zlatni bregi i · naselja grada zlatara u kojima smo čitateljima pokušali predstaviti sva naselja...

ZLATNI BREGI I LJUDI SA SNJEŽNE STRANE IVANŠČICEVALENTINA AUGUŠTAN, K ARLO BINGUL A ,

NIKOL A K ADOIĆ, JELENA KURTANJEK ,

BARBAR A PEČ ARIĆ, IVANA SAMBOLIĆ,

ANDRE A ŠČ APEC, MARTINA ŠPOLJAR ,

V IK TORIJA VITKOVIĆ

SADRŽAJUvod VIUrednički tim

Projekt One, two,... and action! 8Urednički tim

Povijest Zlatara i okolnih naselja 22Andreja Ščapec

Geografska obilježja grada Zlatra 38Martina Špoljar

Grad Zlatar kao jedinica lokalne samouprave 82Nikola Kadoić

Kulturna baština 98Ivana Sambolić

Društveni život i običaji 146Valentina Auguštan i Jelena Kurtanjek

Sport 198Karlo Bingula

Školstvo u gradu Zlataru 210Barbara Pečarić

Gospodarstvo u gradu Zlataru 230Nikola Kadoić i Viktorija Vitković

Zlatarska udruga mladihPark hrvatske mladeži 249250 ZlatarZa nakladnikaNikola Kadoić

Glavni urednikIvana Sambolić

Urednici tekstova i tehnički uredniciValentina AuguštanKarlo BingulaNikola KadoićJelena KurtanjekBarbara PečarićIvana SambolićAndreja ŠčapecMartina ŠpoljarViktorija Vitković

FotografijeZlatarska udruga mladih i drugi izvorinavedeni kod fotografija

LekturaZUM

Grafički dizajn i prijelomLjubo GamulinIvana Sambolić

TisakKerschoffset d.o.o.

Naklada65 komada

CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišneknjižnice u Zagrebu pod brojem 863315

v i i

je tijekom snimanja dokumentarnog filma te se nadamo da će sadržaj publikacije svakom čitatelju pružiti novi, bogatiji pogled na kraj u kojem žive.

Veći interes za ovaj projekt uslijedio je tijekom snimanja dokumentarnog filma, kada su dodatno prikupljene zanimljive informacije i fotografije, korištene u ovom dodatku.

Sadržaj publikacije Zlatni bregi i ljudi sa snježne strane Ivanščice podijeljen je u devet poglavlja, gdje je u prvom opisan i predstavljen projekt One, two, …and action! tijekom kojeg je nastala ova publikacija te istoimeni dokumentarni film. Slijedeća poglavlja odnose se na na selja grada Zlatara u kojima smo čitateljima pokušali predstaviti sva naselja koja čine grad Zlatar s najvažnijim činjenicama. Autori su uložili velik trud jer ovo je prvi pisani materijal o gradu Zlataru koji ima tako sveobuhvatnu temu, a često se znalo dogoditi da nema literarnih izvora.

Nadamo se da će sadržaj publikacije svakom čitatelju pružiti novi, bogatiji pogled na kraj u kojem žive.

Ova publikacija rezultat je rada članova Zlatarske udruge mladih tijekom rada na projektu One, two, … and action! te je osmišljena kao pisani dodatak u kojem su prezentirane najvažnije činjenice, kulturna baština, događaji kao i način života u19 naselja grada Zlatara. Stvaranje ovakvog pisanog materijala bio je pravi izazov, a ujedno i avantura kroz koju smo puno naučili o našem kraju ali i o zahtjevnosti ovakvog volonterskog projekta koji ne bi bio tako uspješan bez velikog entuzijazma i želje svakog pojedinca koji je sudjelovao u izradi publikacije. Ovim putem zahvaljujemo se svima koji su nam pomogli u prikupljanju pisanog i arhivskog materijala te nam pružili podršku tijekom rada na projektu, kao i onima koji su nas naučili tehničke detalje nužne za nastanak publikacije.

Osoba kojoj dugujemo veliku zahvalnost je Ljubo Gamulin, koji je imao razumjevanja za naše početničke korake u izradi pisanog dodatka te nam od srca pružio pomoć i savjete kad god je bilo potrebno. Tijekom rada na projektu surađivali smo s mnogim institucijama, koje su na naše zamolbe dale potvrdni odgovor te se suradnja na obostrano zadovoljstvo pokazala uspješnom, na čemu smo vrlo zahvalni. To su Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Hrvatski restauratorski zavod, Arheološki muzej u Zagrebu, Zagrebačka nadbiskupija Nadbiskupski duhovni stol te Gradska knjižnica u Zlataru.

Najveće nade polagali smo u odaziv i uključenje stanovnika s područja 19 naselja grada Zlatara, što nije bio slučaj jer su se odazvale samo dvije gospođe iz Batine Gornje: Višnja Škof i Lucija Grobelšek koje su ustupile vrlo zanimljive materijale. Veći interes za ovaj projekt uslijedio

UVODNA RIJEČ

9Projekt One, two,... and action!

broj sudionika, odrade prema planu projektne prijave. Zato smo u lipnju napravili emisiju na Radiju Zlatar te snimili spot kojim su se pozivali svi zainteresirani za sudjelovanje u projektu, da se bilo kojim svojim prijedlogom uključe.

Pripremajući se za nastavak projekta, članovi su ZUMa kroz tri tjedna zaprimali pozive građana s prijedlozima za film. Međutim, pristigla su samo dva prijedloga i ovim putem zahvaljujemo gđama Višnji Škof i Luciji Grobelšek iz Gornje Batine koje su nas ozbiljno shvatile i prihvatile sudjelovati na projektu. Ubrzo je postalo jasno kako ćemo morati uložiti puno vlastitog vremena, truda i rada da bi došli do željenog rezultata. I doista, puno je truda uloženo u film i u ovaj pisani dio. Sve su aktivnosti odrađene na inicijativu članova ZUMa prijavljenih na projektu; često je odgovor građana za sudjelovanje bio pozitivan, no ponekad i negativan. Snimanje filma izazvalo je veći interes za projekt, tako da je na kraju bio zadovoljavajući odaziv ljudi, a tu nas je pratio i Marko Varga, koji je dao veliki doprinos tijekom snimanja.

Možemo zaključiti i da kvaliteta konačnog proizvoda uvelike ovisi i o kvaliteti suradnje na projektu i rezultatima javnih poziva za uključenje, a ta suradnja, nažalost, nije bila na odgovarajućoj razini. Jasno je da se ljudi nisu morali uključiti u projekt, ali želimo li ići u smjeru nekog novog, aktivnijeg, boljeg i europskog društva, onda se takav dijalog sigurno očekuje.

Možda ova publikacija motivira aktere iz našeg društva i pokrene izradu stručnog teksta kako naša povijest ne bi bila zaboravljena.

Publikacija Zlatni bregi i ljudi sa snježne strane

Ivanščice nastala je tijekom rada na projektu „One, two, … and action!“ koji se sufinancira sredstvima Europske komisije preko programa „Mladi na djelu“. Nositelj je projekta Zlatarska udruga mladih, a partneri na projektu su članovi Savjeta mladih Općine Belví sa Sardinije u Italiji.

Dva su osnovna cilja projekta: (1) bolje upozna vanje s funkcioniranjem Europskog parlamenta u vezi s čim je provedeno istraživanje u Zlataru i okolici, a edukaciju o Parlamentu, kao i simulaciju odlučivanja u Parlamentu, pripremila je partnerska organizacija iz Italije; (2) aktivno sudjelovanje mladih i ostalih dionika u društvu na djelu – u akciji, kroz izvršavanje konkretnog zadatka, odnosno snimanje filma o naseljima grada Zlatara i izrada pisanog dodatka filmu (ova publikacija). Naime, već u prvom projektu Zlatarske udruge mladih i Savjeta mladih Grada Zlatara, „Being young in EU – how to start?“, provedeno je istraživanje o aktivnosti mladih – koliko su aktivni i koliko bi željeli biti aktivni. Više od 500 odgovora pokazalo je da bi mladi htjeli biti aktivni, ali nemaju prilike pokazati svoju aktivnost. Rezultate tog istraživanja testirali smo unutar ovog projekta ponudivši mladima način da zadovolje svoju želju za aktivnošću i postanu aktivni sudionici zajedničkog volonterskog projekta.

Nažalost, praksa se ne podudara s teorijom, tj. izražena želja aktivnosti mladih iz prvog projekta ne poklapa se s konkretnim radom koji je trebalo pokazati u ovom projektu. Ipak, najhrabriji članovi Zlatarske udruge mladih nisu odustali od namjere da aktivnost, predviđenu za veći

PROJEKTONE, TWO, … AND ACTION!

10 11ZLATNI BREGI I LJUDI SA SNJEŽNE STRANE IVANŠČICE Projekt One, two,... and action!

granica između dvaju gradova (tj. dviju županija) prolazi točno kroz vrh Ivanščice. Jedan od glavnih ciljeva projekta bio je formiranje dokumenta suradnje dvaju gradova koji bi trebao biti produžetak već postojeće strategije s izraženom praktičnom komponentom. Provedba projekta trajala je od svibnja do rujna 2013. godine na tri lokacije (Zlatar, Ivanec, Ivanščica), a projektne aktivnosti uključivale su susrete prvenstveno mladih iz dvaju spomenutih grado va te postavljanje temelja za buduću suradnju dvaju gradova temeljem zajedničkih projektnih aktivnosti. Partneri projekta bili su Zlatarska udruga mladih, Savjet mladih Grada Iva nca, Grad Zlatar,

trajao 20 tjedana i realiziran je u tri faze. Osnovni zadatak projekta bio je definirati probleme, aktivnost i zadovoljstvo mladih u našim lokalnim zajednicama. Problemi su ustanovljeni analizom online ankete te je na osnovi definiranih problema izdvojeno 15 problemskih tema (po principima EU) za koje su pojedinci pripremali videospotove. Videospotovi su predstavljeni kroz tri radionice u drugoj (glavnoj) fazi projekta koja se odvijala u Zlataru od 17. do 21. travnja 2013. godine. Partner projekta bio je savjet mladih iz Belvìja, Progetto

Consulta Giovanile di Belvì, koji je u gostovao u Zlataru u vremenu kada su se odvijale radionice. Završna faza sastojala se od pripreme brošure u čijoj su izradi sudjelovali i talijanski partneri te izrade zahvalnica i certifikata Youthpass.

Udruga je također provela još dva projekta: One, Two, …and Action! i Ivanščica za bolje sutra. Projektni prijedlog također je napisao i prijavio predsjednik udruge Nikola Kadoić.

Cilj projekta Ivanščica za bolje sutra bio je ok u piti mlade i predstavnike lokalnih vlasti kako bi zajednički riješili svojevrstan spor Grada Zlatara i Grada Ivanca oko prostora na vrhu gore Ivanščice te stvaranje aktivne suradnje između tih dvaju gradova. Iako su gradovi u različitim županijama, oni su direktno povezani planinom Ivanščicom te

interesa i aktivnosti mladih, poboljšanje kvalitete društvenog života mladih u Zlataru, razvoj i unapređenje društvenih sadržaja interesantnih mladima, razvijanje kulturne, socijalne i ekološke svijesti među mladima, poticanje druženja i bolje suradnje među mladima te povećanje utjecaja mladih na rad lokalnih tijela. Predsjednik je udruge Nikola Kadoić, potpredsjednik Marko Sukreški, a tajnica Tihana Kunić. Udruga broji tridesetak članova.

Nekoliko dana nakon održanog Dana karijera, a prije samog osnivanja udruge (16.12.), stigla je vijest da je prihvaćen EU projekt za kojeg je projektni prijedlog napisao i prijavio predsjednik udruge Nikola Kadoić, preko neformalne udruge Gold Challenge koja se sastojala od članova Savjeta mladih Grada Zlatara (Nikola Kadoić, Martina Špoljar, Valentina Auguštan, Tihana Kunić i Ljiljana Adanić). Radi se o projektu Biti mlad u

EU – Kako početi?, preko programa Mladi na djelu, posredstvom Agencije za mobilnost i programe EU. To je ujedno i prvi takav projekt dobiven na području grada Zlatara. Kasnije se projekt prebacio na Zlatarsku udrugu mladih. Glavna tema projekta bio je problem mladih u lokalnim (ruralnim) zajednicama te usporedba života i dje lovanja mladih u Zlataru i Belvìju. Projekt je

zlatarska udruga mladihIdeja o osnivanju Zlatarske udruge mladih rodila se već na prvim raspravama na sjednicama Savjeta mladih Grada Zlatara, a ona je konkretizirana nakon što je održan prvi Dan karijera u SŠ Zlatar 30. studenog 2013. godine. Gosti okruglog stola pokazali su interes za osniva nje m udruge, dali su svoju podršku i većina ih se uključila u udrugu. Zlatarska udruga mladih osnovana je 16. prosinca 2012. godine. Ciljevi su udruge promicanje

SL. 1. Provedba

istraživanja o percepciji ljudi iz Zlatara i okolice

o EU i Europskom parlamentu koje je održano 30. srpnja na sajmu u Zlataru

SL. 2. Karlo Bingula za

vrijeme snimanja dokumentarnog

filma

SL. 3. Članice Zlatarske udruge mladih i Marko Varga prije snimanja intervjua

SL. 4. Nikola Kadoić za vrijeme snimanja kod Oštrcgrada


www.gradzlatar.eu [1] i facebook stranici udruge, na web stranici Radio Zlatara, a prigodno izrađen spot bio je emitiran kroz tri tjedna na Radio Zlataru [2]. Osim toga, iz članovi udruge su organizirali Fotonatječaj [3, 4] unutar kojeg su zainteresirani mogli poslati fotografije na temu “To je naš zlatarski kraj” i “Zlatar i EU”. Pristigle su ukupno dvije prijave pa zahvaljujemo Nevenu Pisačiću iz Zlatara te Tomislavu Vrlecu iz Belca na poslanim fotografijama. Udruge iz Grada dodatno su bile kontaktirane

turnim dimenzijama društva s lokalne, nacionalne, europske i međunarodne perspektive. Također rade i na provođenju projekata u partnerstvu s nefor mal nom grupama, mladim organizacijama i institucijama koje rade na području obrazovanja, osposobljavanja mladih, politici na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini. Neformalna grupa sastoji se od članova savjeta mladih i mladih službenika Općine Belvì. Razmjene mladih i inicijative mladih vrlo su korisne za obje skupine mladih koji su uključeni u lokalnu zajednicu, jer time dobivaju mogućnost razmjene informacija, ideja i dobre prakse, priliku da ispitaju sličnosti i razlike, saznaju više o EU, njezinim članicama i službenim jezicima i prošire svoje horizonte u cjelini.

projekt one, two, … and action!Projekt One, two …and action! prijavljen je unutar akcije 1. 2. Inicijative mladih, preko programa Europske komisije Mladi na djelu koja sredstva za projekte dodjeljuje decentraliziranim modelom preko agencija u svakoj državi. Kako je u uvodnom dijelu opisano, mladi, ali i ostali stanovnici Zlatara, mogli su se u projekt uključiti reagiranjem na Javni poziv koji je bio objavljen na web stranici

ulaska Hrvatske u EU organiziran je i Turnir u

badmintonu. Odaziv je bio velik, a osim sportskog i zabavnog djela, mladi su se mogli upoznati s članovima te saznati nešto više o samoj udruzi. Udruga je također sudjelovala i u provođenju Dana kajkavske riječi sa svojim programom koji je održan u Belcu, gdje su članovi predstavili film Zlatni bregi i ljudi sa snježne strane Ivanščice, snimljen za projekt One, Two, …and Action. U kratkom razdoblju djelovanja udruga je uspješno provela tri projekta te dokazala da se uz dobru ideju i aktivne članove grad može oživjeti.

savjet mladih belvìNeformalna skupina Progetto Consulta Giovanile di

Belvì osnovana je u veljači 2012. godine s ciljem uključivanja mladih ljudi u život zajednice, stvaranja veza i prilika za strukturirani dijalog između mladih i političara te sudjelovanja u politici i procesima donošenja odluka. Savjet mladih Belvìja osnovan je odlukom lokalnog vijeća Belvìja u ru jnu 2012. godine. Neformalna skupina i dalje obavlja svoje aktivnosti usmjerene na razmjenu iskustava dobre prakse, promociju, kreativnost u obrazovnom sustavu i projektima koji uključuju mlade ljude, aktivnost mladih u građanskim, društvenim i ku l

Grad Ivanec te Fakultet orga nizacije i informatike iz Varaždina. Na zadnjem glavnom sastanku projekta, održanog na Ivanščici, potpisan je jedinstven podupirući akt za suradnju gradova Zlatara i Ivanca, čime je utemeljen fond za razvoj Ivanščice na koji će se svojim projektnim prijedlozima moći prijavljivati organizacije, udruge i ustanove obaju gradova kako bi realizirali svoje projektne ideje. Osim utemeljenja fonda, akt sadržava i riznicu aktivnosti, tj. potencijalne teme projekata za sve one udruge koje nemaju vla sti te prijedloge. Partneri projekta svojim su programom zadnjeg dana trećeg susreta na vrhu Ivanščice pokušali pokazati što je zapravo dovoljno za moguć kvalitetan projektni prijedlog. Program se sastojao od edukativnog, sportskog i dramskog dijela, a sve prožeto zanimljivom glazbenom po dlogom. Na ovaj su način mladi htjeli umiriti potencijalni strah udruga, ustanova i organizacija od „projektnog“ načina rada udruga koji je većini udruga još uvijek nepoznanica pa to neznanje rezultira stavom da to ne mogu odraditi.

Osim provedbe triju projekata, udruga je organizirala društvenozabavni događaj Valentinovo

pod maskama na kojem je okupila mlade glazbenike s područja grada Zlatara i općenito mlade ljude, potencijalne članove udruge. U sklopu

SL. 7. Ivana Sambolić za vrijeme snimanja dokumentarnog filma

SL. 5. Mladi iz Sardinije

su predstavili osnovno školstvo

u Belvíju te se upoznali s osnovnim

školstvom u Belcu

SL. 6. Djelatnici i đaci OŠ Belec, članovi ZUM- a i Savjeta mladih iz Belvija u OŠ Belec


(1. srpnja 2013.), u Hrvatskoj su održani europski parlamentarni izbori (14. travnja 2013.) i to kada je počela posljednja godina mandata u Europskom parlamentu. Stoga, tada izabrani hrvatski predstavnici predstavljaju Hrvatsku zapravo do sljedeće godine, tj. do održavanja sljedećih redovnih europskih parlamentarnih izbo ra koji se istodobno održavaju u svim zemljama članicama. Sjedište je Parlamenta u Strasbourgu, no neka zasjedanja i sastanci parlamentarnih odbora održavaju se i u Bruxellesu, dok su administrativne službe smještene u Luxembourgu.

organizacija i radEuropski parlament trenutno čini 766 zastupnika iz 28 država članica Europske unije. Broj zastupnika određuje se za svaku državu metodom opadajuće proporcionalnosti s obzirom na broj stanovnika pojedine države. Prema Lisabonskom ugovoru (potpisan 13. prosinca 2007., na snazi od 1. prosinca 2009.) određeno je da će maksimalan broj zastupnika biti 750 te da će države s najmanjim brojem stanovnika imati minimalno 6 zastupnika, a one s najvećim brojem stanovnika maksimalno 96 zastupnika u Parlamentu. Trenu tni broj zastupnika određen je prije stupanja ugovora na snagu te će se prilagoditi u sljedećem sazivu Europskog parlamenta. Tako će se, primjerice, broj njemačkih zastupnika u Europskom parlamentu smanjiti s dosadašnjih 99 na 96. Za stupljenost žena u Parlamentu rasla je kroz povijest, a trenutačno žene čine nešto više od trećine članova u Parlamentu (35% žena i 65% muškaraca).

jer, osim posjete događaja u sklopu manifestacije Dani kajkavske riječi, na rasporedu je bila simulacija rada Europskog parlamenta. Simulacija je održana u gradskoj vijećnici i bila je otvorena za javnost. Međutim, iako je ZUM preko svojih internetskih stranica pozvao na simulaciju, nije bilo zainteresiranih pa su partneri taj dio odradili sami. Teme su bile ljudska prava u EU (homofobija – LGBT zajednice) i imigracija. Tekstovi govora predstavnika pojedinih političkih opcija bili su na engleskom jeziku i unaprijed pripremljeni. Uz simulaciju rada Europskog parlamenta bili su predstavljeni rezultati ankete o Europskom parlamentu provedene u Zlataru te informacije o samom Parlamentu te njegovom radu, važnosti i ulozi. Navečer su domaćini i gosti prisustvovali glavnom događaju na Danima kajkavske

riječi u Zlataru, na Pajdaškom sprehajanju gdje su gosti mogli vidjeti stare zavičajne zanate, nošnje, običaje te probati razna tradicionalna jela.

Posljednji dan slijedila je evaluacija projekta i razgovor o budućim projektima i suradnji te prisustvovanje festivalu Dječje kajkavske popevke i večera. Partneri iz Belvìja spremni su za daljnju suradnju s nama na nekim novim projektima i možda da konačno i Zlatarska udruga mladih dobije priliku posjetiti Sardiniju.

Ovo je bila dobra prilika ZUMu da razmjeni iskustva, upozna nove ljude, uvježba engleski i druži se s drugim kulturama.

europski parlament Europski parlament [6] jedan je od sedam europskih institucija, a zajedno s Vijećem Europske unije (Vijećem ministara) predstavlja zakonodavnu vlast u Europskoj uniji. Prva sjednica održana je 19. ožujka 1958. godine, a prvi predsjednik Parlamenta bio je Robert Schuman, francuski ministar vanjskih poslova, tvorac projekta europske integracije. Iako je konstituirajuća sje dnica bila 1958. godine, ovo europsko tijelo zapravo je počelo s radom kad je osnovana Europska zajednica za ugljen i čelik (18. travnja 1951., odnosno od 1. siječnja 1952. kada je ugovor EZUČa stupio na snagu) i to kao Savjetodavna skupština koju su činili delegati nacionalnih parlamenata. Od 1979. godine, zastupnike u Europskom parlamentu biraju izravno građani Europske unije na mandat od pet godina, osim u iznimnim situacijama kao u slučaju Hrvatske. Naime, prije nego je postala članica Europske unije

je premjerno prikazan u Belcu za 44. Dane kajkavske

riječi te je izrađen i pisani dio. Na realizaciji ovog projekta sudjelovali su slijedeći članovi: Valentina Auguštan, Karlo Bingula, Nikola Kadoić, Jelena Kurtanjek, Darko Mezak, Barbara Pečarić, Ivana Sambolić i Andreja Ščapec. Tom timu zaduženom za ovaj projekt u pojedinim koracima pomagali su i “vanjski” mladi suradnici: Ljiljana Adanić, Tihana Kunić, Ivana Parlov, Martina Špoljar, Marko Varga i Viktorija Vitković.Iz partnerske organizacije iz Belvíja u projektu su sudjelovali: Claudia Sedda, Giorgio Ignazio Onano, Annalaura Maoddi, Francesco Pira, Gabriella Onano i Daniel Marotto pri čemu su prva četiri bili naši gosti na susretu partneru od 25. do 29. rujna u Zlataru, a preostala dva su sudjelovali u pripremi simulacije prije susreta partnera.

susret partneraMladi iz Sardinije, neformalna grupa Progetto

Co nsulta Giovanile di Belvì, po drugi put partneri Zlatarske udruge mladih, ovog puta na projektu One, Two, … and Action i sad su po projektnoj prijavi posjetili Zlatar, s malo promijenjenom postavom. Četvrtak je bio dan neformalnog dru že nja, međusobnog upoznavanja i izleta do Trakošćana i Varaždina. Druženje je bila prilika za razgovor o novostima u obje asocijacije i u obje jedinice lokalne samouprave. Obje asocijacije su marljivo i puno radile na vlastitim projektima pri čemu je Belvi proveo 12 projekata (dva kao nositelj), a ZUM tri projekta pri čemu je na svima i nositelj. Članovi su ZUMa mlade upoznali s vremenskim planom izra de dokumentarnog filma koji je izrađen u sklopu teme projekta “pokazati aktivno sudjelovanje mladih i drugih sudionika u praksi”. U petak je na rasporedu bio posjet OŠ Belec gdje su partneri razmijenili informacije o školovanju mladih, situaciji u obrazovnim sustavima u Italiji i Hrvatskoj, o osnovnim školama u Belcu i Belvìju te njihovim projektima. Nakon pre zentacija na engleskom jeziku, učenice su gostima uručile poklone koje su izradili učenici Učeničke zadruge. Nakon ručka uslijedio je susret s gradonačelnikom, njegovom zamjenicom te zaposlenicima Grada Zlatara. U gradskoj vijećnici održana je prezentacija otvorena za javnost o pa rtnerima i projektu, a nakon toga su se svi zajedno uputili na javljanje uživo iz studija Radija Zlatar.

Subota je bila važan dan za partnere na projektu

direktnim pismenim pozivom. Zatim je u Zlataru provedeno i istraživanje o percepciji Zlatarščana o EU i Europskom parlamentu. Anketa je bila provedena u utorak 30. 7. na sajmu, a potom se na istu moglo odgovoriti preko weba [3]. Rezultati su pokazali slabo poznavanje uloge i važnosti članova u Parlamentu pa je sukladno tim rezultatima i identificiran pristup unutar održane edukacije prilikom susreta partnera. Kako je glavna aktivnost projekta bilo snimanje filma o Zlataru, sa snimanjem se kre nulo početkom osmog mjeseca. Snimanja su bila naporna, oduzimala su puno vremena, no s druge strane često su bila popraćena humorom, zanimljivim ljudima i otkrivanjem nekih novih mjesta. Snimanje je obu hva tilo i tri važna proštenja na području grada Zlatara, kao i nogometni turnir, pa je bilo prilike i za dobru zabavu uz prezentiranje rada udruge. Projekt je uspješno priveden kraju, film

SL. 8. Viktorija Vitković

na promociji dokumentarnog

filma u domu DVD- a u Belcu

SL. 9. Barbara Pečarić

i Marko Varga na promociji

dokumentarnog filma domu DVD- a

u Belcu

SL. 10. Članovi Zlatarske udruge mladih i Savjeta mladih iz Belvíja prije radionice u gradskoj vjećnici u Zlataru


• Confederal Group of the European United Left – Nordic Green Left / Europska ujedinjena ljevica – Nordijska zelena ljevica (35 zastupnika)

• Europe of Freedom and Democracy Group / Klub zastupnika Europe slobode i demokracije (32 zastupnika)

Uz članove klubova zastupnika, u Europskom parlamentu djeluje i 31 nezavisan zastupnik.

parlamentarni odboriOsim klubova zastupnika, Parlament je organiziran i u parlamentarne odbore koji se dijele na stalne i posebne/privremene. Stalni su: 1. Vanjska politika – a) Ljudska prava i b) Sigurnost i obrana, 2. Razvoj, 3. Međunarodna trgovina, 4. Proračuni, 5. Proračunski nadzor, 6. Ekonomska i monetarna politika, 7. Zapošljavanje i socijalna pitanja, 8. Okoliš, javno zdravstvo i sigurnost hrane, 9. Industrija, istraživanje i energija, 10. Unutarnje tržište i zaštita potrošača, 11. Promet i turizam, 12. Regionalni razvoj, 13. Poljoprivreda i ruralni razvoj, 14. Ribarstvo, 15. Kultura i obrazovanje, 16. Pravna pitanja, 17. Građanske slobode, pravosuđe i unutarnji poslovi, 18. Ustavna pitanja, 19.Prava žena i ravnopravnost spolova i 20. Pre dstavke, a posebni je trenutno jedan – Orga nizirani kriminal, korupcija i pranje novca. Svaki odbor ima između 24 i 76 zastupnika koji se sastaju u Bruxellesu jednom ili dva puta mjesečno. Parlament može osnovati istražne odbore zbog istrage kršenja odnosno neadekvatne primjene zakonodavstva Unije, a u slučaju neslaganja izme đu Parlamenta i Vijeća, osniva se odbor za mirenje u kojem se nalazi 28 predstavnika država članica i 28 zastupnika EPa.

izaslanstvaIzaslanstva Europskog parlamenta održavaju odnose i razmjenjuju informacije s parlamentima zemalja koje nisu članice EUa. Preko izaslanstava Europski parlament doprinosi predstavljanju Europske unije u vanjskim poslovima dok u zemljama izvan EUa promiče vrijednosti koje su temelj Europske unije, poglavito načela slobode, demokracije, poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i vladavinu prava. Trenutno djeluje 41 izaslanstvo.

Svaka država može birati način provođenja izbora uz poštovanje ravnopravnosti spolova i tajno glasovanje. Pravo glasovanja u svim državama članicama imaju osobe starije od 18 godine, osim u Austriji gdje je dobna granica za to 16 godina.

klubovi zastupnikaPolitička organizacija na europskoj razini u Parlamentu ne postoji prema nacionalnom krit e riju, već prema političkim opredjeljenjima, tako da su srodne nacionalne političke stranke organizirane u stranačke (političke) grupacije ili tzv. klubove zastupnika. Zastupnici mogu biti članovi samo jednog kluba zastupnika. Ukupno je sedam klubova zastupnika. To su:• Group of the European People’s Party

(Christian De mocrats) / Klub zastupnika Europske pučke stranke (Kršćanski demokrati) (275 zastupnika)

• Group of the Progressive Alliance of Socialists and Democrats in the European Parliament / Klub zastupnika Progresivnog saveza socijalista i demokrata u Europskom parlamentu (194 zastupnika)

• Group of the Alliance of Liberals and Democrats for Europe / Savez liberala i demokrata za Europu (85 zastupnika)

• Group of the Greens / European Free Alliance / Zeleni / Europski slobodni savez (58 zastupnika)

• European Conservatives and Reformists Group / Europski konzervativci i reformisti (56 zastupnika)

Članovi Europskog parlamenta u Bruxellesu prisustvuju sjednicama parlamentarnih odbora i klubova zastupnika te izvanrednim ili dodatnim plenarnim sjednicama. U Strasbourgu pri su stvuju na redovnim plenarnim sjednicama. Ostalo vrijeme zastupnici moraju posvetiti svojim biračima/izbornim jedinicama. Također, zastupnici u Europskom parlamentu moraju poštovati Kodeks ponašanja koji je na snazi od 1. siječnja 2012. godine i raditi prema Poslovniku i Statutu Europskog parlamenta. Novi Statut Europskog parlamenta stupio je na snagu 14. srpnja 2009. godine. Njime je osigurana transparentnost rada Parlamenta, a također je određeno da će se jednaka novčana naknada (plaća) zastupnicima isplaćivati iz proračuna Europske unije.

Odluke Parlamenta utječu na živote svih građana Europske unije, a dokumenti se donose na svim službenim jezicima Europske unije (24 jezika). Višejezičnost je jedna od glavnih obilježja Europskog parlamenta i svaki zastupnik ima pravo govoriti na kojem god službenom jeziku želi.

Europski parlament ima predsjednika, a od siječnja 2012. godine tu dužnost obnaša njemački političar Martin Schulz. Mandat predsjednika traje dvije i pol godine. Pomoć u radu predsjedniku pruža 14 potpredsjednika.

izboriIzbor zastupnika organizira se u svakoj državi članici, a zastupnici se biraju neposredno prema proporcionalnoj zastupljenosti na mandat u trajanju od pet godina koji može biti obnavljan.

zastupnici RH ueuropskom parlamentuPrvi izbori za Europski parlament u Republici Hrvatskoj održani su 14. travnja 2013. godine. Izabrano je sljedećih 12 zastupnika prema nacionalnim strankama i klubovima zastupnika:1. SDP, Klub zastupnika Progresivnog saveza

socijalista i demokrata u Europskom parlamentu – Marino Baldini, Biljana Borzan, Sandra Petrović Jakovina, Tonino Picula i Oleg Valjalo

2. HDZ, Klub zastupnika Europske pučke stranke (Kršćanski demokrati) – Zdravka Bušić, Ivana Maletić, Andrej Plenković, Da vor Ivo Stier i Dubravka Šuica

3. HSP AS, Europski konzervativci i reformisti – Ruža Tomašić

4. HLSR, Europska ujedinjena ljevica – Nordijska zelena ljevica – Nikola Vuljanić

SL. 11. Radionica

simulacije rada Europskog

parlamenta održane u

gradskoj vijećnici

POLITIČK A TIJELA

Konferencija predsjednika – zadužena za ustroj rada i zakonodavno planiranje u Parlamentu, odlučivanje o odgovornostima i članstvu u odborima i izaslanstvima, odnose s drugim institucijama EU-a, nacionalnim parlamentima i zemljama izvan EU-a

Predsjedništvo – utvrđuje pravila za Parlament, sastavlja preliminarni nacrt proračuna parlamenta i odlučuje o svim administrativnim, kadrovskim i organizacijskim pitanjima

Kolegij kvestora – nadležan za upravna i financijska pitanja koja se neposredno tiču zastupnika i njihovih uvjeta rada

Konferencija predsjednika odbora – radi na boljoj suradnji između odbora

Konferencija predsjednika izaslanstava - povremeno razmatra sva pitanja o nesmetanom poslovanju međuparlamentarnih izaslanstava i izaslanstava u zajedničkim parlamentarnim odborima


potom u online verziji. Kao i često puta do sada, i ovaj put su se

Zlatarščani pokazali dosta nezainteresirani za suradnju pa je izlaznost (broj ispitanika koji su anketu popunili) bila jako mala – samo 62 popu njena upitnika. Stoga rezultate ne možemo

prevoditelji. Na plenarnoj sjednici Europski parlament obično donosi odluke apsolutnom većinom danih glasova. Kvorum po stoji kad je u dvorani prisutna jedna trećina zastupnika u Parlamentu.

U sklopu projekta „One, two, …and action“, partneri na projektu organizirali su 28. rujna simulaciju plenarne sjednice Europskog parlamenta u Gradskoj vijećnici Grada Zlatara kako bi upoznali javnost s radom Europskog parlamenta. Bili su pozvani svi zainteresirani, no nije bilo odaziva pa su simulaciju sjednice održali samo partneri. Prije samog početka simulacije, partneri iz Italije upoznali su nas s osnovnim informacijama o Europskom parlamentu i podijelili uloge i za njih pripremljene tekstove na engleskom je ziku. Na dnevnom redu sjednice bile su dvije te me: ljudska prava (borba protiv homofobije u Europi) i imigracija (situacija s imigrantima iz Libije).

Giorgio Ignazio Onano utjelovio je predsjedni ka Europskog parlamenta, Valentina Au gu štan predstavnicu Vijeća Europske unije, Francesco Pira predstavnika Kluba zastupnika Europske pučke stranke i Europske ujedinjene ljevice – Nordijske zelene ljevice, Martina Špoljar predstavnicu Kluba zastupnika Progresivnog sa veza socijalista i demokrata u Europskom parlamentu te Europske komisije, Claudia Sedda predstavnicu Saveza liberala i demokrata za Europu te Kluba zastupnika Progresivnog saveza socijalista i demokrata u Europskom parlamentu, Annalaura Maoddi predstavnicu Zelenih/Europskog slobodnog saveza i Kluba zastupnika Europe slobode i demokracije, Karlo Bingula predstavnika Zelenih/Europskog slobodnog saveza i Vijeća Europske unije, a Nikola Kadoić predstavnika Europskih konzervativca i reformista te Kluba zastupnika Europe slobode i demokracije. Debatu je otvorio predsjednik Europskog parlamenta i zatvorio odredivši datum i vrijeme glasanja točaka o kojima se raspravljalo.

anketaZlatarska udruga mladih provela je u sklopu pro jekta One, two… and action! anketu čija svrha je bila ispitati percepciju ljudi iz grada Zlatara i okolice o Europskoj uniji i Europskom parlamentu. Anketa se provodila pisanim putem na zlatarskom sajmištu 30. srpnja 2013. godine, a

Šest puta godišnje sastaje se i u Bruxellesu na dva dana (srijeda i četvrtak). Sjednice su podijeljene na dnevne sjednice. Sjednicama predsjeda predsje dnik Europskog parlamenta, ili jedan od njegovih 14 potpredsjednika, koji je i otvara. Tijekom dnevne sjednice predsjednik poziva go vornike i osigurava propisani tijek postupka, upravlja postupkom glasovanja, daje amandmane i zakonodavne rezolucije na glasovanje te objavljuje rezultate. Klubovi zastupnika odlučuju o tome koja će se pitanja razmatrati na plenarnoj sjednici. Na sjednicama Europskog parlamenta sudjeluju i predstavnici Europske komisije i Vijeća Europske unije. Konferencija predsjednika klubova zastupnika priprema detaljan program plenarne sje dnice, dok Konferencija predsjednika odbora može davati preporuke Konferenciji predsjednika za rad odbora i nacrte programa plenarne sjednice. Parlamentarno izvješće koje se daje na glasova nje na plenarnoj sjednici u pravilu je predmet ra sprave u kojoj Komisija, predstavnici klubova zastupnika i pojedinačni zastupnici izražavaju svoje stavove. Dodijeljeno vrijeme za govor ovisi o broju zastupnika koji zatraže riječ, a često je vrlo kratko. Zastupnici obično govore na materinjem jeziku, a njihov govor na druge službene jezike EUa simultano prevode usmeni

simulacija plenarne sjednice u sklopuprojekta one, two, ... and action!Parlament se sastaje na plenarnoj sjednici svakog mjeseca (osim kolovoza) u Strasbourgu na sjednici koja traje četiri dana (od ponedjeljka do četvrtka).

smatrati reprezentativnima na razini cijelog zlatarskog područja, ali možemo ipak izvući neke zaključke pa čak i interpretirati nezainteresir

SL. 12. Projekcija

dokumentarnog filma Zlatni bregi i ljudi sa snježne strane Ivanščice u domu DVD-a u

Belcu

GLAVNA ULOGA EUROPSKOG PARLAMENTA

rasprava o europskim propisima i njihovo donošenje, u suradnji s Vijećem

praćenje aktivnosti ostalih institucija EU-a, osobito Komisije, da bi se zajamčilo njihovo djelovanje u skladu s demokratskim načelima

rasprava o proračunu EU-a i njegovo donošenje, u suradnji s Vijećem

SL. 13. Članovi savjeta mladih iz Belvíja na Danima kajkavske riječi u Zlataru


Vesna Pusić, Ingrid Antičević Marinović), a daleko najviše praznih odgovora.

U zadnjem pitanju ispitanici su mogli napi-sati neku poruku ili savjet mladima iz Zlatara. Među najčešćima su bili: Držite se ZUM-a; Deco, čim prije pobegnite van iz države i Zlatara i još prije toga napravite jedan turnir u badmintonu; srušiti SDP i pokrenuti inicijativu stranački neopterećenih ljudi – mladih!; Volite svoj Zlatar - Nigde nije tak liepe kak je doma!; UPORNOST!; Usmjeravati mlade na radne navike, tražiti od vlasti da radi na otvaranju radnih mjesta; Družite se, držite se, budite veseli! ☺ Smijte se i dalje i nedajte se smest!!!; Uzdaj se use, a ne u EU.; Budite privatni po-duzetnici.; Ne piti u tunelu; Završiti školovanje, raditi marljivo i pošteno!; Ne zaboravite tko ste, odakle ste, jer inače čovjek bez toga je rob.; Izborite se za sebe. Najviše poruka je bilo u smjeru napuštanja Zlatara i odlaska čim dalje od Zlatara - u Kanadu, Finsku, van države te u – Zlatar Bistricu.

anost ljudi za suradnju. Prilikom popunjavanja ankete na zlatarskom sajmištu jasno se moglo identificirati nekoliko skupina ljudi s obzirom na njihovu reakciju na našu zamolbu da popune anketu: (1) uplašeni građani koji su nas smatrali Linićevim inspektorima i koji su odbijali svaku komunikaciju te su iz straha bježali glavom bez obzira; (2) potpuno nezainteresirani za popunjavanje; (3) oni koje smo jedva nagovorili i (4) malobrojni koji su htjeli sudjelovati jer žele da se nešto promijeni pa makar samo radi potrebe prikupljanja podataka za ovaj projekt. Svi koji su popunjavali anketu u većoj ili manjoj mjeri su dijelili mišljenje da se ništa naročito, iz samog čina popunjavanja te kasnije obrade rezultata i drugih aktivnosti na projektu, neće desiti. To je i točno. No, treba imati na umu da bilo kakve promjene neće doći preko noći i da neće doći same od sebe. Ukoliko nastavimo razmišljati u smjeru u kojem razmišljamo, promjene na bolje nam se niti neće desiti, a mi ćemo i dalje nepotrebno okrivljivati druge za tu situaciju te zanemarivati vlastitu pasivnost braneći se da bezuvjetno zaslužujemo bolje i da istovremeno nismo mi ti koji se za to „bolje“ trebaju potruditi.

S druge strane, izlaznost na izbore za Europski parlament ove godine u Zlataru je također bila mala i moramo još mnogo naučiti o važnosti Europskog parlamenta i biranju najkvalitetnijih ljudi kako bi se možda oni, ako već ne možemo/želimo sami, pokušali pobrinuti da doživimo bolje sutra.

Radi jednostavnosti anketa je imala 20 pitanja, od kojih je 16 imalo ponuđene odgovore, a na 4 pitanja bilo je potrebno dopisati odgovor. U nastavku donosimo odgovore na neka od tih pitanja.

Na pitanje o poznavanje uloge Europskog parlamenta dobili smo samo 3 djelomično točna odgovora. Ostala su bila pogrešna ili ispitanik nije odgovorio.

Vezano uz poznavanje hrvatskih članova Europskog parlamenta od 62 ispitanika, 9 se sjetilo Ruže Tomašić, 8 Tonina Picule, 4 Nevena Mimice, 2 Davora Ive Stiera, 2 Dubravke Šuica, 1 Davora Plenkovića te 1 Biljane Borzan, a bilo je i netočnih odgovora (Kolinda Grabar Kitarović,

[1] Portal mladih grada Zlatara, dostupno 30.8.2013. na http://www.gradzlatar.eu/index.php/projekti/217onetwoandactionukljucitese

[2] Portal mladih grada Zlatara, dostupno 30.8.2013. http://www.gradzlatar.eu/images/jsn_is_thumbs/images/spot/zum1.mp3

[3] Portal mladih grada Zlatara, dostupno 30.8.2013. na http://www.gradzlatar.eu/index.php/projekti/229fotonatjecajistrazivanjeopercepcijizlatarscanaoeu

[4] Radio Zlatar, dostupno 15.9.2013. na http://

www.radiozlatar.hr/novosti_arhiva_text.

php?ID=6076

[5] Portal mladih grada Zlatara, dostupno 30.8.2013.

na http://www.gradzlatar.eu/index.php/2012

1224164609/sjednicasavjetamladih/peta

sjednicasavjetamladih

[6] Europski parlament, http://www.europarl.

europa.eu/portal/hr

23

POVIJEST ZLATARA I OKOLNIH NASELJA ANDREJA ŠČAPEC

Rieke i Zlatarščice, okružena brdima i šumama, bila je oduvijek pogodno mjesto za život ljudi. Ne možemo tvrditi da su i krapinski neanderta lci lovili i palili logorske vatre u dolini, no to i nije posve nemoguće.

prapovijesna i rimska naselja na današnjem zlatarskom područjuPrvi tragovi ljudske pri sutnosti, kameno oruđe i oružje, otkriveni u Gornjoj Batini, Belcu, Cetinovcu, Martincima Zlatarskim, Ratkovcu, Završju Belečkom i samom Zlataru datiraju se u mlađe kameno doba, iako ne sa stopostotnom sigurnošću. Područje Zlatara i okolice, poput ostatka Zagorja, nije bi lo sustavno arhe o loški istraživano, a najstariji pronađeni materijal uglavnom nema zabilježeno točno mjesto pronalaska. [4] Razlog je tome način na koji su se ti predmeti nerijetko otkrivali kroz drugu polovicu 19. stoljeća. Pred znatiželjnim i iznenađenim očima seljaka, izranjali bi iz zemlje, koju su obrađivali, njima neobični predmeti koje bi oni potom nosili u škole ili župne dvorove, odnosno tada najobrazovanijim osobama u selu – učiteljima i svećenicima. Oni bi nalaze potom slali u Narodni muzej u Zagrebu. Takva su otkrića u ove krajeve privlačila i prve istraživače pa je Hrvatsko zagorje posjetio arheolog i upravitelj Narodnog muzeja Šime Ljubić. On je u muzejski katalog kao prapovijesno nalazište upisao i Ratkovec i Zlatar. U okolici Zlatara pronađeno je mnogo kamenih predmeta iz neolitika (mlađeg

Loborski župnik Josip Kotarski upitao je poče tkom 20. stoljeća zlatarskog upravitelja Iliju Kneževića:

„Kakav je to Zlatar, kad o njemu u povjestnih spomenicih ni slovca neima“, vjerojatno ponosan na dugu povijest središta svoje župe poznate iz mnoštva povijesnih izvora. Kneževića je pitanje potaklo na istraživanje povijesti Zlatara, a kada u knjigama nije pronašao odgovor, obratio se Državnom arhivu u Budimpešti za pomoć. Dobio je popis i kratak opis dokumenata koji su sadržavali informacije o prošlosti posjeda Zlatar i utvrde Oštrc te ga dao objaviti 1907. godine u opozicijskom listu Mirka pl. Pisačića Hrvatska Hrvatom. [6] Prema sadašnjim saznanjima, bio je to prvi pokušaj istraživanja zlatarske povijesti, koji su kroz 20. stoljeće slijedili mnogi istaknuti Zlatarščani (prije svega Kazimir Sviben, prof.), a pojedine podatke o zlatarskoj povijesti moguće je pronaći unutar širih istraživačkih tema. Jedino cjelovitije djelo, koje opisuje zlatarsku povijest, jest prikaz povijesti zlatarske župe Vjekoslava Noršića.

Njegov tekst nadopunio je Zvonimir Kurečić, koji trenutačno piše monografiju o župi. Sljedeće stranice nastavak su te tradicije, uz nadu da neće biti posljednje napisane i objavljene na ovu temu, a osim povijesti Zlatara, prikazat će se i prošlost ostalih naselja koja danas čine gradsko područje ukoliko je to moguće s obzirom na dostupnost literature i povijesnih izvora.

Ime Zlatara prvi se put spominje u dokumentu u 13. stoljeću, ali je prostor koji obuhvaća njegovo današnje gradsko područje bio naseljen još u pra povi je sti. Plodna ravnica između potoka

24 25Povijest Zlatara i okolnih naseljaZLATNI BREGI I LJUDI SA SNJEŽNE STRANE IVANŠČICE

(utvrđena naselja na povišenom prostoru) Gaj, Gradec i Šipron, a u drugoj polovici 19. stoljeća pronađen je i ratnički grob iz neutvrđenog razdoblja. [4] U to je vrijeme naseljen i plato iznad da našnjeg Lobora, gdje se danas nalazi crkva Majke Božje Gorske. [20, 50. i 98. str.] Od kraja 8. stoljeća do sredine 6. stoljeća prije Krista, dakle u starijem željeznom dobu, plemena Panona stvorila su kulturu koja gradi „kneževska središta“. To su bile utvrde ple menske aristokracije na uzvisinama. Iz njih su se kontrolirale prometnice, time i trgovina, a uz njih nastajali su tumuli, grobni humci u koje su nositelji te kulture sahranjivali svoje spaljene pretke, uz bogate grobne priloge, ako se radilo o uglednijem i bogatijem pripadniku plemena. [20, 17. str.]

Krajem 4. stoljeća prije Krista Kelti u svom prodoru prema Grčkoj donose kulturu mlađeg željeznog doba (keltskolatenska kultura) i na prostor današnje sjeverne Hrvatske. U zapadnom dijelu međuriječja Drave i Save naselila su se plemena saveza Tauriska, a prikazi panonskonoričke keltske nošnje danas su nam poznati s rimskih nadgrobnih spomenika iz okolice Hrašćine i iz Lobora. Ova kultura poznaje izradu keramike na lončarskom kolu i srebrni novac, a gospodarstvo Tauriska sastoji se od trgovine,

kamenog doba, 5000. – 3500. pr. Kr.) i eneolitika (kamenobakrenog doba, 3500. – 2100. pr. Kr.). Prvi poljodjelci mlađeg kamenog doba naseljavaju doline uz rijeke i potoke, pogodne za zemljo ra d nju i grade naselja jamsko zemuničkog tipa na prirodnim uzvišenjima, što zlatarsku dolinu či ni idealnim mjestom za život neolitičkih zajednica. No, krajem neolitika dolazi do indoeuropske seobe, koja i na ove prostore donosi upotrebu bakra i zlata, intenziviranje stočarstva i jača patrijarhalno ustrojstvo društva. Nalazi oko Zlatara, Ladislavca i Lobora upućuju na postojanje prapovijesne prometnice koja se uz dolinu potoka Rieke odvajala od prometnice uz rijeku Krapinu u smjeru Podravine. Na širem prostoru, razdoblje eneolitika obilježila je vučedolska ku l tu ra, a potom oko 2100. g. pr. Kr. u današnjoj sje ve rozapadnoj Hrvatskoj počinje brončano do ba. [20, 14. str., 91.92. str., 98. str.] Njegovo kasno razdoblje (početak 13. st. pr. Kr. – kraj 8. st. pr. Kr.) obilježila je kultura polja sa žarama, nazvana prema karakterističnom običaju svojih pripadnika da svoje mrtve spaljuju i potom pepeo pokapaju u žarama (urnama). U Zlataru je otkriven djelomično sačuvan inventar groba iz tog razdoblja. [4, 9. str., 20, 16 str.] Osim toga, u Martincima se i danas raspoznaju gradine

SL. 1. Zlatarska dolina

SL. 2. Pretpovjesna sjekira pronađena u Zlataru, 1782, Arheološki muzej u Zagrebu

se nakon osvajanja Rimljana razvilo veće gradsko naselje, s obzirom da tim područjem nisu prolazile glavne prometnice.[17] Ipak, između cesta koje su spajale Sisciju (Sisak) i Poetovio (Ptuj) prolazile su ceste lokalnog značenja te spajale sela i ruralne komplekse (villae rusticae) koji su uz njih nicali. [20] Jedna od takvih prometnica pružala se kroz dolinu Rieke kroz zlatarsko polje do Lobora, najvažnijeg rimskog uporišta u široj okolici današnjeg Zlatara, zapravo istim smjerom kao starija prapovijesna prometnica. Između navedenih prapovijesnih gradina u Martincima Zlatarskim nalazila su se antička naselja, o čemu nam svjedoče komadići keramike, a pronađeni su i u današnjoj Martinščini. Istraživanje provedeno 1936. godine u Gornjoj Batini otkrilo je postojanje villae rusticae. [4]

Rimljani su, nakon više ili manje okrutnog osvajanja određenog područja, dopuštali zatečenom stanovništvu da zadrži neke svoje običaje i način života, ali prilagođen rimskom svjetonazoru. To je vidljivo i po nadgrobnim spomenicima nađenima u Hraščini i Loboru iz 2., odnosno početka 3. stoljeća poslije Krista, jer se u odjeći pokojnika jasno vide elementi panonskonoričke nošnje. [17, 105. str., 20, 101. str.]

Od kraja 4. stoljeća panonskim prostorom po

metalurgije i zemljoradnje sa stočarstvom, dok lov i ribolov zauzimaju najmanje važno mjesto. Trgovina dovodi italske trgovce i u panonski prostor, a njihove korake potom su slijedile i legije Rimskog Carstva. [20]

Nastojeći vojnom slavom osvojiti svu vlast u Rimskoj Republici, mladi Gaj Julije Cezar Oktavijan uputio se 35. godine pr. Kr. pod Segestu, od tada Sisciju, te ju osvojio kao uporište za buduća osvajanja panonskog prostora. O tome kako su se ona odvijala, nije ostalo sačuvanih podataka [5], ali s obzirom na to da je 6. godine poslije Krista Ilirik zahvatio velik ustanak, proces uspostavljanja čvrste vlasti očito je tekao po la ganije. Nakon teških borbi, Rimljani su 8. godine porazili posljednja plemena koja su im pružala otpor. Od 27. do 11. god. pr. Kr. Ilirik je bio pod upravom rimskog Senata, a od tada postaje carskom provincijom. U to je vrijeme podijeljen na Illyricum Superior (Dalmatia) i Illyricum Inferior (Pannonia). [11] Današnje zlatarsko područje ovom je upravnom podjelom postalo dijelom ri mske provincije Panonije. Do podjele Carstva na Istočno i Zapadno 395. godine, Panonija se više puta dijelila u manje ili spajala u veće upravne cjeline. [1]

Na području današnjeg Hrvatskog zagorja nije


povijesnih izvora.Između Save i Drave nastala je Donjopanonska

kneževina s domaćim slavenskim knezovima kao vladarima, od kojih je prvi u izvorima trag ostavio Ljudevit. Njemu nadređeni u franačkoj hijerarhiji vlasti bio je furlanski vojvoda Kadolah, na čije se postupke Ljudevit bezuspješno žalio. Stoga je pokrenuo ustanak 819. godine, koji je završio njegovim porazom 822. godine. [2, 99. str. i 102. – 104. str.] Donjopanonska kneževina nastavila je postojati pod okriljem istočnofranačkog vladara i pod upravom slavenskih knezova sve do dolaska Mađara. Vjerojatno je današnje zlatarsko područje ulazilo u njezin prostor i dijelilo njezinu sudbinu. Na jugu su se istovremeno, za vladavine kneza Borne i njegovih nasljednika, počela oblikovati središta hrvatske ranosrednjovjekovne države. [2, 105. – 107. str.]

Pitanje njezine sjeverne granice ostalo je otvoreno. Vrlo je vjerojatno područje između Save i Drave bilo „ničija zemlja“ između mađarskog i hrvatskog teritorija, a nije poznato ni gdje se točno nalazila granica nakon Tomislavovih ratova s Mađarima. Pretpostavlja se da je to područje bilo pod vlašću hrvatskog kralja Krešimira IV., s obzirom na to da je slavonski ban bio njegov nasljednik Zvonimir. [2, 135. str.] Nakon Zvonimirove smrti došlo je do borbe za vlast između više kandidata, a Zvonimirova udovica Jelena po mogla je svome bratu, mađarskom kralju La dislavu, preuzeti prijestolje. On je bez većih borbi osvojio Slavoniju, a kako bi učvrstio vlast, osnovao je 1094. godine zagrebačku biskupiju. [2, 80. str. i 142. – 143. str.] Do konačnog stvaranja ugarskohrvatske zajednice došlo je za njegova nasljednika Kolomana, koji je nakon smrti Petra Snačića na Gvozdu poduzeo i vojni pohod na jug 1102. godine, a čini se da je s predstavnicima hrvatskih plemena sklopio dogovor. [2]

Sredinom 13. stoljeća kraljevstvo je potresla provala Mongola, a kralj Bela IV. bježao je pred njima 1242. godine sve do Jadrana. [2, 175. i 183. str.] Poučen iskustvom, Bela je nakon toga poticao izgradnju utvrda i izgradnju obrambenih bedema oko gradova. Od tada se u izvorima počinju javljati imena utvrđenih gradova u Hrvatskom zagorju, kada župan Farkaš zbog ratnih zasluga dobiva od kralja pravo gradnje utvrde. Redom se spominju Cubul, castrum de Zagoria 1258. godine (vjerojatno je riječ o Krapini), sljedeće godine

činju se kretati i mnogi narodi unutar svojih seobi – Vizigoti, Alani, Huni, Ostrogoti, Langobardi, Avari i Slaveni. Pred njihovim pljačkaškim provalama stradava romanizirano panonskonoričko stanovništvo i propada rimski način života. [20] U Loboru su se, kako su vremena postajala sve nesigurnija, stanovnici ponovno počeli naseljavati na brdu na mjestu današnjeg svetišta Majke Božje Gorske, gdje su sagradili utvrđeno naselje i hram božici Dijani ili Magni Mater (Velikoj Majci). U 5. stoljeću već je i u tom naselju prevladavalo kršćanstvo te se umjesto hrama izgradila crkva. Do početka 7. stoljeća Avari i Slaveni razorili su utvrđeno naselje i crkvu, a ponovni tragovi naseljenosti na tom mjestu pojavljuju se tek dva stoljeća kasnije. [23]

zlatarsko područje u srednjem vijekuRazdoblje seoba naroda i potom ranoga srednjeg vijeka na području Hrvatskog zagorja zapravo i nije arheološki istraživano, a pisani izvori također su škrti podacima iz tog vremena. U panonskom se prostoru nakon dolaska Slavena i franačke pobjede nad Avarima krajem 8. stoljeća oblikovala slavenska kneževina. [20, 25. str.] Franačka vlast nad Panonijom, ali i Liburnijom i Dalmacijom, dovodi na te prostore franačke misionare, koji pokrštavaju njihove nove stanovnike. [2] Tada se i u Loboru na brdu ponovno podiže utvrda i gradi najprije drvena crkva, a potom od kraja 9. do sredine 10. stoljeća i trobrodna bazilika na mjestu razorene kasnoantičke crkve. Ta je bogato ukrašena crkva okupljala pod svojim krovom vjernike do kraja 12. ili početka 13. stoljeća. [23] Što se tada događalo u današnjim naseljima koja spadaju u Grad Zlatar, ostaje prekriveno šutnjom

SL. 3. Utvrda Belecgrad

14. stoljeća u rukama Petra Gisingovca, sina bana Henrika. Nakon toga posjedovala ih je, uz ostale posjede i utvrde u Zagorju, moćna obitelj grofova Celjskih, a nakon što su oni izumrli, prisvojio ih je Jan Vitovac. Njegovi su sinovi posjede izgubili zbog nevjere kralju Matiji Korvinu koji ih je poklonio svom nezakonitom sinu Ivanu. Udajom njegove udovice za markgrofa Jurja Bra ndenburškog, ogromni Ivanovi posjedi postali su njegovo vlasništvo. Rastrošni markgrof založio je Oštrc Ljudevitu Pekriju, a udajom njegove kćeri oštrčko vlastelinstvo počinje se dijeliti među više vlasnika koji se međusobno prepiru oko vlasništva pred sudovima sve dok imanje nije postalo dio bogatih posjeda Keglevića. [17]

Pod sigurnim zidinama navedenih utvrda na stajala su sela, od kojih mnoga postoje još i danas. Njihovu starost potvrđuje i arheologija. Znamo da su se nizala uz potok Zlatarščicu, a Martinci su vjerojatno bili naseljeni i u srednjem vijeku. [4] Male kolibice kmetova i slobodnjaka okupljale su se oko crkvica od kojih se većina spominje u popisu župa zagrebačke biskupije 1334. godine. Na oštrčkom vlastelinstvu ulogu župne crkve imala je gotička crkva sv. Martina. [4] Martinščina je sve do 16. stoljeća bila značajnije mjesto od Zlatara, jer se u izvorima spominje kao trgovište. [7, 3. str.] Zlatar se u izvorima češće počinje javljati u 15. stoljeću, kada se spominje kapela Presvetog Trojstva, ali ne znamo gdje se nalazila. Njoj je 1451. godine Fridrih Celjski darovao posjed u Lovrečanu s kmetovima. Tri godine kasnije Celjski je kapeli Blažene Djevice Marije u Zlataru, koja se nalazila na mjestu današnje župne crkve, poklonio

Lobor, zatim 1330. godine Krapina i Oštrc, a Belec 1334. godine. [17, 105. str.] (sl.3)

Podjela srednjovjekovnog društva danas se popularno i slikovito sažima na one koji rade (seljake), one koji ratuju (plemstvo) i one koji mo le (svećenstvo). Obrađivanje vlastite zemlje ili posjedovanje zemlje koju obrađuju drugi značilo je pravnu slobodu. Kmetovi su pak bili pravno i ekonomski vezani za feudalni posjed na kojem su živjeli. [2, 224. i 226. str.] Posjedima u zlata rskoj dolini upravljalo se iz utvrda sagrađenih na sigurnim, nepristupačnim obroncima Ivanščice. Na temelju isprave iz 1258. godine, napominjući da možda nije original, Krešimir Filipec usporedio je granice nekadašnjih posjeda na obroncima Ivanščice s današnjim granicama općina i zaključio da se one uglavnom podudaraju. Tako se vlastelinstvo, upravljano iz utvrde Oštrc, spuštalo s Ivanščice u nizinu uz potok Zlatarščicu, a iz Belca se upravljalo posjedima uz Branu i možda Batinu. Utvrda Židovina, kojoj ne znamo originalno ime, bila je središte vlastelinstva uz potok Selnicu. Osim glavnih utvrda, na tim su se područjima nalazile i one manje, sagrađene na strateškim točkama za obranu i kontrolu putova poput one koja se nalazila na mjestu kurije Labaš u Lovrečanu, utvrde na mjestu današnjeg dvorca Ščrbinec i Gradišća u Donjoj Batini. Toranj crkve sv. Jurja u Belcu pokazuje karakteristike obrambene kule [4], a u Zlataru se kaštel nalazio na ulazu u mjesto još 1247. godine, a spaljen je 1582. godine. [12, 707. str.]

Utvrde su bile dom mnogim plemićkim obite ljima. Oštrc i Belec našli su se tridesetih godina

SL. 4.Kapela sv. Jurja u Belcu


prešla kroz Zagorje prema Štajerskoj, a zatim bi se natovarena plijenom nešto sporije vraćala kući. To je obično bila prilika za branitelje hrvatskih zemalja za nanošenje poraza neprijatelju, ali i za relativno lagan način zarade. Čini se da legenda o postanku Zlatara čuva uspomenu na jedan takav događaj. Naime, jedna od legendi o imenu Zlatar odnosi se na blago koje su Turci zakopali kod Gradine u Martincima, a koje nisu ponijeli sa sobom jer ih je svojom lukavošću i hrabrošću otjerala posada s Oštrca. (Ostale legende povezuju ime Zlatar s mađarskom plemićkom obitelji Aranjoš (mađ. arany = zlato), koja je posjedovala posjed Zlatar u 16. stoljeću odnosno s vađenjem zlata iz potoka koji prolaze kroz polje.) [16, 13]

Kako bi se odgovorilo na zahtjeve modernog načina ratovanja, u dolini rijeke Krapine, u današnjoj Konjščini krajem 15. stoljeća sagrađena je utvrda Selnica. [4] Pod njenim se zidinama odigrala bitka u kojoj su u svibnju 1544. ban Nikola Zrinski Sigetski i grof Juraj Wildenstein, u pokušaju da zaustave osmanlijski pljačkaški pohod, izvukli deblji kraj. Uz slavna velikaška ratnička imena možda su se borili i mladići iz zlatarskog kraja. Vojskovođe su se morali skloniti u utvrdu Konjskih, pri čemu je Zrinski ostao bez konja i trčeći spasio živu glavu, a Wildensteina je nakon pada pri skakanju s konja povlačenjem za bradu izvukao Stjepan Baletić. [17, 119. str.] Tako je neslavno završila jedina veća bitka s Turcima na otvorenom polju na tlu Zagorja.

Turske provale dovele su do migracija s juga. U 16. stoljeću u Zagorje su doselile mnoge plemićke obitelji, među njima i Keglevići koji postaju na jmoćnija posjednička obitelj u okolici. Petar Keglević postao je 1525. godine vlasnik Lobora. [17] Naravno, osim plemstva, pred Turcima su bježali i seljaci. Tako je samo na oštrčkom vlastelinstvu krajem 16. stoljeća živjelo 189 kmetskih obitelji, dok ih je u čitavoj Križevačkoj županiji bilo 1 270. Zbog gladi, ali i teških feudalnih obaveza, mnogi su iz Zagorja bježali u Vojnu krajinu. [10]

Srednjovjekovni gradovi polako su se od 16. stoljeća počeli zamjenjivati dvorcima i kurijama u dolini, a srednjovjekovna vlastelinstva raspadala su se na više manjih. [8] (sl. 4) Osim Keglevića, u 17. stoljeću na zlatarskom području živjelo je mno go plemićkih obitelji manjeg bogatstva i nižeg ranga. Kurije su 1677. godine posjedovali Držanići, Vodopije, Horvati, Fodroczyji,

prihode od triju kmetova za uzdržavanje. Noršić smatra da se takvim djelima pred smrt nastojao pokajati za svoje velike grijehe, između ostalog i ubojstvo supruge Elizabete Frankopan. [7]

Današnja župna crkva u Belcu također nije ista kao ona u srednjem vijeku. Tada je tu zadaću vršila današnja kapela sv. Jurja sagrađena u 14. stoljeću, a prvenstvo je u 18. stoljeću ustupila novouređenoj crkvi Marije Snježne. [12, 709. i 725. str.] Poput Martinščine, Batina je 1430. bila trgovište s godišnjim sajmovima na dan sv. Jakova apostola i sv. Mihovila, uz tjedni sajam srijedom. Crkva sv. Jakova spominje se 1447. godine. [7]

prvi uspon zlataraPoraz i smrt posljednjeg ugarskohrvatskog kra lja iz dinastije Jagelović Ludovika II. u bitci kod Mohača stavili su pred hrvatsko i slavonsko plemstvo izazov izbora novog vladara. Na saboru u Cetingradu 1527. godine hrvatsko je plemstvo izabralo Ferdinanda Habsburškog, pod uvjetom da se pobrine za obranu Kraljevstva od Turaka. Vojna krajina počela se organizirati 1578. godine nakon sabora plemstva Štajerske, Koruške, Kranjske i Gorice u Brücku na Muri, koji je prihvatio fi nanciranje obrambenih utvrda. [21]

Dolazak Turaka posredno je utjecao na život na ovim prostorima jer Hrvatsko zagorje nije bilo na izravnom putu turskim prodorima do Beča. [8] Ipak, Zagorje im je poslužilo kao put prema bogatim austrijskim krunskim zemljama: Štajerskoj, Koruškoj i Kranjskoj. Legende o nastanku Zlatara opisuju nam tipičan tijek događaja iz tih nemirnih vremena: najprije bi turska vojska brzim udarom

SL. 5. Gotičke freske u svetištu kapele

sv. Martina u Martinščini

počela je 1708. godine zadobivati izrazito barokni karakter. Najznačajnije promjene dogodile su se između 1739. i 1742. godine i pretvorile kapelu u hodočasničku crkvu posvećenu Majci Božjoj Snježnoj. Ugledne plemićke obitelji svojim su prilozima za uređenje crkve pokazivale svoju pobožnost, ali i utjecaj i bogatstvo. Bedekovići, grof Ivan Franjo Čikulini, Cecilija Cvetanović (udovica Franje Praskača), zagrebački podžupan Nikola Vojković, grof Herman Patačić te glavni pokrovitelji: protonotar kraljevstva i podban, vlasnik Belca, Adam Najšić i njegova žena Cecilija Kristina Matačić, grofica Elizabeta Keglević te general pavlinskog reda, svojim su darovima pomogli uređenje unutrašnjosti crkve, a ni zasluge župnika Pavla Kuneka ne smiju se zaboraviti. [12] Svojim javnim djelovanjem te su obitelji stoljećima utjecale na razvoj zlatarskog kraja.

Takav utjecaj vidljiv je i na primjeru prava sajmovanja na dan prije i poslije sv. Lovre i sv. Bartola, koje je Zlataru 1659. godine dodijelio kralj Leopold I. na molbu grofa Petra Keglevića. Naselje se očito do te mjere razvilo da se u župnoj crkvi sv. Martina u drugoj polovici 17. stoljeća

Bedekovići, Jelačići i Petar Puczo u Zlataru; Kuskoczy, Fodroczy, Zaversky, Znikina, Keressy i Topušić u Batini; Horvatich, Mikulich, Mirkoczy, Aranyassi i Dersanich u Lovrečanu; Keglević, Sissinachky, Baczmegey, Menigei, Horvatich u Veleškovcu te Chernkoczy, Sitomerszky (Žito merski), Mikulchichi, Kaplichi, nasljednicni Plenara, Hutinecz i nasljednici udovice Gorizay. Početkom 18. stoljeća postojalo je 25 kurija, a među vlasnicima pojavljuju se nova imena: Thadia, Trenszky, Puškarić u Zlataru; Stolneković, Šimunčić u Lovrečanu; Goriczay, Augustić u Batini; Salloczy (Žaloci), Brajković, Bartolić u Turnišću. Druga su pak imena nestala s popisa. Stotinjak godina kasnije (1805. godine) u Zlataru su postojale Švagelova, Bogatijeva, Ščitarocijeva i kurija udovice Husinec; u Borkovcu Fodroczyjeva i Kallayeva; u Ratkovcu Jelačićeva i udovice Husinec; u Lovrečanu Laba ševa i Galjufova; u Grančarima također Galjufova; u Veleškovcu i dalje Keglevićeva; u Batini Bogathyjeva i Markovićeva; u Ladislavcu Jelakiana i Forkiana, kurija Franciske Jurišić, udovice Havidić; Ivana Dumbovića, Veronike Götz i još tri Grešićeve. [7] Kuriju u Završju Belečkom posjedovale su obitelji Ceboci i Wolff. [12]

Manji dvorac Ščrbinec, koji se prvi put spominje oko 1450. godine, krajem 17. stoljeća postao je vlasništvo podžupana varaždinske županije i vlasnika Šaulovca, Franje Kiša. Do danas je vla sništvo njegovih potomaka. [8] Belec je u 16. stoljeću bio posjed obitelji Gjulay i zatim Thuroczy do 1635. godine. Tomo Mikulić imao je mnogo briga oko sudskih sporova s bivšim vlasnicima do 1643. godine, a njegovom je sinu oduzet zbog zločina koje je počinio. Tada ga je kupila obitelj Erdődy. Udajom Barbare Erdődy za grofa Dioniza Auersperga, Belec je dobio novog vlasnika. Ponovno je prodan 1720. godine Franji Matačiću, zatim je u vlasništvu protonotara Adama Najšića, a nakon njegove smrti još su ga neko vrijeme zadržale žene iz njegove obitelji. Zadnji vlasnik bio mu je Amon Rukavina. [17] Njegov pradjed Juraj Rukavina sagradio je dvorac Selnica u Selnici Donjoj oko 1800. godine. [8]

Kuriju u Borkovcu sagradio je Ladislav Fodro czy 1795. 1796. godine. [12] Osim svojih domova, plemićke obitelji ovoga kraja pomogle su izgraditi i urediti i crkve. Odličan primjer za to je i sadašnja župna crkva u Belcu ( sl. 6). Stara gotička kapela, obnovljena u 17. stoljeću,

SL. 6. Detalj propovjedaonice iz župne crkve u Belcu


na pragu modernog dobaFrancuska revolucija i potom ratovi Napoleona Bonapartea promijenili su Europu do tada uronjenu u staleški sustav starog režima. Nove ideje o slobodi i jednakosti posebno su prigrlili pripadnici građanstva u nastajanju, prihvaćajući istovremeno ideju nacije i nacionalne države. Nakon Napoleonova poraza, Habsburška Monarhija zavladala je većim dijelom hrvatskih zemalja, koje su ipak ostale politički, administrativno i ekonomski razjedinjene. Mnogi europski narodi, bez obzira na to jesu li imali ili nisu svoju nacionalnu državu, započeli su krajem 18. i početkom 19. stoljeća svoje preporodne pokrete. Razdoblje neposredno pred početak ilirskog pokreta obilježio je biskup Maksimilijan Vrhovac. On je poslao svojim župnicima 1813. godine poslanicu o prikupljanju narodnih pjesama, priča, opisa običaja, ukratko duhovnog narodnog blaga. [22, 380. str.]

U duhu toga vremena župnik Ladislav Forko skupio je i zapisao kajkavske pjesme u zbirci iz 1823. godine. Čini se da je neke i sam napisao, a dio je prenio iz danas izgubljene zbirke Jurja Grešića, pušćanskog župnika i svog prijatelja i rođaka. Kao svoj cilj Forko je naveo skupljanje pjesama za prijatelje, a koje će se pjevati uz vino

misa služila samo četiri puta u godini. Stoga je župnik Nikola Šišinački preselio sjedište župe u Zlatar 1699. godine, a u tome mu je uvelike pomogao dar borkovačkog posjednika Petra pl. Fodroczyja. Na njegovom selištu Kapelčakovo izgrađen je župni dvor. Novi problem predstavljala je veličina postojeće crkve, koja nije mogla primiti rastući broj župljana, zbog čega ju je župnik Juraj Bišćan dao srušiti 1751. godine. Uz nestašicu sredstava i neslaganja župljana i kolatora (patrona) oko pitanja financiranja izgradnje, nova barokna crkva završena je 1771. godine izgradnjom sjeverne kapele (sl. 6). [7] U skladu s ra zvojem mjesta bila je i želja žu pnika Ivana Gundaka da u Zlataru osnuje školu. Za školu i uzdržavanje učitelja kupio je 1666. go dine zemljište, ali na toj je točki ideja stala. U 17. stoljeću seoske škole u hrvatskim zemljama ionako su bile rijetke. Znamo da je kod crkve grof Petar Keglević imao krčmu, a i župnici su posjedovali drvenu kuću u Zlataru s istom svrhom, ali čini se da od toga nisu imali velike koristi. Plemstvo, kao i župnici, imali su regalno pravo – pravo točenja vina. [7]

Suša je 1774. godine donijela glad u zlatarski kraj, dvije godine kasnije stanovništvo je patilo od griže, a 1784. godine voda iz Rieke i Zlatarščice poplavila je cijelo polje. [7] To je gotovo sve što o Zlataru možemo saznati iz tog vremena.

SL. 7 Razglednica grada

Zlatara iz 1902., arhiv Gradske

knjižnice Zlatar

unutarnjopolitičkih problema, sklopljena je 1867. godine Austrougarska nagodba. Monarhija je njome podijeljena na austrijski i ugarski dio, pri čemu je Banska Hrvatska s Vojnom krajinom pripala ugarskom, a Dalmacija s Istrom austrijskom dijelu. Sljedeće je godine nakon burnih pregovora i nebrojenih nesuglasica, stvorena i Hrvatskougarska nagodba. Hrvatska je zadržala obilježja svoje državnosti, njome su i dalje upravljali ban i Sabor, a hrvatski jezik trebao je biti službeni u zakonodavstvu, sudstvu i upravi te školama, što su bili poslovi za koje je Sabor bio nadležan. Sva ostala područja bila su, kao zajednički poslovi, podređena ugarskom saboru u Budimpešti. Hrvatska je izgubila financijsku samostalnost, a neprestanim kršenjem Nagodbe, ugroženi su bili i hrvatski jezik i autonomni poslovi Kraljevine. [21] Nagodba u Banskoj Hrvatskoj nije izazvala preveliko oduševljenje, a možemo pretpostaviti da ni u Zlataru nije bilo pretjerano dobro primljena. Možemo tek nagađati da je i prvi zlatarski učitelj Ladislav Kutnjak otvoreno i javno iznosio svoje nezadovoljstvo novim uređenjem države jer se kao razlog njegova otpuštanja navode samo općenito politički razlozi. [7, 127. str. i 19, 11. str.]

Nagodba je, uz manje promjene, ostala na sna zi sve do raspada AustroUgarske, a neki su hrvatski političari ubrzo shvatili da će moći više učiniti za zemlju prihvate li situaciju i djeluju unutar zadanih okvira. Upravo je to učinio odvjetnik i pjesnik, preporoditelj i prvi ban pučanin Ivan Mažuranić. U razdoblju od 1873. do 1880. godine proveo je mnoge modernizacijske reforme u upravi, sudstvu, obrazovanju. [18] Novom upravnom podjelom Zlatar je u lipnju 1875. godine postao sjedište podžupanije, a uz kotarski sud dobio je i porezni ured, oružničku postaju i općinsko poglavarstvo. [7, 139. str. i 16, 28. str.]

Ovo promaknuće mjesta u upravnoj hijer

za stolom, u dobrom društvu, kako bi se njegovali bratska sloga, „horvatstvo“ i prijateljstvo. [7, 86. – 87. str.] Kao gostoljubiv domaćin iskazao se i Franjo Zaverški, župnik zlatarski od 1832. godine. Prije toga bio je kapelan u Mariji Bistrici i u veselom i gostima uvijek otvorenom župnom dvoru Ivana Krizmanića upoznao vodeće ličnosti hrvatskog narodnog preporoda. Oni su potom bili i njegovi gosti u Zlataru. [7] Naime, Ljudevit Gaj počeo je 1835. godine izdavati Novine horvatzkoslavonzkodalmatinzke i književni prilog Daniczu horvatzku, slavonzku y dalmatinzku, što se obi čno uzima kao početak narodnog preporoda. Preporodne uspjehe činilo je osnivanje čitaonica, izdavanje knjiga, standardizacija književnog jezika, osnivanje niza kulturnih i gospodarskih udruga, a ponajveći uspjeh bilo je proglašenje hrvatskog jezika službenim 1847. godine. Kada je 1848. godine u Europi izbila revolucija, na području Monarhije ona je najviše zahvatila Mađarsku. Velikomađarska ideja prijetila je da će Hrvatsku pretvoriti samo u još jednu mađarsku pokrajinu, stoga su se Hrvati za vrijeme revolucije priklonili kralju i bečkom dvoru. Barun Josip Jelačić postao je ban i poveo vojsku na gušenje revolucije u Mađarskoj. [21] (Sl. 7.)

Svoj doprinos obrani hrvatskih zemalja u tom ratu dao je i Kazimir Jelačić, vlastelin ratkovečki i kotarski predstojnik kotara Pregrada. Zabilježio je u svojoj Spomenici mnoge povijesne događaje, koji su obilježili njegov osamdesetogodišnji životni vijek. Kada je Međimurje vraćeno pod upra vu bana, među novoimenovanim činovnicima našli su se i plemići iz zlatarskih obitelji. Ladislav Kiš bio je veliki sudac, Josip Žerjav veliki sudac u Prelogu, Dragutin Herceg i Alfred Fat kotarski suci, Gabrijel Jelačić, Ljudevit Belošević, Juraj Ceboci i Mio Jurak kotarski pristavi. [16, 27. str.] Uz bok slavnoga bana borio se i barun Juraj Rukavina. [8] Nakon gušenja revolucije, novi mladi car Franjo Josip I. nametnuo je Monarhiji ustav i uveo neoapsolutizam. [21]

Habsburška Monarhija imala je sve više problema unutar svojih granica, a u vanjskoj politici sve je teže održavala status srednjoeuropske velesile. Izgubila je rat s Prusijom, predvodnicom ujedinjenja njemačkih zemalja. U ratu su sudjelovali i Zlatarščani: Juraj Katić iz Martinaca umro je u bitci kod Königrätza 1848. godine. [16] Kao posljedica poraza u vanjskoj politici i daljnjih

SL. 8. Kurija Keglević sredinom prošlog stoljeća (izvor: obitelj Varga)


ne stabilnost. Mađarska je vlada nastojala uvesti mađarski jezik kao službeni u Hrvatskoj, a postavljanje mađarskih grbova na državne zgrade 1883. godine izazvalo je nemire. U Zlataru je narod nasrnuo na podžupana Adalberta Chlupa koji je progonima i represijom pokušavao uspostaviti kontrolu nad podžupanijom, a spasio ga je odred vojnika. Njega su, u društvu državnog odvjetnika Čučkovića, u Mariji Bistrici seljaci prisilili da potpiše izjavu da nije mađaron. [16] Te je godine hrvatskim banom postao grof Karol KhuenHéderváry, sa zadatkom da u Hrvatskoj uništi opoziciju, provede mađarizaciju i potpuno ju uklopi u mađarsku državu. [21] Sužavanjem izbornog prava i izgradnjom upravnog sustava kao potporu svom režimu, uspio je marginalizirati svaku političku opoziciju. U tim promjenama Zlatar je izgubio status podžupanijskog sjedišta 1886. godine. [19]

Omraženi ban posjetio je 1888. godine Zlatar s brojnom pratnjom. Službeni doček bio je srdačan, mjesto je bilo ukrašeno zastavama, djevojčice u bijelom i učenici ukrašeni trobojnim vrpcama dočekali su bana, a učitelj i učenik Mirko Neudörffer održali su pozdravne govore. Ban je posjetio školsku zgradu i pokazao zanimanje za školsku zbirku knjiga i učila, potpisao se u ško l sku spomenicu i, unatoč lošem vremenu i debelom blatu, razgledao školski vrt. Taj zapravo vrlo ljubazan nastup nije spriječio nepoznatog atentatora da s crkvenog tornja pokuša bana pogoditi ciglom u glavu. Promašio je, ne uspjevši promijeniti tijek hrvatske povijesti, ali je barem spasio sebe tamnice izgubivši se u gomili. [19] Ban

arhijskoj ljestvici povoljno je utjecalo na njegov razvoj, što se vidi iz porasta broja župljana zlatarske župe, odnosno broja stanovnika u mjestu. Od 3801 župljana 1870. godine, pet godina kasnije broj je porastao na 4 345, odnosno broj stanovnika prema popisu stanovništva u samom Zlataru 1857. godine bio je 717, a 1880. godine 1 070. [7, 16] Novi status Zlatara utjecao je i na fizički izgled mjesta, jer su se, uz dotad prevladavajuće male drvene kuće, počele graditi zidane jednokatnice. Počeo se oblikovati i društveni život – osnovana je Narodna čitaonica, Dobrovoljno vatrogasno društvo, Učiteljsko društvo podžupanije zlatarske. Tko je bio u mogućnosti, mogao je kupovati u šest ili sedam dućana u mjestu, a trgovina se posebno razvijala uz tjedni svinjski sajam uto rkom. [16, 28. – 29. str.]

Velik problem druge polovice stoljeća bila je gospodarska kriza, koja je u Monarhiji počela 1873. godine slomom bečkih banaka, a u hrvatskim zemljama, gdje su većinu stanovnika činili seljaci, manifestirala se kao agrarna kriza. Seljaci su teško živjeli i iz drugih razloga jer, iako je kmetstvo ukinuto 1848. godine, provedba agrarne reforme i raspodjela zemlje tekli su usporeno. [18] Još jedan problem bilo je raspadanje seljačkih zadruga. U slučaju kada obitelj nije imala dovoljno novca da zakonito razdijeli zemlju među čla novima za druge, podjela se vršila potajno. Ti su procesi tako đer bili dugotrajni, stoga ne začuđuje da je obitelj Sviben u Martincima tek 1892. godine izašla pred kotarsku oblast u Zlataru sa zahtjevom za diobom zadruge. [16]

Uz ekonomsku krizu vladala je i politička

SL. 9. Zgrada zvana

“logor”, spaljena 1943. (danas

dvorište autobusnog

kolodvora), arhiv Gradske knjižnice

Zlatar

KhuenHéderváry nestao je pak s hrvatske banske stolice u nemirima 1903. godine. Spaljivanjem mađarske zastave u Zaprešiću započeo je val iskazivanja nezadovoljstva među seljacima, a ni ovog puta Zlatarščani nisu propustili pokazati svoj stav. Noću su nepoznati počinitelji razbili prozore i uništili mađarske natpise na kolodvoru u ZlatarBistrici, a u Zlataru je dinamit razbijao prozore svake večeri krajem svibnja. Neki su narodne nemire iskoristili kao izgovor za obični vandalizam te je uništen vrt učitelja Kallayja u Batini i dućan Židova Glesingera u Belcu. Vojska je stoga ponovno stigla u Zlatar uvesti red te je u mjestu ostala čitavo ljeto. Te je godine u Zlataru za narodnog zastupnika u Saboru izabran književnik Eugen Kumičić. [16, 37.–38. str.]

Početkom 20. stoljeća u hrvatskim se zemljama oblikovala nova politička struja nazvana „politikom novog kursa“. Njezini su zagovornici smatrali da je potrebno provesti reorganizaciju Mo narhije i pritom surađivati s Mađarima i Ta lijanima kako bi se zaustavio njemački prodor na Istok, a potom bi se u bližoj ili daljoj budućnosti stvorila velika južnoslavenska država. Dogovorima u Rijeci i Zadru 1905. godine stvorena je Hrvatskosrpska koalicija, koja je bila no sitelj navedene ideje, a ostvarila je relativnu većinu na izborima za Sabor 1906. godine. [21]

Tih je godina u Zlataru je osnovana tiskara Viktora Suligoja, u kojoj je Mirko pl. Pisačić 1907. godine počeo izdavati novine Hrvatska Hrvatom, kao glasilo hrvatskih radikala. Redakcija lista nalazila se u kuriji Mirka pl. Pisačića u Kaštelima, koja je prije pripadala obiteljima Labaš i Jelačić. [12] Obitelj Pisačić dala je 1882. godine sagraditi kapelicu sv. Ćirila i Metoda kao obiteljsku grobnu kapelicu [12], ali unatoč plemićkom okruženju u kojem je živio, Mirko Pisačić pokazao je u svojim novinama da naginje marksističkim ide jama. Podupirao je štrajk radnika u tvornici Zagorka u Bedekovčini koje je čak okupio u svo joj kući na radničkoj skupštini. Previranja u Čistoj stranci prava Josipa Franka, navele su da Pisačića da se odluči za vlastiti put te je osnovao Hrvatsku radničku radikalnu organizaciju, iako je i dalje zadržao naklonost prema Franku i njegovoj stranci. U posljednjim brojevima Hrvatske

Hrvatom 1909. godine, marksistička ikonografija sve je primjetnija te se na naslovnici pojavila ilustracija na kojoj radnik nosi baklju dok pozadinu

ispunjavaju tvornice. [6]Kao odgovor na izdavanje Pisačićevih novina,

pokrenut je Zlatarski tjednik kao glasilo koalicije. Obje su novine nemilice blatile svoje protivnike, naročito u predizborno vrijeme, međusobno se optužujući da su mađaroni. Osim političkih vije sti i predbacivanja, donosile su vijesti iz društvenog života Zlatara u razdoblju od 1907. do 1908., odnosno do 1909. godine. Različita društva (Gospojinsko dobrotvorno društvo, Dobrovoljno vatrogasno društvo, Hrvatski sokol) organizirala su plesove za koje se prema tadašnjem običaju plaćala ulaznica. Svi prihodi bili su namijenjeni za dobrotvorne svrhe, primjerice za siromašnu školsku djecu, ili za posebne namjene poput izgra dnje Sokolskog doma (Sokolane) u Zlataru. Većina plesova održavala se u svratištu „K lipi“ kod crkve, ali bilo je i zabava u Žerjavićevoj gostionici i u drvoredu na glavnome trgu. Vrlo su zanimljive i reklame i oglasi objavljivani najčešće na posljednjoj stranici jednih i drugih novina. Osim tiskare u kojima su se tiskale, reklamira li su se i zlatarski trgovci i gostioničari, ali i proizvodi iz drugih, posebno austrijskih dijelova Monarhije. Uspješne zabave, povremene posjete kazališnih družina, politički štrajkovi, prepirke političara, povremene krađe, nemar općinskih

SL. 10.Mlin u Zlataru, arhiv Gradske knjižnice Zlatar


Dok je rat još trajao, u Zlataru se živjelo teško, vojnici iz zlatarskog kraja borili su se na ruskom, talijanskom i srpskom tlu. [15] Kraj ratnih operacija nije donio mir stanovništvu jer je osnivanje nove države u ovom kraju bilo loše prihvaćeno. Općinski odbornici kotareva Ivanec, Klanjec, Ludbreg i Zlatar odbili su prisegnuti vjernost novom kralju, stoga je i u Zlatar stigao komesar. U čitavom Zagorju seljaci su bili nezadovoljni jer ni u novoj državi nije došlo do raspodjele ze mlje, zbog čega su napadali plemićke dvorce i kurije. Razočaranje je pojačano popisivanjem i žigosanjem stoke. Nova vlast na ove seljačke nemire odgovorila je slanjem vojnih odreda, koji su pak svojim ponašanjem dodatno dolijevali ulje na vatru. Još 1920. godine seljački nemiri potresali su stubički i zlatarski kraj, a na putu od Zlatara do Batine na izvidnicu srpske vojske otvorena je vatra. [16, 46. str.]

Stjepan Radić, koji je osnivajući Hrvatsku pučku seljačku stranku želio seljaštvo kao većinu hrvatskog naroda aktivno uključiti u politiku, postao je vođa hrvatskog pokreta u Kraljevini SHS. Ubrzo je i u Zlataru, kao i Hrvatskoj, najvažnija oporbena stranka postala Hrvatska republikanska seljačka stranka (kako se zvala od 1920. do nove promjene imena 1925. godine u Hrvatska seljačka stranka). U opoziciji se nalazila i Socijalistička radnička partija (komunista) osnovana 1919. godine, ali kako je ubrzo bila zabranjena, djelovala je u ilegali pod imenom Komunistička partija Jugoslavije. [9] Njezin član, povratnik iz Rusije Pavao Gregorić, inače rođen u Zlataru, počeo je sa širenjem komunističkih

vlasti prema uređenju središta Zlatara, tračevi gospođa iz plemićkih obitelji... O svemu tome moglo se čitati na stranicama zlatarskih novina početkom 20. stoljeća [6, 22]. Metak ispaljen iz pištolja Gavrila Principa pogodio je 28. lipnja 1914. godine austrougarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda i zadao smrtni udarac AustroUgarskoj Monarhiji, koja je potom nestala u četverogodišnjem svjetskom sukobu.

u vrtlogu ratova i politikeNa ruševinama AustroUgarske Monarhije 29. listopada 1918. godine stvorena je kratkotrajna Država Slovenaca, Hrvata i Srba. Slijedeći ideje o ujedinjenu južnoslavenskih naroda, hrvatsko je političko vodstvo bez ikakvih garancija o ravnopravnosti pristalo na ujedinjenje s Kraljevinom Srbijom u Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca. [9]

SL. 11.Seoski život

nekad, arhiv Gradske knjižnice

Zlatar

SL. 12.Autobus u Zlataru

u prvoj polovici 20. st. (izvor: obitelj

Varga)

i osnivanja koncentracijskih logora, a progonjeni su i Srbi i svi protivnici režima. [9] Nakon što je seljačka zaštita u Zlataru razoružala jugoslavensku vojsku, u mjesto su pristigli Nijemci i vojska NDH. [15] Razvojem ratnih događaja postalo je jasno da će partizani pokušati preuzti Zlatar. Partizani su na području cijele Jugoslavije počeli širiti područja pod svojom kontrolom, a u Jajcu na drugom zasjedanju Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije 29. i 30. studenog 1943. godine proglašena je nova, komunistička Jugoslavija. Hrvatska je formalno postala njenim dijelom na trećem zasjedanju Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske 8. i 9. svibnja 1944. u Topuskom, gdje je ZAVNOH proglašen vrhovnim zakonodavnim i izvršnim predstavničkim tijelom državne vlasti u Hrvatskoj. [9]

U listopadu 1943. godine kod Gornje Selnice osnovan je Drugi zagorski partizanski odred, a te jeseni partizani su zauzeli mnoga mjesta u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Žestoku borbu za Zlatar za počela je partizanska XVII. udarna bri gada 21. listopada 1943. godine. U Zlataru se nalazilo dvjestotinjak vojnika, njemački su bili smješteni u Sokolani, a pripadnici oružanih snaga NDH u zgradi Štedionice (na mjestu današnjeg autobu

ideja. On je kao liječnik 1924. godine boravio na Krku zbog suzbijanja malarije, gdje je nastavio širiti komunizam, a u Kraljevici je sljedeće godine upoznao Josipa Broza Tita, budućeg doživotnog jugoslavenskog predsjednika. Kasnije je sudjelovao u organiziranju partizanskog otpora u Slavoniji i Moslavini. [16]

Nakon atentata na zastupnike Seljačkodemo kratske koalicije u beogradskoj skupštini 1928. godine, od čijih je posljedica Radić izgubio život, kralj Aleksandar Karađorđević uveo je tzv. šestosječansku diktaturu. [9] Unatoč nemirnoj situaciji u zemlji, kralju je 1931. godine prilikom posjeta Zagorju priređen svečan doček. Na želje zničkoj postaji ZlatarBistrica seljak Janko Hitrec, porijeklom iz Martinaca Zlatarskih i pre dak književnika Hrvoja Hitreca, održao je po zdravni govor i iznio potrebe stanovništva zlatarskog kraja. [24]

Tri godine kasnije kralj Aleksandar ubijen je u atentatu u Marseillesu, a regent Pavle Karađorđević zavladao je u ime maloljetnog kralja Petra. [9] U Zlataru je Mirko Sviben 1937. godine postao načelnik te je, prkoseći vlastima, izvjesio hrvatsku zastavu na općinsku zgradu i uklonio dvopismeni ćirilskolatinični natpis s nje. [14] Tih godina neosporni pobjednici na izborima u zlatarskom kraju i čitavom Zagorju bili su kandidati Hrvatske seljačke stranke. [15] Dvije godine kasnije, neposredno pred početak Drugog svjetskog rata, proglašena je Banovina Hrvatska kao posljedica dogovora predsjednika vlade Dragiše Cvjetkovića i vođe HSSa Vladka Mačeka. Bio je to zakašnjeli pokušaj rješavanja hrvatskog pitanja u Jugoslaviji jer se rat već osjećao u zraku. [9] Stoga su i zlatarski vatrogasci počeli obuku za intervencije nakon zračnih napada. [16]

U travanjskom ratu 1941. godine demoralizirana jugoslavenska vojska jedva da je pružila otpor njemačkim snagama. Osim njih i talijanskih okupacijskih snaga, na tlu novoproglašene Nezavisne Države Hrvatske borile su se još i nje zine oružane snage, partizanski odredi pod vodstvom KPJ i četnici. Nova država s jedne je strane odražavala težnju Hrvata za nezavisnom državom, ali zapravo su Nijemci i Talijani podijelili NDH na okupacijske zone, a ubrzo nakon što je Ustaški pokret s Antom Pavelićem na čelu preuzeo vlast, proglašeni su i rasistički zakoni po uzoru na nacističke. To je dovelo do progona Židova i Roma

SL. 13. Pogled na župnu crkvu u Zlataru iz dvorišta kurije Keglević (izvor: obitelj Varga)


stanovnika. Zlatar je priklju čen na Zagorski vodovod, asfaltirane su ceste, orga nizirala se zdravstvena zaštita, pokrenuta je proizvodnja u zadrugama i kasnije tvornica ma. [16, 64., 77. – 84. i 85. – 87. str.] Narodno sveučilište, koje danas nosi ime Pučko otvoreno učilište Jurja Žerjavića, Zlatarščanina, svećenika u Mariji Bistrici i velikog dobrotvora, osnovano je 1963. godine. Uslijedilo je osnivanje Kulturno prosvjetnog društva Zlatarjeve 1969. godine, Dani kajkavske riječi odvijaju se od 1970. godine, otvorena je Galerija izvorne umjetnosti. [19] Broj stanovnika porastao je s 1650 1971. godine na 2668 1981. godine, iako ovo povećanje uključuje i Martince i dio Borkovca pripojene Zlataru 1979. godine. Zahvaljujući tome, Zlatar je 1983. godine proglašen naseljem gradskog tipa, što je bio uvod u proglašenje mjesta gradom deset godina kasnije. [16]

No prije toga, padom Berlinskog zida simbolično je srušen i komunistički sustav u Europi pa tako i Jugoslaviji. Demokratske promjene u zemlji omogućile su raspisivanje referenduma na kojem su građani SR Hrvatske odlučili da žele samostalnu državu. Srpski politički i vojni krugovi nisu željeli raspad Jugoslavije te je izvršena agresija na Hrvatsku. [9] U Domovinskom ratu branitelji iz zlatarskog kraja sudjelovali su od početka, a najprije su na krizna područja upućeni pripadnici Policijske postaje Zlatar Bistrica. Početkom srpnja 1991. godine ustrojena je 103. brigada Hrvatske vojske „R“ (rezervista), koja je ujesen upućena na karlovačko područje. Jedna satnija 3. bojne 103. brigade ušla je u sastav Taktičke grupe 103. brigade i u lipnju 1992. upućena je na sinjsko drniško ratište i zatim slavonskobrodsko posavsko ratište. Mladići iz zlatarskog kraja borili su se i u sastavu drugih jedinica Hrvatske vojske, ponajviše 1. i 7. gardijskoj brigadi, baš kao i policijski specijalci. Zlatarščani su doprinijeli i konačnom oslobođenju Hrvatske postignutom u akcijama „Bljesak“ i „Oluja“. [3]

Na prvim demokratskim izborima u Hrvatskoj u travnju 1991. godine pobijedila je Hrvatska demokratska zajednica, a u Zlataru je kao zastupnik Vijeća općina izabran Kazimir Sviben. Sljedeće godine sjedište općine vraćeno je u Zlatar, a ponovno je otvorena i knjižnica. Status grada Zlatar je dobio saborskom odlukom 29. prosinca 1992. godine. Prvim gradonačelnikom po stao je Stjepan Škof, a prvi predsjednik Gradskog

snog kolodvora). Iz Zagreba su dobivali podršku iz zraka i tenkova. Bombe su padale po tada rubnim dijelovima mjesta uz Rieku pa su tako stradali i rubni dijelovi sela Martinci. Borba je trajala dva dana i mnoge su kuće izgorjele. Pa rtizani su nakratko ušli u Zlatar, ali ga tada nisu mogli zadržati. [3] Nijemci su potom izveli osvetnički pohod po Zlataru, ubili šestero civila i spalili Vatrogasni dom. [16]

Potom je Zlatar jače utvrđen bunkerima i rovovima jer se očekivalo još bitaka. Vojna posada pod zapovjedništvom Miroslava Kopjara smjestila se u župnom dvoru, a ovog je puta brojila 250 – 300 vojnika. Partizani su pokušali stegnuti obruč oko Zlatara noću 6. siječnja 1944. godine, ali nisu se uspjeli probiti do župnog dvora. U tome ih je spriječila strojnica postavljena u tornju crkve. Partizani su ju htjeli minirati, ali joj se nisu uspjeli približiti. Na kraju su se morali povući 9. siječnja. Sljedećih godinu dana za Zlatar nije bilo izravnih borbi, ali ih je bilo u Belcu, Maču, Mihovljanu i Hrašćini. Zlatarska bojna napustila je mjesto 9. svibnja 1945. godine i krenula u Austriju s namjerom da se preda snagama zapadnih saveznika [3], poput ostalih vojnika NDH i civila koji nisu željeli prihvatiti komunističku vlast. Angloameričke snage predale su ih Narodnooslobodilačkoj armiji, koja ih je potom, mučeći i ubijajući, odvela natrag u Jugoslaviju. Tako je započela osveta pobjednika, tzv. „križni put“. [9] Na temelju dokumentacije dostupne 1996. godine broj žrtava zlatarskog kraja poginulih za vrijeme rata iznosi 301 osobu, a nakon rata 390 osoba. [3]

Zbog događaju u ratu, Zlatar je 1955. godi ne izgubio status kotarskog središta, a 1962. prestao je biti općinsko središte. Ipak, zadržao je status gospodarskog, kulturnog i obrazovnog središta kraja. Kao i u ostatku zemlje, došlo je i do pozitivnih promjena i poboljšanja uvjeta života njegovih

SL 14 Vožnja kolima na

početku 20. st., (vlasnik Lucija

Grobolšek)

vije ća Vidislav Kiš Šaulovečki. [14] Sljedećih go di na počeo je emitirati Radio Zlatar, sjedište županijskog suda određeno je u Zlataru, tekstilna tvornica SKIM zapala je u tranzicijske teškoće i prestala s radom, predsjednik Tuđman posjetio je grad, otvorena je Srednja škola. [14]

Od 1. srpnja 2013. godine, Zlatar je dočekao primanje Hrvatske, kao dvadesetosme članice, u Europsku uniju. Zlatar, kao što pokazuje njegova bogata prošlost, duboko je ukorijenjen u europsku kulturu i povijest. Nadajmo se da će i u budućnosti Zlatarščani uspijevati prevladati poteškoće koje

im pod noge baci kotač povijesti i osigurati sebi i svome gradu mirnu i sretnu budućnost.

SL 15. Smotra sokolaša (iza današnje kino-dvorane), arhiv Gradske knjižnice Zlatar

[1] Stanko Andrić, Južna Panonija u doba velike seobe naroda, Scrinia Slavonica, 2, 2002.

[2] Neven Budak, Tomislav Raukar, Hrvatska povijest srednjeg vijeka, Zagreb, 2006.

[3] Željko Ceboci, Vlado Hajnić, Kazimir Sviben i dr., Žrtve zlatarskog kraja u temeljima hrvatske slobode, Zlatar, 2000.

[4] Krešimir Filipec, Arheološka nalazišta i nalazi na području grada Zlatara, Hrvatsko Zagorje, XIV, 2008.

[5] Marina Hoti, Sisak u antičkim izvorima, Opuscula archaeologica, 16, 1992.

[6] Hrvatska Hrvatom, 1907. – 1909.[7] Vjekoslav Noršić, Zvonimir Kurečić, Povijest

župe Uznesenja Blažene Djevice Marije, Zlatar, 1994.

[8] Mladen Obad – Šćitaroci, Dvorci i perivoji Hrvatskog zagorja, Zagreb, 1993.

[9] Ivo Perić (ur.), Povijest hrvatskog naroda. Od 1918. do danas, Zagreb, 2007.

[10] Hrvoje Petrić, O preseljavanju odbjeglih kemtova u Varaždinski generalat, Historia Varasdiensis, 1, 2011.

[11] Danica Pinterović, Mursa i njeno područje u antičko doba, Osijek, 1978.

[12] Reberski, Ivanka (ur.), Krapinsko – Zagorska županija. Sakralna arhitektura s inventarom. Feudalna arhitektura. Spomen obilježja, Umjetnička topografija Hrvatske, knj. 4, Zagreb, 2008.

[13] Kazimir Sviben, Iz razlikovne gramatke Osnovne škole Zlatar, Suvremena metodika nastave hrvatskog ili srpskog jezika, 1, 1978.

[14] Kazimir Sviben, Kratak pregled povijesti Zlatar, rukopis

[15] Kazimir Sviben, Zlatarski kraj (kroz prošlost i sadašnjost), Hrvatsko zagorje, 2, 2 (1995.)

[16] Mirko Sviben (ur.), Zlatar nekad i danas, Zlatar, 1987.[17] Đuro Szabo, Spomenici kotara Krapine i Zlatar,

Vjesnik hrvatskoga arheološkoga društva, knj. XIII., Zagreb, 1914.

[18] Jaroslav Šidak, Mirjana Gross, Ljubo Karaman, Dragovan Šepić, Povijest hrvatskog naroda 1860. – 1914., Zagreb, 1968.

[19] Emil Šredl, Zlatarsko pučko školstvo, Zlatar, 1992.

[20] Željko Tomičić, Panonski Periplus. Arheološka topografija kontinentalne Hrvatske, Zagreb, 1999

[21] Mirko Valentić, Lovorka Čoralić (ur.), Povijest Hrvata. Od kraja 15. st. do kraja Prvoga svjetskog rata, Zagreb, 2005.

[22] Zlatarski tjednik, 1907. – 1908.[23] http://www.ffzg.unizg.hr/arheo/srednjovjekov

na/index.php?Arg0=stranica&Arg1=lobormajkabozja gorska&Arg2=67, dostupno 15. 8. 2013.

[24] http://www.rodoslovlje.hr/istaknutavijest/jankohitrecikraljaleksandarostociivinu, dostupno 15. 8. 2013.

39

GEOGRAFSKA IDEMOGRAFSKAOBILJEŽJA GRADA ZLATARA MARTINA ŠPOLJAR

Grad Zlatar u suvremenoj administrativnoteritorijalnoj podjeli Republike Hrvatske predstavlja jednu od 32 jedinice lokalne samo u prave u Krapinskozagorskoj županiji [33]. Jedan je od njezinih 7 upravnih gradova, ali jedini sa statusom grada u sjeveroistočnom dijelu Krapinskozagorske županije (sl. 1.). Obuhvaća 19 naselja (Belec, Borkovec, Cetinovec, Donja Batina, Donja Selnica, Ervenik Zlatarski, Gornja Batina, Gornja Selnica, Juranščina, Ladislavec, Martinščina, Petruševec, Ratkovec, Repno, Ščrbinec, Vižanovec, Završje Belečko, Zlatar i Znož) od kojih je Zlatar upravno središte, Belec manje lokalno središte, dok se Martinščina i Donja Batina, svojim funkcijama, nameću kao potencijalna lokalna središta (sl. 3.).

geografski smještaj i položajGrad Zlatar nalazi se u sjeveroistočnom dijelu Krapinsko zagorske županije. Prostire se unutar okvirnih koordinata 46° 11 – 46° 03 sjeverne geografske širine i 16° 03 – 16° 10 istočne geografske dužine, a baš kao i cijelo Hrvatsko zagorje, smješten je na dodiru Alpa, unutrašnjih Dinarida i Panonske nizine [7]. Graniči s pet općina u Krapinskozagorskoj županiji (Budinščina, Konjščina, Lobor, Mače i ZlatarBistrica) i s gradom Ivancom u Varaždinskoj županiji.

Zauzeo je središnji položaj između dvaju velikih središta, Zagreba i Varaždina. Takav položaj i relativna blizina spomenutim gradovima može se smatrati njegovom prednošću, ali i nedosta

tkom jer se upravo zbog navedenih razloga nije uspio razviti u veće urbano središte. Također, zbog geomorfoloških značajki i historijskogeografskog razvoja, područje grada Zlatara zaobilaze važnije prometnice (autoceste A2 i A4), osim državne ceste D29 koja spaja istočni dio Zagreba s jugozapadnim dijelom Varaždinske županije. Zaobilazi ga i željeznička pruga Zagreb – Varaždin koja prolazi teritorijem triju susjednih općina (ZlatarBistrica, Konjščina, Budinščina) (sl. 2.).

prirodna i društvena geografska obilježjaPrirodna i društvena geografska obilježja Grada Zlatara djelomično su uvjetovana njegovim smještajem i položajem. Smještaj u prigo rju Ivanščice, podno njenih južnih obronaka, morfološki je determinirao njegov prostor. Brežuljkasti predio karakterističan za Hrvatsko zagorje zauzima više od polovice njegove površine dok mali najsjeverniji dio zauzima gorsko područje Ivanščice s najvišim istoimenim vrhom (1 061 m) (sl. 4.), a dio dolina rijeka Zlatarščice i Reke (182 m) te nekoliko dolina lokalnih potoka. Za površinom relativno malo područje, ima prilično razvijenu hidrografsku mrežu. Četiri su glavna vodotoka: Selnica, Batina, Zlatarščica i Reka koji se spajaju u jedan vodotok 2 km nizvodno od naselja Zlatar. Svi su vodotoci desni pritoci rijeke Krapine [11] i zajedno pripadaju porječju Save i crnomorskom slivu.

Uz vodotoke prevladavaju pleistocenski pi

40 41Geografska i demografska obilježja grada ZlataraZLATNI BREGI I LJUDI SA SNJEŽNE STRANE IVANŠČICE

SL. 2. Geografski položaj grada Zlatara [27]

SL. 1. Jedinice lokalne

samouprave Krapinsko-

zagorske županije i naselja grada

Zlatara [27]

Naime, prema Prostornom planu uređenja Grada Zlatara 2005. godine, šume na prostoru grada Zlatara zauzimaju oko 36 % ukupne površine, a prisutne su zajednice hrasta kitnjaka, običnog i crnog graba, hrasta medunca, jele, javora, običnog jasena te rijetko zajednice tise i lipe. Ostatak je prekriven livadama, a veći je dio kultiviran i zasađen vinogradima, voćnjacima, kukuruzom, pšenicom te povrtnim i drugim kulturama.

Uzgoju navedenih kultura pogoduje umjereno topla vlažna klima s toplim ljetom (Cfb) karakteristična za Hrvatsko zagorje i većinu

je sci, šljunci i erozijski nanosi [23]. Glavnina gorskog predjela Ivanščice izgrađena je od gornjotrijaskih vapnenaca i dolomita, a mjestimice su otkrivene i karbonske naslage dok su u temeljnom dijelu rašireni oligocenski slatkovodni pješčenjaci, pijesci i lapori [7]. Obronke podno Ivanščice pak grade pliocenske i kvartarne taložine (vapnenasti, glinasti i pjeskoviti lapori, pijesci i pješčenjaci). [1] Uzevši u obzir geomorfološke značajke uz lapore, pijeske i pješčenjake, prevladavaju smeđa, kisela i podzolasta, a mjestimice se pojavljuju i močvarna tla [23]. Velik dio tala prekriven je šumama.

SL. 3. Naselja grada Zlatara i susjedne jedinice lokalne samouprave [27]


kontinentalnog dijela Hrvatske. Ljeta su umjereno topla i kišovita, a zime umjereno hladne. Prosječne temperature kreću se od oko 1 °C u siječnju do oko 21 °C u srpnju (1931. 1960. godine). [7] Na Ivanščici su temperature nešto niže pa, primjerice, prosječna temperatura u srpnju iznosi oko 16 °C. Prosječna godišnja temperatura kreće se između 11 i 12 °C. [21] Padalina ima kroz cijelu godinu, a nešto više od mjesečnog prosjeka imaju ljetni mjeseci (tab. 1.).

Ukupna količina padalina godišnje obično se kreće između 800 i 900 mm u naseljima te između 1 100 i 1 300 mm u gorskom predjelu.

društveno geografska obilježjaGeografski položaj grada Zlatara, odnosno zaobilazak autocesta i željeznice utjecao je na naseljenost i razvoj. U usporedbi s prometno važnijim područjima Krapinskozagorske županije (Zabok, Krapina, Sveti Križ Začretje, Bedekovčina, ZlatarBistrica), Zlatar trenutačno gospodarski prilično zaostaje u razvoju. Posljedica, ali ujedno i razlog zaostajanja, jest demografski osiromašen prostor čiji se pak uzrok djelomično krije u ur

banizaciji neznatno udaljenih povijesnih središta, Zagreba i Varaždina, gdje su mnogi Zlatarščani našli posao i svoj novi dom. Stagnaciji razvoja pogodovala je i prilično dinamična struktura reljefa zbog koje su naselja raštrkana i s brojnim zaseocima što je nekad više, iako danas manje, otežavalo okupljanje i komunikaciju stanovništva.

No, bez obzira na ograničenja, neka su naselja razvila određene funkcije, što bi trebalo pripisati historijskogeografskom razvoju i povijesnim prilikama, a vrlo vjerojatno i samom upravljanju gradom. Prije svega, to je Zlatar kao jedino gradsko naselje, ali i šire regije, koje se kroz posljednja dva stoljeća istinski nametnulo kao upravno, administrativno, kulturno, obrazovno, zdrav stveno, trgovačko i sudsko središte, a svakako treba spomenuti i Belec kao manje lokalno središte zbog svojih funkcija i kulturnopovijesnih vrijednosti. Također, prema određenim funkcijama mogu se istaknuti i naselja Donja Batina i Martinščina.

Premda se struktura zaposlenih po sektorima djelatnosti znatno izmijenila u zadnjih tridesetak godina, cijelo je Zagorje, a time i zlatarski kraj, još uvijek tradicijski vezano za poljoprivrednu polikulturnu proizvodnju [7]. U fizionomskom smislu izmjenjuju se pašnjaci, livade, oranice, vi

SL. 4. Zlatarski krajolik

[24]

turizam Hrvatskog zagorja te loše upravljanje u suvremenim prilikama. Zaostajanju u razvoju pogodovala je i politička i gospodarska situacija u Hrvatskoj, nepostojanje adekvatne populacij ske politike na svim razinama, a problem u samom razvoju, uz negativne demografske procese, predstavlja i relativna neaktivnost stanovništva, posebno mlađe populacije koje je sve manje. Negativni demografski procesi jasno se očituju i vidljivi su u prostoru, što pokazuje i sam razmještaj stanovništva.

razmještaj stanovništvaSuvremeni prostorni razmještaj stanovništva i gustoća naseljenosti grada Zlatara izravna

nogradi, voćnjaci, gajevi i povrtnjaci. Dijeljenjem obiteljskih zadruga uslijed velikog priraštaja stanovništva sredinom 20. stoljeća došlo je do pulverizacije, odnosno usitnjenja čestica posjeda te danas u naseljima prevladavaju mali posjedi (sl. 5.), a mnogi od njih su nepravilnih oblika. Usitnjenost posjeda danas je veliki problem za razvoj modernih oblika poljoprivrede.

U ovom trenutku, glavnina infrastrukture postoji na cijelom gradskom području, no ona je uglavnom stara, dotrajala ili oštećena. Većina cesta jest asfaltirana, ali mnoge su dionice još uvijek presvučene onim prvim slojem asfalta povučenim prije 30 – 50 godina. Rasvjeta je u pravilu uvedena u područjima veće koncentracije kućanstava, a vodovodna mreža razvijena je i dostupna svim kućanstvima. Na gradskom području djeluje jedan javni i 9 lokalnih vodovoda, a neka kućanstva još uvijek koriste i bunare kao izvore pitke vode. Najbolje su uređene električna i telekomunikacijska mreža, a najveći problem predstavlja sustav odvodnje koji je uređen samo u središnjem dijelu naselja Zlatar, a djelomično u Belcu i ostalim naseljima. Neka kućanstva nemaju ni uređene sabirne jame pa otpadne vode nepročišćene odlaze u prirodu.

osnovne demografske značajke i funkcionalna organizacijaHrvatski znanstvenici i istraživači već dulje razdoblje, a posebno posljednjih 20 godina, upozoravaju na negativna demografska kretanja i demografsku polarizaciju na prostoru Republike Hrvatske. [28] [2][32][35][34][29][5][6] Identične ili vrlo slične prilike snašle su i prostor Hrvatskog zagorja, odnosno Krapinskozagorske županije, a time i grad Zlatar. Navedene prostore duži vremenski period obilježava trend izrazite depopulacije, emigracije i senilizacije stanovništva, a uz negativne demografske prilike, prisutno je

i zaostajanje u razvoju. Glavni uzroci opisanih prilika sigurno su geografski položaj (između Zagreba i Varaždina), historijskogeografski razvoj, tradicionalna usmjerenost Zagoraca na poljoprivredu i rascjepkanost poljoprivrednih čestica, dok je na razvoj grada Zlatara još utjecao i zaobilazak željezničke pruge i autoceste, nepostojanje termalnih izvora karakterističnih za

TAB. 1. Godišnji hod padalina u Zlataru 1931. – 1960. godine (u mm) [7]

Meteo.

postaja

Nad. visina

(m)

I II III IV V VI VII VIII X X XI XII

Ukupno

(god)

Zlatar 181 49 46 40 68 86 102 90 76 78 92 80 64 871

SL. 5. Usitnjenost poljo-privrednih čestica [24]


su posljedica historijskogeografskog razvoja, teritorijalnog oblika i suvremenih društvenih procesa. Prema službenim rezultatima Popisa stanovništva, kućanstva i stanova 2011. godine, u gradu Zlataru na površini od 76,06 km2 [26] živi 6 096 stanovnika ili 4,6 % stanovništva Krapinskozagorske županije. Od jedinica lokalne samouprave u Krapinskozagorskoj županiji, najveći broj stanovnika imao je grad Krapina s 12 480 stanovnika što je činilo 9,39 % ukupnog stanovništva Krapinskozagorske županije, a najmanji broj stanovnika općina Zagorska Sela s 996 stanovnika ili 0,75 % ukupnog stanovništva Krapinskozagorske županije. Prema istim podacima, prosječna gustoća naseljenosti grada Zlatara iznosila je 80,15 st/km2, što je manje od prosječne gustoće naseljenosti Krapinskozagorske županije (108,55 st/km2) i nešto više od prosječne gustoće naseljenosti Republike Hrvatske (75,71 st/km2).

Spuštanjem na razinu naselja primijećena je neravnomjerna naseljenost (sl. 6.) kao rezultat historijskogeografskog razvoja i suvremenih prostornih procesa. Površinom najveće i najgušće naseljeno naselje jest Zlatar (P = 12,9 km2, G = 225,27 st/km2). Najmanje je naselje Cetinovec s površinom od svega 0,59 km2, ali s gustoćom naseljenosti od 217,19 st/km2, dok je najrjeđe na seljeno naselje Ščrbinec s gustoćom naseljenosti od svega 7,41 st/km2, a ujedno je i naselje s najmanjim brojem stanovnika. Izražena je polarizacija

naseljenosti, odnosno izrazita koncentracije stanovništva u upravnom središtu. Naime, naselje s najmanjim brojem stanovnika jest Ščrbinec (11 stanovnika, 2011. godine) koji čini svega 0,18 % stanovništva grada Zlatara, a naselje s najvećim brojem, ujedno i gradsko središte, jest Zlatar (2906 stanovnika, 2011. godine) koji čini čak 47,67 % stanovništva grada Zlatara [19]. Raspon varijacije broja stanovnika između ta dva naselja iznosi 2 895 stanovnika, a između sljedećeg najvećeg (Martinščina, 375 stanovnika) i najmanjeg naselja raspon iznosi samo 364 stanovnika. Uspoređujući Zlatar s drugim najvećim naseljem (Martinščina), raspon varijacije opet je značajan i iznosi 2 531 stanovnika. Ukupan broj stanovnika 18 naselja (bez Zlatara) jest 3 190 ili 52,33 % stanovništva grada Zlatara, dok gotovo isti udio stanovnika ima samo središte (47,67 %) (tab. 2.).

Takav razmještaj stanovništva posljedica je jačanja centralnih funkcija Zlatara kao općinskog središta od 1970ih čime je privučen dio stanovništva okolnih naselja i pojačana emigracija stanovništva perifernih naselja, ponajprije u Zagreb. Polarizacija, odnosno neravnomjerna naseljenost sve je izraženija nakon 1953. godine (sl. 7.). Također, ovakav razmještaj djelomično je uvjetovan položajem važnijih prometnih pravaca, državnim cestama D24 i D29 (ili njihovim ograncima) koje prolaze naseljima Zlatar (225,27 st/km2), Cetinovec (217,19 st/km2), Borkovec (120,17

TAB. 2. Naselja grada Zlatara prema Popisu stanovništva 2011. godine [19]

Broj stanovnika

Naselja Stanovništvo

Broj Udio (%) Kum % Broj Udio (%) Kum %

0 – 100 4 21,05 21,05 132 2,17 2,17

100 – 200 7 36,84 57,89 1058 17,36 19,53

200 – 300 4 21,05 78,94 895 14,68 34,21

300 – 400 3 15,79 94,73 1105 18,13 52,33

> 400 1 5,26 100,00 2906 47,67 100,00

UKUPNO 19 100,00 − 6096 100,00 −

SL 6 Gustoća naseljeno-sti po naseljima 2011. godine [19][26]

SL. 7. Koncentracija stanovništva grada Zlatara 1953., 1981. i 2011. godine [4][19][26]


SL. 8. Promjena udjela

stanovništva grada Zlatara po

skupinama naselja prema veličini od

1948. do 2011. godine [4][19]

SL. 9. Naselja Grada

Zlatara prema broju stanovnika i površini

2011. godine [4][19]

SL. 10. Naselja Grada Zlatara prema broju stanovnika i površini 2011. godine (bez Zlatara) [4][19]

SL. 11. Naselja grada Zlatara prema gustoći naseljenosti 2011. godine (bez Zlatara) [4][19]


SL. 12. Naselja grada

Zlatara prema broju stanovnika 2011.

godine [19]

SL. 13. Udio stanovništva

grada Zlatara prema rangu po naseljima 1953., 1981. i 2011.

godine [4][19]

SL. 14. Naselja grada Zlatara prema broju stanovnika 1953. godine [4]

SL. 15. Naselja grada Zlatara prema broju stanovnika 1981. godine [4]


st/km2), Belec (133,10 st/km2), Gornja Batina (99,04 st/km2) i Završje Belečko (87,95 st/km2).

Prosječan broj stanovnika naselja, ako se u obzir uzmu sva naselja grada Zlatara, jest 321 stanovnik, a ako se izuzme Zlatar kao najveće naselje, tada prosječan broj stanovnika na selja iznosi svega 177 stanovnika iz čega se može zaključiti da na prostoru grada Zlatara prevladavaju mala naselja što jest i glavno obilježje Hrvatskog zagorja. U prilog tome ide podatak da je 18 od 19 (94,73 %) naselja veličine do 400 stanovnika, a od toga čak njih 11 (57,89 %) ima manje od 200 stanovnika te zbog nedovoljnog broja stanovnika nemaju potencijala za jače funkci je i aktivnosti. Udio stanovništva naselja iznad 600 stanovnika u razdoblju od 1948. do 2011. godine gotovo se konstantno kretao oko 50 %, a udio stanovništva ostalih razreda s vremenom se značajnije mijenjao (sl. 8.). Posebno je izražen porast udjela stanovništva u naseljima kategorije 0 – 200 stanovnika (ujedno i broj takvih naselja). Veći broj naselja u toj kategoriji uzrokovan je dugotrajnom depopulacijom stanovništva većih naselja.

Gledajući općenito, prostorom grada Zlatara dominiraju većinom površinom manja naselja (do 4 km2) s malim brojem stanovnika. Nekoliko je naselja s relativno većom površinom, ali s malim brojem stanovnika (Juranščina, Donja Batina, Gornja Selnica i Martinščina), dok naselja s ma

lom površinom i većim brojem stanovnika nema. Najveće naselje površinom i brojem stanovnika jest Zlatar, a i gustoća naseljenosti daleko mu je iznad prosjeka (224,81 st/km2) (sl. 9.).

Izbaci li se Zlatar iz skupine naselja, ukupna površina naselja iznosi 63,16 km2, a broj stanovnika na toj površini jest 3 190 što daje prosječnu gustoću naseljenosti 50,51 st/km2. Polovica je naselja ispod tog prosjeka, a polovica naselja iznad prosjeka (sl. 10.). Od 18 naselja, njih su tri gustoće naseljenosti ispod 25 st/km2, šest ih je između 25 i 50 st/km2, šest između 50 i 100 st/km2, dva su između 100 i 200 st/km2 i jedno je naselje iznad 200 st/km2 (Cetinovec, 215,25 st/km2) (sl. 11.).

Primijećena polarizacija naseljenosti (sl. 12.) započela je nakon Drugoga svjetskog rata, uzrokovana procesima deagrarizacije, deruralizacije i industrijalizacije te urbanizacije. Razvoj Zagreba i (manje) Varaždina, najviše kao središta funkcije rada, uvjetovao je emigraciju lokalnog stanovništva, a proces odlaska stanovništva bio je intenzivniji zbog njihove relativne blizine i prometne dostupnosti. Nakon 1953. godine rastao je jedino broj stanovnika Zlatara kao upravnog središta, dok su ostala naselja zahvaćena depopulacijom te se broj stanovnika u njima više od pola stoljeća konstantno smanjuje, s tim da je proces iz godine u godinu sve intenzivniji te je 2011. godine polarizacija najočitija (sl. 13.).

Usporedbom naselja prema broju stanovnika

SL. 16. Naselja Grada

Zlatara prema broju stanovnika 2011.

godine [19]

naselja (sl. 18.). To je razdoblje kada se Zagreb i Varaždin sporije razvijaju te još uvijek nemaju visok stupanj centraliteta kao što je to slučaj danas, a Zlatar je podžupansko i kotarsko središte. U tom razdoblju Zlatar bilježi najintenzivniji rast ukupnog broja stanovnika i to između 1869. i 1880. godine (sl. 18.), baš kada dobiva najvišu funkciju u svojem historijskogeografskom razvoju, funkciju podžupanijskog središta.

Drugo razdoblje, od 1910. do 1961. godine, razdoblje je dvaju svjetskih ratova i prilično burno razdoblje. Obilježeno je oscilacijama u ukupnom kretanju, ali i stagnacijom rasta stanovništva (sl. 17.). U ovom su razdoblju zabilježena dva pada ukupnog broja stanovnika i Zlatara i ostalih naselja, i to između 1910. i 1921. godine te još intenzivniji pad između 1953. i 1961. godine (sl. 18.). Oba pada broja stanovnika izravna su posljedica Prvog i Drugog svjetskog rata te žestokih borbi ustaša i partizana na ovim prostorima. Između ratova (1921. – 1948. godine) zabilježen je porast broja stanovnika grada Zlatara i ostalih naselja kao prirodna kompenzacija ratom izgubljenog stanovništva s time da je rast broja stanovnika Zlatara bio manje intenzivan u razdoblju 1921. – 1931. godine, a 1931. – 1948. godine bilježio je pad broja stanovnika, uzrokovan zatvaranjem obližnjih rudnika ugljena i ostalim gospodarskim neprilikama. Obrnuta situacija zapažena je u razdoblju između 1948. i 1953. godine kada

1953., 1981. i 2011. godine (sl. 14. – 16.) jasno je vidljiva koncentracija stanovništva u naselju Zlatar čiji je broj stanovnika u razdoblju od 1953. do 2011. narastao sa 2 425 na 2 906, dok je broj stanovnika ostalih naselja konstantno padao s malim izmjenama u poretku. Naselja s najmanje stanovnika u usporednim su godinama Ščrbinec, Znož i Završje Belečko, a s najviše stanovnika (isključivši Zlatar) Martinščina, Donja Batina i Belec. Najveći pad broja stanovnika bilježi Ervenik Zlatarski, premda je isto naselje 1992. podijeljeno između grada Zlatara i općine ZlatarBistrice te je površinski manji dio pripao gradu Zlataru, trend značajnog smanjenja broja stanovnika primjećuje se i 1981. godine kada je još uvijek bio jedno naselje unutar jedne općine.

ukupno i opće kretanje stanovništvaUkupno je kretanje stanovništva grada Zlatara, odnosno Zlatara i ostalih naselja, kroz promatrano razdoblje bilo pod utjecajem različitih faktora. Od početka suvremenog praćenja popisa, ukupno kretanje stanovništva grada Zlatara može se podijeliti u tri povijesna razdoblja. U prvom razdoblju, od 1857. do 1910. godine bilježi se kontinuirani rast ukupnog broja stanovnika grada Zlatara (sl. 17.) uvjetovan naglim rastom broja stanovnika Zlatara, ali i ostalih (izrazito ruralnih)

SL. 17. Ukupno kretanje stanovništva grada Zlatara, Zlatara i ostalih naselja 1857. - 2011. godine [4][19]


SL. 18. Ukupno kretanje

stanovništva grada Zlatara,

Zlatara i ostalih na-selja 1857.

– 2011. godine (lančani indeks)

[4][19]

SL. 19. Ukupno kretanje

stanovništva grada Zlatara,

Zlatara, ostalih naselja, Krapi-nsko-zagorske

županije i Repu-blike Hrvatske

1857. – 2011. (indeks na stalnoj

bazi) [4][19]

ostala naselja gube stanovništvo, a stanovništvo Zlatara raste. Kao posljedica takvog kretanja može se u obzir uzeti početak trenda napuštanja poljoprivrede i sela te tim procesima uzrokovana emigracija stanovništva u industrijski razvijenija središta, većinom Zagreb ili Varaždin, ali i Zlatar kao područno središte.

Procesi deagrarizacije i deruralizacije uzeli su maha u posljednjem povijesnom razdoblju (od 1961. godine), a najintenzivniji su bili u popisnom razdoblju između 1971. i 1981. godine te između 1991. i 2001. godine (sl. 18.) kada je, osim emigracije, djelomično na intenzivan pad ukupnog broja stanovnika utjecalo i izrazito negativno prirodno kretanje uzrokovano tadašnjim političkim i društvenim zbivanjima na tlu Republike Hrvatske. Dok su ostala naselja gubila stanovništvo, u razdoblju od 1961. godine, broj stanovnika Zlatara povećavao se (sl. 17.), a najintenzivniji porast doživio je između 1971. i 1981. godine (sl. 18.) kada se gospodarski najviše razvijao. U njega je imigriralo stanovništvo iz okolnih naselja, a bilo je i imigranata iz ostalih

dijelova Hrvatske dok je stanovništvo ostalih naselja, osim u Zlatar, i dalje emigriralo u Zagreb i Varaždin, ali i inozemstvo.

Popisom stanovništva 2011. godine ustanovljen je blagi porast broja stanovnika Zlatara u odnosu na popis 2001. godine, a trend intenzivnog opadanja broja stanovnika ostalih naselja, sada već znatno ostarjelog, nastavljen je te je bio veći od rasta broja stanovnika Zlatara pa je i ukupno kretanje broja stanovnika grada Zlatara bilo negativno, a broj stanovnika Zlatara i ostalih naselja, koji je od prvog popisa (1857. godine) bio uvijek veći, gotovo se izjednačio. (sl. 17.)

Promatrajući ukupno kretanje stanovništva i uspoređujući ih po područjima, uzimajući 1857. godinu kao baznu godinu, primjećuje se gotovo identično kretanje broja stanovnika svih područja do popisa 1921. godine (sl. 19.). Nakon te godine dolazi do određenih oscilacija u kretanju. Kretanje broja stanovnika Zlatara uglavnom više ne prati kretanje ostalih područja, a od 1948. isto se događa i s kretanjem broja stanovnika Republike Hrvatske, sve do 1991.

Tab. 3. Ukupno kretanje stanovništva grada Zlatara 1857. – 2011. godine [4][19]

Godina

Broj

stan.

Bazni

indeks

Lančani

indeks

Ukupna

prom-

jena

Stopa

ukupne

promjene

Prosječna

godišnja

promjena

Prosječna

godišnja

stopa

Geometrijska

stopa

− P Ib D r R' r' rg'

1857. 5097 100,0 − − − − − −

1869. 5766 113,1 113,1 669 13,1 55,8 1,03 1,03

1880. 6702 131,5 116,2 936 16,2 85,1 1,36 1,38

1890. 7665 150,4 114,4 963 14,4 96,3 1,34 1,35

1900. 8680 170,3 113,2 1015 13,2 101,5 1,24 1,25

1910. 9682 190,0 111,5 1002 11,5 100,2 1,09 1,10

1921. 9467 185,7 97,8 215 2,2 19,5 0,20 0,20

1931. 10047 197,1 106,1 580 6,1 58,0 0,59 0,60

1948. 10199 200,1 101,5 152 1,5 8,9 0,09 0,09

1953. 10070 197,6 98,7 129 1,3 25,8 0,25 0,25

1961. 9229 181,1 91,6 841 8,4 105,1 1,09 1,08

1971. 8467 166,1 91,7 762 8,3 76,2 0,86 0,86

1981. 7826 153,5 92,4 641 7,6 64,1 0,79 0,78

1991. 7359 144,4 94,0 467 6,0 46,7 0,62 0,61

2001. 6506 127,6 88,4 853 11,6 85,3 1,23 1,22

2011. 6096 119,6 93,7 410 6,3 41,0 0,65 0,65


broja stanovnika u razdoblju od 1948.do 1953. godine pa pad broja stanovnika u razdoblju od 1953. do 1961. godine, a zatim konstantan porast do 2011. godine kada je broj stanovnika više nego udvostručen u odnosu na popis stanovništva 1857. godine (sl. 19.). Najveći broj stanovnika grada Zlatara zabilježen je popisom 1948. godine kada je taj, za današnje prilike velik broj, iznosio 10 199 stanovnika što je gotovo 60 % više u odnosu na 2011. i 50 % više u odnosu na 1857. godinu (tab. 3.). No, te je iste godine zabilježen i dotad najmanji intenzitet porasta broja stanovnika (sl. 18.). Broj stanovnika je, izuzev razdoblja od 1910. do 1921. godine, konstanto rastao do spomenute prijelomne 1948. godine, a od tada se bilježi konstantan pad broja stanovnika (tab. 3., sl. 17. i 19.). Najveći porast broja stanovnika u odnosu na prethodnu popisnu godinu dogodio se 1880. godine (sl. 18.) (16,2 %) kada je stanovništvo raslo po prosječnoj godišnjoj stopi od 1,36 % i geometrijskoj stopi od 1,38 %, a najveći pad u odnosu na prethodnu godinu, 2001. godine (sl. 18.) (11,6

kada sva područja osim Zlatara, kao područnog centra, bilježe pad broja stanovnika. Znatan i konstantan pad stanovnika uočava se kod ostalih naselja čiji broj stanovnika doživljava kulminaciju 1948. godine.

Međutim, od iste se godine broj stanovnika tog ruralnog prostora konstantno smanjuje te konačno 2011. godine bilježi čak 15 % manje stanovništva nego na popisu daleke 1857. godine. Također se od popisa 1948. godine uočava smanjenje broja stanovnika Krapinskozagorske županije, no nešto manjim intenzitetom. Budući da je područje Krapinskozagorske županije, ujedno i povijesne regije Hrvatskog zagorja, tradicionalno ruralni i agrarni prostor, zasigurno se to razdoblje može povezati s trendom napuštanja sela i poljoprivrednog načina života koji je u to vrijeme zahvatio cijelu Hrvatsku te se razlog smanjenja broja stanovnika može pripisati upravo tome. Stanovništvo Republike Hrvatske pak nesmetano raste od 1948. do 1991. godine, a zatim pada, dok Zlatar bilježi porast

Tab. 4. Ukupno kretanje stanovništva ostalih naselja 1857. – 2011. godine [4][19]

Godina

Broj

stan.

Bazni

indeks

Lančani

indeks

Ukupna

prom-

jena

Stopa

ukupne

promjene

Prosječna

godišnja

promjena

Prosječna

godišnja

stopa

Geometrijska

stopa

− P Ib Il D r R' r' rg'

1857. 3821 100,0 − − − − − −

1869. 4312 112,9 112,9 491 12,9 40,9 1,01 1,01

1880. 4829 126,4 112,0 517 12,0 47,0 1,03 1,03

1890. 5536 144,9 114,6 707 14,6 70,7 1,36 1,38

1900. 6381 167,0 115,3 845 15,3 84,5 1,42 1,43

1910. 7147 187,0 112,0 766 12,0 76,6 1,13 1,14

1921. 7048 184,5 98,6 99 1,4 9,0 0,13 0,13

1931. 7619 199,4 108,1 571 8,1 57,1 0,78 0,78

1948. 7857 205,6 103,1 238 3,1 14,0 0,18 0,18

1953. 7645 200,1 97,3 212 2,7 42,4 0,55 0,55

1961. 6991 183,0 91,4 654 8,6 81,8 1,12 1,11

1971. 6125 160,3 87,6 866 12,4 86,6 1,32 1,31

1981. 5150 134,8 84,1 975 15,9 97,5 1,73 1,72

1991. 4589 120,1 89,1 561 10,9 56,1 1,15 1,15

2001. 3617 94,7 78,8 972 21,2 97,2 2,37 2,35

2011. 3190 83,5 88,2 427 11,8 42,7 1,25 1,24%) i to po prosječnoj godišnjoj stopi od 1,23 % i geometrijskoj stopi 1,22 % (tab. 3.). Najveći brojčani porast broja stanovnika zabilježen je 1900. i 1910. godine, što se djelomično može pripisati otvaranju rudnika ugljena, prije svega u Donjoj Batini, a najveći pad 1961. godine kada deruralizacija na ovim prostorima dostiže svoj vrhunac i 2001. kada se osjeća „domino efekt“ značajne emigracije stanovništva 1961. godine te djelomično zbog posljedica Domovinskog rata.

Gotovo identična situacija primjećuje se u ukupnom kretanju stanovništva ostalih naselja s obzirom na to da je ukupno kretanje broja stanovnika grada Zlatara uvjetovano tim kretanjima jer je većina stanovništva svih popisnih godina živjela upravo u perifernim naseljima, a baš su ta naselja zahvatile najintenzivnije promjene. Najveći i najintenzivniji relativni porast broja stanovnika dogodio se u razdoblju između 1890. i 1900. godine (15,3%) (sl. 18., tab. 4.) kada je ujedno i bila najveća međupopisna promjena broja stanovnika po prosječnoj godišnjoj stopi 1,42 % i geometrijskoj stopi 1,43 % (tab. 4.). Pozitivne

međupopisne promjene bilježene su od 1857. pa sve do popisa 1948. godine, izuzev poslijeratnog popisa 1921. godine. Najveći relativni pad dogodio se u razdoblju između 1991. i 2001. godine (sl. 18.) kada je prostor perifernih naselja izgubio čak 21,2 % stanovnika po prosječnoj godišnjoj stopi od 2,37 %. Najveća negativna međupopisna promjena broja stanovnika zabilježena je 1981. godine kada je smanjenje broja stanovnika u odnosu na prethodnu godinu iznosilo gotovo 16 % (tab. 4.). Negativna međupopisna promjena prvi je put zabilježena 1921. godine, a konstantno je prisutna od 1953. do 2011. godine (sl. 18., tab. 4.). Uzevši u obzir dugotrajna negativna kretanja, popisom 2011. godine utvrđeno je da je te godine na prostoru ostalih naselja živjelo čak 16,5 % manje stanovnika nego 1857. godine.

Značajna diferencijacija u ukupnom kretanju stanovništva uočena je unutar granica centralnog naselja. Ukupan broj stanovnika Zlatara rastao je konstantno od prvog popisa 1857. godine do posljednjeg popisa 2011. godine, izuzev 1921., 1948. i 1961. godine (sl. 18., tab. 5.). Pad broja

Tab. 5. Ukupno kretanje stanovništva Zlatara 1857. – 2011. godine [4][19]

Godina

Broj

stan.

Bazni

indeks

Lančani

indeks

Ukupna

prom-

jena

Stopa

ukupne

promjene

Prosječna

godišnja

promjena

Prosječna

godišnja

stopa

Geometrijska

stopa

− P Ib Il D r R' r' rg'

1857. 1276 100,0 − − − − − −

1869. 1454 113,9 113,9 178 13,9 14,8 1,09 1,09

1880. 1873 146,8 128,8 419 28,8 38,1 2,29 2,33

1890. 2129 166,8 113,7 256 13,7 25,6 1,28 1,29

1900. 2299 180,2 108,0 170 8,0 17,0 0,77 0,77

1910. 2535 198,7 110,3 236 10,3 23,6 0,98 0,98

1921. 2419 189,6 95,4 116 4,6 10,5 0,43 0,42

1931. 2428 190,3 100,4 9 0,4 0,9 0,04 0,04

1948. 2342 183,5 96,5 86 3,5 5,1 0,21 0,21

1953. 2425 190,0 103,5 83 3,5 16,6 0,70 0,70

1961. 2238 175,4 92,3 187 7,7 23,4 1,00 1,00

1971. 2342 183,5 104,6 104 4,6 10,4 0,45 0,46

1981. 2676 209,7 114,3 334 14,3 33,4 1,33 1,34

1991. 2770 217,1 103,5 94 3,5 9,4 0,35 0,35

2001. 2889 226,4 104,3 119 4,3 11,9 0,42 0,42

2011. 2906 227,7 100,6 17 0,6 1,7 0,06 0,04


stanovnika ustanovljen popisima 1921. i 1948. godine izravno je povezan s posljedicama svjetskih ratova, dok je pad popisom 1961. godine uzrokovan procesima deagrarizacije i deruralizacije, značajnijim razvojem Zagreba i Varaždina te smanjenjem administrativnih funkcija. Tada je

zabilježen i najveći ukupan i relativan pad broja stanovnika (7,7 %, 187 stanovnika) (tab. 5.) u odnosu na prethodnu popisnu godinu. Ukupan broj stanovnika u razdoblju između 1953. i 1961. godine padao je po prosječnoj godišnjoj stopi od 1,0 %. Najintenzivniji rast broja stanovnika

SL. 20. Godina

demografskog maksimuma po naseljima grada

Zlatara [4][19]

zabilježen je 1880. godine (sl. 18.) kada je bilo 28,8 % ili 419 stanovnika više nego prethodne godine (tab. 5.), a najmanji rast broja stanovnika bilježen je 1931. i 2011. godine.

Razmatrajući posljednje popisno razdoblje, uočava se smanjenje broja stanovnika u svim

naseljima grada Zlatara osim u dva naselja (sl. 22.). Naime, u tom su razdoblju jedino Zlatar i Cetinovec naselja s povećanjem broja stanovnika, ali je to povećanje vrlo malo, gotovo neznačajno (0,38 % za Zlatar i 4,1 % za Cetinovec). Među ostalim naseljima najveće relativno smanjenje

SL. 21. Tipovi općeg kretanja stanovništva grada Zlatara po naseljima 1991. – 2001. [4][30]


broja stanovnika u istom razdoblju ima Ščrbinec (39 %), a zatim Znož (29,4 %) i Ervenik Zlatarski (25,5 %) (sl. 22.). Sedam je naselja s padom broja stanovnika od 10 do 20 % (Petruševec, Vižanovec, Donja Batina, Donja Selnica, Martinščina, Ratkovec i Gornja Selnica). Jednako toliko je i naselja s padom do 10 % od kojih najmanji pad bilježe Juranščina (0,5 %), Belec (3,2 %) i Ladislavec (3,4 %), naselja koja većinom zauzimaju središnji prostor grada Zlatara (sl. 22).

Najveći broj naselja (osam) postiglo je demografski maksimum polovicom 20. stoljeća (sl. 20.), nakon Drugoga svjetskog rata. Ščrbinec je jedino naselje koje je svoj demografski maksimum zabilježilo još u 19. stoljeću (1869. godine). Cetinovec je jedini zabilježio najveći broj stanovnika 1900. godine, dok je uz njega još šest naselja imalo demografski maksimum u prvoj polovici 20. stoljeća. Samo su tri naselja zabilježila najveći broj stanovnika u drugoj polovici 20. stoljeća, i to Znož 1961. godine, Završje Belečko

1991. godine i Zlatar 2011. godine. Nijedan demografski maksimum nije zabilježen 1971., 1981. i 2001. godine, što je i logično uzmu li se u obzir kretanja ukupnog broja stanovnika grada Zlatara tih godina.

Područje grada Zlatara u međupopisnom razdoblju 1991. – 2001. godine pripada emigracijskom tipu E4 koji označava izumiranje. Ovaj tip obilježavaju negativni migracijski saldo, negativna prirodna promjena i negativno popisom utvrđeno kretanje. Jedino naselje s relativno pozitivnim kretanjima je Zlatar (sl. 21.) kao centralno naselje. Karakterizira ga imigracijski tip I2 koji označava obnovu imigracijom, a sadržava pozitivni migracijski saldo i popisom utvrđeno pozitivno kretanje, ali negativnu prirodnu promjenu.

Naselje Ladislavec u istom popisnom razdoblju također odstupa od pravila jer njegova stopa migracije nije ni pozitivna ni negativna, a isti je slučaj i s prirodnom promjenom (sl. 21.), odnosno popisom utvrđen broj stanovnika nije

Tab. 6. Broj stanovnika naselja grada Zlatara 1991. i 2001. godine, ukupna (r) i prirodna (rp) promjena i migracijski saldo (ms) 1991.-2001. godine [4][30]

Naselje P ('91.) P ('01.) r (%) rp (%) ms (%)

Belec 469 370 21,11 10,87 10,23

Borkovec 260 246 5,38 5,77 0,38

Cetinovec 129 122 5,43 0,78 4,65

Donja Batina 644 439 31,83 11,02 20,81

Donja Selnica 300 241 19,67 7,00 12,67

Ervenik Zlatarski 247 47 80,97 11,34 69,64

Gornja Batina 307 260 15,31 11,07 4,23

Gornja Selnica 271 246 9,23 5,17 4,06

Juranščina 246 192 21,95 6,10 15,85

Ladislavec 149 149 0,00 0,67 0,67

Martinščina 530 471 11,13 5,28 5,85

Petruševec 184 153 16,85 9,24 7,61

Ratkovec 161 130 19,25 14,91 4,35

Repno 302 257 14,90 7,62 7,28

Ščrbinec 22 18 18,18 0,00 18,18

Vižanovec 205 177 13,66 7,32 6,34

Završje Belečko 117 65 44,44 3,42 41,03

Zlatar 2770 2889 4,30 1,16 5,45

Znož 46 34 26,09 19,57 6,52

UKUPNO 7359 6506 11,59 5,45 6,14

se promijenio od prethodnog popisa pa je time naselje uvršteno u kategoriju stagnacije (sl. 21.). Naselje Ščrbinec pak u navedenom razdoblju ima negativnu stopu migracije i popisom utvrđen pad broja stanovnika, ali nije zabilježena prirodna promjena pa je svrstan u posebnu kategoriju

izumiranja (rp = 0). (sl. 21.)Zanimljivo je da je nekadašnja općina Zlatar

Bistrica kojoj je pripadao grad Zlatar u razdoblju između 1981. i 1991. godine imala vrlo slabu obnovu migracijom (I4) dok je cijelo Zagorje već zahvatilo izumiranje [9]. No, 2001. godine glavnina

SL. 22. Indeks ukupne promjene broja stanovnika grada Zlatara 2001. – 2011. godine (po naseljima) [4][19]


SL. 24. Bruto stopa

fertiliteta (fb) po naseljima 2001.

godine [4][30]

SL. 23. Sastavnice priro-

dnog kretanja stanovništva grada Zlatara

1971. i 2001. godine (po

naseljima) [30]

SL. 26. Indeks prirodnog kretanja stanovništva grada Zlatara i Republike Hrvatske 1970. – 2009. [30]

SL. 25. Broj umrlih i rođenih u gradu Zlataru 1970. – 2009. [30]


naselja ima popisom utvrđeno negativno kretanje stanovništva do 20 % i negativnu stopu prirodne promjene do 10 % i opći tip kretanja E4. Od spomenutih vrijednosti značajno odstupaju Ervenik Zlatarski (r = 80,97 %, rp = 11,34 %), Završje Belečko (r = 44,44 %, rp = 3,42 %) i Donja Batina (r = 31,83 %, rp = 11,02 %) (tab. 6.). Navedena naselja imaju najnegativnije opće kretanje u

gradu Zlataru, a ujedno i najveću emigraciju od svih 19 naselja u razdoblju između 1991. godine i 2001. godine. Najmanju emigraciju u istom ra zdoblju ima Ladislavec, a slijede ga Gornja Selnica, Gornja Batina i Ratkovec. Pozitivni migracijski saldo, odnosno imigraciju u istom razdoblju ima Zlatar (ms = 5,45 %) i minimalno Borkovec (ms = 0,38 %) (tab. 6.).

SL. 27. Stope prirodne

promjene grada Zlatara 2001.

godine (po naseljima) [30]

prirodno kretanje stanovništvaOpća stopa (efektivne) rodnosti 2001. godine na razini Zlatara iznosila je 9,38 ‰, a najvišu opću stopu rodnosti imao je Ervenik Zlatarski (n = 21,28 ‰), no ujedno je imao i najvišu opću stopu mortaliteta (m = 63,83 ‰). Veću opću stopu rodnosti od prosjeka grada Zlatara još su imali Cetinovec (n = 16,39 ‰), Završje Belečko (n = 15,38 ‰), Ladislavec (n = 13,42 ‰), Martinščina (n = 12,74 ‰) i Juranščina (n = 10,42 ‰), a sva ostala naselja imala su opću stopu rodnosti manju od prosjeka, od kojih najmanju Ščrbinec i Znož (n = 0,00 ‰).

Najveću opću stopu smrtnosti (mortaliteta) 2001. godine, osim Ervenika Zlatarskog, imaju Znož (m = 29,41 ‰) i Gornja Batina (m = 23,08 ‰), a uz još 11 naselja imaju veću opću stopu smrtnosti od prosjeka grada Zlatara (15,22 ‰). Cetinovec (m = 8,20 ‰), Petruševec (m = 13,07 ‰), Repno (m = 7,78 ‰) i Zlatar (m = 10,73 ‰) imaju opću stopu smrtnosti manju od prosjeka grada Zlatara dok Ščrbinec jedini ima opću stopu smrtnosti m = 0,00 ‰.

Uspoređujući 1971. i 2001. godinu, opća stopa rodnosti na razini grada Zlatara nije se značajno promijenila (1971. godine – 9,92 ‰, 2001. godine – 9,38 ‰) dok se opća stopa smrtnosti povećala za 1,99 ‰ (1971. godine – 13,23 ‰, 2001. godine – 15,22 ‰). Većina naselja 2001. godine ima manju opću stopu rodnosti nego 1971. godine, sedam ih ima veću stopu, a jedno uopće ne bilježi promjenu (Znož) (sl. 23.). Prilično negativna situacija jest i s općom stopom smrtnosti koja u samo pet naselja nije veća nego 1971. godine. Jedino pozitivno kretanje, uspoređujući 1971. i 2001. godinu, ima Cetinovec čija je opća stopa smrtnosti 2001. godine manja, a opća stopa nataliteta iste godine veća u odnosu na 1971. godinu. Pet naselja 2001. godine ima i veću opću stopu rodnosti i veću opću stopu smrtnosti (Borkovec, Donja Selnica, Ervenik Zlatarski, Juranščina, Ladislavec i Martinščina), četiri naselja imaju manju i opću stopu rodnosti i opću stopu smrtno sti (Petruševec, Repno, Ščrbinec, Završje Belečko), a sedam ih ima veću opću stopu smrtno sti i manju opću stopu rodnosti (Belec, Donja Batina, Gornja Batina, Gornja Selnica, Ratkovec Zlatarski, Vižanovec i Zlatar) među kojima Zlatar

gotovo da i ne bilježi promjenu (n1971 = 9,39 ‰, n2001 = 9,35 ‰, m1971 = 10,25 ‰, m2001 = 10,73 ‰), a samo Znož ima veću opću stopu smrtnosti 2001. godine u odnosu na 1971. godinu i ne bilježi promjenu u općoj stopi rodnosti (n1971 = 0,00 ‰, n2001 = 0,00 ‰, m1971 = 14,71 ‰, m2001 = 29,41 ‰). Najpovoljniju bruto stopu fertiliteta (odnosno prosječan broj živorođene djece koju bi rodila prosječna žena tijekom svog fertilnog razdoblja) 2001. godine imao je Ervenik Zlatarski (fb = 5), a jednostavnu obnovu stanovništva iste godine imaju Završje Belečko (fb = 2,33) i Juranščina (fb = 2,19) (sl. 24.). U najlošijoj situaciji prirodne obnove stanovništva su Ščrbinec i Znož s bruto stopom fertiliteta fb = 0 pa su stoga na kartogramu prikazani bijelom bojom (sl. 24.), a slijede ih Gornja Selnica (fb = 0,71), Repno (fb = 1,01),

Tab. 7. Prirodna promjena stanovništva 1971. i 2001. godine (po naseljima) [30]

Naselja PP (1971.) PP (2001.)

Belec 1,92 13,51

Borkovec 5,29 7,32

Cetinovec 8,93 8,20

Donja Batina 9,03 11,85

Donja Selnica 10,00 12,45

Ervenik Zlatarski 4,62 42,55

Gornja Batina 5,52 15,38

Gornja Selnica 2,98 12,20

Juranščina 2,87 10,42

Ladislavec 4,78 6,71

Martinščina 5,65 6,37

Petruševec 3,44 6,54

Ratkovec Zlatarski 0,00 7,69

Repno 0,00 0,00

Ščrbinec 0,00 0,00

Vižanovec 10,34 16,95

Završje Belečko 11,63 0,00

Zlatar 0,85 1,38

Znož 14,71 29,41

UKUPNO 3,31 5,45


Gornja Batina (fb = 1,11), Borkovec (fb = 1,20), Petruševec (fb = 1,21), Vižanovec (fb = 1,25) i Zlatar (fb = 1,25). U kategoriji fb = 1,39–2,09 preostalih je sedam naselja od kojih najpovoljniju bruto stopu fertiliteta ima Martinščina (fb = 1,96) i Cetinovec (fb = 1,79), dok Belec i Donja Batina kao potencijalna središta imaju fb = 1,40.

Promatra li se kretanje broja umrlih i živorođenih u gradu Zlataru u razdoblju od 1970. do 2011. godine, jasno se uočava konstantna negativna prirodna promjena (sl. 25.) koja je rezultat iseljavanja mladog, reproduktivnog kontingenta u urbanizirane centre, a koje je na području Krapinsko zagorske županije prisutno još od 1950ih godina [18] te zbog promjena u načinu života i suvremenih društvenih trendova. Najviše živorođenih bilo je 1975. godine, a najmanje 2011. godine, dok je smrtnost bila najveća 1983., a najmanja također 2011. Linije efektivne rodnosti i smrtnosti najbliže su bile između 1973. i 1977. godine, što znači da je tad bila i najmanja negativna prirodna promjena u promatranom razdoblju (sl. 25.).

Najveća negativna promjena zabilježena je u razdoblju između 1981. i 1987. godine zbog najvećeg broja umrlih u promatranom razdoblju jer je brojna generacija rođena između 1900. i 1910. godine u to vrijeme doživjela najdublju starost. U posljednjih nekoliko godina prisutan je trend općeg smanjivanja i (efektivne) rodnosti i smrtnosti te njihovih oscilacija jer je zbog dugogodišnjih negativnih kretanja oslabljen fertilni kontingent koji predstavlja populacijski generator. Broj živorođenih u gradu Zlataru od 1998. godine konstantno je manji od broja živorođenih 1970. godine, ali s oscilacijama kao i prije te godine dok je broj umrlih konstantno manji od 1996., također i dalje s oscilacijama.

SL. 29. Udio aktivnog stanovništva

grada Zlatara koje obavlja zanimanje

i dnevno migrira na rad, prema

mjestu rada 2001. godine[12]

SL. 28. Migracijski saldo

u gradu Zlataru između 1991. i

2001. godine [4][15]

Bitna razlika između kretanja broja umrlih i živorođenih grada Zlatara i razine smrtnosti i rodnosti Republike Hrvatske je ta da je smrtnost na razini Republike Hrvatske konstantno viša u odnosu na kretanja broja umrlih 1970., a rodnost je manja još od 1986. godine te je negativna prirodna promjena mnogo izraženija u odnosu na grad Zlatar (sl. 26.). Pad broja stanovnika podjednako je uzrokovan emigracijom i negativnom prirodnom promjenom. Negativna prirodna promjena zapravo označava prirodni pad broja stanovnika ili prirodnu depopulaciju jer su stope smrtnosti veće od stopa rodnosti. Stope

prirodne promjene negativne su još od polovice 20. stoljeća i u Republici Hrvatskoj i Krapinsko zagorskoj županiji, isto tako i u gradu Zlataru. Na razini naselja negativna prirodna promjena bila je prisutna i 1971. godine u većini naselja, a 2001. godine negativna prirodna promjena prisutna je u svim naseljima, osim u Cetinovcu (sl. 27.) gdje je prirodna promjena bila 8,2 ‰ te u Repnu, Šćrbincu i Završju Belečkom gdje nije bilo prirodne promjene (tab. 7.). Najnegativniju stopu prirodne promjene 2001. godine imao je Ervenik Zlatarski od čak 42,55 ‰, a slijedio je Znož s 29,41 ‰ (tab. 7.).

SL. 30. Udio doseljenih u ukupnom stanovništvu grada Zlatara 2001. godine [15]


njuje. Identična kretanja zabilježena su na prostoru grada Zlatara. Zlatarsko stanovništvo u početku, poput stanovništva regije, iseljava ugla vnom u krajeve Hrvatske fizionomski slične Hrvatskom zagorju [8] dok kasnije najčešće iseljavaju u Zagreb, a nešto manje u Varaždin i inozemstvo (najčešće u Njemačku i Švicarsku). Migracijski saldo u razdoblju između 1991. i 2001. godine u svim je naseljima negativan osim u Zlataru i Borkovcu (sl. 28.). Najveću emigraciju u istom razdoblju zabilježili su Ervenik Zlatarski

prostorno kretanje stanovništvaStanovništvo Hrvatskog zagorj tradicionalno iseljava još od druge polovice 19. stoljeća, no emigracijom izgubljeno stanovništvo nadomješta se pozitivnom prirodnom promjenom pa broj stanovnika raste sve do polovice 20. stoljeća. No, od druge polovice 20. stoljeća uz stalnu emigraciju prisutna je i negativna prirodna promjena pa se broj stanovnika sma

SL. 31. Udio doseljenih u gradu Zlataru

prema mjestu prethodnog

boravka 2001. godine [15]

SL. 32. Udio doseljenih u gradu Zlataru

prema razdoblju doseljenja 2001.

godine [15]

i Završje Belečko te Donja Batina dok najmanju emigraciju bilježe Cetinovec, Ladislavec, Retkovec, Martinščina, Gornja Batina i Gornja Selnica (tab. 6., sl. 28.). Na područje grada Zlatara je i doseljavalo stanovništvo pa je tako 2001. godine bilo 2 349 ili 36,11 % doseljenih. Najprivlačnija naselja bila su Zlatar, Cetinovec i Ladislavec s udjelom doseljenih većim od 40

% (sl. 30.). Zlatar je privlačan zbog mnogobrojnih funkcija i povoljnog položaja, a Cetinovec i Ladislavec zbog blizine Zlatara. Nešto je manji udio doseljenih u Ratkovcu, Ščrbincu i Erveniku Zlatarskom. Najmanji udio doseljenih u ukupnom stanovništvu (15 – 25 %) ima 6 naselja čija je glavna karakteristika udaljenost od centra, brdoviti reljef i/ili teža dostupnost (Martinščina, Repno,

SL. 33. Udio dnevnih migranata u zaposlenom stanovništvu grada Zlatara 2001. godine [12][14]


Juranščina, Znož, Donja Batina, Vižanovec).Gledajući strukturu doseljenih, u pojedinim

naseljima 2001. godine najviše je doseljenih iz drugih gradova ili općina Krapinskozagorske županije (oko 44 %) ili nekog drugog naselja grada Zlatara (oko 31 %) što se uglavnom može pripisati udaji odnosno ženidbi. Relativno veći postotak doseljenih je i iz druge županije (oko 21 %), dok je najmanje doseljenih iz inozemstva (sl. 31.). Promatra li se razdoblje doseljenja imigranata, najmanje je doseljenih prije kraja Drugoga svje

tskog rata (oko 3 %) što je razumljivo s obzirom na to da je velik dio tog stanovništva umro ili se integrirao. Gotovo ¾ doseljenih doselilo se nakon 1970. godine (sl. 32.) što je rezultat jačanja gradskog centra, a najviše ih se, gotovo 30 %, doselilo se u desetljeću između 1991. i 2001. godine.

Prema popisu stanovništva 2001. u dnevnoj migraciji sudjeluje 1771 stanovnik (27 %) grada Zlatara. Od ukupnog broja dnevnih migranata, 70 % je aktivnog stanovništvo koje obavlja zanimanje, 26 % je učenika i 4 % studenata. Studenti

SL. 34. Udio dnevnih

migranata u aktivnom

stanovništvu koji obavljaju zanima-nje prema mjestu

rada po pojedinim naseljima 2001.

godine [12]

uglavnom putuju na fakultete u Zagreb, Zabok, Varaždin ili Čakovec. U Zlataru se nalazi jedna srednja škola pa većina srednjoškolaca iz drugih naselja grada Zlatara putuje u Zlatar, a srednje škole u Krapinskozagorskoj županiji nalaze se još u Konjščini, Bedekovčini, Zaboku, Pregradi, Krapini i Oroslavju pa dio srednjoškolaca putuje i u te gradove/općine. Zaposleni putuju na rad uglavnom u Zagreb, Varaždin ili Zabok. To se djelomično može vidjeti i na strukturnom krugu (sl. 29.). Naime, najviše zaposlenog stanovništva

putuje i radi u drugom gradu ili općini Krapinskozagorske županije (Zabok, Krapina, Bedekovčina, Zlatar Bistrica) ili u drugoj županiji (Zagreb, Varaždin) i to zbog nedostatka gospodarskih subjekata na području grada Zlatara.

Najmanji apsolutni broj dnevnih migranata koji obavljaju zanimanje ima Ščrbinec (4), a najveći Zlatar (467), što je i razumljivo jer je Ščrbinec naselje s najmanjim, a Zlatar naselje s najvećim brojem stanovnika. No, ako promatramo udio dnevnih migranata u ukupnom stanovništvu po

SL. 35. Koeficijent feminiteta u dobnoj skupini 20-39 godina po naseljima grada Zlatara 2001. godine [16]


jedinog naselja, tada je na prvom mjestu Ervenik Zlatarski s 47 % dnevnih migranata u ukupnom stanovništvu naselja, a na posljednjem mjestu je Borkovec s 9 %.

Najmanje udjele dnevnih migranata u zaposlenom stanovništvu (do 40 %) 2001. godine imaju Zlatar kao središte grada i četiri naselja bez centralnih funkcija (Repno, Ščrbinec, Petruševec i Gornja Selnica) (sl. 33.) u kojima se stanovništvo najvećim dijelom bavi poljoprivredom te ne treba putovati na posao. Najveći udio (do 90 %) dnevnih migranata u zaposlenom stanovništvu imaju Ervenik Zlatarski i Znož, naselja s relativno malim brojem stanovnika, ali čije je stanovništvo većim dijelom zaposleno u sekundarnom ili tercijarnom sektoru. Srednji udio dnevnih migranata u zaposlenom stanovništvu 2001. godine (50 – 60 %) imaju Ladislavec, Ratkovec i Donja Selnica (sl. 33.).

Podjednak je broj naselja s najvećim udjelom dnevnih migranata 2001. godine u aktivnom stanovništvom koje dnevno putuje u drugo naselje grada Zlatara (pet), onih naselja s najvećim udjelom dnevnih migranata u aktivnom stanovništvu koji dnevno putuju u drugi grad ili općinu u Krapinskozagorskoj županiji (pet), ali i onih koji dnevno putuju u drugu županiju (četiri). Ostala naselja imaju podjednak broj dnevnih migranata u aktivnom stanovništvu koji putuju u drugo naselje grada Zlatara i onih koji putuju u drugu

županiju s time da Završje Belečko ima gotovo izjednačen udio u svim kategorijama, a Cetinovec ima gotovo jednak udio dnevnih migranata koji putuju u drugo naselje grada Zlatara i u drugi grad ili općinu Krapinskozagorske županije. Najveći udio onih koji dnevno putuju na rad u neko drugo naselje grada Zlatara ima Ščrbinec (100 %), a najmanji Zlatar (2,1 %). Borkovec (61,9 %) i Zlatar (61,7 %) imaju najveći udio dnevnih migranata koji putuju na rad u neki drugi grad ili općinu Krapinskozagorske županije, a najveći udio dnevnih migranata koji putuju na rad u neku drugu županiju ima Repno (60,5 %), dok nitko od mještana Ščrbinca i Znoža ne putuje na rad u drugi grad ili općinu Krapinskozagorske županije, a mještani Ščrbinca ni u drugu županiju (sl. 34.).

dobno-spolna struktura stanovništvaNeravnoteža prema spolu uobičajena je pojava na svim administrativnim razinama zbog selektivnosti migracije i starenja stanovništva. Najranije su se počeli seliti muškarci, s razvojem industrije u gradovima počele su se seliti žene, brže i u većem broju. Posljedica je toga osjetni višak žena u gradovima i manjak žena u mlađoj zreloj dobi u ruralnim naseljima što nepovoljno

Tab. 8. Pokazatelji sastava stanovništva grada Zlatara, Zlatara, ostalih naselja i Republike Hrvatske prema dobi i spolu 2001. godine [16]

Grad Zlatar Zlatar Ostala naselja RH

Koeficijent maskuliniteta (Km) 94,0 91,7 95,9 92,8

Koeficijent feminiteta (Kf) 106,3 109,0 104,2 107,8

Koeficijent feminiteta (2039) (Kf(2039)) 89,8 102,4 79,6 98,6

Udio mladog stanovništva (014) 17,2 17,4 17,1 17,1

Udio zrelog stanovništva (1564) 67,5 70,1 65,4 67,2

Udio starog stanovništva (>65) 15,0 12,3 17,1 15,7

Indeks starosti (is) 87,0 70,8 100,2 91,9

Koeficijent starosti (Xs) 18,3 14,1 20,7 15,6

Koeficiijent dobne ovisnosti starih (Kd,s) 22,2 17,6 26,2 23,4

Prosječna dob (X) 38,3 37,2 39,2 38,8

SL. 37. Dobno-spolni sastav stanovništva grada Zlatara 2011. godine [20]

SL. 36. Dobno-spolni sastav stanovništva grada Zlatara 2001. godine [16]


8.). Koeficijent feminiteta dobne skupine 20 – 39 godina u ruralnim naseljima grada također je znatno niži i od prosjeka Republike Hrvatske. Najpovoljnije rezultate ima Zlatar, bolje i od prosjeka Republike Hrvatske. On je ujedno i jedino naselje gradskih obilježja i važnijih funkcija u gradu Zlataru pa je takav rezultat i očekivan.

Koeficijent feminiteta u dobnoj skupini 20 – 39 godina 2001. godine najpovoljniji je za naselja čija ja vrijednosti koeficijenta iznad 100 %, a to

utječe na sklapanje brakova i rodnost. Upravo je to osnovno obilježje naselja grada Zlatara.

Navedene pretpostavke dokazuju koeficijenti maskuliniteta i feminiteta ukupnog i fertilnog kontingenta u dobi od 20 do 39 godina 2001. godine. Broj muškaraca na 100 žena najveći je u ruralnim naseljima (veći i od prosjeka Hrvatske), odnosno u njima je broj žena na 100 muškaraca najmanji (manji od prosjeka Hrvatske) što znači da je i manji broj žena na 100 muškaraca (tab.

SL. 38. Indeks starosti

stanovništva grada Zlatara po naseljima 2001.

godine [16]

je slučaj u naseljima Ščrbinec, Ladislavec, Donja Batina, Repno, Gornja Selnica, Cetinovec i Znož. Najmanje vrijednosti ovog specifičnog koeficije nta feminiteta imaju Juranščina i Ervenik Zlatarski (ispod 40 %) (sl. 35.).Udio stanovništva po dobnim skupinama 2001. godine u Gradu Zlataru uglavnom se kreće oko prosjeka Republike Hrvatske (tab. 8.). Promatrajući izdvojena područja, u svima na udio zrelog stanovništva otpada više od 60 %, dok je udio mladog stanovništva još uvijek veći od udjela starog stanovništvo, no neznatno (tab. 8., sl. 36.). Također, udio muškaraca najviši je u skupini zrelog stanovništva, a udio žena u skupini starog stanovništva, dok je udio muškaraca i žena u skupini mladog stanovništva podjednak (sl. 36.). Najveći udio stanovništva starosti je između 35 i 49 godina, koji su rođeni nakon Drugoga svjetskog rata, odnosno u razdoblju između 1950. i 1965. godine kao kompenzacija za ratom izgubljeno stanovništvo, a dijelom to stanovništvo čine i djeca stanovnika rođenih kao kompenzacija Prvim svjetskim ratom izgubljenog stanovništva. Može se i primijetiti relativno veći udio dobnih skupina između 10 i 24 godine koji predstavlja djecu „baby boom“ generacije iz razdoblja između 1950.i 1965. godine. Uspoređujući dobnospolni sastav grada Zlatara 2001. i 2011. godine primjećuje se relativan porast broja žena u najstarijim dobnim skupinama (75 i više godina), ali i u skupini zrelog stanovništva, dok se broj rođenih gotovo nije promijenio (sl. 36., sl. 37.).

Jasno je vidljivo iz prikaza dobnospolnog sastava da je osnovica strukture sužena, a središnji dio ispupčen što znači da dobnu strukturu stanovništva označava tip starog stanovništva ili tzv. regresivni tip dobne strukture. To se može vidjeti iz podataka koji pokazuju da je udio starih u gradu Zlataru 2001. godine bio 15 % (tab. 8.) što zapravo označava izrazito staru populaciju.

Isto tako, izrazitu starost zlatarskog stanovništva dokazuju različiti pokazatelji. Tako je indeks starosti na razini grada 2001. godine iznosio 87,0 što je znak duboke starosti, a još je lošija situacija kod ostalih naselja čiji je indeks iznosio 100,2 što je pak znak izrazito duboke starosti (tab. 8.). Koeficijent dobne ovisnosti starih koji pokazuje opterećenost zrelog stanovništva starim stanovništvom za grad Zlatar iznosi 22,2 %, a za ostala naselja 26,2 % (tab. 8.), dok je ukupna dobna ovisnost za grad Zlatar 2001. godine iznosila čak 47,9 %. Prosječna dob stanovništva u kritičnom trenutku popisa 2001. godine iznosila je 38,3 godine na razini grada dok je u Zlataru ona iznosila 37,2 godine, a u ostalim naseljima 39,2 godine (tab. 8.). Indeks starosti 2001. godine u Ščrbincu iznosio je 0 (nula) jer nije bilo mladih do 15 godina pa on ima najlošiju dobnu strukturu. Također, izuzetno lošu dobnu strukturu ima Ervenik Zlatarski gdje indeks starosti pokazuje da na 100 mladih do 14 godina otpada čak 375 starijih od 65 godina (sl. 38.). Izuzetno visoke indekse starosti imaju još Ratkovec (is = 172,2) i Juranščina (is = 170,0), a slijede Znož, Vižanovec, Završje Belečko i Donja Selnica. Premda još uvijek nepovoljan, ali najpovoljniji odnos mladih do 14 godina i starijih od 65 godina, u gradu Zlataru imaju Cetinovec (is = 36,8), Borkovec (is = 59,1) i Gornja Batina (is = 65,4) (sl. 38.). Promatrajući iste indikatore na razini grada Zlatara izračunane prema popisu stanovništva 2011. godine, uočeno je pogoršanje svih pokazatelja. Tako je 2011. godine koeficijent dobne ovisnosti starih iznosio 23,0 %, indeks starosti 101,1, povećao se udio starih na 15,8 % i zrelih na 68,6 %, a udio mladih smanjio se na 15,6 %. Također, koeficijenti maskuliniteta povećali su se u svim područjima, a koeficijenti feminiteta smanjili, i to najviše u Zlataru za 3,8 %. Smanjio se i koeficijent feminiteta dobne skupine

Tab. 9. Zaposleni grada Zlatara, Zlatara i ostalih naselja prema sektorimadjelatnosti 2001. godine [18]

Primarni sektor Sekundarni sektor Tercijarni sektor Ukupno

Broj % Broj % Broj % Broj %

Grad Zlatar 677 25,50 1012 38,12 966 36,38 2 655 100,00

Zlatar 113 9,76 461 39,81 584 50,43 1 158 100,00

Ostala naselja 564 37,68 551 36,81 382 25,52 1 497 100,00


SL. 40. Zaposleno

stanovništvo grada Zlatara

prema sektorima djelatnosti

2001. godine (I – primarni, II

– sekundarni, III – tercijarni) [18]

SL. 39. Najveći udio

zaposlenih po sektoru djelatnosti

u gradu Zlataru 2001. godine [18]

SL. 42. Sastav stanovništva grada Zlatara prema ekonomskoj aktivnosti 2001. godine (za naselja i grad Zlatar) [14]

SL. 41. Udio poljoprivrednog u ukupnom stanovništvu pojedinog naselja grada Zlatara 2001. godine [13]

77Geografska i demografska obilježja grada Zlatara

Tab. 10. Funkcije po naseljima grada Zlatara [27]

Naselje Z Bo L C Ra EZ Zn DB GB M Re Be Š J V GS ZB DS P

Red.br. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19.

Udaljenost (km) 0 1 2 2 3 4 4 5 5 6 6 7 7 8 8 10 10 12 13

Market + + + + + + + +

Kafić + + + + +

OŠ (POŠ) + + + +

Crkva + + + +

DVD + + +

Groblje + + +

Smještaj + +

Dom zdravlja + +

Pošta + +

NK (igralište) + +

Društveni dom + +

Dječji vrtić, SŠ, pučko učilište, ljekarna, sud, banka, FINA, uredi državne,

županijske i lokalne

samouprave, mjenjačnica, super market, fast food, restoran, slastičarni ca,

pekarnica, galerija, knjižara, knjižnica, benz.

postaja, friz. salon, noćni klub,

stanica za teh. pregled vozila, kladionica, aut. kolodvor, radio

posta ja…

+

(Z – Zlatar, Bo – Borkovec, L – Ladislavec, C – Cetinovec, Ra - Ratkovec, EZ – Ervenik Zlatarski, Zn - Znož, DB – Donja Batina, GB –

Gornja Batina, M - Martinščina, Re - Repno, Be - Belec, Š - Ščrbinec, J - Juranščina, V - Vižanovec, GS – Gornja Selnica, ZB – Završje

Belečko, DS – Donja Selnica, P - Petruševec)

To je zato što su u Zlataru koncentrirane različite uslužne djelatnosti u kojima je zaposlena većina stanovništva naselja.

Udio zaposlenih u primarnom sektoru u više od polovice naselja (11) kreće se između 30 i 50 %. Između tih vrijednosti kreće se i udio zaposlenih u sekundarnom sektoru, u čak 14 naselja, a najmanje je naselja (5) čiji se udio zaposlenih u uslužnim djelatnostima kreće između 30 i 50 % (sl. 39., sl. 40.). Dijeljenjem obiteljskih zadruga uslijed velikog priraštaja sredinom 20. stoljeća dolazi do pulverizacije, odnosno usitnjenja čestica posjeda te danas u naseljima prevladavaju mali posjedi nepravilnih oblika. Usitnjenost posjeda danas je velik problem za razvoj modernih oblika poljoprivrede pa je to jedan od važnijih razloga zašto stanovništvo ovog kraja sve više podliježe deagrarizaciji. Deagrarizacija i zapošljavanje u nepoljoprivrednim djelatnostima uzrokuju socijalno prestrukturiranje te socioekonomsku i fizionomsku preobrazbu naselja, odnosno dolazi do urbanizacije dotad ruralnih naselja i promjene u načinu života [10]. No, deagrarizacija je na ovim prostorima djelomična jer stanovništvo zapošljavanjem u nepoljoprivrednim djelatnostima obično ne napušta u potpunosti svoje poljoprivredne posjede koji im služe kao dodatni izvor prihoda [9], ali s obzirom na to da je Hrvatska 1. srpnja ove godine ušla u Europsku uniju, morat će se držati europskih regulativa kojima se nastoji potaknuti tržišno gospodarstvo, odnosno u ovom

20 – 39 godina u svim područjima osim u ostalim naseljima gdje je 2011. godine on iznosio 86,4 %, a drastično se smanjio u Zlataru kada je 2011. godine bilo 91,7 žena na 100 muškaraca, dok je 2001. bilo 102,4 žena na 100 muškaraca.

ostale strukture stanovništvaU strukturi zaposlenih grada Zlatara 2001. godine podjednako je zastupljen sekundarni (38 %) i tercijarni sektor (36 %), a najmanje je zaposlenih u primarnom sektoru (26 %) (tab. 9.). Situacija je drugačija ako se gleda zasebno Zlatar i ostala naselja. U Zlataru je najmanje zaposlenih u primarnim djelatnostima (10 %), a najviše u tercijarnim (50 %) pa prema tome stanovništvo Zlatara pripada uslužnom tipu (IIIIII). U osta lim naseljima još uvijek je najveći udio zaposlenih u primarnom sektoru (38 %), zatim u sekundarnom (37 %), a najmanje u tercijarnom (25 %) pa je stanovništvo ostalih naselja još uvijek poljoprivrednog tipa (IIIIII). Međutim, postoje razlike između pojedinih naselja. Tako je najveći udio stanovništva zaposlenih u primarnom sektoru uglavnom u onim naseljima gdje je dnevna migracija najmanja, a u sekundarnom i tercijarnom sektoru u onim naseljima gdje je jača dnevna migracija (sl. 33., sl. 39.). Izuzetak je Zlatar koji ima mali udio dnevnih migranata, a najviše zaposlenih u tercijarnim djelatnostima.

SL. 43. Obrazovna struktura stanovništva grada Zlatara starijeg od 15 godina [17]


udio aktivnih u ostalim naseljima, ali ujedno i uzdržavanog stanovništva. Devet naselja ima udio aktivnog stanovništva veći od 50 % i istodobno udio uzdržavanog stanovništva i stanovništva s osobnim prihodom manji od 40 % (sl. 42.). Ostala naselja imaju udio aktivnih između 30 i 50 %, udio uzdržavanih 10 – 40 % i udio onih s osobnim prihodom od 15 do 40 % (sl. 42.). Najveći je udio onih s osobnim prihodom u Erveniku Zlatarskom (40,4 %), a najmanji u Cetinovcu (13,1 %), dok najveći udio uzdržavanog stanovništva ima Gornja Selnica (36,6 %), a najmanje Završje Belečko (13,9 %).

U obrazovnom sastavu grada Zlatara u stanovništvu starijem od 15 godina 2001. godine najviše je onih koji su završili srednjoškolsko obra zovanje (43 %), što je lošije od hrvatskog prosjeka (47,4 %) (sl. 43.), isto kao i udio onih bez škole odnosno nezavršenom osnovnom školom. Naime, u gradu Zlataru udio je takvog stanovništva 2001. godine bio 28 %, dok je hrvatski prosjek bio 19 %. Lošiji prosjek od hrvatskog ima i kategorija stanovništva sa završenim tercijarnim obrazovanjem (viša škola, fakultet ili više). Takvog je stanovništva u 2001. godini u gradu Zlataru 6 %, a hrvatski je prosjek za isto razdoblje 12 %. Prema popisu 2011. godine u gradu Zlataru porastao je udio visokoobrazovanih za 3 %, ali je u istom razdoblju na razini državi porastao za 4 %. Značajno smanjenje dogodilo se u udjelu

slučaju poljoprivredna proizvodnja te bi potpuno napuštanje poljoprivrede moglo biti intenzivnije.

Udio poljoprivrednog (pod time se smatra i uzdržavano stanovništvo o kojima se brinu zaposleni u poljoprivredi) u ukupnom stanovništvu 2001. godine uglavnom se kreće između 0 i 20 % (sl. 41.), a najveći je kod naselja čiji je najveći udio zaposlenih u primarnom sektoru ili manje, u sekundarnom sektoru (sl. 39., sl. 41.). Najveći udio poljoprivrednog stanovništva ima Ščrbinec (39 %), a najmanji Zlatar (4 %) (sl. 41.). Najveći udio zaposlenih u sekundarnom sektoru 2001. godine radi u industriji (63 %) gdje je najviše zaposlenih žena i u građevinarstvu (36 %) gdje je najviše zaposlenih muškaraca. Među zaposlenima u tercijarnom sektoru najviše ih radi u trgovini (27 %) i prometu (23 %), zatim u obrazovanju (13 %) i zdravstvu (13 %). Stopa ekonomske aktivnosti grada Zlatara 2001. godine iznosi gotovo 50 % i veća je od stope aktivnosti Republike Hrvatske (pa = 44%) za isto razdoblje. Nešto viša stopa aktivnosti prisutna je kod ruralnih naselja, a najveći je udio aktivnih u Cetinovcu (pa = 67,2 %) i Ščrbincu (pa = 66,7 %), dok je najmanji u Donjoj Selnici (pa = 35 %) i Erveniku Zlatarskom (pa = 38,3 %).

Stanovništvo s osobnim prihodom u gradu Zlataru 2001. godine čini oko 21 % ukupnog stanovništva, a uzdržavano gotovo 30 %. Slična je situacija i na razini naselja samo što je nešto veći

SL. 44. Ukupno kretanje stanovnika grada

Zlatara, Zlatara i ostalih naselja

2011.-2061. godine [4][19]

demografska prognozaPretpostavi li se da će buduća demografska kretanja na istraživanom prostoru biti istovjetna današnjima, primjenom metode ekstrapolacije na temelju ukupnog kretanja stanovništva grada Zlatara 2001. – 2011. godine, procjenjuje se da će 2021. godine u gradu Zlataru živjeti 410 stanovnika manje nego 2011. godine, odnosno 5686 stanovnika, a 2061. godine 4046 stanovnika, to jest 34 % manje nego što je utvrđeno popisom stanovništva 2011. godine. Zlatar bi trebao 2021. godine imati 2 923 stanovnika, a 2061. godine svega 2,9 % više stanovnika nego 2011. godine dok se broj stanovnika ostalih naselja 2021. godine procjenjuje na 2 763, a 2061. na svega 1 055 što bi značilo pad broja stanovnika za gotovo 67 % u samo 50 godina. Također se procjenjuje da bi se broj stanovnika Belca do 2021. godine smanjio za 4 %, a do 2061. godine za gotovo 20 % pa bi broj stanovnika te godine bio 286. Već sljedećim popisom 2021. godine postoji velika vjerojatnost da će broj stanovnika ostalih naselja prvi put od provođenja popisa biti manji od broja

stanovništva bez osnovne škole ili s nezavršenom osnovnom školom te je udio stanovništva u toj kategoriji iznosio 16 % na razini grada, a na razini Hrvatske 10 %.

Nacionalni sastav grada Zlatara 2001. godine čini 99 % stanovnika hrvatske nacionalnosti, a taj udio nije se mijenjao ni 2011. godine. Od nacionalnih manjina bili su prisutni Nijemci, Albanci i Makedonci, ali u razumljivo neznatnom broju. Ovakav nacionalni sastav karakterističan je za područje cijele županije koja je prva po udjelu Hrvata po županijama. Isti je slučaj i s vjerskim sastavom gdje se 97 % stanovnika 2001. godine izjašnjava katolicima, isto kao i 2011. godine.

Više od polovice stanovnika grada Zlatara starijih od 15 godina prema popisu 2001. godine u braku je (56 %), 28 % ih živi izvan braka, 14 % udovaca ili udovica, a 2 % ih je razvedeno. No, daleko je više žena udovica (90 %), dok ih manje živi izvan braka (38 %). Prema popisu 2011. godine udio stanovnika u braku smanjio se na 53 %, udio onih koji žive izvan braka povećao se na 30 % i razvedenih na 3 %, dok se udio udovaca ili udovica nije promijenio.

SL. 45. Udio dnevnih migranata u Zlatar 2001. godine [31]


funkcionalni sadržaji, dok Zlatar dominira funkcijama u usporedbi s ostalim naseljima. Sljedeće važnije naselje jest Belec s 9 funkcionalnih sadržaja (trgovina, ugostiteljski objekt, osnovna škola, crkva, vatrogasni dom, groblje, ambulanta, poštanski ured i nogometno igralište). Belec se stoga opravdano može svrstati u manje lokalno središte, a također je prema kriterijima izdvajanja centralnih naselja 2008. godine izdvo jen kao lokalno središte (obavezne funkcije: područna ili osnovna škola, liječnik opće prakse, poštanski ured i prodavaonica) [3]. Zlatar je pak prema istim kriterijima uvršten u kategoriju slabijeg subregionalnog centra (obavezne funkcije: sve obavezne i eventualne funkcije centralnog naselja 4. reda, srednja škola, dom zdra vlja, prekršajni sud, supermarket, eventualno općinski sud), a u Prostornom planu Krapinskozagorske županije navodi se kao međuopćinsko središte i središte grada Zlatara [22].

Promatrajući udio dnevnih migranata u Zlatar 2001. godine (sl. 45.), može se uočiti da funkcionalna važnost Zlatara zahvaća široko područje Hrvatskog zagorja i Varaždin, ali s prosječnim udjelom dnevnih migranata u aktivnom stanovništvu pojedinih naselja uglavnom od 1 do 10 %. Teško je odrediti udio dnevnih migranata po pojedinim naseljima za sadašnje razdoblje, no pretpostavlja se da se udio dnevnih migranata prema Zlataru zasigurno smanjio i to prvenstveno zbog zatvaranja pogona tvrtke Končar 2012. godine, Konstruktora 2013. godine i Preventa 2011. godine koji su zapošljavali velik udio aktivnog stanovništva Zlatara i šire okolice, a istovremeno se povećao udio onih koji svakodnevno putuju na posao iz Zlatara.

stanovnika Zlatara (sl. 44.). Pretpostavlja se da će prvo naselje čije će stanovništvo izumrijeti biti Ščrbinec i to već 2031. godine, a zatim da će istu sudbinu 2041. godine doživjeti Ervenik Zlatarski i Znož, 2051. godine Martinščina, a 2061. godine Gornja i Donja Selnica. Dakle, čak 6 naselja ima kritičnu demografsku situaciju i prijeti im izumiranje unutar 50 godina.

funkcionalna organizacijaDemogeografskom analizom na prostoru grada Zlatara ustanovljena je izrazita polarizacija naseljenosti, odnosno ona je pokazala da prostor grada Zlatara ima jedno jače funkcionalno urbanizirano središte i 18 perifernih ruralnih naselja. Proces polarizacije vidljiv je i u fun kcionalnom sadržaju pojedinih naselja dobiven metodom opažanja (tab. 10.). Naime, čak u 8 naselja ne postoje

[1] Crkvenčić, I., 1974: Geografija SR Hrvatske: Središnja Hrvatska – regionalni prikaz, knjiga 2, Školska knjiga, Zagreb

[2] Friganović, M., Šterc, S., 1993: Demografski ra

zvoj i populacijska politika Republike Hrvatske, Društvena istraživanja, 31, 151165

[3] Lukić, A., 2012: Mozaik izvan grada – tipologija ruralnih i urbaniziranih naselja Hrvatske, Me

SL. 46. Naselja grada

Zlatara na brdovitom

području podno planine Ivanščice

ridijani, Samobor[4] Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.

– 2001., CDROM, Državni zavod za statistiku, Zagreb, 2005.

[5] Nejašmić, I., 1991: Depopulacija u Hrvatskoj – korijeni, stanje, izgledi, Globus, Zagreb

[6] Nejašmić, I., 2008: Stanovništvo Hrvatske – demogeografske studije i analize, Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb

[7] Njegač, D. i dr., 1993: Geografska obilježja i osobitosti Hrvatskog zagorja, Gazophylacium 12, 1336

[8] Njegač, D., 1995a: Oblici prostorne mobilnosti stanovništva Hrvatskog zagorja, Geografski glasnik, 57, 93109

[9] Njegač, D., 1995b: Preobrazba naselja i socijalno prestrukturiranje stanovništva Hrvatskog zagorja, doktorska disertacija, PMFGeografski odsjek, Zagreb

[10] Njegač, D., 1996: Dinamika i prostorna diferencijacija deagrarizacije Hrvatskog zagorja, Acta Geographica Croatica, 31, 95114

[11] Orešić, D., 1995: Morfografski pokazatelji porječja Krapine, Acta Geographica Croatica, 30, 2938

[12] Popis stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj 2001.: Dnevni i tjedni migranti po gradovima/općinama, CDROM, Državni zavod za statistiku, Zagreb

[13] Popis stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj 2001.: Poljoprivredno stanovništvo prema aktivnosti i spolu, po naseljima, CDROM, Državni zavod za statistiku, Zagreb

[14] Popis stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj 2001.: Stanovništvo prema aktivnosti i spolu, po naseljima, CDROM, Državni zavod za statistiku, Zagreb

[15] Popis stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj 2001.: Stanovništvo prema migracijskim obilježjima po gradovima/općinama, CDROM, Državni zavod za statistiku, Zagreb

[16] Popis stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj 2001.: Stanovništvo prema spolu i starosti, po naseljima, www.dzs.hr (08.08.2012.)

[17] Popis stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj 2001.: Stanovništvo staro 15 i više godina prema spolu i završenoj školi, po gradovima/općinama, www.dzs.hr (08.08.2012.)

[18] Popis stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj 2001.: Zaposleni prema pretežitoj aktivnosti po tipu naselja stanovanja, spolu i području djelatnosti, CDROM, Državni zavod za statistiku, Zagreb

[19] Popis stanovništva, kućansatva i stanova u

Republici Hrvatskoj 2011., Državni zavod za statistiku, http://www.dzs.hr/ (17.12.2012.)


[21] Pozaić, S., 1987: Neke geografske osobitosti Zlatara i zlatarskog kraja u: Zlatar nekad i danas, DVD Zlatar, Krapina, 910

[22] Prostorni plan Krapinskozagorske županije, http://www.mgipu.hr/doc/PPZHR2010/02Krapina/00krapinatekstweb.pdf

(13.05.2013.)[23] Prostorni plan uređenja Grada Zlatara, Jedi

nstveni upravni odjel Grada Zlatara, Zlatar, 2005.

[24] Savjet mladih Grada Zlatara (13.08.2012)[25] Spevec, D., 2009: Populacijski potencijal

Krapinskozagorske županije, Hrvatski geografski glasnik, 71 (2), 5463

[26] Statistički registar prostornih jedinica Republike Hrvatske, Državna geodetska uprava, 2005.

[27] Špoljar, M., 2013: Grad Zlatar demografske osnove regionalnog razvoja, diplomski rad, PMF Geografski odsjek, Zagreb

[28] Šterc, S., 1991: Opća demografska slika Republike Hrvatske, Političkogeografska i demografska pitanja Hrvatske, posebna izdanja 8, Savez geografskih društava Hrvatske, Zagreb

[29] Šterc, S., Komušanac, M., 2012: Neizvjesna demografska budućnost Hrvatske – izumiranje i supstitucija stanovništva ili populacijska revitalizacija…?, Društvena istraživanja, 273, 693713

[30] Tablogrami rođenih i umrlih po naseljima 1964. – 2011., CDROM, Državni zavod za statistiku, Zagreb

[31] Valjak, V., 2012: Nodalnofunkcionalna organizacija Hrvatskog zagorja i Varaždinske Podravine u funkciji regionalnog razvoja, diplomski rad, PMF – Geografski odsjek, Zagreb

[32] WertheimerBaletić, A., 2005: Demografija Hrvatske – aktualni demografski procesi, Diacovensia, 131, 97118

[33] Zakon o područjima županija, gradova i općina (NN 145/10), http://www.zakon.hr/z/437/Zakonopodru%C4%8Djima%C5%BEupanija,gradovaiop%C4%87inauRepubliciHrvatskoj (20.12.2012.)

[34] Živić, D., Pokos, N. i Turk, I., 2005: Glavni demografski procesi u Hrvatskoj, Hrvatski geografki glasnik, 671, 4344

[35] Živić, D., 2008: Demografske prilike u Hrvatskoj 1990ih godina, Časopis za suvremenu povijest, 401, 219236

83

GRAD ZLATAR KAOJEDINICA LOKALNE SAMOUPRAVE NIKOLA K ADOIĆ

Grad Zlatar kao jedinica lokalne samouprave postoji od 1993. godine. Osnovan je 27. travnja 1993. godine kada Gradsko vijeće Zlatara na temelju članka 49. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi na konstituirajućoj sjednici održanoj u Sokolani u Zlataru donosi Odluku o privremenom ustrojstvu Grada Zlatara. Odlukom je određeno privremeno ustrojstvo Grada Zlatara kao jedinice lokalne samouprave i uprave i to do donošenja Statuta Grada Zlatara.

Naziv je grada Grad Zlatar, a sjedište mu je na adresi Park hrvatske mladeži 2. Statutom je Grad Zlatar jedinica lokalne samouprave i djeluje kao pravna osoba [36]. Grad Zlatar obuhvaća područje omeđeno granicom počevši od sjeveroistočne granice k. o. Belec koja se nalazi na vrhu Ivanščice, a dalje se spušta istom katastarskom granicom prema jugu do tromeđe k. o. Belec, k. o. Zajezda i k. o. Budinščina. Dalje nastavlja prema jugu do tromeđe k. o. Belec, k. o. Budinščina i k. o. Konjščina te ide prema jugozapadu katastarskom granicom između k. o. Belec i k. o. Konjščina. Nadalje nastavlja prema zapadu granicom između k. o. Belec i k. o. Batina do naselja Donja Batina koje se razdvaja granicom koja ide sjevernim rubom naselja Brlekovo, općine Konjščina te južnim rubom naselja Donja Batina. Granica grada Zlatara počinje od točke na granici između k. o. Veleškovec te k. o. Donja Batina i to od sjeverozapadnog ruba čestice katastra broj 1457/30 te nastavno njezinim istočnim rubom, to jest služnim putom koji je formiran tim rubom. Nastavno južnim rubom čestica 1457/31 do čkbr. 1991 čijom zapadnom međom kreće do puta 2533, njime do čkbr. 1992/5, do

2 čkbr. 2000 čijom zapadnom međom do čkbr. 1992/8 pa njenom sjevernom međom do puta čkbr. 1997. Nastavno ide putem čkbr. 2534 do potoka, odnosno mosta na potoku Batina, od tog mosta kreće prema sjeveru koritom potoka Batina sve do sljedećeg mosta kod čkbr. 2012/1 da bi njezinom sjevernom međom te sjevernom međom čkbr. 2013/6, 2013/1, došla do asfaltirane ceste. Nadalje nastavlja istom cestom prema jugu do jugozapadnog ruba čkbr. 2024/1 te njezinim južnim rubom do puta čkbr. 2053/8, njime do puta čkbr. 2054/5, odnosno sjeveroistočnog ruba čkbr. 2053/9. Istočnom međom te čestice do čkbr. 2052/4 da bi njezinom južnom međom nasta vljala do sjeverozapadne međe čkbr. 1919, na dalje sjevernom međom iste čestice prema istoku do jugoistočnog ruba čkbr. 2094/10, njezinom istočnom međom prema sjeveru te zapadnim međama čestica 2156/2, 2156/1, 2155/3, 2155/2a, 2155/2b, 2155/2, 2097/3, 2097/14, 2097/2, 2097/13, 2097/12, 2097/10, 2097/11, 2097/9, 2097/8, 2097/7, 2097/6, 2097/5, 2097/15, 2097/1 do javnog puta čkbr. 2502 koji je ujedno i granica između k. o. Belec i k. o. Donja Batina (sve čestice obuhvaćene ovim opisom nalaze se u k. o. Donja Batina).

Nadalje se nastavlja katastarskom granicom između k. o. Donja Batina i k. o. Belec do tromeđe k. o. Donja Batina, k. o. Zlatar i k. o. Veleškovec. Od te točke ide nastavno prema jugu između k. o. Zlatar i k. o. Veleškovec do naselja Ervenik Zlatarski koji se razdvaja granicom koja počinje na mjestu spajanja puteva čkbr. 2843 i čkbr. 2844 koji su ujedno granični putovi za k. o. Zlatar i k. o. Veleškovec, od te točke granica

84 85Grad Zlatar kao jedinica lokalne samoupraveZLATNI BREGI I LJUDI SA SNJEŽNE STRANE IVANŠČICE

SL. 2. Jedan od znakova kojim je obilježen

teritorij Grada Zlatara (na

Ivanščici)

SL. 3. Zastava Grada

Zlatara sa zastavama RH i EU

SL. 1. Početak

dokumenta „Odluka o

privremenom ustrojstvu Grada

Zlatara”

do tromeđe k. o. Martinci, k. o. Lovrečan i k. o. Mače, i dalje od te točke nastavno prema sjeveru katastarskom granicom između k. o. Martinci i k. o. Mače do tromeđe k. o. Martinci, k. o. Mače, k. o. Peršaves i k .o. Purga. Nadalje granica kreće istom katastarskom granicom prema istoku katastarskom granicom između k. o. Martinci i k. o. Purga do tromeđe k. o. Martinci, k. o. Zlatar i k. o. Purga. Od te točke nastavno prema sjeveru katastarskom granicom između k. o. Purge i k. o. Zlatara do tromeđe k. o. Zlatar, k. o. Oštrc i k. o. Purga, te dalje prema sjeveru katastarskom granicom između k. o. Purga i k. o. Oštrc do zaseoka Jakopići. Granica koja odvaja zaseoke Jakopići od grada Zlatara počinje na putu čkbr. 2773 koji je ujedno granični put između k. o. Purga i k. o. Zlatar, kod čkbr. 2584 da bi njezinom sjevernom međom nastavila do jugoistočne međe čkbr. 2608. Tom međom nastavlja u pravcu jugozapadne

kreće putem čkbr. 2848 do čkbr. 1011/3, njenom sjevernom međom i sjevernom međom 1011/4, 1011/5, 1011/12, 1011/6, 1011/7, 1011/8, 1011/9, 1011/10, 1011/11 do čkbr. 984/1 pa njezinim istočnim rubom do spoja sa čkbr. 983/2. Od tuda sjevernom međom te čestice dolazi do puta čkbr. 2839, koji prelazi, pa sjevernom međom čkbr. 981 ulazi u potok. Sredinom tog potoka čkbr. 2970 nizvodno (prema jugu) sve do mjesta gdje on izlazi na granicu k. o. Veleškovec i k. o. Zlatar (čkbr. 754). (Sve čestice obuhvaćene ovim opisom nalaze se na području k. o. Veleškovec). Nadalje granica nastavlja katastarskom granicom između k. o. Zlatar i k. o. Veleškovec do tromeđe k. o. Zlatar, k. o. Veleškovec i k. o. Lovrečan. Od te točke nastavlja se prema zapadu katastarskom granicom između k. o. Zlatar i k. o. Lovrečan opet do tromeđe k. o. Martinci, k. o. Zlatar i k. o. Lovrečan. Od te točke nastavno prema zapadu

POPIS GR ADONAČELNIK A I ZAMJENIK A GR ADONAČELNIK A GR ADA ZLATAR A

Mandat 1993. – 1997. • gradonačelnik Stjepan Škof, prof.• zamjenik gradonačelnika Vidislav Kiš Šaulovečki, dipl. iur.

Mandat 1997. – 2001. • gradonačelnik Stjepan Škof, prof.,• zamjenica gradonačelnika Zdenka Rogina, dipl. iur.

Mandat 2001. - 2005. • gradonačelnik Stanislav Stubičan, zamjenik gradonačelnika Dubravko Žerjavić,

dipl. iur.• gradonačelnik mr. sc. Mladen Krušelj (13. 11. 2002. – 3. 12. 2002.)• gradonačelnik Marijan Đurek, dipl. ing., zamjenica gradonačelnika Mirjana

HudiVlahek, dipl. ing. agr. (3. 12. 2002. do kraja mandata)

Mandat 2005. – 2009. • gradonačelnik Marijan Đurek, dipl. ing.• zamjenik gradonačelnika Krunoslav Klancir, dipl. ing. agr.

Mandat 2009. – 2013. • gradonačelnik dr. sc. Miroslav Kopjar• zamjenik gradonačelnika Dubravko Čubek, ing. el.

Mandat 2013. –• gradonačelnik Stanko Majdak• zamjenica gradonačelnika Jasenka AuguštanPentek


fakultetu, završio sva četiri semestra i položio sve propisane ispite, ali magistarsku radnju iz starije hrvatske književnosti nije predao. Godine 1975. položio je profesorski stručni ispit.

Godine 1970. zaposlio se na Narodnom sveučilištu u Zlataru kao voditelj Centra za obrazovanje. Sljedećih je petnaestak godina tajnik Kulturnoprosvjetnog društva Zlatarjeve koje je organiziralo mnoge priredbe izrazito domoljubnog karaktera, kakva je bila spomenpriredba u povodu tristote obljetnice pogibije Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana 1971., na kojoj je imao referat o Zrinskima i Frankopanima u hrvatskoj književnosti; ili priredba 1973. godine u povodu obljetnice Seljačke bune gdje je također bio jedan od nositelja. Zlatarjeve je pokretalo i priredbe pod nazivom Pjesničko kazalište u kojima je njegova stalna zadaća bila predstavljanje djela i osoba iz povijesti hrvatske kulture. Naročito uspješnim smatralo se njegovo predstavljanje Bašćanske ploče, hrvatskih renesansnih pjesnika i Antuna Gustava Matoša u sklopu šezdesete obljetnica smrti 1974. godine. Zlatarjeve je osmi slilo, pokrenulo i redovito najvećim dijelom ostvarivalo Dane kajkavske riječi koji su postali po nekim sadržajima priredbe svekajkavskog značenja i ostvarili niz trajnih vrijednosti, npr. mnoštvo znanstvenih radova o kajkavskom narječju, više desetaka zbirki dječje kajkavske poezije, Galeriju naivne (kasnije izvorne) umjetnosti s više stotina vrijednih eksponata i drugo.

Od 1972. godine radio je u Srednjoj školi Bedekovčina kao profesor hrvatskog i njemačkog jezika, a zadnje dvije godine od toga kao voditelj završnog stupnja obrazovanja. U to je vrijeme nagrađen za zasluge u unapređivanju nastave njemačkog jezika. Od 1981. do 1989. godine radio je kao nastavnik hrvatskog i njemačkog jezika u osnovnoj školi u Zlataru, a nakon toga zaposlio se kao inokorespondent i prevoditelj u tvornici Elcon u ZlatarBistrici. S početkom demokratskih buđenja u bivšoj Jugoslaviji započelo je i njegovo sudjelovanje u političkim zbivanjima u zlatarskom kraju. Jedan je od osnivača zlatarske organizacije Hrvatske demokratske zajednice, prve organizacije te stranke u Hrvatskom zagorju. Na osnivačkoj skupštini Kazimir Sviben, prof., izabran je za predsjednika, a on za tajnika, što su i ostali do 2002. godine. Na prvim demokratskim izborima 1990. godine ta je organizacija HDZa

međe čkbr. 2648 da bi njezinim zapadnim rubom tekla prema sjeveru, a sve do sjeveroistočne međe čkbr. 2643/2b. Od te točke kreće u pravcu zapada do sjeverne međe čkbr. 2609 te njenim sjevernim rubom preko čkbr. 2610, 2618, 2619/1, 2619/2, 2619/3, 2620/2, 2620/1 do puta čkbr. 2773 koji ujedno čini međašni put između k. o. Purga i k. o. Oštrc. (Sve čestice obuhvaćene ovim opisom nalaze se na području k. o. Oštrc).

Nadalje se granica vraća na istu katastarsku granicu između k. o. Purga i k. o. Oštrc koja nastavlja do tromeđe k. o. Oštrc i k. o. Vojnovec do točke u kojoj se sijeku 3katastarske granice k. o. Vojnovca i k. o. Oštrca. Od te točke nastavno prema istoku po vrhu Ivančice odnosno po sjevernoj granici k. o. Oštrc i k. o. Belec do početne točke. Gradske se granice mogu mijenjati po postupku propisanom u Zakonu.

Posljednji statut donesen je 30. 11. 2009. godine.

U nastavku donosimo kratke životopise gradonačelnika Grada Zlatara od osnutka 1993. do danas koji su grad vodili barem jedan puni mandat.

stjepan škof, prof. Stjepan Škof rođen je 14. rujna 1945. u Gornjoj Batini u seljačkoj obitelji od oca Franje i majke Antonije Škof, rođene Sviben [37]. Nakon završene osnovne škole u Belcu i Zlataru te gimnazije u Krapini upisao se 1964. godine na Filozofski fakultet u Zagrebu na studij ondašnje grupe jugoslavenskih jezika i književnosti s njemačkim jezikom, uz stipendiju tadašnje Općine ZlatarBistrice. Studij je završio u redovitom roku 14. 2. 1969. godine s prosjekom ocjena iznad 4. Godine 1976. upisao se na poslijediplomski studij na istom

SL. 4. Stjepan Škof, prof.

Njegov je doprinos važan i zbog toga što je u njegovo vrijeme Zlatar, uz status grada, dobio županijski sud, županijski zavod za javno zdravstvo, srednju školu sa četiri četverogodišnja programa, jedinicu specijalne policije i u to vrijeme ispostavu redovne policije, te što je glavna zlatarska prometnica dobila status državne ceste kao D29. Također, radijska postaja preseljena je iz ZlatarBistrice u sadašnje prostorije pod imenom Radio Zlatar, Gradska knjižnica dobila je sadašnji prostor i opremu, a gradska uprava zgradu na Trgu slobode 25. Vrijedi spomenuti i otvaranje Preventa, nakon stečaja SKIMa, što je pokrenulo zapošljavanje i proizvodnju.

U studenome 2000. godine ministar Strugar imenovao ga je ravnateljem Srednje škole Zlatar gdje je i ostao do svoje smrti. I prije nego je postao ravnatelj, u Srednjoj školi Zlatar radio je od početka 1991. kao profesor hrvatskog jezika. Do 1996. godine bio je vanjski suradnik, a od osamostaljenja škole 1996. godine zaposlen je u školi na puno radno vrijeme. U istoj je školi kao politički dužnosnik bitno pozitivno utjecao na osnivanje gimnazijskih odjela u Zlataru 1991. godine te na osamostaljenje Srednje škole Zlatar s programima upravni referenat i tehničar PT prometa uz već postojeći program opće gimnazije. Kao gradonačelnik Zlatara školu je opremio pisaćim strojevima, namještajem i potrebnim sredstvima, a pokrenuo je i projektiranje i izgradnju sadašnje zgrade Srednje škole

postigla apsolutnu pobjedu te je u javnim medijima spominjana kao prva takva u Hrvatskoj.

Od 4. lipnja 1990. godine bio je prvi postkomunistički predsjednik Skupštine Općine ZlatarBistrice. Ta je skupština pod njegovim predsjedanjem 1992. godine donijela odluku o promjeni imena i sjedišta, odnosno da se općina iz ZlatarBistrice vrati u Zlatar, što je Hrvatski sabor ubrzo potvrdio. Tako je Zlataru nakon trideset godina vraćena općina sa svim upravnim funkcijama. Kao predsjednik skupštine, u jeku Domovinskog rata, pokretao je nabavu naoružanja, odjeće i ostale potrebne opreme kao i hrane i lijekova, kako za potrebe oružanih snaga tako i za sve brojnije izbjeglice i prognanike. Sve vrijeme dok su na području njegove općine boravila djeca iz Davora i on je također u svojoj obitelji udomljavao jednog tamošnjeg dječaka. Bio je i predsjednik Kriznog stožera, obilazio postrojbe na bojištu, ranjenike po bolnicama te organizirao prikupljanje i razdiobu svakovrsne pomoći. Prije teritorijalne reforme i raspada velikih općina na mnoštvo manjih, bitno je doprinio da Zlatar stekne status grada (uz Krapinu i Zabok) te je nakon spomenute reforme 1993. godine izabran za prvog gradonačelnika Grada Zlatara. Na toj je dužnosti ostao dva puna mandata, tj. do 15. lipnja 2001. godine kada je njegova stranka izgubila na izborima, a on, nakon 11 godina, smijenjen s čelne pozicije lokalne vlasti.

SL. 5. Profesor Stjepan Škof u vrijeme dok je bio ravnatelj Srednje škole Zlatar


Nakon teške bolesti preminuo je u Zlataru 3. siječnja 2011. godine.

marijan đurek, dipl. ing.Marijan Đurek, dipl. ing., rođen je 25. veljače 1942. u Jertovcu, koji danas pripada općini Konjščini [39]. Godine 1961. završio je osnovnu školu koju je pohađao prvo u Jertovcu (1948. – 1953.), a potom u Konjščini (1958. – 1961.). Tekstilnu tehničku školu u Zaboku završio je 1965. godine, a Fakultet tekstilne tehnologije u Ljubljani 1977. Koristi se slovenskim i njemačkim jeziku u govoru i pismu.

Profesionalno se usavršavao, i to; slovenski jezik (1995. godine, Filozofski fakultet u Ljubljani), informatiku; 1998. završio je seminar za konzultanta malog i srednjeg poduzetništva (CROATEH Zagreb): 2004. završio je osposobljavanje za konzultanta po programu „Projekti razvoja lokalne samouprave“ (PRLS) – upravljanje financijama i kapitalnim ulaganjima u organizaciji američke agencije USAID i Urban Instituta; seminar u Beču o projektima i upravljanju projektima (Gospodarska komora Austrije i INCITE agencija iz Beča), te seminar „Upravljanje projektnim ciklusom“ Ministarstva europskih integracija; 2005. dobio je Potvrdu o temeljnim znanjima o pripremama projekata za fondove Europske unije od konzu ltantske tvrtke Raiffeisen Consulting d. o. o.

Od 1972. do 1979. godine bio je voditelj pri pre me proizvodnje u Zagorskoj industriji

koja je otvorena 2000. godine, tijekom njegova gradonačelničkog mandata. Jednak trud koji je uložio u njezino osnivanje pokazivao je i kasnije, kao ravnatelj Srednje škole Zlatar, te pridonio da ona, među mnogobrojnim hrvatskim srednjim školama, stekne svoj ugled kroz brojna osvojena natjecanja i dobivena priznanja. Odlukom pre dsjednika Tuđmana, 1996. odlikovan je za zasluge u ratu i miru Spomenicom Domovinskog rata i Redom hrvatskog trolista. 103. brigada Hrvatske vojske odlikovala ga je plaketom za zasluge u njenom osnivanju i opremanju. Godine 2008. odlikovan je Plaketom Grada Zlatara za uspjehe u Srednjoj školi Zlatar.

Uz svoj profesionalni život, Stjepan Škof bio je otac troje djece i djed četvero unučadi.

SL. 7. Marijan Đurek,

dipl. ing.

SL. 6. Konstituirajuća

sjednica Gradskog vijeća Grada

Zlatara 2013. godine

Politička aktivnost: član Županijske skupštine na čelu nezavisne liste koja je imala tri zastupnička mjesta. Četiri godine bio je vijećnik u Gradskom vijeću Grada Zlatara. Brojni nedostatci, koje kao gradski vijećnik primjećuje u upravljanju gradom, potaknuli su dr. Kopjara da se kandidira za gradonačelnika. Kao član HDZa pobjeđuje na izborima za gradonačelnika Grada Zlatara. Zatekao se u nezahvalnoj situaciji jer je grad, u trenutku preuzimanja, zadužen za tri gradska proračuna i u blokadi. Dr. Kopjar, primjenjujući iskustva, znanje i organizacijske sposobnosti stečene u upravljanju Općom bolnicom Zabok te uz pomoć HDZa i premijerke Kosor, vodi grad iz blokade, koji pod njegovim vodstvom počinje sa stabilnim poslovanjem.

Bio je voditelj odsjeka za ginekološku urologiju O. B. Varaždin od 1978. do 1983., voditelj odjela ginekologije i porodništva O.B. Zabok – 1989. do 2002., ravnatelj Medicinskog centra Zabok 1992. – 1994., ravnatelj Opće bolnice u Zaboku od 1994. do 2001. Obavljao je i obavlja više funkcija u području zdravstva u Krapinskozagorskoj županiji. Aktivan je u Hrvatskom liječničkom zboru i Akademiji medicinskih zna nosti. Dobitnik je brojnih domaćih i inozemnih povelja, nagrada i priznanja. Član je brojnih udruga. Od 1982. god. usavršavao se u priznatim svjetskim centrima za uroginekologiju, onkologiju i posebice iz ginekološke endoskopije. Objavio je 14 znanstvenih radova, 10 citiranih u bazi podataka „Current Contents“, oko 100

vunenih tkanina (ZIVT) u Zaboku. Od 1975. do 1979. godine bio je predsjednik Samoupravne interesne zajednice za kulturu Zaboka i glavni urednik glasila ZIVT-ov vjesnik. Od 1979. do 1995. bio je godine direktor konfekcije SKIM Zlatar. Od 1987. do 1991. bio je predsjednik Mjesne zajednice Zlatar. Od 1996. godine do 2012. bio je stalni sudski tumač za slovenski jezik. Od 1998. godine do danas radi kao konzultant za malo i srednje gospodarstvo (izradio je 70 investicijskih projekata i poslovnih planova). Od 3. 12. 2002. godine do 17. 05. 2009. bio je gradonačelnik Grada Zlatara. Godine 2004. je bio predsjednik Hrvatske udruge konzultanata lokalne i područne samouprave (HUKON). Od 17. 01. 2003. godine do danas radi kao konzultant PRLSa, upravljanje financijama (izrađen projekt Grada Gline). Od 2010. do danas predsjednik je Udruge Glasnik u Zlataru. Udruga izdaje glasilo Bilten. Od 19. 05. 2013. član je Gradskog vijeća Grada Zlatara.

doc. dr. sc. miroslav kopjarDoc. dr. sc. Miroslav Kopjar rođen je 1945. godine u Zagrebu, Hrvat, osnovno školovanje završio je u Zlataru, a gimnaziju u Zagrebu 1964. godine. [40]

Akademska i stručna naobrazba: Diplomirao je na medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Specijalizaciju iz ginekologije i opstetricije započeo je u Općoj bolnici Varaždin 1972., a nastavio na Klinici za ženske bolesti i porode u Zagrebu. Specijalistički ispit položio je 1976. Završio je poslijediplomske studije iz onkologije i urologije. Magistrirao je 1987. („Pouzdanost ultrazvuka u dijagnostici ginekoloških tumora“), a doktorat znanosti stekao je 1996. („Bodovni sustav u neinvazivnoj dijagnostici endometrioma jajnika“) na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1988. postao je primarijus, a 1999. stekao je certifikat njujorške Akademije znanosti – „Certification in advanced operative laparoscopy – Accreditation Council for Gynecologic Endoscopy“. Od 2002. godine redovni je član Akademije medicinskih znanosti Hrvatske, a od 2003. docent na Katedri za ginekologiju i opste triciju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Od 2011. godine kao profesor predaje na dubrovačkom međunarodnom sveučilištu (DIU).

SL. 8. doc. dr. sc. Miroslav Kopjar


stručnih radova i kongresnih priopćenja od kojih neki imaju i znanstveno obilježje. Do sada je citiran 15 puta. Urednik je i autor knjige „Ginekološka endoskopija“ te koautor nekoliko knjiga. Sudjeluje u brojnim znanstvenim projektima. Dugogodišnji je predavač na brojnim poslijediplomskim studijima Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Od 2002. redovni je član Akademije medicinskih znanosti Hrvatske, a od 2003. docent na Katedri za ginekologiju i opstetriciju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

stanko majdakStanko Majdak rođen je 1952. godine u Donjoj Batini [41]. Osnovnu školu završio je u Zlataru, a gimnaziju i Fakultet političkih znanosti u Zagrebu. Po završetku fakulteta odmah se vra ća u mjesto rođenja, na svoju rodnu grudu. Zapošljava se prvo kao profesor u Srednjoj školi Konjščina, zatim radi u tadašnjoj miliciji, a od 1981. do 1996. direktor je Zavoda za profesionalnu rehabilitaciju. Od 1981. do 1996. godine preuzima mjesto direktora Zavoda za profesionalnu rehabilitaciju Zajezda gdje tada gradi reprezentativan objekt prilagođen najvišim standardima struke. Istovremeno, u suradnji sa VISom iz Varaždina, gradi tekstilni pogon u kojem danas radi oko 200 radnika. Sudjeluje u Domovinskom ratu kao pripadnik policije. Odlikovan je Spomenicom domovinske zahvalnosti. Od završetka fakulteta posredno i neposredno uključen je u politiku.

savjet mladih grada zlataraGradsko vijeće Grada Zlatara imenovalo je, na sjednici održano 11. rujna 2012., nakon drugog

javnog poziva, članove prvog Savjeta mladih Grada Zlatara. To su: Ljiljana Adanić iz Zlatara, Valentina Auguštan iz Velikog Repna, Nikola Kadoić iz Znoža, Tihana Kunić iz Zlatara i Martina Špoljar iz Belca. Savjet je volontersko savjetodavno tijelo koje, u suradnji s Gradskim vijećem, predlaže rasprave o pojedinim pitanjima značajnima za unapređivanje položaja mladih na području Zlatara; daje mišljenja prilikom donošenja odluka, mjera, programa i drugih akata od osobitog značenja za unapređivanje položaja mladih na području Zlatara te predlaže financijski plan radi ostvarivanja programa rada. Nakon imenovanja članova, tadašnji gradonačelnik Grada Zlatara, Miroslav Kopjar, prema svojoj dužnosti, sazvao je osnivačku sjednicu Savjeta mladih koja je održana u petak 14. rujna 2012. godine. Na sjednici je prisustvovalo svih pet imenovanih članova te Vedran Vukobrat, viši stručni suradnik za poslove društvene djelatnosti Jedinstvenog upravnog odijela Grada Zlatara. Prema utvrđenom Dnevnom redu, članovi Savjeta jednoglasno su za predsjednika izabrali Nikolu Kadoića, za zamjenicu predsjednika Ljiljanu Adanić i za tajnicu Tihanu Kunić.

Do danas je Savjet mladih održao ukupno 6 formalnih sjednica i nebrojno mnogo drugih sa stanaka. Neka od najznačajnijih ostvarenja Savjeta mladih Grada Zlatara u prvoj godini mandata su:• Izrađena turistička brošura Grada Zlatara

(izrada je uključivala fotografiranje za potrebe izrade brošure i tehničku pripremu, dok je tekst dobiven od djelatnika Grada Zlatara);

• Izrađene prve razglednice grada Zlatara te informativni letak za Galeriju izvorne umjetnosti;

• Sudjelovanje na radionicama i osposobljavanjima: „Od ideje do projektnog prijedloga“, „Prikupljanje sredstava“ (Centar za civilne inicijative), „Uključi se“, „Uključi me“ (Agencija za mobilnost i programe EU, forum „Problemi i mogućnosti financiranja udruga“);

• Sudjelovanje na eTwinning konferenciji na temelju koje je kasnije pokrenut eTwinning projekt u Osnovnoj školi u Belcu „Creative school newspapers“. Dio članova pomogao je i u izvođenju projekata;

• Organizacija prvog Dana karijera u Sre

SL. 9. Gradonačelnik Stanko Majdak

na obilježavanju ulaska Hrvatske

u EU

dnjoj školi Zlatar;• Predsjednik Savjeta mladih Nikola Kadoić

napisao je dva projektna prijedloga za program „Youth in action“ u kojem sudjeluju članovi Savjeta mladih kao neformalna skupina „Gold Challenge“ koja kasnije prerasta u Zlatarsku udrugu mladih;

• Iniciranje osnivanja i aktivan rad u Zlatarskoj udruzi mladih;

• Sudjelovanje na konferenciji Savjeta mladih u Zagrebu te na javnom savjetovanju o novom Zakonu o savjetima mladih;

• Suorganizacija društvenozabavnog događaja „Valentinovo pod maskama“;

• Pokretanje, administriranje i održavanje Portala mladih grada Zlatara na www.gradzlatar.eu;

• Posjet Osnovnoj školi Belec s programom „Kamo nakon osnovne škole“.

Iako je osnovna ideja savjeta mladih savjetovanje, zlatarski savjet mladih bavi se i vrlo konkretnim aktivnostima osim savjetovanja. U trenutku kad je nastao, Savjet nije imao značajnijeg kredibiliteta među onima koje bi trebao savjetovati, a s druge strane savjetnička uloga bila bi loše prihvaćena u društvu, što su već prvi komentari nakon osnivanju i pokazali – na Savjet se gledalo kao na još jednog potrošača gradske blagajne koju financiraju građani. S vremenom se mišljenje promijenilo, no još će proći neko vrijeme dok mladi ne nađu svoje pravo mjesto u društvu i postanu glavni akteri i inicijatori promjena.

Savjet mladih donio je po zakonu predviđen Poslovnik o radu Savjeta mladih Grada Zlatara

te Program rada za 2012. godinu koji je zajedno s financijskim planom prihvaćen na sjednici Gradskog vijeća održanoj 28. prosinca 2012. godine. Od svojeg osnutka do danas, Savjet mladih nije potrošio ni jedne kune iz gradske blagajne za provedbu svojih aktivnosti. Naknada koju su članovi primili za svoje sjednice (za prve četiri) jest oko 140 kn po sjednici, s time da se koristi zakonski maksimalni razmak između dviju sjednica kako bi se što manje opteretio proračun, a dobivena sredstva koristila su se za putne troškove osposobljavanja, usluge tiskanja i sl.

Jedan od važnih principa svih aktivnosti na koje Savjet odlazi jest mogućnost iskorištavanja tih aktivnosti u budućem radu Savjeta (rezultat eTwinning konferencija bio je konkretan eTwinning projekt; osposobljavanja i treninzi rezultirali su konkretnim projektnim prijedlozima i odobrenim projektima koji se primjenjuju i sl.).

Zlatarski savjet mladih prerastao je u Zlatarsku udrugu mladih s ciljem okupljanja većeg broja ljudi, odnosno kako bi i ostali pripadnici mlađe populacije iz grada mogli pokazati svoju aktivnost jer savjet može zakonski imati najviše pet članova.

SL. 10.Članovi Savjeta mladih(s lijeva na desno: V. Auguštan, Lj. Adanić, T. Kunić, M. Špoljar, N. Kadoić)


SL. 11. Razglednica

grada Zlatara, rad članova SMGZ

SL. 12. Plakat za 1. Dan

karijera u SŠ Zlatar

SL. 13. Otvorenje prvog EU projekta (za mlade) u Zlataru

SL. 14. Članovi Zlatarske udruge mladih na „Valentinovu pod maskama”

MANDAT : 1993. – 1997. 1. Stjepan Auguštan2. Branko Balić3. Ivan Brlek4. Branko Brčić5. Dragica Čepek6. Anđelko Hrastić7. Stjepan Ivančić8. Mijo Jembrih, dr. med9. Jasna JurišaDeriš, dipl. oec. 10. Vidislav Kiš Šaulovečki, dipl. iur.11. Ivan Kurtanjek12. Ivan Martinuš, dipl. oec.13. Stjepan Mazan 14. Josip Mikulčić 15. Mira Musa 16. Milan Preis17. Karlo Soić 18. Stanislav Stubičan 19. Emil Sviben 20. Juraj Šarkanj 21. Stjepan Škof, prof. 22. Emil Šredl, prof. 23. Josip Štahan 24. Ivica Vlahek 25. Neven Žučko26. Juraj Bingula 27. Stjepan Hleb28. Ruža HorvatKirasić 29. Ivan Kurtanjek 30. Dragica Krajnik

MANDAT 1997. – 2001. 1. Branko Lisek2. Vidislav Kiš Šaulovečki, dipl. iur.3. Božidar Stažnik4. Marijan Varga5. Josip Kuntić6. Mirjana HudiVlahek, dipl. ing. agr.7. Stjepan Škof, prof.8. Branko Brčić9. Alojz Mezak

popis članova gradskih vijeća grada zlatara od osnutka grada do danas

10. Stjepan Roginić11. Mijo Jembrih, dr. med.12. Ivan Brlek13. Emil Šredl, prof. 14. Ruža Horvat Kirasić 15. Marijan Buden, prof.16. Stanislav Stubičan17. Vlado Varga18. Krunoslav Klancir, dipl. ing. agr.19. Milan Varga20. Josip Jakopić 21. Alojz Vuk 22. Dubravko Čubek 23. Ljiljana Bolfek 24. Josip Kuharić 25. Zdravko Šuka 26. Dragutin Kuharić 27. Janko Pavlinić 28. Josip Požgaj

MANDAT 2001. – 2005. 1. Vidislav Kiš Šaulovečki, dipl. iur.2. mr.sc. Mladen Krušelj3. Stjepan Škof, prof.4. Marijan Buden, prof.5. Stjepan Roginić6. Marijan Đurek, dipl. ing.7. Krunoslav Klancir, dipl. ing. agr.8. Dubravko Žerjavić, dipl. iur.9. Tomislav Mahmet 10. Stanislav Stubičan11. Mirjana HudiVlahek, dipl. ing. agr. 12. Dubravko Čubek, ing. el..13. Josip Pavlinić 14. Josip Šala 15. Dragutin Kuharić 16. Vladimir Minđak17. Alen Hriberski18. Ivan Grabušić19. Milan Varga20. Božidar Domitran21. Vlado Varga

95

22. Ivan Juriša23. Stjepan Lesičar, dipl. oec.24. Drago Vučković25. Vinko Dominić 26. Ivan Grzelja

MANDAT 2005. – 2009. 1. mr. sc. Mladen Krušelj2. Stjepan Škof, prof.3. Stjepan Lesičar, dipl. oec.4. Vidislav Kiš Šaulovečki, dipl. iur5. Marijan Đurek, dipl. ing.6. Vlado Varga7. Krunoslav Klancir, dipl. ing. agr.8. Alen Hriberski9. Dubravko Čubek, ing. el.10. Josip Pavlinić11. Ivan Grabušić 12. Marijo Šarkanj13. Ivan Valenčak14. dr. sc. Miroslav Kopjar 15. Vilko Kukec16. Dubravko Žerjavić, dipl. iur 17. Darko Varga18. Tomislav Mahmet 19. Alojz Vuk20. Ivica Pavić21. Ivanka Juriša22. Dragutin Spevec

MANDAT 2009. – 2012. 1. Stanko Majdak2. dr. sc. Miroslav Kopjar3. Dubravko Čubek, ing. el.4. Darko Varga5. Vlado Varga6. dr. sc. Mladen Krušelj7. Josip Pavlinić8. Ivica Hanžek, ing.9. Alen Hriberski 10. Juraj Žerjavić 11. Božidar Štahan12. Krunoslav Klancir, dipl. ing. agr.13. Josip Pozaić14. Ivan Grabušić 15. Željko Sviben 16. Vilko Kukec

17. Bogdan Rihtarić, dipl. oec. 18. Alojz Vuk19. Mirjana Mikac20. Želimir Kurečić, mag. oec.21. Siniša Sambolić22. Ivanka Juriša23. Božidar Hanžek

MANDAT 2013. – 1. Želimir Kurečić, mag. oec.2. dr. sc. Miroslav Kopjar3. Darko Varga4. Srećko Pozaić, prof.5. Božidar Hanžek6. Vladimir Minđak, dipl. oec.7. Krunoslav Klancir, dipl. ing. agr.8. Mladen Škreb9. Nadica Štahan 10. Stanko Majdak 11. Janko Auguštan12. Božena Slunjski13. Jurica Bizjak14. Davor Brlić15. Marijan Đurek, dipl. ing.16. Jasna Hanžek17. Danijel Benković


[12] Popis stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj 2001.: Dnevni i tjedni migranti po gradovima/općinama, CDROM, Državni zavod za statistiku, Zagreb

[13] Popis stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj 2001.: Poljoprivredno stanovni štvo prema aktivnosti i spolu, po naseljima, CDROM, Državni zavod za statistiku, Zagreb

[14] Popis stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj 2001.: Stanovništvo prema aktivnosti i spolu, po naseljima, CDROM, Državni zavod za statistiku, Zagreb

[15] Popis stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj 2001.: Stanovništvo prema mi

gracijskim obilježjima po gradovima/općinama, CDROM, Državni zavod za statistiku, Zagreb


[17] Popis stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj 2001.: Stanovništvo staro 15 i više godina prema spolu i završenoj školi, po gradovima/općinama, www.dzs.hr (08.08.2012.)

[18] Popis stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj 2001.: Zaposleni prema pretežitoj aktivnosti po tipu naselja stanovanja, spolu i području djelatnosti, CDROM, Državni zavod za statistiku, Zagreb

[19] Popis stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj 2011., Državni zavod za statistiku, http://www.dzs.hr/ (17.12.2012.)

[20] Popis stanovništva, kućanstava i stanova u

[1] Crkvenčić, I., 1974: Geografija SR Hrvatske: Središnja Hrvatska – regionalni prikaz, knjiga 2, Školska knjiga, Zagreb

[2] Friganović, M., Šterc, S., 1993: Demografski razvoj i populacijska politika Republike Hrvatske, Društvena istraživanja, 31, 151165

[3] Lukić, A., 2012: Mozaik izvan grada – tipologija ruralnih i urbaniziranih naselja Hrvatske, Meridijani, Samobor

[4] Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857. – 2001., CDROM, Državni zavod za statistiku, Zagreb, 2005.

[5] Nejašmić, I., 1991: Depopulacija u Hrvatskoj – korijeni, stanje, izgledi, Globus, Zagreb

[6] Nejašmić, I., 2008: Stanovništvo Hrvatske – demogeografske studije i analize, Hrvatsko geog rafsko društvo, Zagreb

[7] Njegač, D. i dr., 1993: Geografska obilježja i osobitosti Hrvatskog zagorja, Gazophylacium 12, 1336

[8] Njegač, D., 1995a: Oblici prostorne mobilnosti stanovništva Hrvatskog zagorja, Geografski glasnik, 57, 93109

[9] Njegač, D., 1995b: Preobrazba naselja i socijalno prestrukturiranje stanovništva Hrvatskog zagorja, doktorska disertacija, PMFGeografski odsjek, Zagreb

[10] Njegač, D., 1996: Dinamika i prostorna diferencijacija deagrarizacije Hrvatskog zagorja, Acta Geographica Croatica, 31, 95114

[11] Orešić, D., 1995: Morfografski pokazatelji porječja Krapine, Acta Geographica Croatica, 30, 2938

SL. 15. Sa sjednice

Gradskog vijeća održane 28.

prosinca 2012. kada je prvi put

sudjelovao i Savjet mladih

Republici Hrvatskoj 2011.: Stanovništvo prema spol u i starosti, po naseljima, www.dzs.hr (08.08.2011.)

[21] Pozaić, S., 1987: Neke geografske osobitosti Zlatara i zlatarskog kraja u: Zlatar nekad i danas, DVD Zlatar, Krapina, 910

[22] Prostorni plan Krapinskozagorske županije, http://www.mgipu.hr/doc/PPZHR2010/02 Krapina/ 00krapinatekstweb.pdf (13.05.2013.)

[23] Prostorni plan uređenja Grada Zlatara, Jedinstveni upravni odjel Grada Zlatara, Zlatar, 2005.

[24] Savjet mladih Grada Zlatara (13.08.2012)[25] Spevec, D., 2009: Populacijski potencijal

Krapinskozagorske županije, Hrvatski geografski glasnik, 71 (2), 5463

[26] Statistički registar prostornih jedinica Republike Hrvatske, Državna geodetska uprava, 2005.

[27] Špoljar, M., 2013: Grad Zlatar demografske osnove regionalnog razvoja, diplomski rad, PMF Geografski odsjek, Zagreb

[28] Šterc, S., 1991: Opća demografska slika Republike Hrvatske, Političkogeografska i demografska pitanja Hrvatske, posebna izdanja 8, Savez geografskih društava Hrvatske, Zagreb

[29] Šterc, S., Komušanac, M., 2012: Neizvjesna demografska budućnost Hrvatske – izumiranje i supstitucija stanovništva ili populacijska revitalizacija…?, Društvena istraživanja, 273, 693713

[30] Tablogrami rođenih i umrlih po naseljima 1964. – 2011., CDROM, Državni zavod za statistiku, Zagreb

[31] Valjak, V., 2012: Nodalnofunkcionalna orga

nizacija Hrvatskog zagorja i Varaždinske Podravine u funkciji regionalnog razvoja, diplomski rad, PMF – Geografski odsjek, Zagreb

[32] WertheimerBaletić, A., 2005: Demografija Hrvatske – aktualni demografski procesi, Diacovensia, 131, 97118

[33] Zakon o područjima županija, gradova i općina (NN 145/10), http://www.zakon.hr/z/437/ (20.12.2012.)

[34] Živić, D., Pokos, N. i Turk, I., 2005: Glavni demografski procesi u Hrvatskoj, Hrvatski geografki glasnik, 671, 4344

[35] Živić, D., 2008: Demografske prilike u Hrvatskoj 1990ih godina, Časopis za suvremenu povijest, 401, 219236

[36] Web stranice Grada Zlatara, Statut Grada Zlatara, dostupno 03. rujna 2013. na http ://

www.zlatar.hr/wpcontent/uploads/2011/04/statutgradazlatara.pdf

[37] Pripremio Hrvoje Škof[38] Web stranice Srednje škole Zlatar, dostupno 03.

rujna 2013. na http://web1.sszlatar.skole.hr/rijecravnatelja.htm

[39] Pripremljeno prema CV Marijana Đureka, dipl. ing.

[40] Pripremljeno prema CV doc. dr. sc. Miroslava Kopjara

[41] Web Grada Zlatara, www.zlatar.hr, dostupno 03. rujna 2013.

[42] Radio Zlatar

SL. 16. Djecapredstavljaju naselja grada Zlatara (izvor Višnja Škof)

99

KULTURNA BAŠTINA IVANA SAMBOLIĆ

Područje grada Zlatara je izuzetno bogato spomenicima kulture te je prava rijetkost na tako malom području imati takvu raskoš. Najznačajniji spomenik koji se nalazi na području grada Zlatara je crkva sv. Marije Snježne u Belcu, s oznakom nulte kategorije. U blizini ove crkve nalazi se kapela sv. Jurja, koja se navodi kao jedan od na jznačajnijih primjera srednjovjekovne arhitekture kontinentalne Hrvatske. Nadalje, iz kapele sv. Martina u Martinščini sačuvano je raspelo s početka 12. st., jedan od sveukupno dva takva primjera u Hrvatskoj, a crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zlataru ima jedan od najljepših baroknih oltara. Ovo poglavlje predstavlja i opisu je kulturnu baštinu našeg kraja, tako da su na jvredniji spomenici prezentirani po svakom naselju, abecednim redom.

batina donja - kapela sv. jakovaStara crkva sv. Jakova nekad se nazivala i parochialis, no nikad nije postojala župa u Batini već se ova crkva spominje u kontekstu područne kapele sv. Martina pod Oštrcem. Pretpostavlja se kako je zidana na sličan način kao i kapela sv. Martina u Martinščini, dakle u gotičkom stilu, no kasnije je ova kapela doživjela velike izmjene barokizacijom. Prema V. Noršiću, kapela sv. Jakova spominje se već 1430. kada se mjesto Batina označuje kao oppidum u kojem se održava godišnji sajam na dan sv. Jakova i na Miholje (molba batinskog vlastelina Stjepana Kuhingera upućena kralju Sigismundu). Pretpostavlja se kako je kapelu

dao podići batinski vlastelin Stjepan Kuhinger kako bi ostvario pravo održavanja sajma, no prvi pisani zapis o postojanju ove kapele je iz 1639. u kanonskim vizitacijama. Prema podacima iz vizitacija, kapela je tad sazidana, ima nadsvođeno svetište i dio lađe, dok je nastavak lađe natkriven drvenim tabulatom. S lijeve strane svetišta sazidana je sakristija, a s desne mala kapelica. U to vrijeme kapelica nema toranj, tek 1708. gradi se drveni atrij na koji se nadovezuje drveni toranj. Četrdesetih godina 18. st. kapela ima zidani toranj sa zvonom. Već 1768. vizitacije spominju loše stanje kapele, koja dodatno stradava zbog jakog potresa 1775., tako da vizitatori 1778. navode kako je kapela u tako lošem stanju da u njoj nije moguće služiti misu. Iste godine župnik Matija Lončarić kreće u obnovu oštećene kapele tako da ju je gotovo cijelu srušio te nanovo izgradio u baroknom stilu. Kapela je sad dobila sakristiju s južne strane, u koju je moguć ulaz izvana kroz vrata s gotičkim okvirom, preuzetim iz stare kapele. U izgradnji kapele sudjeluju mještani Batine te je već 1786. izgradnja završena.

SL. 1. Tlocrt kapele sv. Jakova [8]

10 0 101Kulturna baštinaZLATNI BREGI I LJUDI SA SNJEŽNE STRANE IVANŠČICE

oltari kapele sv. jakovaGodine 1666. kapela ima tri oltara: sv. Jakova, sv. Jurja i zidanu menzu na koju je nakon 1708. postavljen oltar sv. Antuna. Tad kapela ima još drvenu propovjedaonicu i pjevalište. Kapela doživljava mnogobrojne promjene u inventaru – već 1677. nema oltara sv. Jurja, na čije mjesto dolazi oltar sv. Jakova. Nakon obnove u 18. st., ovi isti oltari postavljeni su u kapelu i tamo su do 1820., kada župnik Forko naručuje dva nova oltara. Danas kapela ima tri oltara: glavni posvećen sv. Jakovu, s lijeve strane je oltar sv. Ivana, a s desne oltar sv. Ane. Glavni je oltar zapravo nekadašnji oltar sv. Barbare iz župne crkve u Zlataru, koji je u ovu kapelu donesen nakon 1805., te je tad slika svetice zamijenjena kipom sv. Jakova.

Oltar i kipovi djelo su zagrebačkog kipara Claudiusa Kautza koji je imao radionicu na Gradecu u prvoj polovici 18. st. Središnji dio ovog povisokog, ali uskog oltara zauzima kip sv. Jakova u niši, a sa strane su smješteni kipovi sv. Nikole nadbiskupa i sv. Franje Ksaverskog. Do ovih je kipova po jedan stup sa svake strane, na koje se nadovezuje atika sa slikom „ Raspeće“, koja je

najstarija slika iz kapele i moguće ju je datirati oko 1720. Uz sliku su postavljeni kipovi svetica Ane i Kristine, do kojih na vanjskom rubu voluta sjedi po jedan anđeo. Oltar završava kipom sv. Mihovila, koji je postavljen između dviju vaza na vrhu atike. Oltar sv. Ane smješten je uz sjeverni zid, od inventara u prvom planu primjećuje se kip sv. Ane, a u pozadini je uljna slika na platnu „Sv. Ana podučava Mariju“, koja je dosta oštećena. Nasuprot ovog oltara smješten je oltar s kipovima sv. Leopolda Mandića i sv. Antuna Padovanskog.

U Batini Donjoj nalazi se još kapelica posvećena sv. Antunu Padovanskom koju je dao podići Stanko Majdak nakon 2000. Uz kapelicu je postavljen zvonik metalne konstrukcije.

kurija batina donjaOva kurija često se u puku naziva kurija Jelačić, jer je kurija bila u vlasništvu ove plemićke obitelji. Nekad je bila u vlasništvu obitelji Bogathy i Pisačić, nakon kojih je dobivaju Jelačići, o čemu svjedoči grb nad ulaznim vratima. Kurija je prvobitno bila drvena, a 1887. na istom mjestu Stjepan pl. Jelačić Bužimski i njegova žena Franjica rođ. Gorišek podigli su skromnu zidanicu. Kasnije je ova jednostavnija zgrada nadograđivana, tako da danas ima Ltlocrtni oblik. Podrum koji se nalazi ispod starijeg krila zgrade ima pruski svod, jednako kao i prostorije prizemlja, dok kat ima jednostavne stropove. U blizini kurije nalaze se dvije zgrade, jedna u kojoj je stanovala služinčad te gospodarska zgrada. U blizini ove kurije nekad je bila kurija plemićke obitelji Kallay, koja je srušena, u blizini je ostalo nekoliko gospodarskih zgrada u lošijem stanju te ostaci perivoja.

belec - župna crkva sv. marije snježneGjuro Szabo napisao je sljedeće za crkvu sv Marije Snježne u Belcu: „Nema sumnje [8], da je to najljepša barokna crkva ne samo u Zagorju već i u cijeloj Hrvatskoj. Sve, što je kasni barok u nas smogao, sneseno je u tu crkvu, sva kićenost i bujnost u oblicima i u bojama, a uza sve to još i otmjenost odlikuje ovu crkvu od sviju iz onog doba [142. str.].“

Stoga ne treba čuditi što je ova crkva sve do početka 20. st., kada se dogradila crkva u Mariji

SL. 2. Kapela sv. Jakova,

procesija na blagdan sv. Ane

SL. 3. Unutrašnjost

kapele sv. Jakova

Bistrici, bila glavno proštenjarsko odredište u Zagorju. Izgrađena je donacijama lokalnog plemstva te se navodi kako je Sv. Marija Snježna u Belcu, danas spomenik nulte kategorije, zadnji dar plemstva na ovom području. Mirna i skromna vanjština crkve, okružena cinkturom, ne može nimalo najaviti kolika se raskoš nalazi u njenoj unutrašnjosti.

Gospa Snježna, kako je mi domaći zovemo, slavi se 5. kolovoza, na što smo ponosni jer je zaštitnica Krapinskozagorske županije, a dogodine i 1. gardijske brigade Tigrovi.

legendaNaziv Gospa Snježna (lat. Sancta Maria ad Nivas) potječe od legende o postanku bazilike Santa Maria Maggiore u Rimu u 4. st. Bogati patricijski par nije mogao imati potomstvo pa su žrtvovali Mariji čitav svoj imetak i kovčeg pun zlata moleći je da im se očituje kako da njihova imovina posluži njezinoj slavi. Potom im se ukazala Marija, rekavši im da njoj u čast sagrade crkvu tamo gdje istu noć bude pao snijeg. Na čudo cijelog Rima, u noći s petog na šesti kolovoza, brdo Eskvilin pokrio je snijeg i od tada se slavi blagdan Gospe Snježne, a na mjestu gdje je pao snijeg sagrađena je crkva Santa Maria Maggiore u kojoj je najstariji prikaz sv. Marije Snježne iz 1308. Kult sv. Marije Snježne razvijao se u srednjem vijeku, a naziv „snježna“ asocira na njezino bezgrešno začeće.

Crkva sv. Marije Snježne u Belcu sagrađena je Mariji u čast, prema jednom fragmentu stare

župne spomenice u kojem piše da se Djevica Marija ukazala župniku Ivanu Gundaku (1652. – 1666.), Tomi Novaku i Martinu Pogudu koji su se kasno vraćali iz Selnice. Tada im se ukazao anđeo koji ih je vodio u tadašnju župnu crkvu sv. Jurja u Belcu. Kad su ušli u crkvu, ugledali su Blaženu Djevicu Mariju koja ih pozove da pođu prema mjestu gdje će sagraditi kapelu njoj u čast, pod nazivom Snježna. Nakon tog događaja nisu se usudili nikome govoriti o tome te ubrzo dvojica umiru naglom smrću, dok Pogud pred smrt pod prisegom objavljuje cijeli događaj, a iza toga umire. Tako je nastala legenda o postanku prvotne kapele sv. Marije Snježne u Belcu.

SL. 4. Kurija Jelačić u Batini Donjoj

SL. 5. Crkva Sv. Marije Snježne, Schneiderov fotografijski arhiv, HAZU

102 103Kulturna baštinaZLATNI BREGI I LJUDI SA SNJEŽNE STRANE IVANŠČICE

gradnjaKapela je podignuta oko 1675. na mjestu zvanom Kostanjevec ili Kostanjek, kako navodi vizitator iz 1758. god. (protokoli kanonskih vizitacija koji potječu iz 17. i 18. st. i rukopis anonimnog pisca pod naslovom Novae Ecclesiae Beatissimae Virginis Mariae sub titulo ad Nives fundatae... iz 1758.) Nepravilni oblik svetišta crkve ukazuje da je u svojim temeljima gotička građevina koja je kasnije barokizirana prigradnjom bočnih kapela i sakristije u 18. st. Kao donatorica zaslužna za podizanje crkve navodi se grofica Elizabeta KeglevićErdödy, koja je darovala zemljište (za vrijeme župnika Đure Dudića). Ta prva kapela bila je jednobrodna s nadsvođenim svetištem, lađom pod tabulatom i drvenim zvonikom. Oko 1708.

(ili vjerojatnije 1735. god.), za vrijeme župnika Ladislava Horvata, produžuju se bočni zidovi i gradi se novi zvonik, no on iznenada umire te se radovi obustavljaju sve do 1739. Između 1739. i 1742., pod vodstvom župnika Pavla Kuneka, nastupa druga faza u izgradnji crkve, kada crkva poprima današnji izgled. Crkva je prema tlocrtu jednobrodna, longitudinalna građevina, čija široka centralna lađa završava s poligonalnim svetištem, dok su na sjevernoj i južnoj strani broda bočne kapele. Svod je bačvasti i konstruktivno je olakšan susvodnicima.

Na istočnoj je strani svetište uz koje je sa sjevera izgrađena sakristija, dok je zvonik smješten uz zapadno pročelje gdje se nalazi glavni ulaz. Sam tlocrt crkve nepravilan je i odaje nam već spomenute faze gradnje. U obnovi kapele župniku pomaže zagorsko plemstvo: donacijom Ignacija Bedekovića Komorskog dozidan je i povišen toranj, crkveni krov donirao je grof Krsto Oršić, novac za nabavku većeg zvona darovala je kao zavjet Cecilija Kristina Matačić, supruga podbana Adama Najšića.

Za oslikavanje unutarnjih zidova pobrinuo se tadašnji kolator župe i podban Adam Najšić koji je angažirao pavlinskog slikara Ivana Rangera. Cjelokupni inventar crkve zadužbina je plem

SL. 6. Crkva sv. Marije Snježne u Belcu

SL. 7. Tlocrt crkve sv.

Marije Snježne u Belcu [8]

stva. Glavni oltar, postavljen 1743. donacijom Baltazara Bedekovića Komorskog i njegove žene Helene Rozalije Somogy, posvećen Majci Božjoj i Presvetom Trojstvu, rad je nepoznatog majstora. Oltari sv. Josipa, dar grofa Ivana Franje Čikulina, i sv. Barbare, dar Nikole Vojkovića, postavljeni su oko 1743., ali su bili dovršeni, oslikani i pozlaćeni tek početkom 60tih zahvaljujući donacijama dviju udovica: Cecilije Praskač i Cecilije Najšić.

Godine 1743. podignuta je čuvena propovjedaonica pomoću donacija pobožnog puka, župnika Kuneka i Ignacija Bedekovića Komorskog. Stjepan Pucz, tadašnji zagrebački kanonik, donirao je oltar sv. Stjepana Prvomučenika, a oltar sv. Krunice dar je nadbiskupa kaločkog Gabrijela Hermana Patačića.

Crkva je u potpunosti bila dovršena i ukrašena 1758. god., a iduće godine posvetio ju je

SL. 8. Glavni oltar crkve sv. Marije Snježne u Belcu, Schneiderov fotografijski arhiv, HAZU


biskup i tadašnji prepošt zagrebački Stjepan Pucz Gotalovečki. Godine 1763. radi se nova cinktura s malim nišama u kojima su bile naslikane 14 postaja muke Isusove, koje danas više ne postoje. Dana 5. kolovoza 1780. Josip Gertić, apostol ski protonator i župnik mihovljanski proglasio kapelu sv. Marije Snježne župnom crkvom.

Početkom 70tih Restauratorski zavod Hrva tske započeo je radove u crkvi te su ugra đeni uređaji za elektroosmotsko uklanjanje kapilarne vlage kako bi se isušili zidovi. Počela su istraživanja crkve i restauratorski radovi na zidnim slikama u kapelama sv. Stjepana i sv. Krunice, no radovi su prekinuti zbog nedostatka novca. Tek 1990. krenu lo se u nove radove; tada je obnovljena vanjska fasada crkve, 1994. kreće se u obnovu oltara sv. Barbare, a u idućih pet godina obnovljen je oltar sv. Josipa, izvedena je drenaža u crkvi i sakristiji. Postavljeno je podno grijanje, nova električna instalacija i novi kameni pod. Prilikom tih radova tijekom 1997. pronađeni su ulomci kamene plastike datirani u srednji vijek. Također je obno vljena propovjedaonica, orgulje, pjevalište te ograda pjevališta. Restaurirane su i zidne slike Ivana Rangera. Konzervatorskorestauratorski radovi Hrvatskog restauratorskog zavoda završeni su u 2004.

zidne slikePrema pisanim izvorima, spominju se dvije grupe inicijatora koji su doveli Ivana Krstitelja Rangera, glasovitog slikara iz pavlinskih redova, u Belec. Kanonske vizitacije iz 1742. navode Adama Najšića kao osobu zahvaljujući kojoj je Ranger angažiran za oslikavanje zidnih površina, dok se prema opisu crkve iz 1758. navodi da su osobe zaslužne za dovođenje Rangera pavlinski generali Stjepan Demšić, Andrija Mužar i Stjepan Erdödy. Ivan Krstitelj Ranger (Götzens kod Innsbrucka, Tirol, 19. lipnja 1700. – Lepoglava, 27. siječnja 1753.) najznačajniji je slikar hrvatskih pavlina u baroknom razdoblju. Školovao se po radionicama sjeverne Italije i južne Austrije, a zaređen je dosta kasno – 1734. godine i obitavao je u pavlinskom samostanu u Lepoglavi. Mnogi povjesničari umjet nosti izdvajaju zidne slike iz crkve sv. Marije Snježne u Belcu iz bogatog majstorovog opusa kao najljepši i najočuvaniji rad ovog slikara tirolskog porijekla. Dataciju zidnih slika može se odrediti po kronografu kojeg drže dva anđela na trijumfalnom luku: tIbI SanCta DeI genItrIX InoVatUr et CorDeoDe Virgine VgetUr (Tebi se sveta Bogorodice obnavlja i pobožnim srcem povećava). Zbroje li se istaknuta slova, dobiva se godina 1741., a i vizitatori prvi put spominju


crkve sv. Marije Snježne u Belcu

freske 1742. godine. Istraživački radovi tehnike slikanja i analize veziva koju je obavio RZH pokazale su kako je slikar započeo rad u fresco tehnici (pregledom dnevnica – giornata), a kasnije je dorađivao sliku uz dodatnu upotrebu veziva na bazi kalcita.

Tematika zidnih slika u svetištu te u lađi broda povezana je sa scenama iz Marijina života, tzv. ikonografija marijanskog ciklusa. Na površini kupole svetišta prikazano je Marijino uznesenje te kako Sveto Trojstvo kruni Bogorodicu u nebeskoj slavi. Slijedi potom u središnjem dijelu prvog traveja prikaz u medaljonu ukazanja Bogorodice rimskom patriciju Giovanniju i njegovoj ženi, dok u pozadini pada snijeg po brdu Eskvilin s kapelom Santa Maria Maggiore. Pojedini literarni izvori interpretiraju prikaz patricijskog para kao prikaz podbana Adama Najšića i njegove žene Cecilije Kristine rođ. Matačić, no likovni prikaz ovih portreta odaje još jednu varijantu iz plejade karakterističnih likova Rangerovog stvaralaštva. Odmah do medaljona, prema površini oslikanih pilastra prikaz je evanđelista u medaljonima: Ivana sa zoomorfnim simbolom orla sa sjeverne strane te Matej sa zoomorfnim simbolom mladića na južnoj površini zida. Na sljedećem medaljonu prikazana je scena prikazanja Blažene Djevice

Marije s roditeljima, sv. Joakimom i sv. Anom, s desne strane te sv. Šimun i jedan Levit s lijeve strane, dok na stepenicama kleči proročica Ana s dječakom. Na ovaj medaljon također se nadovezuje likovni prikaz drugog para evanđelista prema pilastrima: sa sjeverne strane prikazan je Luka sa zoomorfnim simbolom bika te s južne strane Marko sa zoomorfnim simbolom lava. Posljednji u nizu medaljona, koji je slabo vidljiv zbog orgulja, prema pisanim izvorima prikazuje Srce Isusovo s plamenima vatre, okruženo nebeskim korom anđela. Nažalost, ovu scenu danas više nije moguće vidjeti jer je zbog oštećenog krovišta jako stradala te gotovo nestala.

Na susvodnicama su prikazane scene iz Marijinog života pa takom redom od svetišta nalazi se prikaz Navještenje iznad kojeg je Toranj Davidov. Dijametralno nasuprot je Pohod Bogorodice Eli zabeti iznad kojeg su Vrata nebeska. Rođenje Krista povrh kojeg je sunce pravde nalazi se na susvodnici kod kapele sv. Stjepana, dok je nasuprot kod kapele sv. Krunice prikaz Poklonstvo sveta tri kralja iznad kojeg je scena Marije na polumjesecu. Nadalje, na susvodnici kod lijeve strane kora prikaz je Obrezanje Gospodinovo povrh kojeg je jutarnja zvijezda, dok s desne strane kora je scena Bijeg u Egipat sa zvijezdom

SL. 10. Zidne slike Ivana Krstitelja Rangera, svod lađe


na vrhu. Svod kapele Gospe od ružarija prikazuje anđele kako lebde među oblacima u iluzionistički naslikanom nebu. Ova scena zaokružena je ogradom na kojoj su po četiri vaze ispod koji su prikazi alegorija krijeposti naslikanih u grisaille tehnici: Jakost, Milosrđe (Ljubav), Vjera i Ufanje. Prema nižim zonama zid je oslikan raznim arhitektonskim elementima i ornamentima koji stvaraju iluziju prostora. Na svodu kapele sv. Stjepana prikaz je kamenovanja sv. Stjepana: dinamično prikazani likovi bacaju kamenje na ovog mučenika u klečečem položaju, koji pak pogleda uprtog u nebo prema Svetom Trojstvu s anđelima svjedoči svoju vjeru. Ovdje su također naslikana četiri monokromna medaljona s prizorima iz života sv. Stjepana. Niže zone zida oslikane su arhite ktonskim elementima i ornamentima koji stvaraju iluziju prostora.

Na istočnom zidu naslikan je medaljon u kojemu je upisani datum posvećenja crkve sv. Marije Snježne – kolovoz 1759. uz imena Stjepana Pucza Gotalovečkog te župnika Kuneka. Sakristija je također oslikana zidnim slikama: na svodu i zidovima prikazani su u polukružnom formatu crkveni oci, dok su u manjim medaljonima prizori iz Starog i Novog zavjeta. Prikazane su sljedeće monokrone scene: Krštenje Kristovo, Svadba u Kani Galilejskoj, sv. Petar apostol ozdravljuje hromoga, Sv. Petar ozdravljuje bolesnoga, Apostoli ozdravljuju bolesnike i Sv. Marija Magdalena pere Isusu noge.

oltariCrkva sv. Marije Snježne uz raskošne zidne slike ima i vrlo bogat inventar te se navodi kako je ova crkva poznata kao najbogatije opremljena crkva Hrvatskog zagorja. Kako je već rečeno, donatori čijom je zaslugom crkva bogato opremljena bilo je lokalno zagorsko plemstvo te utjecajni crkveni dostojanstvenici. Glavni oltar počiva na stupovima koje na leđima nose dvojica atlanta: s desne strane je Samson zaogrnut lavljom kožom, a s lijeve strane je Herkul, također zaogrnut lavljom kožom. Kako se radi o zavjetnoj proštenjarskoj crkvi, uz navedene atlante prolaz je oko oltara. Povrh oltarne menze nalazi se tabernakul uz kojeg su dva anđela, jedan s kadionicom (simbol klanjanja Gospodinu), dok drugi nosi snop pšenice kao simbol obećanog kruha. Nad taber

nakulom nalazi se Agnus Dei (Jaganjac Božji). Centralni dio oltara zauzima niša s kipom

Marije Immaculate koja stoji na zemaljskoj ku gli. Na glavi ima pozlaćenu krunu s češkim kamenjem. Stilskim karakteristikama ovaj kip moguće je datirati u prvu polovicu 18. st., kao djelo majstora varaždinskog kruga. Smatra se kako je Immaculata preuzeta sa staroga glavnog oltara iz 1729. Iz prostora niše dopiru nebeske zrake, dok je s gornje strane zatvorena s po dva para malih anđela koji nose krunu za Mariju. U zoni niše s kipom Marije nalaze se četiri stupa na koje se nadovezuje arhitrav. Među stupovima smješteni su kipovi sveta tri kralja koji prinose zlato, tamjan i mirhu: tu je Baltazar kao zaštitnik Baltazara Bedekovića, donatora oltara te Gašpar i Melkior. Četvrti je kralj sv. Stjepan, ugarski kralj koji prinosi zlatnu jabuku i kraljevsko žezlo.

Povrh arhitrava, ispred atike stoje kipovi sv. Helene s križem te sv. Rozalije s mrtvačkom glavom i vijencem ruža na glavi – ona je tu kao zaštitnica donatorove supruge Rozalije Somogy. U ravnini ovih kipova nalaze se s vanjske strane po jedan anđeo. Na atici glavnog oltara prikaz je Svetog Trojstva: Bog Otac, s desne Sin Božji dok Sveti Duh kao da lebdi nad školjkom s lamberkinima podno koje je Marija. Na vrhu atike je kartuša u kojoj je natpis koji nam kazuje kako su donatori glavnog oltara Baltazar Bedeković, Rozalija Somogy i Ignacije Bedeković te kako je oltar dovršen 1743.

oltar sv. josipa i sv. barbareOva dva pobočna oltara smještena su u kutu broda ispred trijumfalnog luka te su pandani po ornamentici, konstruktivnim elementima i kiparskom inventaru. Vrlo precizan opis konstrukcije ovih oltara nalazimo u Umjetničkoj

topografiji KZŽ: Predela, raščlanjena volutnim postamentima, nosi oltarnu stijenu koja se konkavno uvija kako bi se prilagodila ugaonom prostoru. [717 str.] Centralni prostor oltara sv. Josipa zauzima kip sv. Josipa koji u ruci drži rascvje tali štap, okružen nebeskim zrakama, oblacima te anđelima. Ovaj oltar nema stupova, već se oltar uzdiže pomoću voluta – pravog baroknog arhitektonskog elementa. U ravnini sv. Josipa, na rubu voluta, sjede po dva evanđelista, Matej

SL. 11. Oltar sv. Josipa


i Ivan s pripadajućim zoomorfnim simbolima (glavom mladića te orlom). Vertikalom oltara uzdižu se figure Djevice Marije povrh koje je grb grofa Ivana Franje Čikulina, donatora oltara te zatim dijete Isus sa zemaljskom kuglom u ruci. Ovaj oltar nastao je između 1742. i 1743., točnije bi bilo reći izrezbaren i postavljen, jer je oltar oslikan i pozlaćen tek 1760., donacijama Cecilije Cvetanović, udovice Franje Praskača.

Jednak raspored kipova nalazimo na oltaru sv. Barbare – u sredini je postavljen kip navedene svetice koja u ruci drži mač, simbol njenog mučeništva. Do njenih nogu, između para anđela lučonoša, uočava se kula koji je također atribucijski element vezan uz ikonografiju prikaza sv. Barbare. Ovdje pak na donjim uvojima ornamentirane volute sjede evanđelisti Luka i Marko (također sa zoomorfnim simbolima u obliku glave bika i lava). Kip evanđelista Marka ukraden je te je naknadno na njegovo mjesto postavljen novi kip, djelo lošijeg majstora koji u svojoj interpretaciji figure evanđelista nije uspio pogoditi proporcije. Iznad kipa mučenice Barbare nalazi se kip Krista, na koji se nadovezuje grb zagrebačkog podžupana Nikole Vojkovića, donatora ovog oltara. Ovaj je oltar, isto kao i njegov pandan, nastao između 1742. i 1743. te je također

naknadno oslikan i pozlaćen zahvaljujući donacijama Cecilije Matačić, udovice Adama Najšića. Cjelina ovog oltara završava skulpturom anđela s kaležom i hostijom na vrhu.

propovjedaonicaPropovjedaonica je postavljena na sjevernoj strani broda, na pilaster koji spaja kapelu i brod. Vizualno je možemo podijeliti na dva dijela: donji dio gdje je balkon zaobljenog oblika te gornji dio s baldahinom. Visoka je 5,80 m, drvena je, pozlaćena, posrebrena i polikromirana. Na nju se ulazi iz sakristije drvenim stepeništem. Propovjedaonica je bila postavljena 1742., a godina 1743., koju dobijemo zbirom velikih slova kronografskog zapisa u kartuši baldahina, označava da je tada propovjedaonica polikromiranjem i pozlatom dobila svoj konačni izgled. Kipovi propovjedaonice nabavljeni su prinosima vjernika i župnika Pavla Kuneka, dok je bojenje, pozlaćivanje i posrebrivanje izvedeno na trošak potpukovnika Ignacija Bedekovića Komorskog. Kronogram u kartuši na baldahinu ima zapis:

aVe Virgo speCIo

sa honorI tVo

IgnatIsVs De kVMVr

FeCIt InaVrarI

(Zdravo divna Djevice, na tvoju čast dao pozlatiti

Ignacije de Kumur)

Na temelju stilskoanalitičkih kriterija i komparacija dr. Doris Baričević identificirala je majstora propovjedaonice kao Josipa Schokotnigga iz Graza. J. Schokotnigg rođen je u Grazu 1700. Studijsku naobrazbu stekao je u Italiji, a u Grazu je naslijedio očevu radionicu i tako postao vodeći kipar Štajerske. Umire 1755. te tada radionicu preuzima muž njegove kćerke Vid Königer, isto tako poznati kipar. Karakteristika Schokotniggovih skulptura skladno je oblikovana anatomija tijela i lica, izražajnost draperije, profinjene crte lica i melankoličan pogled koji se može naći na gotovo svim njegovim skulpturama. Schokotnigg je autor i pokrajnih oltara sv. Josipa i sv. Barbare, a D. Baričević primjećuje da neki kipovi s glavnog oltara, korske ograde i kipovi Ivana Nepomuka i Franje Ksaverskog s oltara sv. Krunice imaju sličnost s kipovima propovjedaonice, ali su nešto slabije kvalitete. Ikonografski program ove propovjedaonice temelji se na staro

SL. 12. Oltar sv. Barbare

zavjetnoj tematici s likovima i prizorima koji se vrlo rijetko susreću u ostalim baroknim djelima na našem području. Ispod balkona na donjem dijelu nalazi se mali anđeo koji na svojim leđima „nosi“ cijelu propovjedaonicu te je podupire rukom; zatim se nadovezuju dvije pozlaćene školjke, usađene jedna u drugu te ukrašene akantusovim lišćem i nizom ornamentalnih oblika.

Ograda govornice je ovalnog oblika okružena volutnim pilastrima, na kojima su smješteni kipovi dvojice proroka u sjedećem položaju. Lijevo je kip proroka Izaije koji u ruci drži rotulus s natpisom. Prorok Jeremija nalazi se s desne strane te se na jednakoj pločici nalazi natpis. Na oplošju govornice između pilastra (tj. kipova proroka) nalaze se tri reljefa sa sljedećim prizorima: Noine žrtve paljenice, lijevo od proroka Izaije) zatim plesa oko zlatnog teleta (između Izaije i Jeremije), i sna Jakovljeva o nebeskim ljestvama. Iza ograde, na pozadinskoj stijeni isprepliću se nizovi s akantusovim lišćem i volute, na kojima stoje figure Kaleba i Jošue. Oni nose granu s velikim grozdom iz obećane zemlje kanaanske.

Gornji dio propovjedaonice prekriven je baldahinom te predstavlja brdo Sinaj. Tu uočavamo skulpture Boga Oca koji predaje Mo jsiju ploče Dekaloga, lijevo se nalazi Aron u odjeći svećenika kao predstavnik duhovne moći te desno vojskovođa Jošua kao predstavnik svjetovne vlasti. Na središnjem dijelu baldahina, tj. ispod Mojsijevih nogu, nalazi se grb donatora Bedekovića s već prije spomenutim natpisom. Rub baldahina slijedi splet lambrekina. S unutarnje strane baldahina nalazi se reljefni prikaz Duha Svetoga u obliku goluba, oko kojeg izviru zlatne zrake. Po kronici iz 1758. u kojoj je propovjedaonica opširno opisana, možemo zaključiti da je njen inventar bio još bogatiji te da su neki od likova imali atribute kojih danas više nema.

oltar sv. kruniceOltar sv. Krunice nalazi se u istoimenoj kapeli sa sjeverne strane, a podignut je zahvaljujući Gabrijelu Hermanu Patačiću, kaločkom nadbiskupom koji je ujedno bio i carski savjetnik. Ovaj oltar podignut je oko 1745. Na mramorizirani postament nadovezuje se predela s po dva para stupova između kojih su kipovi sv. Ivana Nepomuka te sv. Franjo Ksaverski. Centralno

mjesto zauzima kip Blažene Djevice Marije koja u lijevoj ruci drži malog Isusa, a desnom pruža krunicu sv. Dominiku, dok je nasuprot njemu sv. Klara ili prema novijim interpretacijama sv. Katarina Sijenska. Kompozicija ovih likova zaokružena je s petnaest kartuša s glavicama anđela na kojima je prikazano petnaest otajstva sv. Krunice. Iznad centralnih figura nalazi se perforirana školjka, koja završava u visini gređa, na čijim su gornjom plohama postavljena dva anđela u poluklečečem položaju. Atika je obrubljena volutama; u središnjem dijelu je kip Boga Oca sa zemaljskom kuglom. Na vrhu oltara stoji grb Patačića između dva mala anđela.

oltar sv. stjepanaNasuprot opisane kapele sv. Krunice, nalazi se na južnoj strani kapela sv. Stjepana s oltarom podignutim u čast istoimenog sveca donacijama Stjepana Pucza Gotalovečkog, glavnog prepozita

SL. 13. Propovjedaonica belečke crkve


zagrebačkog te ujedno beogradskog biskupa. Prema arhitekturi i ornamentici, ovaj je oltar istovjetan s oltarom sv. Krunice, također je podignut iste godine (1745.).

Ponešto se jedino razlikuje u kiparskom inven taru: središnji dio zauzima kip sv. Stjepana prvomučenika, dok su među stupovima kipovi apostola sv. Andrije i sv. Jakova. Jednako kiparsko rješenje kao kod nasuprotnog oltara vidljivo je u zoni gređa i atike, jedino što ovdje u središtu gloriole s oblacima i zrakama lebdi Duh Sveti u obliku golubice.

Cjelina ovog oltara zaokružena je grbom donatora na vrhu.

pokaznica župe belecOd liturgijskog posuđa belečke župe svakako valja spomenuti pokaznicu, odnosno monstrancu iz 1775. za koju G. Szabo kaže: „Ni toj monstranciji nema u nas premca.“ [8, 147 str.]

Izrađena je od srebra, a urešena je sa 56 rubina, 10 smaragda, 15 ametista, četiri hijacinta,

dvije geme i 12 granata. Dragulje i svotu za izradu monstrance darovali su varaždinski župan Nikola Bedeković i zagrebački kanonik Nikola Tehiraj, te je upravo zbog toga na monstranci emajlirani prikaz sv. Nikole. Prema načinu izrade ove monstrance, pretpostavlja se da je djelo štajerskih majstora.

kamen iz belcaPrilikom restauratorskih radova u crkvi sv. Marije Snježne 1997. godine otkriven je ispod poda u središtu lađe fragment kamenog reljefa s djelomično očuvanim prikazom dvaju svetaca. To je otkriće bilo veliko iznenađenje jer na području kontinentalne Hrvatske ima vrlo malo sačuvanih figuralnih prikaza iz srednjeg vijeka. Dimenzije su reljefa 48 x 26 x 18 cm, visina reljefa u kojem su sveci klesani iznosi 4 cm te je prema načinu klesanja i stilskim karakteristikama po svemu sudeći romanički rad. Pod blago savinutim lukom ukrašenog dentima prikaz je figure sveca s aureolom do kojeg se uočavaju dijelovi kompozicije drugog sveca u vidu ramena i aureole. Opis reljefa daje prof. dr. sc. V. Peter Goss:

„Lik koji je očuvan od pojasa na gore, prikazan je u frontalnom stavu. Kruškolika, lijepo zaobljena glava okružena je precizno zacrtanom aureolom, te polumjesecom kose s jasno odvojenim, dekorativno nanizanim pramenovima. Velike, plastično modelirane oči nalaze se unutar koncentričnih bora, uši su zaobljene i priljubljene uz obraz. Dug i tanak (i dosta oštećen) nos veže se na čeone lukove nad očima, a ispod njega su horizontalnom crtom naznačena usta lagano ispupčenih usnica “[26, 225 str.]

Svetac u lijevoj ruci drži svitak ili draperiju (po nekim tumačenjima i rog obilja), dok je desnica pružena prema susjednom svecu. Draperija je klesana izrazito geometrijski. Pitanje na koje je teško dati odgovor je tema prikaza: pretpostavlja se da je riječ o Traditio legis mada bi za preciznije određivanje bilo nužno imati komparativni materijal te još koji pronađen fragment. Zaobljenost luka mogla bi upućivati na mogućnost porijekla fragmenta s nekadašnje lunete, no tada bi takva luneta imala dimenzije kao ona na zagrebačkoj katedrali, a takav reprezentativni objekt ne postoji u belečkoj okolici. Ovaj fragment na podru čju kontinentalne Hrvatske nema analogija, a

SL. 14. Belečka pokaznica,

fotografija ustupljena

zahvaljujući Zagebačkoj

nadbiskupiji — Nadbiskupskom duhovnom stolu

SL. 15. Kamen iz Belca


komparativni materijal iz Mađarske i Vojvodine ukazuje na kasno 12. ili početak 13. st. Prof. dr. sc. V. Peter Goss zaključuje kako je kamen vjerojatno sekundarno korišten prilikom izgradnje nekog zida (Belecgrad) te je potom tercijarno korišten prilikom gradnje župne crkve u Belcu. Daljnja istraživanja i stručni radovi mogli bi dati odgovor na ova pitanja.

poklonac marije lurdskePoklonac ili kapelica Marije Lurdske podignut je u neposrednoj blizini župne crkve sv. Marije Snježne, uz cestu koja vodi kroz naselje do puta za Belecgrad. Izradio ga je kipar F. Pepelar iz

Zagreba, o čemu svjedoči natpis u donjem desnom kutu pročelja. Riječ je o jednostavnijoj neogotičkoj gradnji sa šiljatim krovićem s križem na vrhu.

kurija župnog dvoraVizitacije iz pedesetih godina spominju kako je kurija u Belcu završena kada i kurije u Sv. Križu Začretju, Mihovljanu i Desiniću. U to vrijeme (sredina 18. st), većina kurija koje se grade su zidane, a ne drvene. Od navedenih, samo je kurija u Belcu ostala neizmijenjena, dok su svi objekti osim ove kurije do danas znatno izmijenjeni. Kurija je izgrađena s jugoistočne strane nekadašnje župne crkve, a današnje kapele sv. Jurja. Radi se o katnici, zazidanoj od kamena koja je prema podacima iz vizitacije iz 1756. dovršena 1755.

Prema tadašnjem opisu saznajemo kako je kurija sačuvala u velikoj mjeri originalni izgled. Usprkos skromnijoj vanjštini ova kurija spade u važnije primjere barokne kurijalne arhitekture, s podosta očuvanim izvornim unutrašnjim tlocrtom. U znanstvenom radu Izgradnja župnih kurija u Hrvatskom zagorju u drugoj polovici 18. stoljeća stoji opis unutrašnjosti kurije: „Unutrašnjost kurije organizirana je na obje etaže oko središnje osi. U prizemlju se nalazi prostrano predvorje, u dnu kojega su u osi smještene stube za kat. Sa sjeverne i južne strane zgrade razmještene su prostorije utilitarne i administrativne namjene. Pod južnom polovicom kurije smješten je podrum, nadsvođen, kao i prizemlje, bačvastim svodovima sa susvodnicama, koji su u podrumu u potpunosti izvedeni od kamena.“ [31, 111 str.]

Zanimljivo je izvedeno stepenište koje vodi na kat, kod kojeg se prema istočnoj strani ono na stavlja do prozora, makar nema praktičnu funkciju nego da pojača dojam reprezentativnosti. Najveća soba tj. palača, nalazi se u sjeverozapadnom uglu zgrade te je povezana vratima sa sobom u sjevernom uglu kurije. Sve sobe imaju sačuvane barokne štukature, osim palače gdje je sačuvana barokna peć. Vanjština kurije ponešto je izmijenjena: osim manjih prozora u prizemlju i većih na katu, tavan je nekad imao okrugle prozore.

Od dekorativnih elemenata fasade kojom je pročelje nekad bilo uokvireno do danas se sačuvao

SL. 16. Poklonac Marije

Lurdske

SL. 17. Kapela sv. Jurja u Belcu

SL. 18. Kapela sv. Jurja u Belcu, Schneiderov fotografijski arhiv, HAZU


razdjelni vijenac između prizemlja i prvog kata. U blizini kurije nalaze se dvije gospodarske zgrade, od kojih je jedna zidana a druga izgrađena od hrastovih planjki.

kapela sv. jurjaPišući o kapeli sv. Jurja u Belcu, G. Szabo napominje kako ova kapela spada među najzagonetnije građevine u cijelom Zagorju. Naime, mnogi stručnjaci bavili su se poviješću, arhitekturom i stilom ove nekadašnje župne crkve te su iznijeli nekoliko teza i tumačenja o gradnji i vremenu nastanka iste, pobijajući čak i vlastita ranija mišljenja. V. Noršić zaključuje kako je belečka župa među najstarijima u Zagorju, a crkva sv. Jurja najstarija gotička građevina, s tragovima romaničkog stila na tornju. Ipak, glavno pitanje

kada je crkva izgrađena i kojim redoslijedom, ostalo je zagonetkom sve donedavno. Prvo spominjanje crkve u Belcu po Klaiću je već 1242. u ispravi bana Dimitrija, gdje bi se hominess cruciferorum de sancto Georgio odnosilo na ovu kapelu. Nadalje, u popisu župa iz 1334. godine ova kapela spominje se kao župna crkva (ecclesia sancti Georgi de Belch).

Prvi opis kapele/crkve je iz 1639., iz kanonskih vizitacija. Prema tim podacima crkva je imala u zvoniku dva zvona, zatim četiri oltara, novu propovjedaonicu i kor. Već 1666. zvona nisu u zvoniku zbog trošnosti krova nego je ispred kapele podignut drveni toranj na kojem su bila dva zvona. Vizitacije iz 18. st. spominju po prvi puta trijem nad južnim ulazom, kao i ruševni trijem nad zapadnim ulazom. Oko kapele bilo je groblje ograđeno drvenom ogradom, unutar kojeg se nalazila kapelica sv. Mihaela, koja je već 1768. opustošena. Kroz zapise iz vizitacija može se lako primijetiti kako je ova kapela sve više gubila na važnosti, pogotovo kada je 1781. župnom crkvom proglašena sv. Marija Snježna, a još više nakon potresa 1778., nakon kojeg vizitatori 1805. napominju njeno zapušteno stanje.

Njezina nepravedna zapostavljenost očita je čak i danas, što D. Miletić vrlo precizno opisuje: „Neprimjetna iz suvremenih cestovnih pravaca, smještena na krajnjem sjevernom rubu sela, na nju čak ne upućuju ni oni smeđi smjerokazi, postavljeni prije petnaestak godina pokraj svih naših cesta i putova, kojima se prolaznike nekritički usmjeruju čak i prema onim nakaradnim novim zdanjima, koje bi valjalo pomno sakrivati, a nikako pokazivati.“ [6, 43 str.] Ovaj propust tim je veći jer je ova kapela nezaobilazni primjer razvoja srednjovjekovne sakralne arhitekture na području kontinentalne Hrvatske. Kapela rijetko služi za misna slavlja, a najposjećenija je na Uskrs kada je sv. Juraj polazna točka tradicionalne uskrsne procesije koja završava blagoslovom u crkvi sv. Marije Snježne.

Kapelu sv. Jurja oblikuju sljedeći glavni volumeni: poligonalno zaključeno svetište, šira i viša lađa te jednokatni toranj zvonik. Sa sjeverne strane prigrađena je uz svetište sakristija. Kapela ima dva ulaza: kroz toranj na zapadnoj strani te ulaz na južnoj strani koji je nadsvođen malim trijemom na dva stupa. Danas je aktivan samo ovaj južni ulaz, koji je probijen u 15. st., s bogato

SL. 20. Kamena kustodija u svetištu kapele

sv. Jurja

SL. 19. Tlocrt kapele sv.

Jurja [8]


kapele sv. Jurja


profiliranim lunetom na kojoj je naslikan lik Bogorodice. Izvrstan opis unutrašnjosti daje D. Miletić: „Svetište s petosminskim zaključkom presvođuju dva svodna polja: na križno rebrasti svod uz trijumfalni luk nadovezuje se peterodijelni radijalni svod zaključka svetišta.“ [6, 54 str.] Kapela ima sveukupno šest prozora: tri bifore u svetištu, jedan prozor u južnom zidu te dva uska romanička prozora u zvoniku. Sa sjeverne strane svetišta ulaz je u sakristiju (dograđene u baroku) uz koji se nalazi kamena kustodija. U svetištu su ostaci gotičkih fresaka iznad prozora, koji su dosta stradali prilikom povećanja njihovih dimen zija. Bolje su očuvani likovi Boga i Krista, dok je u fragmentima sačuvan prikaz Svetog Duha nad južnim prozorom. Najbolje je sačuvan lik Bogorodice zaštitnice na sjeveroistočnom zidu,

jer se na toj strani nije probijao prozor. Zidne slike također su djelomično očuvane u donjim zonama trijumfalnog luka, kao i na svodu lađe te luku koji povezuje lađu s tornjem no te su dosta oštećene. U svetištu se nalazi gotička menza na kojoj je nekad bio smješten barokni oltar sv. Jurja.

Danas je taj oltar premješten uz sjeverni zid lađe kako bi se prezentiralo svetište s gotičkim freskama. Na sjevernom zidu moguće je primijetiti dva zazidana polukružna prolaza koja su nekad povezivala lađu s prostorom kapele sv. Katarine, prigrađene u baroku. Lađa je nekad bila nadsvođena tabulatom koji je zamijenjen mrežastim svodom u 16. st., isto tada je i nadsvođen zvonik. Konzole na koje se upiru svodna rebra klesane su, pa je tako na konzoli uz južna vrata prikazana glava muškarca, uz sjeverni zid na dvjema konzolama prikaz je ženske glave, a ostale tri konzole ukrašene su geometrijskim oblicima.

Zaglavni kameni rebara također imaju uklesane glave, redom ženske. U podu kapele nalazi se sveukupno sedam grobnica: jedna u svetištu (gdje su pokapani župnici), četiri u brodu te dvije u zvoniku. Prema podacima iz vizitacija, u njima je, osim svećenika, pokopana Ana Erdödy te obitelji Kiss, Jelačić iz Ratkovca, Završki (posjednici u Belečkom Završju) i Plenar iz Prepuštovca. Tijekom radova sanacije poda 1989. sve grobnice su zatečene ispražnjene.

U teško poslijeratno doba započeti su radovi na sanaciji ugroženog stanja kapele, koji s prekidima traju još i danas. Tijekom 1946./1947. uklonjena je cementna žbuka s unutarnje i vanjske strane zida, uređeni su prozori, od kojih je zazidan onaj recentni, probijen u ravnini pročelja, otkrivene su zidne slike, restaurirana je slika sv. Jurja te je uklonjeno pjevalište.

Radovi se tek nastavljaju 1972. hitnom intervencijom na zidnim slikama te radovima na konstruktivnoj sanaciji crkve. Tada je uklonjena recentna nadogradnja zvonika (Giovanni Vechiarutti 1871. nadogradio je krovište u obli ku osmerokutne prizme), koja je opterećivala zidove te je izveden jednostavni šatorasti krov prekriven bakrenim limom. Dimenzije zapadnog ulaza vraćene su u prvobitno stanje te su uklonjena neadekvatna vrata. Nakon potresa 1981. nastavljeni su radovi konstruktivne sanacije kapele koja je uključila postavljanje armiranobetonske

SL. 22. Svetište i glavni oltar kapele sv.

Jurja, Schneiderov fotografijski arhiv,

HAZU

SL. 23. Kameni sarkofag

pronađen u unutrašnjosti

zvonika, radovi 1989., arhiv HRZ-a

ploče. Zahvaljujući radovima konstruktivne sanacije bilo je moguće detaljnije razmotriti strukturu ziđa i temelja, nakon čega je u radu O građevinskim mjenama crkve sv. Jurja u Belcu – drugačije rasvijetljena zagonetka ove kapele. Glavno pitanje bilo je vrijeme gradnje glavnih volumena kapele kao i namjena tornja. Većina stručnjaka koji su se bavili kapelom sv. Jurja iznosi teoriju kako je toranj iz romaničkog doba (ili mlađi, ali izgrađen u romaničkom stilu) te je prvotno imao obrambenu funkciju, dok su kasnije prigrađeni lađa i svetište. Zvonik je približno kvadratnog tlocrta i zidan je obrađenim kamenim klesancima u nižim zonama, a gornji dio sitnim lomljencem, što ukazuje na gradnju zvonika u dvije faze. Unatoč čestom mišljenju o zvoniku kao obrambenoj tvrđavi, sam ulaz sa svojim dimenzijama isključuje mogućnost da je toranj kapele sv. Jurja imao obrambenu funkciju. Utvrđen je sljedeći redoslijed izgradnje – prvo je izgrađeno prizemlje zvonika, zatim je izgrađena lađa sa svetištem te je na kraju nadograđen zvonik. Tijekom radova pronađena su oštećenja koja je prouzrokovala vatra, što bi moglo značiti da je toranj stradao u navali Tatara. Nadalje, još uvijek nije bila rasvijetljena izvorna namje na ovog tornja. D. Miletić iznosi teoriju da je toranj prvotno bio kosturnica ili karner belečkog veleposjednika, a u prilog tomu ide i činjenica da je prilikom radova 1989. u podu svetišta uz sjeverni zid pronađen oštećeni kameni sarkofag iz ra zdoblja prije provale Tatara. U tom slučaju ta bi se namjena podudarala s tlocrtom, dimenzijama vrata i trima slijepim lukovima koja imaju dekorativnu funkciju. Također bi se takva prvotna namjena mogla povezati s kamenim romaničkim fragme ntom reljefa pronađenim tijekom radova u crkvi sv. Marije Snježne.

Na području kontinentalne Hrvatske nisu poznati drugi primjeri srednjovjekovnih gro bnica ili karnera, za razliku od susjedne Slovenije i Austrije. Osim ovog izuzetnog otkrića, kapela sv. Jurja jedinstvena je jer je na području ko n ti nentalne Hrvatske to njezino romaničko pročelje jedino zidano pravilnim klesancima, a u unutrašnjosti je niz slijepih lukova, kakvog nema ni u jednom drugom crkvenom prostoru. Osim što jedina ima presvođenu cijelu unutrašnjost na kraju srednjeg vijeka, također ima očuvanu gotičku menzu. Uz ove posebnosti, navodeći još

i bogatstvo arhitektonske plastike s figuralnim, vegetabilnim i geometrijskim motivima, kapela sv. Jurja u Belcu najznačajniji je primjer srednjovjekovne ladanjske župne crkve u Hrvatskoj.

oltar sv. jurjaOltar sv. Jurja jedini je sačuvani oltar od nekadašnjih četiriju baroknih oltara koji su se nalazili u kapeli. Nekad je oltar bio postavljen na gotičku menzu u svetištu, a sada je smješten uz sjeverni zid lađe. D. Baričević prema stilskim karakteristikama dekorativnih elemenata oltara datira ovaj oltar u posljednje desetljeće 17. st., što se podudara s podacima u vizitaciji iz 1708. u kojoj vizitator Matija Dukovački spominje da je oltar završen, obojen i pozlaćen. Prema vi

SL. 24. Oltar sv. Jurja


zitacijama, oltar je nekad imao u sredini kip sv. Jurja između evanđelista Ivana i Marka, koji stoje na konzolama u plitkim nišama zatvorenima s gornje strane školjkama. Povrh je bila atika (danas je više nema), u čijoj je sredini bio je Spasitelj između sv. Ignacija i sv. Ksavera. Na vrhu atike nalazili su se anđeli.

Tijekom godina oltar je dosta izmijenjen: umjesto kipa sv. Jurja umetnuta je slika na platnu sv. Jurja, slikara Ivana Krstitelja Rangera – no u današnje vrijeme ova slika nije montirana na oltar zbog budućih restauratorskih radova na njemu. Od cijelog oltara ostala je netaknutom samo arhitektura donjeg dijela retabla, tako da središnji dio zauzima tabernakul s anđelima lučonošama. Evanđelisti su sačuvali svoj izvorni položaj uz tordirane stupove obavijene lozom, dok su ostali kipovi pohranjeni u župnom dvoru. Podno konzola na kojima evanđelisti stoje nalaze se glave kerubina. Uz vanjske rubove retabla bila

su pričvršćena dekorativna krila s akantusovim lišćem i cvjetovima, od kojih je danas na oltaru samo desno krilo sačuvano. Zanimljivo je kako je oltar dosta mijenjan (osim smještaja), pa tako prema vizitaciji iz 1708. na atici postoji kip Spasitelja između svetaca Ignacija i Ksavera, dok je prema opisu D. Baričević iz 1972. na atici bila u sredini novija slika Bogorodice između svetaca Stjepana i Franje Ksaverskog. Danas atike nema, a na župnom dvoru pohranjene su skulpture navedenih svetaca iz zadnjeg opisa te još kipovi apostola Petra i Pavla, koji očito potječu s jednog od porušenih oltara (najvjerojatnije s oltara sv. Barbare).

belecgradUtvrda Belecgrad smještena je na visini 580 m sjeverozapadno od naselja Belec. Szabo spominje da ova utvrda spada među bolje sačuvane gradine, ima lak pristup sa zapadne strane te napominje mogući nekadašnji boravak templara u ovom gradu. Prilikom obilaska zatekao je drvo za puške u gradini (Prellholz). Iako nema sačuvanih povijesnih izvora koji bi otkrili vrijeme nastanka ove utvrde, pretpostavlja se da je nastala krajem 13. st., pod češkim kraljem Otokarem II., oko

SL. 26. Tlocrt

Belecgrada [8]

SL. 25. Pogled na Belecgrad

1270., s ciljem utvrđivanja granice. Kronika grofova Celjskih spominje da je grof od Sanecka morao prema osudi štajerskog maršala od 3. svibnja 1334. predati Bieltz u vlast magistru Petru, sinu bana Henrika Gissingovca te nema sumnje da se radi o Belcu koji te iste godine kao castrum spominje Ivan Arcidjakon (prema Tkaličiću). Herman Celjski 1339. dobiva Belec, a nakon izumiranja loze grad dobiva Vitovac sa sinovima koji su ga zbog nevjere izgubili, nakon čega ga kralj Matija poklanja svom sinu Ivanu Korvinu.

U 16 st. ovdje stoluje obitelj Gjulaj, a potom Turoczyjevi (ovdje susrećemo Ivana Turoczyja koji je bio podban 1543.). Belecgrad ostaje u posjedu ove obitelji sve do 17. st. kada 1635. Belecz i Ludbreg dobiva Tomo Mikulić u trajno vlasništvo, ali samo za muško potomstvo. Vlasništvo nad Belecgradom nije bilo dugog vijeka jer sin T. Mikulića gubi grad zbog zločinstva i daljnji vlasnici su Erdödyjevi koji ga kupuju za 12 000 forinti. Podjelom imovine pok. Jurja Erdödyja 1674. grad Belec i kuriju Kalinovec dobiva njegova udovica Elizabeta rođ. Keglević.

Nadalje, udajom Barbare Erdödy za grofa Dioniza Auersperga ova loza dolazi u posjed Belca, no već 1720. prodan je Franji Matačiću. Za vladavine Rattkaya ili Matačića, u prvoj polovici 18. st., belečka je utvrda napuštena, a posljednji je vlasnik Belecgrada barun Amon Rukavina koji gradi posjed u Selnici. Tlocrt Belecgrada izduljeni je pravokutnik prilagođen terenu i obliku brda na kojem se nalazi: pruža se od sjevera prema jugu po hrptu brijega u duljini od 60 m, dok mu je najveća širina 21 m.

Najbolje je sačuvan vanjski obrambeni zid. U sjevernome dijelu utvrde nalaze se ostaci dvokatne palače, dok je prema ostacima moguće zaključiti da je utvrda imala bar tri etaže. Između nje i južnog obrambenog zida nalaze se ostaci gospodarskih građevina, dok se s južne strane prostiralo gradsko dvorište. Uz istočni zid bile su stambene zgrade, a vjerojatno se i ovdje nalazila i gradska kapelica. U utvrdu se ulazilo kroz ulaz smješten na sredini južnog obrambenog zida: vrata su danas gotovo sasvim zatrpana tako da je moguće vidjeti samo konstrukciju nadvoja vratne niše. Ovaj dio utvrde naknadno je dodatno ojačan polukružnim zidinama, danas gotovo sasvim urušenima. Razvojem i jačanjem vatrenog oružja tijekom druge polovice 15. i 16. st., Belecgrad se

tom prigradnjom dodatno štiti te je tijekom ove nadogradnje isto ojačan i zapadni obrambeni zid.

Debljina zidova varira između 2,75 i 1,75 m na zapadnoj strani, dok je sa sjeverne strane obrambeni zid ujedno i zid palasa debljine 1,75 m sa zapadne strane i 1,12 m sa sjeverne i istočne strane. S istočne je strane je zbog nepristupačne strmine zid građen tanje – njegova debljina je svega 0,95 m, zbog čega se u velikoj mjeri i urušio. Prema Miletiću, struktura zapadnog zida jedna je od najpravilnijih koje se mogu vidjeti na području Hrvatskog zagorja. Danas se u stari grad može ući s južne strane preko visoke gruhe koja gotovo potpuno prekriva obrambeni zid. Belecgrad tlocrtom i unutarnjom organizacijom spada u jednostavne manje visinske gradove koji nemaju kulu.

utvrda židovinaS južne strane Ivanščice na brdu Židovina vidljivi su ostaci gradine, čije pravo ime do današnjih dana nije poznato. Godine 1998. izvedena su arhite ktonska snimanja i manja arheološka istraživanja na ostacima ovog srednjovjekovnog grada. Utvrda je smještena na vrlo dobrom položaju s kojeg se nadzire jedan od prijelaza preko Ivanščice, kao i posjedi i sela s južne strane, sve do rijeke Krapine. Mještani okolnih sela nazivaju ovu utvrdu Židovina, po toponimu brda na kojem je smještena, no niti jedan povijesni izvor ne spominje grad pod ovim imenom. U povijesnim izvorima spominju se sljedeća imena gradova koje nije moguće povezati s lokalitetom: Kebl (Cubul), Zlogonja, Velika i Pogana Gostun pa bi buduća istraživanja mogla možda više razjasniti problem imena utvrde na brdu Židovina.

Pretpostavka je da je ovaj grad bio posjed nekih nama nepoznatih plemića koji su držali posjede oko gornjeg toka potoka Selnice. Pristup

SL. 27. Belecgrad, pogled s istoka, 1984., arhiv HRZ-a


utvrdi izgrađenoj u blizini izvora potoka Selnice moguć je sa zapadne strane. Uz dijelove arhitekture, na samome lokalitetu pronađena je i kasnosrednjovjekovna keramika i pečnjaci koji nam pomažu u preciznijoj dataciji samog lokaliteta. Grad se sastoji od tri dijela: ulaznog dijela koji se nalazi između jarka i braničkule, braničkule, i zaravanka iza nje. Četverokutna braničkula jedini je sačuvani i danas vidljivi objekt na Židovini [13, 358 str.]. Ova utvrda najmanja je od svih podignutih na južnim obroncima Ivanščice.

pretpovijesne sjekireU likovnoj enciklopediji stoji podatak o nalazištu prapovijesnih sjekira u Belečkom Završju, a Szabo spominje i arheološke nalaze u Batini, Belečkom Završju, Martincima kod Zlatara i u Zlataru. Nakon proučavanja malobrojne literature te konzultacija sa stručnim osobljem Arheološkog muzeja u Zagrebu, došli smo do podatka o postojanju dviju sjekira s lokaliteta u Belcu, jedne s područja Zlatara te jedne s područja Belečkog Završja koje se čuvaju u Arheološkom muzeju. Sjekire s lokaliteta Belec i Zlatar dio su zbirke Nikole Pečornika, koja je otkupljena od vlasnika 1948. za Prethistorijski odjel Arheološkog muzeja i broji 69 primjerka kamenih sjekira (od njih su 53 sjekire sa 19 raznih lokaliteta Hrvatskog zagorja).

Prvi je inventirani primjerak ovakvog arheološkog materijala iz 1885. (kameni čekić nađen u Mirkovcu kraj Zaboka). Pretpovijesna zbirka ima sveukupno 203 primjerka sa 57 lokaliteta. Radi se redom o nepubliciranom materijalu koji čeka bolja vremena da se istraži. Velik broj nalaza na području Zagorja upućuje na postojanje radioničkih središta izrade kamenih

sjekira. Navedene sjekire vrlo je teško kronološki i kulturno opredijeliti jer su često nađene izvan izvornog mjesta: takve su se sjekire nekad stavljale na tavane ili u pragove kuća kako bi štitile od gromova, što je prežitak staroslavenskih mitova i vjerovanja. Primjerci sjekira iz zbirke Pečornik grubo se dijele u dva osnovna tipa:1. sjekire i alatke bez rupa za nasad2. sjekire i alatke s rupom za nasad.

U tip sjekira i alatki s rupom za nasad spadaju obje sjekire iz Belca te ona iz Zlatara.

belečko završje - kurija ceboci/sablićUz cestu koja vodi iz Belca prema Budinščini, u naselju Belečko Završje smještena je kurija skromnije arhitekture koja je nekoć pripadala obiteljima Ceboci (Ceboczy) i Wolff. Nekada je, između dvaju svjetskih ratova, u blizini ove kurije postojao starinski drveni dvorac plemićke obitelji Jambrešić. Zadnji vlasnik kurije u Belečkom Završju obitelj je Sablić, koja tijekom II. svjetskog rata emigrira u SAD. Dio zemljišta oko kurije tada biva nacionaliziran (voćnjak postaje vlasništvo Poljoprivredne zadruge), a kurija je nažalost od tada nenastanjena. Zbog napuštenosti i time uzrokovanim neodržavanjem, kurija je u velikoj mjeri propala. Kurija je smještena na blagoj kosini pa je tako pročelnim dijelom je dnokatnica dok sa stražnje strane ostavlja dojam visoke prizemnice. Ulaz na stražnjoj strani ima trokutni zabat.

Na bočnom pročelju kurije očuvali su se tragovi sunčanog sata. Prizemlje kurije nadsvođeno je češkim svodom dok je na katu obični strop. Najzanimljiviji je detalj ove kurije dimnjak s malenim zvonom. Kurija je okružena bogatom vegetacijom koja je nekad činila vrijedan park koji je danas, kao i kurija, u zapuštenom i oronulom stanju. Sa sjeverne strane kurije smještene su dvije zidane gospodarske zgrade: prizemnica te katnica koja se gotovo sasvim urušila.

poklonac – kapelica žalosne gospeNalazi se uz već spomenutu cestu na potezu Belec – Budinščina. Kapelica je najvjerojatnije nastala krajem 19. ili početkom 20. st. jer su

SL. 28. Sjekira iz Belca,

7959, Arheološki muzej u Zagrebu

detalji poput vijenca i plitkih lukova, koji su na ovoj kapelici prisutni, tipični arhitektonski elementi kasnog 19. st. Prema tlocrtu, riječ je o jednostavnoj četverokutnoj zidanici s ulazom s istočne strane te prozorima na južnoj i sjevernoj strani. Unutar kapele nalazi se oltar Žalosne Gospe. Natkrivena je limenim krovom. Kapelica je redovito održavana zahvaljujući mještanima Belečkog Završja te je polazna točka procesijskog slavlja na blagdan Svetog Trojstva, kada nakon blagoslova procesija kreće od kapelice Žalosne Gospe do kapele Svetog Trojstva u Selnici Donjoj.

borkovec - kurija borkovecKurija u Borkovcu zidana je jednokatnica podignuta krajem 18. st., o čemu svjedoči natpis na lučno oblikovanom nadvratniku glavnog portala: LAD.FODROCZY.LTCL.KIRALYCC.F.F.A.C.1795 te se tu nalazi na zaglavnom kamenu grb graditelja Ladislava Fodroczyja. Dataciju dodatno potvrđuje upisana 1796. godina na južnom pročelju. Kurija postaje kasnije vlasništvo obitelji Antuna Mihanovića. U osi prizemlja nalazi se predvorje, do kojih su prostorije s češkim te bačvastim svodom. Ova kurija ima u pozadini predvorja oltar iz nekadašnje kućne kapelice. Na kat vodi stubište. Glavno pročelje otvoreno je s četiri prozora na prvom katu, ispod kojih se pružaju dekorativne

plitke trake u fasadi. Vanjski izgled kurije dosta je skroman, kao i njena unutrašnjost. U blizini kurije nalazi se gospodarska zgrada iz 1815. godine.

juranščinaU Juranščini, u zaseoku Kovačeki, nalazi se pil Presvetog Srca Isusova koji su podignuli mještani tridesetih godina prošlog stoljeća. Ovdje se služi misno slavlje nakon procesije koja kreće iz župne crkve sv. Marije Snježne u Belcu na blagdan Srca Isusova i Marijina.

ladislavecKurija Ladislavec nalazi se u blizini ceste koja vodi iz Zlatara prema Loboru. Riječ je o zidanoj

SL. 30. Poklonac Žalosne Gospe u Završju Belečkom

SL. 29. KurijaCeboci - Sablić


prizemnici sa zanimljivim glavnim pročeljem. Zidovi su otvoreni sa sedam prozora, a u središtu je mansardni istak s trokutnim zabatom na kojem je sunčani sat. U blizini kurije dvije su poveće gospodarske zgrade.

martinščina - kapela sv. martinaKapela Sv. Martina prvi put se spominje 1334., u sklopu posjeda oštrčkih vlastelina. U literaturi starijeg datuma često se navodi kao Sv. Martin pod Oštrcem. Smještena je na blagom povišenju u naselju Martinščina te se lijepo uočava s obližnjih brda Ivanščice. Kapela sv. Martina bila je župna crkva sve do 1699. kada župnom crkvom

postaje crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zlataru. Sv. Martin je od 1789. kapela loborske župe. Glavni su volumeni crkve toranj (kroz koji je glavni ulaz u kapelu), lađa te uže i niže svetište kvadratnog tlocrta. Sa sjeverne strane prigrađena je sakristija. Zidovi kapele građeni su od kamena lomljenca te su učvršćeni ugaonim kvadrima na uglovima.

Zanimljivo je riješeno svođenje svetišta kapele – ono je svođeno križnim gotičkim svodom, a završava ravnim zidom. Lađa broda bila je svođena tabulatom te se taj način svođenja lađe zadržao do danas. Kapela sv. Martina gotovo je u cijelosti sačuvana u izvornome obliku, no ipak njezina je spomenička vrijednost umanjena izvedenim zahvatima u razdoblju od 17. do kraja 19. st. U 17. st. u vrijeme barokizacije kapele došlo je do prigradnje sakristije. U tom su razdoblju gotičke zidne slike prebijeljene, a na njezinu je sjevernom svetišnom zidu probijen otvor sakristijskih vrata. [25, 17 str.] Ove preinake unutar kapele potvrđuju i podaci u vizitacijama iz 1664. godine u kojoj se zidne slike više ne spominju.

Osim probijanja vrata sakristije, proširen je otvor prozora u svetištu koji je profiliran i šiljatog oblika. Prozori su još na južnoj strani svetišta i južnom zidu lađe, u obliku bifore. Osim glavnog ulaza kroz toranj na zapadnoj strani, postoji manji ulaz u lađu kapele kroz vrata na južnoj strani. Prva stručna istraživanja kapele sv. Martina provedena su nakon II. svjetskog rata, nakon kojih se s prekidima provode konzervatorskorestauratorski radovi. Krajem 50tih godina prošlog stoljeća očišćene su zidne slike u svetištu od vapnenog naliča, a daljnja istraživanja iz 1979. i 1981. otkrila su istočni prozor u južnom zidu lađe te tragove dviju gotičkih bifora na južnom pročelju. Nadalje, otkriveni su ostaci dovratnika gotičkih vrata te prikaz sv. Kristofora na južnom pročelju. Recentni radovi obnove kapele sv. Martina započeti su 2007. radovima na zidnim slikama.

zidne slikeZidne slike koje prekrivaju površinu zidova u svetištu kapele sv. Martina potječu iz sredine 15. st. i slikane su u tradiciji internacionalne gotike. Prikazani likovi crtački su naglašeni, naslikani vjerojatno prema predlošcima stilskog

SL. 31. Kapela sv.

Martina, Martinščina

kruga s područja donje Austrije ili jugoistočne Njemačke. Zidne slike donekle pokazuju sličnost sa slikama iz susjednih crkava u Mariji Gorskoj i Zajezdi, prema tumačenju A. Deanović, dok je pojedini stručni radovi povezuju sa majstorima iz Slovenije, i to sa nešto kasnijim ogrankom Majstora bohinjskog prezbiterija. Prva konzervatorska istraživanja izveo je 1947. konzervator T. Stahuljak koji je otkrio pojedine dijelove zidnog oslika. Konzervatorskorestauratorski radovi čišćenja zidnih slika od vapnenog naliča i neadekvatnih slojeva žbuke izvedeni su 1957. te je tada bilo moguće sagledati njihovu ikonografiju. Zidne slike organizirane su u tri zone, od kojih su u najnižoj zoni naslikane draperije. Povrh draperija slikano je dvanaest apostola unutar uspravnih polja pravokutnog oblika, koja su omeđena dekorativnom trakom s motivom sitnih kružića.

Prikazani su sljedeći apostoli: Petar, Pavao, Tomo i Ivan na istočnom zidu, dok su na sjevernom zidu prikazani Bartolomej, Andrija i Filip. Na južnom zidu slikani su Jakov Stariji, Jakov Mlađi, Juda Tadej i Šimun. Apostol Matej nalazi se na zidu trijumfalnog luka zajedno sa sv. Ivanom Krstiteljem. Na trijumfalnom luku, s unutrašnje

strane prema svetištu, prikazana je scena Kainove i Abelove žrtve. Na istočnom zidu svetišta u ovoj ravnini prikaz je sv. Florijana s desne strane, u sredini je Imago pietatis (prikaz Krista s vidljivim ranama i s glavom nagnutom na stranu) te je s lijeve strane smješten prikaz mistične mise pape Grgura. Imago pietatis zapravo je dio prizora Misa sv. Grgura, gdje se likovnim jezikom prikazuje legenda o ovom svecu – dok je služio misu, ukazao mu se lik Krista s trnovom krunom. U luneti na sjevernom zidu prikazana je krunidba Bogorodice: u središtu je Bogorodica ogrnuta bijelim plaštem s crvenim ornamentima, s desne

SL. 33. Zidne slike s unutarnje strane trijumfalnog luka, arhiv HRZ-a

SL. 32. Glavni oltar sv. Martina i zidne slike u svetištu


je Bog, a s lijeve strane Krist. Sva tri lika prikazana su u sjedećem položaju. U središnjem dijelu svoda smješten je Krist u slavi (Majestas Domini), do kojeg su dva anđela. Ova scena okružena je zoomorfnim simbolima četvorice evanđelista i anđelima. Na južnom zidu svetišta (u trećoj zoni) naslikan je lik sveca za kojeg se ne može točno odrediti atribucija.

Prikazan je u poluprofilu, s rukama u molitvi, odjeven u zelenu haljinu. Postavlja se pitanje je li to prikaz sv. Martina, no uobičajeni srednjovjekovni prikaz ovog sveca u vidu je konjanika koji mačem presijeca svoj plašt dajući ga siromahu, što ovdje nije slučaj. Opet je neobična činjenica da u kapeli koja nosi ime sv. Martina, isti svetac nije nigdje naslikan. Zasada nema dokaza da je lađa kapele bila oslikana, na čijim su se zidovima

uobičajeno u vrijeme kasne gotike redom slikali likovi svetaca i prizori iz njihova života. Na fasadi južnog pročelja stoji velika zidna slika s prikazom sv. Kristofora. Ovakvi prikazi navedenog sveca bili su učestali tijekom srednjeg vijeka jer, prema vjerovanju, tko pogleda lik sv. Kristofora, spašen je taj dan od iznenadne smrti.

oltariU kapeli se nalaze tri oltara, od kojih je onaj u svetištu posvećen sv. Martinu, bočni oltar s lijeve strane posvećen je sv. Mariji Magdaleni te oltar s desne strane Bl. Djevici Mariji. Ovi oltari, naručeni od oštričkog župnika Ivana Gundaka, u velikoj su mjeri kroz vrijeme izmijenjeni. D. Baričević spominje kako je oltar djelomično sačuvan što se tiče arhitektonskog okvira koji je na dva kata. Prema tom opisu oltar ima predelu koja se sastoji od dva postamenta u obliku prizme (tu su nekad bili uz volute anđeli s kartušama), ispred koje je tabernakul. Na postamente se nadovezuju stupovi, između kojih je u niši bio kip sv. Martina na konju dok je sa svake strane bio po jedan biskup. Povrh gređa bila je atika zaključena volutama s kipom biskupa okruženog zrakama. Danas je oltar sv. Martina dosta izmijenjen ostala je predela s tabernakulom, povrh koje je kip sv. Martina koji odsijeca komad svog plašta kako bi ga pružio siromahu s lijeve strane. Kipovi biskupa premješteni su na bočni oltar posvećen sv. Mariji Magdaleni, a anđeli s kartušama pohranjeni su u Dijecezanskom muzeju. Na kartuši je upisan datum nastanka glavnog oltara, 1781. godina, te se navodi kako je istodobno napravljen oltar sv. Marije Magdalene. U središtu ovog oltara postavljen je kip sv. Martina s guskom, dok su ispred, na menzi, postavljeni kipovi biskupa Ambrozija i Augustina. Atika je uokvirena volutama te je ovdje prikazan Veronikin rubac s otiskom Kristova lica između glavica kerubina. Na desnom pobočnom oltaru, s južne strane nalazi se u niši uokvirenoj stupovima gotički kip Bogorodice. Sam oltar datiran je u 17. st., a nekad je na njemu bila izložena skulptura Gospe Žalosne. Gornji dio oltara ovako je opisan: „Nad uskim je gređem niska, trokutasta atika s raskinutim zabatom i slikom sv. Jurja u naslikanoj kartuši između vitkih stupova.“ [9, 297 str].

Gotička Madona iz kapele sv. Martina jedna

SL. 34. Oltar s gotičkom

Madonom

je od malobrojnih umjetnički vrijednih kipova iz razdoblja gotike, sačuvanih na području Zagorja. Bogorodica stoji na polumjesecu u blagom ko ntrapostu te u desnoj ruci drži jabuku, dok lijevom drži malog Isusa. Datirana je između 1480. i 1490. Da ta plastika pripada kasnom gotičkom vremenu, ukazuju stilske karakteristike jer se ističu: na boku grafizirani tvrdi nabori plašta; te oni dugi okomiti, što karakterizira otmjeni stil duge linije. [31 str.]. A. Horvat povezuje Madonu iz Martinščine po stilskim karakteristikama i ikonografiji s Madonom iz mađarskog Jáka, koja je također nastala u istom razdoblju. Plašt Bogorodice s vanjske je strane pozlaćen, dok je

unutarnja strana plašta posrebrena te lazurirana plavom lazurom.

Oko njenog vrata i vrata golog Isusa naslikane su ogrlice od rubina. Ovaj je slikani sloj drvene skulpture iz 17. st., a prezentiran je nakon restauratorskih radova 2000. godine kada je uklonjen sloj neadekvatnog preslika. Bogorodica ima gotičku krunu, no klin na tjemenu ukazuje kako je na glavi bila i barokna kruna.

raspelo iz martinščineRomaničko raspelo iz Martinščine jedno je od dva sačuvana srednjovjekovna raspela na području

SL. 35. Raspelo iz Martinščine, prijelaz 11. na 12. st, fotografija ustupljena zahvaljujući Zagebačkoj nadbiskupiji — Nadbiskupskom duhovnom stolu


Hrvatske (drugo je raspelo tzv. Christus regnans iz Siska, koji je pronađen na rijeci Kupi). Izrađeno je od bronce, a Lj. Karaman nalazi po stilskom obilježjima srodnost sa sličnim raspelom pronađenim uz potok Jang u selu Mujunđići, smještenom jugozapadno od Jajca. Živog Krista s perizomom oko bokova oblikovale su karolinškootonske zlatarske i bjelokosne radionice [11, 264 str]. Ovakv prikaz Krista preuzele su mnoge umjetničke radionice na području zapadne, kršćanske Europe, stvarajući raspela većih fo r mata. Krist na raspelu iz Martinščine neokrunjen je, glave zaokrenute prema lijevoj strani. A. Horvat opisuje njegovu jamičastu površinu prsiju, naglašena rebra te ukočene nabore perizome, po čemu ga povezuje sa ranoromaničkim križevima saksonsko zapadnofalačkih radionica ranog 12. st. Ovom vrijednom raspelu svakako bi trebalo posvetiti više pozornosti i stručne diskusije. Čuva se u Riznici zagrebačke katedrale, pod imenom „brončano raspelo iz stare župne crkve oštrčkozlatarske, prijelaz 11. na 12. st.“ Motiv raspela iz Martinščine korišten je na zadnjoj stranici evanđelistara koji je darovan papi Ivanu Pavlu II., za vrijeme posjete svetišta Majke Božje Bistričke 1998.

petruševec - kapela sv. antuna padovanskogKapela sv. Antuna Padovanskoga sagrađena je 1934. na inicijativu mještana Petruševca. Riječ je o jednostavnoj zidanoj građevini čije je glavno pročelje smješteno prema cesti koja vodi od

Petruševca u Konjščinu. Pročelje završava trokutastim zabatom i tu je smještena plitka niša zatvorena staklom, u kojoj je smješten raspeti Krist na križu. U kapeli se nalazi kip sv. Antuna Padovanskog. S gornje strane kapele podignut je drveni zvonik, a u blizini su postavljene drvene klupe. Kapela se redovno održava zahvaljujući mještanima Petruševca te se ovdje održava proštenje s procesijom u nedjelju oko blagdana sv. Antuna Padovanskog (13. lipnja).

ratkovec - kurija ratkovecKurija je smještena uz cestu koja vodi iz Zlatara prema Martinščini, a prvo spominjanje kurije u Ratkovcu je već 1563. Današnja kurija zidana je jednokatnica, tlocrta u obliku slova L te je nekad pripadala obitelji Jelačić. Ulaz vodi u predvorje sa stubištem. Raspored prostorija isti je u prizemlju i na katu – s lijeve i desne strane predvorja po jedna je prostorija te zatim u stražnjem dijelu još dvije prostorije istih dimenzija. Prostorije u prizemlju svođene su uglavnom češkim svodom, dok prostorije na katu imaju redom ravne stropove, osim jedne u stražnjem dijelu koja ima bačvasti. Fasada kurije ima plitke razdjelne trake te jednostavne dekorativne elemente pod prozorom. Glavni ulaz ima drvene dovratnike, dok stražnji ima kameni s upisanim inicijalima SI 1824.

repno Kip sv. Florijana, zaštitnika vatrogasaca koji je u dvorištu svoje rodne kuće u Malom Repnu podigao biskup Marko Culej, kao dar svim mještanima i DVDu Belec prigodom obilježavanja 70te obljetnice društva 1997. godine. Uz kip sv. Florijana služi se misno slavlje na nedjelju oko blagdana sv. Florijana (4. svibnja), nakon procesije koja kreće od župne crkve sv. Marije Snježne.

selnica donja - kapela presvetog trojstvaKapela Presvetog Trojstva smještena je u blizini ceste u Selnici Donjoj. Izgrađena je između 1938. i 1939., o čemu svjedoči natpis na ploči smještenoj u plitkom nadvoju ulaza: PR.SV.TROJSTVO UTM 1/5 19381939 GD. Kapela se skromnim

SL. 36. Kapela sv. Antuna

Padovanskog u Petruševcu

SL. 37. Kurija Ratkovec

SL. 38. Kapela Presveteg Trojstva u Selnici Donjoj


i jednostavnim oblikovanjem referira na bogato naslijeđe sakralnog graditeljstva Krapinskozagorske županije, nastavljajući se na tradiciju izgradnje feudalnih crkava s tornjem u pročelju, koje poznajemo od razdoblja romanike nadalje [730 str]. Ova mala kapela ima naglašeni zvonik kroz koji je ulaz u unutrašnjost kapele. Podijeljen je vijencem u dvije zone, od kojih je donji dio kvadratnog tlocrta, a gornji osmerokutnog te završava limenim krovom. U kapeli se slavi proštenje uz procesiju na blagdan Presvetog Trojstva (nedjelja nakon blagdana Duhova).

dvorac selnicaDvorac Selnica mještani još nazivaju i dvorac Rukavina, po njegovom graditelju barunu Jurju Rukavini. Rukavine su postali nasljednici belečkih posjeda potkraj 18. st. udajom kćeri u obitelj Jurenić (tadašnjih vlasnika Belecgrada) koja nije imala muških potomka. Dvorac je izgrađen oko 1800. godine te je po tlocrtu dvokrilan, u obli ku slova L. Posljednji vlasnik dvorca bio je Amon Rukavina i trebao ga je naslijediti njegov sin Alfred, no u to vrijeme dolazi do II. svjetskog rata poslije kojeg je dvorac naciona liziran, a plemićka obitelj odlazi u inozemstvo. Nacionalizacijom ovaj posjed postaje vlasništvo Općine Zlatar Bistrice te je tamo sve do 1970. bila smještena područna škola s učiteljskim stanovima. Nakon iseljenja škole dvorac je počeo ubrzo propadati. Radi se o jednokatnoj građevini s podrumom ispod dijela zgrade. Od nastanka se tlocrt nije mijenjao, jedino je vanjština doživjela neke promjene. Prvobitno je dvorac imao je

dnostavna pročelja s nizom prozorskih otvora na zapadnome i sjevernome pročelju te s arkadama na južnome i istočnome pročelju, što je kara kteristika baroka u sjeverozapadnoj Hrvatskoj [15, 239 str.]. Arkadni otvori na hodnicima prizemlja i kata zatvorili su se sredinom 19 st. te su tada izvedeni manji prozori s jednostavnim profilacijama. Iduća faza preoblikovanja dvorca bila je na prijelazu iz 19. u 20 st. kad glavno pročelje na zapadnoj strani, s pogledom prema perivoju, dobiva dekorativne historicističke elemente. Iz tog je vremena još i ulazna terasa koja je natkrivena sjenicom koju nosi šest toskanskih stupova, zatim poligonalne ugaone lažne kule te još neki dekorativni ele menti.

Perivoj dvorca Selnica spomenik je parkovne arhitekture te je pod zaštitom od 1969., a njegova površina iznosi 9,90 ha.

„Perivoj uz dvorac započeo se uređivati na dotadašnjem pašnjaku i oranici nakon 1887. go dine, svakako u posljednjem desetljeću 19. stoljeća, tako da je početkom 20. stoljeća već bio dobrim dijelom formiran. Podigao ga je barun Juraj Rukavina, ljubitelj i poznavalac drveća i grmlja. Osnivanje perivoja vjerojatno je povezano s historicističkom obnovom dvorca. Jurjev sin, Amon Rukavina, koji je naslijedio Belec 1906. godine, nije učinio nikakvih većih promjena u perivoju, osim što je u njegovo vrijeme iskopano jezero. Niti u godinama između dva rata nisu se dogodile nikakve promjene u koncepciji perivoja. U drugoj polovici 20. st. perivoj je, kao i dvorac, bio prepušten nebrizi i propadanju. Ipak je većina drveća preživjela, pa je nakon punoga stoljeća postojanja perivoj uspio zadržati svoju osnovnu

SL. 39. Dvorac Selnica

(Rukavina)

fizionomiju i povijesnu matricu.Perivoj se prostire na padini okrenutoj prema

zapadu, ispred zapadnoga (glavnoga) pročelja dvorca. Nema izražene stilske karakteristike romantizma ili historicizma, što bi se moglo očekivati s obzirom na pročelja dvorca i vrijeme nastanka perivoja potkraj 19. st. Prema stilskim karakteristikama, perivoj možemo svrstati među pejzažnu parkovnu arhitekturu kasnoga 19. stoljeća. Sadnja drveća i grmlja u Selnici više je bila rezultat spontanih i na licu mjesta nastalih nego smišljenih parkovnih kompozicija. Egzotične vrste drveća, pretežno čempresi i sekvoje, davale su osnovni ton perivoju. U perivoju je bilo vrlo malo arhitektonskih objekata i sadržaja. Od vodenih elemenata to su izvor vode, jezero i potok, a od arhitektonskih elemenata drveni paviljon (sjenica) i klupe. Perivoj uz dvorac Belec je ekstrovertirani parkovni prostoru kojem je za doživljaj i ugođaj bitna brojnost i raznolikost vizura koje se pružaju na perivoj i na okolni krajolik iz dvorca smještena na najvišoj točki brežuljka. l dvorac i perivoj u prekrasnome su krajobrazu gdje se izmjenjuju prirodne šume, livade i oranice.“ [15, 240 str.].

selnica gornja -spomenik I. zagorske udarne brigadeOvaj spomenik s parkom nalazi se uz cestu koja vodi iz Selnice Gornje prema Budinščini, u neposrednoj blizini dvorca Selnica. Spomenik je

podigao Kotarski odbor SUBNORa Zlatar 1951. te ima oblik obeliska, s mramornom natpisnom pločom. Podignut je u čast I. zagorske udarne brigade koja je osnovana na tom mjestu 10. svibnja 1944. te desetogodišnjice narodnog ustanka. Jedan od boraca I. zagorskog partizanskog odreda bio je i Franjo Tuđman, prvi predsjednik Republike Hrvatske, tada na dužnosti omladinskog rukovoditelja. Park oko spomenika neodržavan je.

selnica gornja - spomenik II.zagorskompartizanskom odredu hrvatskeSpomenik s parkom nalazi se u Selnici Gornjoj, u zaseoku Sambolići, neposredno uz put koji vodi na vrh Ivanščice. Spomenik je podigao SUBNOR Općine Zlatar Bistrice u čast tridesete godišnjice

SL. 40. Jezero perivoja dvorca Selnica

SL. 42. Dvorac Selnica, 1910., arhiv HRZ-a


formiranja II. zagorskog partizanskog odreda Hrvatske i obilježavanja mjesta na kojem je osnovan. II. ZPOH osnovan je 5. listopada 1943, te je po njemu nosila ime osnovna škola u Zlataru. Područje parka i ovdje je loše održavano.

crkva sv. nikolePrema popisu župa i crkvi iz 1334., tu je i crkva sv. Nikole u Selnici, ali već u popisu iz 1501. nje više nema. G. Szabo navodi mogućnost kako je u međuvremenu porušena. Ne može se reći na kojoj je lokaciji bila, ni da li je bila smještena na području Gornje ili Donje Selnice, jer su se u prošlosti naselja uz potok Selnicu nazivala jednim imenom Selnica.

ščrbinec - kurija ščrbinecKurija je smještena u blizini ceste koja vodi iz Batine Donje prema Belcu. Posjed Ščrbinec spo

minje se dosta rano kao posjed raznih plemića; 1582. kralj Rudolf potvrđuje vlasništvo po sjeda s kurijom Kašparu Bojničiću de Tyninio in Scherbynczy. Kasnije prelazi u vlasništvo obitelji Bužanić, a polovicom 17 st. ta se obitelj spominje kao suvlasnik s Keglevićima i Mikulićima kod vlasništva Oštrca. Izumiranjem muške loze Bužanića posjed Ščrbinec dolazi u vlasništvo obitelji Sauloczy. Szabo navodi kako je ova kurija jedan od najstarijih dvorova na zlatarskom području. Kurija Ščrbinec zidana je jednokatnica, koja je tijekom vremena doživjela mnogostruke preinake. Najstariji je sjeverni dio građevine, koji ima bačvasto svođen podrum, dok je kasnije prigrađen središnji i južni dio kurije. Na zapadnom pročelju uočavaju se dvije zazidane puškarnice, što ukazuje kako je ovaj dio kurije u prošlosti imao obrambenu funkciju. Tlocrt kurije ima oblik nepravilnoga pravokutnika. Potkraj 19. st. kurija je prošla neogotičku obnovu. Zahvaljujući brizi vlasnika, obitelji pl. KišŠaulovečki, ova kurija u iznimno je dobrom stanju te je u njoj sačuvan vrijedan inventar (uglavnom ampirski i bidermajerski). Premda kurija spada u skromnije feudalne građevine, ona ima vrlo važno mjesto u Zagorju pa i šire jer ovo je jedina kurija čiji su se dijelovi sačuvali do danas još iz srednjeg vijeka.

zlatar - župna crkva uznesenja blažene djevice marijeNa mjestu današnje župne crkve u Zlataru nekoć je bila podignuta kapela župe sv. Martina pod Oštrcem, koja se prvi put spominje u vizitaciji iz 1639. godine. Prvi put opisana je u vizitaciji iz 1666., kada se navodi da ima nadsvođeno svetište i lađu pod oslikanim tabulatom. Godine 1699. sjedište župe seli se iz Martinščine u Zlatar, a već 1702. god. tadašnji župnik potpisuje se kao parochus ecclesiae B.V. Mariae in Zlatar sub Ostrecz fundate. Kako je tadašnja kapela bila premala uzevši u obzir novu funkciju župne crkve, novu župnu crkvu gradi župnik Juraj Bišćan 1751. god. uz velike financijske poteškoće, zbog kojih napušta 1754. zlatarsku župu i nedovršenu crkvu.

Najveći problem bio je nedostatak novca koji su kolatori obećali donirati, ali to nisu učinili te

SL. 42. Spomenik II Zagorskom

partizanskom odredu Hrvatske

SL. 44. Kurija Ščrbinec

(izvor: www.destinacije.com)

SL. 43. Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zlataru


nedostatak građevinskog materijala. Zlatarskim župnikom 1756. postaje Matija Antun Lončarič koji na kraju uspijeva prikupiti sredstva i već 1758. crkva je bila skoro završena. Imala je toranj, lađu s brodom i sakristiju s bočnom kapelom s južne strane. Posvetio ju je biskup Stjepan Pucz

22. kolovoza 1762. Između 1769. i 1770. prigrađena je bočna kapela sa sjeverne strane te je tako crkva dobila tlocrt u obliku križa. Tijekom druge polovice 19. st. bili su nužni popravci na crkvi pa je tako u Zlatar pozvan Herman Bollé radi izrade nacrta i troškovnika za obnovu crkve.

Radovi su započeli 1887.; srušena je sakristija s južne strane te je izgrađena nova sa sjevera, povezana ulazima sa svetištem i bočnom kapelom. Uz pročelje tornja podignute su dvije prostorije, sa sjeverne te južne strane. Ovakav tlocrt crkva je zadržala sve do danas te je jednobrodna građevina dužine tri traveja, od kojih je svaki svođen češkom kapom te odijeljen pojasnicama. Fasada crkvenog zvonika raščlanjena je dekorativnim horizontalnim trakama vjerojatno iz vremena posljednje obnove krajem 19. st. Crkva ima šest velikih prozora s vitrajima. U unutrašnjosti se nalazi zidano pjevalište koje počiva na dva stuba te je ukrašeno štukaturama. U crkvi se nalaze četiri grobnice: u svetištu su se pokapali svećenici, a pod korom svatko tko je platio 5 forinti. Tu su još i grobnice obitelji Augustić i Kerpelnik.

zidne slikeU prošlom stoljeću župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije bila je dva puta oslikana. Starije zidne slike potječu iz 1902., za čiju je izra du bio angažiran slovenski slikar Ivan Gosar. Zbog loše kvalitete ubrzo su propale, a čak i sam G. Szabo spominje ih u negativnom kontekstu: „Neukusna slikarija iz novijega vremena upravo je iznakaznila crkvu, a ponajgora je slika u sredini, koja prikazuje posljednji sud.“ [8, 200 str.] Stoga je već 1934. angažiran zagrebački slikar Josip Andres, koji kombiniranom tehnikom tempere i ulja slika prizore iz Marijina života na svodu, kopirajući s predloška. Noršić navodi kako su predlošci nastali prema jednoj njemačkoj knjizi Leben Jesu. Prikazano je sveukupno 25 scena iz marijanskog ciklusa, od rođenja pa do uznesenja Djevice na nebo.

oltariPrilikom posvećenja crkve 22. kolovoza 1762. u crkvi je bilo šest oltara od kojih su oltari sv. Barbare i sv. Josipa bili izrađeni otprije. Vizitatori navode kako je za uređenje crkve bio zaslužan župnik Matija Lončarić. Glavni oltar posvećen

SL. 46. Tlocrt župne crkve

u Zlataru [14]

SL. 45. Glavni oltar

zlatarske crkve, Schneiderov

fotografijski arhiv, HAZU

SL. 47. Glavni oltar

zlatarske crkve


je uznesenju Blažene Djevice Marije, a dao ga je podići Franjo Praskač, vlastelin u Turnišću. Konstruktivni dijelovi i kipovi bili su završeni 1758., ali vizitacije navode kako tada oltar još nije ni pozlaćen ni obojen.

Prema Noršiću, u crkvi su bili još ovi oltari: na strani poslanice bio je postavljen oltar sv. Josipa, gdje je centralno mjesto zauzimala pala s prikazom sv. Josipa uz kipove sv. Petra i Pavla. Na južnoj strani bio je oltar sv. Fabijana i Sebastijana, s palom ovih svetaca, oko koje su bili postavljeni kipovi sv. Ivana, sv. Pavla, sv. Kuzme, sv. Damjana, sv. Gervazija i sv. Protazija. Ovaj oltar dala je podići Ana Cecilija Žuvić, žena Franje pl. Praskača. Na južnoj strani do kora bio je postavljen oltar sv. Blaža, podignut 1761. Središnje mjesto zauzimao je kip sv. Blaža, do kojeg su sa svake strane posta vljeni kipovi sv. Karla Boromejskog i sv. Grgura Čudotvorca. Oltar je podignut zahvaljujući Matiji pl. Augustiću te Franji pl. Praskaču. Sa sjeverne strane do lađe stajao je oltar sv. Barbare, s prikazom ove svetice na platnu. Sa svake strane uz stupove stajali su kipovi sv. Nikole i sv. Franje Ksaverskog. Donator ovog oltara bio je Nikola pl. Praskač. Sljedeći oltar koji je postavljen sa sjeverne strane i nasuprot oltaru sv. Blaža oltar je sv. Filipa Nerija. Po arhitekturi

ovaj oltar pandan je oltara sv. Blaža, jedino što su ovdje, uz sv. Filipa Nerija, postavljeni kipovi sv. Ivana Nepomuka i sv. Vinka Paulskog. Noršić nadalje navodi kako je oltar u sjevernoj kapeli 1803. dobio drveni nastavak, no 1890. tadašnji župnik Mihinić uklanja taj oltar te postavlja novi, izrađen u neogotičkom stilu, posvećen Presvetom Srcu Isusovom. Rezbaran je u hrastovom drvu te je rad tirolskih majstora. Nakon restauratorskih radova devedesetih godina 20. st. ovaj je oltar rastavljen kako bi se preze ntirale pronađene zidne slike. Oltar sv. Fabijana i Sebastijana dobiva 1873. drveni nastavak i umjetničku sliku s prikazom ovih mučenika, nepoznatog autora. Drveni nastavak izradio je kipar Jakob Bizjak iz Krapine.

grobna kapela sv. ćirila i metodaKapela sv. Ćirila i Metoda podignuta je 1882. kao grobna kapelica obitelji Pisačić. O tome svjedoči natpis na kamenoj ploči postavljenoj nad portalom: „Franjo pl. Pisačić dao sagraditi na slavu presvetom Trojstvu i na spas duše svoje i obitelji 1882.“ Izgrađena je u neogotičkom stilu. Pročelje ima format trokutastog zabata koji završava malim zvonikom s križem na vrhu. Na

SL. 48. Grobna kapela

Ćirila i Metoda u Zlataru

bočnim stranama dozidani su plitki kontrafori. Kapela ima dva prozora i ulazna vrata, oboje u obliku šiljatog luka. Unutrašnji zidovi kapelice oslikani su ornamentima, a oltar je od kamena. Konstrukcija oltara nalikuje na tabernakul, s kipovima sv. Ćirila i Metoda u gornjoj zoni.

župni dvorPrilikom selidbe sjedišta župe iz Martinščine u Zlatar, ukazala se potreba za izgradnjom župnog dvora u blizini nove župne crkve. Vlastelin Petar pl. Fodroczy iz Borkovca darovao je 1698. zemljište na brdu zvanom Kapelčakovo te je već 1699. tadašnji župnik Nikola Šišinački preselio župni dvor iz Martinščine u Zlatar (kako je ovaj župni dvor bio drven, pretpostavlja se da je rastavljen te nakon transporta ponovno sastavljen). Godine 1870. gradi se novi repreze ntativni župni dvor s elementima neostila. Tlocrt je župnog dvora pravokutan, s jednim katom. Na ulaz se nadovezuje hodnik uz koji su obostrano razmještene prostorije sve do stubišta koje vodi na prvi kat. Prizemlje je nadsvođeno djelomično bačvastim, a djelomično pruskim svodom.

Na katu je pet soba, od kojih je najveća palača koja je smještena prema južnoj strani. Pročelna strana župnog dvora ima pet prozorskih osi, dok su s bočne strane dvije. Zlatarski župni dvor po svojim je stilskim karakteristikama primjer stambene arhitekture 19. st.

kurija zlatarOva kurija, koju mještani često nazivaju kurija Keglević, smještena je neposredno uz glavni trg u Zlataru. Riječ je o jednokatnici s velikim predvorjem u prizemlju. Sve prostorije koje su smještene u prizemlju svođene su češkim svodovima koji su razdvojeni pojasnicama. Stubištem se dolazi na prvi kat, gdje su prostorije svođene ravnim stropom. Pročelja kurije obilježavaju lezene koje obuhvaćaju i objedinjuju obje etaže [707 str.]. Glavno pročelje ima pet prozorskih osi, dok bočna imaju po dvije. U fasadi, u području ispod prozora, izvedeni su dekorativni elementi.

kurija kaštelKurija Kaštel smještena je s istočne strane ceste koja vodi prema ZlatarBistrici. Mještani je nazivaju

kurija Rauer, a bila je vlasništvo obitelji Labaš, Jelačić, Pisačić i Rauer. Nažalost, u vrlo je lošem stanju sačuvanosti te je napuštena. Izgrađena je na kosom terenu pa je tako s pročelne strane katnica, dok je sa začelne strane prizemnica. Prostorije prizemlja svođene su pruskim svodovima. Glavno pročelje ima dvanaest prozorskih osi i dekorirano je jednostavnom historicističkom plastikom.

o pučkomotvorenom učilištu dr. jurja žerjavića zlatarUčilište u Zlataru [33] djeluje od 1964. godine, kada je osnovano kao Narodno sveučilište Općine ZlatarBistrice sa sjedištem u Zlataru, sa zadatkom razvoja kulture i obrazovanja na širokom području tadašnje Općine ZlatarBistrice. Godine 1997. Narodno sveučilište „Ivan Goran Kovačić“ preoblikovano je u Pučko otvoreno učilište dr. Jurja Žerjavića Zlatar. Sveučilište je u početku razvilo obrazovnu djelatnost koja se u potpunosti ugasila do početka osamdesetih godina 20. stoljeća, od kada se naglasak stavlja na razne vidove kulturne djelatnosti i informiranja. S vremenom je dio djelatnosti izdvojen iz sastava Učilišta te u skladu sa zakonom osnovane samostalne institucije. Pučko učilište kulturna je, prosvjetna i informacijska javna ustanova. Njegovo je djelovanje danas usmjereno prvenstveno k promicanju svih oblika kulturnoumjetničkog stvaralaštva s ciljem razvoja kulture kao jedne od temeljnih vrijednosti i bitnih sastavnica

SL. 49. Kurija Keglević


društvenog života grada Zlatara. Zadatak je Učilišta predvoditi, organizirati i koordinirati kulturna događanja u gradu s ciljem razvoja ku lturne ponude, uz potporu drugim organizatorima kulturnih događanja. U tom je smislu razvijena uspješna suradnja s Gradom Zlatarom, Gradskom knjižnicom, Galerijom izvorne umjetnosti, osnovnim školama u Zlataru i Belcu, Srednjom školom Zlatar, Dječjim vrtićem „Uzdanica“ te gradskim kulturnim i drugim udrugama. Vlastita je ku lturna djelatnost koncentrirana prvenstveno oko dviju velikih manifestacija. Kao nositelj organizacije Dana kajkavske riječi, Pučko učilište ovu je tradicionalnu rujansku manifestaciju razvilo i proširilo novim sadržajima organizirajući je kao desetodnevnu manifestaciju prvenstveno kulturnog i etnokaraktera, s dodatkom zabavnih i sportskih sadržaja koji uključuju angažiranje brojnih ustanova i udruga.

Na isti je način i obilježavanje Dana grada (27. travnja) preraslo u višednevni program s naglaskom na kulturne sadržaje za sve generacije. Organizacijom dodatnih kulturnih sadržaja tijekom godine, prvenstveno koncerata ozbiljne glazbe, kazališnih predstava za djecu i odrasle te amaterskih dramskih predstava, nastoji se doprinijeti kvaliteti kulturnog života u gradu.

Središte tog kulturnog života zlatarski je Sokolski dom (Sokolana). Ova jedinstvena građevina izuzetne arhitektonske, kiparske i slika rske vrijednosti zbog koje je 2004. godine proglašena kulturnim dobrom, izgrađena je 1910. godine u secesijskom stilu, donacijom dr. Jurja Žerjavića čije ime Učilište nosi. Unutrašnjost doma krase freske slikara Bogumila Cara koje naglašavaju sokolske vrijednosti izražene u harmoniji oblikovanja tijela i duha. Sokolana vapi za obnovom te vjerujemo da će kao jedna od najstarijih građevina u gradu, zaštićeno kulturno dobro i ujedno nezamjenjivi zlatarski dom kulture, u narednim godinama doživjeti oživotvorenje projekta sanacije i dogradnje.

galerija izvorne umjetnosti zlatar Povijest galerije seže u 1971. godinu kada su u mjesecu lipnju direktor Narodnog sveučilišta „Ivan Goran Kovačić“ Zlatar Zvonimir Dodig, zatim zagrebački novinar i direktor „Dana kajkav

ske riječi Zlatar“ Ivan Hrenar te Organizacijski odbor priredaba u kojima su bili predstavnici tadašnje vlasti i zlatarskog gospodarstva ali i istaknuti kulturni djelatnici Kazimir Sviben, Miljenko i Jasna Mlakar, Stanko Juriša, Željko Ceboci te stručni suradnici i istaknuti kulturni radnici iz Zagreba, među kojima valja spomenuti Vladimira Malekovića, Dragu Brigljevića, dr. Ivu Cecića, Ivana Rabuzina, Matiju Skurjenija i druge, potaknuli osnivanje Galerije izvorne umje t nosti u Zlataru. [40] Odmah u srpnju 1971. godine sazvan je inicijativni odbor za osnivanje Galerije kojem su prisustvovali prof. Juraj Baldani; prof. Vladimir Maleković; Zvonimir Dodig; prof. Miroslav Begović, ing. arh.; Ivan Bočkaj; dr. Ivo Crecić; Ivan Hrena; prof. Zoran Križišnik; Ivan LackovićCroata; Vatroslav Mimica; Nikica Petrak; Ivan Rabuzin i Matija Skurjeni koji su izabrani i u prvi Umjetnički savjet te djelatnici Narodnog sveučilišta, odnosno Općine, Koloman Sviben i Mirko Sviben kao i likovni pedagog Miljenko Mlakar.

Cilj je bio afirmacija hrvatske izvorne umjetnosti (naive) kao istaknutog načina likovnog izražavanja, temeljenog na prirodnoj darovitosti autora. Za izložbeni prostor tada je uzeta stara barokna Keglevićeva kurija „Zlatar Gornji“ koja se nalazila na glavnom trgu ispred crkve. Prva izložba bila je svečano otvorena 25. rujna 1971. godine, a trajala je sve do 3. listopada. Postavljač izložbe i autor kataloga prof. Vladimir Maleković, u dogovoru s Galerijskim savjetom, nakon preuzimanja dužnosti galerijskog umjetničkog direktora i savjetnika, predstavio je likovnoj publici najistaknutije izvorne slikare Zagorskog kruga: Dragu Juraka, Ivana Rabuzina, Matiju Skurjenija i Slavka Stolnika [1]. Ovi velikani naive nisu nikada ni prije ni poslije zajedno izlagali najvrednija djela iz svojih opusa [2, 39 str.].

U narednim godinama, u Galeriji su se stvarala velika djela brojnih poznatih, cijenjenih i uglednih umjetnika s područja Hrvatske, Slovenije, Srbije i Mađarske među kojima su, osim spomenutih, Ivan LackovićCroata, Kata Vizvari, Ivan i Mato Generalić, Branko Bahunek, Mijo Kuzman, Ivan Večenaj, Sava Sekulić, Milan Nađ, Konrad Peternel, Marica Mavec, Petar Grgec, Josip Pintarić i dr. Važno je spomenuti kako je Galerija izvorne umjetnosti Zlatar jedina galerija u Hrvatskoj koja je okupila dvjestotinjak autora,

SL. 51. Sokolska dvorana u Zlataru

SL. 50. Galerija izvorne umjetnosti u Zlataru


a sva su djela u zbirci pokloni autora [1, str 8]. Galerija je dobila podršku stručne kritike, pohvale i visoke ocjene domaćih i stranih likovnih kritičara kako za organizaciju tako i kvalitetu djela koja su nastala u Zlataru ili su bila izložena široj javnosti [2, 40 str.].

Danas se Galerija nalazi u Zagrebačkoj ulici br. 3, u centru Zlatara, gdje je premještena 1986. godine. Kao samostalna ustanova djeluje od 2006. godine i kao takva službeno je registrirana 2007. godine. Galerija ima četiri prostorije od kojih se jedna koristi za organizaciju povremenih izložbi, dok ostale tri prostorije služe kao depo za fundus.

Prema inventarnom popisu od oko 550 slika, skulptura, crteža i grafika utvrđena je u cjelini visoka kvaliteta, s nekoliko desetaka izrazito kvalitetnih ostvarenja te nemali broj s nultom i Akategorizacijom (tri djela nulte kategorije, 33 djela A te 113 djela B kategorije) [3, 1 str.]. Neka od izrazito vrijednih djela su: Očurska vapnenica, Ploveći akt, Krapinski pračovjek (autor: Matija Skurjeni), Stari Slaven, Smjenjivanje pretka, Matija Gubec, Bata s četiri zanata, Moja žena (autor: Sava Sekulić), Pri obedu (autor: Dragan Gaži), Proljetno cvijeće, Krajolik moga sela, Rascvjetalo stablo (autor: Ivan Rabuzin) te brojna druga.

Nedvojbeno je da je Galerija izvorne umje tnosti u Zlataru ne samo jedna od najvrjednijih stečevina kulturnih nastojanja u Zlataru nego je i nezaobilazan čimbenik u predstavljanju hrvatske izvorne umjetnosti [1, 5 str.].

sokolska dvoranaHrvatski sokol osnovan je u Zlataru kao rodoljubna organizacija u rujnu 1907. Nakon prve godine osnivanja i aktivnog rada, ukazala se potreba za izgradnjom dvorane za vježbanje i kulturni program koji su sokolaši u Zlataru provodili. Dana 15. ožujka 1908. održana je glavna skupština društva s temom izgradnje Sokolskog doma u čiju se izgradnju krenulo uz veliku pomoć dr. Jurja Žerjavića, koji je donirao zemljište te 20 000 kruna. U to vrijeme starješina Hrvatskog sokola u Zlataru bio je Vinko Lončarić, podstarješina Juraj Žerjavić, a vođa Viktor Suligoj. Sokolski pokret nastao je u Pragu te je promicao tjelovježbu uz širenje nacionalne svijesti među slavenskim narodima, postavši jedan od najistaknutijih nositelja sveslavenske ideologije. Prvo hrvatsko sportsko društvo „Hrvatski sokol“ osnovano je 1874., a prvi Sokolski dom bio je dovršen 1883. godine u Zagrebu na današnjem Trgu maršala Tita. Nakon dvije godine izgradnje otvoren je Sokolski dom u Zlataru 8. rujna 1910., uz veliku svečanost otvorenja. Na nacrtu stoji da je izrađen u Zlataru u ožujku 1910., sastavio ga je inženjer Panjković, a ispitao kraljevski inženjer čiji potpis dosad nismo odgonetnuli [27, 3 str.].

Dom je pravokutnog tlocrta s ulazom smještenim na užoj bočnoj strani, sa sjevera. Odmah do ulaza smještene su pomoćne prostorije te stubište za galeriju. Slijedi prostor velike dvorane, koja je otvorena sa sedam prozora na zapadnom zidu. U dnu dvorane nalazi se pozornica sa po jednom manjom sobom sa svake strane. U dvorani se već godinama ne vježba već ona služi za održavanje priredbi. Vanjštinom dominira simetrično oblikovanje pročelja, s istaknutim stilskim elementima secesije. Iznad ulaza smješten je medaljon sa sokolskim simbolima u obliku štita i ukrštenih mačeva podno kojih su dva utega za vježbanje. Cijela vanjština Sokolane bogato je dekorirana reljefima, od kojih su najzapaženiji oni smješteni na uglovima građevine.

Na svim reljefima dominira stablo, grane i cvjetovi lipe, koja se uvijek smatrala simbolom prijateljstva. Iznad mladića je posebno lijepo oblikovano stablo bogate krošnje, a iznad nje, gotovo poput nadstrešnice, naprijed nagnuti sokol pod čijim se nogama križaju dvije zastave. Ispod mladića ispisan je sokolski pozdrav „Zdravo!“ te datacija 1910., ponovno s granom

SL. 52. Zidna slika

Bogumila Cara

lipe i gimnastičkim rekvizitima [27, 4 str.]. S ulične strane vidljiva je ploča u prvom slijepom polju na kojoj je zapisano: „Ovaj dom posvećen je slavenskoj sokolovskoj ideji a odredjen da bude rasadnikom hrvatske narodne kulture poklonio je hrvatskom narodu i Zlataru njegov veliki sin i narodni mecena prof. dr., Juraj Žerjavić, opat MarijaBistrički.“

Unutrašnjost Sokolane ima još jednu iznimnu vrijednost: zidne slike autora Bogumila Cara. Zidne slike smještene su u gornjim zonama istočnog i zapadnog zida te su nastale najvjerojatnije oko 1914. Bogumil Car rođen je 1891. u Zagrebu te se školovao u Privremenoj školi za umjetnost i umjetni obrt (današnjoj Akademiji likovnih umjetnosti) u Zagrebu između 1910. i 1914. Prima poduku od B. Čikoš Sesije, M. K. Crnčića, R. Auera i O. Ivekovića, a danas se ovaj umjetnik navodi kao predstavnik postsecesije i art décoa. Pretpostavlja se kako je Car izradio zidne slike 1914. dok je boravio u Zlataru, neposredno pred odlazak na bojišnicu. Zidne slike prikazuju scene muških vježbača koji na istočnom zidu u poljima raspoređenim poput antičkog friza veličaju tjelovježbu i nadmetanje, dok su na zapadnom pandanu scene koje slave slave nsko bratstvo. Zidne su slike u prošlosti doživjele popravke u nekoliko navrata, a njihov originalni izgled moguće je vidjeti na skicama koje se čuvaju u zbirci dr. Josipa Kovačića. Sokolana je preživjela teška razaranja u II. svjetskom ratu, no i danas je njeno stanje ugroženo zbog prokišnjavanja krova. Kako je ovo jedina dvorana na području grada Zlatara u kojoj se održavaju priredbe i predstave (nekad u prošlosti i kinoprojekcije), trebalo bi omogućiti nastavak kulturnog programa izvedbom neophodnih popravaka, tim više jer je 2004. godine proglašena kulturnim dobrom.

dani kajkavske riječiKulturna manifestacija „Dani kajkavske riječi“

osnovana je i kontinuirano se održava u Zlataru od 1970. godine. Na samom početku kulturni dio programa održavao se na dva mjesta – u Zlataru i Belcu. U Zlataru se održavao znanstveni skup o kajkavskom narječju i književnosti te zbor malih pjesnika i festival kajkavske poezije te izložba Čovjek čovjeku. Kod spomenika I. zagorske udarne brigade u Selnici Gornjoj (u blizini dvorca

Selnica) održavale su se vježbe omladinskih jedinica, nakon čega je povorka ljudi odlazila put Belca. U Belcu se zatim odvijao program mještana na čelu s Adolfom Minđakom Doljfićem, s ciljem njegovanja narodnih običaja našega kraja uz nastup Vikija Glavackog (autor pjesme „Dobro mi došel prijatelj“), Braću Benc te domaće, od kojih je bio zapažen nastup Jalžice Balić. Tijekom rada na ovom projektu dobila sam informacije o održanoj manifestaciji „Noć pod lampašima“ [32], koja se održala 1969. na području Belca i Selnice, koja je isto njegovala narodne običaje kao što i Dani kajkavske riječi čine danas, no u nedostatku dodatnih podataka nije moguće više o tom događaju napisati. U realizaciji programa Dana kajkavskih riječi na samom početku sudjelovali su Vinko Bajzek, Stjepan Balija, Ivan Bočkaj, Katica Boljfetić, Vjenceslav Bratković, Branko Ceboci, Vilim Čorko, Zvonimir Dodig,

SL. 53. Dani kajkavskih riječi 1971., program u Belcu (fotografirao M. Minđak, u vlasništvu R. Minđak)


Stjepan Dojnić, Vlado Dundović, Ivan Hrenar, Drago Jagetić, Zita Juriša, Stanko Juriša, Miljenko Korbar, Stjepan Miholić, Jasna Mlakar, Miljenko Mlakar, Željko Ceboci, Alojz Pavlović, Milan Ružić, Kazimir Sviben, Koloman Sviben, Mihovil Škoko, Ivan Šuti, Zlatko Varga, Branka Vragović, Vlado Vušak i Adolf Minđak. Tijekom godina održavanja, manifestacija je, iz prvotno kulturne, prerasla u događaj zabavnog i sportskog karaktera te etnokaraktera. Temeljni ciljevi Dana kajkavske riječi danas je njegovanje i očuvanje kajkavske riječi, kulture i tradicije, uz razvoj turizma i širenje suradnje s okolnim županijama.

Organizatori su Dana kajkavske riječi Grad Zlatar, Pučko otvoreno učilište dr. Jurja Žerjavića Zlatar te Radio Zlatar d. o. o. U programu sudjeluju gotovo sve zlatarske udruge, škole i druge ustanove. Program se sastoji od Dječje kulturne priredbe, unutar koje se održava Zbor malih pjesnika i Festival dječje kajkavske popevke, zatim izložbe u Galeriji izvorne umjetnosti te Pajdaškog sprehajanja na kojem se u povorci prezentiraju stari običaji našeg kraja.

zlatarski govor Prolazi li se zlatarskim središtem, uđe li se, primjerice, u ovdašnju trgovačku radnju ili u banku,

teško će se u razgovoru s lokalnim ljudima čuti išta egzotičnije od hrvatskog standardnog jezika ili urbane kajkavštine. [41] Tek stidljivo se u njemu naziru primjese domaćeg seoskog govora ili go vora doseljenika. Zlatarščani su, prema tome, gotovo u potpunosti razumljivi došljaku iz bilo kojeg kraja Hrvatske. Standardni jezik od malena im je usađivan u školi, s propovjedaonice u crkvi slušaju njegov možda najčišći oblik; odlazak na fakultet, na posao u Zagreb ili još i dalje opra vdava nestajanje lokalnih posebnosti u zlatarskom govoru. Međutim, vrativši se iz trgovine, s mise ili s posla kući, nosi li tipični stanovnik zlatarskog područja sa sobom uvijek samo hrvatski sta ndardni jezik? Materinski jezik koji se čuje kad domaći stanovnik razgovara sa svojom babicom ili kad opušten poziva pajdaša na „pijaču“, ono što odzvanja nogometnim igralištem za vrijeme napete utakmice, onaj jezik kojim se služi lokalni pjesnik, spada u jedinstveni domaći govor našeg područja koji čini zaokružen i dosljedan govorni sustav.

Zlatarski govor pripada istom dijalekatskom tipu kao i npr. govor Sesveta, Stubice, Začretja, Ivanca sve do Varaždina. Taj se dijalekt naziva bednjanskozagorski odnosno zagorskomeđimurski (od ukupno 14 dijalekata koje ima kajkavsko narječje) [36]. Zlatarski govor spada u jedan od njegovih podtipova i obuhvaća široko područje oko Zlatara gdje se govori takvom kajkavštinom sa sitnim razlikama u pojedinim zaselcima. Profesor Kazimir Sviben navodi sljedeće lokacije na kojima je zlatarski govor u upotrebi mjesnog stanovništva: Zlatarski Martinci, Zlatar – brijeg, Lovrečan, Brestovec, Grančari, Veleškovec, Lipovec, Batina, Martinščina, Belec, Borkovec, Ratkovec, Znož, Ščrbinec, Ladislavec, Cetinovec i Mače [37]. Ističe kako i druga naselja uz to područje imaju mnogo sličnosti s tim govorom, međutim, granice čitavog područja nije mogao točno odrediti, kao što bismo ih teško mogli odrediti i danas.

Osim što smo kojkavci, tj. upitnu riječ „kaj“ izgovaramo u obliku „koj“, postoji još niz posebnosti u zlatarskom govoru u odnosu na hrvatski standard, a ovdje ćemo upoznati samo neke od njih uz pomoć tekstovnog primjera:

„Muoj prijatelj Toinček jæ nosil nekakuv loinček k špeingleru. Feist mu sæ žurile. Bile jæ veilike blate, a špeingler jæ bil daleike. Najæ mput jæ præ id njega skočil zajec. Toinček

SL. 54. Operna pjevačica

Anka Horvat (izvor: http://www.

pbase.com)

sæ tak præstrašil da mu jæ loinček opal v mudzgu, a on sæ pak pusmeknul v glibuku grabu kræj pouta. Dok sæ vliekel z grabe, došla su kuola s kuoinji i tak su mu zdrudzgalæ i zmudzgalæ loinčec da mu višæ nie trebale špeinglera.“

Najprije uočavamo sljedeće oznake: , i . To su naglasci, i to: brzi, silazni i uzlazni. Prvi je kratak, a druga dva su duga. Naš je naglasak pomičan i promjenjiv, elastičniji nego što je u književnom jeziku (kod jedne se riječi naglasak može znatno izmijeniti tijekom fleksije: brieg – brega – na briegu –breguov). Zbog velikih razlika u kajkavskom i štokavskom naglašavanju riječi, kajkavci obično teže nauče ispravno izgovarati štokavski naglasak.

U tekstu je dosta često zastupljen samoglasnik æ. On je naša posebnost u odnosu na književni jezik i izgovara se otvorenije od književnog e (sæle, jæ ž, zæmlja, koljæm, træsæ, kradæju). Samoglasnici e i æ različiti su fonemi i ne smiju se međusobno zamjenjivati. Nije isto kažemo li „Dæ j još kumad racæ!“ ili „Dæ j još kumad race!“ U prvoj smo rečenici tražili da nam se da još komad patke, a u drugoj smo tražili da se patki da još komad (nečega).

Riječi muoj, Toinček, feist otkrivaju postojanje dvoglasnika u zlatarskom govoru. Imamo ih osam: ai, æi, ei, ie, oi, ui, ou i uo (purainski; dutæpæinka; Jeinke; spumætnieši; zvoinček; vuinjica; souza; buogec), a imamo i tri troglasnika: iei, oui i uoi (bieižati; souinčece; duoidi).

Zlatarski govor ima afrikata dz, zvučni par suglasnika c (mudzga, biedzga, drudzgati). Što se tiče ostalih suglasnika, spomenimo kako se u pisanju kajkavskog narječja nikada se ne koristi ć. To je zato što se u našem govoru zanemaruje razlika između č i ć, a izgovara se srednji glas te se on bilježi sa č. Isto je i sa đ i dž koji se piše sa đ.

Riječ pusméknuti primjer je vrlo zani mljive i česte samoglasničke pojave koja se naziva redukcija nenaglašenog o, tj. prelazak o u u: ubužavati, kokuš, guvuriti, dumuvina, pusuliti. Ako se o nađe na kraju riječi, obično prelazi u e: veilike blate.

Deminutiv (loinček, loinčec) u zlatarskom se govoru upotrebljava mnogo češće nego u književnom jeziku. Funkcija deminutiva nije toliko oznaka za nešto malo ili umanjeno koliko izraz približavanja nekoga ili nečega srcu onoga komu se govori i očitovanje govornikove ljubavi

prema onomu komu se obraća ili prema onomu o čemu se govori. Karakteristično je za zlatar ski govor da ponekad deminutiv nije dovoljno nježan pa se nerijetko i od deminutiva stvara novi deminutiv: loinček – luinčiček, sekirka – sekirkica, dævænička – dævæničkica). Također je zanimljivo da se deminutiv ne tvori samo od imenica već može nastati i od priloga (Hodi dime! – Hodi dimice!) ili od zamjenice (Joj, mæ ne, joj! – Joj, mæ nice, joj!). Neobično je i da ženske imenice katkad pored ženskih dobivaju i muške deminutivne sufikse: mamica i mamek, babica i babek [38].

Na kraju teksta nalazimo primjer negacije, a pored takvog zanijekanog oblika pomoćnoga glagola (niesam, niesi, nie itd.) često se kod nas čuje: sam nie, si nie, nie, smæ nie, stæ nie, su nie (Im sam nie bædast da bi sæ vučil).

Tekstovni primjer zlatarskog govora uz pomoć kojeg smo naveli neke od njegovih karak teristika zabilježen je 60ih ili 70ih godina 20. stoljeća. Naravno da su se odonda neke riječi izgubile iz govorne prakse, a neke su se nove pojavile, u skladu s nazivljem noviteta u tehnologiji modernoga doba.

Kako ulaze u naš jezik tako se te nove riječi prilagođavaju zlatarskom seoskom govoru koji je do danas ostao još uvijek u upotrebi domaćeg stanovništva te je sačuvao svoj izvorni izgovor i gramatičko ustrojstvo.

književnostStanovnici 19 naselja grada Zlatara mogu uživati u stihovima i drugim književnim djelima domaćih pisaca. Od starije generacije svakako valja spomenuti župnika Ladislava pl. Forka (1787. – 1825.) koji je napisao zbirku kajkavskih pjesama Popevke po Ladislavu Forko, vicejašprištu i plebanasu zlatarskom, napravljene i za razveseljenje svojeh prijatelov van dane vu letu 1823. Pisali su i pišu i drugi: Božidar Hitrec, Barica Lorenz, Božena Kos, Stanko Dominić, Stjepan Draganić, Emil Šredl, Željka Potočki, Milan Havoić, Jadranka Jakopović Grbić, Stanko Musa, Zvonko Kudelić Žuna, Zvonko Šarčević, Stanko Majdak, Luka Posarić, Davor Brlić, Gordana Kokanović, Stanko Juriša... Evo djela dragih nam književnika našeg kraja, koji su nam ljubazno pomogli u ovom projektu.


POČECI / DOSLUSI/kratki zlatarski zapisi/Kad je umrla moja baka Alojzija, bile su mi dvadesetidvije, njoj devedesetčetiri. Sedamnaestoga siječnja.

U staroj kuhinji bile su postavljene “skolke”, a ogledalo je bilo prekrito tamnom krpom.

Prije no što su zakovali lijes (oni kobni udarci čekićem), stavila sam brzo i skrivečki baki uz uzglavlje žarkoružičasti cvijet božićnog kaktusa, ta boja bila je tako žarka i jaka i vedra. Da joj se nađe.

Snijeg je bio visok do koljena i muškarci su prtili put do groblja noseći njezin lijes – duga tamna povorka kroz sumrak i snijeg i bregove.

Poslije sprovoda su gore, u velikoj sobi bile “krmine” – posljednja večera u staroj kući koja se već pomalo raspadala. Susjed Ivek Jembrihov, koji je obično predvodio svatove i sve što je u selu

trebalo predvoditi, užgao je svijeću i započeo, prije jela, Očenaš za onoga koji će prvi među nama umrijeti. Svi smo jeli s tekom jer smo od zime i dugog pješačenja bili gladni.

Više se nikad ljudi nisu skupili u toj sobi ni u toj kući i ja još jedino u snovima ulazim u nju.

Župnik Rudek Sviben (jednom mu je njegov zvonar, za kojeg sam oduvijek prvo znala pomisliti da se zove Zvonko, a zove se zapravo Dašek i još je živ – ima otprilike osamdesetiosam godina i odlazi svakog božjeg jutra put crkve, premda već godinama Zdravomariju zvone električna zvona – poslao iz Kanade, gdje je bio u posjeti rodbini, razglednicu s adresom: poštovani velečasni drug Rudolf SVIJEBEN), dakle naš župnik Rudek Sviben i gospon Matko (kojemu je Matko prezime, a vjerojatno i ime), dva su najviša čovjeka u Zlataru, a nešto malo niži je moj dedek Štef.

Mlin. Mlin je nešto mistično, drvena tamna kuća, do nje se ide preko tri tamna potoka po brvima, u potocima ima pijavica, u mlinu je miris drva i kukuruznog zrnja – čudno, ničem slično drveno postrojenje, paučina, nema struje, po tramovima titra narančasto svjetlo.

Moja teta me naučila pitalicu: “Grom grmi, šum šumi, a bijela gospa spod grada beži”, i ja sa strepnjom zamišljam crni i bijeli dramatični prizor i kneginju u bijegu.

Lijepo je ići u Batinu jer je tamo mlin.

Zvjezdana Jembrih

glazba i likovna umjetnostGrad Zlatar pravo je zagorsko mjesto u kojem ima uvijek veselja, a gdje je veselje, tu je i pjesma i glazba. Među najznačajnijim glazbenim umjetnicima valja svakako navesti Anku Horvat rođ. Pisačić pl. Hižanovečki (preudana Gottlieb,), opernu pjevačicu koja je rođena u Kaštelu kraj Zlatara, 21. VI. 1884. Bila je mezzosopranisti ca neobičnog opsega glasa koji je sezao do altovskih registara. Pjevanje je učila u Zagrebu kod Leonije Brückl te se dodatno usavršavala u Grazu i Beču. Karijeru je započela koncertnim nastupima i odmah pobudila pažnju zagrebačke

TEKUTI

tekuti su napale čučeza živeti ni bile v kocu

na tačku su sprhle drvene ručedržal sam lojtru svojemu ocu

v breg su bejžale susedove racevihor je stepel bistrice slive

rasušile su se stare kacekre lese su rasle hude koprive

za se su krive tekutia med njimi ti

tekuti i dalje napadaju čučekotec je v totalne banane

ni pura z mlinci , ni v štruklji bučeal mrti nam jemput lepši dan svane

za se su krive tekutia med njimi ti

Zvonko Kudelić Žuna

Zvonko da mi smo i naše vrijeme

bolji i pravedniji od drugih.

Postavlja se i pitanje: čemu

uopće poezija? Ne znam.

Preobratiti svijet ona očigledno ne može.

Ali svejedno pomišljam — da je

onaj mladić mjesecima čitao Audena

možda bi naučio suosjećati

sa svakim bićem

pa i s nepoznatom ubogarkom

kao sa svojom majkom ubogom

Milan Havoić

glazbene javnosti pa je F. S. Vilhar za nju skladao Romancu na stihove A. Šenoe [18]. Debitirala je u HNKu u Zagrebu 1909. u ulozi Carmen, u istoimenoj operi G. Bizeta. Nastupala je u Berlinu, Leipzigu, Münchenu, Pragu i Beču te u HNKu u Zagrebu kao gošća. Nakon 1918. više ne nastupa u kazalištima, već ima koncertne nastupe sve do 1924. kada se povlači iz javnog glazbenog života te samo drži poduku mladim nadarenim pjevačima. Preminula je u Zagrebu 10. srpnja 1948.

Nadalje, s našeg je područja i Silvije Glojnarić, poznati dirigent, skladatelj, aranžer i bubnjar. Rođen je 2. prosinca 1936. u Ladislavcu te je diplomirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu na odjelu kompozicije i glazbene teorije. Također je samouki bubnjar, koji je nastupao u Plesnom orkestru RTZa, te u najpoznatijem hrvatskom jazzsastavu Zagrebački jazz kvartet, kao i u Zagrebačkom jazz kvintetu. Svirao je s najpoznatijim hrvatskim jazzistima, a također i glasovitim

SUBOTNJE PRIJEPODNE

Stigla je iz loborske ubožnice u jedan

od polupraznih zlatarskih kafića

i zastala poput dolutale mačke

na pola puta od ulaza

do šanka. Spremna na bijeg

ili ćušku tiho upita

može li popiti samo

jednu kavu. I Zvonko

i ja i ona pogledasmo

u konobara. Sad ne!

posred lica ju ošine

odgovor kao i nas poput biča.

Ali imam čime platiti.

Sad ne, kasnije! mladić presiječe

zrak — ovdje pun sebe

kod kuće i sam puka sirotinja.

Okrenula se i izašla

još manja nego što je ušla.

Zvonko mi pokuša nešto reći

o Audenu i poeziji

potom u nedostatku riječi on srkne

još vruću kavu a ja svoj kakao.

Lako možemo kazati da bili smo

zatečeni i nepripremljeni na tako što

kao i da nam glas konobara

poput pljuske zvoni u ušima:

sve je to istina. Istina je

i da smo šutjeli kad je

ljudsko biće istjerano poput psa.

To nam je obojici lekcija

za cijeli život — o povijesti

i prirodi ljudskoj. Sad bolje

razumijemo šutnju kojom se

uvijek ispraća nepravda i zlo:

kad nedužnom Nazarećaninu sude

ili iz susjedstva odvode nekog

jer manjini pripada i uplakanu

ženu i djecu njegovu.

Ovaj događaj zabludu razotkriva

SL. 55. Crkveni zbor sv. Marije Snježne


svjetskim umjetnicima jazza poput Johnnyja Griffina, Arta Farmera, Slidea Hamptona, Stana Getza, Johna Lewisa i brojnih drugih. Bio je stalni član SFB Big Banda iz Berlinu. Piše skladbe za domaće i strane jazz orkestre, kao što su NDR Big Band, SFB Big Band, Big Band RTV Slovenije. Također piše skladbe za komorne sastave i za razne ansamble: kvartet saksofona ili brass kvinteta i za tamburaški orkestar. Kao aranžer sudjeluje u dramskim i zabavnim programima te u radijskim i TV emisijama. Godinama djeluje kao šefdirigent Big Banda HRTa za koji redovito sklada i piše aranžmane. Za skladu Sun Ergos za tenor saksofon i big band dobio je nagradu Miroslav Sedak Benčić u kategoriji autorskog stvaralaštva, u području jazza.

Većina glazbenika i glazbenih sastava koji obogaćuju kulturni život na području grada Zlatara spomenut je u poglavlju Društveni život pa su niže navedeni mužikaši bez kojih veselice, proštenja i svadbe ne bi bile tako vesele — prije sastava Dečki z bregov. U Belcu je svirala Limena

glazba iz Sambolića, zatim Belečki Đez, tu je i sastav Purgeri (djelovao od početka 80tih prošlog stoljeća), a još i danas djeluju Fiškali koji su popularni u cijelom kraju. Nezaobilazan je i zlatarski pjevač Mladen Hitrec. Svakako valja spomenuti crkveni zbor župe Belec, bez kojeg ne bi bilo tradicionalnih prošencija i misa na kojima se čuje tradicionalno pjevanje.

Posebno smo ponosni na band NPKH koji je osnovan 1991. godine u Zlataru, a s prekidom je djelovao do 2008. Kako sami kažu: „Svirali po kojekud, a negdje i nismo. Po zanimanju punkfolkrock band“. Članovi sastava bili su: Damir Babić Jura – harmonika (1991. – 1992.),Damir Juriša Jura – bubanj (1992. – 1992. i 2006. – 2008.), Davor Dominić Daci – bas (1991. – 1995.), Darko Rogina Argus – bubanj (1992. – 1995.), Robet Leljak Bob – bas (2006. – 2008.), Tomislav Škrlec Šiljo – gitara (2006. – 2008.), Zoran Huljak Boxi – gitara (cijelo vrijeme), Zvonko Kudelić Žuna – mikrofon (isto cijelo vrijeme). Rokeri iz zlatarskog kraja još su grupe The Flash i Stillwils.

[1] Mirko Sviben: Naših 25 godina, Narodno sveučilište „Ivan Goran Kovačić“, Galerija izvorne umjetnosti Zlatar, 1996. 2.

[2] Hrvatsko zagorje, časopis za kulturu broj 12, Toni Kuščar, Iznova o Galeriji izvorne umjetnosti u Zlataru, Krapina, 2008.

[3] Vladimira Pavić, Galerija izvorne umjetnosti Zlatar 1971.2009., Katalog Izložba izabranih djela iz fundusa 2009., Zlatar, 2009.

[4] Doris Baričević. Majstor propovjedaonice Majke Božje Snježne u Belcu. Zusammenfassung, str.171184 Peristil 14

[5] Anđela Horvat, Drvene Madona iz Martinšćine, Summary, str. 3134, Peristil 34 / 1991.

[6] Drago Miletić, O građevinskim mjenama crkve sv. Jurja u Belcu – drugačije, Peristil, str. 43–68

[7] Rosana Ratkovčić, Novi prilozi istraživanja gotičkih zidnih slika u Martinščini i Zajezdi, str.

149–168, Peristil 51 / 2008[8] Gjuro Szabo, Spomenici kotara Krapina i Zlatar,

Vjesnik Hrvatskog arheološkoga društva, n.s. sv. XIII., Zagreb, 1913. – 1914.

[9] Doris Baričević, Pregled spomenika skulpture i drvorezbarstva 17. i 18. st. u istočnom dijelu Hrvatskog zagorja, Ljetopis Jugoslavenske Akademije, Zagreb, 1972

[10] http://www.glaskoncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=144&news_ID=3627

[11] Anđela Horvat, Brončani razapeti Christus regnans nađen u Hrvatskoj Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Split, 1954. 1957., Zbornik radova posvećenih M. Abramiću

[12] D. BalenLetunić (Kameno oružje i oruđe s područja Hrvatskog zagorja – Zbirka Pečornik) u GMV 6(1981), Godišnjak Gradskog Muzeja br. 6, Varaždin, 1981.

[13] Krešimir Filipec, Neznani srednjovjekovni grad na gori Ivanščici, Opuscula archaeologica, 23 – 24, 1999. – 2000.

[14] Vjekoslav Noršić, Povijest župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zlataru, Zlatar, 1994.

[15] Mladen Obad Šćitaroci, Dvorci i perivoji Hrvatskog zagorja, Zagreb, 2005.

[16] Ivanka REBERSKI (ur.), Krapinsko – zagorska županija. Sakralna arhitektura s inventarom. Feudalna arhitektura. Spomen obilježja, Umjetnička topografija Hrvatske, knjiga 4, Zagreb, 2008.

[17] Drago Miletić, Plemićki grad Belec, Prilozi Instituta za arheologiju, 1314, Zagreb, 1996.1997.

[18] http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=71

[19] http://www.podravskesesvete.hr/ZagorMuz/Zagorje/dzbregov.html

[20] http://www.jazz.hr/glazbenici/clan_hr.htm?CODE=465

[21] Drago Miletić, Plemićki gradovi kontinentalne Hrvatske, DPUH, Zagreb, 2012.

[23] Ivo Maroević, Ljerka Smailagić, Konzervatorski radovi u crkvi sv. Marije Snježne u Belcu, Godišnjak zaštite spomenika kulture br. 1/1975.

[24] Ksenija Škarić, Polikromija i polikromatori oltara 17. i 18. st. u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Zagreb, 2012.

[25] Branimir Rašpica, Izvještaj o konzervatorsko – restauratorskim radovima na zidnim slikama u svetištu kapele sv. Martina u Martinšćini, od 1946. do 2007., HRZ, Zagreb, 2007.

[26] V. Peter Goss, Uvodno o Kamenu iz Belca, Prilozi Insituta za arheologiju u Zagrebu, 21/2004

[27] D. R. Mahečić, Prijedlog za obnovu Sokolskog doma u Zlataru, Radni tekst mr. Darje Radović Mahečić, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb (str. 3 i 4)

[28] http://hr.wikipedia.org/wiki/Sokol,_pokret[29] Petar Prelog, Freske Bogumila Cara u Sokolskoj

dvorani u Zlataru, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, br. 25, 2001., Zagreb

[30] http://www.casopisgradjevinar.hr/assets/Uploads/JCE5620040106.pdf

[31] Vlatka Stagličić, Izgradnja župnih kurija u Hrvatskom zagorju u drugoj polovici 18. stoljeća, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, Zagreb, 26 / 2002.

[32] Kazivanje Verice Havoić, ravnateljice OŠ Belec, Belec, 2013.

[33] Radni tekst Gordane Valjak, ravnateljice POUa u Zlataru, 2013.

[34] Enciklopedija likovnih umjetnosti, Leksikografski zavod FNRJ, Zagreb, 1959.

[35] http://www.pbase.com/danpolley/image/151347711

[36] Vesna Zečević, Zlatarski govor u tipološkoj klasifikaciji kajkavskih govora bednjanskozagorskog dijalekta, Kajkavski zbornik, Zlatar 1994.

[37] Kazimir Sviben, Glasovni sustav govora zlatarskog kraja, Kajkavski zbornik, Zlatar, 1974.

[38] Kazimir Sviben, Leksičko bogatstvo govora zlatarskog kraja, Kajkavski zbornik, Zlatar, 1974.

[39] Vjekoslav Noršić, Opis nove župne crkve Bl. Dj. Marije u Belcu g. 1758., Starine, br. 44, JAZU,1952., Zagreb

[40] tekst pripremila Tihana Kunić, Zlatar, 2013.[41] tekst pripremila Ivana Parlov, Zlatar, 2013.

147

DRUŠTVENI ŽIVOT I OBIČAJI VALENTINA AUGUŠTAN I JELENA KURTANJEK

U zadnjih par godina društveni život grada Zlatara i njegovih naselja znatno je osiromašen. Kulturna događanja koja se odvijaju kroz godinu nude sve manje zanimljivosti i svake su godine sve manje posjećena. Nisu li članovi neke udruge, naši su građani primorani otići u neki veći grad u potrazi za zanimljivim kulturnim i društvenim ponudama.

sudbena vlast u zlataruU Zlataru je 1875. godine za banovanja Ivana Mažuranića uvedena nova politička uprava –podžupanija, kojom je politička uprava odijeljena od sudbene uprave. U tom trenutku u Zlataru je ustanovljen i Kraljevski kotarski sud. Otad je Zlatar centar pravosudnih tijela. Nakon Drugog svjetskog rata provedena je reforma pravosuđa u kojoj je tada kotarski sud preimenovan u Općinski sud u Zlataru. Budući da je tijekom II. svjetskog rata izgorjela zgrada u kojoj se nalazio sud, Općinski sud u Zlataru nastavio je s radom u obiteljskoj zgradi obitelji Šibenika sagrađenoj u 19. stoljeću, koja je nakon rata nacionalizirana.

Općinski sud u Zlataru oformljen je kao sud pune nadležnosti, a imao je i tzv. proširenu nadležnost jer je to jedini sud na području županije nadležan za rad u predmetima maloljetničke delikvencije. Zbog širine područja Krapinskozagorske županije, godine 1994. osno van je Županijski sud u Zlataru. U početku, tijekom oformljivanja, imenovana su dva suca tog suda, a 14. lipnja 1996. godine predsjednikom

Županijskog suda u Zlataru imenovan je Marko Maloča.

Županijski sud u Zlataru počeo je s djelatnim obavljanjem rada 1999. godine. U nadležnost sudovanja Županijskog suda u Zlataru spada odlučivanje u prvostupanjskim kaznenim postupcima te u drugostupanjskim kaznenim predmetima u kojima nastupa kao viši kad je riječ o žalbama na prvostupanjske odluke. U drugom stupnju rješava građanske predmete te prvostupanjske predmete u primjeni Zakona o udrugama, Zakona o izvlaštenju i , segmentarno, Zakona o radu.

U travnju 1997. godine postavljen je kamen temeljac za izgradnju sudske zgrade, tj. Palače pravde, u Zlataru u kojoj je bilo predviđeno smještanje svih gradskih pravosudnih tijela: Općinskog suda u Zlataru, Županijskog suda u Zlataru, Općinskog državnog odvjetništva, Županijskog državnog odvjetništva u Zlataru te Prekršajnog suda u Zlataru. Kamen temeljac po stavio je tadašnji ministar pravosuđa RH Miroslav Šeparović, a blagoslovio ga je biskup Marko Culej.

Palača pravde građena je do 2004. godine kada je izvršen tehnički pregled zgrade. Svečano otvorenje Palače pravde održano je 13. prosinca 2005. godine.

U skladu sa Zakonom o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine br. 144/10) koji je stupio na snagu 30. prosinca 2010., Županijski sud u Zlataru pripojen je Županijskom sudu u Zagrebu i donesena je Odluka o osnivanju stalnih službi u sudovima koji se pripajaju te je dosadašnji Županijski sud u Zlatar ustrojen kao Stalna služba u Zlataru.

148 149Društveni život i običajiZLATNI BREGI I LJUDI SA SNJEŽNE STRANE IVANŠČICE

Od pravosudnih organa djeluju i Prekršajni sud u Zlataru i Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru.

zdravstvo u gradu zlataruPrvi zlatarski liječnici spominju se u polovici 19. stoljeća. Neki od njih su dr. Josip Prelc, dr. Valter Rukavina, dr. Fodor, dr. Kirschner. Dr Dragutin Tomašić predratni i poratni liječnik prvi je započeo društvenu praksu u Zlataru, kao prvi liječnik Narodnog odbora kotara Zlatar, njega je naslijedio dr. Franjo Vrus.

Izgradnjom NOKa Zlatar, osim liječenja svakodnevnih slučajeva, posebna pažnja posvećivala se preventivi. Ekipa doma, u suradnji s Crvenim križem, svake godine obilazila je teren. U pojedinim selima liječnici su održavali predavanja i davali upute, puštali filmove o tuberkulozi, alkoholizmu, pobačajima, ishrani djece. Ekipa iz Doma zdravlja Zlatar radom na terenu uspjela je sanirati opake bolesti koje su harale po selima, kao što su tifus, dizenterija te crijevne bolesti.

Dom je također dao sagraditi 14 higijenskih bunara, jer je utvrđeno da su se mnoge od ovih bolesti širile konzumacijom vode. Osamdesetih

je godina troje zubara iz Doma zdravlja obilazilo škole, pregledavalo zube školskoj djeci i vršilo najnužnije popravke.

Godine 1986. sredstvima mjesnog samodoprinosa građana Mjesne zajednice Zlatar, SIZa zdravstvenog osiguranja radnika i poljo privrednika Općine ZlatarBistrice i Doma zdra vlja sagrađena je u Zlataru suvremena zgra da Doma zdravlja u kojoj su mjesto našle ambulante pri marne zdravstvene zaštite, zubno zaštitna i protetička služba, centralni laboratorij, specijalističke ambulante i dežurna ambulanta za obližnjih sedam mjesnih zajednica.

Danas na području Doma zdravlja radi ordinacija opće/obiteljske medicine, zatim dentalna zaštita, zdravstvena zaštita žena, medicinskobiokemijski laboratorij i patronaža.

Na području ispostave Zlatar postoje sljedeće ambulante: Belec, Budinščina, Hraščina, Trgovišće, Konjščina, Lobor, Mače, Mihovljan, Novi Golubovec, Zlatar i ZlatarBistrica.

poštanski urediPoštanski ured u Zlataru otvoren je 1. studenog 1856. godine u privatnoj kući Semeraj. Za vrijeme II. svjetskog rata poštanski ured bio je oštećen i

promet se nije mogao odvijati pa je ured bio zatvoren do preseljenja. Poslije rata, prema usmenoj predaji starih Zlatarščana, pošta je preseljena u privatnu kuću kod Žerjavića, u dvije skučene i derutne prostorije. U prvoj prostoriji bila su dva šaltera, šalter za prijem i otpremu pismonosnih pošiljaka, paketa i vrijednosnih pošiljaka te blagaj na, telegraf i ekspedit, a u drugoj prostoriji bila je telefonska centrala s induktorskim spajanjem veza preko omnibusnih linija Morseovim znakovima.

Pisma, paketi i novci preuzimali su se i otpremali na odredište u vrećama, i to autobusom uz pratnika do željezničke stanice u ZlatarBistrici, odnosno do vagona „putujuća pošta“. Tamo bi pratnik preuzeo i predao vreće i pratio ih vlakom do glavne pošte u Zagrebu.

Tamo gdje nije bilo autobusne veze, poštu su prevozili privatnici u kočijama. Godine 1972. poštanski ured preseljen je na 1. kat općinske zgrade kao podstanar i tu ostaje do preseljenja u vlastite adaptirane prostorije, u prizemlje današnje zgrade pošte.

Poštanski je ured u nove prostorije uselio krajem osamdesetih godina, kada je u promet puštena krajnja telefonska centrala, a ukinuta induktorska i poluautomatska centrala. Počelo se raditi na računalima, a uvedene su i automatske veze.Pošta u Belcu otvorena je ranih pedesetih godina. Smještena je u samom centru Belca. To područje broji povećani dio stanovnika koji se nalaze u raštrkanim selima. Zbog udaljenosti Zlatara i loše veze mještani Belca i okolnih naselja vezani su uz ovaj poštanski ured. Pošta Belec pokriva naselja Petruševec, Gornju i Donju Selnicu, Vižanovec, Juranščinu, Gornju Batinu, Belec te Veliko i Malo Repno. Pošta zadnjih godina nažalost radi prema skraćenom radnom vremenu.

radio zlatar U nastavku donosimo kratku povijest te aktivnosti Radija Zlatar koji dolaze izravno iz pera Dalibora Gršića, direktora Radija Zlatar.

Na frekvenciji 98,1 MHz prvi se put čulo „Ovdje radio Zlatar Bistrica!“ 25. svibnja 1982. godine. Već 17. srpnja iste godine počelo je emitiranje redovitog programa u trajanju od četiri sata tjedno. Od 1. siječnja 1983. program tjedno traje 13 sati i poslije se stalno povećava da bi zatim

trajao 15 sati, a sad 24 sata svih 7 dana u tjednu.Prvi se put na početku emitiranja čulo „Ovdje

Radio Zlatar!“ 25. travnja 1992., iako je sjedište i dalje bilo u ZlatarBistrici. Od 17. travnja 1993. sjedište je Radija Zlatar u gradu Zlataru. Od 1. rujna 1995. Radio Zlatar djeluje kao samostalno društvo. Područje koncesije Radija Zlatar grad je Zlatar, a ovisno o pokrivenosti signalom, program Radija Zlatar moguće je slušati na području Krapinskozagorske županije i dijelovima susjednih županija.

Radio Zlatar sada emitira na frekvenciji od 97,9 MHz i to dnevno 14 informativnih emisija koje naše slušatelje na vrijeme informiraju o svim zbivanjima u gradu, županiji i šire.

Najznačajnije aktualnosti iz Krapinsko zagorske županije mogu se saznati svakodnevno u „Vijestima Radija Zlatar“ u 9, 11, 13:15, 18 i 20 sati; u 22 sata; u ponoć; ujutro u 1 sat; u 2, 3 i 4 sata te u 5 sati. Osim toga, naše slušatelje o aktualnim događanjima i temama informiramo u različitim prilozima i emisijama koje pripremamo svakog dana u prijepodnevnom programu, počevši već od 6 sati kada svakog radnog dana počinju „Jutarnje čkamuljice“ koje traju do 7 sati i donose sve servisne informacije potrebne za početak dana. Svakodnevno od 16.40 sati prenosimo informativnu emisiju „Kaj je aktualno“ županijskog Radija Kaj. Tjedni pregled lokalnih vijesti donosi „Radio tjednik“ u nedjelju u 10.30, 15 i 18 sati, zatim u 22 sata, u ponoć, ujutro u 1.30, u 3 sata te u 5 sati. O sportskim aktualnostima govori emisija „3. poluvrijeme“ četvrtkom u 14.15, o kulturnim „Kulturni kutak“ četvrtkom u 16 sati, a emisija o poljoprivredi „Z domače košare“ u programu je srijedom od 16 sati.

Volite li domaću zagorsku glazbu, u pajdaškom

SL. 1. Zgrada „palače

pravde“ otvorena je 2005. godine

SL. 2. Umirovljena poštarica Ružica Orsag sa šeficom Anom Miler, 1990. godine (izvor: Ružica Orsag)


raspoloženju slušajte emisiju „Opusti se i uživaj“ utorkom od 18.15 do 22, dok petak donosi emisiju zabavne glazbe „Nek svira radio“,uz kombinaciju zagorskozabavnih hitova. Sami birajte glazbu koju želite čuti, i to telefonom, epoštom, SMSom ili dopisnicama u „Vrtuljku želja“ četvrtkom od 17.30, a nedjeljom narudžbenicama od 13.30 u emisiji „Želje, čestitke i pozdravi“. Novost u našem programu jest emisija „Oko jedne hiže“, svakog drugog ponedjeljka u 18.30 sati, koju odlično priprema i realizira Željko Slunjski zajedno s pajdašicama i pajdašima iz cijelog zlatarskog kraja i šire, a koja je nakon kratkog vremena postala jednom od najpopularnijih emisija u našem programu.

Da bi naši slušatelji bili što bolje informirani i raspolagali nizom korisnih i zanimljivih informacija, uz informativne emisije, svakodnevno emitiramo različite naručene i ostale obavijesti, nekoliko puta dnevno prognozu vremena, policijske obavijesti te brojne druge za svakodnevni život važne sitnice i poruke, kao i „poruke zvijezda“, odnosno dnevni horoskop u 8 sati koji mnogi ne propuštaju ni na poslu. „Radio oglasnik“, informacije o prodaji i kupnji, emitira se tri puta dnevno (8.30, 14 i 19.30), a moguće je i oglašavanje telefonom u „Radio burzi“ svakog dana (osim nedjelje) u 10.30, 13.30 i 17 sati. Vjernici svake nedjelje u 9.30 i 21.30 mogu slušati emisiju „Gore srca“ koju emitiramo u suradnji sa župnicima iz okolnih župa. Svakoga dana u 10 sati zajedno biramo glazbeni hit dana s dnevnim temama – ponedjeljkom je tema „Domaća nostalgija“, utorkom „Zagorje

do Münchena“, srijedom „Noviteti“ četvrtkom „Somethingcompletelydifferent–strani prijedlozi“, a petkom je „Dan za pop i rock“. Subotom u 10, u „Hitu tjedna“, među prethodnom petoricom dnevnih pobjednika bira se tjedni glazbeni hit.

Sve to skupa odrađuje jedna mala ekipa od stalno zaposlenih ljudi, iako se na prvi pogled čini da je ekipa barem dvostruko brojnija jer se radi o programu koji emitiramo 24 sata svih 7 dana u tjednu. Vikendom i u vrijeme godišnjih odmora u pomoć nam priskače i nekoliko vanjskih suradnika studenata, koji su nam najisplativija opcija. Svaki od nas odrađuje nekoliko zadataka i samo uz maksimalnu koncentraciju uspijevamo sve odraditi i posložiti prema programskoj shemi prijavljenoj Vijeću za elektroničke medije i koje se svakako treba strogo držati.

Jedna smo od rijetkih radijskih postaja u Hrvatskoj koja je čak dva puta dobila nagradu za najbolje reklamne audiospotove, tj. jingleove u konkurenciji od čak 150 radijskih postaja. Oduvijek sam veliku ljubav gajio za izradu jingleova i mogu reći da sam ih „sklepao“ stotinjak, a posebno me veseli što smo i Radio i ja nagrađeni za taj trud pa tako sad za naš „mali zlatni radio“ znaju svi u Hrvatskoj. Osobito nam je zadovoljstvo bilo sudjelovati na izborima za najbolji jingle jer su uvijek svi od mene tražili neki savjet kako bi što bolje napravili svoje uratke i bili među trima najboljima u Hrvatskoj. Jingleovi su svojevrsni identitet svakog radija i emitiraju se na stotine puta dnevno pa je važno da svaki ima svoju draž i određenu poruku. Neke od naših jingleova naši su slušatelji čak i naručivali u glazbenim željama,

par godina ugašeno stotinu radnih mjesta, što je, jasno, utjecalo i na naše poslovanje.

Ipak, „mali zlatni radio“ ne posustaje pa nam je posebno draga izjava novog zlatarskog gradonačelnika g. Stanka Majdaka, u jednoj od emisija u kojoj je gostovao, u kojoj kaže, citiramo: „Radio Zlatar brand je grada Zlatara.“ Čulo je to i dvadesetak tisuća naših vjernih slušatelja, kojima s radošću možemo reći da ćemo uvijek tražiti način, a ne opravdanja.

što zorno govori koliko su zanimljivi.Posebno smo ponosni i na kompletnu orga

nizaciju Pajdaškog sprehajanja koje pripremamo svake godine u sklopu najpoznatije manifestacije u našem kraju, Dana kajkavske riječi Zlatar. Pripreme traju skoro dva mjeseca kako bi te zadnje subote u mjesecu rujnu na zlatarskom trgu pred oko desetak tisuća posjetitelja sve bilo besprijekorno. Svatko zna svoj zadatak i već godinama funkcioniramo gotovo savršeno. Prošli smo sve „dječje bolesti“ i možemo s punim pravom reći da nas više ništa nemože iznenaditi.

Moramo spomenuti i brojna sudjelovanja naše ekipe na natjecanju za novinare u kuhanju lovačkog gulaša u kotliću, gdje su naše kuharice također ostvarile odlične rezultate na nivou županije i države u vrlo jakoj konkurenciji. Mnoštvo ekipa sudjeluje u tom kuharskom dvoboju, ali naše su kuharice dokazale da su prave profesionalke, što je puno puta prepoznao i stručni žiri.

Brojni su gosti (glazbene zvijezde, političari, ljudi iz show businessa, ali i obični mali ljudi sa svojim životnim pričama) prošli kroz naš studio, koji je, napomenimo i to, jedan od najljepših u cijeloj županiji. Ne hvalimo se bez razloga, samo prenosimo dojmove naših gostiju koji su bili u njemu i koji se uvijek rado vraćaju.

Početkom 2011. počeli smo s kompletnom obnovom internetskih stranica, a promijenili smo i logo koji je sad u boji našeg radija – narančastoj. Internetske stranice nisu još kompletno završene, ali možemo reći da smo na oko 70–80 % zamišljenog. Drago nam je da mnoštvo svakodnevnih „surfera“ uživa u onome što smo uspjeli posložiti dosad, a sigurni smo da ćemo uskoro biti još zanimljiviji, čim proradi još pokoja kamera kojom šaljemo sliku u svijet, a nijedan radio iz naše okolice nije otišao tako daleko sa svojim webom. Registrirani smo za proizvodnju i emitiranje radijskog i TV programa pa se nikad ne zna kad bi u Zlataru mogli imati i televiziju. Prvi su koraci napravljeni.

„Slika govori više od tisuću riječi“ poznata je narodna izreka koju ste sigurno već čuli, a posebno nam je zadovoljstvo bilo svim posjetiteljima naših internetskih stranica objaviti da od 28. rujna 2012. godine mogu na panoramskoj kameri vidjeti što se događa u centru Zlatara. Slika se osvježava svakih desetak sekundi i mali je to ko

rak prema savršenstvu našeg weba, ali veliki za sve one kojima je Zlatar u srcu i koji bi, pa makar samo i na tren, željeli vidjeti što se tamo događa bez obzira na to gdje se nalaze. Nećemo ni tu stati! Iako smo u malom gradiću s velikim željama i idejama, ali nažalost ograničenim mogućnostima, mi se ipak držimo poznate mudrosti slavnog P. Picassa: „Tko želi nešto učiniti, nađe način; tko neće, nađe opravdanje." Planiramo postaviti još nekoliko takvih kamera, što se vidi po spremnim „kućicama“ na našem webu. Ideja je mnogo, ali nažalost financijska situacija nije nimalo bajna pa u ova teška vremena u prvom redu vodimo borbu za opstanak u gradu u kojem je u zadnjih

R ADIO ZLATAR D.O.O., ZA PROIZVODNJU I EMITIR ANJE R ADIJSKOG I T V PROGR AMA

Zagrebačka 3, 49250 Zlatar

Tel/fax: 049/466-665Tel/fax: 049/466-885Mob: 091/736-7827Mob: 099/212-2626

Glavni tehničar: Josip CerčićNovinar-urednik: Mirjana BukalGlazbeni urednik: Velimir VidovićVoditelj marketinga: Dalibor GršićTehničar-voditelj: Danijela Čiček-HabanGlavna i odgovorna urednica: Mirjana Ščapec

Direktor: Dalibor GršićTel: 049/467-684Mob: 091/57-33-777Mob: 099/488-33-55e-mail:[email protected]

SL. 3. Glavna i

odgovorna urednica

Mirjana Ščapec na terenskom

zadatku


udrugeU nedostatku sadržaja kojima bi obogatili slobodno vrijeme, građani se sve više odlučuju na osnivanje udruga. Udruge se osnivaju radi raznih ciljeva kao što su ekološki, humanitarni, informativni, kulturni, sportski ili drugi, uzimajući u obzir interese osnivača i ciljanu skupini koju žele privući. Rad udruge najviše ovisi o dobroj volji i angažmanu osnivača i članova udruge.

Na području grada Zlatara registrirano je pedesetak udruga, od toga je najviše udruga građana sa sjedištem u Zlataru, potom u Belcu i Donjoj Batini te po jedna u Borkovcu, Donjoj Selnici, Gornjoj Selnici, Martinščini, Petruševcu i Završju Belečkom. Kroz udruge nastoji se kvalitetno i aktivno iskoristiti slobodno vrijeme – druženjima, radom i zabavom.

dobrovoljnovatrogasno društvo belecDobrovoljno vatrogasno društvo Belec djeluje od 11. listopada 1927. godine, kada je primilo rješenje o slobodnom radu društva od Vatrogasne

zajednice Banovine Hrvatske. Društvo nailazi na veliku potporu mještana koji prikupljaju sredstva pa 1929. godine nabavlja novi agregat marke „Rosenbauer“, s potrebnom opremom. Godine 1934. društvo na poklon dobiva zastavu od gđe Helene KišŠaulovečki, koja joj i kumuje. Godine 1936. na inicijativu tadašnjeg župnika Ljudevita Jesiha kreće se u izgradnju doma na darovanom crkvenom zemljištu. Nastavlja se kontinuitet rada.

Tijekom svog postojanja društvo je nekoliko puta nabavljalo prikladnu opremu, a članstvo se usavršavalo za rad s opremom. Godine 1997. pod vodstvom predsjednika Marijana Budena nabavljeno je navalno vozilo marke MercedesBenz.

Danas društvo ima novu opremu, radom i zalaganjem članova obnovljen je vatrogasni dom, a uveden je i sustav tel. direktnog uzbunjivanja. Društvo ima 114 članova. DVD Belec aktivno prikuplja pomladak društva, a članovi društva redovito se usavršavaju i školuju.

Društvo je ponosno što ima mjesnog župnika Mirka Borjana za počasnog višeg vatrogasnog časnika i Branka Škofa kao počasnog doživotnog predsjednika. Sadašnji je predsjednika društva Ljudevit Vrlec, dopredsjednica Gabrijela Delija, zapovjednik Gabrijel Delija, tajnica Valentina Auguštan, a blagajnik Ivica Delija. Operativni

lo ručnu štrcaljku koju su prevozili zaprežnim kolima, a 1954. nabavljena su nova zaprežna vatrogasna kola na koja je montirana ručna štrcaljka koja je i danas u funkciji.

Od 1955. do 1958. godine trajala je izgradnja vatrogasnog doma. Šezdesetih godina nabavljena je motorna štrcaljka, a danas, nakon 80 godina postojanja, društvo raspolaže navalnim vozilom kapaciteta 2000 litara vode kao i ostalom opre mom kojom rukuju ispitani vatrogasci. Predsjednik društva je Vlado Varga, njegov zamjenik je Nikola Štefanko, zapovjednik vatrogasne postrojbe je Zvonko Martinec, a tajnik Dalibor Varga.

Društvo danas ima 100 članova, od toga 40 aktivnih i 60 podupirajućih. Osim spašavanja

dio čini dvadesetak ispitanih vatrogasaca s liječničkim svjedodžbama i jedan vatrogasac s posebnim ovlastima – Zvonko Škof. Bivša tajnica DVDa Belec, Višnja Škof, sada je tajnica Vatrogasne zajednice grada Zlatara, čiji je DVD Belec dio.

Društvo aktivno sudjeluje u gašenju požara i spašavanju ljudi, tradicionalno sudjeluje u uskrsnoj procesiji u Belcu i čuvanju Isusova groba na Veliku subotu, obilježava blagdan sv. Florijana kod spomenika u Malom Repnu (kod rodne kuće pokojnog biskupa Marka Culeja), hodočasti u Mariju Bistricu, sudjeluje na vatrogasnim igrama, održava redovnu godišnju skupštinu, vatrogasne zabave, izlete za članove i prijatelje društva.

Članovi društva nemali broj puta organiziraju radne akcije kako bi, prema trenutačnim mogućnostima, obnovili i održavali prostor doma i dvorišta.

dobrovoljnovatrogasno društvo donja batinaDobrovoljno vatrogasno društvo Donja Batina osnovano je 1933. godine. 1937. društvo je nabavi

SL. 5. Pokazna vježba sa vatrogasnom ručnom štrcaljkom

SL. 4. DVD Belec svake godine sudjeluje na tradicionalnoj

Uskrsnoj procesiji u Belcu (izvor:

Višnja Škof)

SL. 6. Članovi muške ekipe DVD-a Belec na natjecanju u Kumrovcu


je tada, u vrijeme banovanja Ivana Mažuranića, bio sjedište Podžupanije u Županiji Varaždinskoj.

Budući da je godine 1943. djelomično izgorio društveni dom, propao je velik dio dokumenata pa se neke pojedinosti iz najstarijih dana DVDa Zlatar više ne mogu rekonstruirati. Tako se neslužbeno vjeruje da je ovo društvo osnovano znatno ranije pa bi po tome bilo najstarije u ovoj regiji i među prvima u Hrvatskoj. Postoje pisani dokumenti koji svjedoče o odvijanju organiziranih vatrogasnih aktivnosti u Zlataru tridesetak godina ranije pa možemo govoriti o 160godišnjoj tradiciji.

Prvi predsjednik Dobrovoljnog vatrogasnog društva Zlatar bio je vojvoda Marcel pl. Jelačić, a danas društvo vodi predsjednik Željko Spevec. Prvi zapovjednik vatrogasne postrojbe bio je Josip Vodvorški a današnji je zapovjednik vatrogasne postrojbe Franjo Pavlek. Tajnici su ljetopisci i pismohranitelji svake društvene organizacije. Prvu dužnost u društvu obavljao je Dane Šimatović, a aktualna tajnica danas je Štefica Kurečić.

U dobrovoljnom društvu novca uvijek nedostaje, no uz pomoć uprave i mještana uvijek se skupilo najnužnije. O društvenom novcu brinuli su marljivi blagajnici. Prvi na toj dužnosti bio je Josip Starec, a danas je blagajnik Želimir Kurečić. Njima bi trebali pridružiti još oko 3600 članova,

ljudi i imovine, društvo sudjeluje na raznim natjecanjima, vatrogasnim igrama te provo di radne akcije okupljajući svoje članove na zajedničkim druženjima.

dobrovoljnovatrogasno društvo zlatarOsnivačka skupština Dobrovoljnog vatrogasnog društva Zlatar, prema službeno dostupnim podacima u knjigama, održana je na samo Florijanovo, 4. svibnja 1877. godine, i izabrala je prvo Zapovjedništvo i Upravni odbor. Zlatar

je Vatrogasne zajednice grada Zlatara, Vatrogasne zajednice Krapinskozagorske županije i Hrvatske vatrogasne zajednice.

Natjecateljske ekipe redoviti su sudionici državnih natjecanja, pa su prošle godine bili sudionici Državnog natjecanja u Zadru sa 6 ekipa i to s po jednom u svakoj kategoriji, a rezultati su bili zavidni. Društvo posjeduje dva navalna vozila i dva kombi vozila, a ostala oprema koju posjeduju u skladu je s propisima.

belečke mažoretkinjeOsnovane su 29. siječnja 2005. godine na inicijativu Višnje Škof, u suradnji s Upravnim i

koliko ih se izmijenilo tijekom ovih 136 godina u društvu. Svaka desetogodišnjica bila je svečano obilježene i donijela je društvu određenu korist.

Već nakon godinu dana postojanja, 1878. godine zlatarski su vatrogasci, zaduživši se, uspjeli nabaviti veliku ručnu štrcaljku koja se čuva i izložena je u spremištu. Na prvu 10godišnjicu postojanja, 1887. godine društvo je dobilo barjak, a iste je godine odlučeno početi s pripravama za gradnju vatrogasnog doma. Kamen temeljac položen je 15. srpnja 1888., a zgrada je dovršena 1889. godine. Vatrogasna sala počela se graditi 1968. godine. Prvo motorno vozilo, kamion marke Ford, nabavljeno je u lipnju 1940. godine.

Danas društvo broji 329 članova. U stručnom pogledu, u društvu djeluje jedan viši vatrogasni časnik, 24 vatrogasna časnika 1. klase, 6 vatrogasnih časnika, 36 vatrogasnih dočasnika 1. klase, 14 vatrogasnih dočasnika i 75 vatrogasaca. To je velika stručna protupožarna snaga sposobna efikasno djelovati, kako u prevenciji tako i u intervencijama. Društvom upravlja Upravni odbor od 15 članova, a njegov rad nadzire petočlani Nadzorni odbor. Stručne poslove vatrogasne postrojbe vodi Zapovjedništvo koje ima 7 članova. Svake se godine donose planovi rada koji se uglavnom i ostvaruju. DVD Zlatar član

SL. 8. Natjecateljska

ženska ekipa B kategorije DVD-a

Zlatar (izvor: Željko Spevec )

SL. 7. Pokazna vježba

sa vatrogasnom ručnom

štrcaljkom.

SL. 9. 250. obljetnica župe Uznesenja blažene djevice Marije (izvor: Željko Spevec)


Osnovna djelatnost udruge očuvanje je i prezentiranje kulturnih tradicija Belca i grada Zlatara, poticanje kulturnih aktivnosti na području grada Zlatara te okupljanje mladih u Belcu; organiziranje priredbi, zabava, izložbi ili kulturnih manifestacija i izvođenje plesnih koreografija uz pratnju limene glazbe.

Za predsjednicu je izabrana Višnja Škof koja je ujedno i licencirani trener mažoretskog sastava, koju je licencirao HMS, a od 2012. ispit za licenciranog trenera ima i Antonija Furda.

Belečke mažoretkinje, osim što su aktivne u mažoretskom plesu, vrlo su ponosne i na sudjelovanje u vjerskim tradicionalnim procesijama belečkog kraja. Svojim zalaganjem obnovile su tradicionalnu belečku bjelinu, koja je već nekoliko godina bila netaknuta. Također je i povraćeno hodočašće na Mariju Bistricu, naravno sa simbolima, a uvele su i sijanje ružinih latica u tijelovskoj procesiji u kojoj sudjeluju i najmlađe članice. Mažoretkinje su od grada Zlatara dobile na korištenje prostor starog matičnog ureda u Belcu, u kojem su smjestile potrebnu opremu i koji koriste za sastanke i za potrebe udruge.

Kroz godinu mažoretkinje već tradicionalno sudjeluju na svim manifestacijama na području grada Zlatara: Fašnik, Dan grada Zlatara, smotra

Nadzornim odborom DVDa Belec, s ciljem prikupljanja mladeži i pomlađivanja društva te da bi se kao predstavnici belečkog kraja pokazali u što većem sjaju na raznim svečanostima, manifestacijama i događajima.

Mažoretkinje počinju vrlo aktivno i marljivo trenirati uz stručnu podršku Anice i Ivane Vrlec iz Ivanić Grada, dugogodišnjih članica Ivanečkih mažoretkinja, koje poklanjaju satove treninga radi daljnjeg stručnog napredovanja. Veliku podršku i trud na satovima treninga cjelokupnom članstvu daruje i Maja MikovićLovrečić.

Udruga „Belečke mažoretkinje“ osnovana je 6. listopada 2005. godine na osnivačkoj skupštini koja je održana u prostorijama DVDa Belec.

SL. 13. Jedan od brojnih organiziranih izleta u Međugorje Matice umirovljenika (izvor: Ivanka Juriša)

SL. 12. Izlet članova Matice umirovljenika u Beograd (izvor: Ivanka Juriša)

SL. 10. Mažoretkinje

su obnovile tradicionalnu

belečku bjelinu (izvor: Višnja Škof)

SL. 11. Belečke

mažoretkinje na Smotri

mažoretkinja u Zlataru (izvor: [34])


i drugih aktivnosti.Matica pomaže kod nabave zimnice i ogrjeva

zainteresiranim članovima. Obilazi starije članove slabijeg imovinskog stanja u povodu božićnih blagdana. U prošlosti je Matica umirovljenika grada Zlatara organizirala mnoga putovanja u zemlji i inozemstvu. Tako su svojevremeno bili aktualni izleti spojeni s kupovinom u susjedne države Austriju i Mađarsku, kamo se putovalo dva puta godišnje.

Putovanje u Međugorje također je na progra mu barem svake druge ili treće godine. Jednodnevni izleti organiziraju se skoro svaki mjesec, kao što su izleti na kupanje u obližnje toplice ili posjet nekim zanimljivim mjestima i destinacijama s kulturnim sadržajem kao što su muzeji, galerije, sakralne građevine te posjet kazalištu barem jednom godišnje. Kod organiziranja jednodnevnih izleta, izlet gotovo uvijek završi druženjem uz večeru i glazbu, jer čovjeku kao biću uz hranu za tijelo neophodna je i hrana za dušu.

Iz takvih druženja sačuvane su i mnogobrojne fotografije koje članovi čuvaju u svojim kućama, a neke se nalaze u Matici kao podsjetnik na rad udruge i sjećanje na članove kojih više nema.

udruga „miljenko mlakar“Udruga je osnovana održavanjem skupštine 27. siječnja 2010. godine. Predsjednica je Božena Slunjski, dipl. učiteljica, ravnateljica Osnovne škole ZlatarBistrica. Udruga je upisana u Registar udruga RH 22. veljače 2010. godine.

Osnovni sadržaj djelatnosti udruge čini rad na svim područjima kulturnog stvaralaštva, posbice očuvanje i njegovanje kulturne baštine, poticanje kulturnoumjetničkog stvaralaštva, orga niziranje izložbi, seminara i drugih kulturnoumjetničkih manifestacija.

Aktivnosti Udruge „Miljenko Mlakar“ su:

Likovne priredbe

• travanj 2010. Galerija izvorne umjetnosti Zlatar: retrospektivna izložba pok. Miljenka Mlakara, u znak sjećanja na profesore Jasnu i Miljenka Mlakara

• rujan 2011. Galerija izvorne umjetnosti Zlatar: izložba slika i skulptura članova Udruge „Miljenko Mlakar“

mažoretkinja, Dani kajkavske riječi, na svim akti vnostima DVDa, na raznim smotra ma (Špa ncirfest, Janine Lobor, Riječki karneval…) i natjecanjima diljem Lijepe naše.

matica umirovljenika grada zlatara

Matica umirovljenika grada Zlatar sljednica je nekadašnjeg Udruženja umirovljenika bivše općine ZlatarBistrice, sa sjedištem u Zlataru. Udruženje je pokrivalo mjesne zajednice Belec, Lobor, Mače, Zlatar Bistricu i Zlatar. Uspostavom nove države, a nakon toga i novih općina, Udruženje postaje Udrugom umirovljenika, a od 2012. mijenja naziv u Maticu umirovljenika. Matica umirovljenika ima oko 400 članova i to s područja grada Zlatara i općina Mače i Lobor, koje nemaju zasebne ogranke. Iz ranijeg razdoblja sjećamo se nekih osoba koje su vodile udruženje, odnosno kasnije udrugu, kao što su Vjekoslav Hrvoj, Juraj Drčec, Florijan Rogina, Željko Ceboci, Zvonimir Dodig, Franjo Škrlec te Božidar Štahan. Matica umirovljenika svake godine donosi program djelovanja, a u osnovni djelokrug rada ulazi dobrovoljno organiziranje umirovljenika u članstvo. U program također ulazi ukazivanje pomoći u granicama objektivnih materijalnih i drugih mogućnosti u ostvarivanju prava iz mirovinskog osiguranja, razvijanje inicijative za poboljšanje osobnog i društvenog standarda svojeg članstva, razvijanje kulturnozabavnih djelatnosti, organiziranje odmora, izleta

RH u Ukrajini i član Društva hrvatskih književnika

• rujan 2011. Gradska knjižnica Zlatar: promocija knjige „Učitelj učitelja“ prof. dr. Dragutina Rosandića (prvo radno mjesto dobio je u Zlataru)

• prosinac 2011. Gradska knjižnica Zlatar: promocija knjige Željke Potočki „Sunčana polja“ – posebno poglavlje o obitelji KišŠaulovečki iz Ščrbinca

• rujan 2012. Gradska knjižnica Zlatar – hommage zlatarskim stvarateljima Stanku Dominiću, Stjepanu Draganiću i Stanku Juriši (govorili prof. dr. Joža Skok, dr. Ivo Kalinski i dr. Božica Pažur)

• prosinac 2011. Galerija izvorne umjetnosti Zlatar: izložba slika i skulptura Božene Slunjski

• travanj 2012. Galerija izvorne umjetnosti Zlatar: izložba slika Radovana Popovića iz Brestovca Orehovičkog (rođen u Zlataru)

• kolovoz 2012. izložbeni prostor Gradske knjižnice Novi Vinodolski: izložba slika i skulptura Božene Slunjski

• rujan 2012. Galerija izvorne umjetnosti Zlatar: retrospektivna izložba pok. Vilka Mikulca (rođen u Lovrečanu, umro u Varaždinskim Toplicama)

• rujan 2013. Galerija izvorne umjetnosti Zlatar: izložba slika akademskog slikara Tomislava Buntaka, profesora Likovne akademije u Zagrebu (podrijetlom iz loborskog kraja)

Književne priredbe

• travanj 2010. Gradska knjižnica Zlatar: promocija romana profesorice Željke Potočki „Četvrto dijete“ (autorica je Zlatarščanka sa zagrebačkom adresom)

• veljača 2011. Gradska knjižnica Zlatar: pro mocija zbirke pjesama „Kristov čovjek“ Stanka Majdaka, zbirku je predstavio Đu ro Vidmarović, prvi veleposlanik

SL. 14. Otvaranje izložbe u Galeriji izvornih

umjetnosti, radovi članova Udruge

“Miljenko Mlakar” (izvor: Božena

Slunjski)

SL. 16. Blagoslov buba u Belcu 5. kolovoza 2013. godine

SL. 15. Promocija knjige „Kristov čovjek“ Stanka Majdaka u organizaciji Udruge “Miljenko Mlakar” (izvor: Božena Slunjski)


udrugama, klubovima i organizacijama u RH i inozemstvu, te svim organizacijama, udrugama ili osobama koje podupiru rad Kluba. Realizacijom planiranih aktivnosti kroz međunarodne i druge susrete, VW Buba klub Hrvatsko zagorje zasigurno će pridonijeti promociji Hrvatskih zagorja i njegovih turističkih, tradicijskih, gastronomskih, kulturnih i drugih značajki.

udruga „pajdaš“ zlatarUdruga vinara i vinogradara „Pajdaš“ osnovana je odlukom osnivačke skupštine 17. studenog 1995. godine kao druga po redu vinarskovinogradarska udruga na području Krapinskozagorske županije. Članstvom je pokrivala čitav istočni dio županije – od Jakovlja, Donje i Gornje Stubice, Marije Bistrice, ZlatarBistrice, Konjščine i Zlatara do Hraščine, Budinščine, Belca, Lobora, Mača, Mihovljana i Golubovca. Za prvog predsje dnika Udruge izabran je Edo Orsag, potpredsjednicu Marica Popijač, a tajnika Stjepan Valjak.

Osnivačkoj skupštini prisustvovalo je oko 140 članova. Ljudi su bili željni znanja i novih spoznaja o vinarstvu i vinogradarstvu.

• rujan 2013. Gradska knjižnica Zlatar – večer devet književnih stvaratelja zlatarskoga kraja, u sklopu Dana kajkavske riječi

vw buba klub hrvatsko zagorjeGodine 2009. pala je ideja za osnivanje Buba kluba na zagorskom području. Zainteresiranost članova iz dana u dan sve je više rasla te je dana 19. rujna 2009. održana sjednica osnivačke skupštine u prostorijama ribičkog društva na Bedekovčanskim jezerima. Sjedište udruge je u Poznanovcu. Na sjednici je bilo prisutno 18 članova, osnivača udruge. Primarni cilj osnivanja Udruge je popularizacija, promicanje i ra zvitak VW Buba i njenih izvedenica, zrakom hlađenih vozila, popularizacija tehničke kulture te druženje članova kluba i ostalih ljubitelja ovog simpatičnog vozila. Svoje ciljeve klub također ostvaruje kroz organiziranje susreta ljubitelja VW Buba, organiziranje tematskih i drugih savjetovanja, predavanja, seminara i stručnih skupova. Susreti zrakom hlađenih VW vozila prilika su za razmjenu iskustava vezanih uz servis, održavanje i nabavu dijelova. Uz navedene, jedan od ciljeva je i suradnja s drugim istovrsnim

SL. 19. Nastup članova Biljarskog kluba Zlatar na natjecanjima (izvor: Tomislav Juriša)

SL. 18. Sadnja trsja u Borkovcu kod Franje Požgaja, člana Udruge Pajdaš Zlatar (izvor: Edo Orsag)

SL. 17. Oranje s konjima

(priprema zemlje za sadnju

vinograda u prošlosti) (izvor:

Edo Orsag)


biljarski klub zlatarPočetak biljara kao sporta u zlatarskom kraju

počinje 1992. godine kad je inicijativom Roberta i Marija Šarkanja osnovan Biljarski klub Tunel. On je djelovao u sklopu Hrvatskog saveza zabavnih sportova. Članovi su se natjecali na pet državnih prvenstava. Nastupali su: Mario Šarkanj, Juraj Žerjavić, Mario Demikeli, Milan Koralija, Davor Malec, Sead Hamitouche, Danijel Drašić, Dražen Rod, Vladimir Škvorc i Tomislav Juriša. Nakon raspada Lige zabavnih sportova, a ujedno i zatvaranja BK Tunel, klub je natjecanja nastavio u BK Novi Marof koji je član Hrvatskog bilja rskog saveza (član Hrvatskog olimpijskog odbora). Nakon zatvaranja BK Novi Marof 2009. god. Tomislav Juriša počinje se natjecati za biljarski klub Mosconi iz Zagreba (državni prvak ekipno od 2008. do 2011.), a Vladimir Škvorc za Biljarski klub 8Ball iz Sesveta.

U 2010. godini prvi se put natječu u 1. hrvatskoj biljarskoj ligi. Tomislav Juriša bio je tada 50. Godine 2011. ponovno igra 2. ligu sjever i na kraju osvaja 1. mjesto i direktni plasman u 1. ligu, a Vladimir Škvorc 3. mjesto i plasman u prvu ligu.

To je bio ključni trenutak u odluci za osni vanje Biljarskog kluba Zlatar. Osnivačka skupština održana je 11. prosinca 2011. godine i taj se datum vodi kao rođendan kluba. Nakon

Osnivačkoj skupštini prisustvovao je dr. Šubert, koji je kao stručnjak kušao vino i od svih donesenih uzoraka samo je 20% njih zadovoljilo zahtijevane kriterije. Na početku je udruga dovodila različite stručnjake iz podrumarstva, vinarstva, zaštite vinograda, marketinga, zaštitnih sredstava. Danas tek 2 –3% vina bude odbačeno, što govori o velikom napretku udruge od osnivanja do danas. Udruga radi prema godišnjem planu, najvažniji je događaj godišnje ocjenjivanje vina, tzv. Vinarijada. Komisija Vinarijade sastoji se od petero ljudi triju enologa i dvaju članova udruge koji od njih uče. Nakon ocjenjivanje dodjeljuju se diplome za ocjenjeno vino, što je jako korisno za vlastiti napredak vinara. Udruga godišnje organizira barem dva izleta u druga vinogorja diljem Lijepe naše. Osipanjem članstva zbog osnivanja novih udruga ili neaktivnosti uzrokovane neostvarenjem vlastitih ciljeva kroz djelovanje udruge i uz stalan priljev novih članova, zadnjih se godina broj članova stabilizirao između 100 i 120. Vinarijada 2005. održana je 1. srpnja u hotelu Ivančica. Na Vincekovo, 22. siječnja 2011. godine održana je redovna izborna godišnja skupština na kojoj je došlo do manjih kadrovskih promjena.

Sadašnje vodstvo udruge i dalje čine predsjednik Edo Orsag, njegova zamjenica Marica Popijač, a tajnica je društva Katica Jug.

visine. Kuća ima blagovaonicu, kuhinju i tri spavaonice s ukupno 18 ležajeva.

Na Majeru je postojalo sklonište na zemljištu koje je HPD kupio 1976. godine, a današnji planinarski dom gradio se od 1985. do 1990. godine. Zlatarskim planinarima dom su pomogli graditi planinari iz ZlatarBistrice i Konjščine, a građen je sredstvima iz donacija gospodarstvenika i prijatelja Društva.

Godine 1982. Društvo je otvorilo planinarski put „Po starim gradovima Ivanščice“ koji obuhvaća šest povijesnih spomenika iz feudalnog doba: Oštrcgrad, Belagrad (Pusta Bela), Grebengrad, Milengrad, Belecgrad, Loborgrad (Pusti Lobor). Cijeli put moguće je proći za dva do tri dana, a obilazak puta nije vremenski ograničen. Tiskan

osnivanja, klub je primljen u Hrvatski biljarski savez i počeo natjecanje u sezoni 2012./2013. Igrači 1. HBL: Vladimir Škvorc i Tomislav Juriša. Igrači 2. HBL: Mario Demikeli i Marko Winkler. Na kraju sezone Vladimir Škvorc zauzeo je 29. mjesto, a Tomislav Juriša 25. Biljarski klub Zlatar u sezonu 2013./2014. ulazi s tri pojačanja. Klubu su se pridružili Mario Petrović, Saša Kušter i Igor Sovićek.

Cilj je kluba postizanje što boljih rezultata, a prije svega ostanak u 1. HBL. Također, klub će se prijaviti i na ekipni dio natjecanja.

Biljarski klub Zlatar je mladi klub i novi na biljarskoj sceni, no biljar ima dugogodišnju tradiciju u našem kraju i članovi se nadaju da će dugo djelovati.

hrvatsko planinarsko društvo „oštrc“

HPD Oštrc osnovan je 1923. godine kao treća podružnica Hrvatskog planinarskog saveza te godine. Taj je događaj zabilježen u trećem broju glasila Hrvatskog planinarskog društva „Hrvatski planinar“ iz iste godine. Društvo ima 50 članova. Predsjednik je HPDa od 1984. godine Marijan Čorić. Društvo je vlasnik Planinarske kuće Majer na Ivanščici koja se nalazi na 591 m nadmorske

SL. 20. Planinarska kuća

Majer

SL. 21. Pogled s Oštrcgrada

SL. 22. Klapa Zlatahria, nastup u crkvi Uznesenja blažene Djevice Marije (izvor: [35])


crkvene liturgije, zagorskih starih napjeva te pokoje dalmatinske pjesme. Pjevaju najviše po sprovodima, jer im je crkvena liturgija primarna već dugi niz godina, a pjevaju i na vjenčanjima i krštenjima, nastupaju i na raznim svečanostima za potrebe grada Zlatara.

Važno je napomenuti da u skupini imaju i tri člana iz Konjščine, a među njima je i Adam MokosPazman, budući profesor glazbenog odgoja, koji svojim glazbenim znanjem puno po maže cijeloj skupini kod aranžiranja pjesama.

komorni zbor kpd-a zlatarjeveKulturno prosvjetno društvo „Zlatarjeve“ osnovano je 29. srpnja 1969. godine, a za predsjednika je izabran Kazimir Sviben. Društvo je tada bilo vrlo aktivno te je imalo sljedeće sekcije:

• Dramskorecitatorska sekcija – voditelji Emil Šredl i Marijan Kralj

• Glazbena sekcija – voditeljica Jasna Mlakar• Književna sekcija – voditelj Božidar Hitrec• Jezikoslovna sekcija – voditelj Kazimir

Sviben• Folklorna skupina – voditelj Miljenko

je dnevnik vodič koji je moguće naručiti u HPDu Oštrc. Nakon provjere dnevnika, on se vraća vlasniku zajedno sa spomenznakom. Do sada je put prošlo 380 planinara iz svih dijelova Hrvatske te okolne regije. Društvo je član Međudruštvenog savjeta Zagorskog planinarskog puta od 1976. godine.

klapa zlathariaVokalisti Zlatharia iliti klapa Zlatharia, počeli su sa radom 2009. godine, na inicijativu građana grada Zlatara. Osnivač je Marijan Parlaj koji je i okupio prije svega muške članove crkvenog zbora, a među njima je i Elizabet Parlaj, vokalistica koja daje posebnu boju tona cijeloj skupini.

Primarna im je djelatnost izvođenje pjesama

koncerte po cijeloj Hrvatskoj prezentirale svoje umijeće i promovirale zlatarsku kulturu.

Godine 2010. KPDu se priključuje novoosnovani gradski komorni zbor s voditeljem Adamom MokosPazmanom koji u vrlo kratkom vremenu pokazuje zavidne rezultate sudjelovanjima na državnim smotrama i nastupima po cijeloj Hrvatskoj. Izvode klasična djela i moderna klasična djela, no zalaze i u druge žanrove glazbe, s naglaskom na kvalitetu i težinu djela.

župni crkveni zbor uznesenja blažene djevice marije zlatarDanašnji zbor daleki je izdanak duge tradicije zlatarskog crkvenog pjevanja, što možemo po pisanim dokumentima pratiti od daleke 1701. godine. Brigu o crkvenom pjevanju vodili su orguljaši. Među njima naročito se isticao prvi zlatarski učitelj Ladislav Kutnjak, koji je vrlo uspješno djelovao od 1840. do 1891. godine.

Mlakar• Plesna skupina – voditelj Stjepan Sviben• Tehnička služba – voditelj Zlatko Varga

Na inicijativu KPDa, a u suradnji s Narodnim sveučilištem i općinskih Fondom za kulturu, 1970. godine stvoreni su Dani kajkavske riječi. Godine 1984. Slavko Pozaić postaje predsjednik KPDa.

Glazbena sekcija, kao jedina preostala aktivna sekcija društva, imala je više od 100 aktivnih članova. Nakon dugogodišnjeg problema s pronalaženjem prostora u kojem bi vježbali, 1986. godine, sestre Dora Stožir i Ivanka StožirHalapija darovale su glazbenoj sekciji kuću u centru Zlatara, uz zaporku da može služiti isključivo za okupljanje ljubitelja glazbe te glazbeno obrazovanje djece i omladine. Kuća je bila u ruševnom stanju, no članovi glazbene sekcije su je uz pomoć donacija (Konstruktor, Mladost, Končar, Dom za psihički bolesne starije osobe Loborgrad, PZ Zlatar, Dom zdravlja Zlatar, Regeneracija Zabok) ubrzo adaptirali i uredili da može služiti svrsi kojoj je namijenjena. Iz zahvalnosti prema sestra ma Stožir na darovanoj kući, glazbena sekcija uzela je ime „Dora“. Godine 2001. umire Jasna Mlakar, voditeljica glazbene sekcije „Dora“ i time privremeno nestaju javni nastupi glazbene sekcije, tj. KPDa općenito. Godine 2004. pre dsjednik KPDa postaje Ro bert Bobinec, a Boris Brežnjak ponovno okuplja djecu željnu sviranja u harmonikaškogitaristički orkestar te na taj način oživljava glazbenu sekciju „Dora“. Danas taj orkestar broji 20ak članova, učenika osnovnih i srednjih škola. Izvode klasične skladbe, popularnu (rock, pop, filmsku glazbu) i crkvenu glazbu, kao i nezaobilazne kajkavske popevke.

Godine 2007. okuplja se i ženska vokalna grupa pod voditeljstvom Jasminke Krušelj koja broji 10ak ženskih glasova. Najčešće izvode skladbe iz kajkavskog govornog područja, a naročitu pažnju posvećuju njegovanju pjesama proizašlih iz tradicije Dana kajkavske riječi u Zlataru. Na repertoaru im se također nalaze i obrade pjesama iz suvremene popkulture. Uskoro se osniva i plesna sekcija pod voditeljstvom Đurđice Štahan.

Godine 2008. na mjesto predsjednika KPDa dolazi Igor Ferišak. Danas KPD Zlatarjeve broji preko 80 aktivnih članova, od čega je još uvijek najbrojnija glazbena sekcija „Dora“, u kojoj su generacije i generacije naučile svirati te su kroz

SL. 26. Fotografija s koncerta ‘ ’Profesoru u čast’’ održanog povodom godišnjice smrti prof. Kazimira Svibena (izvor: [37])

SL. 25. Ženska vokalna grupa „Dora“ pod vodstvo Jasminke Krušelj (izvor: Ivana Parlov)

SL. 23. Harmonikaško-

gitaristički orkestar „Dora“

okuplja djecu željnu sviranja

SL. 24. Komorni zbor pod vodstvom Adama

Mokosa - Pazmana (izvor: [36])


gala studentica Jasminka Korpar, koja je uspješno zamjenjivala i časnu sestru Lujzu Costa. Sestra Lujza radila je u Zlataru od ljeta 2004. godine do ljeta 2005. godine. Nakon odlaska časne sestre Klare Šipek, koja je kratko svirala orgulje, stigla je časna sestra Vladimira Valjak. Unatoč poodmaklim godinama i bolesti, ona svojim strpljivim zalaganjem podiže volju za rad na često napornim pokusima. Veliku pomoć Zboru pružao je župnik prečasni Josip Čukman. Dana 18. travnja 2001. godine Zbor je upisan u registar udruga. Sadašnji mu je predsjednik tenor Marijan Parlaj.

U Zlataru redovno pjevaju kod bogoslužja i na različitim svečanostima te izvode koncerte sakralne glazbe, a uspješno su gostovali u više mjesta Krapinskozagorske županije kao i u Supetru na Braču. Prilikom beatifikacije kardinala Stepinca pjevali su u sastavu združenih zagorskih zborova u Mariji Bistrici, gdje su kasnije dva puta zajedno s bistričkim kolegama pjevali misu na hrvatskom vojnom hodočašću. Skupa s bistričkim i radobojskim pjevačima izveli su u Mariji Bistrici zahtjevan program prilikom svečanog otkrivanja spomenika Ivanu Pavlu II.

U studenom 2002. gostovali su u Nici (u Francuskoj), a rane jeseni 2004., za vrijeme ekumenskog hodočašća u Makedoniju, i u nizu

Naslijedio ga je učitelj Pajo Gregurić. Svirao je orgulje i vrlo uspješno vodio pjevanje od 1891. do 1927. godine.

Velik doprinos zlatarskom crkvenom pjevanju nakon 1866. dale su časne sestre milosrdnice koje su učile pjevati žensku mladež, a od 1936. godine potpuno su preuzele orguljašku službu. Najveću kvalitetu postigle su između dvaju svjetskih ratova. Nakon osnivanja Križarskog bratstva god. 1934. povremeno su u crkvi pjevali njegovi članovi kao muški zbor. Poslije II. svjetskog rata nastale su za Crkvu teške prilike. Vjerska su društva bila zabranjena. Onemogućeno je bilo i uvježbavanje crkvenog pjevanja u školskim prostorijama. Organizirano crkveno pjevanje ipak je preživjelo zahvaljujući zlatarskim pjevačicama i požrtvovnom vodstvu časnih sestara.

Od 1987. orgulje je svirala je časna sestra Agata Lugarić, a pomagala joj je studentica Ksenija Lesičar. Te se godine postojećem sastavu pridružio profesor Kazimir Sviben koji je preuzeo dirigiranje. Uskoro je pridošlo još nekoliko tenora i basova. To je bila jezgra današnjeg mješovitog zbora. Nakon premještaja časne sestre Agate stupila je na njezino mjesto časna sestra Kristina Cenkovčan koja je preuzela sviranje orgulja i opću brigu o crkvenom pjevanju. Njoj je poma

je djelovala sve do registracije udruge, a djeluje i danas kao Gradska limena glazba Zlatar. Gradska limena glazba Zlatar registrirana je 1. listopada 2008. godine kao neprofitna udruga i počela je djelovati s petnaestak članova s vlastitim instrumentima. Nakon javnog poziva preko Radija Zlatar prijavilo se nekoliko zainteresiranih kandidata tako da udruga sada ima dvadeset i jednog člana u orkestru. Valja napomenuti da je rad s udrugom i početnicima započeo dirigent Pavao Lacković, najprije u prostoru Osnovne škole Ante Kovačića Zlatar. Gradska limena glazba zahvaljuje na izuzetnom i svestranom razumijevanju i podršci Vatrogasne zajednice grada Zlatara koja im je omogućila održavanje redovitih vježbi (proba) u svom domu. Kao što je poznato, Gradska limena glazba Zlatar nastupa u raznim prilikama i prigodama kao što su sprovodi, misna slavlja, razni tradicionalni i kulturni događaji (na primjer Dani kajkavske riječi, Sprehajanje, Fašnik), zatim nastupi za potrebe Vatrogasne zajednice grada Zlatara i šire, nastupi na dobrotvornim priredbama, božićnonovogodišnji koncerti i svemu za što se ukaže potreba.

Gradska limena glazba Zlatar i dalje uspješno i kvalitetno obavlja sve zadaće iz svog djelokruga rada, promicanje i širenje kulturnog stvaralaštva, na radost i zadovoljstvo cjelokupnog stanovništva našeg područje i šire.

udruga žena zlatarNa osnivačkoj skupštini održanoj 30. lipnja 2003. osnovana je Udruga žena u Zlataru te je donesena

makedonskih mjesta te na povratku u Srijemskoj Mitrovici. Njihove zlatarske mise bile su prenošene preko radija i televizije.

Dana 7. ožujka 2004. snimili su svoj prvi CD „Slavimo Te, Gospode“, a u siječnju 2005. snimili su drugi CD s božićnim pjesmama „Raduj se, o Betleme!“. Treći nosač zvuka obuhvaća korizmene i uskrsne pjesme. Njime su htjeli potaknuti slušatelje na razmišljanje i suosjećanje usmjereno prema najvećoj životnoj drami u povijesti čovječanstva, Kristovoj muci, smrti i uskrsnuću. Nastojali su pjevati ne samo glasom već srcem i dušom. Pratili su Isusa od Posljednje večere te krvavog znojenja i uhićenja, bili su s njim kad su Mu Kajfa, Herod i Pilat sudili, proživljavali su Njegove boli dok su Ga ćuškali, bičevali, pljuvali Mu u lice i krunili Ga trnovom krunom, doživjeli su Ga raspetog i bili potreseni Njegovom smrću, zbog koje su tugovali zajedno s Njegovom majkom. S Njom su se i radovali čim su sretni opjevali Isusovo uskrsnuće, a onda su pozvali sav kršćanski svijet da se veseli s njima.

gradska limena glazba zlatarGlazba u Zlataru počela je djelovati od 1903. godine unutar Sokolskog društva, a poslije se iz sokolske oformila u vatrogasnu glazbu kroz koju su prošle tri generacije glazbenika.

Od 1976. godine počinje današnja četvrta generacija, a od 1987. godine formira se još jedna glazba pod vodstvom Josipa Duplića, koja

SL. 27 Nastup Gradske

limene glazbe u Donjoj Batini,

2013. godine

SL. 28. Fotografija sa skupštine „Udruge žena“ Zlatar (izvor: Ivana Minđak Šaka)


području Krapinsko zagorske županije. Za prvog predsjednika udruge izabran je Željko Špehar, dopredsjednika Marko Kadoić, a tajnika Saša Kurečić. Klub je osnovan u cilju promicanja, razvitka i unapređenja letenja parajedrilicama i ovjesnim jedrilicama.

Među ostalim djelatnostima, klub svojim članovima pruža poduku u slobodnom letenju i drugim vještinama od značaja za sigurno bavlje nje letačkim sportom. Klub također može pružiti stručnu pomoć pri nabavi i provjeri ispravnosti letačke opreme te provoditi sustavne pripreme i vježbanje članova kluba koji se bave letenjem. Klub danas ima dvadesetak članova. Vodstvo kluba trenutačno čine Marko Kadoić kao predsjed nik udruge, dopredsjednik Branko Mutak i tajnik kluba Nekion Edward Dratibi.

udruga peradara krapinsko-zagorske županijeUdruga je osnovana 28. ožujka 2007. godine s ciljem zaštite, poticanja i pomoći članovima udruge te poticanjem razvitka proizvodnje, odno sno tova brojlera i druge peradi. Udruga ima statut i izabrana tijela udruge: Upravni odbor, Nadzorni odbor i Sud časti. Predsjednik je udruge Janko Rukljač, a potpredsjednik Tomislav Futivić. Udruga ima 25 članova.

Udruga redovno održava sjednice Upravnog odbora i godišnje skupštine, na kojima se raspravlja o bitnim problemima koji se odnose na peradarstvo. Udruga je članica Udruge peradara Hrvatske sa sjedištem u Čakovcu, preko koje se također pokušavaju rješavati problemi peradara, no UPH je dosta neaktivna pa se zlatarska udruga potrudila i čak uspjela u ministarstvu postići da se lešine odvoze na teret državnog proračuna, što se konačno i radi od ove godine.

Važno je reći da je kao tijelo Ministarstva poljoprivrede osnovan Savjet za praćenje peradarske proizvodnje, u kojem udrugu predstavljaju Janko Rukljač i Tomislav Futivić. Udruga je organizirala predavanja o izmjeni Pravilnika programa IPARD koja je vodila predstavnica Zagorske razvoj ne agencije te predavanje o izgradnji solarnih elektrani inženjera iz tvrtke Div – Tehnika d. o. o. Udruga se zalaže za uvrštavanje peradara

odluka o pokretanju zahtjeva za upis udruge u sudski registar, usvojen je statut, te su izabrane predsjednica, dopredsjednica i tajnica, tj. osobe ovlaštene za zastupanje udruge. Udruga je upisana u sudski registar 1. listopada 2003. godine.

Osnovni sadržaj djelatnosti udruge okupljanje je žena svih dobi i profesija te druženje kroz razne aktivnosti. Udruga promiče kulturni život žena, njeguje kulturu i običaje zlatarskog kraja, organizira razne izlete, druženja sa drugim udrugama, pomaže u uljepšavanju svog grada, organizira medicinsku gimnastiku te razna predavanja, kao i razne radionice. Također aktivno sudjeluje u organizaciji svih događaja u gradu, kao što su Dani kajkavske riječi, Fašnik, Dan grada Zlatara itd. Ove godine Udruga žena Zlatar obilježava 10 godina svojeg postojanja.

ansambl dečki z bregovOsnovni sadržaj djelatnosti glazbene udruge Ansambl „Dečki z bregov“ čini: promicanje, razvitak i unapređenje kulturnoumjetničkog izra za djece, mladeži i odraslih na području glazbenog te drugih oblika kulturnoumjetničkog stvaralaštva, organiziranje glazbenih i humanitarnih koncerata, festivala, javno izvođenje glazbe i druge djelatnosti utvrđene statutom udruge.

paragliding klub„sokol“ zlatarParagliding klub „Sokol“ Zlatar dobrovoljni je letačkosportski klub osnovan 23. ožujka 2002. godine u Zlataru te je 2. travnja 2002. godine upisan u Registar udruga RH. Djeluje na

SL. 29. Udruga Ansambl „Dečki z bregov“

sudionici su raznih zabavnih,

ku-lturnih i humanitarnih

koncerata (izvor: Stjepan Hanžek)

SL. 30. Paraglajderi u

akciji (-5.8.2013. u Belcu –

paraglajderi su iz zraka bacili

loptu kojom se igrala nogometna

utakmica)


u program „plavog goriva“ po sustavu uvjetnog grla (400 kom. pilića = 1 uvjetno grlo), 7 litara / uvjetno grlo po turnusu. Važno je napomenuti da se kroz udrugu članovi informiraju o svim važnim pitanjima u s vezi s natječajima Županije ili Ministarstva poljoprivrede.

hrvatsko planinarsko društvo „belecgrad“Osnovano je 24. svibnja 1998. godine u mjestu Belec. Osnivači HPDa „Belecgrad“ Belec su: Ivan Balić, Josip Bočkaj, Katica Bucifal, Zdravko Buden, Mirko Čarap, Dragutin Hanžek, Stjepan Hanžek, Verica Havoić, Franjo Sambolić i Ivan Tagliaretti. Osnivačima se na samom početku priključuje i 11. član, Adalbert Hubzin, a potom je slijedilo masovno učlanjivanje novih članova.

Dosad su društvom prošla 442 učlanjena planinara. Broj članova tijekom godina se mijenjao, a najvjernijih 120 stalnih članova ostalo je do današnjeg dana; od toga je 40 mladih članova (djeca i mladež). Tijekom godina izmjenjivali su se i vrijedni članovi Upravnog i Nadzornog odbora kao i Stegovnog suda. Danas HPDom upravlja Upravni odbor od 9 članova. Predsjednik je Stjepan Hanžek, dopredsjednica Katica Bucifal, tajnica Verica Havoić – sve troje na istoj su funkciji od osnivanja društva 1998. godine do danas. Blagajnica je Štefica Sambolić.

Članovi društva u 15 godina postojanja provodili su svestrane aktivnosti: populariziraju planinarstvo kao zdrav način življenja, organiziraju i provode mnogobrojne izlete i pohode po Republici Hrvatskoj i izvan nje, vode brigu o zaštiti okoliša i kulturnopovijesnih spomenika, učestalo organiziraju rad s mladima (u HPDu, u Osnovnoj školi Belec, u županiji), osmišljavaju i

utemeljuju staze i obilaznice, surađuju sa susjednim i ostalim društvima, surađuju s Hrvatskim planinarskim savezom, Planinarskim savezom KZŽ, Međudruštvenim savezom Zagorskog planinarskog puta, ekološkim i sportskim udrugama, vjerskim ustanovama (planinarsko hodočašće u Mariju Bistricu), uređuju planinarske staze i putove (uređuju svoje i pomažu drugima), istražuju spilje i jame belečkog kraja (otkrivena Hanžekova jama), organiziraju okupljanja planinara iz drugih krajeva u belečkom kraju, provode aktivnosti oko gradnje planinarskog objekta itd.

Značaj, ponos i snaga HPDa „Belecgrad“ uočljivi su kroz vrijedne aktivnosti:

• Trajno zalaganje za zaštitu okoliša: spriječeno otvaranje kamenokopa u srcu Ivanščice, pošumljavanju Ivanščice, uočavanje i čišćenje divljih odlagališta smeća i otpada u prirodi, odvoz velikog otpada s južnog podnožja Ivanščice, ekopatrole mladih ...

• 2004. trasirana je i osmišljena atraktivna planinarska obilaznica „Belečki planinarski put“ koja sa svojih 10 KT privlači mnoge posjetitelje u belečki kraj (do sada je stazu prošlo 500 obilaznika) jer prolazi najljepšim predjelima Ivanščice i našeg belečkog kraja .

• Organizirano je i uspješno provedeno više općih planinarskih škola i ekoškola za odrasle i mladež u HPDu i ekoškola za mlade na razini županije. Polaznici ekoškole postavili su trasu Ekostaze Belice koju postaje poučna staza, u suradnji HPDa s Ekoskupinom „Jaglaci“ u OŠ Belec.

• Velikom voljom članova HPDa, mnogobrojnim donacijama dobrih ljudi i dobrovoljnim radom planinara i mještana sagrađena je prelijepa Planinarska kuća Belecgrad u kojoj članovi društva dežuraju svake nedjelje. Planinarska kuća ponos je HPDa i mjesta Belec.

• Provođena su redovita usavršavanja planinara u području planinarstva. Društvo ima šestero članova osposbljenih markacista, 7 vodiča društvenih izleta, jednog zaštitara prirode, jednog speleologa i alpinista te člana Hrvatske gorske službe spašavanja)

Aktivnosti HPDa svestrane su, ali su i prepoznate. Dokaz tome su brojna priznanja, zahvalnice i diplome (na lokalnoj i državnoj razini)

primljene za postignute rezultate i zalaganje.Velik broj zahvalnica, priznanja i diploma za

mnogobrojna sudjelovanja u različitim susretima i aktivnostima kod prijateljskih društava širom Lijepe Naše i izvan nje:

• Priznanje grada Zlatara za vrlo uspješno provođenje aktivnosti u promicanju zdravog načina života i aktivan rad (2008.)

• Službeno priznanje Hrvatskog planinarskog saveza za najaktivnije planinarsko društvo u Republici Hrvatskoj (2005.)

• Planinarska kuća Belecgrad 2006. g. službeno je proglašena najgostoljubivijom planinarskom kućom u Republici Hrvatskoj

• 2008. (10 godina postojanja) ukazano je povjerenje HPSa pa Društvo dobiva domaćinstvo i organizaciju Dana hrvatskih planinara u Planinarskoj kući Belecgrad. HPS je taj događaj proglasio najuspješnije organiziranom planinarskom aktivnošću u 2008. godini te on i danas služi drugim organizatorima kao izvrstan primjer dobre i uspješne organizacije (2200 gostiju u malom Belcu!)

• Više puta primljena priznanja Planinarskog saveza KZŽ (HPD je tri puta bio domaćin Susreta planinara KZŽ u Planinarskoj kući Belecgrad)

• Više puta primljena priznanja MSZPPa (HPD je dva puta bilo domaćin Sleta planinara Zagorskog planinarskog puta u Planinarskoj kući Belecgrad)

• Zahvalnica HPSa (dva puta domaćin osposobljavanja vodiča društvenih izleta, više puta domaćini osposobljavanja članova HGSS a)

Za višegodišnje svestrane aktivnosti i zalaganje HPDu „Belecgrad“ Belec dodijeljeni su brončani, srebrni i zlatni znak Hrvatskog planinarskog saveza. Dobiven je i veći broj pojedinačnih priznanja i odlikovanja zaslužnim članovima za marljiv i svestran rad. Društvo je među planinarima prepoznatljivo po tradicionalnim i uspješno organiziranim aktivnostima tijekom godine: 1. Zimski susret planinara u Planinarskoj kući

Belecgrad (siječanj)2. Romarski put Belec – Marija Bistrica,

hodočašće (ožujak)3. Ljetni susret planinara – Dan društva u

Planinarskoj kući Belecgrad (svibanj)4. Jesenski susret planinara – obilaznica

Belečki planinarski put (rujan)5. Planinarsko belečko Martinje (studeni)

udruga ratnihveterana hrvatske „hrvatski domobran“ ogranak zlatar Udruga „Hrvatski domobran“, ogranak Zlatar, osnovana je 13. veljače 1993. godine. Djelatnost udruge staranje je o provođenju pravne i socijalne zaštite pripadnika Hrvatske domovinske vojske 1941. –1945.; briga o njihovim nasljednicima i potomcima; obilježavanje grobišta poginulih i pogubljenih pripadnika Hrvatske domovinske vojske; organiziranje kulturnih, prosvjetnih i drugih priredbi, predavanja i prigodnih proslava; sudjelovanje u svečanostima povijesnog, nacionalnog i običajnog značaja. Udrugu danas vode predsjednik Vjekoslav Kadoić, potpredsjednik Ivan Rogina, blagajnica Danica Kadoić i tajnica Katica Boljfetić. Tijekom dvadesetogodišnjeg rada u udruzi je bilo učlanjeno 335 članova. Danas udruga ima 133 člana. Najveći broj članova bili su vojnici domobrani i članovi njihovih obitelji. Udruga je 6. travnja 1997. godine na gradskom groblju u Zlataru otkrila spomenkriž hrvatskim vojnicima i građanima palim u II. svjetskom ratu i poraću. Spomenploča poginulim hrvatskim borcima iz Domovinskog rata na zlatarskom gradskom groblju svečano je otkrivena 8. listopada 2005.

Udruga tijekom godine posjećuje Bleiburg,

SL. 31. Pogled na

planinarsku kuću HPD Belecgrad s ruševina starog

grada

SL. 32. Odavanje počasti žrtvama Križnog puta u Teznom u organizaciji Udruge ratnih veterana Hrvatske „Hrvatski domobran“, ogranka Zlatar (izvor: Vjekoslav Kadoić)

173

NAZIV UDRUGE SJEDIŠTE DJELATNOSTODGOVORNE OSOBE

DRUŠT VA

ANSAMBL "DEČKI Z BREGOV", GLAZBENA

UDRUGA

Belec, Juranščina 65

Promicanje, razvitak i unapređenje kulturno umjetničkog izraza djece, mladeži i odraslih na području glazbenog te drugih oblika kulturno

umjetničkog stvaralaštva, organiziranje glazbenih i humanitarnih koncerata, festivala,

javno izvođenje glazbe i druge djelatnosti utvrđene Statutom GLAZBENA DJELATNOST

PREDSJEDNIK: Stjepan HanžekTAJNIK: Ana Hanžek

AUTO MOTO KLUB ADVENTURE TOURS

CROATIA

Zlatar, Bregovita ulica 3

Promicanje, razvitak i unapređenje auto i moto športa kroz odgojnoobrazovno djelovanje, očuvanje i zaštita prirodnog okoliša i šuma,

organiziranje i vođenje redovitih sustava športskorekreacijskih treninga, organizacija, vođenje i sudjelovanje športskorekreacijskih

okupljanja i druge djelatnosti utvrđene Statutom udruge. AUTOMOBILIZAM

PREDSJEDNIK: Snježana Hrupelj

DOPREDSJEDNIK: Danijel SedićTAJNIK: Emil Reinholz

AUTOKLUB „ZLATAR“ ZLATAR

Zlatar, Park hrvatske mladeži 2

Štititi interese članstva i drugih sudionika u prometu, predlaže mjere za utjecanje na

prometnu politiku, doprinosi zaštiti okoliša i brine o omasovljenju članstva. AUTO MOTO

DRUŠTVO

PREDSJEDNIK: Marko Maloča

BELEČKE MAŽORETKINJE

Belec, Belec 0

Očuvanje i prezentiranje kulturnih tradicija Belca i Grada Zlatara i poticanje kulturnih aktivnosti na području Grada te okupljanje

mladih u Belcu. Organiziranje priredbi, zabava, izložbi ili kulturnih manifestacija, izvođenje

plesnih koreografija uz pratnju limene glazbe. PLESNA DJELATNOST

PREDSJEDNIK: Maja MikovićDOPREDSJEDNIK: Višnja Škof

BICIKLISTIČKI KLUB „LASTAVICA“ ZLATAR


Poticanje i promicanje biciklističkog športa u Zlataru i Krapinskozagorskoj županiji, podučavanje i osposobljavanje članova u

biciklističkom znanju i vještinama, poduka i trening mladeži i djece, sudjelovanje na

biciklističkim natjecanjima. BICIKLIZAM

PREDSJEDNIK: Jasenka AuguštanPentek

DOPREDSJEDNIK: Dubravko Bituh

TAJNIK: Josip Culej

BILJARSKI KLUB „ZLATAR“

Zlatar, Martinečka 97

Promicanje, razvitak i unapređenje biljara na području Krapinskozagorske županije, prvenstveno na području Grada Zlatara, sudjelovanje na natjecanjima, organiziranje i provođenje sportske pripreme i poduke članovima kluba i druge djelatnosti utvrđene statutom. BILJAR

DOBROVOLJNO VATROGASNO

DRUŠTVO BELECBelec, Belec

Gašenje požara, spašavanje ljudi i imovine, osnivanje sekcija i rad sa mladima kako

bi se promicalo vatrogastvo. TEHNIČKA VATROGASNA DJELATNOST

PREDSJEDNIK: Ljudevit VrlecTAJNIK: Valentina Auguštan


DRUŠTVO DONJA BATINA

Zlatar, Donja Batina

Gašenje požara, spašavanje ljudi i imovine, rad s mladima kako bi se promicalo vatrogastvo. TEHNIČKA VATROGASNA DJELATNOST

PREDSJEDNIK: Vlado VargaTAJNIK: Dalibor Varga


DRUŠTVO ZLATARZlatar, Zagrebačka

Gašenje požara, spašavanje ljudi i imovine, rad s mladima kako bi se promicalo vatrogastvo. TEHNIČKA VATROGASNA DJELATNOST

PREDSJEDNIK: Željko SpevecTAJNIK: Štefica Kurečić

DRUŠTVO „NAŠA DJECA“ GRADA

ZLATARA


Vođenje programa za djecu koja nisu u vrtiću, organiziranje dječjeg tjedna, ostalih mani

festacija vezanih uz djecu, ljetovanja, zimovanja i izlete te aktivnog odmora, organizacija susreta i smotri kao i drugih oblika dječjeg stvaralaštva

te edukativnih programa za roditelje. OKUPLJANJE I ZAŠTITA DJECE

PREDSJEDNIK: Svjetlana Mezak

DRUŠTVO ZA OBNOVU I ZAŠTITU CRKVE SV.

MARIJE SNJEŽNE U BELCU


Prikupljanje sredstava za obnovu i zaštitu crkve Sv. Marije Snježne u Belcu; osiguranje sredstava

za praćenje investicija do potpune obnove crkve putem sponzorstava; unapređenje sveko

like suradnje sa fizičkim i pravnim osobama izvan Društva radi promicanja ciljeva Društva

OSTALE KULTURNE DJELATNOSTI

PREDSJEDNIK: Vladislav Kiš Šaulovečki

GLJIVARSKO DRUŠTVO "MEDENKA" ZLATAR


Razvijanje ljubavi za zaštitu prirode, upoznavanje gljiva naših krajeva, proučavanje gljiva kao prirodnog izvora hrane i zaštite od trovanja gljivama, pokretanje, organiziranje i

sudjelovanje u razvijanju projekata iz područja gljivarstva, provođenje gljivarskih škola,

seminara, tečajeva i predavanja i druge djelatnosti utvrđene Statutom udruge ZAŠTITA

PRIRODE

PREDSJEDNIK: Avelin FijačkoDOPREDSJEDNIK: Vinko

DominićTAJNIK: Ivana Posarić

HRVATSKO PLANINARSKO

DRUŠTVO "BELECGRAD" BELEC

Belec, Belec

Afirmira planinarstvo u sveukupnom društvenom životu, omogućava svojim

članovima upoznavanje prirodnih ljepota domovine i njene povijesti, organizira tečajeve iz područja svoje djelatnosti, priređuje sletove,

savjetovanja, susrete i druge skupove radi propagiranja planinarstva i djelatnosti udruge i druge djelatnosti utvrđene Statutom ( članak 7.

i 8. Statuta ). OSTALI ŠPORTOVI NA TLU

PREDSJEDNIK: Stjepan HanžekDOPREDSJEDNIK: Katica

BucifalTAJNIK: Verica Havoić

HRVATSKO PLANINARSKO

DRUŠTVO "OŠTRC" ZLATAR

Zlatar, Krešimirova 8

Organizacija planinarskih izleta, pohoda, sletova, logorovanja, organizira planinarska takmičenja, održava i izgrađuje planinarske domove, razvijanje službe spašavanja, službe

vodiča i orijentacije. OSTALI ŠPORTOVI NA TLU

PREDSJEDNIK UDRUGE: Marijan Čorić

DOPREDSJEDNIK UDRUGE: Milan Gregurović

TAJNICA: Vesna Ceboci

KLAPA ZLATHARIABorkovec, Jurja

Branjuge 13

Promicanje, razvitak, unapređenje i pjevanje tradicionalne hrvatske pjesme na gradskim, županijskim, državnim i ostalim kulturnim

događanjima i druge djelatnosti utvrđene Statutom udruge. GLAZBENA DJELATNOST

PREDSJEDNIK: Marijan ParlajDOPREDSJEDNIK: Zdravko

ŠukaTAJNIK: Janko Parlaj

KULTURNO PROSVJETNO

DRUŠTVO "ZLATARJEVE"

ZLATAR

Zlatar, Trg Slobode 14

Uvježbavanje i izvođenje kulturnoumjetničkih programa, animiranje za kulturne djelatnosti

među članovima Društva, mladeži, zaposlenima i građanima, priređivanje i održavanje ko

ncerata, predstava i prigodnih manifestacija te druge djelatnosti utvrđene člankom 13. Statuta.


PREDSJEDNIK: Igor Ferišak DOPREDSJEDNIK: Mladen

GabudBLAGAJNICA: Ivanka Ferišak

TAJNICA: Jasna Hanžek

175

LOKALNA AKCIJSKA GRUPA "SRCE

ZAGORJA"


Mobilizacija članova LAGa, davanje potpore razvoju područja, ostvarivanje suradnje s

drugim udrugama i organizacijama, provedba lokalne razvojne strategije, određivanje prio

riteta za razvoj poljoprivrede, turizma i drugih djelatnosti u ruralnom prostoru, poticanje

sudjelovana zajednice u razvoju društvenih i gospodarskih aktivnosti, promicanje provedbe

međunarodnih projekata suradnje, pomoć članovima LAGa u organizaciji događanja i konferencija za informiranje o ciljevima i djelovanju LAGa i LEADER programu,

savjetodavna i tehnička potpora u pripremi i izradi projektne dokumentacije i druge djelatnosti utvrđene Statutom udruge. OSTALE

GOSPODARSKE DJELATNOSTI

PREDSJEDNIK: Miroslav Kopjar POTPREDSJEDNIK: Stjepan

SokolićPOTPREDSJEDNIK: Boris

TušekPOTPREDSJEDNIK: Željko

BartolićTAJNIK: Andrija Smetiško

LOVAČKA UDRUGA "ZAJČEK" ZA UZGOJ,

ZAŠTITU I LOV DIVLJAČI ZLATAR

Zlatar, Hrvatskih branitelja

Gospodarenje lovištem, uzgoj, zaštita, lov i korištenje divljači, zaštita prirode i okoliša,

odgoj i izobrazba lovaca kroz podizanje lovačke etike, organiziranje, razvijanje i unapređivanje

lovnog streljaštva. LOVNA DJELATNOST

PREDSJEDNIK: Stjepan RožićDOPREDSJEDNIK: Vladimir

CulejTAJNIK: Ivan Škreb

MATICA UMIROVLJENIKA GRADA ZLATARA

Zlatar, Park Hrvatske mladeži 2

Rad na dobrovoljnom organiziranju umirovljenika i pružanje pomoći u granicama

mogućnosti u ostvarivanju prava iz zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, razvijanje

inicijative za poboljšanje osobnog i društvenog standarda članstva, organiziranje odmora.

OKUPLJANJE UMIROVLJENIKA

PREDSJEDNIK: Ivanka JurišaDOPREDSJEDNIK: Ankica

Huljak

NOGOMETNI KLUB "MLADOST" BELEC

Belec, Belec 37

Omasovljenje i unapređenje fizičke kulture, razvijanje stvaralačkih sposobnosti športaša,

obogaćivanje slobodnog vremena kroz pripremu i sudjelovanje na takmičenjima i

natjecanjima, podjela priznanja za zasluge u športu. NOGOMET

PREDSJEDNIK: Ivan VrlecTAJNIK: Milan Havoić

NOGOMETNI KLUB "OŠTRC" ZLATAR

Zlatar, Braće Radića

Organizira športska natjecanja i priredbe te sudjeluje na njima. NOGOMET

PREDSJEDNIK: Miroslav KopjarDOPREDSJEDNIK: Martin

Kuharić

ODRED IZVIĐAČA "ZLATAR" ZLATAR

Zlatar, Vl. Nazora 1

Sustavom postupnog stjecanja znanja,i vještina, sposobnosti i stavova primjenom zavjeta i

zakona izviđača, učenjem kroz rad i poticanjem na programe korisnih vježbi, igara i vještina

boraveći u prirodi. OKUPLJANJE I ZAŠTITA MLADEŽI

PREDSJEDNIK: Svjetlana MezakTAJNIK: Dragica Keliš

PARAGLIDING KLUB "SOKOL" ZLATAR

Zlatar, Vladimira Nazora 3

Organiziranje i pripremanje letenja članova Kluba na parajedrilicama i ovjesnim je

drilicama, provođenje sustavnih priprema i vježbanja članova Kluba koji se bave letenjem,

organiziranje i pripremanje članova Kluba za sudjelovanje na natjecanjima, analiza,

praćenje i unapređivanje letačke aktivnosti članova Kluba, stručna i svaka druga pomoć pri

nabavi i provjeri ispravnosti letačke opreme. JEDRILIČARSTVO

PREDSJEDNIK: Marko KadoićDOPREDSJEDNIK: Branko

MutakTAJNIK: Nekion Edward Dratibi

PIKADO KLUB SILVER ZLATAR

Zlatar, Ljudevita Gaja 3

Promicanje, razvitak i unapređenje pikado sporta kroz organiziranje i provođenje sus

tavnih treninga radi priprema natjecanja i za sudjelovanje u sustavu gradske, županijske i

državne reprezentacije, poduka i trening djece i mladeži i druge djelatnosti utvrđene Statutom.

OSTALI ŠPORTOVI NA TLU

PREDSJEDNIK: Silvestar OrsagDOPREDSJEDNIK: Matija

BenkovićTAJNIK: Marija Levak

RUKOMETNI KLUB ZLATAR


Promicanje, razvitak i unapređenje športa kod mladih, organizacija rukometne škole, orga

niziranje i priređivanje natjecanja i drge djelatnosti utvrđene Statutom udruge. RUKOMET

PREDSJEDNIK: Rajna BorovčakTAJNIK: Jasenka Auguštan

Pentek

STOČARSKA UDRUGA STROJNI PRSTEN

ZLATAR


Suradnja s drugim gospodarstvima i orga nizacijama u cilju razvoja poljoprivrede,

stručno usavršava svoje članove, prati selekcijsku službu i predlaže stočarske programe.

POLJOPRIVREDNA DJELATNOST

PREDSJEDNIK: Mladen KrušeljDOPREDSJEDNIK: Božidar

DomitranTAJNIK: Ivan Kus

ŠPORTSKI TENISKI KLUB ZLATAR

Zlatar, Trg slobode 2

Planiranje rada i razvitak teniskog športa, organiziranje i provođenje redovitih sustavnih treninga članova radi pripreme za natjecanje, poduka i trening djece i mladeži, okupljanje

građana, djece i mladeži u svrhu rekreativnog bavljenja tenisom, organiziranje natjecanja, sudjelovanje članova na natjecanjima i druge

djelatnosti utvrđene Statutom. TENIS

PREDSJEDNIK: Krunoslav Klemar

DOPREDSJEDNIK: Branimir Krmpotić

TAJNIK: Krešimir Klemar

UDRUGA "GLASNIK" ZLATAR

Zlatar, Zagrebačka 2

Promicanje, razvitak i unapređenje ljudskih i građanskih prava s ciljem osnaživanja građana

i građanki za što aktivnijom participacijom u društvu nepristranim i nestranačkim

praćenjem rada institucija zakonodavne vlasti, predstavničkih i izvršnih tijela i druge djelatnosti utvrđene Statutom Udruge. ZAŠTITA

LJUDSKIH PRAVA

PREDSJEDNIK: Marijan ĐurekDOPREDSJEDNIK: Željko

SvibenTAJNIK: Josip Pozaić

UDRUGA "MILJENKO MLAKAR"


Rad na svim područjima kulturnog stvaralaštva, posebice očuvanje i njego

vanje kulturne baštine, poticanje kulturno umjetničkog stvaralaštva, organiziranje izložbi,

seminara i drugih kulturno umjetničkih manifestacija. OSTALE KULTURNE

DJELATNOSTI

PREDSJEDNIK: Božena Slunjski

UDRUGA HRVATSKIH VOJNIH INVALIDA

DOMOVINSKOG RATA ZLATAR


Sudjelovanje i potpora u radu državnih insti tucija Republike Hrvatske na dosljednom

provođenju odredbi svih zakonskih i podzako nskih akata kojima se reguliraju prava

hrvatskih ratnih vojnih invalida iz domovinskog rata. OKUPLJANJE INVALIDA

DOMOVINSKOG RATA

PREDSJEDNIK: Zlatko Ružđak

UDRUGA "IZVOR CUKOVEC"

Belec, Belečko Završje 22

Stvaranje povoljnih uvjeta, skrb i zaštita građana, članova Udruge, u svim elementima svekolikog života u seoskom okruženju poticanjem i aktivnim djelovanjem u kulturnom,

ekološkim. poljoprivrednim, turističkim i drugim područjima od interesa za razvoj i očuvanje

identiteta (tradicijskih običaja) ovog kraja, te druge djelatnosti utvrđene Statutom. OSTALE

GOSPODARSKE DJELATNOSTI

PREDSJEDNIK: Petar Brčić

177

UDRUGA LIKOVNIH UMJETNIKA

"ZLATARSKA PALETA" ZLATAR


Okupljanje aktivnih likovnih stvaratelja na polju profesionalne i amaterske djelatnosti,

priredbe, izložbe i suradnja s drugim udrugama, te briga o estetskom izgledu grada Zlatara i

spomeničkoj baštini. LIKOVNA DJELATNOST

PREDSJEDNIK: Krešimir Rod

UDRUGA MJEŠTANA NASELJA VIŽANOVEC I

PETRUŠEVEC

Petruševec, Petruševec 70

Zaštita interesa mještana naselja Vižanovec i Petruševec, edukacija i rad za sve dobne skupine

na područjima sporta, kulture i ekologije i druge djelatnosti utvrđene Statutom udruge.


PREDSJEDNIK: Franjo KramarDOPREDSJEDNIK: Ivica Brčić

TAJNIK: Stjepan Vujec

UDRUGA MOTO KLUB "WILD RIDERS

GOLDTOWN" HRVATSKO ZAGORJE

Zlatar, Borkovečki put 8

Planiranje rada i razvitka moto športa, podučavanje i osposobljavanje članova u moto znanju i vještinama, osiguravanje potrebnih uvjeta za pravilan odgoj i formiranje zdrave

športske osobnosti u svim oblicima rada i djelovanja, poduka i trening djece i mladeži,

praćenje zdravstvene zaštite motorista, sudjelovanje na motorističkim natjecanjima,

suradnja s drugim moto klubovima radi zajedničkog interesa i ostvarivanja programa

moto sporta, i druge djelatnosti utvrđene Statutom. AUTOMOTO DRUŠTVO

PREDSJEDNIK: Josip HusinecDOPREDSJEDNIK: Stjepan

MazanTAJNIK:Tomislav Labaš

UDRUGA PERADARA KRAPINSKO

ZAGORSKE ŽUPANIJE "ZAGORSKI ČUČEK"

Zlatar, I.G. Kovačića 2

Zaštita i promicanje interesa članova udruge, poticanje, pomoć i razvitak proizvodnje brojlera u KZŽ upućivanjem stručnih mišljenja i

svojih prijedloga o mogućnostima unapređenja peradarstva, promicanjem, organiziranjem i sudjelovanjem u razvoju sustava stručnog

obrazovanja članova, sudjelovanjem pri oblikovanju gospodarskog sustava i mjera

ekonomske politike i druge djelatnosti utvrđene Statutom Udruge. OSTALE GOSPODARSKE

DJELATNOSTI

PREDSJEDNIK: Janko RukljaćDOPREDSJEDNIK: Tomislav

Futivić TAJNIK: Tereza Posarić

UDRUGA PRIVATNIH ŠUMOPOSJEDNIKA

"IVANČICA" ZLATAR

Belec, Gornja Selnica 23

Okupljanje i organiziranje članova, privatnih šumoposjednika radi unapređivanja i obogaćivanja privatnog šumskog gospo

darenja, održivim gospodarenjem, korištenjem i sveobuhvatnom zaštitom šumskih resursa i bioraznolikosti i druge djelatnosti utvrđene

Statutom. POLJOPRIVREDNA STRUKOVNA

PREDSJEDNIK: Vilko KukecDOPREDSJEDNIK: Stjepan Škof

TAJNIK: Ivica Hanžek

UDRUGA RODITELJA SREDNJOŠKOLSKIH

UČENIKA GRTOVEC VIŽANOVEC DONJA

BATINA ZLATAR BEDEKOVČINA

Belec, Donja Selnica 99

Skrb o prijevozu učenika srednjih škola s područja Grtovca, Vižanovca, Donje Batine,

Zlatara i okolnih mjesta uz što manje utrošenog vremena na putovanje i prilagodbu učenicima obzirom na mjesto stanovanja i uz prihvatljivu cijenu. OKUPLJANJE I ZAŠTITA MLADEŽI

PREDSJEDNIK: Stjepan Janković

TAJNIK: Nada Balić

UDRUGA SPECIJALNE JEDINICE POLICIJE

"BARUN"

Zlatar, Zagrebačka 13

Okupljanje što većeg broja članova Udruge i to aktivnog i pričuvnog sastava SJP "BARUN" i

njima pridruženih osoba s područja Republike Hrvatske, zaštita statusa i promicanje interesa i ciljeva članova Udruge, promicanje i održavanje identiteta postrojbe SJP PU Krapinskozagorske

"Barun", obilježavanje važnijih obljetnica, bitnijih zbivanja i događaja, posebice onih iz Domovinskog rata, te druge djelatnosti utvrđene člankom 8. i 9. Statuta. OSTALE

UDRUGE DOMOVINSKOG RATA

PREDSJEDNIK: Zvonko PausićDOPREDSJEDNIK: Mladen

RoginićDOPREDSJEDNIK: Robert Jukić

TAJNIK: Radmil Pavalić

UDRUGA "SV. MARTIN" MARTINŠČINA

Martinšćina, Martinščina 179

Prikupljanje sredstava za promicanje ciljeva udruge, investiranje sredstava za ciljeve udruge,

osiguranje sredstava za ostvarivanje ciljeva putem donacija, sponzorstva, članarine i ostalih novčanih primanja. OSTALE DJELATNOSTI

PREDSJEDNIK: Branko StažnikDOPREDSJEDNIK: Cristian

JagodićTAJNIK: Tihana Stažnik

UDRUGA VINARA I VINOGRADARA "PAJDAŠ" ZLATAR


Organizira nabavu kvalitetnih sorata grožđa koje su dozvoljene propisima u prometu sadnog

materijala, organizira različite oblike obrazovanja članova a koji se odnosi na podizanje vinske kulture posluživanje vina, primjene

sredstava za zaštitu bilja, izbor sorata, tehnologiju proizvodnje vina, organizira natjecanje pod nazivom "Vinarijada" i organizira sudjelovanje

na regionalnih i međunarodnim izložbama i vinskim sajmovima. POLJOPRIVREDNA

DJELATNOST

PREDSJEDNIK: Edo OrsagTAJNICA: Katica Jug

UDRUGA ZAGORJE ZUTRA


Iznalaženje iz prometne izolacije i uspo stavljanje uvjeta za gospodarski razvitak

zlatarskog kraja i druge djelatnosti utvrđene Statutom udruge. OSTALE GOSPODARSKE

DJELATNOSTI

PREDSJEDNIK: Jurica BizjakTAJNIK: Mladen Krušelj

UDRUGA ŽENA U ZLATARU


Okuplja žene svih dobi i različitih profesija, promiče kulturni život žena, organizira stručna putovanja, seminare i savjetovanja u svrhu izobrazbe svojih članica iz svih područja, poduzi

ma određene akcije radi vođenja brige o starijim i samima, nemoćnim osobama, kao i djeci bez jednog i oba roditelja. Njeguje kulturu i običaje hrvatskog naroda, a naročito zlatarskog kraja te druge djelatnosti utvrđene člankom 3. Statuta

udruge. OKUPLJANJE ŽENA

PREDSJEDNIK: Zdenka Kurečić Fijačko

DOPREDSJEDNIK: Ivana Minđak Šaka

TAJNIK: Stela Posarić Vlahek

UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM

KRAPINSKOZAGORSKE ŽUPANIJE

Zlatar, Braće Radića 23

Inicira, planira i realizira programe koji promiču medicinsku, edukativnu, profesionalnu i socijalnu rehabilitaciju te zapošljava osobe s tjelesnim invaliditetom, sakuplja i

širi informacije o životnim prilikama, inicira sveobuhvatno istraživanje o svim aspektima

neprilagođene okoline koja izravno utječe na kvalitetu života osoba s invaliditetom, aktivo sudjeluje u pružanju raznih oblika

socijalne i humanitarne pomoći, daje upute i preporuke pri rješavanju problema svojih

članova te druge djelatnosti utvrđene člankom 7. Statuta. OKUPLJANJE I ZAŠTITA

HENDIKEPIRANIH I INVALIDNIH OSOBA

PREDSJEDNIK: Davor BrlićTAJNIK: Mario Hren

UDRUGA ZA PROMICANJE LIMENE

GLAZBE GRADSKA LIMENA GLAZBA

ZLATAR


Promicanje, razvitak i unapređenje limene glazbe, zadovoljenje glazbenih interesa izvođača

i poklonika limene glazbe, organiziranje koncerta i drugih javnih nastupa glazbenika,

sudjelovanje na kulturnim manifestacijama na nivou Grada Zlatara i šire, te druge djelatnosti

utvrđene Statutom GLAZBENA DJELATNOST

PREDSJEDNIK: Josip DuplićTAJNIK: Mario Culjak

179Društveni život i običaji

VATROGASNA ZAJEDNICA GRADA

ZLATARA

Zlatar, Trg Slobode 25

Zaštita od požara na području Grada, a u skladu s procjenom ugroženosti za to područje donosi prijedloge mjera za unapređenje vatrogastva i zaštite od požara, poduzima mjere kako bi se

omogućilo poboljšanje rada postojećih dobrovoljnih vatrogasnih društava, omasovljenje

društava s mladeži, te na području grada inicira dogovore za osiguravanje dodatnih financijskih

sredstava za provođenje zaštite od požara te druge djelatnosti utvrđene člankom 5. Statuta. TEHNIČKA VATROGASNA DJELATNOST

PREDSJEDNIK: Vladimir JurišaZAPOVJEDNIK: Franjo Pavlek

TAJNIK: Višnja Škof

VW BUBA KLUB HRVATSKO ZAGORJE

Belec, Petruševec 35/b

Populariziranje, promicanje i razvitak VW BUBA, organiziranje susreta ljubitelja VW

BUBA, organiziranje savjetovanja, predavanja, seminara, tribina i drugih stručnih skupova o tome kako što duže zadržati VW BUBE na

cesti, suradnja s drugim istovrsnim klubovima i druge djelatnosti utvrđene Statutom udruge.

OSTALE TEHNIČKE DJELATNOSTI

PREDSJEDNIK: Branko BalićTAJNIK: Ivica Novosel

ZLATARSKA UDRUGA MLADIH


Promicanje interesa i aktivnosti mladih kroz organizaciju i sudjelovanje u kulturno

umjetničkim i zabavnim aktivnostima, sudjelovanje u domaćim i međunarodnim

projektima nevladinih organizacija i međunarodnim volonterskim kampovima, prevencija i borba protiv ovisnosti i druge

djelatnosti utvrđene Statutom. OKUPLJANJE I ZAŠTITA MLADEŽI

PREDSJEDNIK: Nikola KadoićDOPREDSJEDNIK: Marko

SukreškiTAJNIK: Tihana Kunić

ZAGORJE ZELENE" UDRUGA ZA

ZAŠTITU PRIRODE I ZELENIH POVRŠINA

NA PODRUČJU KRAPINSKO

ZAGORSKE ŽUPANIJE

Donja Batina, Donja Batina 47/a

Briga za ljepši okoliš mjesta, organiziranje raznih radnih akcija radi čišćenja mjesnih ulica, parkova, uklanjanja divljih deponija,

organiziranje raznih izleta s ciljem istog i druge djelatnosti utvrđene Statutom. ZAŠTITA

PRIRODE

PREDSJEDNIK: Alojz Pavlin

ŽUPNI CRKVENI ZBOR UZNESENJA BLAŽENE

DJEVICE MARIJE U ZLATARU

Zlatar, Jurja Žerjavića 2

Svojim djelovanjem Zbor popularizira pripadnost hrvatskog puka svojoj Rimokatoličkoj

Crkvi. DUHOVNA VJERNIČKA DJELATNOST

PREDSJEDNIK: Sanja JakopićDOPREDSJEDNIK: Nikola

Mutak

Macelj, Šestine, Tezno, Jazovku, Vukovar, Sisak, Kostajnicu i mnoga druga mjesta. Udruga je 2000. godine izdala knjigu „Žrtve zlatarskog kraja u temeljima hrvatske slobode“, kojom su htjeli iskazati ponos i tugu nad mnogobrojnim žrtvama i svojim suborcima. Knjigom su im odali počast koju im duguju zbog toga što su svoje živote i patnje ugradili u temelje hrvatske neovisnosti. U knjizi su popisali žrtve II. svjetskog rata i poraća i popis stradalih sudionika Domovinskog rata zlatarskog kraja.

ostale udrugeU gradu Zlataru djeluju i druge udruge koje nisu predstavljene u prethodnom dijelu jer se nisu javile na javni poziv odnosno na poslani dopis.

običaji, tradicija ilegendeNa području grada Zlatara postoje mnogi običaji i tradicije koje se prenose s koljena na koljeno. Mnogi od tih običaja i tradicija jako su stari te su se s protokom vremena malo mijenjali, a ponegdje su nastajali i novi. Tradicija je prije svega usmena predaja znanja, vještina i običaja unutar jedne kulture ili skupine ljudi. Ona je zapravo kulturno nasljeđe koje se prenosi s generacije na generaciju. Običaj je tradicijom ustanovljen način ponašanja koji je obavezan za sve pripadnike jedne etničke zajednice ili kulture.

Običaje i tradiciju koje možemo izdvojiti kod nas, u gradu Zlataru, mogu se podijeliti u dvije kategorije. To su običaji i tradicije povezani s vjerskim događajima te narodni običaji i tradicija. Poznatiji vjerski običaji povezani su sa sljedećim vjerskim događajima: Božić, Štefanje, Sveta tri kralja, Svijećnica, Cvjetna nedjelja, Uskrs, Presveto Trojstvo, Tijelovo, Presveto Srce Isusovo, Sveti Antun, Janine, Majka Božja Snježna, Velika Gospa. Društveni običaji i tradicija koja nisu povezani s katoličkim kalendarom i vjerskim događajima narodni su običaji, od kojih su poznatiji: fašnik, lupitva, peručeha, Martinje, svadba.

Uz običaje i tradiciju našeg kraja, bitno je i spomenuti legende i mitove koji kolaju našim krajem. Imamo nekoliko zanimljivih legendi, kao što je legenda o nastanku/izgradnji crkve Majke Božje Snježne u Belcu, priča o Belecgradu, priče o

coprnicama, legenda o postanku grada Zlatara itd.

božićAko dani u godini imaju svog „pučkog kralja“, onda je to zasigurno Božić. Nijedan kršćanski blagdan nije toliko spominjan u narodnim izrekama i pučkim predajama kao Božić, dan rođenja Kristova. Pripreme za Božić u zagorskim su domovima nekad bili obredi koji su se bezrezervno provodili.

“Na Badnjak navečer peč bi kuril same gazda šteri bi na ogenj metal debele komade drf da slučajne nej preknoči ostali bez ognja jer tuo donaša nesreču. Negda se na Badnjak nie jele do večere pokle štere se išle na polnočku. Za polnočku su se na tjedne predi dogovarali, šte bu kak i s kiem išel vu cierkvu. Na Badnjak se kitil bor, koji je je bil glavni ukras hiže za božičnih blagdana. Bor, ili kak su negda govorili – cimer, bi se kitil na Badnjak na večer i to bi dielala gazdarica z decu ili babica z nučiči. Gazda, če nije bil ded živ onda otec, bi same špicu del na vrh bora, a predi toga i bor odsiekel vu šume, donesel ga dime i nasadil. Na cimera su se metale kuglice, štere je mati imiela spravljene v ormaru zamotane v novinski papier i nije se ih smele dirati, kojekakvi lanceki i papernjati ukrasi. Pod cimera su se metale jabuke – bužičnice, i tuo za sake diete pri hiži po jedna, da budu zdravi, lijiepi i črljeni ciele druge lete, kak jabučice. Pod cimerom je obavezne muorala biti i šenica štera se posieala na Svetu Luciju.

No nisu se naše hiže ukrašavale same cimerima, ukrasi su se metali i na bunare, okna od hiže i vrata od štale. Navečer, kad su se si pribrali v hiži, čekala se je vura da se ide na polnočku. Dok se je tak čakale, tatek je prešel v štalu pu male slame. Kad se je vračal v hižu prve je pukučil, a onda kad je došel v hižu, je lijepe kak pravi čestitar čestital i poželjel se najbolje. Reči kaj je izgovaral ideju ovak: „Faljen Isus i Marija! Na tem mladem ljetu, dej Vam Buog picekuv, racekuv, telekuv, ždrebekuv, pune lagve vina, pune škrinje žitka, najviše mira i buožjuga blagoslova. Faljen Isus i Marija!“ S takvu čestitku su čestitari hudili saki Božič vjutre i na sake Mlade lete vjutre. Nakon čestitke je restepel tu slamu kaj je donesel na pod, male je del na kloup pud kuprtu, a male na stik pud stuoljnjak. Kad je se to liepe smjestil onda


sme se mi kak čučice pusedali na tu slamu. Babica bi pak, kad bi se tak puseli na slamu, zela žitka kaj je već prije priredila (kuruze, bučinih kuščic, šenice, graha, zobi) i onda nas „hranila“. Pusipala nas je kak čučeke z žitkem, a mi bi se veselili kak da sme zlata dobili. Od sega toga žitka, mi sme si prebrali kuščice i grickali ih.

Cijelu večer sme spali i valjali se vu te slame. Kad je došla vure, sme se opravili i krenuli na polnočku, se razme, išle se je pešice. Dečki su uzimali bužičnce, tak da posle meše moreju curam dati, a cure su iste tak delale. Posle meše su se si skušuvali i čestitali si i pulefkem se dime otpravili.

I blage je muorale znati da je veliki svetek. Te dane su bolše i jeli i krma se nigdar nije šparala na Badnjak ili Božič, na Štiefanje, Nove lete ili Tri Kralje. Tak je bile i pri ljudi. Same, kaj je na Badnjak trebal biti post, a na Božič jela dosta. Glavne jele na Božič bila je purica štera se klala dan prije Badnjaka, onda je na Badnjak odstala vu špajze da bi se na Božičv jutre diela v tulec i onda se z mlinci i zeljom iela na Božič, i zalijievala z rujnim vincem, deca z malinovcem. Znale se da je Božič jer sme si bili vređeni, za svetek otpravljeni, a vu hiži je dišale mese i kolači, čega nije bile saki dan kak denes gda je, kak se čini, Božič saki dan [22].”

štefanjeDan poslije Božića, 26. prosinca, slavi se sveta misa. Tijekom svete mise župnik obavi blagoslov kukuruza. Kukuruz se blagoslivlja kako bi naredne godine žitak obilno rodio. Poslije mise i blagoslova, ljudi idu svojim kućama na ručak. Za svako Štefanje održava se nekoliko zabava u ce

ntru Belca i u Zlataru. Svi, mladi i stari, muškarci i žene, okupe se kako tko na kojoj zabavi, vesele se, pjevaju i plešu. Zabave uglavnom traju dugo u noć. Zašto je to tako? Zašto se povodom Svetog Stjepana radi tolika zabava? Pa u gradu Zlataru, kao i u cijelom Hrvatskom zagorju, ima puno muškarca koji se zovu Stjepan, odnosno Štef. To ime postalo je dijelom tradicije našeg podneblja pa se u skladu s time mora i na pravi način obilježiti taj dan .

sveta tri kraljaBlagdan na koji slavimo posjet triju kraljeva novorođenom kralju Isusu. Kao darove, tri kralja, tamjan, zlato i smirnu. Tako se na njihov blagdan, 6. siječnja, tijekom svete mise održi i blagoslov tamjana i vode. Nakon svete mise, kada ljudi dođu svojim kućama, sami blagoslivljamo svoje kuće. Stavimo malo žeravice u neku posudu, posipamo nekoliko zrna tamjana po njoj i krenemo po kući. Tamjanom blagoslovimo svaku prostoriju u kući, a nakon toga krenemo i oko kuće. Tamjanom tjeramo svako zlo iz naše kuće, vjerujući da tamjan tjera sve zlo pa čak i samog vraga. Nakon blagoslova tamjanom, u čašu ulijemo malo blagoslovljene vode. Grančicom nekog zimzelenog žbunja blagoslovimo cijeli kuću, svaku prostoriju i sve oko kuće. Vodom blagoslovimo kuću kako bi u njoj bio prisutan Božji mir i blagoslov. Nakon blagoslova kuće, svi ukućani okupe se oko stola za ručak.

svijećnicaNa blagdan Svijećnice, slavi se prikazanje Gospodinovo u Hramu, odnosno dan kada su Marija i Josip donijeli Isusa u Hram u Jeruzalemu da ga kao prvorođenca obredno prikažu Bogu. Na taj se dan, na svetoj misi, blagoslivljaju svijeće koje se kasnije koriste u obredima krštenja, tijelovskim procesijama i drugim prigodama. Nakon blagoslova svijeća, kod kuće se u bilo koje doba dana tim blagoslovljenim svijećama pali kosa. Jedan od ukućana uzme jednu blagoslovljenu svijeću, zapali ju i po redu, jednom po jednom ukućanu zapali manji vršak pramena kose. Vjeruje se da kada se blagoslovljenom svijećom spali pramen kose, te cijele godine neće boljeti glava. Odnosno, na taj se način tjera glavobolja od te osobe. Nakon paljenja kose, svijeća se gasi, i to

posebno za svakog ukućana. Gasi se ili čašom ili lijevkom, pazeći da se dim ne pusti odmah. Nakon par sekundi makne se lijevak ili čaša i gledamo u kojem smjeru dim ide. Ne gleda se geografski smjer dima (istok, zapad, sjever ili jug), već se gleda prema kojoj prostoriji ide. Naprimjer, ako dim ide prema gore, dakle, prema tavanu, znači da će osoba pojesti puno suhog mesa, jer se na tavanu najčešće nalazi suho meso, a ako dim ide prema ulaznim vratima, znači da će osoba puno izlaziti i izbivati iz kuće. Taj običaj se i dan danas zadržao kod nekih kuća u Gornjoj Batini, gdje je i nekada nastao.

cvjetna nedjeljaCvjetnica ili Cvjetna nedjelja početak je Velikog tjedna. Na taj dan slavi se Isusova muka. Prisjećamo se Isusovog trijumfalnog ulaska u Jeruzalem, gdje ga je narod dočekao rasprostirući maslinove i palmine grančice ispred njega. U spomen na taj dan na misu se nose na blagoslov maslinove i palmine grančice. Budući da u našem podneblju nemamo ni maslinovih ni palminih grančica, mi nosimo raznovrsno cvijeće. Najčešće su to rascvale grančice drijenjaka. Većina ljudi uzima samo drijenak, ali je postalo uobičajeno da se uz njega uzima i još neko cvijeće, na primjer narcise. Kada se župljani okupe u crkvi, prije same mise, krene se u procesiju oko crkve. Nakon obilaska crkve, procesija ulazi u crkvu i tu se obavlja blagoslov kitica cvijeća koje su župljani donijeli. Nakon mise, kada se župljani raziđu i svatko ode svojoj kući, ta blagoslovljena kitica cvijeća stavlja se na

čavao kod križa ili neki obližnji čavao na zidu. Taj isti dan ili dandva kasnije kitica se rastavi i dijelovi se odnesu u štagalj i na svako polje, kako bi sve bilo blagoslovljeno. Dio kitice ostaje u kući na zidu čak i nakon što se osuši. Blagoslovljene grančice u kuću donose mir i Božji blagoslov te podsjećaju na vjernost Isusu do druge Cvjetnice.

uskrsSvetkovina Isusovog uskrsnuća svake godine pada na drugačiji datum. Unatoč tome, svake se godine kod crkve Majke Božje Snježne u Belcu okupi velik broj hodočasnika koji žele prisustvovati tradicionalnoj procesiji i proslavi. Uskrsna procesija održava se na sam Uskrs popodne – u 16 sati kreće od kapele Svetog Jurja prema župnoj crkvi Majke Božje Snježne.

Uskrsu prethodi takozvani Veliki tjedan. U Velikom tjednu imamo Veliki četvrtak, Veliki petak i Veliku subotu. Na Veliki četvrtak svaka župa slavi misu večere Gospodnje. Svećenik poziva što veći broj vjernika da sudjeluju u toj misi jer je to početak najsvetijih dana u godini. Ta je misa posebna po tome što, kada svećenik zapjeva hvalospjev „Slava“, svečano zazvone sva zvona u crkvi. Nakon toga sva se zvona zavežu, odnosno ne oglašavaju se više sve do vazmenog bdijenja na Veliku subotu. Veliki petak spomendan je Isusove muke i smrti. Na Veliki petak ne slavi se euharistijsko (misno) slavlje. Oltar je bez križa, svijećnjaka, cvijeća i oltarnika, što simbolizira Isusovu muku i smrt, a vjernici se u crkvi okupljaju razmišljajući o Isusovoj muci.

SL. 34. Slaganje vuzmenjaka na Veliku subotu, prilika za zajedničko druženje susjeda (izvor fotografije: Snježana Culi)

SL. 33. Okupljanje

čestitara na Štefanje uz dobru kapljicu i pjesmu (izvor: Valentina

Auguštan)


Obredi Velikog petka sastoje se od triju dijelova. Prvi je dio služba riječi. Drugi je dio klanjanje križu. Nakon službe riječi, svećenik uz pomoć ministranata uzme Isusa s križem i stavi ga ispred groba, gdje ga ministranti za vrijeme mise drže uspravno. Svi okupljeni vjernici pozvani su da se poklone Isusu na križu. Nakon toga slijedi treći dio, a to je podjela svete pričesti. Na Veliki petak zabranjeno je čak i najmanje obrađivanje zemlje jer pučko vjerovanje govori da taj dan u njoj leži Isusovo tijelo. Veliki petak također se obilježava postom. Ne smije se puno jesti, odnosno samo se jednom u danu smije najesti do sita.

Velika subota zajedno s Velikim petkom i Velikim četvrtkom čini vazmeno trodnevlje. Na Veliku subotu obitelji tijekom dana još posjećuju Isusa u grobu. Ujutro se kuhaju šunka i jaja. Cijela obitelj okupi se oko stola i svi zajedno ukrašavaju kuhana jaja i rade pisanice. Jaja se najčešće ukrašavaju voskom ili stavljanjem zelenih listića i šarenih cvjetića na njih te se nakon toga stavljaju u luk. Naravno, ne pravi luk, već prokuhanu ljusku luka koja je pustila boju. U toj se vodi ukrašena jaja par minuta kuhaju te se izvade. Nakon toga lagano se prebrišu papirnatom maramicom ili salvetom te se komadićem špeka „uglancaju“.

Nakon što su pisanice gotove, cijela obitelj

ruča. Nakon ručka, muški dio obitelji slaže do kraja vuzmenjak (veliki krijes koji se slaže samo na Uskrs), a ženski dio obitelji ukrašava jelku. Obično se jelka od Božića čuva negdje na dvorištu sve do Uskrsa. A na Veliku subotu ukrašava se i stavlja na sam vrh vuzmenjaka. Ukrašava se šarenim cvjetićima od kreppapira. Djevojčice, majke i bake stvaraju čaroliju u svojim rukama radeći raznovrsne i raznobojne cvjetiće. Kada se svi poslovi obave, dođe i vrijeme za odlazak na bdijenje u crkvu. Bdijenje započinje lucenarijem ili službom svjetla, za što vjernici nose svijeće i gubu. Vjernici se prvotno okupljaju u crkvi kako bi potom svi zajedno, slijedeći svećenika, izašli izvan crkve. Vani, u cintoru crkve, blagoslivlja se vatra na kojoj se pali uskrsna svijeća koja označava Isusa Krista uskrslog. Nakon paljenja svijeće, svećenik kreće prema crkvi, a vjernici ga u procesiji slijede i polako pale svoje svijeće. Unosom uskrsne svijeće u crkvu, pale se i sva svjetla u crkvi koja je do tada bila u tmini, nakon toga slijedi svečani hvalospjev uskrsnoj svijeći. Drugi dio bdijenja je služba riječi. Čitaju se sveto pisamski tekstovi, pjevaju se psalmi, sluša se Božja riječ o stvaranju, kroz psalme hvalimo i slavimo Gospodina i njegova djela. Svaki dio čita jedna djevojka pred svećenikom i svima okupljenima.

Čitanja završavaju svečanom pjesmom „Slava Pobjeditelju“ i tada se oglase orgulje i sva zvona na crkvama. Kršćani se pozivaju na radosno sla vljenje Gospodina. Poslije službe riječi slijedi krsna služba, blagoslivlja se voda. Vazmeno bdijenje završava euharistijom. Nakon izlaska iz crkve svatko tko je sa sobom ponio gubu, zapali ju na blagoslovljenom vatri. Tako zapaljenu vatru nosi kući kako bi u svoj dom donio blagoslovljeno svjetlo, Isusovo svjetlo.

Nakon povratka kućama, obitelji kreću prema pripremljenim vuzmenjakima. Kod vuzmenjaka pali se manji krijes na kojem glava kuće, obično otac, na tavi peče jaja. Svi prisutni imaju vilice ili žlice i svi zajedno jedu jaja iz iste tave. Bez ljutnje, bez svađe, u miru i tišini. Nakon toga donese se i špeka, malo krumpira i svega što želite. Sve se to polako peče na tom krijesu i tako započinje druženje popraćeno pjesmom i radošću slaveći Isusovo uskrsnuće dugo u noć. Tako se radilo u prošlosti, kako kažu naše bake: „još dok sam ja bila deklica“ u Donjoj Batini.

Na uskrsno jutro, majka napuni ceker (torbu ili košaru) hranom. Uzme komadić kuhane šunke, par pisanica, komadić hrena, malo kruha, mladog luka, par kolačića od svake vrste, zapravo sve što se taj dan može naći na stolu u vrijeme ručka. S tako spremljenim cekerom kreće na jutarnju misu na kojoj se donesena hrana blagoslovi. Nakon povratka s blagoslova cijela obitelj doručkuje. Svatko uzme manji dio blagoslovljene hrane kako bi i on bio blagoslovljen. Nakon doručka svi zajedno upute se prema vuzmenjaku kako bi ga spalili. Nakon paljenja vuzmenjaka neki članovi obitelji odu na podnevnu misu, ali većina ipak ostane doma željno iščekujući popodnevnu procesiju. Kada se cijela obitelj okupi kod kuće, svi sjednu za stol i krenu ručati, nakon čega slijedi običaj tucanja pisanicama. Pisanicama se tuca tako da svatko uzme jednu pisanicu u ruku, jedan kraj okrene prema suparniku i istovremeno se lupe pisanicama. Pobjednik je onaj čija pisanica zadnja ostane nerazbijena.

Uskrsna procesija kreće od kapelice svetog Jurja i kreće se prema župnoj crkvi Majke Božje Snježne. U procesiji sudjeluju brojni vjernici i hodočasnici iz svih dijelova Hrvatske. Procesiju predvode svećenici okupljeni u velikom broju. Također ju prate i djevojčice u bijelom, limena glazba, zbor, vatrogasci te vatrogasci koji nose

zastave i kipove svetaca. U procesiji sudjeluje veliki broj ljudi iz svih krajeva Hrvatske i svi zajedno sudjeluju na svetoj misi. Uveličavaju slavlje Isusovog uskrsnuća. Dijele radost, mir i sreću. Uskrsni ponedjeljak slavi se dan nakon Uskrsa. U Hrvatskoj i mnogim državama svijeta državni je praznik. Na ovaj dan u crkvama se spominje put uskrsnulog Isusa u Emaus s dvojicom učenika, koji su ga tek naknadno prepoznali kada je lomio kruh.

presveto trojstvoPresveto Trojstvo katolički je blagdan, jedan od najvažnijih u godini. Slavi se prve nedjelje nakon blagdana Duhova, odnosno nedjelju prije blagdana Tijelova. To je svetkovina u čast Presvetog Trojstva. Kod nas se taj dan obilježava u Donjoj Selnici. Formira se procesija kod poklonca Gospe Žalosne u Belečkom Završju i kreće se prema Donjoj Selnici gdje se nalazi kapelica Presvetog Trojstva. U procesiji sudjeluju svećenici, zbor, limena glazba, djevojčice u bijelom te svi koji se okupe na svetkovini. Sveta misa održi se kod kapelice Presvetog Trojstva, a nakon mise u okolici kapelice napravi se zabava. Svi okupljeni poslije mise odu na zabavu, popiti piće ili dva i počastiti i okrijepiti sebe, svoju obitelj i svoje goste prije odlaska kući na ručak. U predvečerje se ljudi nanovo sastaju i okupljaju na zabavi. Uz veselje, pjesmu i ples proslavi se Presveto Trojstvo.

tijelovo Puni naziv Tijelova jest Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove. Slavi se uvijek u četvrtak poslije svetkovine Presvetog Trojstva. To je svetkovina u spomen na ustanovljenje euharistije na Veliki četvrtak. U Belcu se obilježava procesijom koja kreće iz same crkve. Prolazi s desne strane

SL. 36. Procesija na blagdan Presvetog Trojstva u Selnici Donjoj

SL. 35. Belečka bjelina

pedesetih godina prošlog stoljeća

(izvor: Lucija Grobelšek)


cintora crkve Majke Božje Snježne. Prije izlaska procesije kroz vrata na desnoj strani, staje se kod prve hutice (stol sa slikom Isusovom pored kojeg se nalaze okićene grane drveća, hojke). Kod hutice svećenik pročita hvalospjev, nakon toga se svi zajedno pomolimo i krećemo do druge hutice. Procesija se nastavlja izvan cintora crkve prema raspelu kod kojeg svećenik ponovno pročita hvalospjev, pomolimo se i nastavi se do sljedeće hutice. Sljedeća hutica postavljena je kod kapelice Majke Božje Lurdske pa još jedna hutica na ulazu u cintor crkve i zadnja je kod crkve.U procesiji sudjeluju i djevojčice u bijelom kako bi uveličale svetkovinu. Dan prije same svetkovine uređuju se hutice kod crkve koje pohodi procesija, a svatko kod sebe doma stavlja hojke. Muški dio obitelji ode u šumu ili šumarak i donese nekoliko grana koje potom zapikne na dvorištu ispred kuće. Ženski dio obitelji, uglavnom male djevojčice, skuplja raznoliko cvijeće, iz cvjetnjaka ili poljsko. Cvijećem svi ukrašavaju grane. Hojke se slažu ispred kuća u čast Tijela Isusova.

presveto srce isusovoU okolici Belca, točnije u mjestu koje se zove Juranščina, postoji kapelica Presvetog Srca Isusovog. Blagdan Presvetog Srca Isusovog slavi

se u nedjelju poslije Tijelova. Po tome se cijeli mjesec naziva mjesec Presvetog Srca Isusovog. Budući da se kapelica nalazi u Juranščini, svetkovinu obilježavamo procesijom do kapelice i misom kod same kapelice.

sveti antunAntunovo se slavi u Petruševcu. Tamo je posta vlje na kapelica posvećena svetom Antunu. Također se svetkovina obilježava procesijom koja polazi od raspela s glavne ceste. Dolazi se do kapelice svetog Antuna te se tamo održava sveta misa. Nakon svete mise obično se održava zabava kraj kapelice kako bi se u prigodnom tonu obilježio taj dan.

janinoJanino je svetkovina svetog Joakima i Ane. Oni su kršćanski sveci i roditelji Blažene Djevice Marije. Spomendan im je 26. srpnja, ali se u Donjoj Batini slavi Janino prve nedjelje nakon samog spomendana. U rano jutro kod crkve u Zlataru formira se procesija koja kreće na svetu misu u Donju Batinu. Okupe se župljani, zbor, vatrogasci, limena glazba i svi koji žele prisustvovati svečanoj procesiji. Kreće se od crkve iz Zlatara, ide se preko

bregova, prečicom do Donje Batine. Na tom putu okupljenim vjernicima dobri ljudi prirede nekoliko stanica za okrepu. Prva je pri Škrlcu, zatim u Velikom Selu i na kraju u Donjoj Batini kod kuće u čijem je dvorištu raspelo. Na svakoj stanici za okrepu vjernici dobiju sokova i vode, da si utaže žeđ i malo kolača da se zaslade kako bi im put bio lakši. Kada dođu u Donju Batinu, skupe se kod raspela i okupe vjernike koji nisu išli u procesiji, nego su došli samo u Donju Batinu. Potom se od raspela kreće prema crkvi svete Ane, koja se nalazi malo iznad ra spela na brdu. Sveta misa održava se izvan crkve jer se okupi mnogo ljudi pa unutrašnji prostor crkve nije dovoljan. Svetu misu predvodi jedan svećenik, ali se uvijek okupi nekoliko svećenika da zajedno uveličaju slavlje. Slavlju svete mise prisustvuju vjernici, zbor, limena glazba i vatrogasci. Limena glazba svojim sviranjem uljepša svetu misu, a zbor sviranje poprati pjevanjem. Na otvorenom je postavljen oltar na povišenom s kojeg svećenici predvode svetu misu. Nakon svete mise svećenik poziva ljude da se svi zajedno upute u crkvu i naprave krug oko oltara svete Ane, a neki po potrebi daju i zavjet. Nakon svega toga, ljudi se s brda od crkve spuštaju do raspela gdje je svima ponuđena okrepa, sokovi i kolači. Za to vrijeme vrijedni vatrogasci pripremaju sve za vatrogasnu vježbu. Kako bi pokazali svoju spremnost, marljivost i prisutnost, svake godine održe pred svim okupljenima vatrogasnu vježbu. Nakon vatrogasne vježbe, okupljeni vjernici mogu nastaviti slavlje u vatrogasnom domu ili otići svojim kućama.

majka božja snježnaJedan od najvećih blagdana u Belcu, odnosno u gradu Zlataru. Belečka crkva posvećena je Majci Bo žjoj Snježnoj i jedna je od najljepših primjera barokne umjetnosti u sjevernoj Hrvatskoj. Taj blagdan obilježava se 5. kolovoza, kada je ujedno i državni praznik Dan pobjede i domovinske zahvalnosti. Održava se velika sveta misa u cintoru same crkve Majke Božje Snježne. Vjernici se u velikom broju skupe iz svih krajeva Hrvatske jer na taj dan hodočaste u našu župu. Svećenici iz susjed nih župa okupe se i zajedno slave svetu misu. Svetoj misi svake godine prisustvuju hodočasnici, zbor, limena glazba, vatrogasci iz Belca i okolnih mjesta, mažoretkinje, a unazad nekoliko godina misi prisustvuje i 1. gardijska brigada Tigrovi. U cintoru je postavljen oltar na kojem se sveta misa održava, a oko oltara, u ostatku cintora, stoje vjernici i svi prisutni. Nakon samog obreda svete mise, svećenici pozivaju sve okupljene da se upute u crkvu, odaju počast Majci Božjoj Snježnoj te da potrebite osobe daju zagovor Majci. Poslije toga jedan od okupljenih svećenika izađe iz crkve i cintora te ispred crkve blagoslovi okupljene VW bube i njihove ponosne vlasnike. Vatrogasci svojim prisustvom odaju počast Majci Božjoj Snježnoj i nakon mise naprave veliko slavlje u dvorištu vatrogasnog doma koje je smješteno odmah pokraj crkve. Svake godine održava se mali kulturni program kod vatrogasaca. Mažoretkinje naprave svoj nastup, zbor uveliča slavlje pjevanjem te se na taj simboličan način javno zabilježi značajan događaj za vatrogasce, kao ove godine

SL. 38. Proštenje u Belcu povodom Marije Snježne

SL. 37. Procesija na Janino

od Zlatar prema Donjoj Batini


bratimljenje dobrovoljnog vatrogasnog društva Belec s dobrovoljnim vatrogasnim društvom iz Popovače. Uz kulturni program, vatrogasci organiziraju feštu koja traje cijeli dan i daleko u noć. Nogometaši organiziraju malonogometni turnir ili utakmice s momčadima Dinama ili Krapinskozagorske reprezentacije koje su također povezane s cjelokupnim slavljem tog radosnog dana. Svi u okolici slave dan Majke Božje Snježne. Na bilo kojoj od navedenih lokacija dobro društvo i zabava zajamčeni su, a veseo duh i otvoreno srce možete pronaći u svakom čovjeku.

velika gospaTo je svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Slavi se 15. kolovoza. Na taj dan mnoštvo vjernika hodočasti u mnogobrojna marijanska svetišta. Kod nas se svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo slavi u crkvi u Zlataru. Svake godine svetkovinu prati veliko proštenje u Zlataru. Na misu stiže procesija koja kreće iz Donje Batine. Svi vjernici koji žele prisustvovati procesiji okupe se ispred crkve u Donjoj Batini od kuda procesija i kreće. Na putu do Zlatara, preko brda i kroz šume, kroz puteljke i cestice, dobri ljudi na nekoliko lokacija počaste okupljenu procesiju. Složi se stol s kolačima i sokovima za okrepu u Velikom Selu, na Škrlčevom brijegu i u Zlataru. Na svetoj misi okupi se nekoliko svećenika koji zajedno vode svetu misu. Nakon svete mise, svećenici pozivaju okupljene da u čast Uznesenja Blažene Djevice Marije naprave krug oko oltara moleći se, a potrebiti da izmole

i traže zagovor. Nakon mise mnoštvo se okupi ispred crkve u razgovoru.

Kao što znamo, mnogi su već zaboravili tko su to japica, pajdaš, krancler i kranclernica, kaj su to snuboki, prviči, kako glasi pjesma mačkara, kaj je to bužičnica i štruklji, tko su čestitari i što oni zapravo žele. Nažalost, mnogo je zaboravljenih i nama već nepoznatih starih naziva, običaja i događaja. Kako se generacije izmjenjuju tako i tradicija polako nestaje, jer se mladi okreću novim inovativnim stvarima, a stare, tradicionalne ih više ne zanimaju. Neki običaji su se zadržali, mnogi su s vremenom i generacijama promije njeni, a neki su potpuno izblijedjeli. No, prisjetit ćemo se nekih značajnijih.

peručeha“Svaki put kad su se klali purani, guske i race, a nekad i kokoši (njihove perje nije bile tak dobra kvaliteta) perje se je skupljale i metale na stranu. Tak su delali svi v selu i onda kad se nakupilo dovoljno perja išlo se je čiehat. To se obično do gađale prek zime. Pri jedne hiže se peručeha delala po dvije tri večere. Perje se čiehale da bi se napunili vanjkuši, blazine (plahta) i tuhe (za pokrivanje, neke poput današnjeg popluna). Prije su se na krevetu nalazili ritki (snopići od slame), na njima strožak (šliferi napunjeni s liepim lupinjem od kuruze), blazina (napunjena perjem), plahta (stara, od domačeg materijala, gruba) i na tome se spalo. Pokrivalo se domačom plahtom od domačeg materijala od konoplje, i nekim starim gunjom a na noge se metal vanjkuš od perja.

I mladi i stari našli su se pri hiži v koje je bila peručeha, gazdarica te hiže je dela se perje na stol. Svi težaki su se prijeli posla. Do pol noči se je čijerile a onda se je išlo iest. Jelo se ono kaj je gazdarica priredila. Najčešče je to bila pudi gnjena gibanica ili orehi koje su sami težaki čistili. Nakon jela se zaorila pjesma i ples. Ciele sele koje se skupilo si je zapopievale i zatancale. Svi su bili veseli i zabavljali se do ranoga jutra. A k jutru vam nikumu nije bile teše zdiči se, kak denes. Si su se morali rane stati, jer je posla naviek bile, a nišči nije bil šparan kad se posla trebale prijeti. A nikumu nije bile ni teške. Se se delale z veseljem.” [23]

lupitva“V jesen kad se kuruza počela brati nije se brala ko denes, strojno. Se se to prije delale na rouke. Težaki su na pleči nusili pletene koše v koje se ručno brala kuruza. Nije se odmah lupila, samo se trgala i metala v koše. I kak je koji koš bil puni išle se je sipati na kuola. Kuruza se brala tak duge dok se taj komad nije pobral. Kola su uvek bila puna kuruze, a težaki veseli. Prije je traktor bil nepoznata stvar pa su kuola vuzile krave. Tak za saku njivu, kad su se kola napunila s kuruzu zapregnuli su krave koje su za to vrijeme bile privezane za drijeve i čekale da se krene doma. Kad se kuruza doma dopeljala sklala se na pod v štaglju. Samo na hrpu, v jedan čošek. Kad su svi komadi na kojima je bila zasijana kuruza bili pobrani, priređivala se lupitva. Svi koji su imali doma pobranu kuruzu za lupiti išli su po selu i prosili ljude da im idu pomoći. Svake večeri se

je lupilo pri nekome. Skupili su se i stari i mladi. Zaseli su si oko hrpe kuruze i prijeli se posla. Lupili su kuruzu tak duge dok nisu sve zlupili. Čim su se prijeli posla krenula je i pjesma. Kad je posel bil gotov, k gazdama pri kojima se lupitva događala došel je i harmonikaš. Opet su si svi zapopijevali i zatancali i bili si veseli. Drugi dan vjutre su se ukućani skupili i krenuli spraviti kuruzu. Zlupljena kuruza se je metala v koše i v njima nosila na najža. Na najžima se dela širom i ostavila da se suši. Nakon lupitve se išla poseči kuruznica koja je ostala na njivi. To su također radili samo ukučani, svaki je zel svoj srp i sekel kuruznicu. Delali su se snopi od kuruznice, oni su se vezali, a kad se sve poseklo slagali su se v rastave. Svaka rastava je bila složena od deset snopi. Rastave su znale duge biti na njive, a kad

SL. 40. Peručeha (izvor: web stranice Grada Zlatara)

SL. 41. Lupitva kukuruza (izvor: web stranice Grada Zlatara)

SL. 39. Procesija od Donje

Batine do Zlatara povodom proslave

Velike Gospe


su se na kraju dupeljale dime, davale su se kravam za jesti.” [23]

fašnik“Da se decu pita, te bi dan bil državni praznik. Sake diete jedva dočeka taj dan. Dan kad se moreju prerušiti u se kaj im na pamet dojde. Če bi htel nešči zgledati ko coprnica, vukodlak, mumija, sraka ili kakva druga živina, fašnik je pravi dan za to. Negda su se i mladi, a ne same deca, maskirali i hudili pu selu. Ne radi nekakve zarade, već radi zabave. Društve se skupile, deca ili mladi, ma barem njih sedem ili osem, našli si mužikaša i veselili se. Išli su tak v grupicami od hiže do hiže, od sela do sela. Niš im nije bile teške. Pri sake hiže su si zapupievali, mužikaš im je zaigral, a oni su nasred hiži zatancali. Niti jedna hiža im nije vrata pred nosem zaprla, si su bili veseli. Nikumu onda nije bile bitne kulke buju jajci ili penez dobili. Bitne je bile da se zabaviju, zapopijevaju pri čim više hiž i da uživaju. Čim ih je više išle tim im je bolje bile. Vu te vrieme se po hižami mogel osim kraflini, namirisati i kisele zelje koje je bile glavne na jelovniku.

Tu i tam se još na selu još uvek jede pumalu zaburavljene prisiljene zelje. Prisiljene zelje se

je delale tak da se je zdinstale z češnjakem, zalejale z paradajzuvu juhu, začinile z vrhnjem i kimem i dele na stol z restanem krumpierem. Omiljene jele su bile i dumače krpice z zeljem, a znala se jesti i lalovka, poznatija kao svinjska podbradina. Od kulači se uz krafline česte delala pudignjena gibanica. Na Čistu srijedu je veliki post kad se jede bažulova juha z rezanci, grahšalata, krumpieršalata, a kraf lini se ne pečeju na masti već na ulju.

Je, negda je to više bila zabava, a denes je to postal način kak da si deca zaradiju neke peneze. Više se ne pupieva da im se da jajčeka već se same penezi iščeju. Više ne hodiju velike grupice dece po selu, sad ak ideju dva mačkari onda je i to pune. Deca su se puzabila zabavljati v društvu, sad se „zabavljaju“ sami spred kompjutera.” [23]

martinjeU našem kraju Martinje se trdicionalno slavi proštenjem u kapeli sv. Martina u Martinščini. Ovaj dan ujedno se slavi pretvaranje mošta u vino. Kako su Zagorci poznati po svojoj ljubavi prema vinu, logično je da se Martinje mora dobro proslaviti. U ceremoniji krštenja mošta u Zagorju neizbježne su uloge:

• domaćina• stoloravnatelja• fiškuša ili vinotoče• gospona sudca• kume i kuma Mošteku• biškupa sa svojom svitom• svi pristuni su pajdaši i pajdašice

Domaćin ima prvo liepe i srčane cijelo društvo pozdraviti, a zatim izreči koga od prisutnih imenuje stoloravnateljem. Stoloravnatelj imenuje svoje činovnike. Svi imenovani trebaju se lijepim riječima zahvaliti na dodjeljenoj časti i s punom čašom zahvaliti. Svaku zahvalu potvrđuje se s punom čašom kako domaćin, tako i stoloravnatelj, a u redu je da to učine i svi pajdaši i pajdašice.

Stoloravnatelj je vrlo časna služba, a može ju obavljati ona osoba koja se dokazala kod vinskopajdaških veselica. Stoloravnatelj mora biti duhovit, sipati dosjetke kao iz rukava, mora biti rječit i naravno dobro poznavati "Štatute".

Fiškuš pazi da svaki pajdaš ili pajdašica ima svoju kupicu u kojoj mora biti navek onoliko vina koliko odredi stoloravnatelj. On nemre nikoga štrofati, ali zato mora svaki uočeni prijestup prijaviti stoloravnatelju.

Gospon sudac odmjerava i važe krivicu Mošta, i odlučuje jel kriv ili nije kriv, te jel ima pravo postati vino ili nema.

Kuma i kum Mošteku su osobe koje predstavljaju i govore u ime Mošta.

Biškup sa svojoj svitom ispituje Mošt i krsti ga, te ga na taj način pretvara u vino. [24]

Jedan od načina na koji se krsti mošt:

Biškup: Ti dolaziš Mošte pred naša poštovana lica

ovamo, da se krstiš! Jelda?

Kuma i kum: Dolazim!

Biškup: Kaži, ali ne laži! Je l' istina, da si opsjednut

svakakvim i nečistimi duhovi, u tebi je osa i pčela,

muha i mušica, žaba i mrava, pauka i skakavca, crva

i puževa i svakakvoga drugoga lizaćega i plazećega,

letećega i puzećega, skakajućega gada i smrada.

- Zato su te strogo kaznili, da se očistiš. - Bacili su

te u škafe i brente, moštilom te gnjavili, pak u bednje

hitali, dreckali i gnječili, ali sve to nije ništa koristilo,

morali su te još prešom tiskati da su ti sve kosti pucale

i krvav znoj iz tebe curil, i još se nisi popravil, zato

su te bacili u duboki lagav, ne bi li te barem tamnica

popravila; ali da, ti si u njoj bučio i mumljao kao

stari medved i da te nisu čuvali željezni jaki stražari,

odavna bi već bil vušel, da te ni vrag vloviti ne bi mogel.

- Kaži dakle, Mošte, jesi li ipak već jednom došao

k pameti i jesi li nakanio proći se nečistoće, okaniti

se razuzdanog života, da postaneš vriedan i dostojan

primiti ov današnji čin.

Kuma i kum: Jesam.

Biškup: Ti si svadljivica, jako naprasit i zločeste

ćudi, nagoniš ljude na svađu i kavgu, po cestah ih

valjaš, u grabe bacaš, glave im lupaš, na nami neslogu

potičeš, ti se u želucu svađaš; na polje ježiš i tako sebe,

hodnike, sobe, odijela i pokućstvo posmradiš i skaljaš.

- Čuješ, Mošte! Hoćeš li nadalje svagdje svoj nos

zabadati i takova bogu mrzka diela činiti, kaži po

istini, hoćeš li se toga okaniti?

Kuma i kum: Hoću.

Biškup: Mošte! Mošte! Ti živiš raskošno. Koliko

si puta već pustio i primao gospodične kćeri tvog

surođenika gosp. Zdenca i s njimi se kriomice družio.

- Pomisli samo, da se takav život nedostoji i ne-

pristoji za onoga koji je izabran da nam predstavlja

najmoćnijega u društvu.

Hoćeš li se, dakle, okaniti raskošna života i proći

se tih Zdenčevih kćeri?

Kuma i kum: Hoću.

Biškup: Obvezuješ li se dakle, da ćeš od sada samo

razigravati srca, zbijati šale, krijepiti tijelo, veseliti

SL. 43. Nakon Martinja u Batini Gornjoj (izvor: Lucija Grobelšek)

SL. 42. Maškare našeg

kraja)


društva, hrabriti junake, tješiti žalosne i nevoljne, a

proći se lukavštinah?

Kuma i kum: Hoću.

Biškup: Hvalimo te dakle o svemogući Bože, što

si naplatio dugotrajni trud naše vrijedne domovine

i blagoslovio trud i djelo marljivih težaka, vezača,

kopača, prešača i što si iz ovoga nečistoga i nemirnog

nevjernika napravio čista i krepka, mirna i slušna

sina. Molimo te ujedno da ga nadahneš dobrim i

čistim duhom, da mu više ne naškodi mamljenje onoga

smjeloga zavodnika Zdenca, nego da ostane čist i nevin

i da se ne pokvari, već da bude jak, dobar i miran, kao

što su mu bili i njegovi predji, izim onog njegovog

djeda iz god. 1864., koji nije nikad pokazao veselog

lica, nego se je držao uviek kiselo i odurno, kao da ga

svijetlo sunce nikad obasjalo nije.

- Usliši ovu pobožnu molitvu, o milostivi Bože,

kako sada tak i vazda i u vieke. Amen.

MOŠTE, STUPI NAPRED DA TE KRSTIM !

Biškup: Mošte! Ja te krstim na vino u ime onoga,

koj te je proizveo i u ime preodičeno sv. Martina i

duha od kojega mošt kuha. Evo ti soli, da od tebe glava

nikoga ne boli. Mir budi uviek s tobom. Da budeš navi-

jek pun duha i jakosti.

Okrijepi nas

‡ Dobra kapljica

‡ Dobro zelje sa slaninom

‡ Dobar gulaš s paprikom

‡ Dobra tusta guska s mlinci

‡ Dobra pečenica

‡ Dragi peharček

‡ Dragi poliček

‡ Draga holbica

‡ Dragi sajtliček

‡ Dragi literček

‡ Draga čuturica

‡ Dragi srabljivec

Ohrabri nas

‡ Zmožna jakost vinska

‡ Zmožna kriepost vinska

‡ Zmožna duha vinska

‡ Zmožna dobrota vinska

‡ Zmožni pun peharček

‡ Zmožni pun srabljivec

‡ Zmožni puna litrica

‡ Zmožni puna čašica

Pomozi nas

‡ Dragi trsek

‡ Dragi grozdek

‡ Draga jagodica

‡ Draga vožica

‡ Drage gorice

Oslobodi nas

‡ Od manjeg zraka

‡ Od malog prihoda

‡ Od prazne posude

‡ Od praznog polića

‡ Od praznog peharca

‡ Od praznog barilca

‡ Od praznog srabljivca

‡ Od prazne čuture

‡ Od filoksere ljute

‡ Od peronospore hude

‡ Od oidiuma gadnog

‡ Od tuče nesretne

‡ Od mraza hladnog

Neke od starih vinskih zapovijedi koje nam jasno govore da ne postoji vino samo zato da bude „puna glava“:

• U zimi se pije, kad su hladni dani, da se tijelo

ugrije.

• U ljeti se pije, kad je vrućina, da se tijelo ras-

hla di.

• Za sumornog vremena pije se da se život raz-

vedri.

• Za vedrog vremena pije se jer je čovjek ra-

spoložen.

• Kad se teško radi pije se da čovjek dobije snage.

• Kad se nema posla pije se da si čovjek prikrati

vrijeme.

• U žalosti i ljutini pije se da čovjek ljutinu i žalost

ublaži.

• U radosti pije se da se čovjek još više proveseli.

• U hrđavim prilikama pije se da se čovjek utješi.

• U dobrim prilikama pije se jer čovjek ni u čemu

ne oskudijeva.

• U žeđi pije se da se žeđ ugasi.

• U gladi pije se da se glad utiša.

• Poslije prekomjernog pića pije se da se čovjek

izliječi i popravi.

• Poslije dobrog jela pije se da se jelo lakše probavi.

• A kako treba piti?

• UVIJEK S PAMEĆU, TRIJEZNO I NE

PREKOMJERNO! [25]

pečenje rakijeRakija (iz arapskog Arak, albanski: raki, makedonski i srpski: ракија, hrvatski: rakija, rumunjski: rachiu, bugarski: ракия; sve iz tur. rakı) ili žganica žestoko je piće koje se dobiva destilacijom, fermentiranog voća [26]. Voćne rakije moguće je dobiti iz bilo kojeg vrsta voća koje sadrži šećer, kao i ostataka koji nastaju preradom voća (suho voće, trop voća i talog vina). Uz voćne rakije, destiliraju se još rakije od škrobnih sirovina, npr. od žita i krumpira. Rakija je omiljeno piće slavenskih naroda pa je proizvodnja rakije dosta zastupljena i u Hrvatskoj. Poznata je lička i slavonska šljivovica, dok je u priobalnom pojasu najzastupljenija loza. Na području Hrvatskog zagorja najzastupljenije su rakije dobivene destilacijom šljive, grožđanog tropa, vina, marelice, kruške i jabuke.

Za kvalitetnu rakiju potrebno je ubrati zdravo i zrelo voće koje se potom sprema u pripremljene bačve ili posude za vrenje kako bi se odvijala fermentacija. Idealne su posude za vrenje od nehrđajućeg čelika i to zbog svoje dugotrajnosti, otpornosti na djelovanje kiselina iz soka, neutralnosti sa svim tvarima iz soka te nepropusnosti za zrak. Proces vrenja traje različito za pojedinu vrstu voća jer ovisi o vrsti i zrelosti voća, vanjskoj temperaturi te uvjetima čuvanja. Za vrenje voća zaslužni su jednostanični mikroorganizmi – kvas ci, koji se umnožavaju pupanjem koje traje 15 – 30 min. Uz kvasce, u ovom procesu sudjeluje velik broj enzima (fermenata) uz nastanak različitih međuspojeva, tako da je postupak vrenja dosta složen proces. Optimalna je temperatura alkoholnog vrenja soka ili komine između 15 i 22 °C. Kao što je već spomenuto, za razne vrste voća vrijeme je vrenja drugačije i može trajati od tri do šest tjedana. Kroz ovo razdoblje smjesu soka od voća valja povremeno promiješati uz koju veselicu pri kleti. Nakon završenog vrenja, fermentacijom iz voća nastaju sljedeći osnovni sastojci: etanol, metanol, glicerin, acetaldehid, ugljični dioksid, patoka, octena kiselina i arome. Završetak vrenja određuje se saharimetrom ili ispitnim listićima, no u našim krajevima iskusni pekači rakije koriste najjeftiniju metodu – jednostavno se prisloni uho uz bačvu i kad se više ne čuju šumovi (zbog izlaska ugljičnog dioksida), voćni sok spreman je za destilaciju, koju ne valja dugo odgađati jer će rakija imati loš i kiseo okus.

Ako se komina ne može pravovremeno peći

(najkasnije 2 – 3 tjedna poslije završnog vrenja) treba je konzervirati da bi duže vrijeme ostala kvalitetna, i to pokrivanjem polivinilskom folijom preko koje se nabaca tanji sloj pijeska [27]. Rakija se destilira pečenjem komine u (najčešće) bakrenom kotlu zapremnine od 80 do 250 litara, no kotao se uvijek napuni do 2/3 zapremnine. Na ovaj događaj pozove se čim više susjeda, prijatelja i znanaca, a mnoge sudbina slučajno nanese. Najveće umijeće pečenja rakije pravilno je odvajanje prvog destilata (koji ima dosta metanola u sebi pa se ne koristi za piće) od kvalitetne rakije te zadnjeg destilata koji se kod nas naziva plaviš. Isto tako, važno je imati idealnu vatru, kako bi rakija jednoliko tekla iz kotla, čime se osigurava optimalna destilacija rakije s aromatičnim tvarima koje svakoj voćnoj rakiji daju specifični okus i miris. Prava voćna rakija mora biti poput parfema, a kad se rakija peče – cijelo selo namiriši kamo treba dojti u posjetu.

kolinjeTradicionalni običaj klanja svinja održava se u kasnu jesen, najčešće u mjesecu studenom. Prema pričama naših starijih, glavni dan kolinja u prošlosti bio je na nekadašnji Dan republike

SL. 44. Pečenje rakije u Selnici Gornjoj


SFRJ, 29. studenog. Svinja je bila jedna od važnijih životinja na se

lu, osobito za prehranu tijekom zimskih mjeseci. Tada je svježe meso bilo lakše čuvati od kvarenja zbog hladnoće te su upravo nakon kolinja slijedile mnoge svadbe. Rijetko je koja obitelj uspjela uzgojiti svinju za prodaju jer se meso uglavnom prerađivalo i čuvalo za težake tijekom proljetnih radova. Svinja koja je bila određena za klanje, hranila se oko godinu dana do težine između 150 do 250 kg. Ponos svakog seljaka dobro je uzgojena svinja, koja ima dobar omjer masnog tkiva i mesa.

Dan prije samog kolinja potrebno je sve pripremiti: nabrusiti noževe, pripremiti potrebno suđe, korito, galge te kotao u kojem se zagrijava voda. Domaćinu u kolinju pomažu ili susjedi ili rođaci, već prema dogovoru – običaj je da se uz posao i veselo druži. Mesari bi se okupili rano ujutro uz čašicu rakije kako bi nazdravili kolinju i zaželjeli uspjeh u poslu. Za to vrijeme voda je već bila na vatri u kotlu te se grijala kako bi bila spremna i postigla temperaturu potrebnu za haranje. Nakon zdravice mesari odlaze prema svinjcu kako bi zaklali svinju. Djeca bi sa ze bnjom iščekivala taj trenutak, jer je cvilež svinje bio strašan i uvijek bi se pokrivale uši, dok bi odvažniji dokazivali svoju hrabrost stajanjem kod svinjca. Ponekad se za kolinje koristi puška, a nakon odstrela, svinja se isto mora zaklati kako bi se uzela krv, koja se kasnije koristi za izradu krvavica ili kako mi kažemo devenica.

Svinja se zatim prebacuje u korito za haranje gdje se polijeva s pripremljenom vrućom vodom (kropom) kako bi se mogle ukloniti dlake pomoću tuljaca. Nakon što se svinja pohara, objesi se na galge te raspori na dvije polovice. Odmah se izvade iznutrice, a djeci je bilo veliko veselje kada su im stariji napuhali mjehur, kako bi se njime

igrala umjesto balona. Svinjske polovice zatim se unose u prostoriju gdje se nastavljaju mesa rski poslovi, prije kojih se posluži jelo – u našem kraju to budu jetra i biftek na žaru s preljevom od češnjaka i peršina, dok se rjeđe pripremaju na saft sa žgancima. Ponekad se znala pripremiti crna juha u koju se stavljala svinjska krv. Svinjske polovice razrezale su se na manje komade prema dogovoru s domaćinom: neki dijelovi predviđeni su za dimljenje i sušenje, neki za ledenicu, a iznutrice se stave kuhati u kotao kako bi se izra dile krvavice i tlačenica (prezvušt). Nekad su se svinjska crijeva koristila za izradu kobasica i krvavica pa su se obavezno čistila i pripremala, dok se danas većinom kupuju. Kolinja su često znala biti običaj kad se u veselju okupljaju rođaci i prijatelji pa se često znalo dogoditi da ovo veselje uz dobro društvo i dobru kapljicu potraje koji dan više. Znalo se i zapjevati. Novaca nije bilo, ali svatko tko je došao pomoći ponio je doma komad mesa.

zagorska svadbaSklapanje braka od davnina predstavlja važan i velik trenutak kako za pojedinca tako i za njegovu zajednicu. Kao preduvjet za stjecanje i odgoj potomstva te nastavak života u zajedništvu, zajednica je u sklapanju braka vidjela svijetlu budućnost u daljnjem prenošenju običaja i tradicija. Običaji su povezani s vjerom, pisanim i običajnim pravima te usmenim i pisanim predajama jednoga naroda, jedne zajednice. U današnjem prostoru i vremenu naišli su na niz promjena i preinaka, a uzrok tomu su kulturne, društvene, gospodarske, ekonomske i brojne druge preobrazbe, s globalnog i lokalnog aspekta, koje su obilježile ovo i prethodno stoljeće. Nekada su, kao i danas, svadbeni običaji i pripreme zauzimali središnje mjesto u životima svih njenih izravnih i neizravnih sudionika. Svadba je bila prilika slavljenja, gošćenja, druženja, pjevanja i plesanja. Važno je istaknuti i mnoštvo njenih raznolikosti koje se svojom složenošću razlikuju od regije do regije, sela do sela, grada do grada.

Kako izgleda zagorska svadba u vremenu u kojem živimo? Je li sačuvala stare običaje? Na primjeru vjenčanja Dragice i Stjepana Domitrana iz 1951. godine uočiti ćemo različitosti i sličnosti današnjih i nekadašnjih običajnih tradicija zagorskoga kraja iz kojega potječu.

U Hrvatskome zagorju traženje je bračnoga druga ovisilo o nekoliko okolnosti koje su se njegovale kao stari običaj. Posebna pažnja bila je usmjerena na starosnu dob, zdravlje, kraj iz kojega dolaze, imovinski status i obiteljske odnose. Mladić i djevojka najčešće su živjeli u istome selu ili kraju, a upoznavali su se na točno određene datume i prilike uz pomoć ili bez nje tzv. bračnih posrednika ili snuboka koji su im negodovanjem ili potvrđivanjem pomagali u potrazi za dobrim i pravim bračnim drugom. I obitelj je imala veliku ulogu u odabiru i savjetovanju. Važno je ista knu ti da su se nekada mladići ženili sa 18 do 22, a djevojke sa 15 do 20 godina. Ako se dotad ne bi vjenčali, bili bi proglašeni „starim“ curama i dečkima što je predstavljalo sramotu za obitelj i selo u kojemu su živjeli.

Pridržavajući se običajnih pravila, Dragica Jakopić i Stjepan Domitran vjenčali su se 26. travnja 1951. u zagorskome selu Martinščina, smje štenom između Zlatara i Belca. Tada je Dragica imala 19, a Stjepan 21 godinu. Svadba se tada sastojala od četiri dijela. Prvi je bio prošnja, drugi zaruke, treći svadba, vjenčanje i pir kod mla denke, pir kod mladenca te četvrti dio prviči. Kada je došlo vrijeme ženidbe, roditelji su djeci savjetovali da si nađu dobrog bračnog druga koji će biti dostojan ući u njihovu obitelj. Tako su se Dragica i Stjepan upoznali na putu prema vinogradu u kojemu je Stjepan obrezivao trsove. Kako su se već otprije poznavali, pozdravili su se i započeli razgovor. Stjepan je upitao Dragicu kada će čehati perje kako bi se ponovno vidjeli. Naime, dan kada su mlade djevojke lupile kukuruz i čehale perje imao je dublji značaj. Obično se perje čehalo zimi, a kukuruz se lupio u jesen. Taj dan bi djevojke najavile dečkima i pozvale ih da im se pridruže te da se uz glazbu, muzikaše (svirače) i ples druže i upoznaju. Osim mladih momaka, dolazili bi i stariji, već oženjeni muškarci koji su rado plesali s mladim djevojkama i slušali njihovo pjevanje, a isto tako bili bi i njihovi posrednici. U trenutku kada bi jedan od starijih rekao da slijedi vulenka, djevojke bi izabrale momke s kojima žele plesati. Naravno da su i mladići pozivali djevojke na ples, ali u tom trenutku su djevojke bile te koje su birale. Na kraju te večeri, Stjepan je pitao Dragicu hoće li ga uzeti za muža. Odgovor je mogao dobiti tek nakon što je Dragica pitala svoje roditelje i ispričala im o kome je riječ. Zatim je

uslijedila prošnja ili snuboki, odnosno pred svadbeni čin koji se obavlja nakon već dogovorenog i odobrenog braka. U prošnju su najčešće išli momak i njegov otac ili stariji bliži rođak, krsni kum, a ponekad i prijatelj koji će biti kum. Za snuboke su se birali stariji muškarci koji su znali dobro govoriti i koji su u svadbi imali istaknutu ulogu, tj. bili bi deveri. Nakon dogovora, Stjepan je od Dragice dobio dar, rubac (rupčenjak) koji je simbolizirao njezin pristanak, a ujedno i jednu vrstu zaruka. Dan nakon snuboka slijedio je zapis. Budući mladenci u pratnji svojih kumova, koje su oslovljavali kao gospođa pocnuš i gospodin dever, išli su k župniku u župni ured kako bi najavili i dogovorili vjenčanje. Tada su se dogovarali kada će doći na žamen, odnosno vjerski ispit i pouku o bračnom životu. Nakon zapisa uslijedila je svečanost i proslava uz piće koje je donio mladić u djevojčin dom, najčešće rakiju, kako bi uz najužu obitelj proslavili svoje zaruke. Od toga dana mladenci bi bili tri nedjelje za redom uzvani, tj. svećenik bi na misi tri nedjelje zaredom javno najavljivao, oglasio i podsjetio na vjenčanja koja slijede kako bi svi stanovnici znali što se novog događa u njihovu kraju. To je ujedno bila i prilika da se čuje ima li tko kakvu primjedbu koja bi se mogla smatrati zaprekom sklapanju braka. Za to su vrijeme mladenci obilazili svoju rodbinu i prijatelje te ih pozivali na svoje vjenčanje. U vrijeme uzvanja započele bi svadbene pripreme. Majke mladenca i mladenke pribavljale su potrebnu hranu koja je trebala biti poslužena na svadbeni dan. Hranu su davale susjede, prijatelji i rodbina, odnosno cijelo je selo na neki način sudjelovalo i pomagalo u pripremanju svadbenih jela. Skupljao se sir, vrhnje, putar, mlijeko, jaja, meso (piletina,

SL. 46. Svadba nekad, pješačenje od mladenke do mladoženje (izvor fotografije: Snježana Culi)

SL. 45. Kolinje po

starinski (izvor fotografije:

Snježana Culi)


puretina, govedina i svinjetina), vino, domaći sokovi i dr. Uz sve to pekli su se štrukli, krafne (kraflini), orehnjača i makovnjača, domaći kruh u obliku pogače u koju je bila utaknuta grančica s ukrasnom vrpcom ili kakav drugi ukras ili reljefni oblik. Vozio se i miraz, tj. selidba, kada je budući mladenac s prijateljem došao na kolima koja su vukli posuđeni volovi pred kuću svoje odabranice jer se vjerovalo da konjska zapreka kao i volovi koji su u vlasništvu obitelji u kojoj je svadba donose nesreću i zlo. Donijeli su pogaču, mladinče, gibanicu i vino, tzv. strošek, kako bi se nakon slaganja miraza na kola svi počastili i odmorili. Miraz koji je mlada ponijela u novi dom sastojao se od plahti, ručnika, posteljine, ormara, odjeće, a uključivao je i kravu. Tijekom utovarivanja miraza na kola, izvodile su se i razne šale. Primjerice, mlada i njezine prijateljice su, dan prije selidbe, od plahta i krpica napravile fačkice (male lutkice), ili kakve stvari iz kuće koje nisu dio miraza, koje su neprimjetno sakrile unutar stvari i poanta je bila da ih nitko ne vidi, a da ih mladićevi pratitelji u mnoštvu natovarenih stvari pronađu. Fačkice su bile predmet šale, a vjerojatno se uz njih vezalo i vjerovanje o zlim duhovima protiv kojih su se tako obranili. Važnu ulogu je imala i svadbena odjeća koja je morala biti svečana, no to je ovisilo o materijalnim mogućnostima obje obitelji. Prednost se davala starijim tradicijama kao što je narodna nošnja, ali i novijoj modi. Posebnu pažnju posvećivali su vijencu koji je mlada nosila kao oglavlje. Venčec, odnosno vijenac, predstavljao je mla denkin prijelaz iz djevojaštva i nevinosti u zrelu,

udanu ženu, a plele su ga njezine vršnjakinje, kao i grančice od ružmarina kojima su se ukrašavali ostali uzvanici. Uz pletenje vijenca i samu odjeću vezani su mnogi magijski činovi. Vjerovalo se da ona štiti od zli duhova. Dragica je nosila vjenčanicu u bijeloj boji uz koju je imala dugačak bijeli šlajer (veo) i venčec oko glave.

Stjepan je svoje odijelo šivao kod seoskog kro jača. Imali su i kranclere, neudane djevojke i neoženjene mladiće koji su mladence ispraćali iz mladenačkoga života u novi bračni život. Na dan vjenčanja gosti i svatovi prvo su se okupljali kod mladenca. Dever, prvi i drugi svat, krancleri, muzikaši i starešina iz ženikove kuće te njegova obitelj i rodbina. Nakon veselja i čašćenja, krenuli su po mladenku, uz prethodno obavljeni rodite ljski blagoslov koji su vodili dever i starešina.

Nakon slavlja kod mladenca krenuli su pješice i bez sviranja muzikaša prema mladenkinu domu. Kada je povorka pod vodstvom prvog i drugog svata stigla, naišla je na zatvorena vrata kuće u kojoj se nalazila mladenka. Tada je dever, koji je predstavljao pridošle svatove, molio kućnog starešinu, koji je predstavljao mladenkine goste, da ih pusti u kuću te im da mladenku po koju su došli. Prije no što su im otvorili vrata, dever je pokucao triput i molio da ih puste unutra, a tek je treći puta starešina otvorio vrata i u tom trenutku su muzikaši zajuškali, a prvi se svat klanjao i tražio da im pokažu mladu. Uslijedila je šala i starešina je rekao da su došli u krivu kuću te da ovdje nema mlade koju traže. Zanimljivo je vjerovanje, ujedno i običaj, zbog kojeg je mlada, Dragica, prije no što je izašla iz sobe i pokazala

je ušla u kuću te je pozdravila riječima: „Faljen Isus i Marija. Daj nam Bog kruha i vina i božjega blagoslova i mira.“ Kod mladenca su nastavili veselje do navečer kada je dever najavio skidanje venčeca. Skidanje venčeca bilo je popraćeno pjesmom muzikaša: „Jaj, jaj venčec moj. Dugo sam te prosila, mali časek sam te nosila.“ Tada su joj kranclerice skinule venčec koji je simbolizirao prelazak iz mladenačkoga u bračni život, a uz to je najavio i završetak svadbenoga slavlja. Prvu nedjelju nakon svadbe uslijedili su prviči. Tad se ponovno okupljala obitelj i najbliža rodbina mladenca i mladenke. Nakon jutarnje mise, obje obitelji i rođaci išli su na ručak u mladenkin rodni dom. Ondje su se, uz jelo i piće, družili, pjevali, veselili, pričali i gledali fotografije sa svadbe te prepričavali svadbene dogodovštine. [30]

Kao i svaki drugi kraj, i naš kraj ima nekoliko legendi i priča. Pitate se jesu li legende istinite? Pa ne možemo vam to razjasniti. Coprnice? Tko su one, šta su one i šta rade? Možemo vam malkice pojasniti. Kako je Zlatar dobio ime? Ni mi nismo sigurni! Postoji nekoliko priča, a za koju se odlučiti? Pa za onu koja vam se najviše sviđa! Zbog koga ili čega je sagrađena naša predivna barokna crkva posvećena Majci Božjoj Snježnoj? Po čemu se proslavio stari grad Belecgrad? Pokušat ćemo vam objasniti.

coprniceCoprnice ili vještice bile su obične žene. Ni po kakvim osobinama nije ih se moglo raspoznati od ostalih žena. Nisu nosile velike šiljate šešire, nisu imale velike bradavice na nosu ili neke uočljivije razlike. Moglo se samo nagađati. Ako se slučajno nakon posjeta neke susjede, blago ili bilo koja živina doma lošije ponašala odnosno imala nekih bolesti, odmah se posumnjalo da je žena coprnica. Kad bi se slučajno pohvalila neka susjeda susjedi kako ima dobar urod rajčice, paprike ili nekog drugog povrća koje doma uzgaja, a nakon toga bi ga snašla neka bolest... Govorilo bi se da je ta susjeda sigurno coprnica. No nitko zapravo nije znao, nitko ni nije mogao znati. Prema kazivanjima starih ljudi, vještice su se sastajale na raskršćima, mostovima, hodale su po njivama, ali s vidljivom luči kojom su si osvjetljavale put, jahale su na metlama, pretvarale se u žabe (zbog čega su mnoge žabe izgubile živote), ubijale telad,

se svatovima, morala skinuti prsten i kroz njega pogledati mladenca kroz prozor kako bi ga vidjela prije negoli on nju i time im osigurala sretan život. Kod mladenke su se kratko zadržali, goste su okitili svadbenim kiticama koje su se sastojale od ružmarina s vrpcom, roditelji su blagoslovili mladu i krenuli su u crkvu do koje su pješačili u svadbenoj povorci uz pratnju muzikaša, a sve su to znatiželjno promatrali susjedi na prozorima i u svojim dvorištima. Na putu su im susjedi postavljali razne zamke i time onemogućavali daljnji prolaz. Dragici i Stjepanu preko ceste su postavili veliku kladu, odnosno komad srušenog bukvinog debla koje su morali maknuti ako su željeli proći.

Tada su starešina i dever pregovarali sa susjedima, šaleći se i zabavljajući sve nazočne uz nekoliko čašica vina i rakije kako bi ih zamolili za prolaz. Nakon crkvenog obreda, slavlje se nastavilo u obližnjoj gostionici (birtiji). U to vrijeme su se mladenci fotografirali, a zatim došli u birtiju i tamo se veselili sa svojim gostima, plešući drmeš ili seljančicu, i onda krenuli k mladenkinu domu gdje ih je čekala večera i zabava do dugo u noć.

Večera je započela molitvom koju je vodio dever, zatim je poslužena juha koju je mladenka morala prva probati jer se vjerovalo da će im tada prvo dijete biti muško. No kako su mladu željeli zeznuti, prvi je svat pokušao probati juhu, ali ga je Dragica preduhitrila i time si „osigurala“ muško dijete. Mladenci su sva jela jeli iz jednog tanjura: piletinu, svinjetinu, salatu, krumpir i puricu s mlincima te kolače, gibanicu, štrukle i krafline. Tijekom večeri pojavili su se mačkari (maškare) koji tjeraju zle sile od mladenaca, a ujedno su zabavljali i uveseljavali sedamdeset gostiju. Nakon njih je dever najavio pobiranje dara koje se odvijalo prema pravilima i redoslijedu koji se morao poštovati. Znalo se tko ga vodi, tko daruje prvi i zadnji te što se i koliko daruje. Tada su se najčešće darovali novci, tadašnji dinari. Pred nedjeljno jutro, Dragica se uz pjesmu i ples opraštala i pozdravljala sa svojim roditeljima i ukućanima te je sa svatovim krenula do Stjepanova doma gdje su mladenci prvo otišli u štalu (staju) kako bi mladenka pogladila krave i blago koje se tamo nalazilo te ubacila nekoliko novčića u sijeno za njihovo zdravlje i plodnost. Na dvorištu su ih čekali Stjepanovi roditelji koji su mladoj darovali pogaču i čašu vina koju je Dragica morala prebaciti preko krova. Zatim

SL. 47.Svadba u Selnici

Donjoj


onda kad su se tete Amalija i Fanika preselile na onaj svijet, jer one su Mirku i njegovom bratu Kazimiru pričale ove priče dok su još bili djeca. I na kraju, ova je zlatarska dolina toliko plodna da su neki zvali područje Zlatara zlatnom dolinom, poput one požeške, pa otud ime Zlataru. A tamo prije Kaštela postojala je utvrda, gradina, kaštel. I danas se taj kraj zove Gradina. Od kamena te porušene gradine napravljen je toranj sadašnje crkve u Zlataru i toranj na vatrogasnom domu. [23, str. 113]

crkva majke božje snježneLegenda o postanku crkve sv. Marije Snježne u Belcu opisana je u poglavlju Kulturna baština, no uz ovu legendu postoji još jedna zanimljivost iz vremena nastanka crkve. Na mjestu gdje se ukazala Djevica Marija, zvanom Kostanjevec ili Kostanjek nekoć su rasli kesteni i trnje. Prema priči, nakon ukazanja Djevice Marije nigdje se nije nijedna ruža tako zarumenjela kao u Kostanjevcu. U to vrijeme (krajem 17. st.) vlasnica belečkog posjeda je grofica Elizabeta Keglević, udovica Jurja Erdödyja. Ona daruje zemljište Kostanjevec kako bi se izgradila kapela posvećena Gospi Snježnoj oko 1675. te sredstva potrebna za gradnju kapele. Kao glavna donatorica odredila je da se proplanak s grmom ruže – Marijinom ružom, ugradi u kapelu sv. Marije Snježne. [33]

belecgradOstaci utvrde Belecgrad nalaze se na vrhu strmog brda, otprilike 4 kilometra sjeverno od današnjeg naselja Belec. Utvrda je u tlocrtu imala oblik nepravilnog trapeza, dužine oko 60 metara, a širine 21 metar. U sjevernom dijelu utvrde stajala je dvokatna palača, a između nje i južnog obrambenog zida bile su gospodarske zgrade. U utvrdu se ulazilo kroz vrata koja su bila smještena na sredini južnog obrambenog zida. Razvojem i jačanjem vatrenog oružja tijekom 15. i 16. stoljeća Belecgrad je s juga dodatno utvrđen velikim polukružnim bastionom. Utvrda se prvi put spominje godine 1334. kada iz gospodstva Fridrika Celjskog prelazi u posjed Petra Gisinga. Polovicom 18. stoljeća utvrda je napuštena, a središtem posjeda postaje obližnji dvorac u Selnici. [29]

uzimale kravama mlijeko, a mnogim noćnim putnicima tako bi pomrsile putove da bi oni lutali po poljima i njivama, šumama, koprivama, trnju i šikarju, ali puta kući ne bi našli sve dok ne bi svanulo. Jedina obrana od coprnica, kako su vjerovali naši stari, bila je crvena trakica/špagica oko ruke. Nismo sigurni je li to uspijevali, ali zna mo samo da su naši stari čvrsto vjerovali da su coprnice stvarne i da žive među nama, čekajući trenutak da nas zeznu. [24]

kako je zlatar dobio imeO imenu Zlatara nekoliko je verzija – prva je da je tu neki Mađar Aran još imao zlatarsku radnju i da je Zlatar po tome dobio ime, ali to nije povijesno dokazano jer se ime Zlatara pojavljuje još u 13. stoljeću u obliku Zatharia. Neki to povezuju s biblijskim imenom Zaharije. Potom se javlja oblik Zlatharia pa kasnije i kao posjed Zlatarjeve. Legenda kaže da su Turci tu na trgu u Zlataru za jednog svojeg pohoda jeli iz zlatnih tanjura, ali su naši dobro naciljali s Oštrcgrada s Ivanščice i pogodili točno u posuđe koje se razbilo u komadiće i završilo pod zemljom, a Turci su se, dakako, razbježali glavom bez obzira. Treća legenda govori da je netko jednom davno zakopao zemljani ćup pun zlata negdje u zemlju ali ga do danas još nitko nije otkopao. Ima i ona priča da je sam biskup zabio tu na trgu zlatnu biskupsku batinu i otud Zlataru ime. Ali tko je bio taj biskup, kad je to bilo i gdje je završila biskupska palica– o tome su riječi izblijedjele, izgubio se nastavak možda

U davne dane, kada su se Turci probijali kroz Hrvatsku, Belecgrad je služio kao štit. Kada su Turci doprli do našeg područja, mnoštvo ispod Belecgrada povukla se u njega. Zbog njegove lokacije svi su mislili da će biti sigurni. Kada su Turci napokon stigli do njega, napadali su ga nekoliko dana, neumorno. Stanovnici u Bele cgradu, kako su dani prolazili, imali su sve manje i manje hrane. Obrana Belecgrada imala je sve manje i manje naoružanja i polako je počela

popuštati svoj gard. Dakako, nitko iz utvrde nije htio da se Turci probiju. Već na izmaku snaga, došli su na ideju da ono malo životinja i hrane što još uvijek imaju bace na tursku vojsku. Turci su se pobojali da ljudi u utvrdi imaju previše hrane te da se njome razbacuju. Odlučili su prekinuti napad i maknuti se iz naših područja.

Na domišljat i intrigantan način u to su se vrijeme spasili stanovnici Belca i okolnih naselja. [24]

[1] http://sudovi.pravosudje.hr/zszl/index.php?linkID=5

[2] Skupina autora, Zlatar nekad i danas, Tiskara „Ljudevit Gaj“ Krapina, Zlatar, 1987. Autor poglavlja Mirko Sviben.

[3] Prema kazivanju Ružice Orsag, 20. kolovoza 2013. godine, Zlatar

[4] Prema kazivanju Višnje Škof, 6. kolovoza 2013. godine, Gornja Batina

[5] Prema kazivanju Vlade Varge, 17. kolovoza 2013. godine, Donja Batina

[6] Prema kazivanju Željka Speveca, 15. kolovoz 2013. godine, Zlatar

[7] Prema kazivanju Ivanke Juriša, 9. kolovoza 2013. godine, Zlatar

[8] Prema kazivanju Božene Slunjski, 5. kolovoza 2013. godine, Zlatar

[9] Prema kazivanju Branka Balića, 9. kolovoza 2013. godine, Petruševec

[10] Prema kazivanju Ede Orsaga, 9. kolovoza 2013. godine, Zlatar

[11] http://www.pajdaszlatar.hr/[12] Prema kazivanju Tomislava Juriše, 14. kolovoza

2013. godine, Zlatar [13] Prema kazivanju Jasne Sviben, 17. kolovoza

2013. godine, Zlatar[14] Prema kazivanju Marijana Parlaja, 14. kolovoza

2013. godine, Zlatar [14] Prema kazivanju Igora Ferišaka, 25. kolovoza

2013. godine, Zlatar [15] Prema kazivanju Zlatka Culjaka, 14. kolovoza

2013. godine, Zlatar[16] Prema kazivanju Ivane Minđak Šaka, 14. kolo

voza 2013. godine, Zlatar[17] Prema kazivanju Stjepana Hanžeka, 14. kolovoza

2013. godine, Zlatar [18] http://www.sokolzlatar.paragliding.hr/[19] Prema kazivanju Vjekoslava Kadoića, 19. kolo

voza 2013. godine, Zlatar

[20] Prema kazivanju Tereze Posarić, 20. kolovoza 2013. godine, Zlatar

[21] Prema kazivanju Verice Havoić, 21. kolovoza 2013. godine, Belec

[22] Prema kazivanju Bernarde Kurtanjek, 10. kolovoza, 2013. godine, Gornja Batina



[25] http://www.krizevci.net/statuti/statuti3.html[26] http://hr.wikipedia.org/wiki/Rakija[27] http://www.vinogradarstvo.hr/index.php?s=301[28] Miroslav Banić, Rakije, whisky i likeri, Gospo

darski list, Zagreb, 2010.[29] Gjuro Szabo, Spomenici kotara Krapina i Zlatar,

Vjesnik Hrvatskog arheološkoga društva, n.s. sv. XIII., Zagreb, 1913. – 1914.

[30] Ivana Domitran: Svadbeni običaji Hrvatskog zagorja, 2011. dostupno na http://www.rodoslovlje.hr/clanci/osvrti/svadbeniobicajihrvatskogzagorja

[32] Željko Bajza , Priče ispod Medvednice, Multiart, 1996., Zagreb

[33] Vjekoslav Noršić, Opis nove župne crkve Bl. Dj. Marije u Belcu g. 1758., Starine, br. 44, JAZU,1952.,Zagreb

[34] https://fbcdnsphotosaa.akamaihd.net/hphotosakfrc1/314396_219736601424384_1841048800_n.jpg

[35] https://fbcdnsphotosfa.akamaihd.net/hphotosakash3/554241_306853279428712_343006180_n.jpg

[36] https://fbcdnsphotosga.akamaihd.net/hphotosakash3/559638_431333126914091_1360949437_n.jpg

[37] https://fbcdnsphotosfa.akamaihd.net/hphotosakprn1/156641_135209636535409_7645646_n.jp

SL. 48. Zidine utvrde

Belecgrada

199

SPORT U NAŠEMKRAJU K ARLO BINGULA

događaj za sve sokolaše svakako je bilo otvorenje Sokolskog doma u Zlataru 8. rujna 1910., za koji kažu da je bila priredba kakvu Zlatar još nije vidio, a gosti su počeli dolaziti već 7. rujna u predvečerje. U Zlataru su obavljene posljednje pripreme: uređen je okoliš doma, cvijećem su okićeni prozori i postavljeni slavoluci. Oko 20 sati počela je velika bakljada u kojoj su sudjelovali gosti i domaćini. Pred stanom gđe Mice Žerjavić, supruge sokolskog starješine i buduće „kume“ društvene zastave, odsvirana je podoknica. Suligoj, vođa zlatarskog Sokola, u nadahnutom govoru srdačno je pozdravio „kumu“ koja mu je toplo odzdravila. Nakon bakljade svi su se skupili u svratištu „K Lipi“ na svečanoj zabavi. Goste je pozdravio starješina Sokola Juraj Žerjavić (izabran poslije smrti Lončarića). Govorili su još i Franjo Bučar, starješina župe Fonove, Bobinac u ime Sokola Slavonskog Broda, Kubiček u ime karlovačkog Sokola i mnogi drugi gosti [24, 25 str., 1]. Drugog dana slijedio je odla zak po goste u ZlatarBistricu, koji su stigli sa 40 kočija tako da je na svečanosti otvorenja Sokolane bilo prisutno čak 200 sokola i sokolica.

Nakon pozdravnih riječi domaćina i predavanja dr. Lazara Cara, održana je javna vježba od devet točaka, a potom veselica do jutra. Jaka financijska kriza pogađa Hrvatski sokol u Zlataru 1912., kada im ni matična organizacija Fonska župa sa sjedištem u Zagrebu nije mogla pomoći. Zbog toga su se sokolaši okrenuli organiziranju društvenih događaja, priredbi, predstava i dočeka Nove godine. Početkom I. svjetskog rata zabranjeno je djelovanje Sokola, no članovi se ipak potajno sastaju i vježbaju u

Na početku 20. st. društveni život ljudi na području Hrvatske odvija se unutar raznih društava koja se bave pjevanjem, plesom i gombanjem iliti vježbanjem, pa tako ni Zlatar nije izuzetak. Osnivaju se gimnastički klub Hrvatski sokol, Biciklistički klub Lastavica te Zlatarski športski klub Zlatar s nogometnom i teniskom sekcijom.

gimnastikaHrvatski sokol osnovan je u kao rodoljubna organizacija Zlataru u rujnu 1907. Samom osnivanju prethodio je zahtjev za odobrenjem Pravila podnesen Kraljevskoj zemaljskoj vladi 20. 9. 1907., kojeg su potpisali Svetislav Rogulić, Karlo Domjan, Viktor Suligoj i Bernard Klein. Zahtjev je odobren 13. 10. 1907., nakon čega su se počele provoditi razne društvene aktivnosti od kojih valja spomenuti prvi društveni događaj ovog društva – u dvorani svratišta „K Lipi“ održan je koncert vokalno instrumentalnog sastava koji je djelovao unutar zlatarskog Sokola. Dana 15. ožujka 1908. održana je glavna skupština društva koje već tada ima 40 članova.

Glavna tema bila je izgradnja Sokolskog doma u čiju se izgradnju krenulo uz veliku pomoć dr. Jurja Žerjavića, koji je donirao zemljište te 20000 kruna. Rezultati vrijednog vježbanja prvi su se put pokazali 23. kolovoza 1908. na priredbi u čijem je programu sudjelovalo 50 vježbača koji su pod vodstvom Viktora Suligoja izveli sletske vježbe. Potom su nastupili vježbači na preči i ra zboju te sokolice s vježbom s čunjevima. Aktivnost sokolaša predstavljena je i u Mariji Bistrici, gdje je 16. svibnja 1909. održana javna vježba. Najbitniji

20 0 201Sport u našem krajuZLATNI BREGI I LJUDI SA SNJEŽNE STRANE IVANŠČICE

užetu, bacanje kugle i preskok preko kozlića. Zvonimir Hriberski zaslužan je za ponovno

okupljanje vježbača u Zlataru, obnovu dvorane Sokolane, kao i za nabavku gimnastičkih sprava. Osniva se Gimnastičko društvo u Zlataru pod imenom Partizan, koje izvodi javne vježbe na spravama, sletske vježbe i akademske sastave koje je Hribar sam sastavljao. Prvo republičko natjecanje u narodnom višeboju održano je 1950. godine i tada Zlatarščani u konkurenciji seoskih odjeljenja osvajaju 1. mjesto. Time su stekli pravo natjecanja na državnom prvenstvu 16. listopada 1950. u Novom Beogradu gdje osvajaju 1. mjesto u konkurenciji seoskih odjeljenja, uz vrhunski pojedinačni plasman. Među prvih 10 natjecatelja bila su čak petorica iz Zlatara. Vlado Sviben osvojio je prvo mjesto, Josip Sviben drugo, Marijan Sviben peto, Anton Sviben sedmo i Franjo Goleš deseto mjesto [33 str., 2]. Slijede natjecanja 1951. godine na Republičkom prvenstvu u Zagrebu. Gimnastičari iz Zlatara nastupili su 29. i 30. rujna 1951. godine u Varaždinu i premoćno zauzeli 1. mjesto. Nepunih mjesec dana kasnije zlatarski gimnastičari natječu se na Saveznom prvenstvu u narodnom višeboju u Sarajevu na stadionu Koševo gdje su vježbači ponovno zauzeli prvo mjesto. Izniman uspjeh postignut je u pojedinačnoj konkurenciji, gdje su od deset najbolje plasiranih natjecatelja Zlatarščani osvo jili četiri mjesta: prvo mjesto osvojio je Vlado Sviben, drugo Josip Sviben, četvrto Marijan Sviben i deveto Franjo Hitrec, što je vrhunski rezultat uzevši u obzir uvjete treniranja. Zlatarski gimnastičari natječu se 1952. na Državnom prvenstvu u vježbama na spravama i osvajaju 3. mjesto u 3. razredu. To je ujedno i najveći uspjeh zlatarskih mladića u vježbanju na spravama [33 str, 2]. Josip Sviben zauzeo je sedmo mjesto, a rezultat ostalih vježbača iz Zlatara nije poznat.

U Beogradu, na stadionu Partizana 1952. godine slijedi još jedno veliko natjecanje za zlatarske gimnastičare – narodni višeboj u kojem nakon teških i neizvjesnih borbi u konkurenciji seoskih odjeljenja zlatarski gimnastičari osvajaju po treći put 1. mjesto sa 410,40 bodova. Ovim uspjehom završilo je zlatno razdoblje gimnastičkog sporta u Zlataru, jer nedugo nakon ovog natjecanja članovi odjeljenja prestali su s aktivnim treniranjem zbog odlaska u vojsku ili na posao te iz obiteljskih razloga. Mlađi naraštaji nikad se nisu okupili u

SL. 1. Vježbe na spravama

zlatarskih gimnastičara 1947.,

arhiv Gradske knjižnice Zlatar

manjim grupama. Nakon rata društvo se dodatno aktiviralo za vrijeme starješine Franje Pisačića te vođe Tome Posarića. Održana je javna vježba uz sudjelovanje društava iz Varaždina, Čakovca, Sv. Ivana Zeline, Ivanca i okolnih mjesta 21. lipnja 1929.. Nažalost, to je bila posljednja takva vježba u Zlataru jer su nakon 15. 12. 1929. sva društva koja se nisu ujedinila u Sokol Kraljevine Jugoslavije ukinuta. Društvo Hrvatski sokol u Zlataru utjecalo je uvelike na razvoj kulturnog života te osnivanje drugih sportskih društava u Zlataru.

Uz politička previranja dolazi do II. svjetskog rata u kojem je dvorana Sokolana 1942. teško oštećena. Tek poslije rata dolazi do novog zamaha u gimnastici organiziranjem narodnih višeboja koje su počeli provoditi kotarski fiskulturni odbo ri u Hrvatskoj 1946. godine te osnivanjem Gimnastičkog saveza 1948. godine. Natjecanje u narodnom višeboju sastojalo se od šest do osam članova u odjeljenjima koja su se natjecala u najviše osam disciplina: vježbe oblikovanja koje je izvodilo cijelo odjeljenje (sa 40 – 50 taktova), trčanje na kratkoj i srednjoj stazi, penjanje po

SL. 2. Gimnastičarke

Zlatara s voditeljicom Tonkom

Spevec Hriberski, arhiv Gradske

knjižnice Zlatar

tako harmoničnu i kvalitetnu ekipu te ponovili vrhunske rezultate ovog odjeljenja.

Zlatarski gimnastičari i trostruki prvaci države u narodnom višeboju bili su: Zvonimir Hriberski (prednjak), Josip Sviben, Antun Sviben, Vlado Sviben, Vjekoslav Hitrec, Martin Goleš, Franjo Goleš i Marijan Sviben.

Danas nažalost u Zlataru više ne postoji neko organizirano gimnastičko društvo. Zgrada Sokolane koristi se za različite manifestacije i priredbe, a jedno vrijeme služila je i kao kinodvorana. [7]

tenisDavne 1922. godine osnovan je Zlatarski športski klub Zlatar (ZŠKZ) s nogometnom i teniskom sekcijom. Teniska sekcija ZŠKZa registrirana je u Jugoslavenskom teniskom savezu, sedma po redu organizacija, iste 1922. godine kada je i osnovan taj savez. Osnivači teniske sekcije i pokretači tenisa u Zlataru bili su Zvonimir Ferić i Đuro Frntić. Igralo se na dva standardna terena u centru Zlatara, na prostoru iza ondašnje zgrade suda, uništene u ratu. Zlatarski su tenisači u razdoblju od 1922. do 1941. postizali odlične rezultate i bili cijenjeni sportaši diljem zemlje.

Među ondašnjim brojnim članovima vrijedi istaknuti one s najviše nastupa: među igračima Zvonimir Ferić, Darko Mohr, dr. Oskar Mohr, Božo Bičan, Levin i Branko Kalay, Zdenko Klein, Dragutin Krčelić, a od igračica Gita Schikatanz, Alma i Branka Končić, Moly Kunst, Marija i Zlata Curilović. Svi ondašnji natjecatelji predstavljali su Zlatar na raznim klupskim prvenstvima i prijateljskim natjecanjima, ali su najzapaženije rezultate postizali na momčadskom i pojedinačnom prvenstvu Jugoslavije protiv najjačih igrača u ono vrijeme. Nažalost, početkom rata, 1941. godine gasi se aktivnost teniske sekcije i svi rezultati, teniski tereni u centru Zlatara i sami tenisači odlaze u zaborav. [3]

Sadašnji klub ŠTK Zlatar osnovan je početkom 2007. godine s idejom vraćanja tenisa u grad Zlatar. Zamišljen je kao udruga građana koja se bavi školovanjem mladih sportaša – tenisača i tenisačica, natjecateljskim tenisom i rekreativnim

SL. 3. Zlatarski rukometaši, arhiv Gradske knjižnice Zlatar

SL. 4. Balon na teniskim terenima u Zlataru (izvor: Športski teniski klub Zlatar)

202 203Sport u našem krajuZLATNI BREGI I LJUDI SA SNJEŽNE STRANE IVANŠČICE

tenisom za sve generacije. ŠTK Zlatar djeluje na terenima sportskog kompleksa Osnovne škole Ante Kovačića, na dva zemljana terena koja su zimi natkrivena teniskim balonom. Trenutačno ima 35 odraslih članova i 40 mladih (polaznika škole ili natjecatelja) od kojih se deset redovito natječe na turnirima državnog ranga ili na nivou središnje Hrvatske. Mladež u klubu nije samo iz Zlatara već i iz Konjščine, Marije Bistrice, ZlatarBistrice, Mača, Golubovca, Bedekovčine, Klanjca, Zaboka i drugih mjesta. ŠTK Zlatar član je Hrvatskog teniskog saveza, ima jednog licenciranog trenera, a članovi kluba, registrirani natjecatelji, imaju pravo nastupa na svim službenim natjecanjima HTSa.[3]Na području Zlatara djeluju dva nogometna kluba. NK Oštrc Zlatar djeluje više od 90 godina, a NK Mladost Belec više od 30 godina. Oba kluba trenutačno nastupaju u 2. ŽNL Krapinskozagorske županije, a gradski derbiji imaju tradicionalno više stotina posjetitelja.

nk oštrc zlatarNK Oštrc osnovan je davne 1922. godine. Spada među najstarije klubove u Krapinskozagorskoj županiji. Klub je bogate tradicije koji svake godine okuplja više od 120 igrača u 6 kategorija. Tijekom godina takmičenja klub je prebrodio brojne krize i uspjehe. Za vrijeme Jugoslavije natjecao se s tadašnjim Inkerom, Lokomotivom, i još mnogo

drugih klubova koji se sada takmiče u prvom razredu naše nogometne lige. [4]Među najveće uspjehe treba izdvojiti pobjede protiv Inkera i Lokomotive, zatim osvajanje kupa NSKZŽ (pobijedili Zagorec 10), osvajanje naslova prvaka 1. ŽNL (2 puta), igranje u 3. HNL Središte. Naravno da su velike uspjehe ostvarivale i ostale selekcije. O brojnim uspjesima svih uzra sta kluba svjedoče i pune police pehara s raznih natjecanja. [4]Klub na svim domaćim i gostujućim utakmicama bodri i podržava malobrojna, ali hrabra navijačka skupina Črvi.

nk mladost belecIz priča naših starijih mještana zna se da se prije Drugoga svjetskog rata u Belcu nije igrao nogomet. Dječaci su tada tek ganjali loptu napravljenu od starih krpa. Više je razloga za to: osnovna škola u Belcu bila je četverogodišnja, nije bilo školskog igrališta, živjelo se teško (većinom u neimaštini), glad nije bila nepoznata, a djeca su od malih nogu naporno radila. Pedesetih godina prošlog stoljeća u Belcu je pod vodstvom Marijana Čorića, bivšeg juniora Dinama te učitelja i upravitelja tada već osmogodišnje škole, izgrađeno školsko igralište koje se i danas koristi. Tu su se mladi mogli upoznati s raznim sportskim granama, od kojih su najpopularniji svakako bili nogomet i rukomet. Među generacijama

SL. 5. Zimski trening

NK Oštrc (ustupio Neven Pisačić)

rođenim između 1945. i 1955. već je bilo odličnih nogometaša koji su izvrsno baratali loptom, bili vješti dribleri snažnog udarca, no igrao se uglavnom mali nogomet na školskom igralištu. Tim mladićima lopte su skupljali dječaci rođeni krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina. U to je vrijeme belečka osnovna škola bila osmogodišnja s gotovo 500 učenika. Kožna nogometna lopta tada je bila prava rijetkost.

Generacije mladića rođenih nakon Drugog svjetskog rata neprimjetno su napustile Belec, odlazeći na rad u Zagreb ili u inozemstvo. Njihova mjesta na školskom igralištu zauzeli su već spomenuti dječaci rođeni između 1956. i 1962. godine. Osim lopte drugog hobija nisu imali jer je rijetko koja kuća imala televizor, mnogi nisu imali ni radio, nije bilo telefona. Da bi se igrao nogomet, najčešće je trebalo pobjeći od kuće jer su roditelji igru doživljavali kao gubitak vremena i bijeg od posla. Nakon povratka s igrališta često bi i šiba plesala po nogama mladih nogometaša.

Sredina je sedamdesetih. Ti su mladići već negdje na prelazu iz osnovne u srednju školu počeli ići na malonogometne turnire u okolna mjesta s kojih bi se sve češće vraćali s peharima. Upravo oni bili su jezgra oko koje je osnovan nogometni klub. To su bili: Marijan Kovaček, Josip Posinjak, Mladen Delija Čuček (1957. godište); Ivan Tagliaretti, Juraj Sokol, Josip Sokol Cik, Ivan Šaka, Danijel Havoić (1958. godište); Mirko Posinjak i Željko Korpar (1959. godište); Ivan Puklin

(1960. godište); Ivan Sokol Ikus, Milan Havoić (1961. godište); te Ivan Kovaček (1962. godište). Njima će se kasnije priključiti Juraj Puklin Teta. Glavno mjesto okupljanja bila je gostionica Štefa Šarkanja. Štef je bio veliki zaljubljenik u nogomet te izvrstan motivator i organizator. Svojim traktorom vozio je spomenute dečke na turnire, prvo zaprežnim kolima s „lojtrama“ za prijevoz sijena, a kasnije na traktorskoj prikolici. Gdje je mladost, tu je i veselje – nakon jednog osvojenog turnira u Budinščini, dva su igrača sve do Belca sjedila na traktorskoj kabini i ponosno držala pečenog odojka na kolcu kao nagradu za prvo mjesto. Već se oko 1974. i 1975. počelo govoriti o osnivanju kluba, ali tada je nešto starija generacija igrača iz Selnice osnovala zajedno s vršnjacima iz Grtovca Nogometni klub Belecgrad u Grtovcu. Godine

SL. 7. Navijačka skupina NK Oštrc „Črvi“ (ustupio Tomislav Fulir)

SL. 6. Juniori NK Mladost Belec 2013.


1978. počeli su osnivački sastanci u gostio nici „Kod veselog Belčana“, tj. kod Štefa Šarkanja. Godine 1979. sastanci su bili sve češći, neki su se održali i u maloj sali u Vatrogasnom domu. Napokon je te 1979. osnovan NK Mladost Belec. Da nije bio osnovan Belecgrad u Grtovcu, belečki bi se klub najvjerojatnije zvao NK Belecgrad. Ime NK Mladost predložio je Marijan Buden. Za prvog predsjednika kluba izabran je Stjepan Šarkanj, za tajnika njegov sin Josip Šarkanj koji tada još nije imao ni 19 godina. Josip zbog zdravstvenih poteškoća nije mogao igrati nogomet, iako je bio talentiran za sve sportove, a posebno za stolni tenis. Bio je rijetko sposoban organizator i nadasve dobar i svugdje omiljen čovjek. Za predsjednika Sportskog društva izabran je Vlado Minđak. Nažalost, Sportsko društvo nikada nije zaživjelo, iako su planirane još neke sekcije osim nogometa, prije svega stolnoteniska. Josip Šarkanj ozbiljno je razmišljao i o teniskom igralištu, ali prerana smrt spriječila ga je u realizaciji. U grb kluba svjesno su ugrađeni hrvatski simboli – bijelo crvena polja i hrvatska trobojnica usprkos onima kojima nije bilo drago spominjanje hrvatskog imena.

Nakon osnutka kluba 1979. god. bilo je prekasno za uključenje u natjecanje pa se klub počeo natjecati ujesen 1980. godine. Prva službena utakmica bila je u Budinščini u kupu, suparnik je bio Milengrad. Utakmica je, naravno, izgubljena. Klub prvih nekoliko godina nije imao svoje igra lište. Igrači su većinom radili u Zagrebu, a trenirali na savskom nasipu. Kopačke i majice kupovali su sami, a sami su i najčešće plaćali suca. Prvi trener kluba bio je Marijan Marušić. Nakon njega trener postaje Marijan Buden, učitelj tjelesnog odgoja u osnovnoj školi u Belcu. Njegov dolazak na trenersko mjesto poklopio se s izgradnjom igrališta u Belcu. Zemljište za igralište neki mještani dali su besplatno, a neki su ga prodali ispod cijene. Pod vođenjem Marijana Budena igra postaje sve ozbiljnija i klub se 1986. godine uključuje u borbu za prvo mjesto koje mu ipak izmiče. Puno godina kasnije od izra vnih suparnika saznalo se da u borbi za prvo mjesto nisu presudili samo sportski faktori, već je bilo i drugih igara, ali to je, nažalost, i danas najveća bolest zagorskoga i hrvatskog nogometa. U utakmici koja je odlučivala o prvaku, a igrala

se u Belcu, sudac je dosudio jedanaesterac za goste zbog izmišljenog prekršaja oko pet metara izvan kaznenog prostora, a jedan gol suparnici su postigli iz očitog zaleđa. Utakmica je bila na rubu incidenta, a kasnije se saznalo da je sudac bio podmićen s dvadeset pilića.

Krajem osamdesetih, generacija koja je osno vala klub gradi svlačionice, a zatim se polako povlači iz aktivnog igranja i natjecanja. Pojavljuju se neki novi klinci. Klub sada nose dečki rođeni 1964. god. i kasnije: Gabrijel Kukec, Stjepan Šarkanj mlađi, Josip Ožvald, Dragutin Frtalj, Zdravko Auguštan, Željko Bručić, Ivica Ožvald i drugi. Iz Zlatara se vratio Dragutin Puklin Žiža, možda i najtalentiraniji nogometaš u cijelom zlatarskom kraju. Njegovi golovi, a posebno lažnjaci kojima je valjao suparnike, i danas se prepričavaju. Legenda kaže da kad zamahne Žiža desnom – publika se nagne na jednu stranu, zamahne Žiža lijevom – publika se nagne na drugu stranu. Sa Žižom je iz Oštrca došao i Davor Bajzek, golgeter čiji se gol škaricama s vrha šesnaestarca još pamti, kao i gol s centra nakon izvođenja početnog udarca. Sličan gol zabio je mladi Diego Maradona.

Godine 1991. počinje Domovinski rat. Mnogi bivši i aktivni igrači sudjeluju u obrani domovine. Okolni klubovi tada se gase, s radom prestaje Belecgrad, LTV iz Lipovca, a nešto kasnije i Milengrad. NK Mladost nastavlja natjecanje u Drugoj županijskoj ligi, utakmice više ne sudi jedan sudac nego trojica sudaca, a na utakmice dolazi i delegat što znatno poskupljuje troškove natjecanja. U rad kluba uključuju se Ivica Totar i Stjepan Hopek, bez kojih bi klub teško opstao do danas. Iz Zlatara, na nagovor predsjednika Šarkanja, u klub dolazi izvrsni mladi golman Dubravko Pavlović koji u idućim godinama svojim obranama i sportskim entuzijazmom klubu donosi novu kvalitetu. Godine 1992. u na tje canje ulaze juniori. Prvi službeni strijelac za seniore bio je Ivan Kovaček zabivši gol iz jedanaesterca u spomenutoj utakmici Kupa, a prvi službeni gol za juniore dao je njihov najmlađi član Jurica Vukić. U jakoj ligi u kojoj je i Dinamo iz Jakovlja, juniori pod vodstvom Milana Havoića već u prvoj sezoni osvajaju drugo mjesto. Iz tih juniora izaći će cijela generacija igrača koji desetak godina drže klub na visokoj natjecateljskoj

SL. 8. Seniori NK Mladost Belec u akciji


razini. Uz već spomenutog Vukića toj generaciji pripadaju Miroslav Buden, Ivica Koledić Coce, Ivica Posinjak, Mario Škreb, Anđelko Posinjak, Milan Đurinek, Damir Koledić, Željko Ožvald,. U seniorima im se priključio i brzonogi napadač Tomislav Kereša iz Konjščine. Sredinom devedesetih Dubravko Pavlović preuzima treniranje juniora i s njima zaredom osvaja dva puta prvo mjesto. Pod Pavlovićevim vodstvom razvija se još jedna talentirana generacija: Tomislav Pikutić, Ivica Hanžek, Dinko Sokol, Drago Delija, Mirko Sambolić, Stjepan Degač, Ivica Koledić mlađi, Stjepan Borić, Željko Posarić.

Godine 1998. trenirati počinju i stariji pioniri koji se uključuju u natjecanje. Rad s pionorima također je na visokoj razini jer se iz njihovih redova ubrzo regrutiraju županijski reprezentativci: Dario Brčić, 1987. godište, ušao je i u reprezentaciju zagrebačke regije. Županijski reprezentativci još su Nikola Klarić (1990.), Krunoslav Škof (1991.), Antun Bručić, Marko Kurtanjek i Robert Vrlec (1992.), Ljudevit Hanžek (1993.). Krunoslav Škof usmjeren je prema Tondachu iz kojeg od

lazi u Inter u Zaprešić gdje je branio za kadete i juniore u 1. HNL. Veći klubovi od našega nisu imali u svakom godištu reprezentativce pa je to lijep us pjeh. Da nisu bili ozlijeđeni, u županijsku selekciju ušli bi i blizanci Marko i Mario Havoić. Marko Havoić bio je najbolji strijelac pionirske, a potom juniorske lige. Mario Havoić također je bio najbolji strijelac juniorske lige sa 42 posti gnuta gola. Te je sezone Marko zabio 39 golova, a pratiti natjecanje braće bilo je zanimljivo.

Godine 2001. zbog teške financijske situacije klubu je prijetilo gašenje. Tada već teško bolesnog Stjepana Šarkanja na mjestu predsjednika zamijenio je Emil Hopek. Emil financijski oporavlja klub, obnovlja svlačionice, a u klub je vratio neke igrače iz Zlatara. Seniore vodi Dubravko Pavlović, igra se izvrstan nogomet, ali osvaja se tek drugo mjesto. Godine 2004. predsjednikom kluba postaje Gabro Škreb. I on pokušava stvoriti momčad za osvajanje prvog mjesta – za trenera dovodi Miljenka Miceka i zajedno s njim izgara na svakoj utakmici. Nažalost, ni pod njegovim rukovodstvom prvo mjesto nije osvojeno. Godine 2006. predsjednikom kluba postaje Mario Šarkanj. Njegov je cilj povećanje novčanih sredstava namijenjenih klubu iz gradskog proračuna i u tome nekoliko godina zaredom uspijeva. Početkom 2009. Mario Šarkanj podnio je ostavku, a za predsjednika je izabran Ivan Vrlec pod čijim su rukovodstvom počeli radovi na proširenju svlačionica. U radove se kreće bez kune na računu, no usprkos tomu zidovi su podignuti i „deka“ je na njima. To najbolje govori koliko se ovaj klub voli i koliko se u njemu radi.

SL. 10 Ženska ekipa NK

Mladost Belec

SL. 9. Jedna od zabava

koju priređuje NK Mladost iz Belca

klub u Belec. Izuzetnim talentom odskače i godinu dana mlađi Karlo Frtalj.

Budući da je NK Mladost srdačni domaćin mnogih društvenih zbivanja u Belcu, povodom proslave blagdana Gospe Snježne održana je na igralištu i prva ženska nogometna utakmica 5. 8. 2006. između belečkih članica crkvenog zbora i mažoretkinja. Djevojke su s velikim entuzija zmom nastavile trenirati uz nadzor Petra Addisona Dratibija te potom Milana Havoića. Odigrano je nekoliko prijateljskih utakmica sa ženskim sastavom iz Marije Bistrice, no mnoge obaveze, školovanje te financijske okolnosti utjecale su na mogućnost osnivanja ženske ekipe. Unatoč preprekama, ljubav prema nogometu zaživjela je pa tako djevojke danas povremeno treniraju.

Velik uspjeh slijedi 2012. godine kada veterani kluba postaju prvaci 2. ŽNL.

Za natjecateljsku sezonu 2013./2014. prijavljene su ekipe seniora, juniora i veterana.

Izvadite li iz satnog mehanizma i najmanji kotačić, stat će sat. Slično je i s udrugama u malim mjestima. Zato se ispričavamo svima onima koji nisu spomenuti, a sudjelovali su u radu NK Mladost Belec, jer bez njih ne bi bilo ni ovoga kluba. [5]

biciklistički klub lastavicaPrema povijesnim podacima, davne 1907. godine u gradu Zlataru postojao je Biciklistički klub

Za većinu igrača znamo kojoj generaciji pripadaju, ali jedan je ispušten jer pripada gotovo svim generacijama. To je Miroslav Špehar Kuki, vječni mladić. Došao je kod nas iz Oštrca u go dinama u kojima drugi prestaju s aktivnim igranjem te igrao u Belcu na vrhunskoj razini više od deset sezona, a u 42. godini oprašta se od senior skog nogometa. Svojim profesiona lnim odnosom pre ma treningu i zalaganjem na uta kmicama i radnim akcijama bio je primjer mladima što znači biti sportaš.

Svakako treba spomenuti i Petra Addisona Dratibija, igrača koji je po talentu prvi do već spomenutog Žiže. Addison je rođen 1972. godine, otac mu je iz Ugande, a majka Zagorka. Promijenio je mnogo klubova, između ostalih igrao je i za Vrbovec u 2. HNL, a kraće vrijeme bio je kao igrač i u Njemačkoj. U više navrata vraćao se u NK Mladost Belec i svaki je put znatno podigao kvalitetu igre. Kada govorimo o povijesti kluba, moramo se prisjetiti i Josipa Tagliarettija Pixija koji nije bio ni igrač ni predsjednik kluba ni sponzor. Najžešćim kritikama i osebujnim smislom za humor iskazivao je svoju ljubav prema klubu i njegovim članovima sve dok nas nije zbog neizlječive bolesti napustio 2004. god.

Godine 2005. u natjecanje se uključuju „limači“ – najmlađa kategorija. Među njima također je bilo više natprosječno talentira nih dječaka. Matija Ožvald prošao je županijsku selek ciju i postao županijski reprezentativac. Branio je i u kadetima Intera u 1. HNL. Pozvan je u NK Varaždin (bivši Varteks), ali zbog poteškoća s prijevozom odustaje od 1. HNL i vraća se u svoj

SL. 11. Muški dio ekipe BK Lastavica (ustupio Luka Spehar)


Lastavica. Na stotu obljetnicu, odnosno 2007. godine, klub je ponovno aktiviran te je zadržan stari naziv Biciklistički klub Lastavica. Klub se pretežno bavi brdskim biciklizmom te je jedini biciklistički klub u Krapinskozagorskoj županiji koji ima natjecatelje u brdskom biciklizmu. Članovi kluba dolaze s područja cijele županije. Posljednje tri godine licencirani članovi kluba aktivno sudjeluju na raznim natjecanjima u državi koji se boduju za Kup Republike Hrvatske, a sudjeluju i na utrkama u susjednoj Sloveniji. Bodovi koje natjecatelji prikupljaju, osim što rangiraju svakog natjecatelja zasebno, isto tako pridonose i rangu samog kluba u Republici Hrvatskoj. Prema rezultatima zadnje tri godine, Biciklistički klub Lastavica nalazi se na samom

vrhu (do 10. mjesta u Republici Hrvatskoj). Za takav su rezultat, u zadnje tri godine, posebno zaslužni sljedeći licencirani natjecatelji: Luka Špehar, Karlo Glumpak, Matija Borlinić, Filip Pentek, Simon Mrkoci, Andrija Horvat, Marko Ivanović, Marijan Godinić, Nikola Lesičar, Hrvoje Škof, Tin Cvetko, Viktorio Pozaić, Jurica Škrlec, Bruno Latin, Katarina Forko i Dubravko Bituh.

U klubu aktivo djeluju i rekreativni članovi, koji su također zaslužni za prezentaciju i uspjeh samog kluba. Klub broji pedesetak članova. Rekreativni članovi također sudjeluju na raznim utrkama za koje nije potrebna licenca Hrvatskog biciklističkog saveza, a isto tako članovi sudjeluju na raznim biciklijadama.

BK Lastavica jedan je od organizatora brdskobiciklističkog natjecanja sjeverozapadne Hrvatske koje se odvija svake godine, a sastoji se od više kola. Svako kolo u drugom je mjestu (Varaždin, Zagreb, Novi Marof, Sveti Martin na Muri, IvanićGrad, Bjelovar, Dugo Selo, Jastrebarsko, Koprivnica i Zlatar). BK Lastavica više godina povodom Dana kajkavskih riječi u Zlataru organizira biciklijadu, sa željom motiviranja čim više ljudi na aktivno i zdravo provođenje slobodnog vremena. [6]

boksPri spomenu sporta i Zlatara rijetkima na pamet pada boks. Još rjeđe je to slučaj spomene li se ženski boks i Zlatara. Međutim, upravo iz Zlatara dolazi jedna mlada boksačica koja predstavlja izniman potencijal, ne samo Hrvatske već i Europe i šire.

Ivana Habazin rođena je 22. listopada 1989. godine u Zagrebu. Osnovnu školu u Zlataru završava 2004. godine. Iste godine upisuje Žensku opću gimnaziju Družbe sestara milosrdnica s pravom javnosti. Na filozofskoteološki studij Katoličkobogoslovnog fakulteta u Zagrebu upisuje se 2008. godine, a 2012. i na Pravni fakultet u Rijeci. No njezin akademski uspjeh puniti će u budućnosti stranice nekih drugih knjiga ili brošura o Zlataru.

Od najranije dobi Ivana je pokazivala sklonost sportu. Do 14. godine moguće je mješovito igranje nogometa dječaka i djevojčica pa je nastupala za mlade uzraste NK Oštrc. Nakon završetka srednje škole igrala je kratko za žensku ekipu NK

SL. 12. Biciklist Franjo

Hitrec u Zlataru 1962., arhiv Gradske

knjižnice Zlatar

[1] B. Sviben: Hrvatski sokol u Zlataru, Povijest športa, 23(1992), br. 93

[2] B. Sviben: Kratak ali uspješ. vijek narod. višeb. u Zlataru, Povijest športa 24 (1993). br. 98

[3] www.teniszlatar.hr, dostupno: 25.08.2013.[4] Prema kazivanju Marijana Hitreca, 15.8.2013.,

Pregrada. Prije pet godina Ivana mijenja sport i počinje trenirati boks. Profesionalnim se boksom počela baviti u lipnju 2010. godine pod vodstvom Vlade Božića. Prvu suparnicu nokautirala je za 13 sekundi. Dana 22. ožujka 2013. godine u svojoj 10. profesionalnoj borbi borila se u Berlinu za titulu svjetske prvakinje u velter kategoriji prema verziji Međunarodne boksačke federacije (IBF) protiv Eve Halaši iz Srbije, a meč se prenosio na Eurosportu. Inspiraciju pronalazi u Sylvesteru Stalloneu, odnosno Rockyju, a boksački su joj uzori Muhammad Ali i Mike Tyson.

Zlatar[5] Milan Havoić, radni tekst „NK Mladosti iz

Belca“, Belec, 2013.[6] Prema kazivanju Jasenke AuguštanPentek,

15.8.2013., Zlatar[7] tekst pripremila Ivana Sambolić, Belec 2013.

SL. 13. Ivana Habazin

211

ŠKOLSTVO U GRADU ZLATARU BARBARA PEČARIĆ

Kao što bez svjetlosti nema života, tako ni bez obrazovanja nema napretka u ljudskom društvu. Jedni od najzaslužnijih pokretača ra zvitka čovječanstva su ne samo znanstvenici već i oni ljudi koji su donosili odluke o obaveznom školovanju za sve društvene slojeve. Glavni stupovi obrazovanja već su stoljećima vrijedni, požrtvovni i samozatajni učitelji. Njihov plemeniti poziv ne uključuje samo obrazovanje mladih naraštaja nego i njihov odgoj te nesebičan rad na promicanju kulturnih vrednota kraja u kojem djeluju. Sve se to odvija u odgojnoobrazovnim ustanovama kojih na području grada Zlatara ima nekoliko, a njihova su prošlost i sadašnjost isprepletene.

dječji vrtić i jaslice „uzdanica“ zlatarIako službena povijest zlatarskog vrtića seže u pedesete godine dvadesetog stoljeća, valja spomenuti da su se predškolskim odgojem ranije bavile i zlatarske časne sestre. Djevojačka škola imala je posebnu učiteljicu (časnu sestru) koja je vodila „dječje zabavište“, kako se tada nazivao dječji vrtić, koje su pohađala djeca iz bliže okolice. Ljeti 1895. dječje je zabavište ukinuto zbog pomanjkanja broja polaznika. [18, str. 14.; 11, str. 187.].

Godina početka rada Dječjeg vrtića u Zlataru jest 1954., kad je učiteljica Ljerka Mlakar počela okupljati djecu iza zgrade Hrvatskog sokola u Zlataru. Te godine adaptiran je dio spremišta općinske zgrade koji je postao prvi vrtić, tada

jedini vrtić u Hrvatskom zagorju. Godine 1960. za odgojitelja je primljena odgojiteljica Janica PoljanecOstojić. Vrtić se tada preselio u novu zgradu, gdje su danas smještene jaslice. Pet godina kasnije odgojiteljica je postala učiteljica Štefica Jembrih. Vrtić je tada imao tri sobe, kuhinju i WC s kupaonicom. Godine 1978. počela je raditi odgojiteljica Biserka Žerjavić, današnja ravnateljica vrtića. [13] S povećanjem broja djece, pojavila se potreba za novim i većim prostorom. Primjerice, od 1972. do 1980. broj polaznika vrtića povećao se sa 25 na 56. [18, str. 38. i 40]. Tadašnji OSIZ Zlatar zajedno s društvenopolitičkim organizacijama Općine ZlatarBistrice odlučio je da će se sredstvima iz budžeta općine i samodoprinosa MZ Zlatar graditi novi vrtić. Investitor je bila OŠ Zlatar, a tadašnji ravnatelj škole Stanko Musa uredno je vodio investiciju. Za svega stotinu dana poduzeće „Marles“ iz Maribora izgradilo je moderan dječji vrtić, koji je svečano otvoren u listopadu 1982. [13, str.2; 18 str. 42]. U istoj se zgradi i danas odgajaju i obrazuju djeca predškolske dobi.

Desetak godina kasnije, 1992. godine, u adaptiranoj zgradi bivšeg vrtića otvorene su dječje jaslice. Od tada vrtić, uz tri mješovite vrtićke skupine, ima i jednu mješovitu jasličku skupinu. Godine 1997. vrtić se odvojio od Osnovne škole Ante Kovačića u Zlataru te počeo djelovati kao samostalna ustanova pod imenom Dječji vrtić i jaslice „Uzdanica“ Zlatar. Prvi predsjednik Upravnog vijeća Dječjeg vrtića i jaslica „Uzdanica“ Zlatar bio je Slavko Pozaić.

Djelatnici vrtića posebno su ponosni na Igraonicu „Rani razvoj“ koja se odvijala pod pokrovite ljstvom UNICEFa, kao i na besplatno savje

212 213Školstvo u ZlataruZLATNI BREGI I LJUDI SA SNJEŽNE STRANE IVANŠČICE

SL. 1. Spremište

općinske zgrade u kojem je bio

smješten vrtić, danas privatni

stan

SL. 2. Zgrada dječjeg

vrtića, danas jaslica

SL. 3. Polaznici dječjeg vrtića 1959. s odgojiteljicom Ljerkom Mlakar i Mirkom Svibnom u ulozi Djeda Mraza (vlasnica Jelena Pečarić)

SL. 4. Polaznici dječjeg vrtića s odgojiteljicama Biserkom Žerjavić i Mirjanom Peternjak, 1992.


tovanje roditelja koje su provodili stručnjaci na tom projektu. Posebno se pažnja u radu s djecom pridaje njegovanju kajkavskog narječja i starih zagorskih običaja s ciljem da djeca zavole i cijene kulturnu baštinu svojih predaka. [13]

U sklopu zlatarskog vrtića organiziran je i program predškole. Za djecu s područja Zlatara program se odvija u prostoru Dječjeg vrtića, a za djecu iz okolnih naselja u školama u Belcu, Petruševcu, Martinščini i Donjoj Batini. Školske godine 2012./13. 53 je djece pohađalo predškolu. Školske godine 2013./14. 75 je djece upisano u tri vrtićke skupine, a 18 u jednu jasličku skupinu. Dječji vrtić danas zapošljava 14 djelatnika.

osnovna škola ante kovačića, zlatarKako su povijest crkve i škole usko povezani, početak školstva u Zlataru zabilježio je svećenik Vjekoslav Noršić u knjizi Povijest Župe Uznesenja Bl. Dj. Marije u Zlataru. Zlatar nije u davnini imao škole pa su župnici i kapelani privatno podučavali darovitu djecu čitanju, pisanju i kršćanskom nauku. Preseljenjem sjedišta župe iz Martinščine u Zlatar te izgradnjom i posvećenjem nove župne crkve s orguljama 1762., s vremenom

su djecu počeli poučavati župni orguljaši. Bilo je više propalih pokušaja osnivanja škole u Zlataru, npr. pokušali su to župnik Ivan Gundak u 17. st. i Ladislav pl. Forko dvadesetih godina 19. st., no službena povijest zlatarske škole počinje tek 1842. godine kad je Zlatar dobio stalnu pučku školu. Prvim učiteljem imenovan je rođeni Zlatarščanin, orguljaš Ladislav Kutnjak. Kutnjak je čitati i pisati naučio od domaćih kapelana te je, iako nije završio učiteljsku školu, slovio kao najsposobniji učitelj u cijeloj varaždinskoj županiji. [11, 18]

Nastava se u povijesti Zlatara odvijala na nekoliko različitih lokacija. Prema Noršiću, prvotno se održavala u crkvenoj kući, na prvom katu orguljaškog stana. Zbog sve većeg broja učenika i tijesnog prostora, 1862. godine sagrađena je na uglu Zagrebačke i Martinečke ulice jednokatna školska zgrada, u to vrijeme najljepša škola u Hrvatskom zagorju. Danas je u tom prostoru smještena Gradska knjižnica Zlatar. Godine 1873. tu je školu polazilo oko 200 dječaka. [11; 16, str. 30.]

Školske godine 1866./1867. prestalo je zajedničko obučavanje dječaka i djevojčica. Tom je prilikom nastava za žensku mladež povjerena sestrama milosrdnicama sv. Vinka koje školsku obuku također vrše u novoj školskoj zgradi.

SL. 5. Dječja škola

sagrađena 1962., danas Gradska knjižnica Zlatar

[11, str. 128. i 187]. Prema Emilu Šredlu, 1876. upisano je 212 učenica, a nastavu pohađaju djevojčice iz Zlatara, Martinaca, Ladislavca, Lovrečana, Grančara, Brestovca, Veleškovca, Ervenika, Opasanjka, Ratkovca i Borkovca, ali i iz nekih udaljenijih mjesta, samo u nešto manjem broju. [18] Od kraja 1888. škola za žensku mladež djelovala je u kući zlatarskog građanina Franje pl. Pisačića. Stara škola i nova ženska škola bile su jedna škola pod istom upravom, da bi 1889. godine djevojačka škola bila administrativno odijeljena od dječačke. Godine 1905. podignuta je, a 1906. završena i blagoslovljena, nova ženska pučka škola, jednokatnica, smještena u blizini crkve u današnjoj Varaždinskoj ulici. [11, str. 128. i 129.] Prilikom proslave sedamdesetogodišnjice djevojačke škole 1936. godine, Zlatar su posjetili dr. Alojzije Stepinac i nadbiskup dr. Antun Bauer. [11, str. 191.]

Prema Zvonimiru Kurečiću, za vrijeme Dru gog svjetskog rata, 1944. godine, zgrada je djevojačke škole teško stradala, a 1945. škola je izgubila svoju upravu te postala dio narodne pučke škole. Školska godina 1947./48. bila je zadnja godina u kojoj su časne sestre poučavale u školi. [11]

U razdoblju od 1842. do 1875. godine škola je bila trorazredna i dobrovoljna, da bi Mažuranićevom reformom školstva, koja stupa na snagu 1875. godine, osnovno školovanje posta lo obavezno, a škole su pretvorene u četverorazredne. Škola je od sada trajala pet godina, s dvije godine tako zvane opetovnice. Škola više nije bila pod upravom crkve već države, a crkva je nadzirala samo obuku u vjeri i zadržala utjecaj u odborima. [16, 18]

Članovi školskog odbora bili su prisutni kod ispitivanja učenika, a školski su nadzornici dolazili u školu i, uz pregled školskog prostora, ispitiva li i razinu učeničkog znanja. [18] U knjizi Laterna magica jedno je takvo ispitivanje vrlo živopisno opisao književnik Slavko Batušić koji je bio zlatarski đak u razdoblju od 1908. do 1913. godine. [4] Osim nadzornika, učenike su znale preispitati, a učila razgledati i razne političke ličnosti prilikom posjete školi. Može se izdvojiti dolazak bana Hrvatske, Slavonije i Dalmacije Josipa Šokčevića 1863. godine, posjet predsjednika Matice hrvatske, književnika i vlastelina Ivana Kukuljevića 1886. te dolazak bana Khuena

Hedérvárya 1888. koji se tom prilikom potpisao u školsku Spomenicu. [18] Nadzornici i političari su obavezno razgledali školski vrt i cjepinjak koji su služili za praktičnu nastavu ratarstva. „Tu učenici uče kako se obrađuje zemlja, kako se njeguju biljke, kako se sade, presađuju, kako se cijepe voćke i vinograd, a kasnije i kako se uzgajaju pčele.“ [18, str. 16.]

Dugogodišnjim zalaganjima i nastojanjima ma rljivih učitelja škola se razvijala. Iz Spomenice se mogu iščitati razni podaci o radu škole, ali i o onovremenim zlatarskim prilikama. Opisane su školske svečanosti, siromaštvo mnogih učenika, obustava nastave zbog bolesti djece (npr. boginja), potresa, požara 1888. ili jake zime. [18 ]

U Prvom se svjetskom ratu nastava loše održavala te je bilo puno izostanaka učenika. Učitelji su u Spomenici opisivali ukratko ratne i političke događaje, a između dva rata bilješke su bile vrlo skromne i jednolične. Međuratno razdoblje bilo je općenito lošije doba za hrvatsko školstvo, pa tako i za zlatarsko. Škola je funkcionirala po nare dbama povjereništva, a od 1922. učila se i ćirilica, osim u 1. razredu. [18, str. 23.25.] Izmjenjivali su se ravnatelji: Stjepan Bićan (1920. – 1935.), Stje pan Počekal (1936. – 1940.), Zlatko Šuput (1940. –1944.).

Listovi Spomenice koji bilježe razdoblje Drugog svjetskog rata istrgnuti su, a ratna događanja u Zlataru opisana su naknadno. U ratu je oštećena zgrada i imovina škole, zbog čega je pučanstvo inte nzivno radilo na obnovi škole te

SL. 6. Djevojačka škola danas


SL. 7.Nastavnički zbor

ispred nove školske zgrade

u Zlataru (šk. god. 1958.’59.) za

vrijeme ravnatelja Milana Ružića

(fotografiju ustupio Krešimir

Sviben)

SL. 8. Nastavnički zbor

OŠ Zlatar šk. god. 1963.’64.

(fotografiju ustupio Krešimir

Sviben)

SL. 9. Nastavnici škole u Zlataru šk. god. 1983./84., za vrijeme ravnatelja Stanka Muse (vlasnik Krešimir Sviben)

SL. 10. Djevojčice 3. razreda Batine i Zlatara na Prvoj svetoj pričesti 1996. godine s č.s. Kristinom Cenkovčan, župnikom Josipom Čukmanom i učiteljicama Vlastom Kurečić i Ankicom Krajnik


je u rujnu 1945. započela redovita obuka. Prve poslijeratne godine bile su posvećene obnovi. Za vrijeme ravnatelja Vjekoslava Hajdeka (1944. –1948.), školske godine 1947./1948., počela je s radom sedmogodišnja škola, a prvi se put polagala mala matura. Škola je imala 9 odjeljenja u kojima je radilo 11 učitelja. U razdoblju od 1948. do 1952. izmijenili su se ravnatelji Stjepan Starešinčić, Ljubomir Nagler i Ivana Švear. U tom poslijeratnom razdoblju događale su se velike društvenopolitičke promjene koje su se odražavale i na školstvo. U školskom kalendaru bili su izostavljeni vjerski blagdani, a priredbe su se organizirale u čast novih državnih praznika (Prvi maj, Dan dječje radosti i sl.). Pedesetih godina razvile su se gluma i glazba te je škola postala središte kulturnog života naselja. Organizirale su se vrlo posjećene priredbe, izložbe učeničkih radova, sportska natjecanja, njegovala se gimnastika, a sve se češće odlazilo na školske izlete. [18]

Godine 1952. za ravnatelja je postavljen Milan Ružić (1952. – 1969.). Sa 539 učenika, raspo ređenih u 12 razrednih odjeljenja, radilo je 15 nastavnika. Iduće godine sedmogodišnja je škola postala osmogodišnjom, a ukinuta je mala matura. Zbog nedostatka prostora nastava se morala odvijati u četiri zgrade pa je iste godine kotarska skupština odlučila graditi novu školsku zgradu. Tek je 1957./58. počela gradnja nove škole, a u rujnu 1958. održano je njezino svečano otvorenje. To je postala centralna škola te su se njoj priključile područne u Batini i Martinščini. Iste je godine počeo izlaziti školski list „Iskrice“ koji uređuju literarna i likovna grupa [18]

Za vrijeme ravnatelja Željka pl. Cebocija (1969. – 1981.) dva su djelatnika škole primila nagradu „Ivan Filipović“, vrhunsko priznanje za rad u prosvjeti: Jasna Mlakar za rad i uspjehe u slobodnim aktivnostima te Kazimir Sviben za rad u nastavi njemačkog jezika. Zanimljiv je i podatak da je u to vrijeme televizija vrlo često surađivala sa zlatarskom osnovnom školom. Snimljen je niz emisija u kojima je prikazivan rad s učenicima, prije svega Kazimira Svibna te Miljenka i Jasne Mlakar. [18]

Godine 1970. integrirale su se osmorazredne škole Lobor i Zlatar, a školi je nadjenuto ime Osnovna škola „Ante Kovačić“, Zlatar. Tih su sedamdesetih godina zaposlenici škole, na čelu s ravnateljem, aktivno sudjelovali u kulturnom

životu Zlatara te se može reći da su bili njegovi glavni nositelji. Velika je njihova uloga u pokretanju i razvijanju poznate zlatarske kulturne manifestacije „Dani kajkavske riječi“, kao i u radu Kulturnoprosvje tnog društva „Zlatarjeve“. Dokaz su tome pohvale cijenjenog profesora i znanstvenika. „Dr. Stjepko Težak piše u tisku ‘Nije provincija u provinciji, nego u ljudima, ma gdje oni bili ’ pa između osta loga još kaže: ‘Dani kajkavske riječi – Zlatar 72. imponirali su dvostruko: raznovrsnošću veoma kvalitetnih i originalnih priredaba i ulogom koju su odigrali prosvjetni radnici’.“ [18]

„Zbog pedagoškog standarda i povećanja broja djece školska zgrada je dograđena 1972. godine. Izgrađena je sportska dvorana, uredske prostorije, školska kuhinja, knjižnica, pet učionica i tri kabineta. Konačno je kompletno osoblje u jednoj zgradi.“ [2, str. 22. i 23.] O uspjesima zlatarske škole daleko se čulo. „Članak Milana Taritaša nosi naslov ‘Zlatar živi za školu – škola za Zlatar’ i dalje piše: ‘Osnovna škola Ante Kovačića’ u Zlataru poznata je diljem Republike, gotovo da i nema nastavnika ili učenika u Hrvatskoj koji ne zna za ‘Iskrice’.“ Krajem 1973. integriranim školama Zlatar i Lobor pridružila se i osmorazredna škola Belec, a škola je promijenila ime u „II. zagorski partizanski odred Hrvatske“. Školske godine 1980./81. počela je s radom i Mala škola kao uvod u prvi razred. [18]

U razdoblju od 1981. do 1985. ravnatelj je bio Stanko Musa. Istekom mandata otišao je na mjesto pedagoga, a za ravnateljicu je izabrana Vesna Bolfek (1985. – 1991.) Početkom devedesetih u Hrvatskoj je došlo do velikih promjena. Željom većine hrvatskih stanovnika, Republika se Hrvatska odcijepila od Jugoslavije i postala je samostalna država. Zlatarskoj je školi vraćeno njezino staro ime „Ante Kovačić“. [18]

Najdugovječniji ravnatelj u povijesti zlatarske škole, Emil Šredl, izabran je na tu poziciju 1991. i ostao na njoj do 2007. godine. Tih su ratnih devedesetih uvjeti rada bili teški. Škole Zlatar, Lobor i Belec pohađali su prognanici i izbjeglice koje je pučanstvo zlatarskog kraja velikodušno primilo u svoje domove. U školskoj sportskoj dvorani bile su smještene izbjeglice iz Bosne i Hercegovine. Tih je godina vjeronauk vraćen u škole, ponovno se štuju vjerski blagdani, a Dan škole obilježava se 6. lipnja, na rođendan književnika Ante Kovačića.

SL. 11. Djelatnici zlatarske i belečke osnovne škole s umirovljenim učiteljima i suradnicima, za vrijeme ravnatelja Emila Šredla (vlasnik Krešimir Sviben)

SL. 12 Današnji vanjski izgled Osnovne škole Ante Kovačića, Zlatar, obnovljen za vrijeme ravnateljice Rajne Borovčak


U to vrijeme, od rujna 1991. do rujna 2000., u zgradi osnovne škole djelovala je i Srednja škola Zlatar. Godine 1995. osamostalila se Osnovna škola Lobor, 1997. Dječji vrtić, a 2007. Osnovna škola Belec. [18]

Od školske godine 2008./2009. pa do danas ravnateljica škole je Rajna Borovčak. U šk. god. 2012./13. školu je pohađalo 397 učenika. [14] Dana 31. kolovoza 2013. 53 su djelatnika bila zaposlena na neodređeno vrijeme, a tri djelatnika na određeno vrijeme. [9]

područna škola donja batinaKako u Batini nekad nije bilo škole, djeca su pohađala školu u Zlataru. Pješačila su i više od sat vremena, i po najvećoj zimi, kiši i lošem putu. Oko 1890. vlastelin Stjepan pl. JellačićBužimski htio je darovati zgradu za školu, no Općinski je odbor to odbio. Godinama je mještanima obećavana škola, no ideja se realizirala tek 1912. godine. Prema Noršiću, do gradnje škole došlo je zaslugom i dugogodišnjim nastojanjima Jurice pl. Kallaya, učitelja u Zlataru i posjednika dobra Batina. U rujnu 1912. godine započela je nastava, a prvi učitelj Dragan Žigman bio je školovani učitelj. [11, str. 129. i 130.; 19] Upisano je 160 učenika pa se nastava morala odvijati u dvije smjene. Školu su tada pohađala djeca iz Batine, Brezica, Ervenika, Klimena i Batine Donje.

S vremenom se pojavila potreba dogradnje školske zgrade, no ona zbog nedostatka sredstava nije realizirana. Kao i u ostatku države, život je u Batini za vrijeme Drugog svjetskog rata bio težak te je bilo obustave nastave i neredovitosti u njezinom pohađanju. Školske godine 1946./47. uvedeno je na Batini peterorazredno školovanje. Idućih je godina škola prerastala u šesterorazrednu i sedmerorazrednu, a 1958., općom reorganizacijom

školstva, batinska škola postala je područna škola centralne zlatarske škole. Postupno su učenici više razrede počeli pohađati u Zlataru.Kroz povijest, zaslugama mještana i uprave škole, škola je obnavljana i osuvremenjivana.U Batini se najčešće radilo u kombiniranim odjeljenjima, a tako je ostalo i do danas. [19] Školske godine 2012./13. nastavu je u dvorazrednoj kombinaciji pohađalo 18 učenika. [14]

područna škola martinščinaMartinščina je jedno od najnapučenijih naselja grada Zlatara pa se u njoj nalazi područna škola koja pripada Osnovnoj školi Ante Kovačića, Zlatar.

Budući da je selo u povijesti pripadalo općini Lobor, a i dio je njegove župe, stanovnici Martinščine nekad su se školovali u Loboru. Godine 1928. započeta je, a 1930. završena gradnja školske zgrade u Martinščini te je škola po čela s radom. Izgradnju je financirala općina Lobor sa svojim stanovnicima, na čelu s tadašnjim načelnikom Gabrijelom Matejašem.

Prve učiteljice, Zlata Dabić i Matilda Bugarin, radile su u kombiniranim odjeljenjima. Za vrijeme Drugog svjetskog rata nastava je bila više puta prekidana, a popriličan broj učenika napustio je školu zbog iseljavanja u Slavoniju. Nakon rata rad u školi bio je normaliziran.

Škola u Martinščini pedesetih je godina radila kao osmogodišnja škola, no nije se održala pa su osmoškolsko obrazovanje u Martinščini stekle samo dvije generacije učenika. Godine 1958. izgrađena je i otvorena današnja školska zgrada u Zlataru. Zlatarska je škola postala centralna te se njoj priključila škola u Martinščini, kako je ostalo i do danas.

Vanjski izgled školske zgrade nije se mno go mijenjao od njene izgradnje, no unutrašnjost zgrade se obnavljala, posebice zalaganjem ro ditelja i mještana sela. [10]

Ako pogledamo statističke podatke, broj se učenika u zadnjih četrdesetak godina prepolovio. Šk. god. 1970./71. škola je brojila 55 učenika, a školsku godinu 2012./13. uspješno su završila 22 učenika, u dva kombinirana odjeljenja [18, str. 79.; 14].Tijekom školske godine marljive učiteljice i

SL. 13. Škola u Donjoj

Batini s novom fasadom

napravljenom za vrijeme

ravnateljice Rajne Borovčak

uče nici obilježavaju sve važnije datume i trenutke, a posebno je svečano na proslavi Svetog Martina po kojem je i Martinščina vjerojatno dobila ime.

osnovna škola belecOsim u Zlataru, osmorazredna se osnovna škola nalazi i u Belcu, ljupkom naselju smještenom na obroncima ponosne Ivanščice, najpoznatijem po biseru europskog baroka – crkvi svete Marije Snježne.Kao i u Zlataru, povijest organiziranog školstva u Belcu počinje 1842. godine. Školu su utemeljili be lečki župljani, na poziv i odredbu županije Varaždinske. [12, str. 29.] Te je jeseni nastava započela u prostoriji crkvene kuće uz župnu crkvu. Prvim je učiteljem imenovan omiljeni be lečki orguljaš Lovro Hitrec, osposobljen za učite lja na učiteljskom tečaju u Zagrebu. Upisa no je trideset učenika, pretežno dječaka, od kojih su neki bili stariji i od 15 godina. Nastava se održavala na hrvatskom jeziku, najviše 12 sati tjedno, a učenici su školu polazili tri godine. Prema riječima zapisanima u belečkoj Spomenici, glavna je zadaća tadašnjoj školi bila naučiti djecu kršćanski živjeti, da budu pravi kršćani katolici, zatim čitati, računati i pisati. Godine 1859. počela je s radom

opetovnica, a od 1863. učenici su bili dužni polaziti školu četiri godine. U to vrijeme mnoga djeca zbog ondašnjih prilika nisu redovito pohađala nastavu. Neki od razloga bili su često loše vrijeme, loši putovi, velika udaljenost od škole te zauzetost djece težačkim poslovima.

S vremenom je učionica postala neprikladna za održavanje nastave pa je barunica Cecilija Rukavina poklonila zemljište za školsku zgradu. Novi je školski prostor sagrađen 1866. godine, iznad starog groblja na putu prema crkvi sv. Juraja. Zanimljiv je podatak da je oko 1890. u dvorištu škole uređeno „gombalište“ s raznim gimnastičkim spravama. Zbog porasta broja uče nika 1895. godine sagrađena je nova školska zgrada, na mjestu današnje škole. Povijesne i po litičke prilike mijenjale su se, no bez obzira na nedaće i siromaštvo pučanstva između dvaju ratova, škola je ostala središte obrazovanja i odgoja mladeži. Školske godine 1934./35. školu je polazilo 395 učenika pa je, s ciljem rasterećivanja škole u Belcu, 1937. otvorena škola u Petruševcu, a 1947. u Selnici. [1, str. 53–58.] U Selnici je škola djelovala u bivšem dvorcu baruna Amona Rukavine do ukinuća sedamdesetih godina. [1, str. 58.; 21] Pedesetih je godina škola u Belcu postala osmorazredna. Zbog skučenosti prostora, 1961.

SL. 14. Osnovna škola Belec


SL. 15. Područna škola

Martinščina

SL. 16. Učiteljica Štefica

Kovaček sa svojim prvim razredom u školskoj godini

2012./2013.

SL. 17. Sa snimanja školske himne “Tu v Belcu sme doma”

SL. 18. Osmi razred OŠ Belec u školskoj godini 2012./2013.


godine škola je dograđena. Godine 1974. osmorazredna škola Belec, zajedno s pripadajućom područnom školom u Petruševcu, izgubila je status samostalne škole te je pripojena školi Zlatar kao jedna od njezinih radnih jedinica. [1 str. 58, 59.] Nakon više od tri desetljeća, 2007. Osnovna škola Belec ponovno je postala samostalna. [18, str. 66.]

Osnovna škola Belec danas zapošljava 33 djelatnika. Školske godine 2013./2014. broji ukupno 115 učenika svrstanih u 9 razrednih odjela, 8 u Belcu i jedan u Petruševcu. Ravnateljica Verica Havoić ponosi se uključenošću škole na različitim projektima i aktivnostima. Od njih možemo izdvo jiti Učeničku zadrugu Belec, utemeljenu 2012. godine, povodom čega je zasađeno 50ak razli čitih vrsta voćaka. U zadrugu je uključena i većina izvannastavnih aktivnosti koje rade na poduzetničkim aktivnostima i na predstavljanju škole u kulturnom smislu. Suradnju s roditeljima škola nastoji razviti igraonicama i radionicama na projektu „Ususret ljubavi i veselju“. Prometnom preventivom osposobljavaju se školarci za sigurnu vožnju biciklom. Kako bi se djeca susretala sa starijim i poučnim književnim djelima, škola niz godina sudjeluje u projektu „Čitajmo zajedno – čitajmo zaboravljene knjige“. U sklopu projekta „Ruksak pun kulture“ jednom godišnje u školu dolaze različiti izvorni umjetnici. Školu posjećuju i bivši učenici belečke škole kako bi svojim primjerom sadašnjim učenicima pokazali

kako se i u maloj sredini može uspjeti. O Uskrsu 2013. godine škola je surađivala s Filatelističkim društvom Zaboky te je tom prigodom tiskan jedinstveni poštanski žig „Zagorski križni put – Veronika Isusu pruža rubac“. [21] Iste šk. god., u suradnji sa Savjetom mladih Grada Zlatara, škola je provela i zahtjevan međunarodni eTwinning projekt „Creative school newspapers“, koji je okupio dvadesetak škola partnera iz cijele Europe. U sklopu projekta učenici su napravili kreativne školske novine, suvenir škole, snimljena je školska himna s videospotom, a sve je to razmijenjeno sa školama partnerima. [21, 23] Tijekom godine učenici provode humanitarnu akciju „Solidarnost na djelu“, sudjeluju i na županijskoj smotri „Dani kruha“. Škola je neizostavan sudionik manifestacija koje se odvijaju u sklopu Dana

kajka vske riječi: Zbora malih pjesnika, dječje likovne izložbe „Čovjek čovjeku“, Festivala dječje kajkavske popevke, kao i Pajdaškog sprehajanja. Sav taj niz aktivnosti i događanja učenici marljivo bilježe u školskom listu „Maslaček“. [21]

područna škola petruševecPovijest Područne škole Petruševec počela je 1937. godine kada je odobreno osnivanje jednorazredne škole za školsko područje Petruševec i Vižanovec. Budući da nije bilo ni prostora ni sredstava da se napravi nova školska zgrada, nastava se održavala u privatnoj kući obitelji pl. Kušeca, u zaseoku Kukci. Počela je kao jednorazredna škola, a kasnije je prerasla u četverorazrednu. Godine 1957. sagrađena je nova školska zgrada s dvije učionice na cesti Belec – Konjščina, između Petruševca i Vižanovca. Izgradnju su financirali mještani tog područja, posebno rudari. Školska zgrada i danas služi istoj svrsi. [1] Nažalost, broj đaka nezaustavljivo pada. Za usporedbu, 1957. broj učenika u Petruševcu bio je 85, a šk. god. 2013./2014. školu pohađa 6 učenika u trorazrednoj kombinaciji. [1, str. 57., 21]

srednja škola zlatarO povijesti srednjoškolskog obrazovanja u Zlataru pisao je Toni Kuščar na temelju neobjavljenih zapisa pokojnog ravnatelja Srednje škole Zlatar Stjepana Škofa.

SL. 19. eTwinning

oznaka kvalitete međunarodnog

projekta OŠ Belec “Creative school

newspapers”

Dugo su vremena Zlatarščani nastojali u Zla tar dovesti srednju školu, što je za mjesto ko jem prirodno gravitiraju okolna naselja sasvim razumljiva težnja. Začeci tih pokušaja sežu još u 1947./48. kad je u Zlataru počela s radom sedmogodišnja škola koja je završavala malom maturom, a funkcionirala je poput nižih razreda opće gimnazije. [8] Te je godine zatvorena niža gimnazija u Zajezdi, a učenici i nastavnici premješteni su u Zlatar. Tu je bio organiziran đački dom sa 60 pitomaca, no ukinut je dvije godine kasnije. [16, str. 12; 8]

Godine 1947. s radom je započela i Škola za učenike u privredi sa sjedištem u Zlataru. ŠUP Zlatar bila je trogodišnja „stručnošegrtska škola“ čija se nastava odvijala u samom centru Zlatara, u bivšoj Dječačkoj školi i u Obrtničkom domu. Godine 1957. imala je pedesetak učenika koji su se obučavali za 17 zanimanja (stolar, tokar, bačvar, automehaničar, limar, kovač, urar, strojobravar, pekar, mesar, mlinar, krojač, soboslikar, postolar, brijač, vlasuljar i električar). Preraspodjelom škola 1961. odlučeno je da se škola ukine i preseli u Konjščinu i Krapinu.

Ipak, obrazovanju izvan osnovne škole doprinijelo je osnivanje Narodnog sveučilišta „Ivan Goran Kovačić“ 1963. godine. Sveučilište je imalo

više od deset različitih obrazovnih programa u Zlataru i Konjščini: osnovnu školu za odrasle, priučavanje na rad (tzv. polukvalifikacija), kvalifikacije za različita zanimanja pa čak i visokoškolske kvalifikacije. Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina obrazovni se rad Sveučilišta ugasio, a ono se počelo baviti isključivo područjem kulture. [8] Zahvaljujući tzv. „Šuvarovoj reformi školstva“ u Zlataru je, od 1980. do 1985., radio ogranak Srednjoškolskog centra iz Konjščine. Nakon reorganizacije srednjeg školstva ti su odjeli ukinuti. [15, 8]

Uspostavom samostalne Republike Hrvatske, Zlatarščani su uz pomoć saborskog zastupnika Kazimira Svibna i predsjednika Skupštine Općine ZlatarBistrica Stjepana Škofa pokrenuli inicijativu za osnivanje opće gimnazije u Zlataru. Gimnazija je konačno otvorena u rujnu 1991., kao dio Srednje škole Konjščina. Voditeljem zla ta rskih odjela imenovana je Jasna Mlakar. U prvu generaciju zlatarskih gimnazijalaca upisalo se preko pedeset učenika te su činili dva razredna odjela, a već iduće godine upisan je samo jedan odjel opće gimnazije. Nastava se održavala u zgradi osnovne škole, a s povećanjem broja razrednih odjela sve je teže bilo uskladiti potrebe jedne i druge škole. [8]

SL. 20. Područna škola u Petruševcu


SL. 21. Prva generacija

zlatarskih gimnazijalaca, 1. G2, šk. god.

1991./92. s profesorima J.

Mlakar, K. Sviben, J. Werner i D.

Petanjek (vlasnik Jelena Pečarić)

SL. 22. Maturanti šk.

god. 1995./96. i profesori (s lijeva

na desno): S. Pozaić, P. Turudić,

J. Pećarić, J. Mlakar, S. Škof, K. Sviben, M. Bago i J. Werner (vlasnik

Jelena Pečarić)

SL. 23. Zgrada u koju je Srednja škola Zlatar preseljena u rujnu 2000.

SL. 24. Zlatarski maturanti s razrednicom Ljerkom Gajski i ravnateljem Stjepanom Škofom 2005. god.


U lipnju 1996. ministrica prosvjete, kulture i športa Ljilja Vokić donijela je rješenje o osnivanju Srednje škole Zlatar koja će raditi po programima opće gimnazije i upravnih referenata. Za upis u prvi razred odobrena su dva razredna odjela upravnih referenata i jedan odjel gimnazijalaca. U rujnu 1996. Srednja škola Zlatar počela je s redovitim radom kao samostalna ustanova, na čelu s ravnateljicom Jasnom Mlakar. [15]

Dvije godine kasnije, 1998., uveden je i program tehničara PTT prometa, a u rujnu 2000. škola je preselila u novu zgradu, u upravnu zgradu bivše tekstilne tvornice SKIM. Iste jeseni umrla je ravnateljica Jasna Mlakar, a novi je ravnatelj postao tadašnji gradonačelnik Stjepan Škof. Školske godine 2002./03. upisan je jedan odjel upravnih referenata manje, ali je već iduće godine program škole još više proširen uvođenjem tehničara za računalstvo. [8] Godine 2008. program tehničara za logistiku i špediciju zamijenio je program tehničara PT prometa. Nakon smrti Stjepana Škofa, 2011. godine ravnateljica je postala Zdenka Rogina. Od školske godine 2012./13. škola upisuje dva gimnazijska odjela.

Srednja škola Zlatar danas upisuje učenike u četiri četverogodišnja programa: opću gimnaziju, upravne referente, tehničare za računalstvo i tehničare za logistiku i špediciju. [22] Školske godine 2013./14. školu pohađa 498 učenika, a broj djelatnika je 62. [20]

Od svog postanka Srednja škola Zlatar postiže vrhunske rezultate na županijskim i državnim natjecanjima, kao i na državnim matu rama. Kuščar naglašava „natprosječnu kvotu upisanih

zlatarskih srednjoškolaca na odabrane fakultete“. [8] Zlatarščani su ostvarili svoj dugogodišnji san, nastojanje da zadrže mladež u svojoj sredini. Za razliku od starijih generacija, današnji srednjoškolci iz cijelog zlatarskog kraja nisu prisiljeni putovati u udaljene srednjoškolske centre, već se mogu kvalitetno školovati u svom zavičaju. Kao dokaz kvalitete škola na području grada Zlatara mogu se navesti neki od zlata rskih učenika koji su postigli visoke rezultate u znanosti. Unaprijed se ispričavam onima koje sam možda izostavila jer nisam imala njihove podatke.

DOKTORI ZNANOSTI: Stjepan Spevec (1839. – 1905.) Juraj Žerjavić (1842. – 1910.) Stjepan Boroša (1856. – 1905.) Slavko Batušić (1902. – 1979.) Josip Štahan (1923. – 2007.) Vilim Ferišak (r. 1939.) Franjo Gregurić (r. 1939.) Miroslav Kopjar (r. 1945.) Danijel Đurek (r. 1947.) Ana Crkvenčić, rođena Martinjak (r. 1950.) Zvonimir Kurečić (r. 1951.) Ivan Velimir Starčević (r. 1954.) Ružica Brčić (r. 1954.) Jadranka Jakopović Grbić (r. 1956.) Mladen Krušelj (r. 1961.) Zlatko Kudelić (r. 1962.) Valerija Macan Lukavečki (r. 1977.)

MAGISTRI ZNANOSTI: Rudolf Sviben (1919. – 1993.)

SL. 25. Kolektiv Srednje

škole Zlatar 2006. god., za

vrijeme ravnatelja Stjepana Škofa (vlasnik Jelena

Pečarić)

[13] Skupina autora, 50 godina predškolskog odgoja na području grada Zlatara 1954. – 2004.

[14] Spomenica Osnovne škole Ante Kovačića, Zlatar[15] Kazimir Sviben, Kratak pregled povijesti Zlatara,

rukopis[16] Mirko Sviben (ur.), Zlatar nekad i danas, Zlatar,

1987.[17] Mirko Sviben (ur.), Zlatarsko pučko školstvo

1842.1992., Zlatar, 1992.[18] Emil Šredl, Zlatarsko pučko školstvo: 1842.–

2007., Zlatar, 2008.[19] Denis Vincek, 100 godina škole u Donjoj Batini

1912. – 2012., Zlatar, 2012.[20] Sabina Pušec, Ni nakon osam godina se ne nazire

kraj adaptaciji škole, Večernji list, 17. rujna 2013.

[21] kazivanje ravnateljice OŠ Belec Verice Havoić, Belec 2013.

[22] http://www.sszlatar.skole.hr/skola/nasa_skola, dostupno: 27.8.2013.

[23] http://www.radiozlatar.hr/go.php?go=novosti&ID=5741, dostupno: 29.8.2013.

[24] http://www.unizg.hr/rektori/sspevec.htm, dostupno: 30.8.2013.

[25] Hrvatski biografski leksikon, FERIŠAK, Vilim, LZMK, Zagreb, Sv.4., 1998.

Branko Sviben (r. 1922.) Vlasta Adamović, rođena Štahan (r. 1935.) Janko Rogina (r. 1944.) Marin Silić (r. 1949.) Zvjezdana Jembrih (r. 1965.) Goran Gregurović (r. 1970.) Vesna Štefić, rođena Gregurović (r. 1973.) Vlatka FuchsCrčić (r. 1977.)Osim u osnovnom i srednjem školstvu, rođeni Zlatarščani ili zlatarski đaci također su imali (ili imaju) važnu ulogu i u visokom školstvu. Možemo izdvojiti neke od njih:

Stjepan Spevec (1839. – 1905.) – sveučilišni re ktor u Zagrebu te predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu Juraj Žerjavić (1842. – 1910.) – dobrotvor pri osnivanju Tehničkog fakulteta na zagrebačkom sveučilištu Rudolf Filipović (1916. – 2000.) – utemeljitelj katedre za engleski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Stanko Juriša (1927. – 1989.) – jedan od pokretača studija novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu

[1] Marijan Buden, Belec – zemljopisna i povijesna obilježja, U: Mirko Sviben (ur.), Zlatarsko pučko školstvo 1842. – 1992.,Zlatar, 1992.

[2] Vesna Ceboci, Zlatarsko pučko školstvo, Hrvatsko Zagorje, XIV., 1 – 2, (2008.)

[3] Božidar Hitrec, Dr. Juraj Žerjavić, KAJ, II, 9, (1969.)

[4] Hrvatski biografski leksikon, BATUŠIĆ, Slavko, JLZ, Zagreb, Sv.1., 1983.

[5] Hrvatski biografski leksikon, BOROŠA, Stjepan, JLZ, Zagreb, Sv.2., 1989.

[6] Hrvatski biografski leksikon, FILIPOVIĆ, Rudolf, LZMK, Zagreb, Sv.4., 1998.

[7] Hrvatski biografski leksikon, JURIŠA, Stanko, LZMK, Zagreb, Sv.6., 2005.

[8] Toni Kuščar, Zlatarsko srednjoškolsko obrazovanje, Hrvatsko Zagorje, XIV., 1 – 2, (2008.)

[9] Matična knjiga radnika Osnovne škole Ante Kovačića, Zlatar

[10] Ljiljana Mutak, PŠ Martinščina, dostupno: 25.8.2013. na stranici http://osakovacicazlatar.skole.hr/nastava/ps_martinscina

[11] Vjekoslav Noršić, Zvonimir Kurečić, Povijest Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zlataru, Zlatar, 1994.

[12] Mladen Rajačić, Iz „Spomenice belečke škole svakidješnje“ KAJ, II, 9, (1969.)

231

GOSPODARSTVO U GRADU ZLATARU NIKOLA K ADOIĆ I VIKTORIJA VIKTOVIĆ

Zasigurno bolna tema zlatarske stvarnosti i velikog broja Zlatarščana jest gospodarstvo. Odla zak velikih tvrtki, nedolazak novih, neisplativost poljoprivredne proizvodnje, neznanje nadležnih u državi koje rezultira lošim potezima i neuspješnom politikom kad je riječ o privlačenju investitora i stvaranju uvjeta za isplativu poljoprivrednu proizvodnju te drugi razlozi dovoljno govore o tome koliko je loše stanje gospodarstva na zlatarskom području.

iz ne tako davnepovijesti gospodarstva zlataraZlatar je do 1945. godine bio tipično malo trgovište s atributima administrativnog centra i nešto sitnog obrta. Tek nakon oslobođenja zemlje počinje razvoj gospodarstva. Osnova ra zvoja tadašnjeg zlatarskog kotara bilo je una pređe nje poljoprivrede i razvoj onih grana koje su brže mogle doprinijeti obnovi ratom porušene zemlje. U tom kontekstu osnivaju se poljoprivredne zadruge u svim većim centrima pa je tako osnovana i Poljoprivredna zadruga u Zlataru. Godine 1948. osnovano je i Kotarsko građevinsko poduzeće koje brzo doživljava likvidaciju. Istovremeno se osnivaju i zanatske zadruge. Tri su takve bile u Zlataru: Postolarska zadruga Solidnost koja je djelovala do stapanja u Sportsku konfekciju Mladost (SKIM), a njezini su radnici izrađivali i popravljali obuću i kožnu galanteriju; Rasvjeta koja je provodila elektrifikaciju zemlje (Zagorje, Prigorje i Moslavina) te

gospodarila elektrovodovima i naplaćivala struju sve do završetka elektrifikacije u Hrvatskom zagorju kada prestaje s radom, a radnici odlaze u druge kolektive, najviše u zlatarski Končar; i Radinost (zanatska zadruga krojačkih obrtnika koja se bavila šivanjem po narudžbi, iz koje se kasnije razvio SKIM) [1].

Već 1923. Zlatar ima privatnog autobusnog prijevoznika Stjepana Kutnjaka koji je imao tri autobusa koja su vozila na relaciji Zlatar – ZlatarBistrica – Marija Bistrica te na izlete. Nakon 1945. osniva se Kotarsko Autosaobraćajno poduzeće Zlatar [1].

Zagorje je bilo siromašno sirovinama u poslije ratnom razdoblju pa su osnovni pravci razvoja bili poljoprivreda, građevinarstvo i prerađivačka industrija (tekstil). Kasnije dolazi metaloprerađivačka industrija, elektroindustrija i prerada poljoprivrednih proizvoda. U to vrijeme osnovano je i Kotarsko ugostiteljsko poduzeće.U prošlom stoljeću jedno od aktualnih zanimanja naših predaka bilo je radnik u rudniku. Najbliži ugljenokop bio je u Konjščini. Na današnjem zlatarskom području rudnik je postojao u Donj oj Batini (u sklopu Konjščinskih ugljenokopa) koja je šezdesetih godina prošlog stoljeća trebala postati industrijsko naselje upravo izgradnjom rudnika i dolaskom željezničke pruge. Rudnik je otvoren 1956., ali nikad nije počeo s punim radom već je s dolaskom novih energenata brzo zatvoren 1966., a time i srušena pruga i telefonska linija [2]. Zapošljavao je oko 200 rudara, a 1962., na svom vrhuncu, zapošljavao je doda tnih 150 radnika [3]. Nakon kratke ere rudarenja, rudari se zapošljavaju u građevinarstvu, i to u

232 233Gospodarstvo u gradu ZlataruZLATNI BREGI I LJUDI SA SNJEŽNE STRANE IVANŠČICE

jednoj od dvije građevinske radne organizacije, Građevinar u Zlataru i Gradnja u Konjščini, koje se potom integriraju u jedinstvenu organizaciju Građevnoindustrijsko poduzeće Ivica Gluhak ZlatarBistrica. Ta je tvrtka ubrzo likvidirana, a njezine poslove preuzima Komunalno poduzeće u Zlataru koje održava ceste, komunalne objekte i stambeni fond te izvodi manje građevinske radove.

Poduzeća koja su obilježila gospodarsku aktivnost u drugoj polovici prošlog stoljeća i početak novog tisućljeća u Zlataru su: Konstruktor, Končar – niskonaponski aparati, Naprijed, SKIM, Prevent te Poljoprivredna zadruga Zlatar i druga (manja) poduzeća. Neki od nabrojanih gospodarskih subjekata i dalje postoje, a neki su se u potpunosti ugasili.

Konstruktor je građevinsko poduzeće, a 1987. godine zapošljavao je 400 radnika u dvije osnovne organizacije, Građenje i Ciglane Zlatar, a osnovne su mu značajke bile pridržavanje rokova, visoka kvaliteta građevina i širok asortiman objekata koje je Konstruktor mogao izgraditi. Osnovna organizacija udruženog rada Građenje i montaža izvela je niz značajnih objekata u Zlataru, Donj oj Stubici, Loboru, Konjščini, ZlatarBistrici, Mariji Bistrici i šire [1]. Prije 7 godina Zdravko Valec, direktor tvrtke MProfil iz Zaboka, kupio je Konstruktor [4]. Poslovanje je bilo stabilno dugi niz godina i tvrtka je dobivala velike poslove [5], no nakon toga krenulo je nizbrdo [6]. Ove je godine Konstruktor na prvom mjestu poreznih dužnika u našoj županiji [7].

Končar – niskonaponski aparati d. d. ute

meljen je 1961. u Zlataru kao osnovna organizacija udruženog rada OOUR Niskonaponski aparati – Rade Končar Zlatar [1]. Osnivanju je pripomoglo postojanje poslovnog prostora u Zadružnom domu u Zlataru, radove dogradnje financirala je tadašnja Općina Zlatar dok je strojeve, opre mu i kadrove ustupila ce ntrala Rade Končar iz Zagreba. U samom početku bilo je zaposleno stotinjak zaposlenika, a zlatarski je Končar dosegnuo svoj vrhunac krajem osamdesetih i početkom devedesetih kada je zapošljavao oko tristo radnika. Nakon strojne obrade, koja je u početku bila osnova proizvodnog procesa i montaže (uglavnom rastavljača), u Zlatar dolazi odjel araldita, galvanizacije i proizvodnje niskonaponskih aparata (osigurača, stezaljki, ti pkala i sl.). Početkom novog tisućljeća prilike su bile sve nepovoljnije i počinju otpuštanja radni ka te se gasi proizvodnja u Zlataru. Dio radnika prebačen je na radna mjesta u središnjici tvrtke u Zagrebu, a dio je ostao u Zlataru. S vremenom su i preostali radnici prebačeni u Zagreb, a izdvojeni pogon u Zlataru potpuno zatvara svoja vrata. Danas u tom prostoru posluje tvrtka So ldus d. o. o. iz Zagreba (izdvojeni pogon Lovrečan, ZlatarBistrica).

SKIM (Sportska konfekcija Mla dost) osnovan je 1948. godine, a prva registracija kod Privre dnog okružnog suda u Zagrebu uslijedila je 1960. godine, nakon što je Općina Zlatar odobrila osnivanje radne organizacije 1959. godine. SKIM je 1987. godine zapošljavao 382 radnika, a glavna proizvodna orijentacija bila je izrada lake konfekcije, prvenstveno sportske. Te je godine 35 % ukupne proizvodnje bilo namijenjeno domaćem, a 65 % inozemnom tržištu [1]. Poduzeće je likvi dirano 2012. [8].

Poljoprivredna zadruga Zlatar osnovana je po završetku Drugog svjetskog rata, a imala je zadatak organizirati poljoprivrednu proizvodnju, otkup poljoprivrednih proizvoda i trgovin sku i ugosti teljsku djelatnost [1]. Svoju djelatnost obavlja la je u Zadružnom domu u Zlataru. U to vrijeme postoje poljoprivredne zadruge u Belcu, Loboru i ZlatarBistrici. Zadružni stručnjaci održavali su predavanja po selima ka ko bi educirali poljoprivrednike te se sve više poljo privrednika učlanjivalo u zadrugu koja ih je snabdijevala robom, sjemenom i za njih oba vljala poslove oranja, špricanja i žetve. U rad zadruge bili su uključeni i veterinari, a zadruga je otku

SL. 1. Sjedište bivšeg

izdvo jenog pogona Končara u Zlataru

pljivala stoku i poljoprivredne proizvode: voće, posebno marelice, jagode, trešnje, šljive i jabuke; gljive i mlijeko. Zadružne trgovine bile su u Zlataru, Donjoj Batini Belcu, Klimenu i ZlatarBistrici. Zadruga je organizirala i izložbe.

Također, u povijesti gospodarstva važno je napomenuti da je Zlatar imao i hotel (počeo je poslovati kao Motel Ivančica) koji je mogao prihvatiti 28 gostiju (prenoćišta), a sala 200 gostiju. Motel je djelovao u sklopu Naprijeda, Osnovne orga nizacije udruženog rada Ugostiteljstvo Zlatar, a osim hotela, djelovao je restoran u Konjščini, restoran u ZlatarBistrici, kupalište u Sutinskim Toplicama te tridesetak manjih objekata (krčme, buffeti, pečenjarnice i sl.) [1]. Nažalost, danas hotel više ne postoji, a na mjestu bivšeg hotela nalazi se Konzumova prodavaonica mješovite robe.

Prevent Zlatar posljednje je veliko poduzeće koje je djelovalo u Zlataru. Svoj rad tvrtka je započela 2000. godine na prostoru pokraj Srednje

OBITELJSK A POLJOPRIVREDNA GOSPODARST VA U ZLATARU

Za podatke o obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima ne postoji službeni registar kao kod tvrtki i obrta, no postoji baza poljoprivrednih gospodarstava (upisnik) koji nije javan dokument. Na području Zlatara OPG-ovi su prisutni i ima ih podosta. Dok neki imaju registrirano obiteljska poljoprivredna gospodarstvo gdje proizvode uglavnom za vlastite potrebe, u Zlataru imamo i gospodarstva koja proizvode i za šire tržište. Među najvećim gospodarstvenicima iz područja OPG- ova nalaze se:

• Kozarstvo Pavlin iz Donje Batine 44, ponuda: kozji sir, tel.: +385 49 460 071, mob.: +385 915284 356,

• OPG Kuzman iz Martinščice 18a, ponuda: bučino ulje, tel: +385 49 430 328, mob: +385 92 1127886,

• OPG JJAE iz Ladislavca 24, ponuda: jaja i perad iz otvorenog uzgoja; mob: +385 91 7527 815,

• OPG Škof iz Gornje Batine 18, ponuda: zagorski purani, tel: +385 49 460 089, mob: +385 989602 189,

• OPG Hanžek iz Martinščine 39, ponuda: lavanda, mob: +385 91 9532 059,

• OPG Mladić iz Zlatara, Zagrebačka 98, ponuda: kravlje mlijeko, mob: +385 91 7110 070

OPG-ovi proizvode domaće proizvode izvrsne kvalitete i pozivaju vas, zajedno s udrugom mladih, da i sami kušate njihove proizvode jer, osim osiguranja kvalitete vlastite prehra ne, pomažete i njima u nemilosrdnoj borbi na tržištu.

IZVORI: Brošura Turističke zajednice Zlatar, 2012.

škole Zlatar (bivšeg SKIMa). Zapošljavao je oko 400 radnika [9]. Prevent Global d. d. iz SlovenjGradeca bio je vlasnik zlatarskog Preventa. Glavni razlog odlaska Preventa iz Zlatara povoljnija je cijena rada u Rumunjskoj [10].

U Zlataru više nema jakih gospodarskih divova, a ljudi su zaposleni u manjih tvrtkama i obrtima, uglavnom u uslužnim djelatnostima. Proizvodnja je mala. Poljoprivreda je daleko od stanja kakvo je bilo za vrijeme djelovanja zadruge pa ljudi uglavnom proizvode za svoje potrebe. Oni koji imaju veću poljoprivrednu proizvodnju, organizirani su kroz obiteljska poljoprivredna gospodarstva.

U sljedećem dijelu donosimo popis tvrtki i obrta registriranih u Zlataru koji uglavnom djeluju (ili su djelovali) na području Zlatara. Osim tih tvrtka, u Zlataru su prisutne i neke tvrtke koje nemaju sjedište u Zlataru, poput Konzuma d.d., Trgoce ntra Zabok i Soldusa d.o.o.

R.b. Naziv Adresa G. osnivanja

Primarnadjelatnost Uprava Zapos.

2012. Status

1. ALSTROJBM. d. o. o.Belec 53,49254

Belec2000.

Proizvodnja metalnih konstrukcija i njihovih

dijelova

Dragutin Jakuš

2 Aktivan

2. BELEC GRAD d. o. o.Belec 8B,49254

Belec2000.

Trgovina na malo u nespecijaliziranim prodavaonicama pretežno hranom, pićima i duhanskim proizvodima

Nikola Brčić 8 Aktivan

3. EUROGRADNJA ŠKOF d. o. o.

Gornja Batina 40, 49254 Belec

2003.Postavljanje podnih i

zidnih oblogaZvonko Škof 11 Aktivan

4.

GRAĐEVINSKA RADNJA SOKOL DINKO I JURICA

SOKOL

Belec 11,49254 Belec

Gradnja stambenih i nestambenih zgrada

Dinko i Jurica Sokol

12

5. HARMONIUS STUDIO D. o. o.

Znož 14,49254 Belec

Fotografske djelatnostiNikola Kadoić

Aktivan

6. HOPEK d. o. o.Juranščina 34,

49254 Belec1994.


Emil Hopek 4 Aktivan

7. INTERIJERI BUDEN d. o. o.

Donja Selnica 76, 49254 Belec


17 Aktivan

8. JURICA GRADNJA d. o. o.

Vižanovec 63, 49254 Belec

2006.Gradnja stambenih i nestambenih zgrada

Jurica Mikulec

2 Aktivan

9. MEDIATEKS d. o. o.Gornja Batina

32 A, 49254 Belec

1992. Proizvodnja rubljaDominik

Mezak14 Aktivan

10. PUKLIN d. o. o.Belec 82, 49254

Belec2009.


Zlatko Puklin 3 Aktivan

11. VALENT d. o. o.Gornja Batina

43, 49254 BelecGradnja stambenih i nestambenih zgrada

Aktivan

12. VENDITIO SOLUM d. o. o.

Vižanovec 62, 49254 Belec

2008.Gradnja ostalih

građevina niskogradnjeIvica Brčić Aktivan

13. V.G.B. d. o. o.Gornja Batina d.o.o., 49254

Belec2006.


Valent Đumija

Aktivan

14. ZAGORJE DISTRIBUCIJA d. o. o.

Belec 10, 49254 Belec

1996.Proizvodnja ambalaže

od plastikeRobert Šarkanj

10 Aktivan

15. AGRO BELEC zadružno poduzeće d. o. o.

Trg slobode 13, 49250 Zlatar

1995.Nespecijalizirana trgovina na veliko

Stjepan Rožić Brisan

16.AGROGRAD d. o. o. za proizvodnju, trgovinu i

usluge



Ivan Martinjak

Brisan

17. AGRO – LOBOR d. o. o. u stečaju



Ivan Martinuš

Brisan

18. AGROMAR – ZLATAR d. o. o.

Sajmišna 3, 49250 Zlatar

1997. Mješovita proizvodnjaIvan

Martinuš Aktivan

POPIS T VRTKI REGISTRIR ANIH U NEKOM OD NASELJA GR ADA ZLATAR A

Slijedi tablični prikaz tvrtki registriranih u nekom od naselja grada Zlatara. Podaci su izvađeni iz sudskog registra [https://sudreg.pravosudje.hr ] i baze Creditreform [http://secure.creditreform.hr]. Podaci nisu aktualni ako je poduzeće prestalo poslovati ili ako vlasnici redovito obnavljali informacije. Ovi podaci su javni budući da je i sudski registar javni te su objavljeni na Internet stranicama Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske. Podaci su ovdje vađeni 31. srpnja 2013. godine.

235

19. AGRO – ZLATAR do.o.Trg slobode 13,

49250 Zlatar1996.

Nespecijalizirana trgovina na veliko

Ivan Martinuš

Brisan

20. ALIS AQUILAE d. o. o.Trg slobode 2, 49250 Zlatar

Zračni prijevoz putnika 0 Aktivan

21. ANTOMA d. o. o.Trg slobode 1, 49250 Zlatar

1994.Ostali kopneni prijevoz

putnikaMarijan Šala 1 Aktivan

22. AREA INFO d. o. o.Zagrebačka 1, 49250 Zlatar

2002.

Trgovina na malo računalima, perifernim

jedinicama i softwareom u specijaliziranim

jedinicama

Miljenko Vlahek

1 Aktivan

23. ARGENTUM TRANS d. o. o.

Zagrebačka 2 a, 49250 Zlatar

2007. Cestovni prijevoz robeSaša

Ožegović Brisan

24. AUTO – DOMI d. o. o.Varaždinska

52, 49250 Zlatar

2008. Cestovni prijevoz robeJadranko Domitran

1 Aktivan

25. AUTO – RUNJAK d. o. o.

Varaždinska bb, 49250

Zlatar1999.

Održavanje i popravak motornih vozila

Miroslav Runjak

1 Aktivan

26. BATEKS d. o. o.Hrvatskih branitelja 1, 49250

Zlatar2000.

Proizvodnja ostale vanjske odjeće

Darko Balić Aktivan

27. BELIGE d. o. o.Zagrebačka 11, 49250 Zlatar

1990.

Djelatnosti restorana i ostalih objekata za

pripremu i usluživanje hrane

Dubravko Žerjavić

5 Aktivan

28. BINGULA PROMET d. o. o.

Varaždinska 33, 49250

Zlatar1993.

Proizvodnja ostale građevne stolarije i

elemenata

Dragica Bingula

3 Aktivan

29. BLANKA d. o. o.Sajmišna 45, 49250 Zlatar


Robert Pentek

1 Aktivan

30. BOBINEC T.R. d. o. o.Martinečka 6, 49250 Zlatar

2002.

Računovodstvene, knjigovodstvene i

revizijske djelatnosti, porezno savjetovanje

Bobinec Davorka

1 Aktivan

31. CROATIATRANS d. o. o.



putnikaStjepan Sviben

Brisan

32. DIV – POŽGAJ d. o. o.K. P. Krešimira

11, 49250 Zlatar

1994.Ostala trgovina na

malo u nespecijaliziranim prodavaonicama

Ivan Požgaj 2 Aktivan

33. DOGRAD GRADNJA d. o. o.

Varaždinska 2, 49250 Zlatar


građevina niskogradnjeIvan Hoić 12 Aktivan

34. DOMI PRIJEVOZd. o. o.

D. Domjanića 7 a, 49250 Zlatar


putnikaZdravko

Domitran7 Aktivan

35. DRVOCOMMERCE – ZLATAR d. o. o.

Martinečka 83/b, 49250

Zlatar1990.

Poduzeće za preradu, proizvodnju i trgovinu

drvetom

36. DRVO – LAM ELEMENTI d. o. o.


2010. Piljenje i blanjanje drva 3 Aktivan

37. ENUCLEO PROJEKTI d. o. o.

Martinečka 42, 49250 Zlatar

2008.Inženjerstvo i s njim povezano tehničko

savjetovanje

Mihael Kuntić

3 Aktivan

38. EOG d. o. o.Braće Radića 5,

49250 Zlatar1993.


Edo Orsag 2 Aktivan

39. ETIKETIR – SAM d. o. o.


Popravak strojeva 0 Aktivan

40. FERIMAR d. o. o. u stečaju



malo u nespecijaliziranim ustanovama

Ivan Martinuš

Aktivan

41. FORTUNA – LIBERBregovita 4, 49250 Zlatar

2003.Ostala trgovina na malo

izvan prodavaonica, štandova i tržnica

Ervin Kovačko

Brisan

42. FRANJO – STIL d. o. o.Braće Radić 23,

49250 Zlatar

Ostala trgovina na malo u nespecijaliziranim prodavaonicama

Franjo Kresonja

1 Aktivan

43. GRADEC KLET d. o. o.Gradec 7, 49250

Zlatar


pripremu i usluživanje hrane

0 Aktivan

44. GRADNJA FUTIVIĆ d. o. o.

A. G. Matoša 16.49250 Zlatar


Božica Futivić

Aktivan

45. GRZELJA d. o. o.Martinščina 158, 49250

Zlatar2002.

Trgovina na malo obućom i proizvodima od kože u specijaliziranim prodavaonicama

Ivanka Varda Aktivan

46. HENDERSON d. o. o.Donja Batina

12, 49250Zlatar2007.


Stephen James

Henderson1 Aktivan

47. HIDRAULIKA MARIJA BISTRICA d. o. o.

Martinečka 83 b, 4920 Zlatar

Proizvodnja metalnih konstrukcija i njegovih

dijelova1 Aktivan

48. HIDROGEOING d. o. o. geološka istraživanja


1993.Inženjerstvo i s njim povezano tehničko

savjetovanje

Tomislav Juriša

4 Aktivan

49. IG – DA d. o. o.V. Nazora 8, 49250 Zlatar


Igor Bručić 2 Aktivan

50. IVANČICA d.d.Trg slobode 2, 49250 Zlatar

1981.Djelatnosti pripreme i

usluživanja pićaKrešimir Ilčić 13 Aktivan

51. JAM – ING d. o. o.Gajeva 7a, 4920

Zlatar1992.

Inženjerstvo i s njim povezano tehničko

savjetovanje

Ivan Jambreković

4 Aktivan

52. JURA – MONT d. o. o. za montažerske radove

Milivoja Stančića 18, 49250 Zlatar

1996.

Elektroinstalacijski radovi, gradnja sta

mbenih i nestambenih zgrada

Marko Bizjak 72 Aktivan

53. JURIANA d. o. o.Trg slobode 2, 49250 Zlatar


Krešimir Ilčić 10 Aktivan

54. JURICA PROMET d. o. o.

Varaždinska 16, 49250

Zlatar1997.


Miroslav Ilčić 0 Aktivan

55. KIG ŠTAHAN d. o. o.Martinečka 72,

49250 Zlatar2011.

Proizvodnja radne odjeće

Ivan Štahan 6 Aktivan

56. KLEMAR d. o. o.Bregovita 24,

492501991.


Krunoslav Klemar

3 Aktivan

57. KONČAR – niskonaponski aparati d. o. o.


1962.Proizvodnja uređaja za distribuciju i kontrolu

električne energije

Tomo Hendija

Brisan

58. KONDOR ZLATAR d. o. o.

Ladislavec 26, 49250 Zlatar

1997.Održavanje i popravak

motornih vozilaRudolf Forko 5 Aktivan

237

59. KONSTRUKTOR d.d. graditeljstva

Kralja Petra Krešimira 25, 49250 Zlatar

1978.

Gradnja stambenih i nestambenih zgrada, Proizvodnja metalnih

konstrukcija

Zdravko Valec

34

60. KORALIJA d. o. o.Zagrebačka 50,

49250 Zlatar1997. Cestovni prijevoz robe

Tonka Koralija

0 Aktivan

61. KRALJ d. o. o.K.S.Đalskog 5, 49250 Zlatar


Miljenko Kralj

3 Aktivan

62.KREŠO MONTAŽE d. o. o. za graditeljstvo i

usluge



Josip Kuharić Aktivan

63. KREŠO SPORT d. o. o. Bregovita 24, 49250 Zlatar

Djelatnosti sportskih klubova

0 Aktivan

64. KREŠO ZLATAR d. o. o.A. G.Matoša

7a, 49250 Zlatar

2003.Trgovina na malo te

kstilom u specijaliziranim prodavaonicama

Krešimir Valjak

0 Aktivan

65. LOTUS ARCHITECTI d. o. o.


2011.Arhitektonske djela

tnostiMaja Bručić 3 Aktivan

66. MAXI 2000 d. o. o. Trg slobode 16, 49250 Zlatar


malo u nespecijaliziranim prodavaonicama

Patrik Naumovski

0 Brisan

67. MESNICA I TRGOVINA “SUMPOR”


Trgovina na malo meso i mesnim proizvodima

u specijaliziranim prodavaonicama

Sumpor Štefica

3

68. MIAZ IVANČIĆ d. o. o. Cetinovec 34, 49250 Zlatar

2003.Lijevanje ostalih obo

jenih metalaZdravko Ivančić

14 Aktivan

69. MIAZ STROJNA OBRADA

Cetinovec 31,Lijevanje ostalih obo

jenih metalaZdravko Ivančić

3 Aktivan

70. M.I.D.I. d. o. o.Sajmišna 19, 49250 Zlatar


usluživanja pićaMiljenko

Škrlec0 Aktivan

71. MIKROMOTOR, vl. Franjo Kramar


Popravak aparata za kućanstvo te opreme za

kuću i vrt

Franjo Kramar

10

72. NAUMPLAST vl. PATRIK NAUMOVSKI


Proizvodnja ostalih proizvoda od plastike

Patrik Naumovski

4

73. NOKAUT d. o. o.Varaždinska

52, 49250 Zlatar


usluživanja pićaDamir

Domitran3 Aktivan

74. NOMINO d. o. o.Zagrebačka 3, 49250 Zlatar

2001.Savjetovanje u vezi s

računalimaŽarko Piljak 2 Aktivan

75. NUMERO B d. o. o. Lj. Gaja 7/a, 49250 Zlatar


Ljiljana Bočkaj

Aktivan

76. OŠTRC GRAD d. o. o.Anke Horvat 4,

49250 Zlatar2008.

Iznajmljivanje i upravljanje vla stitim

nekretninama ili nekretninama u zakupu

Krešimir Musa

0 Aktivan

77. OXIDIAN d. o. o.Varaždinska 11,

49250 Zlatar2008.

Računalno programiranje

Siniša Sambolić

Aktivan

78. PARTENON d. o. o. S. S. Kranjčeviča 1, 49250 Zlatar

2000. Izdavanje knjiga Luka Posarić 0 Aktivan

79. PILJAK d. o. o.Martinečka 75a,

49250 ZlatarOdržavanje i popravak

motornih vozila2 Aktivan

80. POGREBNE USLUGE ZLATAR d. o. o.

Borkovec 40, 49250 Zlatar

1990.Pogrebne i srodne

uslugeŠtefica Hleb 3 Aktivan

81. POLIKLINIKA MEDIRAD


2001.Djelatnosti

specijalističke medicinske prakse

Nikola Pezelj 22 Aktivan

82.POLJOPRIVREDNA

ZADRUGA ZLATAR U STEČAJU


1990.


Željko Klapan Aktivan

83. PORTA AUREA VENTURES

Trg slobode 2, 49250Zlatar

2007.Organizacija izvedbe projekata za zgrade

James Price Chuck

0 Aktivan

84. POZAIĆ d. o. o.Vladimira Nazora 1a,

49250 Zlatar1994.


Krunoslav Pozaić

Brisan

85. PREISSUPER d. o. o.Trg slobode 16,

49250 Zlatar1991.


Zvjezdana Varga

124 Aktivan

86. PREVENT ZLATAR d. o. o.

S.S.Kranjčevića bb

2000.Proizvodnja gotovih tekstilnih proizvoda,

osim odjeće

Boris Kostanjšek

22 Aktivan

87. PURGER ZLATAR d. o. o.


Djelatnosti pripreme i usluživanja pića

4 Aktivan

88. RADIO ZLATAR d. o. o.Zagrebačka 3, 49250 Zlatar

1995.Emitiranje radijskog

programaDalibor Gršić 6 Aktivan

89. RALLY d. o. o.Park Hrvatske

mladeži 2, 49250 Zlatar

1990.Djelatnosti vozačkih

školaBožena

Dumbović3 Aktivan

90. RECEPTIVA OPERA d. o. o.

Riječka 33, 49250 Zlatar

Djelatnosti organiziranja putovanja

(turoperatora)

Dubravka Šala

2 Aktivan

91. RISEK METAL d. o. o. Franje Horvata Kiša 20, 49250

ZlatarStrojna obrada metala 3 Aktivan

92. ROGINA PROM d. o. o.Mažuranićeva 8, 49250 Zlatar


Srebrenko Rogina

0 Aktivan

93. ROTOGRAF d. o. o. Trg slobode 23,

49250 ZlatarKnjigoveške i srodne

usluge2 Aktivan

94. R.T. COMMERCIUM d. o. o.

Bregovita 12, 49250 Zlatar

2004.Trgovina na malo

odjećom u specijaliziranim prodavaonicama

Tomislav Stanković

13 Aktivan

95. SAMAR d. o. o.Trg slobode 2, 49250 Zlatar

1992.

Nespecijalizirana trgovina na veliko,

Djelatnosti putničkih agencija

Krešimir Ilčić Brisan

96. SOLARMONT IZGRADNJA d. o. o.

Sajmišna 35a, 49250 Zlatar


Stjepan Vuk 0 Aktivan

97. SREBAČIĆ AUTO d. o. o.

Braće Radića bb, 49250

Zlatar1990.

Trgovina automobilima i motornim vozilima

lake kategorijeJosip Srebačić Aktivan

98. STOLARIJA ĐURĐEK STJEPAN

Martinečka 83b, 49250

Zlatar

99. STRENUUS d. o. o. Zagrebačka 1, 49250 Zlatar

2006.Popravak električne

opremeMarcel Kajić 1 Aktivan

239

100. SVIBENGRAD vl. ANTONIO SVIBEN



Antonio Sviben

Brisan

101.TEKSTIL PRODAJA

TEKSTILA I KROJAČKA RADNJA

Zagrebačka 2a, 49250 Zlatar

Proizvodnja ostale vanjske odjeće

Ivan Balić 0

102. TGP – ZLATAR d. o. o.Sajmišna 5,

49250 Zlatar2010. Mješovita proizvodnja

Ivan Martinuš

0 Aktivan

103. TIDA MONT d. o. o.Matije Gupca

3b, 49250 Zlatar

2003.

Uvođenje instalacija vodovoda, kanalizacije i plina i instalacija za

grijanje i klimatizaciju

Mladen Škreb 1 Aktivan

104. TINTILIN d. o. o.Sajmišna 2,

49250 Zlatar1993.


Stjepan Lacko 19 Aktivan

105. TMCROATIA TRANS d. o. o.



putnikaIvica Presečki Brisan

106. TRASA d. o. o.Trg slobode 3, 49250 Zlatar

2008.Savjetovanje u vezi s

poslovanjem i ostalim upravljanjem

Damir Janušić

1 Aktivan

107. TRGOVAČKI OBRT FOLI


2004.

Trgovina na veliko željeznom robom,

instalacijskim materijalom i opremom

Davor Folnović

108. UROIĆ TEHNOLOGIJE d. o. o.

Donja Batina 116, 49250

Zlatar2010.

Trgovina na veliko računalima, perifernom opremom i softwareom

Marijo Uroić 2 Aktivan

109. USTANOVA MEDIRAD PRIMUM


Djelatnosti specijalističke medici

nske prakse

Stjepan Lacković

4 Aktivan

110.

USTANOVA ZA ZDRAVSTVENU NJEGU U KUĆI

SESTRA MARIJA


1997.Ostale djelatnosti

zdravstvene zaštiteMarija

Bartolek12 Aktivan

111. VESTZLATAR d. o. o.Sajmišna 35a, 49250 Zlatar

1997.

Trgovina na veliko drvom, građevinskim materijalom i sanita

rnom opremom

Stjepan Vuk 2 Aktivan

112. VLAHEK d. o. o.Ratkovec 22, 49250 Zlatar

Uzgoj žitarica 0 Aktivan

113. ZAGORJE – HIT d. o. o.A. G.Matoša 11b, 49250

Zlatar2010.

Trgovina na malo tekstilom u specijaliziranim prodavaonicama

Ivan Kljak 2 Aktivan

114. ZAGORSKI IZVOR d. o. o.

Belečka Selnica bb, 49250

Zlatar2003.

Proizvodnja osvježavajućih

napitaka, proizvodnja mineralne i drugih

flaširanih voda

Ivan Matković

0 Aktivan

115. Z.M. KADOIĆ d. o. o. Zagrebačka bb,

49250 Zlatar1995

Djelatnosti pripreme i usluživanja pića

Srečko Sedak Brisan

R.b. Naziv obrta AdresaGod.

osni vanjaPretežita

djelatnostVlasnik Status

1.„BRUSIONA SJEČIVA

I BRZA IZRADA KLJUČEVA“

Trg slobode bb, 49250 Zlatar

1996.Ostale osobne uslužne

djelatnostRudolf Forko U radu

2.

„MIKROMOTOR“ SERVIS MOTORNIH

PILA,POLJOPRIVRED NE OPREME, TRG.,

OSIGURANJE


1996.Popravak aparata za

kućanstvo te opreme za kuću i vrt

Franjo Kramar

U radu

3.„ŠTAHAN“

KOLEKCIJA I GALANTERIJA


1996.Proizvodnja radne

odjećeIvan Štahan U radu

4. „DC – INFO“Riječka 18,

49250 Zlatar2003

Proizvodnja računalne i periferne opreme

Darko Culej U radu

5. „DOMI – PRIJEVOZ“D.Domjanića

7a, 49250 Zlatar

1996. Taksi službaZdravko

Domitra nU radu

6.„DRVOŠUM“ ŠUMARSKA

DJELATNOST

Juranščina 33, 49254 Belec

1996.Sječa drva (transport

oblovine unutar šuma)Danijel Hopek

U radu

7.

„ELEKTRO – DENT“ ELEKTROMEHANIČAR

I SERVIS ZUBOTEHNIČKE

OPREME

Martinščina 156,

49250 Zlatar1996.

Popravak i montaža električnih aparata za

kućanstvo, uključujući i klima uređaje

Ivan Grzelja U radu

8. „ETNOEKOCENTAR“Vladimira Nazora 10,

49250 Zlatar2003.

Proizvodnja keramičkih proizvoda

za kućanstvo i ukrasnih predmeta

Neven Krušelj

U radu

9.„EUROTILL“ ZAVRŠNI

GRAĐEVINSKI RADOVI

V. Repno 60,49254 Belec

1998.Postavljanje zidnih ili podnih, keramičkih ili

betonskih pločicaStjepan Plašč U radu

10. „GRAFOTISAK“ TISKARA

S. S. Kranjčevića 2, 49250 Zlatar

1996. Ostalo tiskanje Damir Babić U radu

11. „GS“ GRAĐEVINARST VO

Ribnjak 1,49250 Zlatar


Gabrijel Sviben

U radu

12. „HG“ ISTRAŽNO BUŠENJE

Martinečka 95,49250 Zlatar

2007.Pokusno bušenje i

sondiranje terena za gradnju

Tomislav Juriša

U radu

13. „HOPEK“Belec 41,

49254 Belec1996. Sječa i izvlačenje drva

Fabijan Hopek

U radu

14.

„KUŠTOVIĆ“ RAČUNOVODSTVO I PODOPOLAGAČKI

RADOVI

Milovoja Stančića 15a, 49250 Zlatar

1997. Ugradnja stolarijeIvica

KuštovićPrivremena

obustav a

15.„LANTERNA“

PROIZVODNJA SVIJEĆA I LAMPIONA


2004.Ostala prerađivačka

industrija – proizvodnaj svijeća, lampiona i sl.

Damir Kuharić

U radu

OBRTNICI U ZLATARU

U nastavku donosimo popis obrtnika registriranih na području Zlatara. Podaci su preuzeti iz Obrtnog registra Ministarstva poduzetništva i obrta [http://or.minpo.hr/pretraga.htm ]. Ovi su podaci javni.

241

16. „MIAZ“ STROJNA OBRADA

Cetinovec 31, 49250 Zlatar

2004. Strojna obrada metalaZdravko Ivančić

U radu

17. „NAUMPLAST“Trg slobode 16,

49250 Zlatar1996.

Proizvodnja ostalih proizvoda od plastike

Patrik Naumovski

U radu

18.„NIGRA ZLATAR“

TRANSPORTI, GRAĐENJE


2005. Piljenje i blanjanje drva Mario Škreb U radu

19.

„PP“ METALNA GALANTERIJA I

MONTAŽAPROIZVODA OD

METALA I PLASTIKE

Borkovec 12, 49250 Zlatar

1996. Strojna obrada metala Josip Pozaić U radu

20.

„PREŠICA“PROIZVODNJA

PROIZVODA OD DRVA

Matije Gupca 3a,

49250 Zlatar1999.

Popravak ostalih predmeta za osobnu uporabu i kućanstvo

Goran Kovačević

U radu

21. „PRIJEVOZ KRPELNIK“



putnikaIvica

KrpelnikU radu

23. „SERVIS MARIJAN“Sajmišna 60 b, 49250 Zlatar

1996.Pranje i kemij sko čišćenje tekstila i

krznenih proizvoda

Marijan Minđak

U radu

24. „SERVIS MARINA“Slavka Batušića 17, 49250 Zlatar

2010.Osnovno čišćenje

zgradaMarina Parlaj U radu

25. „SOBOSLIKAR I LIČILAC“


1997.Postavljanje podnih i

zidnih oblogaVladimir Frinčić

U radu

26. „STOLARIJA“Kaštelska 10, 49250 Zlatar

1996.Proizvodnja namještaja za poslovne iprodajne

prostoreFranjo Jurski U radu

27.„ZEA“ POLJOPRIVRED

NA PROIZVODNJA I USLUGE

Franje Horvata Kiša 28,

49250 Zlatar2004.

Uzgoj sadnog materijala i ukrasnog bilja

Mirjana Hudi Vlahek

U radu

28. „ZIDARSKA RADNJA“Ladislavec 18, 49250 Zlatar


Slavko Futivić

U radu

29. AGIS INTERIJERIRepno 73,

49254 Belec2012.

Ostali završni građevinski radovi

Stjepan Auguštan

U radu

30. ATELIER „VARGA“Sajmišna 17, 49250 Zlatar

1996.

Proizvodnja keramičkih proizvoda

za kućanstvo i ukrasnih predmeta

Darko Varga U radu

31.

AUTOMEHANIČARSKO TRGOVAČKI

OBRT„HULJAK“

Braće Radića 16,

49250 Zlatar2003.

Održavanje i popravak motornih vozila

Darko Huljak U radu

32. AUTOPRIJEVOZ „CROLINE“

Donja Selnica 99, 4924 Belec

2004.Redoviti prijevoz

putnika u gradskom i prigradskom prijevozu

Branko Lisek U radu

33.AUTOPRIJEVOZ

NIKIVAN VIDOVIĆ

A. Kovačića 1, 49250 Zlatar

1996. Cestovni prijevoz robe Ivan Vidović U radu

34.AUTOSERVIS I TRGOVINA „SREBAČIĆ“

Braće Radića bb,

49250 Zlatar2011.

Održavanje i mehanički popravci motornih

vozila

Mladen Srebačić

U radu

35. CAFFEBAR „VICTORIA“


2004.Djelatnosti pripreme i usluživanja pića – caffe

bar

Bogdan Rihtarić

U radu

36. CHERRY OBRT ZA UGOSTITELJSTV O


2013.

Slastičarnice u kojima se priprema i uslužuje

sladoled te uslužuju slastice

Saliu Selajdin U radu

37. CRAZY SHOW „ELDORADO“


2011.

Ostale zabavne i rekreacijske djelatnosti

– priredbe zabavnog karaktera, cirkus,

magično kazalište, automotokaskaderstvo

Albine Grune U radu

38.

CVJEĆARNICA „IVANČICA“ TRGOVINA

POGREBNE OPREME I PRIJEVOZ


1996.

Ostale osobne uslužne djelatnosti –

cvjećarskoaranžerske usluge

Ljiljana Zastavnik

U radu

39.CVJEĆARSKO

TRGOVAČKA RADNJA „TRAG PRIRODE“


1996.Ostale osobne uslužne

djelatnosti – cvjećarsko aranžerske usluge

SilvaAna Sviben

U radu

40. ĐANA & MAKIMartinečka 94,

49250 Zlatar2013.

Ostale osobne uslužne djelatnosti – pečenje

plodina i sl.

Marko Vidović

PopekU radu

41. DRVORUŠENJERepno 18,

49254 Belec2013. Sječa drva

Krunoslav Bingula

U radu

42.ELEGANT

STOLARIJA, OBRT ZA STOLARSKE USLUGE

K. S. Đalskog 3,49250 Zlatar

2009.Proizvodnja građevne stolarije i elemenata –

vrata, prozori i stubištaDavor Juriša U radu

43.ELEKTROINSTA

LERSKI OBRT „ELEKTRO POZAIĆ“

V. Holjevca 5, 49250 Zlatar

2010.Elektroinstalacijski

radoviDarko Pozaić U radu

44. ELEKTRONIKA VARGA


1999.Popravak elektroničkih

uređaja za široku potrošnju

Zlatko Varga U radu

45. FOTO STUDIO „MARTA“

Zagrebačka 2a, 49250 Zlatar

2005.Izrada fotografija,

gravura, razglednica, postera, plakata

Martina Kotolenko

U radu

46. FRIZERSKI SALON „MIRJANA“


1996.Frizerski saloni i saloni

za uljepšavanjeMirjana Čižmić

U radu

47. FRIZERSKI SALON „ŠTEFICA“


2005.Frizerski saloni i saloni

za uljepšavanjeŠtefica Švenda

U radu

48. FRIZERSKI SALON „ZORICA“

Belec bb, 49254 Belec

1996. Frizerski saloni Zora Škof U radu

49.FRIZERSKI SALON ZA

ŽENE I MUŠKARCE „ELENA“

Gajeva 3, 49250 Zlatar

2012.

Frizerski saloni, šminkanje, geliranje i ugradnja umjetnih

noktiju

Suzana Bačun U radu

50.FRIZERSKI SALON ZA

ŽENE I MUŠKARCE „PETRA“

Zagrebačka bb, 49250 Zlatar

2000. Frizerski salonNikolina Krušelj

U radu

51. FRIZERSKI STUDIO „ART“


2003. Frizerski saloniVesnica Mrkoci

U radu

52. FRIZERSKI STUDIO „LA CONTEA“

Ladislavec 6e, 49250 Zlatar

2005.

Frizerski saloni i saloni za uljepšavanje – friz.

salon, šminkanje i ugradnja umj. noktiju

Marina Kuharić

U radu

243

53. GRAĐEVINSKA RANJA „SOKOL“



Dinko i Jurica Sokol

U radu

54. GRAĐEVINSKE USLUGE „STUŽIĆ“


2008.Ostali završni

građevinski radoviJosip Stužić U radu

55. GRAĐEVINSKI OBRT „SAMBOLIĆ“



Stjepan Sambolić

U radu

56. GRAĐEVINSKI OBRT „SVIBENGRAD“



Antonio Sviben

U radu

57. GRAĐEVINSKI OBRT „VV GRADEX“

Donja Batina 95a,

49250 Zlatar2009.


Vlado Varga U radu

58. GRINGO OBRT ZA UGOSTITELJST VO


2012.Caffebarovi, noćni

barovi, noćni kluboviStjepan Šarkanj

Bez početka

59. HELENA, OBRT ZA TRGOVINU

Hrvatskih branitelja 1,49250 Zlatar


Darko Balić U radu

60.INSTALERSKO –

MONTAŽERSKI OBRT „ATT“

F. H. Kiša 17, 49250 Zlatar

2008.Uvođenje u zgrade i dr. građ. objekte instalacija

za voduIvica Lončar U radu

61.JANA, OBRT ZA

VOĐENJE POSLOVNIH KNJIGA

Milivoja Staničića 15a, 49250 Zlatar

2013.Računovodstveni,

knjigovodstveni posloviAnkica

KuštovićU radu

62.KERAMIČARSKI

OBRT „BALIĆ KERAMIKA“

Juranščina 68, 49254 Belec

2006.

Postavljanje zidnih ili podnih keramičkih,

betonskih ili kamenih pločica

Dario Balić U radu

63. KERAMIČARSKI OBRT „PUKLIN“

Belečko završje 1a,

49254 Belec2006.

Postavljanje podnih i zidnih keramičkih,

betonskih ili kamenih pločica

Stjepan Puklin

U radu

64. KNJIGOVODSTV ENI SERVIS „BIM“


1996.

Računovodstveni, knjigovodstveni i

revizijski poslovi; porezno savjetovanje

Štefica Štahan U radu

65. KNJIGOVODSTV O „JURIŠA“


2007.



Anamarija Juriša

U radu

66. KROJAČKI SALON „NINA“


2003.Proizvodnja ostale

vanjske odjećeNikolina Đurinek

U radu

67. LUNAPARK CIRKUSV. Holjevca, 49250 Zlatar

1999.Djelatnosti sajmova i

zabavnih parkovaAleksije Perger

U radu

68. MESNICA „HULJAK“Trg slobode 5a,

49250 Zlatar2003.

Trgovina na malo mesom i mesnim proi

zvodimaDejan Huljak U radu

69. MESNICA I TRGOVINA „SUMPOR“



mesom i mesnim proizvodima

Štefica Sumpo r

U radu

70. MIRA, OBRT ZA FRIZERSKE USLUGE


2013.Frizerski saloni,

šminkanje, ugradnja umjetnih noktiju i sl.

Tin Androić U radu

71. MODNI SALON „MAŠA“



odjevnim predmetimaVesna

RihtarićU radu

72. NUTRICONSULTAnke Horvat 3,

49250 Zlatar2013.

Ostale osobne uslužne djelatnosti

– nutricinističko savjetovanje i konzalting

Nenad Bratković

U radu

73. OSTALI ZAVRŠNI RADOVI „PARLAJ“

Bregovita 30,49250 Zlatar

2005.


– montaža spuštenih stropova i pregradnih

stijena

Jurica i Tomislav

ParlajU radu

74. OVLAŠTENI RAČUNOVOĐA

Sajmišna 7,49250 Zlatar

2001.



Karmen Mlinar

U radu

75. PEKARNA I TRGOVINA „VIKI“


2011.

Proizvodnja kruha, svježih peciva,

slastičarskih proizvoda i kolača

Pjeter Gerguri

U radu

76. PEKARNICA „MAJČI“Sajmišna 12, 49250 Zlatar

2002.

Proizvodnja kruha, svježih peciva,

slastičarskih proizvoda i kolača

Marijan Buffel

Priv. obustava

77.PLINOINSTALA

TERSKI OBRT „PAVLINIĆ“

S. S. Kranjčevića 14,

49250 Zlatar2009.

Ugrađivanje plinskih uređaja i plinskih insta

lacija u građ.

Dubravko Pavlinić

U radu

78. POSTOLARSKA RADNJA „ŠUCO“


1997.Popravak obuće i ostalih kožnih predmeta

Dragutin Škrlec

U radu

79.

PRIJEVOZI, USL. GRAĐ. MEH. I

NISKOGRADNJA „ŠUMIGA“

Vinogradska 9,49250 Zlatar


građevina niskogradnjeBranko Šumiga

U radu

80.PROIZVODNJA I

TRGOVINA „SANO ZLATAR“

Borkovec 22,49250 Zlatar

1997.Uzgoj stoke, peradi i

ostalih životinjaMladen Krušelj

U radu

81.

PROIZVODNJA MLIJEKA I UZGOJ

RASPLODNIH GRLA „DOMITRAN“

Martinščina 164,

49250 Zlatar2002. Uzgoj muznih krava

Božidar Domitran

U radu

82. PROIZVODNJA PVC STOLARIJE „ŠAKA“

Kaštelska 2, 49250 Zlatar

2006.Proizvodnja proi

zvoda od plastike za građevinarstvo

Darko Šaka U radu

83.PROIZVODNJA

TLAČNOG LIJEVA „HORVAT“


2006.Lijevanje ostalih obo

jenih metalaDubravka

HorvatU radu

84.R PLAY – OBRT ZA GLAZBENU PRODUKCIJU


2013. Izdavačka umjetnost Robert Groš U radu

85. ROSSINITrg slobode 2, 49250 Zlatar

2010.Trgovina na malo u nespecijaliziranim

radionicama

Silvana Bolfek

U radu

86.SALON ZA NJEGU I

ODRŽAVANJE TIJELA „DONATELLA“


2011. Kozmetički saloniVesna Gučin

– ŽupanićU radu

87. SAM SJAJ, OBRT ZA USLUGE ČIŠĆENJA



zgradaAnamarija

SoićU radu

88. SERVIS ZA ČIŠĆENJE „GABRIJELA“



zgradaGabrica Bingula

U radu

245

89. ŠLIBARCetinovec 36, 49250 Zlatar

2012.Ostala trgovina na malo

izvan prodavaonica, štandova i tržnica

Stjepan Šlibar U radu

90. STAKLARSKI OBRT „STAKLO– ZLATAR“


2006. Staklarski radovi Drago Miletić U radu

91. STOLARIJA „DELIJA“Martinščina

22, 49250 Zlatar

2006.Proizvodnja građevne stolarije i elemenata

Goran Delija U radu

92. STOLARIJA „PETRIĆ SA STILOM“

F. H. Kiša 61, 49250 Zlatar

2011.Proizvodnja građevne stolarije i elemenata

Jurica Petrić U radu

93.TINA, OBRT ZA

NJEGU I MEDICINSKU MASAŽU

Braće Radića 2, 49250 Zlatar

2012.Djelatnosti za njegu i održavanje tijela –

masaža tijelaMilica Spevec U radu

94. TRGOVAČKI OBRT „BAZA“


2007.Trgovina na malo voćem i povrćem

Imeri Snježana Barica

U radu

95. TRGOVAČKI OBRT „FOLI“


2004.

Uvođenje u zgrade i dr. građ. objekte opreme i vodova za grijanje, ventilaciju, hlađenje,

klimatizaciju

Davor Folnović

U radu

96. TRGOVAČKI OBRT „SRETEX“


2007. Proizvodnja madraca Željko Srečić U radu

97.TRGOVAČKO –

UGOSTITELJSKI OBRT „ŠUMIGA“

Vinogradska 22,

49250 Zlatar2000.

Trgovina na malo odjevnim predmetima

Stjepan Šumiga

U radu

98.TRGOVAČKO

PROIZVODNI OBRT „SANDRO“

K. P. Krešimira 7, 49250 Zlatar


odjećom u specijaliziranim prodavaonicama

Marina Marković

Fijan

Priv. obustava

99.TRGOVAČKO

UGOSTITELJSKI OBRT „ORSAG“

Braće Radića 17/D,

49250 Zlatar2004.

Djelatnost restorana i ostalih objekata za

pripremu i usluživanja hrane – objekti brze

prehrane

Nikolina Orsag

U radu

100.

TRGOVINA, NISKOGRADNJA,

PRIJEVOZ I UZGOJ PILIĆA „ŠARKANJ“


2002. Cestovni prijevoz robeBožidar Šarkanj

U radu

101. UGOSTITELJSKI OBRT „BOLTE“

V. Nazora 2a, 49250 Zlatar

2004.


pripremu i usluživanje hrane – bistro

Marijan Jembrih

U radu

102. UGOSTITELJSKI OBRT „M“

Gajeva 1,49250 Zlatar

2006. Barovi Ivana Minđak U radu

103. UGOSTITELJSKI OBRT „MISTERX“


2011.

Caffe barovi, noćni barovi, noćni klubovi,

disco barovi, disco klubovi

Maja BardiPriv.

obustava

104. UGOSTITELJSKI OBRT „OŠTRC“

Martinščina 46,

49250 Zlatar2007.

Djelatnosti pripreme i usluživanja pića caffe

bar

Nataša Bingula

U radu

105.UGOSTITELJSK O – TRGOVAČKI OBRT

„DOMI“


2008.


Mirjana Bratković

U radu

247Gospodarstvo u gradu Zlataru

106.UGOSTITELJSK O – TRGOVAČKI OBRT

„ORSAG“



usluživanja pića – caffebar

Silvestar Orsag

U radu

107.UGOSTITELJSKO

TRGOVAČKA RADNJA „MM“


2004.


pripremu i usluživanje hrane – jedan ugost.

Ružica Zeljak U radu

108. UGOSTITELJSTVO „CANCCRO“

Sajmišna bb, 49250 Zlatar

2004.


pripremu i usluživanje hrane – jednostavne

ugostiteljske usluge iz kioska

Franjo Požgaj U radu

109. UGOSTITELJSTV O „OLIVER“



usluživanja pića – caffebar

Stjepan Adanić

U radu

110. UGOSTITELJSTV O I TRGOVINA „SM“


2012. Zdravljaci i zalagajniceMarina Mazan

U radu

111.URARSKA

RADIONICA I TRGOVINA


1996.Popravak satova i

nakitaNadica Žučko U radu

112.UREĐENJE

INTERIJERA „BARTOLIN“

Donja Batina 6, 49250 Zlatar

2007.


– montaža spuštenih stropova i pregradnih

stijena

Božidar Bartolin

U radu

113. USLUŽNI OBRT „ARKA“


2008. Pranje i glačanje rubljaDraženka Klancir

U radu

114.

VODOVOD, CENTRALNO

GRIJANJE I KLIMATIZACIJA

„BOGI“

Donja Selnica 81 a,

49254 Belec1996.

Uvođenje vode i vodnih instalacija i sanitarne opreme u zgrade i dr.

građ. objekte

Adalbert Bogi U radu

115. VULKANIZER ROGINA

Varaždinska 42,

49250 Zlatar1996.

Održavanje i popravak motornih vozila – popravci vanjskih i unutrašnjih guma

Vlado Rogina U radu

116. XL, OBRT ZA TRGOVINU I USLUGE


2012.Nespecijalizrana

trgovina na veliko u tranzitu

Valentina Lebić

NaumovskiU radu

SL. 2.Središnja zgrada Konstruktora Zlatar

SL. 3. Zgrada u kojoj je nekad bio hotel Ivančica


SL . 4. Zgrada u kojoj je

Prevent Zlatar obavljao svoju

djelatnost

SL. 5. Autobusni

kolodvor je nekad bio prometniji, a ni danas nije bez

funkcije

SL. 6. OPG Bingula iz Martinščine nudi kvalitetno kupinovo vino

SL. 7. Mljekomat OPG-a Mladić smješten u poslovnici tvrtke Preis Super d.o.o.—Europreis u centru Zlatara


SL. 8. Poljoprivredni

radovi skupljanja sijena

SL. 9. S farme Božidara

Domitrana u Martinščini

SL. 10. Obitelj Pavlin iz Donje Batine proizvodi kozji sir (izvor: OPG Pavlin)

SL. 11. Izrada korita kod Kukec Vilka


SL. 12. Vinski podrum

Franje Požgaja u Brezicama

SL. 13. Zagorski purani s OPG-a Škof iz

Gornje Batine (izvor: Višnja Škof)

[1] Sviben, M. (ur.), Zlatar nekad i danas, Tiskara „Ljudevit Gaj“ Krapina, Zlatar, 1987.

[2] Prema tekstu koji je pripremio Vlado Varga iz Batine, 2013.

[3] Prema kazivanju Ivana Štefanka iz Donje Batine, 2013.

[4] http://www.zagorje.com/vijest/vijesti/vlasnikmprofilakupiojezlatarskikonstruktor, učitano 15.8. 2013.

[5] http://www.poslovni.hr/mobile/domacekompanije/konstruktoruposaood260milkuna111731, učitano 15.8. 2013.

[6] http://www.zagorje.com/vijest/business/istrazujemousamodesetgodinaugaseno3

000radni hmjesta, učitano 15.8. 2013.[7] http://www.vecernji.hr/regije/cekasejos

samosluzbenaobjavastecajakonstruktoraclanak506278, učitano 15.8. 2013.

[8] http://www.stecaj.hr/skimddustecajuzakljucenjestecajnogpostupka/, učitano 15.8. 2013.

[9] http://www.vecernji.hr/regije/bezposlaostaje362radnikazlatarskogpreventaclanak271536, učitano 15.8. 2013.

[10] Boris Kostanjšek, direktor Preventa Zlatar d.o.o., http://www.youtube.com/watch?v=ecf7VFXF2WQ, učitano 15.8. 2013.

[11] Turistička brošura Turističke zajednice Zlatar, 2012.

zlatni bregi i · naselja grada zlatara u kojima smo čitateljima pokušali predstaviti sva naselja...

Documents