NarodIzrael je dom različitih etničkih, vjerskih, kulturnih i društvenih skupina. Novo društvo sa starim korijenima još uvijek se stapa i razvija. Od 7,8 milijuna stanovnika Izraela, 75,5 % su Židovi, 20,2 % su Arapi (uglavnom muslimani), a preostalih 4,3 % čine Druzi i ostali. Društvo je relativno mlado, a krasi ga društvena i vjerska opredijeljenost, politička ide-ologija, gospodarska snalažljivost i kulturno stvaralaštvo; sve što pridonosi rastu i razvoju.

Židovsko društvoNakon protjerivanja iz Izraela prije otprilike 2000 godina, Židovi su se raspršili po drugim zemljama, uglavnom po Europi, Sjevernoj Africi i Bliskom istoku. Tijekom stoljeća, osnovano je mnogo velikih židovskih zajednica u dalekim i obližnjim zemljama gdje su doživjeli duga razdoblja rasta i prosper-iteta, ali su također bili izloženi diskriminaciji, brutalnim pogromima i potpunom ili djelomičnom pro-tjerivanju.

Svaki val progona i nasilja naveo je pojedince i skupine da se vrate u domovinu svojih predaka.

Cionistički pokret, osnovan krajem 19. stoljeća, promijenio je taj koncept u način života, a država Izrael dodjeljuje državljanstvo svakom Židovu koji se želi nastaniti u njoj.

Osnivanje novog društvaPostizanje političke neovisnosti i masovno useljavanje koje je uslijedilo, udvostručilo je židovsko stanovništvo Izraela od 650.000 na 1,3 milijuna ljudi u prve četiri godine državnosti (1948. – 1952.) te je promijenilo strukturu izraelskoga društva. Socijalno grupiranje sastojalo se od dvaju glavnih eleme-nata: sefardske zajednice, aškenaskih doseljenika i preživjelih žrtava holokausta, te manjine židovskih useljenika iz islamskih zemalja sjeverne Afrike i Bliskoga istoka.

Tijekom godina, Izrael je nastavio primati nove useljenike u većem ili manjem broju, koji su dolazili iz zemalja zapadnoga svijeta, kao i iz kriznih područja. U najnovijem valu masovnog useljavanja doselili su se članovi velike židovske zajednice bivšega Sovjetskog Saveza koji su se godinama borili za pravo da se odsele u Izrael. Njih 100.000 uselilo se 1970., a do1989. pristiglo je preko milijun ljudi. Među njima su bili mnogi visokoobrazovani stručnjaci.

1980-ih i 1990- tih došlo je do velikog vala useljavanja iz drevne židovske zajednice u Etiopiji. Iako će za prila-godbu tih 50.000 useljenika iz Afrike iz agrarnog u in-dustrijsko društvo trebati još vremena, žudnja njihove mladosti ubrzati će prilagodbu ove dugo izolirane židovske zajednice.

Puštanje zmajeva u Muzeju Jeruzalema

Vjerska raznolikostOd biblijskih vremena, Židovi su narod s monoteističkom vjerom, judaizmom, koji utjelovljuje i vjerske i nacionalne komponente. Do 18. stoljeća većina svjetskih Židova živjela je u istočnoj Europi, gdje su zatočeni u getima imali jako malo dodira s društvom oko sebe. Unutar zajednica, bavili su se svojim poslovima, držeći se židovskog zakona (Halaha), razvijenog i kodificiranog od vjerskih učenjaka tije-kom mnogih stoljeća.

Židovsko društvo u Izraelu danas se sastoji od religioznih i nereligioznih Židova, te obuhvaća spektar od ultra-ortodoksnih vjernika do onih koji se smatraju sekularnima. Kako je Izrael osnovan kao židovska država, Šabat i svi židovski blagdani i praznici smatraju se državnih praznicima te ih slavi cijela židovska populacija u većoj ili manjoj mjeri.

Nasuprot tome, neki od ultra-ortodoksnih Židovi vjeruju kako se židovski suverenitet u zemlji može ponovno uspostaviti tek nakon dolaska Mesije. Oni se strogo pridržavaju židovskih vjerskih zakona, žive u odvojenim četvrtima, imaju svoje škole, tradicionalnu odjeću...

KibuciKibuci su izrasli iz pionirskog društva početkom 20. stoljeća i razvili su se u stalni ruralni način života. Tijekom godina, osnovana je uspješna ekonomija, u početku prvenstveno poljoprivredna, a kasnije je proširena industrijskim i uslužnim poduzećima.

Prije proglašenja države Izrael i tijekom prvih godina državnosti, kibuci su preuzeli važnu ulogu u stvaranju novih naselja i obrani države. Od 1970-ih njihova politička snaga se smanjuje.

Današnji kibuc je rezultat rada triju generacija. Osnivači, motivirani čvrstim uvjerenjima i ideologijom, formirali su društvo s jedinstvenim načinom života. Njihova djeca, rođena u postojećoj društvenoj strukturi, naporno su radila kako bi učvrstila gospodarske, socijalne i administrativne temelje svoje zajednice. Sadašnje generacije, odrasle u dobro uspostavljenom društvu, bore se s izazovima suvre-menoga života. Danas se vode rasprave oko buduće prirode odnosa i uzajamne odgovornosti između pojedinca i zajednice kibuca, kao i posljedica koje nosi razvoj tehnologije i komunikacija.

Neki se boje da se prilagodbom promijenjenim okolnostima kibuci opasno udaljavaju od svojih iz-vornih načela i vrijednosti. Drugi vjeruju da je sposobnost na kompromis i prilagodbu ključ opstanka.

Manjinske zajednice1,8 milijuna ljudi, koji čini oko 24 % izraelskog stanovništva, su ne - Židovi. Iako se definiraju kao arapsko stanovništvo Izraela, oni se sastoje od niza različitih skupina, svaka s posebnim značajkama.

Muslimani Arapi, njih preko 1,2 milijuna, većinom su suniti; najčešće žive u malim gradovima i selima, većinom na sjeveru zemlje.

Arapi Beduini, također muslimani (oko 250.000), pripadaju plemenima (oko 30 plemena), većinom raštrkanih na širokom područja na jugu zemlje. Stari Jeruzalem: Via Dolorosa

Nekada nomadski pastiri, Beduini su trenutno u tranziciji iz plemenskog društvenog okvira u trajno naseljeno društvo, te postupno ulaze u izraelsku radnu snagu.

Kršćanski Arapi, oko 123.000, žive uglavnom u urbanim područjima, uključujući Nazaret, Shfaram i Haifu. Većinom su povezani s grko-katoličkom, grčko-pravoslavnom i rimokatoličkom crkvom.

Druzi, otprilike 122.000, govore arapski i žive u 22 sela u sjevernom Izraelu. Oni predstavljaju posebnu kulturnu, društvenu i vjersku zajednicu.

Čerkezi (njih 4.000 živi u dva sela na sjeveru) su muslimani suniti koji ne dijele ni arapsko porijeklo niti kulturnu pozadinu ostatka islamske zajednice. Održavaju poseban etnički identitet i sudjeluju u gospodarskim i nacionalnim pitanjima Izraela bez asimilacije u židovsko društvo ili u muslimansku zajednicu.

Arapski život u zajedniciKrajem 19. stoljeća, kada je židovska imigracija poticala gospodarski rast, mnogi Arapi bili su privučeni ovom području zbog mogućnosti zapošljavanja, viših plaće i boljih životnih uvjeta.

Većina izraelskih Arapa živi u gradovima i selima u Galileji, uključujući grad Nazaret, središnji prostor između Hadere i Petah Tikve i Negeva, te u mješovitim urbanim središtima kao što su Jeruzalem, Akko, Haifa, Lod, Ramle i Jafa.

Izraelska arapska zajednica sastoji se uglavnom od radničke klase srednjega sloja. U suštini se nije asi-milirala, a zajednice čuvaju identitet korištenjem arapskog jezika (drugog službenog jezika u Izraelu), posebnim školskim sustavom, arapskim masovnim medijima, književnošću, kazalištem i postojanjem neovisnih sudova muslimana, Druza i kršćana u pitanjima osobnog statusa.

Politički angažman očituje se na nacionalnim i lokalnim izborima. Arapski građani sudjeluju u političkim i administrativnim poslovima u svojim općinama i predstavljaju arapske interese putem svojih iza-branih predstavnika u Knesetu (izraelski parlament), koji promiču status manjinskih skupina.

Od osnutka Izraela (1948.), arapski građani su izuzeti od obvezne vojne službe u izraelskim obram-benim snagama (IDF) iz obzira prema svojim obiteljima, vjerskom i kulturnom usmjerenju s arapskim svijetom kao i zbog zabrinutosti zbog mogućih pitanja lojalnosti. U isto vrijeme, dragovoljno služenje vojnog roka se potiče, i neki odabiru ovu opciju svake godine. Od 1957., na zahtjev vođa njihovih zajednica, služenje vojske je obvezno za Druze i Čerkeze, dok se broj Beduina dobrovoljaca stalno povećava.

Vjerske slobodeDeklaracija o osnivanju države Izrael (1948.) jamči slobodu vjere za sve. Svaka vjerska zajednica po zakonu je slobodna prakticirati svoju vjeru, slaviti svoje praznike i imati dan tjednog odmora. Svaka vjerska zajed-nica ima svoje vjersko Vijeće i sudove koji su zakonom priznati i koji su nadležni za sva vjerska pitanja, te osobne statuse, kao što su brak i rastava.

Zemlja tri vjere