26 I IGLICE 29 I VELJAČA 2013. 27 I IGLICE 29 IVELJAČA 2013.

VRIJEME JE ZA NOVI POČETAK

Još sam od malena bila fascinirana svime veza-nim uz bolnicu i medicinu, a najviše medicin-

skim sestrama. Uvijek sam se divila toj svijetlo-plavoj uniformi i onome što predstavlja pa je zbog toga jedini logični izbor bio upisati Medicinsku školu.U lijepom sjećanju ostat će mi vježbe u bolnici i ljetna praksa koja nam je svima pomogla da pos-tanemo samostalniji. Zahvalna sam svim profe-sorima, a pogotovo razrednici i sestrama. One su

nas uvijek tjerale da se trudimo više i u budućnosti budemo spremni na sve izazove zdravstvenih djelatnika. Nikada neću zaboraviti svoj 4.s2 razred, koji ovom prilikom pozdravljam i poručujem kako su s njima ove četiri godine brzo prošle. Ne kaže se bez razloga: “Sve što je lijepo, kratko traje.’’

Neki su tijekom školovanja utvrdili da se ovim ne bi mogli baviti, ali ja sam shvatila da je to upravo ono što želim. Zbog toga bih željela upisati studij sestrinstva u Osijeku i u životu raditi ono što volim.

Ivana Gagro, 4.s2

NOVE GENERACIJE: SVOJ POSAO OBAVLJAJTE SRCEM!

Oduvijek sam znala čime se želim baviti u budućnosti tako da sada, kada se bliži kraj četvrtoga razreda, mogu s ponosom reći kako je

jedan od mojih životnih ciljeva ispunjen.U Medicinskoj sam školi naučila ne samo pomoći ljudima i zadovoljiti sve njihove potrebe kada su bolesni, nego i biti odgovorna, samostalna, uporna, ali i pametnija kada je riječ o očuvanju zdravlja.Bilo je trenutaka kada sam zaista mislila kako je sve to previše za mene i silno željela odustati, ali ipak, pobijedila je upornost i snaga. Suočivši se sa svim problemima i izazovima, ipak sam shvatila što želim i iz dana u dan bila ustrajnija u tome.Velika mi je želja upisati Medicinski fakultet u Osijeku pa sam trenutno u pripremama za državnu maturu koja nam je sve bliža. No, uz puno uloženog truda, nadam se da ćemo svi ispuniti svoja očekivanja i raditi u životu ono što zaista volimo.Novim generacijama savjetujem da svakako ne odustaju od onoga što naume, da svoj posao obavljaju iskreno, odgovorno, ustrajno i što je najbitnije-srcem.

Dajana Macavara, 4.s1

AKO ODUSTANEŠ OD ONOGA ŠTO ŽELIŠ, ODUSTAO SI OD SAMOG

SEBE

Četiri godine provedene u Medicinskoj školi pro-hujale su mi poput vihora. Najveće iznenađenje

bio mi je klizni raspored, a to znači- jedno učiš, drugo bude na rasporedu. Rješenje je jednostavno. Redovito uči! Budući da sam učenica-putnica, dosta sam vremena provela putujući do škole i nazad, no to me svakako nije omelo. Učila sam u autobusu i tako iskoristila vrijeme.Pored školskih obaveza našla sam vremena i za sebe. Pišem poeziju, članica sam književne udruge Vers, a između brojnih nastupa i škole, nerijetko se trebao naći kompromis.Želim zahvaliti profesorima koji su nam pokazali da se rad, trud i znanje isplate.Nakon srednje škole moj prvi izbor bit će upis na Medicinski fakultet. Slijedit ću svoj cilj, a to poručujem i svim novim naraštajima: Nikad ne odustaj od onoga što želiš, jer ako odustaneš, odustao si od samog sebe.

Simona Milković, 4.s1

Barbara Brdarić, 4.p

DOBRI TEMELJI NA KOJIMA MOGU GRADITI

Medicinska škola će mi ostati u lijepom sjećanju. Upisala sam ju sasvim slučajno, ali imala sam sreće i odabrala najljepše moguće

zanimanje. Primalja u našoj školi nije bilo već dvadeset godina i zato se osjećam vrlo posebno. Srednjoškolski su mi dani brzo prošli, no us-pomene na njih ostat će cijeli život. Nikada neću zaboraviti profesore koji su me formirali kao osobu, predmete, buđenje u pet ujutro za vježbe u bolnici, slavni „klizni” raspored, sendviče kod tete u kantini i još puno toga što se veže za našu „crvenu kockicu”.Pomalo me strah onoga što slijedi, ali ovdje sam stekla dobre temelje na kojima dalje mogu graditi. Uskoro me očekuje državna matura te upis na fakultet ili odlazak na staž. Želja mi je upisati višu školu za primalje u Splitu.Poruka budućim medicinarima je: učite, učite, učite, radite, radite, radite, ne zaboravite iskoristiti sve što vam se nudi i, prije svega, zabavite se, jer ovo su vaši najljepši dani.

MATURANTI ODLIKAŠI

je moj sretan broj5

Ana Bertić, 4.s1

JEDNOG DANA U TIMU JUNAKA

Kao malenoj djevojčici, najdraža serija bila mi je „Hitna služba” i uvijek sam zamišljala kako ću i ja, kada odrastem, nositi uniformu i biti dio jednog takvog

tima junaka.Danas sam sretna što sam se prije četiri godine upisala baš u „crvenu školu”, jer do-bila sam priliku slušati predavanja izvrsnih predavača, upoznati drage ljude i, što je najvažnije, stasala sam u zdravstvenu djelatnicu osjećajem za potrebe drugih.Nije uvijek bilo lako ustati iz kreveta prije zore i, teturajući, poluotvorenih očiju, kre-nuti na vježbe niti odbiti poziv za tulum ili spoj zbog ispita koji je iznenada „uklizao”

u sutrašnji raspored. No, to je samo potvrda stare izreke - bez muke nema nauke.Kada se osvrnem oko sebe, vidim da je ostalo još samo nekoliko sitnih stepenica do vrata na kojima piše „državna matura”. Nadam se da me iza tih vrata čeka novo stubište u životu, a to je za mene studij sestrinstva.

Nastavak na 50. stranici

50 I IGLICE 29 I VELJAČA 2013. 51 I IGLICE 29 IVELJAČA 2013.

Lucija Perković, 4.s1- Smatram kako je nezaključivanje ocjena na kraju 1. polugodišta dvosjekli mač. S jedne strane učenici se ne moraju brinuti oko rokova za ispravljanje ocjena, a kada na kraju shvate koje ocjene zapravo imaju, postaju nezadovoljni. Izražava se i stres, jer je malo vremena, a predmeta za ispravljanje jako puno.

Dominik Čaić, 1.l- Odluka o nezaključivanju ocjena čini mi se dobrom i prihvatljivom. Učenici nisu pod stresom, nisu ograničeni i nemaju striktno zadan rok do kojega moraju ispraviti ocjene. Ocjena na kraju prvoga polugodišta nikada mi nije bila od velike važnost, jer se tijekom čitave godine trudim i redovno učim.

Josipa Burek, 2.s1- Meni se novi zakon niti malo ne sviđa, jer se opustimo i ne učimo, misleći kako za ispravljanje ocjena ima vremena. No, kraj će školske godine doći vrlo brzo, a neispravljenih ocjena će biti na pretek. To je veliki propust kojeg Ministarstvo nije predvidjelo, a nama učenicima će samo stvarati nepotreban stres.

Milena Kršić, 1.s2- Smatram kako to nema nikakvoga smis-la. Ako su se ocjene do sada zaključivale, zašto ne bi i dalje? No, nemam ništa protiv nove Vladine odluke, jer te ocjene na kraju prvog polugodišta nisu niti malo važne. Smatram kako se učenički trud isplati tek na kraju i da tek tada možemo u pravom svjetlu sagledati školsku godinu iza nas, naše ocjene i propuste.

Nedugo nakon smirivanja tenzija na temu državne mature i mnogih, nama nerazumljivih, propisa, zakona i pravilnika, u hrvatskim se klupama ponovno podigla bura.

Učenička razmišljanja o nezaključivanju ocjena na kraju prvog obrazovnog razdoblja

Vanja Plavšić, 3.s1

Naime, u novu školsku godinu ušli smo s jed-

nom papirologijom manje. Ne, ne ukidaju se državne mature niti dnevnici, iako bi i o tome Ministarstvo moralo razmisliti, nego se učenici debelo zakidaju za ocjenjivanje na polugodištu. Iako su danas mišljenja o toj, po nekima, rigoroznoj sankciji po-dijeljena, prve reakcije na ovaj potez nisu bile obećavajuće. Bilo je tu javnih prepucavanja putem TV-a, internet foruma i raznih tiskovina, mišljenja za i protiv Vlade o donesenoj odlu-ci, ali nam ipak još uvijek jedna stvar nije jasna– koja je svrha gore navedene Vladine odluke?

Do promjene je došlo jer, kako je rekao ministar Željko Jovanović, školska polugodišta nisu ujednačena – prvo traje kraće, a drugo puno dulje.

- Ovako omogućujemo da se učenici više koncentriraju na učenje novog gradiva, a da glav-no mjerilo njihova rada ne bude ocjena, poručio je ministar.

No, kako će onda učenici, bilo da su osnovnoškolci ili srednjoškolci, napredovati i imati mjerilo svoga rada bez ev-idencije o ocjenama na kraju go-dine? Ne treba biti previše mu-dar kako bi se zaključilo da će se učenici ovako samo opustiti po pitanju učenja jer više nisu vremenski ograničeni. Iako je Ministarstvo znanosti, obrazo-vanja i sporta htjelo smanjiti

Mislim, dakle pitam se

stres kod učenika, zapravo će samo izazvati kontraefekt. Ako već žele djelovati na području smanjivanja stresa, mogli bi početi od takozvanog zdravs-tvenog odgoja koji je izazvao negodovanje većine i nemirne prosvjede. Ako nam je već odgojni uzor Zapad i tamošnje zemlje, zašto ne bismo imali više kraćih školskih praznika, rasterećenije torbe, plaćene udžbenike?

Definitivno bi se trebalo pora-diti na tome i izaći, sada već, izmučenim građanima u susret, vratiti malo dostojanstva i upu-titi zemlju na pravi put. Najviše nade polažemo u znanje, iskust-vo i tradiciju i šteta bi bila da i to izgubimo. Mladima se mora osigurati stabilna i izvjesna budućnost, a to se jedino može provesti kroz edukaciju, stoga bi Vlada trebala imati obzira prema mlađim generacijama i ne donositi drastične mjere koje se prethodno nisu pokazale kao dobar recept za uspjeh.

No, ipak, na kraju krajeva, nije niti bitno što mi kao građani ili štićenici ove države mislimo. Netko je uvijek iznad nas, bira i odlučuje umjesto nas, a na nama je samo da se nadamo kako će nam, unatoč svemu, jednoga dana biti bolje i kako će naše znanje, i bez ocjena na polugodištu, biti kvalitetno, dugoročno i konkurentno.

DOLAZI ŽIVOT

Prije četiri godine ušli smo u zgradu Medicinske škole Osijek i osjećali se odra-

slima, ponosni što smo tu i što počinjemo učiti ono o čemu smo sanjali. Bili smo sretni što ćemo moći pomagati ljudima. No, škola i ljudi oko nas ubrzo su nas vratili u stvarnost i bilo nam je jasno da smo tek kap u moru. Da smo još uvijek djeca koja puno toga moraju naučiti. I učili smo. Kroz naše ruke prošlo je puno knjiga i brdo slova, ali to nije sve. U ovoj školi naučili smo biti ljudi. Sada, kada se okrenem iza sebe, shvaćam koliko me sve ovo promijenilo i pomoglo mi definirati sebe i svoja uvjerenja o životu. Upoznala sam di-vne ljude i vidjela divne stvari. Ponekad je bilo teško, ali tek sada znam koliko se trud isplatio i kako lake stvari nisu uvijek i dobre stvari. Ono što dobijemo na teži način, ipak bude draže pa se ne kaže uzalud per aspera ad astra. Dolaze neke nove pobjede, možda još teže. Dolazi život.

Brankica Gojkov 4.ft

ODUVIJEK MEDICINSKA

Već sam u šestom razredu osnovne škole znala da ću upi-sati Medicinsku školu i, nakon četiri godine, znam da nisam

pogriješila. Ova me škola doista pripremila za posao koji želim raditi. I što je najvažnije, naučila me da, ako želim ostvariti svoje ciljeve, moram uložiti puno truda. Sada, na kraju školovanja, s osmjehom se sjećam raznih dogodovština, ranog ustajanja, putovanja.

Bilo je teško, ali kada te doista za-nima tvoje buduće zanimanje,

sve postaje lakše. Sada je pred nama državna matura koja zahtijeva puno učenja i priprema, no, ukoliko sve prođe dobro, ostvarit će mi se želja- upisat ću fizi-oterapiju na Zdravstven-om veleučilištu u Zagrebu.

Ivana Barna, 4.ft

Dragana Vidović, 4.z

UŽIVAT ĆU U POSLJEDNJIM SREDNJOŠKOLSKIM MJESECIMA

„Još malo pa gotovo“… zvuči nevjerojatno, ali, nažalost, istinito. Divne četiri godine moga života su proletjele. Polako me hvata nostalgija od rastanka, ali sa sigurnošću

mogu reći da će mi u najljepšem sjećanju ostati ova škola, labos, predivni profesori i nezamjenjiv razred. Bilo je neprospavanih noći, bijesa zbog kliznog rasporeda i prom-

jene smjene, ali unatoč tome, nikada nisam požalila što sam upisala Medicinsku. Ključ dobrog uspjeha u ovoj školi su organizacija, upornost i optimizam.

Pored svih školskih obveza, vježbi i svakodnevnog putovanja, vreme-na sam imala za apsolutno sve- kave i druženja s prijateljicama,

dečke, folklor, putovanja i nastupe, kvalitetne izlaske, jer stvarno se sve može kad se doista hoće.

Planiram upisati stomatologiju, iako nisam još sasvim sigurna. No, što god izabrala, vjerujem u ostvarenje „nemoguće misije“. A do tada ću polako i sigurno

uživati u posljednjim srednjoškolskim nezaboravnim mjesecima, danima i trenutcima s predivnim ljudima i

snažno sklopljenim prijateljstvima koja će zauvijek trajati.

MATURANTI ODLIKAŠI

je moj sretan broj5

Nastavak sa 27. straniceŠ

KO

LSK

A S

VA

KO

DN

EV

ICA