nasilje na sportskim terenima master rad dif
DESCRIPTION
10-ka ocjena radaTRANSCRIPT
UNIVERZITET U SARAJEVUFAKULTET SPORTA I TJELESNOG ODGOJA
NASILJE NA SPORTSKIM TERENIMA
Master rad
Mentor: Student:Azra Kozarčanin Đemil Muratović
1
UVOD
Sport je postao dominantna pojava u savremenim društvenim odnosima. Ljudsku
svakodnevnicu je nemoguće zamisliti bez sporta. (SPORT engl. –njegovanje tjelesnih
sposobnosti, njihovo provjeravanje i dalje unapređenje kroz nadmetanje, borbe i igre).1 Sport
je prisutan u životu svakog čovjeka bilo kao aktivnog učesnika ili samo posmatrača. Sport u
sebi sadrži mnoge pozitivne karakteristike; jednostavno rečeno njime se razvija i tjelo i duh.
Međutim fenomen sporta je još veći zbog činjenice da sport u posljednje vrijeme za sobom
povlači i mnogo negativnih pojava. On počinje da obiluje devijantnim ponašanjem
(DEVIJANTNO PONAŠANJE – ono koje je toliko neusklađeno sa općeprihvaćenim,
društveno očekivanim ponašanjem da prelazi granice dopuštenog ponašanja)2 i time se u
vezu sa sportom dovode negativne pojave (nasilje, huliganstvo…). Sve ovo ukazuje na
činjenicu da dovođenje u vezu devijantnog ponašanja i sporta predstavlja pravi sociološki
fenomen odnosno ulazi u domen sociologije sporta. Ovakav fenomen ima za posljedicu sve
veći broj socioloških istraživanja i rasprava na ovu temu.
U ovom radu i ja ću se baviti ovom problematikom. S obzirom da se i sam bavim
sportom direktni sam svjedok prisutnosti devijantnog ponašanja na sportskim terenima.
Doživio sam mnoge incidente, tako da sa sigurnošću mogu tvrditi da je nasilje postalo
sastavni dio sporta. Smatram da je poražavajuća činjenica da se ovakvo ponašanje ispoljava i
kod mladih, maloljetnih sportista.
1 Opšta Enciklopedija – Prosveta – Beograd 1986. str-682
? Nenad Fanuko: Sociologija – Udžbenik za gimnazije, Zagreb 1995. str-105
2
PREDMET I PROBLEM RADA
Predmet ovoga rada je da se dođe do saznanja koliko je nasilje prisutno na sportskim
terenima I van sportskih terena i kako spiječiti da dolazi do toga.
Problem rada je nasilje na sportskim terenima, odnosno u onoj mjeri na koji način se
ispoljava.
HIPOTEZE
Očekujem da ču dobiti odgovore na pitanja?
H1 Koliko je prisutno nasilje na sportskim terenima u BiH i ostalim državama u
regionu?
H2 Koliko vlast i šta čini da spriječi nasilja na sportskim terenima?
H3 Šta je glavni uzrok zbog čega nastajnu neredi?
3
CILJ RADA
Cilj rada sadržan je u težnji da se sociološkom analizom objasni kako uopšte dolazi sport u
vezu sa devijantnim ponašanjem i da ispitam da li postoji mogućnost da je ta veza prosto
normalna, s obzirom da se radi o sportu kao masovnoj i društvenoj pojavi ili da ta veza stvara
samo negativne posljedice, koje vode sport u kontra smjeru, pri čemu on gubi svoju pravu
funkciju i svrhu. Da li je moguće eliminisati devijantno ponašanje iz sporta, jer dovodi do
nasilja u sportu i huliganizma ili je ono jednostavno dio kolektivne grupe i kolektivnog
ponašanja - kako sociologija sporta objašnjava, moći ćemo zaključiti tek na kraju ovog rada?!
DEFINISANJE PROBLEMA
U uvodu su već spomenute negativne pojave koje sport povlači za sobom. Najvažnija od njih
je NASILJE (oblik devijantnog ponašanja).
4
NASILJE U SPORTU
Naš svakodnevni život opterećen je velikim problemom koji je prisutan u sportu, a to je
nasilje. Sport je sastavni dio našeg svakodnevnog života i kao takav nije imun na pojave kao
što su agresivnost i nasilje. Nasilje nastaje na temelju i posredstvom više faktora u društvu, a
to znači da je nasilje društveni konflikt. To je u stvari sukob individue ili društvene grupe sa
društvenom sredinom. Na sportskim manifestacijama ekstremni dio publike narušava pravila
igre i uobičajene norme ponašanja. Sport je refleksija događanja u društvu, pa prema tome i
odraz nasilja kada se javlja. Dakle, nasilje je bilo prisutno od nastanaka ljudskog roda, u svim
društvenim događajima pa tako i u sportu. Kao takav sport je kroz nasilje povezan sa
mržnjom, zavišću i nepoštivanjem pravila. “ Sport je rat bez pucanja”3 Neki teoretičari ovog
problema smatraju da je nasilje najjača neverbalna komunikacija.
U sociološkoj literaturi se najčešće spominju tri izvora nasilja:
socijalana patologija
devijantnost
agresivnost
Socijalana patologija označava stanje oboljelog društva koje generira razne probleme u
društvu čiji nosioci mogu biti pojedinci, društvene grupe te i samo društvo kao patološki
struktuirana cjelina. Ovakvo stanje pogoduje stvaranju konflikata između društva i individue
ili društvene grupe. Ove pojave mogu se prepoznati i u sportu, posebno na sportskim
manifestacijama. Patologija društva javlja se kao temeljni izvor nasilja i ona se transformiše u
neposredni uzrok devijantnosti i destruktivnosti kao središnji i dinamički izvor nasilja. (O
ovom problemu pisao je sociolog Erih From).
Devijantnost se pojavljuje kao oblik čovjekovog “mimoilaženja” sa onim što se u datom
društvu smatra prihvatljivim i normalnim za društvo, dok je destruktivnost “ulazni faktor” u
nasilje.
Agresivnost je fenomen društvene prirode i nastaje kao posljedica višestrukog uticaja
socijalne okoline na psihološku strukturu individue ili grupe. Agresija može postati nasilje
3 Džordž Orvel: Sportski duh – Zašto pišem i drugi eseji -str-53
5
raznih oblika i dimenzija tako da se često govori o dva tipa agresivnosti, tzv. kontrolirana i
tzv. maligna agresivnost, koja ide do nivoa destruktivnosti.
Sport može da bude izvor neprijateljstava i nasilja. To tvrdi i Džordž Orvel kada kaže:
“Internacionalna takmičenja često dovode do orgija mržnje. Na intrenacionalnoj sceni sport
je otvoreno oponašnje ratovanja…Čim se pojave jaka osjećanja suparništva, uvijek se gubi
predodžba o igranju igre prema pravilima”4
Nasilinički istupi na terenu, a i u gledalištu, nekada se neminovno pretvaraju u brutalnost, da
bi od brutalnosti prema protivničkom igraču ili navijaču išlo do brutalnosti koja je usmjerena
prema drugoj sredini, naciji, državi, političkoj ideologiji i sl. Vrlo često sa sportskih terena
koji su poligon za nasilje i destrukciju, nasilnički istupi prenose se i izvan ovog prostora. Čak
smo “navikli” na grubosti sportaša i publike, te ih ponekad i ne smatramo kao nasilje, već kao
normalne pojave. U toku sportskih manifestacija vrlo često je prisutno bacanja petardi,
suzavca, čak i tuča među igračima, napadi na sudije, sukobi među navijačima, te je sve to
dokaz prisutnosti nasilja i u sportu. Uzroke nasilja treba tražiti i u različitim socijalno-
ekonomskim i društveno-političkim položajima grupa stanovništva.
U sportu se javlja i još jedan oblik nasilja, a to je nacionalizam. Sport je neodvojivi dio
društva te se i nacionalizam u sportu ne može posmatrati izvan društvenih odnosa. Prodor
nacionalizma u sportu u uskoj je vezi sa prodorom nacionalizma u svim sferama društva.
Kada nacionalizam postane dominantan na društvenoj i političkoj sceni, tada i sport pada pod
uticaj nacionalističkih strasti. To se uglavnom manifestuje u profesionalnom sportu.
Nacionalizam u sportu uzrokovan je niskim nivoom materijalnog i kulturnog razvoja, niskim
nivoom društvene svijesti, rješenjem nacionalnog pitanja u višenacionalnoj zajednici,
karakterom ekonomske i političke strukture društva. Nacionalistički ispadi su uglavnom
primitivni oblici reakcija na određena društvena događanja. Naime danas se susrećemo i sa
negativnom politizacijom sporta.Veoma često javljaju se ispadi sa većom ili manjom dozom
nacionalističkih osjećanja prije, u toku i nakon sportskih događaja. Nacionalna obilježja
postaju sastavnim dijelom navijačke ikonografije. Sportski tereni su povoljno tlo da se dotuče
i ponizi “mrski neprijatelj” i dokaže nacionalna (rasna ili vjerska) superiornost. Posljedice
euforičnog nacionalizma u sportu su velike i vrlo tragične. Sve je to refleksija “bolesnog
društva” u kome svaki cilj opravdava sredstvo.
Stadioni postaju mjesto gdje masa ispoljava svoju “svijest”, i gdje se sve pretvara u agresivnu
histeriju. Tako npr. “Heroji postaju oni koji su izmislili odvratnu psovku, koji su uspjeli da
4 Džordž Orvel: Sportski duh – Zašto pišem i drugi eseji str-21
6
bace kamen sve do protivničkog šesnaesterca, da pogode protivničkog igrača petardom u
glavu, da ga pljunu u lice, udare nogom na putu u svlačionicu.”5
Svi oni koji prakticiraju nasilje u sportu (uglavnom navijači) nazivaju se HULIGANI.
HULIGAN6 (Riječ potiče od engl. hooligan, prezimena irske obitelji u Londonu
poznate po surovosti i zlodjelima) – grubijan, prestupnik, skitnica, bandit, frajer…
HULIGANSTVO - zastrašujuća pojava, očituje se u izgredima maloljetnika, u
prijestupničkom djelovanju koje grubo narušava javni poredak i stvara u gradovima psihozu
straha.
HULL, Clark Leonard – američki psiholog rođen 1884.g.
vodeći predstavnik američkog bihaviorizma, poznat po proučavanju motivacije učenja, autor
teorije o učvršćivanju reakcijske tendencije
njegovi “principi ponašanja” iskazuju da veze “podražaj-reakcija” ovise o vrsti i količini
“osnaživanja” .
HULIGANI I VRSTE PUBLIKE
Navijači huligani su najzastupljeniji u nogometu (nogomet je nastao u 19. stoljeću u
Engleskoj, tako da je ona kolijevka ne samo nogometa već i nogometnog huliganizma, a to
potvrđuje i etimologija riječi huligan). Huligani su “rođeni” sredinom pedesetih godina 20.
stoljeća među engleskim nogometnim navijačima. Međutim to nikako ne isključuje
huliganizam u drugim sportovima.
Teorija govori da sportovi imaju različite vrste publike i to uglavnom određuje količinu
prisutnog huliganizma.
(PUBLIKA - socijalni agregat gdje su ličnosti povezane nekim privremenim interesom npr.
gledanje nekog spektakla, koncert, posjeta utakmici itd.)7
Publika kao socijalna, neformalna grupa formira se sa ciljem praćenja sportskih događaja i
njena uloga je velika i značajna.
5 Lj. Simonović: Profesionalizam i(li) socijalizam, Mladost, Beograd 1985. str-866 Opća enciklopedija, Jugoslovenski Leksikografski zavod, Zagreb 1977. str-977Azra Kozarčanin: Sociologija sporta, Sarajevo 1999.
7
Kod sportske publike treba razlikovati navijače koji predstavljaju organizovane ili
neorganizovane grupe, te navijače koji predstavljaju određeni klub ili sportsku ekipu. Motivi
publike mogu biti različiti: navijački, zabavni i sl. Takva publika od sporta zahtjeva
atraktivnost sportskog spektakla i sportske informacije u novinama (npr. izjave, afere i sl.).
Ovo su karakteristike tipične publike.
Međutim postoji i tzv. netipična publika (npr. u tenisu, skijanju, klizanju) koja
kontroliše svoje ponašanje i emocije i uvažava sportiste. Spominje se i treća vrsta publike, to
je ona koja traži da sport bude umjetnost, kultura, radost. Ovaj tip publike ne trpi agresivnost.
Istraživači ove problematike tvrde da postoji još jedan tip sportske publike. Ta publika stavlja
sebe u prvi plan, a sportisti su sredstvo za njenu zabavu i od njih se očekuje uspjeh i pobjeda
po svaku cijenu, a sudija je predmet verbalne agresije. (Publika kod koje se uglavnom
manifestuje huliganizam je prisutna u nogometu, rukometu, košarci itd.).
Publika kao bitan sadržaj sportskog događaja vrlo često po svom socijalnom sastavu
predstavlja heterogen sastav. To je razlog da se dolazi u situacije “gubljenja kontrole” zbog
velike koncentracije publike. E. Lang piše: “ U svim prilikama kad je okupljen veliki broj ljudi
veoma uzbuđenog ponašanja, treba računati na visoki potencijal nasilja. Istina je da sportske
priredbe tek nerjetko dovode do pravih nereda, ali potencijal je uvijek prisutan i potvrđuje se
privremenim mjerama što ih zajednica ili vlast u takvim prilikama preduzima za kontrolu
masa.”
Kada se nađe u masi, ličnost počinje da gubi osjećaj individualnosti, nastaje igra nesvjesnih
strasti. Ako takvo ponašanje nije sankcionisano tj. nema kazni, onda neredi na sportskim
terenima postaju legalni. Javlja se visok nivo nasilja, agresivni navijači postaju “razuzdana
gomila” koja ugrožava ostalu publiku.
NAVIJAČKE SKUPINE
Navijačke skupine treba posmatrati kao neformalne omladinske grupe, koje oblikuju
specifičan način ponašanja, karakterističan žargon, poseban način odijevanja, simbole i
znakove koje prihvata veliki broj mladih. Taj stil života obilježava distanciranje jednog dijela
mlade generacije od socijalnog svijeta koji ih okružuje. Kroz takve stilove ponašanja izražava
8
se nezadovoljstvo većine mladih ljudi, te do izražaja dolazi njihov pokušaj da se razriješi ili
ublaži osjećaj neispunjenosti, besperspektivnosti, frustriranosti zbog životne stvarnosti.
I TEORIJSKA MISAO O NAVIJAČIMA
Zanimanje javnosti za fenomen sportske publike povećao se sa pojavom huliganizma
sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća. Sociolozi širom Evrope i cijelog svijeta počeli su
sa proučavanjem navijačkih skupina. Moguće je izdvojiti četiri osnovne teorije o ponašanju
nogometnih navijača.
SUBKULTURNA TEORIJA RITUALIZIRANE AGRESIJE
Ova teorija obrađena je u djelima britanskih sociologa Petera Marsha i Roma Harrea. Posebnu
pažnju oni su posvetili proučavanju nogometnog huliganizma. Oni su ukazali na kulturnu i
socijalnu pozadinu agresivnosti. Navijačko nasilje svrstali su “ritualizirano” nasilje. Oni su
svoj teorijski koncept razvili na temelju kategorije aggro (izvedena iz engleske riječi
aggravation, što znači ljutnju, ogorčenje, pogoršanje). Za gomile na tribinama aggro je veoma
tipičan. Posmatranjem aktivnosti navijača na stadionima došlo se do zaključka da postoji
visok stepen povezanosti između poremećaja u obrazovnoj praksi i devijantnog ponašanja na
nogometnim utakmicama.
U razgovorima sa mladim navijačima, ustanovljeno je da oni školu doživljavaju kao nešto
dosadno, nešto gdje gube vrijeme, za razliku od “istinskog” života koji mora biti zanimljiv i
uzbudljiv.
9
KLASNA TEORIJA PONAŠANJA NAVIJAČA I NJIHOVIH SKUPINA
Autori ove teorije su engleski sociolozi Ian Taylor i John Clarke.Oni analiziraju ponašanje
nogometnih navijača u sklopu promjena koje su se desile u Velikoj Britaniji u drugoj polovini
dvadesetog stoljeća.
Prvu promjenu označavaju kao “buržoizacija”, odnosno nastojanje da se za taj radnički sport
zainteresuje srednja klasa, osnovni cilj je sticanje dobiti, povećanje zarada igrača i sl.
Druga promjena je “internacionalizacija”, naglašavanje međunarodnog značaja nogometa, cilj
je povećanje mogućnosti za sticanje dobiti.
Radnička klasa koja je sudjelovala u aktivnostima vezanim za nogomet, doživjela je obje
promjene kao otimanje i napad na njihove interese.
Po ovoj teoriji nogometni huliganizam je “protestni pokret” mladih iz radničke klase koji su
izloženi materijalnim i psihičkim frustracijama zbog nezaposlenosti.
SOCIO-ISTORIJSKA TEORIJA
Ovaj pristup pručavanja ponašanja nogometnih navijača kreirao je tim sociologa iz Centra za
nogometne studije iz Engleske. Oni tvrde da nogometni huliganizam ne predstavlja bitno novi
fenomen. Nasilje se javljalo i ranije, a mnogi motivi koji pokreću današnje navijače na
izazivanje nereda, poticali su i njihove prethodnike. Za ove sociologe huliganizam je složen
socijalni fenomen. Po njima je nasilje nogometnih navijača izraz klasnih, rasnih i dr. razlika
prisutnih u društvu.
TEORIJA ALESSANDRA DAL LAGA - SVIJET SPORTA KAO SVIJET ZA SEBE
Dal Lago ističe da se svijet sporta i navijanja javlja kao svijet za sebe. On je na osnovu
analize fenomena navijača u Italiji ocijenio da je nogomet u cjelini nezavisan od političkih i
društvenih promjena. Analizirajući konflikte u nogometu, on ocjenjuje da se oni događaju
samo u okvirima stadiona. Prema njegovom mišljenju utakmica je prilika da se naglasi
različitost navijačkih identiteta. Do stvarnog nasilja dolazi samo onda kada je neki tim bitno
oštećen zbog odluka sudija. Za Dal Laga navijanje nije ni klasni ni politički fenomen.
10
II STRUKTURA NAVIJAČKIH GRUPA
Što se tiče unutrašnje strukture navijačkih grupa, može se utvrditi da u njima funkcioniše
hijerarhija, ustanovljena na bazi navijačkog iskustva i intenziteta sudjelovanja u grupnim
aktivnostima. Veći ugled i poštovanje imaju relativno stariji navijači kao i oni koji pokazuju
veću spremnost da se uključe u tuče s navijačima drugog kluba, uzvikuju provokativne parole,
sukobljavaju se s policijom i pokazuju druge oblike devijantnog ponašanja.
Osnovni nivoi navijačkih grupa su:
vodstvo - koje sačinjava nekoliko starijih, najuglednijih navijača. Oni organizuju navijačka
putovanja, brinu o nabavci navijačkih rekvizita, kontaktiraju sa upravom kluba, policijom.
jezgro - čiji pripadnici predstavljaju okosnicu grupe. Oni kolektivno navijaju, odlaze na
gostovanja, prisustvuju navijačkim sastancima. Mnogi od njih su skloni nasilničkom
ponašanju.
članovi - simpatizeri povremeno dolaze na utakmice i ponekad putuju na gostovanja, ali ne
sudjeluju u pripremi navijačkih aktivnosti.
Sami navijači ističu da se oni zapravo dijele na “obične” tj. na one kojima je navijanje
povremena navika i na “prave” koji se ponašaju u skladu sa navijačkim stilom življenja i van
stadiona. Oni se slično oblače, govore istim žargonom, zajednički izlaze i druže se.
Odnosi između pripadnika navijačke grupe neformalne su prirode; norme ponašanja su
nepisane.
Postoje četiri tipa pripadnika navijačkih grupa:
Navijač-navijač - njegova osnovna motivacija je samo navijanje tj. stvaranje atmosfere na
stadionu, kao izraz osjećaja privrženosti i odanosti svom vlastitom klubu, te kako bi se
pomoglo klubu da ostvari što bolji rezultat. On shvata klub kao simbol svog grada i ne slaže
se sa uplitanjem politike u sport. U nasilje se uključuje tek povremeno kada misli da mu je tim
“zakinut” u utakmici.
Navijač iz trenda - sudjeluje u aktivnostima navijačke grupe da bi bio u skladu sa navijačkim
trendom. Nastoji se ponašati u skladu sa navijačkim stilom. Sudjeluje u nasilju kao sastavnom
11
dijelu navijačkog trenda iako inače nije agresivan. Ima dosta onih koji alkohol i drogu
doživljavaju kao sastavni dio navijačkog trenda.
Navijač-nasilnik - koristi sportske događaje da bi izrazio agresivnost. Stadione i gradske
ulice doživljava kao pogodan ambijent za nasilničko pražnjenje nagomilane energije. Mala je
mogućnost da za svoja djela bude kažnjen, jer je prikriven u masi. Uz tučnjave, razbijanja i
verbalne incidente sklon je i krađama i drugim oblicima devijantnog ponašanja. Ovi navijači
češće potiču iz porodica sa nesređenom životnom situacijom.
Navijač-politički aktivist - shvata navijanje samo kao instrument za propagiranje svojih
političkih opredjeljenja. Na utakmicama uglavnom nosi nacionalne zastave i druga politička
obilježja, te forsira pjevanje nacionalističkih pjesama. Tuče i druge oblike nasilja poduzima iz
ekstremnih političkih motiva.
SUBKULTURA NOGOMETNIH NAVIJAČA
SUBKULTURA – (skupina ljudi koja (svjesno ili nesvjesno, sa voljom ili bez nje) uspostavi
vlastiti “kulturni otok” djelujući na način koji se razlikuje od drugih i daje joj osjećaj
grupnog identiteta)8
Krajem 80-ih godina prošlog stoljeća subkultura nogometnih navijača postala je predmet
proučavanja domaćih sociologa. Navijačka subkultura je samo dio šire navijačke kulture. Nju
karakteriše visok stepen autonomije, subkultura postoji u biti zbog sebe. Osnovni cilj
ekstremnih navijača je biti viđen, kako u javnosti, tako i u vlastitoj grupi. Često se to ostvaruje
putem nasilja.
Subkultura nogometnih navijača ima neke osnovne karakteritike koje se razlikuju od drugih
subkultura. To su: kolektivna solidarnost, teritorijalnost i muškost.
Kolektivna solidarnost iskazuje se:
vizuelno - korištenjem navijačkih rekvizita (šalovi, zastave, transparenti) koji od navijačke
grupe stvaraju “navijačku vojsku”
akustički - (pjevanje i skandiranje) što kod pojedinca stvara osjećaj moći i zaštićenosti, koju
sam ne posjeduje, i8 Nenad Fanuko: Sociologija – Udžbenik za gimnazije, Zagreb 1995. str-103
12
putem nasilja - jer je lako ostvarivo u svim oblicima aktivne gomile.
O tome govori i Gustave Le Bon ističući da gomila “ne dopušta da se išta umetne između
njene želje i ostvarenja te želje. Ona to manje razumije što joj broj daje osjećaj ogromne
snage i tu pojedinac gubi osjećaj nemogućnosti.”9
Druga važna karakteristika navijačkih grupa je teritorijalnost. Pod tim se podrazumjeva koja
grupa “je glavna” ili “ko je gazda” u nekom gradu. Veoma bitan je i prostor koji navijačka
grupa zauzima na tribinama stadiona. Poznato je da navijači ne vole “nepozvane goste” koji
dolaze na njihov dio tribina (misli se na policiju i suparničke navijačke grupe). Zbog toga su
se često događali neredi velikih razmjera na stadionima (npr. tragedija na Heyselu 1985. u
kojoj je poginulo 39 ljudi zbog napada navijača “Liverpula” na navijače “Juventusa”). Zbog
takvih slučajeva sada su povećane mjere osiguranja na stadionima.
Treća karakteristika nogometne subkulture je muškost koja se ogleda u glasnom “muškom”
pogrdnom skandiranju, verbalnom ponižavanju i spremnosti na žrtvu.
Nasilje je jedna od najbitnijih osobina subkulture nogometnih navijača.
Postavlja se pitanje kako se uopšte stvara ta subkultura?! Mladi ljudi koji čine većinu
navijačkih grupa, imaju potrebu za društvenom emancipacijom, za izgradnjom vlastitog
identiteta, a to im je najlakše izvodljivo u okviru subkulture, pogotovo kroz ono djelovanje
koje je primjećeno od strane javnosti (masovna posjećenost stadionima, TV prenosi).
To potvrđuje i Hrvoje Prnjak: “Bitan im je cilj: da ih protivnici, ali i svi drugi koji su možda
tek neutralni posmatrači jasno uoče!”10.
Oči javnosti nisu više samo usmjerene na sportska zbivanja već i na djelovanja navijačke
subkulture. Osim što je cilj skrenuti pažnju javnosti na sebe, navijačka subkultura omogućava
mladim ljudima da na neki način savladaju krizu identiteta. Tako izgrađen identitet pruža
mladim navijačuma mogućnost kakve-takve društvene emancipacije, jer je nasilje uvijek
primjećeno, o njemu se priča, pune se novinske stranice.
Događanja na tribinama, pogotovo na onom dijelu gdje se nalaze ekstremni navijači, često su
neovisna o događanjima na samom terenu, pa se često kaže da se na tribinama igra
“navijačka utakmica”. To nije samo slučaj sa takmičenjem u bakljadama, skandiranju i
9 Le Bon Gustave: Psihologija gomile, Zagreb,1989. str-8210 Hrvoje Prnjak: Bad Blue Boys – Prvih 10 godina, Zagreb, 1997. str-129
13
pjevanju, nego i u nasilju, jer kao što je poznato ekstremne navijačke skupine i grade svoj
“ugled” na nasilju.
Na kraju se treba zapitati zašto je nasilje toliko prisutno u subkulturi nogometnih navijača?
Nogomet kao igra nesumnjivo pripada svijetu spektakla. Da bi privukla što više publike na
stadion “propagandna mašinerija” uvjerava publiku da i od nje zavisi rezultat nogometne
utakmice. Često se pred velike nogometne derbije mogu čuti izjave funkcionera klubova da
publika treba biti njihov “dvanaesti igrač” i da ih treba “vatreno” bodriti. Na taj način se samo
“diže temperatura” pred nogometne derbije, koji su ionako definisani kao “utakmice visokog
rizika”. To “podizanje temperature” stvara od nogometa pravi spektakl.Publika tada nastoji da
ostvari utakmicu na tribinama i tako dolazi do težih nasilničkih izgreda.
“Spektakularna narav današnjeg nogometa samo po sebi favorizira nasilje i ostale oblike
nasilničkog ponašanja. Danas ništa nije toliko spektakularno koliko nasilje. Na neki način
logika nogometa kao spektakla vodi sama po sebi do granice na kojoj nasilje postaje
neizbježno ili barem lako moguće.”11
Sama spektakularnost nogometa nije jedini “krivac” za navijačko nasilje na tribinama i van
njih, iako na određeni način uslovljava postojanje ekstremnih navijačkih grupa.
SPORTISTI I NASILJE
Sportiste karakterišu neke značajne osobine ličnosti, odlučnost, samokontrola, hrabrost,
individualnost. Ove crte su osnov za oblikovanje moralnog lika sportiste.
Međutim, pojedini sportisti sve više liče na “gladijatore”. Na sportskim terenima se tuku sa
protivničkim igračima; pljuju, vrijeđaju i tuku sudije; obračunavaju se sa trenerima; u nastupu
bijesa odgrizaju uši suparnicima… Ova nedolična ponašanja pokušavaju se opravdati. Naime,
tvrdi se da su zbog zahtjeva modernog sportskog profesionalizma, sportisti danas podvrgnuti
ogromnim fizičkim i psihičkim naporima, te usljed toga ponekad dolazi do nagomilavanja
bijesa i frustracija. To se onda manifestuje kroz verbalno i fizičko nasilje na samom terenu, a
ujedno ima i dalekosežne sociološke posljedice na publiku, kao i na mlade ljude koji u
modernim sportskim ikonama traže svoje uzore. Sportisti često u ključnim trenucima
utakmice ili meča, nagomilane frustracije pod pritiskom počnu ispoljavati nekontrolisanim i
11 Srđan Vrcan: Sport i nasilje danas u nas, Zagreb, 1990. str-37
14
gotovo nesvjesnim agresivnim ispadima, čime ruše osnovne sportske postulate fair-play-a i
takmičarskog duha. Najbolji primjeri za to su sve učestalije tuče nogometaša na utakmicama i
obračuni sa suparničkim timom, zatim odgrizanje uha boksera Mike Tysona njegovom
protivniku Evanderu Hollyfieldu.
NOVINSKI ČLANCI
15
O svim ovim događajima koji obiluju devijantnim ponašanjem i navijača i sportista svjedoče i
brojni novinski članci bombastičnih naslova. Neki od njih su:
Katastrofa na Heyselu
U srijedu, 29. svibnja 1985., jutro u Bruxellesu nije
uobičajeno mirno. Grad je zaposjela policija, a već dva
dana vlakovima i zrakoplovima pristižu u glavni grad
Belgije tisuće navijača talijanskog kluba Juventusa i
engleskog Liverpoola. Dva velika, poznata europska
kluba u izravnom srazu na stadionu Heyselu odlučuju tko
je najbolja nogometna momčad Europe. Nužno je povećano osiguranje u gradu, ponajviše
zbog engleskih navijača koji već više godina diljem Europe, gdje god igraju engleski klubovi,
izazivaju nerede i tučnjave. Njihovi pohodi sve manje su u svezi sa sportom, a sve više
nalikuju na povorke pijanih huligana i kriminalaca.
Divljanja su počela već na briselskim željezničkim postajama, a nastavila se ulicama grada
razbijanjem, vikom i povremenim prepirkama
talijanskih i engleskih navijača. Grubi verbalni
obračuni navijača nastavljaju se i na stadionu
Heyselu. Protivničke se strane vrijeđaju, gađaju
štapovima, petardama i bakljama. Odjednom,
neposredno prije početka utakmice, engleski
navijači probili su žičanu ogradu koja je razdvajala navijače dvaju klubova. Nastala je opšta
tučnjava štapovima, lancima, šipkama. Krv teče na sve strane. Talijanski navijači panično
bježe prema izlazu. U tome trenutku popušta jedna betonska ograda, a stotine su ljudi na
podu, dok stotine drugih u stampedu trče, bježe i padaju preko njih. Bilanca je strašna: 38
mrtvih i više od 300 ozlijeđenih. Dva sata liječnici pokušavaju pomoći unesrećenima, a
policija smiruje navijače i odvodi vođe engleskih navijača. Teško razumljivom odlukom
organizatora i UEFE, nogometna je utakmica ipak održana. Smatralo se kako bi otkazivanje
susreta uzrokovalo nove nerede. Juventus je pobijedio s 1:0, no rezultat jedva da itko i pamti.
Ostala je i ostat će u sjećanju tragedija koja je odnijela 38 života. Predvodnici engleskih
huligana kažnjeni su, engleski klubovi na više su godina uklonjeni iz europskih natjecanja, a
mnoge su obitelji ostale, zbog pogrešno usmjerenih strasti takvih navijača, zavijene u crno.
16
NOVI IZGREDI ENGLESKIH NAVIJAČA
Engleski navijači noćas su nastavili prekjuče započet
obračun sa belgijskom policijom. Posle utakmice
Engleska - Nemačke, pred stadionom u gradu Sarlroa
nalazilo se nekoliko hiljada specijalaca, pa su huligani iz
Engleske odlučili da odu pravo na železničku stanicu,
odakle su vozom otišli u Brisel. Po dolasku u glavni grad
Belgije sakupili su se na centralnom gradskom trgu, gde su odmah započeli tuču sa lokalnim
mladićima, uglavnom imigrantima iz severnoafričkih država. U obračun se veoma brzo
umešala policija, koja je sprečila krvoproliće. Od jednog Belgijanca je oduzet pištolj, koji
srećom nije bio upotrebljen. Uhapšeno je oko 70 ljudi, a na poprištu je ostao da leži sa
okrvavljenom glavom jedan od lokalnih mladića. Prema saopštenju policije, on je izboden
šrafcigerom, ali mu život nije u opasnosti. U poslednja 24 časa, otkako su Englezi u većem
broju stigli u Belgiju, policija je uhapsila više od 900 navjača sa Ostrva.
17
Događaji u Dugopolju
Prošlotjedni derbi između Hajduka i Dinama zasjenjen
je - premda to s obzirom na kvalitetu prikazanog
nogometa nije bio neki problem - huliganskim ispadom
Hajdukovih navijača, pripadnika Torcide. Podsjetimo,
nakon derbija, kolona u kojoj je bilo nekoliko vozila s
Bad Blue Boysima (Dinamovim navijačima) krenula je u pravcu Zagreba i kod Dugopolja,
mjesta 30-ak kilometara udaljenog od Splita, jedan je automobil zaustavljen. Hajdukovi
navijači su u pet-šest vozila organizirali 'sačekušu' i bejzbol palicama razbili automobil i
pretukli zagrebačke navijače te na kraju u vozilo zagrebačkih registracija ubacili 'bengalku' i u
potpunosti ga spalili.Na svu sreću, iz gorućeg automobila spašen je i mladić, koji se pri
pokušaju izlaska zapetljao u sigurnosni pojas, pa je cijeli slučaj ipak prošao bez najtežih
posljedica, odnosno izgubljenih života.
Ovaj događaj je prokomentarisao i ugledni sociolog subkulture Benjamin Perasović:
“Možemo se mi sada zgražati nad slučajem iz Dugopolja, ali bi bilo bolje da krenemo u neke
šire društvene akcije protiv nasilničkog ponašanja uopće koje ne počinju na stadionu nego u
obitelji.”
Također on dodaje:
“Navijači su stvorili jedan svoj svijet u kojem se natječu, kao što natjecateljski duh postoji
svugdje oko njih - pogotovo u svijetu nogometa i nogometnih utakmica. S obzirom na trajne
karakteristike navijačkog svijeta, kao što su koncept muškosti i dokazivanja kroz fizičke
obračune - dakle kroz jedan muški koncept, kroz alkohol, kroz kompeticiju koja se također
favorizira u nogometu, kroz diskurs kojim se koriste novinari, a koji je prilično ratnički, sa
svim 'rovovima', 'rovovskim bitkama', 'bunkerima' i sl. - jasno je da će nasilje ostati jedna od
trajnih karakteristika svijeta nogometnih huligana, radikalnih navijača, tifosa, fanatika, kako
god ih već želimo zvati. Tako će netko ovo spaljivanje auta obilježiti kao jedan mali plus u
vlastitoj karijeri, dok mu neki drugi ne vrate još žešćom mjerom.”
20
Novinski članci :
NASILJE SPORTISTA
Mike Tayson odgrizao uho svom protivniku
1997 - Bokser teške kategorije Majk Tajson kažnjen je zabranom bavljenja sportom na godinu
dana i novčanom kaznom od tri miliona dolara zato što je tokom meča za svetskog šampiona
u teškoj kategoriji 28. juna, protivniku, Ivanderu Holifaildu, odgrizao komad uha.
22
Dvadesetčetverogodišnji navijač Sarajeva ubijen je u neredima u Širokom Brijegu. Ozlijeđeno
je 15-ak osoba te 16 policajaca, među kojima je jedan s težim ozljedama. Ozlijeđeni su i
građani na koje su nasrtali navijači Sarajeva. U bolnicu je primljeno 13 osoba, od toga dvije s
prostrijelnim ranama. Nekoliko je teško ozlijeđenih i liječnici se bore za njihov život.
Neredi na utakmici Sarajevo - Široki: Navijači demolirali stadion
24
Lijepo vrijeme, pune tribine, kvalitetan protivnik i dostojanstveno podsjećanje na Vedrana
Puljića. Na Koševu je sve bilo spremno za praznik fudbala. Trebalo je samo da Sarajevo
pobijedi Široki Brijeg i da poslije toga igrači kažu da bodove poklanjaju Vedranu. I sve bi bilo
u redu. No, Sarajevo nije pobijedilo, a praznik fudbala pretvorio se u horor, u kojem je cilj bio
samo sačuvat živu glavu I pobjeći sa stadiona.
Plač i mučnina
Huligansko divljanje navijača iza sebe je ostavilo plač djece, slomljene ruke i noge, razbijene
glave i previše mučnine, čak i za jednog ratom iskaljenog čovjeka.
Čim je sudija odsvirao kraj fudbalskog mučenja u kojem je žilavi Široki Brijeg sa igračem
više protiv dosta slabog i nervoznog Sarajeva uspio odigrati 1:1, uslijedile su scene koje se ne
preporučuju onima sa slabim srcem.
Uz skandiranje: "Izdali ste Vedrana", na teren se sa tri tribine slila rijeka navijača koji su
počeli uništavati sve i svakoga pred sobom. Fudbaleri dva tima i njihova rukovodstva pobjegli
su iza željezne kapije, koja vodi u svlačionice, a huligani su iskalili bijes na zaštitarima.
Mnoge od njih masa je pretukla svime što joj je palo pod ruku.
Nakon toga, doslovno su sravnili klupe za rezervne igrače i krenuli ka svečanim ložama
25
tražeći članove uprave, a usput su porazbijali sva stakla koja postoje na stadionu. Dok su
zaštitari bježali glavom bez obzira, huligani su počeli čak i paliti krov lože.
Novi problemi
Dok su došli specijalci, petnaestak minuta poslije meča, većina navijača već je van stadiona
pravila nove probleme. Uništavali su parkirana vozila i tukli se sa policajcima i zaštitarima.
Na stadionu su ostali samo oni koji ga zbog povreda nisu stigli napustiti.
Opča slika nakon utakmice:
ANALIZA PODATAKA
Svi ovi novinski članci predstavljaju pravi dokazni materijal o devijantnom ponašanju i
navijača i sportista. Među njima je 6 članaka o nasilju navijača na nogometnim terenima.
26
Također predstavljena su i 2 novinska članka koja dokazuju prisustvo nasilničkog ponašanja
među sportistima.
Analiza novinskih članaka o incidentima vezanim za nogomet je pokazala:
da ponašanje navijača na tribinama u većini slučajeva prelazi u “oružane sukobe”, gdje se
koriste flaše, upaljači, palice, noževi, pirotehnička sredstava, pa čak i vatreno oružje. Navijači
se uglavnom obračunavaju sa suparničkim navijačima, a nakon toga sa policijom, odnosno
organima obezbjeđenja.
da zbog huliganstva često nastradaju i nevina lica (policajci, redari, nedužni gledaoci prisutni
na stadionu).
da se nasilje navijača sa tribina prenosi i van nogometnih stadiona. Navijači se prije i nakon
utakmica sukobljavaju sa suparničkim grupama i uništavaju automobile, prodavnice i sl. Pri
tome se obično nanose velike materijalne štete u gradovima u kojima se održavaju utakmice.
Analiza novinskih članaka pokazuje da su derbi-susreti, utakmice sa visokim rizikom,
odnosno u 90% slučajeva dolazi do incidenata zbog rivaliteta klubova.
Analizirajući sve članke o nasilju navijača u globalu, dolazi se do činjenice da nasilje
navijača za sobom povlači ogroman broj povrijeđenih, kao i veliki broj mrtvih.
Također, analiza je pokazala da skoro svi incidenti koji se dešavaju na prostorima bivše
Jugoslavije obiluju nacionalizmom, što dovodi do nacionalne netrpeljivosti među navijačima.
Analiza novinskih članaka, u kojima je zabilježeno nasilje između sportista, je pokazala sve
veću prisutnost nasilničkog ponašanja kod sportista.To potvrđuju i mediji koji sve više
govore i pišu o skandalima vezanim za vrhunske sportiste, a ne o samim sportskim
događajima.
Analiza dvije posljednje utakmice između Sarajeva I Širokog Brijega pokazuje das u to
utakmice sa visokim rizikom.
Analizirajuči članke o nasiljima vidimi da nasilje povlači I veliki broj povrijeđenih,nazalost i
mrtvih.
ANKETAAnketa je anonimna
27
Tema:
Nasilje na sportskim terenima
1. Spol M Ž
2.Zbog čega se dešavaju neredi na stadionima?
a) loše igre nogometaša
b) sudiskih odluka
c) ili nečega drugog
3.Dali neredi na stadionima i van njih nastaju zbog nacionalizma?
a) da
b) ne
4.Po vašem mišljenju dali vlast išta čini da spriječi nasilje na sportskim terenima?
a) da
b) ne
c) možda
5.Kazne kakve sada postoje u BiH za narušavanje mira dali su dovoljne ili ih treba mijenjati?
a) treba ih mijenjati
b) dovoljne su
6.Treba li uvesti promjene u sportskom savezu BiH?
a) da
b) ne
Sarajevo 2010ANALIZA ANKETE
Anketa je provedena na starijim uzrasnim kategorijama od 30-40 god.Ukupno je anketirano
20 studenata i studentica.
28
Rezultati ankete po svakom pitanju izraženi su procentualno i oni izgleda ovako;
Na drugo postavljeno pitanje u anketi odgovori su sljedeči:
a) 60% b) 30% c) 10%
Na upit iz kojih razloga se dešavaju neredi na stadionima, večina ispitanika (njih
60%)odgovorila je da je to zbog loše igre nogometaša.Naviječi dolaze na stadione radi
pobjede i da bodre svoje ljubimce i navijeju za svoj tim.
Njih 30% je odgovorilo da neredi dolaze zbog sudiskih odluka koje su nekada
prestroge.Mnogi su konstatovali kako su mnoge utakmice namnještene i da sudije tu igraju
veliku ulogu.Naravno da to mnogima smeta i ispoljavaju to na agresivan način.
1
2
3
Treće pitanje:
a) 60% b) 40%
Na pitanje dali neredi nastaju zbog nacionalizma (njih 60%) odgovorilo je DA.Najčešče se to
dešava kod dva nacionalno različito opredjeljena tima.Navijači se međusobno vrijeđaju i
pjevaju jedni drugima razlićite na nacionalne pjesme sto često dovodi do sukoba navijača.
Njih 40% je odgovorilo da nije u tome problem nego da on leži u nečemu drugome.
1
2
Četvrto pitanje:
29
a) 20% b) 80% c) 0%
Dali vlast išta čini da spriječi nasilje (njih 80%) je odgovorilo da ne čine.Jer da čine ovo se
nebi ništa desilo sto se sada dešava na našim stadionima.
Njih 20% je odgovorilo da vlast ipak čini i pokušava da spriječi nasilja na sportskim terenima.
1
2
3
Peto pitanje:
a) 100% b) 0%
Pitanje vezano za kasne za narušavanje mira na stadionima i oko njih dali treba mijenjati
odgovor je DA 100% ih treba mijenjati.Kazne su blage trebaju biti rigoroznije i za počinjena
djela trebaju svi da odgovaraju od rukovodstva tima do navijača koji to čine.
1
2
Šesto pitanje:
a) 100% b) 0 %
Na pitanje treba li uvesti promjene u sportskom savezu BiH njih 100% je odgovorilo
DA.Kompletan savez treba izmijeniti i postaviti nove ljude koji su stručni, educirani i bavili
se nekom sportskom granom u prošlosti.
30
1
2
Ukupno gledajuči blizu 80% studenata nije zadovoljno današnjom slikom sportskim terenima
i situacijom u našem sportskom savezu.
Generalni skor i opča slika ankete govori o jako lošem položaju i stanju sporta u našoj
zemlji.Izmjene su potrebne i treba ih veoma brzo realizovati ako želimo da se ovakvi incidenti
više ne dešavaju na našim terenima.
KAKO SPRIJEČITI NASILJE NA SPORTSKIM TERENIMA?
Helsinški odbor za ljudska prava u Republici Srpskoj, u saradnji sa Udruženjem Vesta iz
Tuzle realizuje projekat ''Razvoj lokalne politike i mjere za spriječavanje nasilja na sportskim
terenima u opštinama Bijeljina i Tuzla''. Cilj projekta kojeg podržava Europska komisija je
promocija društvenog dijaloga između organizacija civilnog sektora, smanjenje socijalnih i
političkih podjela u zemlji i rješavanje drugih zajedničkih problema.
Projektom je predviđeno istraživanje čije su ciljne grupe Ministarstvo unutrašnjih poslova
Tuzlanskog kantona, Centar javne bezbjednosti Bijeljina, Centri za društveno blagostanje,
srednje škole u Bijeljini i Tuzli, sportski klubovi, lokalne civilne organizacije i mediji. Do
sada je obavljeno terensko istraživanje o slučajevima nasilja u dvije opštine. Istraživanje je
osmislila i sprovela sportska psihologinja Sanja Krvavac i Sarajeva, zajedno sa volonterima iz
Bijeljine i Tuzle.
31
''U izvještaju se vidi da nasilje postoji. Skoro svi od 1.000 ispitanika manifestuju bar neki
oblik nasilja, koje se kreće od uzvikivanja običnih uvredljivih parola do fizičkog
obračunavanja između navijačkih grupa. Detaljan izvještaj dostupan je i na web stranicama
Helsinškog odbora i Udruženja Vesta'', kazao je asistent projekta Branimir Jelić.
Nakon istraživanja uslijedilo je prikušljanje stavova, mišljenja i drugih informacija o nasilju te
uzrocima nasilja u sport, kroz korištenje metode fokus grupa. U radu fokus grupa su
učestvovali predstavnici navijačkih grupa „Fukare” iz Tuzle i „Incident” iz Bijeljine, MUP-a
TK, SJB Bijeljina, predstavnici fudbalskih klubova Sloboda Tuzla i Radnik Bijeljina,
novinari, te sociolozi, psiholozi i socijalni radnici.
''Glavni problem koji je istaknut u Bijeljini je odnos navijača i kluba te navijača i policije. U
Tuzli je istaknuto da su njihov glavni problem učestali sukobi sa protivničkim navijačima, ali
na gostovanju. Kada je riječ o nacionalističkim izjavama, parolama, navijači iz Tuzle su
izričiti u tvrdnji da među njima nema takvog iskazivanja podržke klubu. S druge strane u
Bijeljini postoji takav vid navijanja, ali da to postaje sve rijeđe'', kazao je Jelić.
Trenutno su u okviru projektnih aktivnosti organizuju radne grupe, u kojima učestvuju
predstavnici navijača, kluba, sociolozi ili psiholozi, predstavnici policije i novinari. Na
sastancima će se izraditi kodeks ponašanja za naviječe iz Bijeljine i Tuzle kao prijedlog mjera
za sprječavanje nasilja na sportskim terenima. Kako nam je kazao Jelić, na žalost, jedino
predstavnici klubova nisu redovni u radu radne grupe.
''Ono što slijedi je prezentacija kodeksa ponašanja u medijima. Zatim slijedi velika aktivnost
sastavljanja lokalnih akcionih timova, koji će raditi na izradi Akcionog plana za sprječavanje
nasilja na sportskim terenima. Ovu grupu će činiti predstavnici lokalnih vlasti iz Bijeljine i
Tuzle, organizovane naviječke grupe i NVO iz ova dva grada”, kazao nam je Jelić.
Kraj implementacije projekta „Razvoj lokalne politike i mjere za sprječavanje nasilja na
sportskim terenima u opštinama Bijeljina i Tuzla'' je sredina naredne godine, nakon čega
slijedi monitoring. O opravdanosti projekta najbolje pokazuju posljednja dešavanja u Širokom
Brijegu.
32
ZAKLJUČAK
U cilju suzbijanja devijantnog ponašanja među navijačima potrebno je donijeti Zakon o
suzbijanju nasilja na sportskim priredbama, u zemljama gdje on ne postoji, a ukoliko
pomenuti zakon već postoji potrebno je da sankcije budu rigoroznije. Njime bi se uvelo novo
krivično djelo – nasilničko ponašanje na sportskoj priredbi, tako da bi svaki pojedinac morao
krivično odgovorati ukoliko bi se nasilnički ponašao i izazivao nerede. Također zakonom bi
se trebale utvrditi odgovornosti organizatora sportskih priredbi. To podrazumjeva mjere koje
su organizatori obavezni da preduzmu radi suzbijanja nasilja (fizičko-tehnička sredstva koja
bi trebalo da ima sportski objekat radi sprečavanja nereda) u saradnji sa policijom. Zakonom
bi se također trebalo potpuno zabraniti ulazak na stadion alkoholisanim i drogiranim
navijačima. Sve ove mjere ne bi u potpunosti eliminisale devijantno ponašanje iz sporta, ali bi
u većini slučajeva spriječile nasilje navijača.
Nasilje među sportistima je također neophodno eliminisati jer to sport, kako je već navedeno,
vodi u kontra smjeru. S obzirom na porast broja incidenata koje prouzrokuju sportisti,
potrebno je kriterij sankcija, za takvo ponašanje, povećati (strožije i veće kazne, duže
33
suspenzije). Međutim, kazne od nekoliko utakmica neigranja i par hiljada dolara neće
zaustaviti sportiste (koji zarađuju milione godišnje) da “divljaju” po terenu. Sve ove
dosadašnje poduzete mjere kažnjavaju već učinjeno, ali da bi se zaista riješio ovaj problem
potrebno je učiniti nešto da se spriječi nasilničko ponašanje, tj. nameće se pitanje “kako
spriječiti, a ne liječiti?” Međunarodno društvo za sportsku psihologiju prihvatilo se tog
prilično teškog zadatka i pronašlo neke načine koji bi mogli pomoći. Korištena su istraživanja
nekih sportskih psihologa i dok neke od preporuka zvuče i jesu prilično banalne u praksi bi
imale učinka. Prije svega bi klupska uprava trebala odrediti i standarizirati pravilnik o
kažnjavanju nasilnog ponašanja svojih igrača. Bitno je da su igrači upoznati sa posljedicama
svog eventualnog agresivnog ponašanja i da kazne imaju značajnog efekta na prekršitelja.
Ono što uprava sportskog kluba mora osigurati su odgovarajući procesi treniranja svoje
momčadi, osobito mlađih kategorija. Ti procesi bi trebali obuhvatiti i prihvaćanje fair-play
kodova ponašanja, sportske solidarnosti i poštenja. Uprava bi također obavezno morala
zabraniti konzumaciju alkohola i svih drugih opijata tokom bilo kojeg sportskog događaja.
Možda najsvježiji primjer ovakvih mjera je odluka čelnika engleskih nogometnih klubova koji
su nakon nekoliko optužbi protiv prvoligaških igrača za nasilje donijeli odluku o obaveznom
pohađanju takvih predavanja. Zanimljivo, tko neće pohađati ove seminare neće isto tako moći
potpisati profesionalni nogometni ugovor.
Ipak, najvažniju ulogu u svemu tome imaju mediji, koji bi morali prestati da incidente i
nasilničke ispade pretvaraju u senzacije. Umjesto toga trebali bi promovirati kampanju
smanjenja nasilja i agresivnog ponašanja u sportu, što također uključuje pristanak i
sudjelovanje sportaša, trenera i samih gledatelja, a svi bi oni trebali sudjelovati na raznim
seminarima koji se bave temom sportskog nasilja.
Sve ovo bi pomoglo da ponašanje sportista ponovo postane uzorno i služi za primjer svim
ljudima .
34
LITERATURA
Azra Kozarčanin: “Sociologija sporta”, Sarajevo, 1999.
Nenad Fanuko: “Sociologija – Udžbenik za gimnazije”, Zagreb, 1995.
Opća enciklopedija, Jugoslovenski leksikografski zavod, Zagreb, 1977.
Opća enciklopedija, Prosveta, Beograd, 1986
Džordž Olvel: Sportski duh- Zašto pišem i drugi eseji
Srđan Vrčan: Sport i nasilje danas u nas, Zagrab, 1990.
Dnevne novine “Oslobođenje”
Internet: www.infoz.ffzg.hrwww.euro26.biz.hrwww.htnet.hrwww.hrt.hr
35
www.dnevnik.co.yuwww.sport.cg.yuwww.danas.orgwww.juznifront.netwww.vjesnik.comwww.nba.comwww.blicnews.com
SADRŽAJ
1.UVOD ……………………………………………………………..................22.PREDMET I PROBLEM RADA……………………………………………...32.1. HIPOTEZE……………………………………………………...................33.CILJ RADA………………………………………………….........................44. NASILJE U SPORTU…………………………………………….................55.HULIGANI I VRSTE PUBLIKE...............................................................75.1 NAVIJAČKE SKUPINE........................................................................85.2 I TEORISKA MISAO O NAVIJEČIMA.................................................85.3 SUBKULTURNA TEORIJA RITUALIZIRANE AGRESIJE…………..…95.4 KLASNA TEORIJA PONAŠANJA NAVIJAČA I NJIHOVIH SKUPINA.95.5 SOCIO-ISTORIJSKA TEORIJA……………………………………………95.6 TEORIJA ALESSANDRA DAL LAGA - SVIJET SPORTA KAO SVIJET ZA SEBE……………………………………………………………………….105.7 II TEORISKA MISAO O NAVIJAČIMA………………………………...105.8 SUBKULTURA NOGOMETNIH NAVIJAČA…………………………...116. SPORTISTI I NASILJE………………………………………………...…...137. NOVINSKI ČLANCI……………………………………………………..…14
36
7.1Katastrofa na Heyselu…………………………………….…………………147.2 Novi izgledi engleskih navijača..............................................................167.3 Sukobi između navijača “Rome” i “Hajduka” …………..............………..177.4 Događaji u Dugopolju…………………………………………………....…197.5 Incidenti navijača na utakmici Sarajevo:Željezničar…………………….…207.6 Mike Tayson odgrizao uho svom protivniku…………………………….…217.7 Mihajlović osam utakmica zabrane………………………………………...227.8 U neredima poginuo 24-godišnji navijač………………………….………..237.9 Neredi na utakmici Sarajevo - Široki: Navijači demolirali stadion…………………………………………………………………….…….248. ANALIZA PODATAKA………………………………………………....…269. ANKETA………………………………………………………………….…2710. ANALIZA ANKETE…………………………………………………..…..2811.KAKO SPRIJEČITI NASILJE NA SPORTSKIM TERENIMA?...............3112.ZAKLJUČAK......................................................................................3313.LITERATURA.....................................................................................35
37