4 Sisak, 4. kolovoza 2015.nSTIntervju Novog Sisačkog tjednika

Obilazno kroz Stazu došli smo iza leđa Hrastovcu i uspjeli zauzeti jednu od najtežih otpornih točaka neprijatelja koju smo čitavo vrijeme Domovinskog rata gledali iz Sunje, odakle su napadali Sunju i sunjsku Posavinu. S minimalnim gubicima uspjeli smo zauzeti, osloboditi Hra-stovac i dalje nastaviti prema pla-nu, prema Hrvatskoj Kostajnici na glavom smjeru i prema Hrvatskoj Dubici na pomoćnom smjeru. Taj dan su teško ranjeni pukovnici Ivan Klarić i Ivica Pandža-Orkan.

NST: Treći dan “Oluje” poznat je po tome što je tog jutra, 6. kolovoza 1995. oko sedam sati ujutro oslobođena Petrinja, a oko 22.30 sati i Glina. Kako je taj treći dan protekao na sunjskom smjeru? U popodnevnim satima, oko 17 sati, oslobodili ste Hrvat-sku Kostajnicu.

ŽELJKO KRAPLJAN: Mi smo, na što sam kao zapovjednik posebno ponosan, imali smjer jačine gar-dijske brigade. S našim smjerom može se taktički i borbeno uspo-ređivati jedino Knin na kojem su bile angažirane najjače gardijske brigade. Mi smo otprilike imali slič-ne zadaće u sličnim uvjetima. Zato nismo išli na varijantu frontalnog napada i direktnog razbijanja sna-ga neprijatelja, nego obuhvatno, zaobilazno, kako bismo neprijate-lju došli s leđa, razbili neprijateljske snage i čistili tzv. džepove sa što manje gubitaka.

Trećeg dana akcije nastavili smo napredovanje i u popodnevnim i večernjim satima susreli smo se sa 125. brigadom HV Novska i Zbor-nim područjem Bjelovar, koji su probili neprijatelja na rijeci Savi, oslobodili Hrvatsku Dubicu i na-stavili napredovanje dolinom Une prema H. Kostajnici, te smo za-jedničkim snagama oslobodili Hr-vatsku Kostajnicu. Oni su došli uz rijeku Unu, a mi smo došli od Se-lišta Kostajničkog, iz smjera Maju-ra, Stubljana i Graboštana. Samim ulaskom u H. Kostajnicu, organi-ziramo obranu na rijeci Uni, utvr-đujemo se na državnoj granici s Bosnom i Hercegovinom, te vršimo pripreme za pregrupiranje snaga prema hrvatskom Pounju, našim do tada privremenim okupiranim naseljima od Volinje, Kozibroda do hrvatskog Dvora.SRPSKI TENKOVI PREGAZILI SRPSKE VOJNIKE I CIVILE U KOLONI

NST: Četvrtog dana “Oluje”, 7. kolovoza, nastavili ste napredo-vanje i na glavnom i na pomoć-nom smjeru. Što se na vašem smjeru događalo tog dana?

ŽELJKO KRAPLJAN: Nastavili smo čišćenje Strmena, Crkvenog Boka, Ivanjskog Boka i Tatrljana, u koje smo ušli još 5. kolovoza, dru-gog dana “Oluje”. U ta naselja ušle

su snage naše Policijske postaje Sunja, kao i Civilna zaštita i druge prateće službe.

Tog četvrtog dana “Oluje” krenu-li smo s pripremama oslobađanja mjesta Dvor. Pošto je bilo planirano da će se operacija “Oluja” voditi šest dana, mi smo svoje zadaće u operaciji odradili za tri dana. Naša je zadaća bila osloboditi Hrvatsku Kostajnicu i zauzeti državnu gra-nicu s BiH, te su se trebale uvesti nove snage koje će nastaviti napre-dovanje prema Dvoru i oslobađanje Dvora. Međutim, snage koje su nas trebale zamijeniti, zagrebačke do-mobranske pukovnije, kasnile su, te je general bojnik Ivan Basarac donio odluku da mi pregrupiramo svoje snage i krenemo s pripremama i oslobađanjem mjesta Dvor, s ciljem da onemogućimo pregrupiranje ne-prijatelja i spriječimo da preko Bo-sanskog Novog uvede nove snage iz Republike Srpske i Srbije.

NST: Petog dana “Oluje” , 8. kolovoza, vodili ste jake bitke s neprijateljem u Dvoru. Kakva su bila borbena djelovanja vaše po-strojbe tog dana?

ŽELJKO KRAPLJAN: Tog prvog dana ulaska u Dvor vodile su se ve-like i žestoke borbe s neprijateljem koji je pružao snažan otpor i koji je na tom području koncentrirao svoje najjače postrojbe, veliki broj tenkova i oklopnih borbenih vozi-la. Uspjeli smo neprijatelju uništiti najveći dio tehnike, ali smo zbog mraka i noći, ali i zbog određenih zadaća, zapovijedi da zaustavimo napad i propustimo kolonu srp-ske vojske i civila koja se, unatoč pozivima predsjednika dr. Franje Tuđmana da ostanu u Hrvatskoj, kretala smjerom Glina-Žirovac-Ru-jevac-Dvor- Matijevići, i dobrovolj-no izvlačila iz Hrvatske. Bili smo svjedoci da su pobunjeni Srbi pod zapovjedništvom srpskog generala Mile Novakovića svojim tenkovima pregazili dio srpskih civila i kolone

kako bi izvukli tenkove i dio bor-bene tehnike. Dakle, srpski general Novaković je sa svojom postrojbom pregazio svoj srpski narod u koloni, i civile i vojnike, te napravio ogro-mnu ljudsku i materijalnu štetu.ŠESTOG DANA “OLUJE”ZAUZELI DVOR I VOJARNU ČERKEZOVAC

NST: Slijedeći dan, 9. kolovoza, šesti dan „Oluje“, donio je konač-no oslobađanje Dvora, zadnjeg srpskog uporišta na tom smjeru. Kako je teklo oslobađanje Dvora gdje je 24. lipnja 1991. godine i započela jugosrpska agresija na Banovini?

ŽELJKO KRAPLJAN: Dio snaga 17. domobranske pukovnije Sunja je oko 11 sati ušao u Dvor zajedno s ostalim hrvatskim snagama koje su djelovale na tom smjeru. U po-podnevnim satima nastavljeno je napredovanje naših snaga uz rije-ku Unu do skladišta “Čerkezovac“ gdje nam se predao srpski pukov-nik, koji je kasnije razmijenjen.

NST: Dok je cijela Hrvatska sla-vila povijesnu pobjedu i integra-ciju do tada četiri godine privre-meno okupiranih područja, 17. sunjska pukovnija je nastavila svoje ratne zadaće, “Oluja“ za vas još nije bila završena?

ŽELJKO KRAPLJAN: To je točno. Nastavili smo napredovanje komu-nikacijom uz rijeku Unu i državnu granicu iza Stanić polja (kote 129) gdje smo se zaustavili i čekali spa-janje s 5. Korpusom Armije Bosne i Hercegovine.

NST: “Oluja“ je za 17. sunjsku pukovniju završila 11. kolovoza 1995. godine, osmog dana te vojno-redarstvene akcije?

ŽELJKO KRAPLJAN: Naše snage su u prijepodnevnim satima ostva-rile spoj, susret s Armijom BIH kod sela Dobretin i tim susretom izvršili smo svoju zadaću. Nakon toga izvr-šavali smo zadaće obrane hrvatske državne granice, utvrđivanja obra-

ne od neprijateljskih snaga koje su bile nasuprot nama, u dijelu Bo-sne i Hercegovine pod nadzorom bosanskih Srba. Sudjelovali smo u akcijama čišćenja terena. Nakon određenog vremena, državnu gra-nicu smo predali hrvatskoj policiji, te se povlačimo s tog terena. POGINULO JE 17, RANJENO 47 I NESTALO 9 PRIPADNIKA 17. DP SUNJA

NST: U operaciji “Oluja“ poginu-lo je 17 pripadnika 17. domobran-ske pukovnije Sunja, 47 je ranjenih i 9 nestalih. Od “Oluje“ je prošlo 20 godina. Kako danas, s tom vre-menskom distancom, gledate na akciju “Oluja“ i sudjelovanje vaše postrojbe u toj veličanstvenoj voj-no-redarstvenoj akciji?

ŽELJKO KRAPLJAN: Svaki ljudski gubitak je velik i nenadoknadiv. Svaki ljudski život je bitan za sva-ku majku i oca, za svako dijete koje ostane bez oca. Zbog toga sam žalostan zbog naših žrtava, zbog naših poginulih. Svakog dana, a posebno na obljetnicu “Oluje“ pri-sjećam se njihove velike žrtve za domovinu i suosjećam s njihovim obiteljima. Znam da oni nisu pogi-nuli uzalud, njihova žrtva ugrađe-na je u našu slobodnu i neovisnu hrvatsku državu čije je stvaranje bilo cilj naše borbe.

Oslobodili smo, zajedno s osta-lim postrojbama Hrvatske vojske i policije, jako veliko područje od Sunje do Hrvatske Kostajnice, cijelo Pounje i Dvor do državne granice na Uni. U tri dana izvršili smo svo-ju zadaću koja je bila planirana za šest dana. Preuzeli smo i dodatnu zadaću oslobađanja Pounja i Dvo-ra i tu smo zadaću izvršili časno i ponosno. Kada bismo danas, bez pušaka i vojne opreme i tehnike, išli na izlet tim smjerom, na tolikoj udaljenosti i u tom roku, nisam si-guran da se netko ne bi ozlijedio, da ne bi bilo povrijeđenih.

Kao zapovjednik brigade pono-san sam na sve naše vojnike, do-časnike i časnike. Imali smo najviši mogući motiv, znali smo kuda, zašto, zbog čega se vraćamo. Pri-padnici moje brigade bili su hrvat-ski prognanici koje je jugo-srpski agresor 1991. godine prognao iz njihovih domova i naselja, iz njiho-vog kraja, njihov je motiv bio da se vrate na svoja ognjišta. Oni su ži-vjeli za povratak. U “Oluju”, u oslo-bađanje su išli trčećim korakom. Nisu bili osvetoljubivi i nije bilo re-vanšizama. Posebno sam ponosan što za nama nema nikakvih repova na tom području, niti ikakvih pri-ča koje bi Savo Štrbac i beogradski Centar “Veritas“, srpske obavještaj-ne službe htjele. Pošteno i časno smo odradili našu zadaću.

Veliki doprinos na našem smjeru

dali su pripadnici pričuvnog sasta-va Antiterorističke policije, koji su cijelo vrijeme bili s nama u obrani Sunje, kao i bojna 2. gardijske bri-gade “Gromovi” na čelu s pukov-nikom Krunom Cavrićem. Ne smi-jemo zaboraviti ili izostaviti veliki doprinos Druge policijske postaje Sunja, koja je čitav Domovinski rat bila u Sunji, i kojom sam imao čast zapovijedati od 1992. do 1994. godine, koja je odradila i svoj dio zadaće i u operaciji “Oluja“, kao i veliki doprinos ispostava policijskih postaja Dvor i H. Kostajnica koje su isto išle zajedno s nama u “Oluji“.

Svima hvala, a najviše hvala obi-teljima naših pripadnika kojih više nema među nama. Oni su dali naj-veći doprinos i njima smo dužni našu zahvalnost. Mi koji smo bili ranjeni, također smo dali maksi-malni doprinos. PROSLAVIMO PONOSNO I DOSTOJNU 20. OBLJETNICU “OLUJE”

Nakon “Oluje“ i završetka Domo-vinskog rata, ocijenjeno je da su pri-padnici 17. domobranske pukovnije Sunja bili spremni, uvježbani i da su kroz obrambene zadaće koje su izvr-šavali tijekom cijelog Domovinskog rata, pokazali da znaju i mogu, dali maksimalni doprinos u oslobađanju privremeno okupiranih područja Banovine i Pounja u akciji “Oluja“, u obrani Sunje i sunjske Posavine, u oslobađanju Lijepe naše. 17. je u “Oluji“ dala maksimalno, 17. je izvukla dio operacije oslobađanja Pounja i Dvora. U našem sastavu imali smo Dvorsku satniju, 3. satni-ju 3. bojne, i moja i naša obaveza je bila da pomognemo u završim akci-jama u “Oluji“, u kojima nismo bili planirani, ali smo preuzeli i te zada-će jer smo u svom sastavu imali lju-de koji su poznavali taj teren i koji su išli u oslobađanje svojih domova i naselja. S ponosom ističem da smo izvršili sve dobivene zadaće i da pri-padnici naše postrojbe mogu biti ponosni na svoj doprinos u “Oluji“ i Domovinskom ratu.

NST: Ovih dana vodi se dosta polemike treba li Hrvatskoj, po-red središnje proslave Dana po-bjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i 20. obljetnice “Oluje“ u Kninu 5. ko-lovoza, na sam praznik, i vojni mimohod u Zagrebu dan ranije, 4. kolovoza? Kakvo je vaše mišlje-nje o tome? Gdje ćete vi biti tih dana, gdje ćete slaviti “Oluju”?

ŽELJKO KRAPLJAN: Apsolutno sam da se središnja proslava “Olu-je“, posebno zato što ove godine obilježavamo 20. obljetnicu, održi u Kninu jer je Knin hrvatska sveti-nja. Nemam ništa protiv vojnih pa-rada ako nam je to nužno potreb-no, ali smo svjedoci da nam svakog dana iz našeg Siska odlaze mladi, cijele obitelji na rad u inozemstvo, da u Sisku nema novih radnih mje-sta i siguran sam da bi bilo korisnije da se 30 milijuna kuna, koliko će se potrošiti za vojnu paradu u Zagre-bu, utroši za otvaranje novih rad-nih mjesta, za novo zapošljavanje. Mislim da je sasvim dovoljno da se 20. obljetnica “Oluje“ proslavi u Kninu. Ja ću na obljetnicu “Oluje“ biti u Kninu.

Vašim čitateljima, svim hrvatskim braniteljima, domoljubima, žite-ljima herojske Sunje, grada Siska i Sisačko-moslavačke županije, česti-tam Dan pobjede i domovinske za-hvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i 20. obljetnicu “Oluje”. Proslavimo 20. obljetnicu “Oluje“ ponosno i dostojno, kako to i dolikuje pobjed-nicima, a mi to jesmo i to nam nit-ko ne može oduzeti, niti osporiti!

Intervjuirao: Željko MALJEVACSunjski izviđači pod zapovjedništvom Ive Vranića Buve u Pounju

1. satnija 1. bojne zapovjednika Davora Šnajdera u šumi Zelenik