narodna vjera bh muslimana

7/25/2019 Narodna Vjera Bh Muslimana

1/8

SAGLEDAVANJA

41

Novi Muallim

NARODNA VJERABOSANSKO-

HERCEGOVAKIHMUSLIMANA

(Kratak osvrt na islamskumodernistiku kritiku

narodne vjere

bosanskohercegovakihmuslimana)

Dr. Enes KARI


2/8

42

Novi Muallim

1. Narodna vjera:problem definiranja

U uvodu djela Social and cultural anthropology(So-cijalna i kulturna antropologija) autori John Monaghan iPeter Just donose svjedoanstvo jednog katolikog vjero-uitelja sa otoka Sumbawa u Indoneziji, koji je djelovaomeu ljudima plemena Dou Donggo.

Na pitanje koliki je postotak katolika, a koliki mu-slimana u plemenu Dou Donggo, katoliki vjerouitelj jekratko kazao da sedamdeset posto stanovnitva ine mu-slimani, trideset posto katolici, ali uzeto sve skupa, deve-deset posto njih su kari (pagani).1

Prema svemu to se iz sadraja ovog djela vidi, spo-menuti katoliki vjerouitelj je pod paganstvom musli-mana i katolika u plemenu Dou Donggo mislio na mno-tvo pukih vjerovanja i (tribalnih, animistikih, totemi-stikih, itd.) obiaja kojima su na razliite naine privr-eni muslimanski i katoliki stanovnici otoka Sumbawa.

Nije potrebno posebno isticati, puka vjerovanja i obiajiplemena Dou Donggo nemaju nikoje i nikakvo uporiteni u muslimanskim niti u kranskim (katolikim) teo-lokim sistemima, etikim kodeksima i opeprepoznat-ljivoj, slubeno priznatoj i vericiranoj obrednoj praksi.Ukratko, muslimanska i kranska (u ovom sluaju) ka-tolika ortodoksija i ortopraksija, svaka sa svojih pozicijai iz svojih razloga, ne prihvataju, i esto estoko odbacuju,mnoga narodna vjerovanja i obiaje.

Ali, ta su narodna/puka vjerovanja i obiaji? Kadai kako nastaju? Kako ih denirati? Iz svojih razloga iopravdanja, ta je pitanja postavljao islamski modernizam

i reormizam u gotovo svim krajevima tradicionalnihzemalja islama2 ili svijetu tradicionalnih muslimanskihzajednica.

U Bosni i Hercegovini je prodelirala jedna pleja-da muslimanskih autora i publicista koja je bila izrazitokritiki raspoloena protiv narodne vjere i obiaja. Ovisu alimi i teolozi svoje intelektualno povjerenje uteme-ljili na islamskom modernizmu ormuliranom od stra-ne reormatora Demaludina El-Aganija,3 MuhamedaAbduhua,4Reida Ridaa,5kao i drugih modernista i pro-svjetitelja.

Rodoelnik antimitolokog i antilegendarnog tu-maenja Kurana, Muhamed Abduhu, svoj je komentar

Kurana Al-Manarkoncipirao prosvjetiteljski i reorma-torski. Ima mnogo stranica toga komentara na kojima

1 Navedeno prema John Monaghan i Peter Just, Socijalna i kulturnaantropologija (s engleskog prevela Milica Babi), izd. TKD ahinpai,Sarajevo, 2003., str. 6. (kurziv na).2 O nastupu modernistikih ideologija u tradicionalne zemlje islama

vidi Enes Kari (prireiva), umaenje Kurana i ideologije XX stoljea,izd. Bemust, Sarajevo, 2002. god.3 Demaludin El-Agani (umro 1898), reormator, djelovao na Bliskomistoku, posebno u Kairu.4 Muhamed Abduhu (umro 1905), glavni autor (nedovrenog) komen-tara KuranaAl-Manar (Svjetionik).Abduhu je estoki kritiar narod-nih praznovjerja.

5 Reid Rida (umro 1935), reormator, u kasnijim etapama svoga ivo-ta umjereni tradicionalista, bio urednik prosvjetiteljskog asopisa Al-Manarkoji je utemeljio Muhamed Abduhu u Kairu. Takoer, glavni jeredaktor komentara KuranaAl-Manar.

Abduhu odbacuje ophoenje sa Kuranom na nain i-tanja magijskog tiva ili talismana. Evo jednog takvogmjesta:

Dijete o Kuranu slua od onih s kojima ivi tvrdnjuda je to Boiji govor... ali to dijete saznaje na pogreannain, bilo tako to mu se usauje uvjerenje da, ukoliko se

taj i taj ajet (stavak Kurana) tako zapie i vodom sapere,te tu vodu potom popije bolesnik, izlijeit e se...! Ili pak,onaj koji nosi Kuran nee mu se pribliiti ni din ni ej-tan, i Kuran mu blagosilja to i to (u ivotu).6

Komentar Kurana Al-Manar je muslimanima naBalkanu tokom XX stoljea bio iznimno vano prosvjeti-teljskoi reformatorskovrelo. itali su ga i prevodili brojnialimi, vjerouitelji i proesori. Bio im je izvor u razvijanjuvlastite modernistike terminologije i metodologije koji-ma su se razraunavali sa domaim bosanskim i bal-kanskim muslimanskim praznovjerjem i sinkretikimamalgamima meu Albancima, Bonjacima, Pomacima,Torbeima, itd. O ovome emo kazati koju rije ire, ka-snije.

Da bi se dala ili makar izdaleka naznaila ikolikovaljana odreenja i deskripcije narodne vjere, uvijek jeuputno vraati se vanim djelima s podruja prouavanjai studija religije, antropologije, sociologije i komparativ-ne religije. Kada svraaju pozornost na puka vjerovanjai puke vjerske obiaje, mnotvo ovih djela spominju tzv.arhajskogili arhainog ovjekai tzv. prvotnu,primordijal-nu,primitivnu kulturu. Klod Levi-Stros esto raspravljao primitivnoj kulturi i arhainom ovjeku,7o tome supoznate i rasprave Mircea Eliade,8a u najnovije vrijeme

i rasprave Karen Armstrong,9 te brojnih drugih autora.Ako u obliju rezimea ponudimo glavna objanjenja kojadaju antropolozi religije i povjesniari religijskih kultu-ra, moemo kazati da se rodno tlo narodnih ili pukih/puanskih vjerovanjanalazi u tzv. arhajskom ovjeku.Ar-hajski ili arhaini ovjek je homo sapiensi homo religiosussvoje prirodne sredine i svoga statinog drutva, vrstosraslog u prirodi i sa prirodom.Arhajski ovjek jo nemapotrebe da zakorai hodom ovjeka svijetaili hodom o-vjeka svjetske povijesti.To e on uiniti i svjetsku povijestkuati umnogome sa stupanjem u kranstvo ili u islam.Kuanje i poimanje svijeta arhajskog ovjeka je omee-

no (i esto postovjeeno) kuanjem i poimanjem njegovaprirodnog zaviaja. K tome, svijeu arhajskog ovjekavladaju raznoliki oblici lokalnog mithosa,i lokalnih obi-aja. Drevni ili arhajski ovjek vrijeme ispraa u skladusa prirodnim ciklusima ili cikliki pojmljenom vremenuuravnoteene smjene i mijene sjetve i etve. Pravolinijskopoimanje vremenadoi e na scenu tek sa dolaskom i i-renjem kranstva, pa u odreenim varijantama i islama.

6 Muhamed Abduhu, Muqaddimatu t-afsir, afsiru l-Manar, Kairo,1346 (H), str. 26.7 Usp. Claude Levi-Strauss, Strukturalna antropologija 2, izd. kolskaknjiga, Zagreb, 1988., str. 306. i dalje.

8 Usp. Mircea Eliade, Sveto i profano,izd. Izdavaka knjiarnica ZoranaStojanovia, Sremski Karlovci i Novi Sad, 2003. godine.9 Usp. Karen Armstrong, Bitka za Boga(preveo s engleskog Ensar Emi-novi), izd. TDK ahinpai, Sarajevo, 2006. godine.


3/8

SAGLEDAVANJA

43

Novi Muallim

Kad su posrijedi Bonjaci muslimani (ili bosansko-hercegovaki muslimani), svako ozbiljnije deniranje nji-hove narodne vjere (koju sainjavaju mnogolika narodnavjerovanja i narodni obiaji) treba uzimati u obzir mno-golike religijske amalgame i sinkretike spojeve nastaletokom mnogih stoljea iz dubina slavenskih paganskih,

kranskih i islamskih ili pseudoislamskih tradicija. Kakoemo pokazati u ovom eseju, po shvatanjima modernihbosanskohercegovakih muslimanskih reormatorskihautora, bosanskohercegovaki muslimani u svojim na-rodnim vjerovanjima i narodnim obiajima imaju neko-je elemente dekadentne i neislamske prakse, stoga tesadraje treba napustiti zarad istog vjerovanja i istogi pravog prakticiranja islama. (Treba podsjetiti da se uovome, barem u naelu, slau i na ovoj dionici zajednonastupaju islamski modernizam i vehabizam. Ovi izmi,i jedan i drugi, ele oistiti muslimanska drutva odpriraslina uzpravi islam,bilo da se radi o priraslina-ma koje ilavo ustrajavaju iz predislamskih vremena, ilio onima koje su nastale razliitim oblicima sinkretizamakranstva i islama. Ali, temeljna razlika na ovom poljuizmeu islamskog reormizma i vehabizma je u sljede-em: dok islamski reormizam eli iskorijeniti dekaden-tnu praksu da bi se muslimanska drutva modernizirala,dotle vehabizam tu istu dekadentnu praksu iskorjenjujeda bi muslimanska drutva bila to vie tradicionalna naidealnoi izvorno islamski nain!).

2. Popis neislamskih vjerovanja i obiaja u

bosanskohercegovakih muslimana

To da ne treba rublje prati utorkom, ili da se noune reu nokti, da se ne sklapaju brakovi izmeu dva baj-rama, da se ne gata, ne ogleda, da se ne baca tespih, dase ne razgre grah, da se ne gleda u dlan i telvu od ka-hve u ldanu,10da se pred kuni prag treba da izbaceoeg ili maice kad estoko sijeva i grmi, da se ne valjana leima spavati a djevojci ni potrbuke, itd., samoje poetak dugog spiska ta sve usmena i pisana bosan-skohercegovaka muslimanska tradicija prenosi kao tabupodruja.

Ne valja se iti odjea u asu dok je ovjek (oso-ba) nosi (jer e se na taj nain uiti pamet, ne valja u

kui zvidati da se mievi ne legu, u kui ne valja nitaotriti, jer se eljad otre izmeu sebe,11tri su tabua o ko-jima pie Kasim Hadi. Mladi istraiva Elvir Duranovipobrojio je sljedeih deset ne valjau narodnoj tradicijibosanskohercegovakih muslimana:- Ne valja ubiti dadevnjaka ciknue, pa e ogluh-

nuti.- Ne valja u utorak od kue polaziti stii e nesrea

u putu.- Ne valja javljati se lovcu, kad ide u lov nee imati

uspjeha.

10 Usp. Hadi Haz Sinanudin Sokolovi, Islamski propisi o uvanju

zdravlja, posjeti bolesnika i sahrani umrlih muslimana, izdava autor,Sarajevo, 1972. godine, str. 71.11 Usp. Kasim Hadi, Neislamski blagdani i muslimani,objav. u: Na-rodna Pravda, br. 32., 1941. god., str. 12.

- Ne valja kad grmi stajati pod trenjom, ili orahom ubie grom.

- Ne valja kunu zmiju ubiti ubija se beriet.- Ne valja na pragu stajati ili sjediti nema uspjeha.- Ne valja praznu beiku ljuljati umrijee dijete.- Ne valja preko insana prelaziti nee narasti.

-Ne valja rezati nokte u utorak sevep (uzrok) je ve-likoj bolesti.

- Ne valja zvijezde brojati, potret e na svoju pa eumrijeti.12

Norveanka Tone Bringa, autorica umnogome naj-

kompetentnije studije13 o tzv. bosanskom nainu musli-manskog bivstvovanja, nepristrasno i objektivno je opi-sala osjetljive napetosti koje jo i danas postoje izmeumnotva narodnih vjerovanja i obiaja u Bonjaka (bo-sanskohercegovakih muslimana), s jedne, i zvaninogmodernistikog i reormatorskog usmjerenja Islamskezajednice u Bosni i Hercegovini, s druge strane.

Tone Bringa u irokim analizama navodi obiajevezane za vradbinu, uroke, zapise,14amulete, ograjisava-nja, urokljive rijei, urokljive oi, podmetanje zlih ini,15govori o ianim kumovima,16odvoenju boleljivog dje-teta na raskre,17 odlascima na alost, posjetama naradost, lijeenju djece sevap-rukom,18salijevanju strave,19bacanju ljubavnih ina,20posjedovanju dva imena,21itd.

Osim mnogih antropolokih i kulturolokih dje-la, koja se meu ostalim bave i narodnim vjerovanjimai narodnim obiajima, i precizno ih pobrajaju, u ovomje pogledu iznimno vano i korisno konsultirat i lanke,rasprave i djela bosanskohercegovakih muslimanskih te-

ologa modernistikog i reormistikog usmjerenja. Razu-mljivo je da ova objavljena djela podvrgavaju otroj kriticineislamska vjerovanja i neislamske narodne obiaje ubosanskohercegovakih muslimana.

Narodni obiaji koji su kod muslimana u BiH i naBalkanu dobili ili, pak, nisu dobili vjersko islamsko ruhosu brojni. U mnogim se tim obiajima dijelovi Kuranaupotrebljavaju na magijski nain. Na primjer, dok jengadovodi mladu pred zaovu koja je kiti dukatima, djevervie: Maala, svatovi prihvataju: Maala, djever bacanovac i bombone na mladu, a djeca i svatovi kupe. 22Ma-ala je bosanski kolokvijalni izgovor uzvika oduevlje-

12 Elvir Duranovi, ragovi staroslavenske tradicije u praksi bosansko-hercegovakih muslimana i odnos islamskih uenjaka prema njima,ma-gistarska radnja odbranjena na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu,2009., str. 41.13 Vidi Tone Bringa, Biti musliman na bosanski nain (identitet i zajed-nica u jednom srednjobosanskom selu),izd. Dani, Sarajevo, 1997. godine.Vanost studije Tone Bringe je i u tome to je ona plod njenih istraiva-nja koja je obavila 1987. i 1988. godine u jednome selu (regija Kiseljakai Fijnice).14 Tone Bringa, isto, str. 175.15 Tone Bringa, isto, str. 189 195.16 Tone Bringa, isto, str. 194.17 Tone Bringa, isto, str. 194.18 Tone Bringa, isto, str. 225.19 Tone Bringa, isto, str. 193.

20 Tone Bringa, isto, str. 193.21 Tone Bringa, isto, str. 194 195.22 Hajrudin Hadi Hadija, radicionalne bonjake igre i njihova vezasa obiajima,izd. Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 1999., str. 149.


4/8

44

Novi Muallim

nja, ma a allah, koji se spominje u Kuranu,23u znaenjuTako Bog hoe! ili To je Boija volja!, odnosno: Alaje lijepo! Divno (li je)! Bravo!24U vezi svatovskih obiajanavodi se i uvoenje mlade u mladoenjinu kuu, tadaneka od rodica mladoenje stavlja mladenki Musa podpazuho i daje joj pogau (hljeb).25Musafiz ovog navo-

da je Mushaf, ili tradicionalni islamski naziv za knjiguKurana, cjelovitu zbirku svih poglavlja Kurana. (U ranojtradiciji islama nije poznato magijsko ili udotvorno ko-ritenje zbirke Kurana u svadbenim ceremonijalima, nitije u djelima islamske tradicije ili hadisa,26ijednom zabi-ljeeno da su mladenke iz tog doba prelazile prag kuasvojih mueva sa knjigom Kurana. Upotreba Kurana kaomagijskog predmeta s vjerom da e sam dodir listovaKurana donijeti blagodat i uspjeh mladenki u njenombuduem ivotu i braku vidi se i po drugim svadbenimtradicionalnim obiajima. Dan nakon vjenanja prirei-vao se tzv. niah za ene, na koji bi dolazila samo mlado-enjina enska rodbina. Tom prilikom mlada bi sjedila nasredini sobe, prekrivena velom i prebirala bi, tj. prelista-vala bi Kuran, a zatim bi mladoj prisutne ene estitale, aona bi ih redom, poev od svekrve, ljubila u ruku.27Niahje bosanski kolokvijalni izraz za nikah (brak, sklapanjebraka), nikahse spominje u Kuranu.28I po ovom obiajuvidimo magijsko rabljenje stranica Kurana, nepoznatou ranoj ili ormativnoj praksi islama.

Ovom prigodom nije mogue, niti je potrebno, na-voditi sveobiaje ili postupke u narodnoj praksi bosanskei hercegovake gradske i seoske, urbane i ruralne, mu-slimanske sredine, koje je islamski modernizam u BiHoznaio i detektirao kao udne, strane, neislamske i

neprihvatljive.Takoer, neemo biti u prilici ni da se bavimo ne-

kim muslimanskim obiajima koji ne samo da nemajumagijsku pozadinu, ve su posve ovosvjetski, i obi-luju izrazito snanim dezavuiranjem erijata od stranesamih muslimana. Primjerice, takva je obiajna praksaiskljuivanja enskih potomaka iz nasljeivanja, posebnoiz nasljeivanja njiva, aira i livada, e da se sinovi i mukinasljednici ne bi ekonomski oslabili, itd. U Bosni i Her-cegovini i na Balkanu razbatinjenje ena je (bilo) itekakoprisutno, enskim nasljednicima se daje ili se davala (ne-dovoljna!) kompenzacija u novcu, ili u boljem sluaju u

zlatu, recimo u saurinima. Ne treba posebno spominjatida je obiaj ili praksa iskljuivanja enskih nasljednika iznasljedstva veoma stara, k tome, ona je posve suprotnaerijatu.29

23 Usp. na primjer, Kuran, sura XVIII (al-Kahf),39.24 Tako ovaj kuranski i arapski usklik prevodi Teuk Mufi,Arapsko-bosanski rjenik,izd. El-Kalem, Sarajevo, 1997., str. 772.25 Hajrudin Hadi Hadija, nav. djelo, str. 150.26 Hadisomse obino oznaava verbalni aspekt tradicije Poslanika Mu-hameda (s.a.v.s.). Sunnetje i praktini i verbalni aspekt te tradicije.27 Hajrudin Hadi Hadija, nav. djelo, str. 187 188.28 Usp. Kuran, sura II (Al-Baqara),235 237.29 U djelu Rona Shahama (urednik), Law, Custom and Statute in the

Muslim World,izd. Brill, Leiden i Boston, 2007. godine, drugo poglavlje(David S. Powers, Law and Custom in the Maghrib, 1475 1500: on theDisinheritance of Women) bavi se i danas nairoko prisutnim enome-nom razbatinjavanja ena u tradicionalnim muslimanskim drutvima.

Ova su vjerovanja i obiaji zabiljeeni u impozan-tnom broju osvrta, lanaka, rasprava i djela, i razliito suobjanjavani tokom XX stoljea u Bosni i Hercegovini.

U ovom eseju spomenuemo sljedea tri tipska pri-stupa u prouavanju ovih obiaja i vjerovanja. Te pristu-pe smatramo najvanijim i drimo ih dominantnima u

elaboriranju irokog opsega sinkretike prakse i narodnihvjerovanja kod bosanskohercegovakih muslimana.

A) Islamski modernizam i islamska prosvjetiteljska kri-tika narodnih vjerovanja i obiaja,

B) Antropoloka i kulturoloka objanjenja enomenanarodnog i sujskog islama naspram slubenog iliocijelnog islama Islamske zajednice u BiH, i

C) Narodni obiaji i vjerovanja u kontekstu studija et-nogeneze bosanskohercegovakih muslimana.

Usljed nedostatka prostora (i jednako tako vreme-na) iz ovog eseja iskljuujemo bavljenje antropolokimi etnolokim studijama30 i historijskim prouavanjimanarodnih obiaja bosanskohercegovakih muslimana,narodne vjerske tradicije koja je bila (ili i sada jeste) pred-metom sporenja izmeu zvanino tumaenog islamaIslamske zajednice u BiH i promotora narodnog islamau okrilju suja, dervikih redova i narodne prakse i obi-aja.31

Jednako tako ostavljamo po strani (i za dokonijavremena) analizu doista impozantnog broja studija po-sveenih etnogenezi bosanskohercegovakih muslimana,te temama bogumilstva i patarenstva koje su bile umodi gdjegdje na Balkanu i u Bosni i Hercegovini tokom

XIX i XX stoljea, a u Bosni i Hercegovini posebno to-kom ezdesetih i sedamdesetih godina XX stoljea.32Tesu probogumilske i propatarenske studije rabile i ela-borirale ove narodne neislamske obiaje i vjerovanja kaokrunski dokaz posebne i zasebne etnogeneze bosansko-hercegovakih muslimana. Danas su mnoge od tih tema,napose tema bogumilstva i patarenstva, uveliko silesa nae naune scene.

30 Fenomen zajednikih ili srodnih obiaja u kojima participiraju, narazliite naine, i muslimani i krani, moe se najbolje vidjeti na pri-mjeru upotrebe tespiha ili brojanice i obiaja molitve uz taj religijski

rekvizit. Mladi slovenaki etnolog Miha inkovec u svojoj raspravi es-pih nanizane misli(objav. u asopisuMuallim, br. V/19, Sarajevo, sep-tembar 2004., str. 104) tvrdi da je tespih muslimanima doao iz Indijeu IX stoljeu, oni su ga prihvatili, potom su ga prihvatili i krani kaosvoju brojanicu).31 Uz ve spomenuto djelo Tone Bringe, o ovome preporuujemo i slje-dea djela: Mark Pinson (urednik), Te Muslims of Bosnia-Herzegovina,their Historic Development from the Middle Ages to the Dissolution of Yu-goslavia,Harvard, Harvard University Press, 1996; Noel Malcolm, Povi-jest Bosne, kratki pregled,izd. Erasmus Gilda, Novi Liber i Dani, Zagreb iSarajevo, 1995; Boidar Jezernik, Te Wild Europe,Saqi Books, London,2005; Hugh Poulton i Suha Taji-Farouki (urednici),Muslim Identity andTe Balkan State,izd. Hurs and Company, London, 1997.32 Vidi o ovome djela Muhamed Hadijahi (u saradnji sa MahmutomTraljiem i Nijazom ukriem), Islam i Muslimani u Bosni i Hercegovi-

ni, izd. El-Kalem, Sarajevo, 1991; Muhamed Hadijahi, Od tradicije doidentiteta, geneza nacionalnog pitanja bosanskih muslimana,izd. Svje-tlost, Sarajevo, 1974; Grupa autora, Islam in the Balkans, objav. u a-sopisu Islamic Studies,izd. Islamic Research Institute, Islamabad, 1997.


5/8

SAGLEDAVANJA

45

Novi Muallim

Na ovim stranicama na je najprioritetniji zadatakpokazati na koji je nain islamski reormizam i musli-manski prosvjetiteljski trend u Bosni i Hercegovini treti-rao pojavu narodne vjere i vjerskih obiaja kojima se nijemoglo nai rodno tlo u islamskoj konstitutivnoj tradiciji.

Islamski modernizam u Bosni i Hercegovini i prosvjetiteljskakritika narodnih vjerovanja i obiaja

Opi trend u zvaninom islamskom miljenju bo-sanskohercegovakih muslimana33 u XX stoljeu bio jemodernistiki, prosvjetiteljski i reormatorski. Takoer,brojni muslimanski intelektualci koji su djelovali izvanIslamske zajednice u velikoj su veini podravali reorm-ski i modernistiki put u objanjavanju islama i time dalisvoje zasebne i osobne prinose opem prosvjetiteljskom ievropeizirajuem duhu vremena.

Bosanski muslimanski teolozi i alimi izali su s po-kliem odbacujmo tetne obiaje i sujevjerja,34traili su

islam bez mistike i sujevjerja,35promovirali su intelek-tualno tumaenje islama, a bili protiv primitivnog shva-tanja vjere i vjerskih propisa,36pisali su da je islam protivvraanja i praznovjerja,37za sujevjerje su tvrdili da pred-stavlja ostatke mnogobotva (irka),38upozoravali su daislamsko uenje odbacuje predskazivanje budunosti,39mnoge narodne ceremonije u vezi sa enidbom naziva-li su runim obiajima,40o nekim narodnim obiajimagovorili su da su protuvjerski,41itd. Osuivali su sedmi-nei eteresnicemrtvima, na kojima se recitirao Kuran idijelio hljeb, i u tim ceremonijama gledali sa strane pri-mljeni obiaj.42

Ima primjera da su bosanskohercegovaki alimi na-pisali cijele broure i knjige, upozoravajui na mnotvonarodnih i neislamskih obiaja. Haz Sinanudin Soko-lovi je u svojoj knjizi Islamski propisi o uvanju zdravlja,posjeti bolesnika i sahrani umrlih muslimana,upozorio naneke od narodnih obiaja, na primjer da se u kui umrlogmuslimana platnom ili neim drugim zastiru sva kunaogledala, zatim da se uva umrli da ga ne preskoi ma-ka, jer bi se vele mogao povampiriti, te da se stavljaposuda s vodom na prozor u kui umrle osobe, i to e-

33 Pregled povijesti islamskom miljenja u BiH vidi u: Enes Kari, Prilo-zi za povijest islamskog miljenja u Bosni i Hercegovini u XX stoljeu, izd.El-Kalem, Sarajevo, 2004.

34 Usp. ukrija Bakalovi, Odbacujmo tetne obiaje i sujevjerja,GlasnikVIS-a, br. 3, Sarajevo 1952. godine.35 Usp. Muhamed Salihspahi, Islam bez mistike i sujevjerja,objav. UGlasnik VIS-a, br. 1-4, Sarajevo, 1953.36 Usp. Ibrahim Hodi, O intelektualnom i primitivnom shvatanju vjerei vjerskih propisa, izdava Odbor islamske zajednice Visoko, Sarajevo,1971. godine.37 Usp. aban Hodi, Islam strogo zabranjuje vraanje i praznovjerje,Glasnik VVS-a IVZ-ce, br. 4., Beograd, 1934.38 Usp. Vehbija Hodi, Sujevjerje ostaci mnogobotva (irka),GlasnikVIS-a, br. 7 8, Sarajevo 1967. godine.39 Usp. Abdurahman Huki, Predskazivanje budunosti i islamsko ue-nje,Glasnik VIS-a, br. 11, Sarajevo 1963.40 Usp. Mehmed Handi, Runi obiaji u vezi sa enidbom,objav. usvesku: Teme iz ope i kulturne historije, Izabrana djela Mehmeda Han-

dia, knjiga V, izd. Ogledalo, 1999. godine.41 Usp. Mustaa Busuladi, Nekoliko protuvjerskih obiaja kod nas,objav. u Novi Behar, br. 3., Sarajevo 1945. godine.42 Mustaa Busuladi, isto, str. 38.

terdeset dana, da bi se dua dotine osobe imala iz eganapiti kada doe kui.43

U ovoj vrsti reormatorske islamske literature u Bo-sni i Hercegovini posebnu kritiku su doivjela musliman-ska praznovanja kranskih blagdana: urevdana, Ilin-dana, Gospojine, Spasovdana, Mitrovdana. Muslimani su

upozoreni da njihova narodna muslimanska praznovanjaspadaju u rune poslove koje treba sprijeiti.44O od-bacivanju muslimanskog participiranja u urevskomuranku posebno je pisao Husejn Jahi.45

Fetve Huseina oze kao vaan izvor za prouavanje narodne

vjere Bonjaka i Albanaca

Nesumnjivo je da je djelo Huseina oze46u pogle-du borbe protiv neislamskih obiaja iz doba dekadencemuslimana najvanije i najsustavnije kod nas, jer ozoje bio najprivreniji sljedbenik islamskog modernizma ireormizma u Bosni i Hercegovini u drugoj polovini XX

stoljea.Posebno je vana njegova opsena zbirka etvi, kojase na mnogim mjestima moe itati i kao precizni kom-pendij komentara o neislamskim obiajima i o islamustranim vjerovanjima i postupcima kojih se pridravajubosanskohercegovaki muslimani (ali i muslimani Al-banci, te Torbei, Pomaci i balkanski Turci) na razliitimravnima svojih obiajnosti.

Na temelju injenice da su brojni itatelji Glasni-ka VIS-a47sa podruja socijalistike Jugoslavije postavilipitanja o ovim obiajima, vjerovanjima i postupcima,za-kljuujemo da se ovi obiaji i vjerovanja ilavo odravajuu narodnoj vjerskoj praksibosanskohercegovakih musli-mana, kao i na Balkanu openito.

Krenemo li sa Huseinom e. ozom u detektiranjuneislamske prakse bosanskohercegovakih muslimana,zapaziemo moda i stotine obiaja i vjerovanja kojimaislamski modernizam zamjera ili ih odbacuje. Na primjer,za obraanje mrtvome (uenje talkina) na tek zagrnu-tom mezaru odraslog mukarca i ene, veoma prisutnojpraksi u Bosni i Hercegovini i na Balkanu, ozo tvrdi daje jedno od osnovnih zabluda koja je nastala u dekaden-tnom periodu...48U svome odgovoru o talkinuon traida se sa tim narodnim obiajem prestane. ozo se protivii postupku ustajanja (dizanja na noge) uvrijeenoj kod

bosanskohercegovakih muslimana pri spomenu imenaMuhammeda alejhiselam. ...

43 Usp. Hadi Haz Sinanudin Sokolovi, nav. djelo, str. 72 73.44 Usp. raspravu: Alija Aganovi, Spreavanje runih poslova,GlasnikIVZ, br. 5, Sarajevo, 1940.45 Usp. Husejn Jahi, urevski uranak,El-Hidaje, br. 7 8, Sarajevo,

juni juli 1936. godine.46 Husein ozo je roen 1912. a umro 1982. godine. Nakon kolovanjau bosanskim medresama kolovanje nastavlja na Univerzitetu Al-Az-har u Kairu. Dugo godina je bio vjersko-prosvjetni reerent Vrhovnogislamskog starjeinstva u socijalistikoj Jugoslaviji. Izdavaka kua El-Kalem objavila je njegova Izabrana djelau pet svezaka (Sarajevo, 2006.)47 Glasnik IVZ-ce,kasnije Glasnik VIS-a,jeste slubeno glasilo Islamske

zajednice, jedno od najvanijih tokom XX stoljea. Prvi broj GlasnikaIVZ-ceiziao je za Kraljevine Jugoslavije, u Beogradu 1933. godine.48 Husein ozo, Fetve I, Izabrana djela, izd. El-Kalem, Sarajevo, 2006.,str. 22.


6/8

46

Novi Muallim

Nije dozvoljeno pridavati ovjeku ono to pripadaBogu!, kae ozo.49

Na pitanje da li se muslimani mogu moliti svetomAntunu (pitanje je bilo inicirano jednim dogaajem iz1965. godine, kod Zenice, u kojem se spominje da ta-monji muslimani odlaze u crkvu i mole se svetom An-

tunu), ozo odgovara da obraanje molitvom svetomAntunu, ili bilo kojem drugom ovjeku, islam strogo za-branjuje i smatra to jednim od najteih grijeha (irk).50Ipak, na istom mjestu ozo kae da islam nema nitaprotiv toga da musliman ue u crkvu, pa da se tamo akpo svojim propisima pomoli Bogu, kao to su nedavnouinili muslimani u Kelnu (Njemaka).51

Na pitanje kakav je stav islama prema zapisivanju ivraanju, ozo odgovara da vraanje i zapisivanje islamstrogo zabranjuje.52Smatra da je islam poduzeo sve po-trebne mjere u cilju pune likvidacije praznovjerja, predra-suda, vraanja...53

Fetvu o odbacivanju vjere u dolazak Dedala(Ded-al je islamska verzijaAntikrista) ozo je koncipirao kaosvoje objanjenje metaora zla (Dedal) i dobra (Isa a.s.).54

Husein ozo je u svojim etvama bio posebno kriti-an prema mnogobrojnim narodnim obiajima vezanimza smrt i umrlog. Obiaje tzv. sedmine, eteresnice, godi-njice,kao vida pomoi mrtvima od strane ivih roaka iliprijatelja ozo je strogo odbacivao. Preporuivao je daivi pomau ive (npr. osnivanjem ondova za stipendijeuenicima Medrese).55

U nekoliko mahova je Huseinu ozi postavljenopitanje i o obiaju na urevdan variti djeci jaja kojatoga dana jedna s drugom tucaju, takoer uoi toga dana

(urevdana) nae (muslimanske) djevojke nose vodusa mlinskog kola (omaha) da bi se na urevdan uju-tro rano umile, jer im se kae da im se nikad lice neeogubati...56

Odgovarajui na ovo pitanje, Husein ozo veli dasvaka vjera ima svoje obrede, praznike i obiaje. ovjekmoe pripadati samo jednoj vjeri i ispovijedati samo jed-no uvjerenje. Od svakoga se trai samo to da uva svoje,a potuje tue.57

Istina, na ovom mjestu ozo pravi jednu iznimku,pa kae:

Druga je stvar ako se radi o narodnim obiajima i

nacionalnim praznicima. Oni su zajedniki.58

ozo na ovom mjestu nije objasnio ta smatra narod-nim obiajima, a ta misli pod nacionalnim praznicima.Takoer, na pitanje koje mu je upueno sa Kosova o tomeda muslimani svake godine na urevdan posjeuju ovo(sultan-Muratovo) turbe, traei od njega pomoi protiv

49 Husein ozo, isto, str. 32.50 Husein ozo, isto, str. 48 49.51 Husein ozo, isto, str. 48.52 Husein ozo, isto, str. 58.53 Husein ozo, isto, str. 58.54 Husein ozo, isto, str. 60.

55 Husein ozo, isto, str. 62.56 Husein ozo, isto, str. 79.57 Husein ozo, isto, str. 79.58 Husein ozo, isto, str. 79.

raznih bolesti i drugo, ozo decidirano odgovara daislam najstroije zabranjuje posjeivanje turbeta u smislutraenja pomoi, bez obzira ko lei u tom turbetu. Islamje uklonio sve prepreke izmeu Boga i ovjeka.59

ozo na istom mjestu navodi sljedee:

Ono to muslimanske mase iz neznanja rade kodnas i u mnogim islamskim zemljama okupljajui se prili-kom raznih zgoda, ak prilikom kranskih praznika, kaoto je sluaj posjete na Kosovu oko turbeta, i traei po-mo od umrlih, stoji bez sumnje u najstroijoj oprenostisa islamskim uenjem o Boijem jedinstvu, koje isklju-uje svakog posrednika, makar on bio Boiji poslanik.60

Racionalizam i modernizam Huseina oze je vid-ljiv i kad je posrijedi njegova etva i odgovor na pitanje(postavljeno 1966. godine) od strane Islama Karagia izsela Rizvanovia kod Prijedora, koji trai ozin komen-tar na sljedee:

itajui jedno staro izdanje Nade iz 1896. godinezapazio sam iz pisanja Edhema Rizaa izvjesne stvari. Iz-meu ostalog na strani 107. spomenutog lista stoji i ovo:Uz Resulullahov kabri-eri nalaze se grobovi hazretiOmera, r.a., Ebu Bekra, r.a., hazreti Fatime i prazan grobIsaa, a.s.61

Husein ozo izraava uenje da ima ovakvih vje-rovanja, te kae:

Nije tano da se uz kabur naeg pejgambera Mu-hammeda, a.s., nalazi i prazan grob Isaa, a.s. To je pukaizmiljotina. udi nas kako je moglo doi do nje.62

Huseina ozu su, naravno, pitali i za svetkovanjeGospojine, Vidovdana, urevdana, itd. U svome odgo-voru on kae:

Poznati su takvi obiaji. Ja mislim da ih je sada svemanje. Znam da su u mom kraju63muslimani pravili te-erie na Petrovdan, Jurjev, Vidovdan, Spasovdan itd. Titeerii bili su iskljuivo muslimanski. Sada ih uglavnomnema vie. Ukoliko ih ima jo negdje, ini se da su pot-puno izgubili vjersko obiljeje i dobili karakter narodnogveselja i teeria.64

59 Husein ozo, isto, str. 83.60 Husein ozo, isto, str. 83.61 Husein ozo, isto, str. 89.62 Husein ozo, isto, str. 89. ozo na ovom mjestu daje objanjenjezato je dolo do ove izmiljotine. Po islamu se vjeruje da je Isa a.s.,

jo iv i da e tek umrijeti kada se ponovo pojavi na zemlji, kada ovdjeobavi svoju drugu misiju, koja e biti u okvirima islamskog uenja. Bite da se nekome u vezi s tim postavilo pitanje, pa gdje bi on mogao bitipokopan. S obzirom da e pozivati u islam i ii putem Muhammeda a.s.,najprirodnije je da njegov grob bude uz kabur Muhammeda, a.s. Tako

je, prema naem miljenju, legenda rijeila pitanja groba i smrti Isaa, a.s.

Isa, a.s. stvarno nema groba na zemlji. (str. 89.)63 Husein ozo je roen 1912. godine u selu Bare, opina Gorade,istona Bosna.64 Husein ozo, isto, str. 393.


7/8

SAGLEDAVANJA

47

Novi Muallim

5. Kompromisi zvanine teologije sa narodnim vjerovanjima i

obiajima

Sve zvanine teologije, teozoje i mistike (taoizma,budizma, judaizma, kranstva, islama...), bile klasine ili

moderne, svojim sistemima prezentiraju vjeru na openit,sistematian, unkcionalan, raniran i racionalan nain.Biblija, Vede, Upaniade, Avesta, Kuran, sva su ta

sveta pisma i sva su ta sakralna tiva (u koja raznoliki se-gmenti ovjeanstva vjeruju kao u Boiju Rije,u BoijuOpomenu i Njegovu estamentnu Poruku) dola vreme-nom do teologa i pristigla do teolokih kola.

Poruka svetih pisama se na nebrojeno mnogo nai-na susrela sa teolozima, teozoma, misticima... i potomprelomila kroz ranirane teoloke/teozoske/mistikeprizme, sisteme, metode tumaenja, egzegeze i hermene-utike. Praktiki, povijest svake teologije/teozoje/mistikei svakog od njihovih rukavaca jeste povijest teolokog/

teozoskog/mistikog sistematiziranja poruka uznaenihu sveta tiva.

Ali, zvanine teologije su pravile i veoma este kom-promise sa narodnim vjerovanjima i narodnim obiajima.Primjera ima mnogo. Recimo, muslimanski su misionariustuknuli pred narodnim vjerovanjima Berbera i zabra-nili da se kolju pijetlovi jer su ih Berberi tovali kao sve-te ivotinje. Kompromis koji su ve u VII i VIII stoljeunapravili muslimanski teolozi svodi se na objanjenje daje pijetao proglaen izuzetnim stvorenjem, tavie muje-zinom, jer jutrom pjeva i budi na molitvu!65Pijetlovi su,tako, ostavljeni na miru za duge periode vremena.

Slinu pojavu, ali na drugoj strani svijeta, imamoi kad je posrijedi enidba udovicama. Naime, kad sumuslimani doprli do Indije, zapazili su da se neke sektehindusa susteu od enidbe udovicama. Da bi se hindu-sima umilili, neki su muslimanski teolozi nali islamskoopravdanje za izbjegavanje enidbe udovicama, usprkosinjenici da se Poslanik Muhammed (s.a.v.s.) u razliitavremena oenio sa devet udovica.66

Iz Indije imamo i primjer ustupka hindusima u mu-slimanskim etvama da se krave uope ne smiju klati (a nesamo u obredne svrhe, kurban)! Dato je objanjenje da sukrave izvor mlijeka, a mlijeko ima itekako snanu vezu samajinstvom, itd. itd.

Preemo li na bosanski i na plan Balkana, vidljivisu brojni kompromisi zvaninog islamskog miljenja sanarodnim vjerovanjima i obiajima.

Posjetama visovima i peinama u povorkama, to jepredislamski obiaj/ostatak bilo narodne paganske sla-venske proslave dolaska proljea i ljeta, ili je daleki ehokatolike procesije, dato je islamsko obredno ruho. Ue-nje mevluda, zikrova, obavljanje namaza, itd. uzglobljenoje u narodnu praksu i pobonost,67i unkcionalno poslu-

65 Citirano prema Husayn Ahmad Amin, Al-Lamaqul l-Usturati wa

l-Fanni (Iracionalno u mitu i umjetnosti), u zborniku: Le rationnel atlirrationnel,izd. Beit Al-Hikma, Carthage, Tunis 2000., str. 27 28.66 Husayn Ahmad Amin, isto, str. 27.67 Sjeam se obiaja iz svoga djetinjstva (u selu Vinjevu kod Travnika)

ilo kao nain islamiziranjatih narodnih obiaja.Veoma su brojna mjesta gdje Husein ozo u svojim

etvama pravi uoljive kompromise izmeu naela islam-ske (tradicionalne) praktine teologije sa nadolazeimvalovima modernosti u Bosni i Hercegovini i na Balkanu.Smatrao je, na primjer, da savremeni obiaj obavljanja

namaza bez kape, tj. gologlavo, ne predstavlja nikakavprijestup,68iako se openito smatra(lo) da je musliman-ski obiaj stavljanje,a kranski skidanje,kape s glave priulasku u bogomolju.69

Takoer, ozo u svojim etvama dodaje da islamnije propisao kakvu kapu muslimani moraju nositi.70ozo, isto tako, ne povezuje eir sa kranstvom, nitipovezuje apku ili kaket sa kranskom odjeom, i takvinjegovi stavovi su brojni u njegovim etvama.

U jednoj on izriito kae:... eir vie nema vjerskog obiljeja. On je danas

postao openito nonja gotovo itavog svijeta. On, ustva-ri, nije nikada ni imao stvarno vjerski karakter. To je diononje evropskih naroda. S obzirom da je Evropa bila kr-anska, mi smo nekim njenim obiajima, u to spada inonja, dali vjersko obiljeje. udno je samo to to se taorma zadrala samo na eiru, dok su se drugi dijelovievropske nonje lake prihvaali. Oko oblaenja ancuganije bilo kakvih naroitih prigovora...71

Sline stavove ozo je u svojim etvama imao i kadje posrijedi oblaenje kaketa i kravate. Na pitanje dali ovdanji muslimani smiju nositi beretku i kravatu,ozo tvrdi da je pogreno smatrati da je islam propisaomuslimanima kako e se odijevati.72

ozo je liberalan i kod stava o valjanosti molitve(namaza) onog muslimana koji je popio odreenu koli-inu opojnih pia, ali se nije posve opio i pri svijesti je.73

Veliki je broj ozinih etvi u kojima na djelu vidimokompromis narodnih obiaja i vjerovanja sa modernim imodernistikim shvatanjima i zahtjevima vremena.

i naeg porodinog uenja Kurana (poglavlja Jasin) mrtvima. Obreduenja Kurana smo obavljali uz upaljenu svijeu koju nam je (naje-e istu tu veer) donio najblii roak nedavno umrloga muslimana iliumrle muslimanke. Kuran smo uz svijeu uili ili za sedminu,ili za

eteresnicu.Kad su date primjedbe da je upotreba svijee u vjerske svr-he obiaj krana, dato je objanjenje da u tome nema nikakve smetnje,

jer se uz svjetlost svijee recitira (tj. ui) Kuran! To je tipian primjerislamiziranjaodreenih narodnih vjerovanja i obiaja.68 Husein ozo, isto, str. 33.69 Tradicionalni muslimanski autoritet, Seyyed Hossein Nasr (proesorislamskih studija na George Washington univerzitetu) kae sljedee:Kad kranin odlazi u kuu Boiju, on skida eir da bude utiv, dabude skruen pred Bogom. Musliman i Jevrej, naprotiv, pokrivaju glavuiz istog razloga. Vanjski postupci su dijametralno suprotni ali je unutar-nji smisao isti. Usp. Seyyed Hossein Nasr, Religija i religije: Izazov iv-ljenja u multireligijskom svijetu,prevela s engleskoga Zulejha Rianovi,objav. u: Ljudska prava u kontekstu islamsko-zapadne debate, priredioEnes Kari, izd. Pravni centar, Fond Otvoreno drutvo BiH, Sarajevo,1996., str. 36.

70 Husein ozo, isto, str. 48.71 Husein ozo, isto, str. 97.72 Husein ozo, isto, str. 34.73 Husein ozo, isto, str. 50.


8/8

48

Novi Muallim

Z a k lj u a k

Narodna religijau bosanskohercegovakih i balkan-skih muslimana svojim obiajima i vjerovanjima obuhva-ta (ili pokriva) sve granine situacije (Die Grenzesituati-onen): roenje, rad, ljubav, bolest, borbu, smrt.

U literaturi bosanskohercegovakih muslimanskihautora (Bonjaka) koja se bavi narodnim, pukim vje-rovanjima i obiajima daju se detektirati tri ope vrsteobjanjenja i elaboracija:

a) Islamski modernizam i islamska prosvjetiteljskakritika narodnih vjerovanja i obiaja,

b) Antropoloka i kulturoloka objanjenja enome-na narodnogi sujskog islamanaspram slubenog iliocijelnog islama Islamske zajednice u BiH, i

c) Narodni obiaji i vjerovanja u kontekstu studijaetnogeneze bosanskohercegovakih muslimana.

Prije svake povijesne objave svetog tiva i svete knji-ge ima (i bio je) narod. On biva i stanuje u svojim obiaji-ma, slutnjama, snovima, priama, predanjima, mitovima,prebiva i stanuje u svojoj srei i nesrei i podno ove Mje-seeve sere ispraa mijene dana i noi.

Narod domilja i stvara svoju narodnu vjeru posred

ivota, daleko od sistem(at)skih kola teolokog, lozo-skog i mistikog miljenja, narod kreira i obogauje tra-diciju narodne vjere. U tome sudjeluju svi koji sainjavajunarod: teaci, zanatlije, domaice, pastiri, anonimni poje-dinci naroda.

Primjer bosanskohercegovake muslimanske reor-matorske i modernistike kritike narodne vjere i narod-nih obiaja je iznimno zanimljiv i potrebno mu je posve-titi veu panju.

Summary

traditional religion

( )

..

(

(

narodna vjera bh muslimana

Documents