznat kao ljekovita biljka

Ukrasna, ljekovita i otrovna biljka

Stari su narodi šimširu kao ljekovitoj biljci davali veliko značenje. Od davnina se uzgajao za živice i kao ukrasna biljka. U vrijeme Božića u Europi su šimšir koristili kao granu za poljupce i za dekorativne vijence. Kao dekora-

tivna biljka i danas ima izuzetno značenje.Rasprostranjenje i stanište: šimšir prirodno dolazi u

južnoj i zapadnoj Europi, sjevernoj Africi i zapadnoj Aziji. Nama je najbliže prirodno stanište šimšira u Makedoniji. Najvi-še je zastupljen na vapnencu i dolomitu, penje se čak do 1.600 m nadmorske visine. Pretežno se javlja u obliku gustih šiblja-ka. Može doživjeti starost do 400 godina. Kod nas se uzgaja po svim krajevima u obliku živica, kao pojedinačne ukrasne biljke, po grobljima i u lončanicama. Za uzgoj nema posebnih zahtjeva, a otporan je na zagađenje zraka.

Opis: šimšir je vazdazeleni grm ili niže stablo, dobro razvijenog korijena i kratkih grana. Listovi su nasuprotni, dvoredni, jajasti, kožasti, cijelog ili prema dolje povinutog ruba, dugi od 15 do 20 mm, široki od 7 do 12 mm. Listovi na izbojku ostaju od 4 do 6, a prema nekima od 8 do 12 godina. Cvjetovi su jednospolni, zelenkasto žuti, u loptastim cvatovi-ma. U jednom cvatu nalazi se po jedan ženski i više muških cvjetova. Cvjeta vrlo rano, od veljače na dalje, čak i u svibnju. Cvjetove oprašuju kukci. Plod je od 6 do 7 mm dugi tobolac s po tri sjemenke. Sjemenke su crne, eliptične, trobridne, sjajne i gole. Plodovi sazrijevaju u jesen i ostaju na biljci cijele zime.


Ljekoviti dijelovi: u ljekovite svrhe najčešće se koriste listovi ili vršni ogranci s listovima. Koristi se i kora. Listovi se obično upotrebljavaju u svježem stanju, a treba ih sakupljati s biljaka koje nisu izložene zračnim zagađenjima.

Prekrasan šimširov vrt

Za liječenje se koristi lišće


Ljekovito bilje

Škola u šumi

Radionica o šumi na Dubravkinom putu

LJeto u gradu Zagrebu može biti jednako lijepo i kreativno, kao i ono provedeno na nekoj mor-skoj obali ili dalekoj planini. Vrući asfalt lako se može zamijeniti onim prirodnim, zemljanim, a

žarko popodnevno sunce hladom podno krošanja staba-la. I to sve u centru grada zahvaljujući našim park-šumama u čijem zaklonu mnogi građani traže svoj kutak za odmor, opuštanje ili rekreaciju.

Vesela i kreativna šumarska radionica namijenjena onim najmlađima održana je upravo ondje, u centru gradu, toč-nije park-šumi Tuškanac na poučnoj stazi Dubravkin put. Kroz cijeli mjesec srpanj djeca u dobi od 6 do 12 godina, podijeljena u grupe, svake srijede i petka prisustvovala su edukativnim radionicama na otvorenom osluškujući zvu-kove i mirise prirode, učeći od svojih edukatora o važnosti-ma šuma i šumarstvu.

Kemijski sastav: malo je podataka o kemijskom sastavu šimšira. Glavni su sastojci u listovima, a to su alkaloidi (buksin, parabuksin, buksidin, miricin i dr.). Ti alkaloidi šimširu daju lje-kovitost, ali i opasnu otrovnost. Također sadrži tanine i malo eteričnog ulja.

Ljekovita svojstva: šimšir se relativno malo koristi u ljekovite svrhe iako je korisna ljekovita biljka. U narodnoj me-dicini lišće se koristi protiv malarije (povratne groznice) gdje pokazuje izvanredne rezultate. Lišćem se liječe bolesti žučne vrećice i upala žučnih kanala. Ono pomaže kod izlučivanja žuči i čišćenja od žučnih kamenaca. U obliku kupki pospješuje znojenje. Zato se primjenjuje protiv reume, gihta i kožnih bo-lesti. Pored toga čisti krv i regulira temperaturu. Kao purgativ pomaže lučenju crijeva i pojačava stolicu. Liječi jetru i slezenu, pomaže kod upale pluća i porebrice. Tinkturom se liječe he-moroidi i proširene vene na nogama, upala pluća i porebrica. Sve navedeno ukazuje da je šimšir vrijedna ljekovita biljka i da u tom pogledu zaslužuje pažnju.

Neželjeni učinci: zbog ljekovitih i ujedno otrovnih alka-loida šimšir treba oprezno koristiti, pogotovo u unutrašnjoj primjeni. Alkaloidi mogu izazvati proljev i grčeve u želucu, pa-ralizirati dišne mišiće i izazvati gušenje, tj. smrt. Izravno može iritirati i kožu. Kod trudnica može izazvati pobačaj pa ga one uopće ne smiju koristiti. Zato je bolje naći zamjensku biljku.

Glavne koristi šimšira: šimšir je na prvom mjestu biljka za živice i dekoraciju. Po tome je od davnina vrlo cijenjena vrsta u vrtlarstvu. Vrlo dobro podnosi orezivanje pa se formiraju ra-zni ukrasni oblici (topiari). Značajno je da dobro podnosi zrač-na zagađenja pa se može posvuda uzgajati. Prema habitusu, obliku i boji listova te drugim svojstvima poznato je mnogo vrtnih kultivara. Zanimljivo je da su kutije najstarijih busola bile pravljene od šimširovine (tal. bussolo – šimšir).

Plodovi su tobolci

Hrvatske šume kao nositelj projekta „Škola u šumi, šuma u školi“ za svoj cilj imaju najmlađima približiti šumarstvo te ih naučiti kako postupati sa šumom kao jednim od najvećih bogatstava koje posjeduje Republika Hrvatska. Stvaranje ekološki educirane, svjesne i savjesne djece zalog su za budućnost. Kroz cijeli mjesec srpanj Uprava šuma Zagreb, u suradnji s Centrom za kulturu i film „August Cesarec“, organizirala je kreativne šumarsko–umjetničke radionice na Dubravkinom putu, u hladu ispod krošanja stabala.

Djeca su šetala po poučnoj stazi Dubravkin put i učila o važnostima šumskih ekosustava


Dječji kutak

Riječ je o kreativnim šumarsko–umjetničkim radionicama u organizaciji Uprave šuma Zagreb i Centra za kulturu i film „August Cesarec“. Ove dvije institucije dugi niz godina među-sobno surađuju i organiziraju različite susrete u vidu terenskih i drugih radionica s ciljem da se, prije svega onim najmlađima, usadi ljubav prema prirodi, ekologiji i okolišu, s posebnim na-glaskom na učenje o dobrobitima šumskih ekosustava.

Voditeljica projekta „Škola u šumi, šuma u školi“ zagre-bačke podružnice Hrvatskih šuma Ivana Miškulin na kreativan i djeci blizak način objašnjavala je što je to gospodarenje šuma-ma, kao i zašto je ponekad šumu potrebno sjeći. Tako je djeci pojasnila što znače oznake u vidu brojeva i slova na stablima usporedivši jednodobne sastojine u 1b odsjeku s dječicom iste starosti u 1. b razredu. Djeci je to bilo vrlo simpatično, a shvatila su i da se po šumarskim oznakama lakše orijentirati u prostoru. Gdje je sjever, a gdje jug raspoznavali su pomoću praktičnog in-strumenta busole, kao i pomoću na kori drveta vidljive mahovi-ne. Da postoje stabla različite starosti, shvatili su brojeći godove na nekoliko panjeva, a da su najvažnije vrste drveća u Hrvatskoj hrast, bukva i jela, to su već mali đaci znali, neki i zapamtili od lani kada su se radionice također održavale u istom razdoblju.

I ove godine mnoga znatiželjna pitanja, ali i ideje izlazile su iz malih glavica željnih znanja i akcije podno kišobranih kroš-

nji. Sakupljalo se lišće, grančice, kora i šumski plodovi, a nakon šetnje šumom, izrađivali su se cvjetovi, drveće i životinjice iz mašte, satkani od sakupljenih prirodnih i drugih materijala.

Inače, projekt „Škola u šumi, šuma u školi“ za svoj cilj ima najmlađima približiti šumarstvo te ih naučiti kako postu-pati sa šumom kao jednim od najvećih bogatstava koje po-sjeduje Republika Hrvatska. Hrvatske šume još 2012. godine zatražile su od tadašnjeg Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, Uprave za odgoj i obrazovanje, suglasnost za pro-vođenje projekta „Škola u šumi, šuma u školi“. Suglasnost za provođenje aktivnosti izdana je u lipnju 2012. godine. Pro-jektom se naglašava važnost očuvanja okoliša, a glavni cilj je stvaranje ekološki educirane, svjesne i savjesne djece kao zalog za budućnost.

Spoznaja da šuma može biti nadahnuće za likovne i lite-rarne radove integracijom u obrazovni proces otvorila je mo-gućnost za suradnju s vrtićima, školama, knjižnicama i drugim obrazovnim ustanovama. Nositelj projekta su Hrvatske šume, a predavači inženjeri šumarstva na području cijele Hrvatske, a koji posjeduju teorijsko i praktično znanje. Nadamo se i vje-rujemo da će ovaj predivan projekt nastaviti i dalje u buduć-nosti izvršavati svoje ciljeve i tako našu struku prikazati u što boljem svjetlu.

Tekst/foto: Helena Jakobović

Mali su đaci nakon šetnje šumom izrađivali cvjetove iz mašteŠuma može biti nadahnuće za likovne i literarne radove

Stvaranje ekološki educirane, svjesne i savjesne djece zalog je za budućnost

Aktualno


nove oluje u slavoniji - hrsume.hrcasopis.hrsume.hr/pdf/285.pdfjysk i hrvatske šume pošumljavaju u...

Documents