NASTANAK NOVCA

     Nastanak novca ima dug istorijski put. Pretpostavlja se da je porijeklo novca staro nekoliko vijekova prije nove

ere. Novac je istorijski nastao sa razvojem društveno-proizvodnih snaga, zato se može reći da je on društveno-

ekonomska pojava. Novac je prvi put nastao kao potreba za trgovinom. Razvoj razmjene uslovio je nastanak i

razvoj novca. Zato se kaže da novac služi kao „sredstvo razmjene“. Jednom riječju, novac je posrednik u razmjeni

ostalih dobara. „Dok je iznos razmjene medju ljudima i domaćinstvima bio mali, trampa je bila njen

zadovoljavajući oblik. Dvije strane kod razmjene u obliku trampe moraju se najprije medjusobno pronaći, zatim

uporediti i valirizovati robe koje razmjenjuju, zatim ih razmijeniti i nositi nazad razmijenjenu robu. Osim nošenja,

problem je uvijek nastajao kod valorizacije robe. Pri tom se često javljao i problem djeljivosto robe. Trebalo je

naime, odrediti koliko jedna roba vrijedi u terminima one druge, a ako jedna jedinica jedne robe ne vrijedi isto kao

druga, ili kao nekoliko jedinica druge robe, nego recimo kao nedjeljiv dio neke robe, onda je robu trebalo dijeliti, ili

se razmjena nije mogla izvršiti. 

       Čist primjer ovoga jeste: kako dijeliti vola, ako dvije vreće žita vrijede ako jedna četvrtina vola.“1

       S’toga se postavlja zadatak pronalaženja neke robe u kojoj se može izražavati vrijednost svih ostalih roba,

koja će biti opšte prihvaćena u razmjeni, a koja će biti djeljiva po volji. Iz ovoga slijedi da je druga karakteristika

novca mjera vrijednosti svih dibar, koja se razmjenjuju. Na ovaj naćin razmjena se može podijeliti na dva dijela.

Jedna strana može svoju robu zamijeniti za standardnu robu, koja služi kao opšte sredstvo razmjene, a zatim bi

za nju dobila robu koju želi. Pri tom otpada potreba nošenja robe koja se želi razmijeniti, sve dok se ne nadje

strana koja ima robu koju mi želimo i koja istovremeno želi svoju robu razmijeniti za našu. 

Takodje otpada poreba da se prodaja jedne robe obavlja istovremeno kada se kupuje druga roba. Na ovaj način

se na proces razmjene djeluje veoma stimulativno. Specifična roba koja ima tu osobinu da služi kao posrednik u

razmjeni zove se novac. Da bi obavio funkciju mjere vrijednosti, novac mora biti stabilan. 

      Razdvajanje procesa razmjene na dva dijela stvorilo je treću funkciju novca – funkciju zgrtanja blaga. Ova

funkcija novca znači da proizvodjač ne mora istovrenmeno sa prodajom robe obaviti i kupovinu druge robe koja

im je potrebna. Ovo omogućava da se dohodak i potrošnja razlikuju i da nastaje sa stanovišta privrednog razvoja

vrlo značajna kategorija, kategorija štednje. 

      Tokom vremena robni novac je zamijenjen papirnim novcem. Papirni novac je u početku imao zlatno pokriće,

da bi u periodu posle Drugog svjetskog rata izgubio vezu sa zlatom. Za razliku od robnog, papirni novac nema

unutrašnju vrijednost. Jednom riječju, vrijednost koja je na njemu označena daleko prevazilazi vrijednost papira

od koga je novčanica izradjena. Štampanje novca predstavlja ekskluzivno pravo države i čini novac rijetkim

dobrom. Limitiranost novca u funkciji je obezbjedjivanje njegove vrijednosti. U tom smislu novac je danas

društvena konvencija precizno definisana pravnim normama, a ne prirodno svojstvo neke robe koja ima

nepromjenjivu vrijednost da bi služila kao mjera vrijednosti svih roba, sredstvo razmjene i sredstvo plaćanja.  

      Svojstvo novca kao društvene konvencije predstavlja ujedno i njegovu snagu i njegovu slabost. Prednosti su u

tome što ljudi mogu po potrebi da kreiraju novac i da ne zavise od raspolpžive količine i kvaliteta robe koju su

izabrali za novac (zlato). Na drugoj strani, teorijski posmatrano, neograničene mogućnosti „kovanja lažnog novca“

(kreiranje isprava o dugu države) koja služi kao sredstvo razmjene, plaćanja i mjera vrijednosti robe, mpže

potpuno obezvrijediti novčanu jedinicu i da na tržištu izazove brojne promjene.

RAZVOJ I KARAKTREISTIKE NOVCA

      Novac ima sedam razvojnih oblika i to su: 

  

1.  pojedinačni ili prost oblik

2.  prošireni ili ekvivalentni oblik vrijednosti

3.  razvijeni oblik prometne vrijednosti

4.  novčani oblik vrijednosti

5.  novčanica ili bank-nota

6.  papirni novac

7.  depozitni novac

    Pojedinačni ili prost oblik

         Pojedinačni ili prost oblik vrijednosti je onaj oblik vrijednosti koji je prisutan u prvobitnoj ljudskoj zajednici i

prostom društvu.  Tu su proizvođačka i potrošačka korpe iste i to su, takozvane, zatvorene privrede kod kojih

nema viškova. To je period kada je ljudska svijest bila veoma slaba i ljudi su proizvodili samo onoliko koliko im je

bilo potrebno, a ukoliko im je bilo poterbno nešto što oni ne proizvode mijenjali su se sa drugima. Upravo zbog

toga nije bilo potrebre za novcem, jer nije bilo ni viškova proizvoda. Međutim, sa vremenom se mijenjala i ljudska

svijest, a sa tim su se javile i promjene u načinu privređivanja. 

       Karakteristika je da su se tu mijenjali proizvod za proizvod i taj oblik razmjene se naziva trampa.  

    

R------za------R  (trampa)

       Razmjena se razvijala po principu roba za robu, što je tipičan primjer za naturalnu razmjenu. Proizvodi se

razmjenjuju jedan za drugi na osnovu svojih upotrebnih vrijednosti. Ne postoji ekvivalentna razmjena proizvoda,

jer ne postoji sredstvo kojim se može izmjeriti stvarna vrijednost proizvoda koji se razmjenjuju. Naravno, sa

razvojem naturalne razmjene vremenom se znalo koliko se za svaki proizvod može dobiti bilo kojeg drugog

proizvoda. 

Npr.

znalo se da krava vrijedi kao četiri ovce,

jedna ovca kao 100 litara mlijeka,

100 litara mlijeka kao tri sjekire,itd.

Drugačije se može reći:

jedna ovca vrijedi koliko ¼ krave, 

jedan litar mlijeka koliko stoti dio ovce itd.

       Ustvari svako dobro je složilo kao mjera vrijednosti svih ostalih dobara. Takvo mjeranje je otežavalo razmjenu

i izazivalo brojne poteškoće. 

        Prva poteškoća je u tome što lice koje je nudilo jedan proizvod a tražilo drugi proizvod nije uvijek nailazilo na

lice koje je tražilo upravo proizvod koji prvo lice nudi, tako da nije moglo doći do razmjene koja bi zadovoljila obe

strane. Prolazilo bi mnogo vremena dok ta dva lica u razmjeni nebi bila zadovoljena. Takođe jedan od problema

je bio i to što svi proizvodi nisu bili podjednako traženi. Zahtjevao bi se i uzimao onaj proizvod koji je više tražen

da bi se za njega konačno dobio onaj proizvod koji se zaista želi imati. Takav način razmjene predstavlja početak

novčane privrede. 

http://www.diplomski.rs/besplatni-seminarski-radovi/13204-istorijski-razvoj-novca.html

Povijesni razvoj novca

Novac se javlja već na prijelazu prvobitne zajednice u robovlasničko uređenje - pred 10 do 12 tisuća godina. Latinski klasični naziv za novac, pecunia (od pecus: govedo), podsjeća na ono vrijeme kad je govedo, u primitivnoj robnoj razmjeni, služilo kao naturalni novac. Osobitu potrebu za novcem izazvala je pojava privatnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju i razvitak društvene podjele rada, kad privatni vlasnici moraju iz mase robnih ekvivalenata izdvojiti jednu robu koja preuzima funkciju općeg ekvivalenta, za koju se može sve prodati i s kojom se može sve kupiti. U početku se kao opći ekvivalent pojavljuju različite robe: stoka, školjke, krzna, oružje, platno, žito, kauri - puževi, staklena zrna itd. U razvijenijim civilizacijama metalni novac rano je potisnuo naturalni novac. Osobito su cijenjeni bili plemeniti metali. U toj najstarijoj fazi razvoja metalnog novca, grumeni, šipke ili predmeti od metala morali su se uvijek iznova vagati, kako bi se ustanovila njihova težina a prema tome i vrijednost. U idućoj fazi novac dobiva određen oblik i veličinu odn. težinu. Najstariji takav novac javlja se na Kreti već prije 1500. godine u obliku zlatnih bikovih glava i zlatnih odn. bakrenih poluga u obliku oderane životinjske kože s oznakom težine. U završnoj fazi u sedmom stoljeću javlja se kod Lidijaca u Maloj Aziji kovani novac s oznakom finoće i težine kovine. U Francuskoj se tijekom osamnaestog stoljeća u dva navrata javlja papirnati novac koji je tek prije Prvog svjetskog rata dobio današnju ulogu.

Danas kad su umreženi računalni sustavi naišli na široku primjenu u svim područjima ljudskog djelovanja javlja se potreba za novim načinom plaćanja: elektroničkim plaćanjem.

http://staticweb.rasip.fer.hr/research/ecash/broshura/ch1.htm

ISTORIJA NOVCA [uredi - уреди]

Prije nastanka samog novca u danas nam poznatom obliku i svrsi , njegovu osnovnu funkciju u ona

pradavna vremena imala je na primjer stoka krupnog i sitnog zuba, školjke, krzno, žito, kakao i tome

slično.O tome nam svjedoči i sam stari latinski naziv za novac- PECUNIA(pecus-govedo).U svjetu

numizmatike odavno su već poznate legende o mnogim ostrvskim narodima Pacifika i Atlanskog

okeana ,a koji su u tu svrhu koristili morske školjke.Što su bile egzotičnije i rjeđe,imale su i veću

vrijednost.Takođe ,postoje zanimljive priče iz ne tako dalekih davnina o ogromnim komadima granita

te monolitnih kamenčića , koje su neki dalekoistočni narodi koristili kao osnovno platežno sredstvo

svoje kulture.Sa sve većim razvojem trgovine ,prekomorskih istraživanja te širenja svjetskog

tržišta ,snažno jača i potreba za iznalaženjem nekakvog praktičnijeg i univerzalnijeg oblika određivanja

vrijednosti. Tako nastaje prvi novac,koji u svom prapočetku imao oblik grumena ,šipke ili predmeta od

plemenitih kovina ,zlata i srebra.No takav prvobitni oblik novca ponovo nije bio baš praktičan ,jer bi se

morao uvijek iznova vagati ,da bi se dobila realna vrijednost. S vremenom bivaju utvrđena osnovna

pravila o težini i kvaliteti novca ,uključujući ono najvažnije ,da njegova nominalna vrijednost mora biti

ista s vrijednošću stvarnog sadržaja takvog novca.Ali kasnije se od tih pravila odustalo ,jer se nije

pokazalo dobrim u praksi. Prvi novac ,sličan današnjem ,nastaje u 7.vjeku prije Hrista ,dakle prije 2700

godina.To se desilo u maloj državi koja se zvala Lidija u Maloj Aziji.Taj se pranovac izrađivao od

elektruma ,pripodne lugure zlata i srebra.Kroz buduće vjekove osim elektruma se u izradi novca

koristilo zlato ,srebro ,bakar ,bronza ,a poslednjih tek stotinjak godina još i nikal i željezo.Prvi su novci

izrađivani potpuno ručno i ta se osnovna tehnika proizvodnje ustvari vrli malo kroz vrijeme mjenjalo

sve do 16.vjeka kada su nastale prve mašine za njegovo kovanje.U 1.vjeku naše ere postojao je

zanimljiv poslovni običaj dodatnog još obilježavanja novca simbolima ,monogramima ili imenima. U

antička vremena stare Grčke i vječnog grada Rima te vrijeme Britanskog carstva, novac su uglavnom

izdavale države i njihovi vladari.Na primjer ,Aleksandar Veliki Basilicus(356-323pne)veliki Makedonski

kralj slijedi primjer svoga oca Filipa ll te na svom novcu prikazuje mnogobrojna starogrčka bonžanstva

i njihove junake.Među njima se posebno isticala srebrna tetradrahma s likom Herakla.Nakon

Aleksandrove smrti ,nastavilo se sa izradom takvog novca iz sasvim jednog jednostavnog razloga ,bio

je vrlo ugledno i cjenjeno platežno sredstvo u čitavom tadašnjem svjetu.Tako je na kraju ustvari vrlo

značajnim bio onaj prvi korak zamjene lika Aleksandra Velikog s novca od strane njegovog

nasljednika.A to je učinio Ptolomej l Soter ,kralj Egipta ,prvenstveno motivisan sve većim

ekonomskim ,vojnim i kulturnim rastom svoje velike države pored rijeke Nila.U staroj Grčkoj svaka

država je imala svoju vladu koja je imala puno pravo izrađivati svoj novac. Na takvim novcima

uglavnom su se nalazili likovi božanstava i junaka ,koji su državnici smatrali zaštitnicima i kao takvim

ih kulturno poštovali.Stari Grci su svoj novac uglavnom zvali tetradrahme i didrahme ,otuda potiče i

ovaj današnji naziv njihove službene nacionalne valute,drahma.

DEFINICIJA NOVCA [uredi - уреди]

Na teorijskom nivou ne postoji saglasnost u definisanju novca.Postoje različiti pristupi definisanju

novca u okviru ekonomske teorije. Po standardnoj ,udžbeničkoj definiciji ,novac je sve ono što služi

kao: 1.sredstvo razmjene 2.čuvar vrijednosti (ili imovine) 3.jedinica obračuna Polazeći od definicije

koja pokušava da napravi razliku između kompleksnog koncepta kao što je novac od ostalih

koncepata,novac se posmatra kao: „Bilo šta što je u zajedničkoj upotrebi i opšte prihvaćeno kao

sredstvo razmjene ili kao mjera vrijednosti

3.FUNKCIJE NOVCA 

Potrebno je razlikovati dvije grupe novčanih funkcija: 1.funkcije koje obuhvataju sadržinu novca pa

time određuju pojam novca-klasične funkcije novca 2.funkcije koje obuhvataju osobine novca koje u

različitim periodima različito djeluju-dopunske funkcije Klasične funkcije novca su: 1.novac kao

sredstvo razmjene(prometno sredstvo) 2.novac kao mjera vrijednosti 3.novac kao platežno sredstvo

4.novac kao blago 5.novac kao svjetski novac Dopunske funkcije novca su: 1.novac kao konzervator

vijednosti 2.novac kao predstavnik solventnosti i likvidnosti 3.novac kao garant slobode konzuma

Klasične funkcije novca [uredi - уреди]

Novac kao sredstvo razmjene [uredi - уреди]

Novac utiče i na efikasnost tako što ljudima omogućava da se specijalizuju u onome što najbolje

rade.Pojavom novca rješava se problem koji se javlja kod trampe,tako da se time čin prodaje odvaja

od čina kupovine. Funkciju novca kao sredstva razmjene obavlja gotov novac i depozitni novac, kao i

druge HOV (kvazi novac) kojima kao kompenzacija za rizik likvidnosti uvijek pripada kamata ili neki

drugi prihod. Funkciju novca mogu obavljati i alternativne valute, od kojih je jedan primjer Crom

Alternativna Valuta. Posebna odlika novca sastoji se u slijedećem:

Novac kao mjerna vrijednost [uredi - уреди]

Novac služi kao izraz vrijednosti.Zahvaljujući novcu,moguće je upoređivati vrijednosti različitih

proizvoda jer će se jednostavno uporediti količina novca koju je potrebno dati za jedan,odnosno za

drugi proizvod.

Novac kao platežno sredstvo [uredi - уреди]

Ovo je funkcija novca sa pravnog gledišta.Novac se u funkciji platežnog sredstva koristi u kreditnim

transakcijama.Sa razvojem robne proizvodnje,prodavac postaje povjerilac a kupac dužnik tako da i

novac dobija drugu funkciju i postaje platežno sredstvo.Funkcija proizilazi iz činjenice da se ne mora

poklapati vrijeme kupovine sa vremenom plaćanja.

Novac kao blago [uredi - уреди]

Umjesto gomilanja blaga u raznim naturalnim oblicima,pojava novca je stvorila mogućnost da ga

njegovi vlasnici čuvaju i angažuju kad žele.U današnje vrijeme,kada su razvijeni štedno-kreditni

odnosi,čuvanje novca je sve rjeđe.Čuvanje novca kao blaga može da ima psihološke ili ekonomske

motive.

Novac kao svjetski novac [uredi - уреди]

Ova funkcija novca proizilazi iz potrebe da se na osnovu međunarodne podjele rada vrši razmjena

između pojedinih zemalja.Novac koji je mogao da služi kao svjetski novac bilo je zlato,koje je zbog

svoje vrijednosti i upotrebe vrijednosti postalo univerzalna roba jednaka za sve,bez ograničenja na

zemlju proizvođača.U savremenom međunarodnom platnom prometu plaćanje između pojedinih

zemalja ve na osnovu kurseva valuta

Dopunske funkcije novca [uredi - уреди]

Novac kao konzervator vrijednosti [uredi - уреди]

Ova funkcija proizilazi iz činjenice da se novac koji se posjeduje ne mora odmah koristiti ,jer postoji

mogoćnost njegovog čuvanja i angažovanja prema nahođenju njegovog imaoca.Novac u ulozi

konzervatora vrijednosti podrazumjeva njegovu sposobnost da određeni vremenski period sačuva

svoju početnu vrijednost.

Novac kao predstavnik solventnosti i likvidnosti [uredi - уреди]

Ova funkcija novca se sastoji u tome što se pomoću njega izražava stanje solventnosti i

likvidnosti.Savremeni proces reprodukcije zahtjeva neodložno prisustvo novca za održavanje svog

kružnog toka.

Novac kao garant slobode konzuma [uredi - уреди]

Funkcija se sastoji u tome što se,po pravilu,za novac mogu kupiti sve vrste roba i usluga koje su

izložene prodaji bez ograničenja.Odlukom da se kupe ili ne kupe određenu robu ,učesnici na tržištu

utiču na proces proizvodnje ,odnosno njihovi stavovi utiču na efektivnu tražnju.

ULOGA NOVCA [uredi - уреди]

Novac igra jednu od ključnih uloga u tržišnim privredama. One se ogledaju ,prije svega ,u sledećim:

1.društvena uloga novca u ekonomskom sistemu sastoji se u tome da on predstavlja ključnu kariku

koja povezuje robne proizvođače.Zbog toga se kaže da je novac jezik sporazumjevanja među ljudima.

2.veoma važna uloga novca ogleda se i u činjenici da se pomoću njega ,djeli,preraspodjeljuje i troši

nacionalni dohodak. 3.novac ima izuzrtno značajnu ulogu u privrednoj djelatnosti preduzeća ,u

funkcionisanju državnih organa vlasti i povećanju zainteresovanosti robnih proizvođača da poboljšaju

efikasnost privređivanja racionalnijim korištenjem resursa Ova uloga novca ogleda se u: -uticaju na

poboljšanje privredne djelatnosti preduzeća -povećanju zainteresovanosti različitih karika u

privrednom procesu da povećaju proizvodnju i snize troškove proizvodnje -stvaranju režima zavisnosti

novčanih isplata od novčanih uplata što povećava zainteresovanost robnih proizvođača ,preduzeća i

državnih organa da uveličaju novčane prilive preko povećanja proizvodnje i racionalnog iskorišćavanja

resursa -obavljanju ,kroz novčani opticaj ,kontrole cjena ,obima i kvaliteta roba što doprinosi

potpunijem i kvalitetnijem podmirenju potreba 4.velika uloga novca ogleda se u regulisanju privrednih

tokova ,naročito kada se to regulisanje zasniva ,u prvom redu ,na instrumentima monetarnog

regulisanja.Monetarno regulisanje usmjereno je na podsticanje privrednog rasta i zapošljavanja uz

održavanje relativne unutrašnje i spoljne stabilnosti.

NovacNovac je specifična roba koju je razvitak robne proizvodnje i razmjene izdvojio iz ostalog robnog

svijeta da monopolski vrši ulogu općeg ekvivalenta. Na taj način novac predstavlja prometnu vrijednost

koja je apstraktan izraz cjelokupnog bogatstva društvene zajednice, a ujedno služi i kao univerzalno

sredstvo za međusobno uspoređivanje i razmjenjivanje svih proizvoda ljudskog rada.

Novac je ekonomsko dobro koje služi u razmjeni materijalnih dobara i usluga između učesnika u

robnom prometu. On je nastao kao objektivna potreba efikasnijeg funkcionisanja robne proizvodnje. U

toku svog istorijskog razvoja ulogu novca su obavljale veoma razliličite vrste materijala od stoke preko

metala do današnjeg čistog papirnog novca. Razvoj novca je direktno vezan za razvoj robne

proizvodnje. U početku su se robe mijenjale jedna za drugu (R-R) - trampa, u kasnijem periodu bilo je

moguće za jednu vrstu robe dobiti bilo koju drugu ili više njih u istoj vrijednosti i na kraju se izdvojila

jedna vrsta robe koja je postala opšti ekvivalent koju su prihvatali svi učesnici razmjene odnosno

novac u današnjem smislu riječi.

Novac ima nekoliko društvenih funkcija. U funkciji mjere vrijednosti, novac svojom manjom ili većom

količinom uptrebne vrijednost izražava vrijednost bilo koje vrste robe. Novac u funkciji sredstava

prometa je posrednik u razmjeni, gdje se roba prvo prodaje za novac a on ponovo mijenja za željenu

robu (R-N-R). Novac kao blago je novac koji se povlači iz opticaja i akumulira jer on kao simbol

bogatstva i moći može da se pretvori u bilo koju drugu vrstu robe u svakom trenutku. U funkciji

sredstva plaćanja novac ne mora da bude stvarno prisutan u momentu prodaje robe već se prihvata

kao imaginarna vrijednost (pretpostavljeni novac), a stvaran novac se pojavljuje tek kad pristigne rok

za plaćanje robe. Svjetski novac je takođe funkcija novca koja je značajna u međunarodnoj razmjeni i

najčešće se upotrebljava kao sredstvo plaćanja razlike između uvoza i izvoza.

U opticaju postoje različiti oblici novca. Metalni novac odnosno kovanice su komadi metala (najčešće

zlato) koji imaju tačno utvrđen kvalitet, oblik i težinu i koji je predstavljaju stvarnu vrijednost (zlato).

Papirni novac za razliku od metalnog nema stvarnu vrijednost jer ne zavisi od zlata već od cijena

dobara koja se mogu za njega dobiti. Kao kreditni novac koriste se mjenice (kao pismena garancija da

će kupac platiti robu u predviđenom roku) i gotovinski ček (nalog banci za isplatu određene sume

novca) jer su vremenom povjerioci ili prodavci shvatili da ih mogu koristiti u plaćanju svojih dugova.

Ukupna količina novca u opticaju ima veliki značaj u funkcionisanju neke privrede. Kada se pojavi

veća količina novca u opticaju takva pojava se naziva inflacija a suprotno tome manja količina novca u

opticaju od potrebne se naziva deflacija. Narušavanje monetarne ravnoteže odnosno ravnoteže

između raspoložive količine novca i stvarne potrebe za novcem dovodi do zastoja u izvršavanju robno-

novčanih transakcija i dospjelih obaveza.

http://sh.wikipedia.org/wiki/Novac