restitucija bosanske drŽavnosti · 2020. 5. 28. · sadrŽaj restitucija bosanske drŽavnosti...

Safet Halilović

RESTITUCIJABOSANSKE

DRŽAVNOSTI

DRUGO IZDANJE

Sarajevo, 2013.

01-06 Impresum Sadrzaj:Layout 1 7.5.2013 23:45

Safet Halilović • RESTITUCIJA BOSANSKE DRŽAVNOSTI • II izdanje •

Izdavač: Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog pravaUniverziteta u Sarajevu

Za izdavača: prof. dr Smail Čekić

Recenzenti: prof. dr Hilmo Neimarlijaprof. dr Salih Jalimam

Layout: Jasmina Omerbegović

Tehnička priprema grba sa naslovne strane prema autentičnom grbu Tvrtkovića:Mehmed Klepo, ak. slikar

Štampa: Štamparija Fojnica d.o.o.

Tiraž: 100 primjeraka

-------------------------------------------------CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i univerzitetska bibliotekaBosne i Hercegovine, Sarajevo

94(497.6)(082)

RESTITUCIJA bosanske državnosti / [priredio]Safet Halilović. - 2. izd. - Sarajevo : Institutza istraživanje zločina protiv čovječnosti imeđunarodnog prava Univerziteta Sarajevo, 2013. -545 str. : geogr. karte ; 24 cm

ISBN 978-9958-740-91-61. Halilović, SafetCOBISS.BH-ID 20489222-------------------------------------------------


S A D R Ž A J

RESTITUCIJA BOSANSKE DRŽAVNOSTI(Izbor priloga i dokumenata)

9 Riječ priređivača11 Predgovor uz II izdanje

I – GENEZA BOSANSKE DRŽAVNOSTI

19 Ivan Lovrenović: Dr Mustafa Imamović: BOSNA I NJEZIN NAROD33 Anto Babić: DIPLOMATSKA SLUŽBA U SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI35 Dr Muhsin Rizvić: SUNOVRAT MORALA43 Dr Dušan Bilandžić: TITO JE JOŠ 1962. PREDVIDIO RASPAD JUGOSLAVIJE49 Alija Izetbegović: GOSPODO OVO NIJE OBIČAN RAT53 Dr Safet Halilović: NACIJA I NJENA ZLOUPOTREBA58 Dr Teodor Geršak: GENOBARBARI IZ 12. STOLJEĆA63 Mirko Kovač: IZVOR SRPSKOG ŠOVINIZMA JE U SRŽI SRPSKE KULTURE68 Jevrem Brković: KAZIVANJA72 Dr Zdravko Tomac: MORALNA ODGOVORNOST SVIJETA77 Georg D. Kenney: STATE DEPARTMENT PRIKRIO ISTINU O BOSANSKOJ

TRAGEDIJI83 Dr Salih Jalimam: O PRVOM GENOCIDU I URBICIDU86 Dr Mustafa Imamović: PREGLED ISTORIJE GENOCIDA – NAD MUSLIMANIMA

U JUGOSLOVENSKIM ZEMLJAMA105 Mirsad Ćeman, Dr Safet Halilović: BOSANSKA TRAGEDIJA I MEĐUNARODNO

RATNO PRAVO115 Rasim Delić: VOJNO ORGANIZOVANJE U BOSNI I HERCEGOVINI KROZ

ISTORIJU I DANAS123 Alija Isaković: BOSANSKI JEZIK126 Dr Željko Puratić: POSEBNOST (BOSANSKOG) JEZIKA U NAZIVU I U IZRIČAJU128 Amira Idrizbegović: U PRILOG BOSANSKOM JEZIKU

3


II – DISOLUCIJA JUGOSLAVIJE I PRIZNANJE REPUBLlKE BOSNE I HERCEGOVINE

135 Zaključak Skupštine SRBiH o donošenju Platforme o položaju BiH i Memoranduma136 Memorandum (Pismo o namjerama)139 Platforma p položaju BiH i budućem ustrojstvu jugoslovenske zajednice141 Deklaracija o Jugoslaviji (Izvanredni ministarski sastank Den Haag, 3.8.1991)143 Odredbe Sporazuma za Konvenciju (Četvrta verzija Konvencije EZ haške

konferencije, Den Haag, 4.11.1991.)156 Konferencija o Jugoslaviji (Mišljenje Arbitražne komisije, 10.12.1991.)159 Deklaracija o "Smjernicama za priznavanje novih država u Istočnoj Europi i

Sovjetskom Savezu" (16.1.- 2.1991.)161 Deklaracija o Jugoslaviji (16.12.1991.)162 Procedura rada Arbitražne komisije Konferencije o Jugoslaviji164 Izvještaj Arbitražne komisije Konferencije o Jugoslaviji168 Sažetak mišljenja Arbitražne komisije o Jugoslaviji170 Odluka o raspisivanju republičkog referenduma za utvrđivanje statusa Bosne i

Hercegovine171 Odluka o povlačenju predstavnika SRBiH iz svih saveznih državnih organa i

organizacija172 Rezultati republičkog referenduma za utvrđivanje statusa BiH173 Uredba sa zakonskom snagom o utvrđivanju privremenog grba i zastave RbiH174 Mr Mirza Hasan Ćeman: GRB I ZASTAVA RBIH178 Dr Haris Silajdžić: BOSNA JE OTVORENA RANA KOJA KRVARI180 Alija Izetbegović: ODBRANA TEMELJA CIVILIZACIJE181 Platforma za djelovanje Predsjedništva BiH u ratnim uslovima184 Paul Garde: MITERAN NIJE SHVATIO188 The Indipendent: Izvodi iz rasističke "Odluke o statusa nesrpskog stanovništva

opštine Čelinac"190 Helsinki Watch poziva OUR193 Alija Izetbegović: VI NEMATE PRAVO NA RAVNODUŠNOST (Govor na zasjedanju

OIC u Džedi)196 Rezolucija OIC o situaciji u BiH202 BiH je povijesno, zemljopisno i politički jedna cjelina (Priopćenje Starješinstva

franjevačke provincije Bosne Srebrne)205 Rezolucija Kongresa bosansko-muslimanskih intelektualaca

RESTITUCIJA BOSANSKE DRŽAVNOSTI

4


211 Ocjene i stavovi o političkim i vojnim prilikama u RBiH215 Prijedlog Nacrta Ženevskog ustava za moguće ustrojstvo RBiH

III – MEĐUNARODNOPRAVNI DOKUMENTI O ZABRANI UPOTREBE SILE I OKAŽNJAVANJU ZLOČINA

227 Povelja Ujedinjenih naroda (Izvod)235 Deklaracija o Načelima međunarodnog prava o prijateljskim odnosima i suradnji

između država u skladu s Poveljom UN (Izvod)239 Definicija agresije243 Konferencija o sigurnosti i suradnji u Europi: Završni akt (Izvod)246 Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida251 Konvencija o nezastarijevanju ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti256 Deklaracija o zaštiti svih osoba od mučenja i drugih oblika okrutnog, neljudskog ili

ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja

IV – RATNI DRŽAVNO-PRAVNI AKTI REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE

261 Uredba sa zakonskom snagom o obrani301 Uredba sa zakonskom snagom o OS RBiH311 Odluka o proglašenju ratnog stanja313 Naredba o proglašenju opste javne mobilizacije na teritoriji BiH314 Ustavni sud BIH: Obavještenje domaćoj i svjetskoj javnosti317 Uredba sa zakonskom snagom o službi u Armiji RBiH343 Uredba sa zakonskom snagom o vojnoj obavezi371 Odluka o tekstu zakletve pripadnika Armije RBiH373 Odluka o proizvođenju, unapređivanju i rješavanju o odnosima u službi vojnih lica

za vrijeme ratnog stanja379 Pravilo o službi u Armiji RBiH393 Pravilo o vojnim uniformama, zastavi, oznakama činova, rodova i dužnosti

pripadnika Armije RBiH za vrijeme ratnog stanja400 Uredba sa zakonskom snagom o izmjeni i dopuni Uredbe sa zakonskom snagom

o OS RBiH402 Uredba sa zakonskom snagom o okružnim vojnim sudovima413 Uredba sa zakonskom snagom o posebnim vojnim sudovima419 Uredba sa zakonskom snagom o okružnom vojnom tužilaštvu

5

Sadržaj


425 Pravilnik o vojnoj disciplini445 Uredba sa zakonskom snagom o upotrebi privremenog grba i zastave Republike

BiH453 Naredba o primjeni pravila međunarodnog ratnog prava u OS RBiH454 Uredba sa zakonskom snagom o ratifikaciji međunarodnih konvencija iz oblasti

ratnog prava i pravosuđa458 Ustavni sud BiH: Odluka o poništavanju Odluke o uspostavi Hrvatske zajednice

Herceg-Bosna464 Ustavni sud BiH: Odluka o poništenju Deklaracije o proglašenju Republike srpskog

naroda467 Uredba sa zakonskom snagom o dopunama Uredbe sa zakonskom snagom o OS

RBiH469 Uredba o radnoj obavezi 479 Uredba o kriterijima i normativima raspoređivanja građana i materijalnih sredstava

u oružane snage i druge potrebe odbrane515 Privremeno Uputstvo o organizovanju i funkcionisanju vjerskog života u OS RBiH

V – STATISTIČKI PODACI O STANOVNIŠTVU RBiH PO OPĆINAMA

523 Republika Bosna i Hercegovina - Popis 1991.

PRILOZI

531 Historijska karta srednjovjekovne bosanske države533 Bosanski pašaluk u 17 i 19. stoljeću535 Granice južnoslovenskih zemalja prema odlukama Berlinskog kongresa 1878.537 Granice Bosne i Hercegovine u Jugoslaviji539 Granice Jugoslavije prema zamisli Stevana Moljevića, ideologa “Homogene Srbije”541 Podjela Bosne i Hercegovine planirana prema sporazumu Cvetković-Maček 1939.543 Etnička mapa današnje Bosne i Hercegovine545 Bosna i Hercegovina - kantonizacija


6


RIJEČ PRIREĐIVAČA

Hiljadugodišnje postojanje državnosti Bosne u različitim državno-pravnim oblicimadošlo je u iskušenje da zauvijek nestane aktom vanjske (srbijansko-crnogorske) iunutarnje (SDS formacije) agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu aprilamjeseca 1992. godine. Implozija totalitarno kolektivitetnih sistema u svijetu, na našimprostorima se manifestirala kroz disoluciju Jugoslavije gdje su se republike, dospi-jevši prvi put u priliku da demokratski i bez vanjskog naturanja odlučuju, opredjelileza nezavisan državno-politički život BiH u svemu tome nije isticala nikakav ekskluzi-vistički koncept, već je lojalno slijedila novopovijesno razrješenje jugo–drame,provodeći demokratski izraženu volju većine svojih građana čiji vrhunac predstavljaprovedeni referendum pod kontrolom međunarodnih promatrača. Otklon republikaod srpskog, zadnjih godina već etabliranog nacionalsocijalizma, te njihovo opredje-ljenje za samostalan državno-politički život u dotadašnjim republičkim granicama, bilisu dovoljan razlog za pokušaj srbijansko-crnogorske vojne okupacije prvo Slovenije,zatim Hrvatske, a potom i Bosne i Hercegovine. (U posljednja dva slučaja sa znat-nim učešćem zloupotrebljenih indoktriniranih pripadnika srpskog naroda iz domici-lnih republika).

Velikosrpska agresija na RBiH naročito je bila nasilna i okrutna zbog njenog multi-etničkog sastava stanovništva (44% Muslimani, 31% Srbi, 17% Hrvati) i njihovevišestoljetne izmiješanosti, te socijalne i svake druge isprepletenosti. Nacističkikarakter te agresije samom svojom prirodom išao je na svekoliku destrukciju svegabosanskog (kao sinonima pluralnog): države, društva, kulture, privrednih potencijala,kozmopolitskog duha bosanskog, a naročito samog naroda bosanskog; svih nacio-nalnosti, religija i kultura, samo ako su stali na put srpskoj velikodržavnoj najezdi.

Tako je za proteklih devet mjeseci agresije od oko 4,5 miliona stanovnika RBiH; 750hiljada protjerano ili bilo prisiljeno da napusti svoje domove, a isto toliko dospjelo jekao izbjeglice izvan zemlje. Preko 200 hiljada ljudi je ubijeno kroz masakre i mučili-šta, najviše civila, od toga oko 25 hiljada djece. U preko 100 koncentracionih logoradospjelo je oko 200 hiljada nesrećnika, uglavnom muslimanske nacionalnosti.

7

07-16 Rijec priredjivaca:Layout 1 27.4.2013 14:50

Srpskom neonacizmu koji oživljava mitomansku velikodržavnu koncepciju čijageneza seže preko "Memoranduma" SANU, Moljevićeve "Homogene Srbije" svedo "Načertanija" I. Garašanina iz 1844. g. – naročito smeta gotovo milenijskadržavno-politička posebnost Bosne (koja je kroz cijelo to vrijeme, naročito u sred-njem vijeku kao samostalna kraljevina, bila sasvim neovisna bilo od Srbije, biloHrvatske), njena multikulturalnost i nacionalno-vjerska isprepletenost, stoga nastojiratom sve to satrti, iskorijeniti, razrušiti i devastirati. Zato je nedvojbeno za sve onekoji objektivno to promatraju, da se radi o genocidnom karakteru ovog rata i nepri-jatelja koji ga vodi. Moglo bi se reći da nema ni jednog zločina kažnjivog po norma-ma međunarodnog prava a da ga agresor nije masovno prakticirao: od razaranjacivilnih objekata i masakriranja civilnog stanovništva, stvaranja koncentracionihlogora, preko pljačke i uništavanja privrednih i drugih dobara, morbidnih prekopa-vanja grobalja bagerima, upotrebe zabranjenih vrsta oružja, razaranja kulturnih ivjerskih objekata, do masovnih (oko 30 hiljada) planskih silovanja (višekratnoponovljenih) djevojčica, djevojaka i žena (često u prisustvu njihovih najbližih srod-nika) od kojih su mnoge nakon toga ubijene, a druge zadržavane u trudničkom stanjuda nose neželjeni plod silovatelja – četničkih zlikovaca.

Da bi se postigli mitomanski velikodržavni ciljevi agresora, a pri tome prikrile odsvjetske javnosti nacističke metode genocida i etničkog "čišćenja" (zaposjednutihpodručja) od svih drugih koji nisu Srbi, četnički šovinisti su nastojali da RBiH potpunoizoluju: informativno, komunikacijski, prometno, logistički itd. To je umnogomeotežavalo konsolidaciju njenih odbrambenih snaga. No uprkos svemu konsolidacijaje ipak ostvarena i iz dana u dan sloboda cjelokupne zemlje je sve bliža, a punarestitucija bosanskohercegovačke državnosti već na pragu. Tako povijesna Bosnasavladava svoje najveće državno-civilizacijsko iskušenja od 1463. godine.

To bi bile samo neke od naznaka sadržaja širih tematskih elaboracija više autoraobjedinjenih pod zajedničkim naslovom ovog zbornika. Prvi tematski blok podnazivom "Geneza bosanske, državnosti" sadrži 17 autorskih priloga afirmisanihknjiževnika, naučnih i javnih poslenika, a predmet razmatranja su: historijski, poli-tičko-pravni, moralni, kulturološki, jezički i drugi aspekti bosansko-hercegovačkedržavnosti, te narod kao njen nosilac, žrtva i branilac.

Drugo poglavlje sadrži izbor najvažnijih dokumenata (nedostaju neki do kojih u ovimuslovima nismo mogli doći) koji najrječitije svjedoče o tome kako je tekao procesdisolucije Jugoslavije u praksi političkih subjekata jugo-prostora i u međunarodnim


8


institucijama (od Haga do Badinterove Arbitražne komisije), te na koji način se odvi-jalo međunarodno priznanje države Bosne i Hercegovine.

Treće poglavlje sadrži sedam reprezentativnih međunarodno-pravnih dokumenatanajvažnijih u zabrani upotrebe sile među državama i narodima, te raznolikog barbar-stva (koje agresor prakticira spram RBiH i njenog naroda), kao i o kažnjavanju rat-nih zločina, od genocida do okrutnog postupanja. Objavljivanjem ovih dokumenataispunjavamo i obavezu međunarodno novo priznatih država da upoznaju svojujavnost sa svim dokumentima koji su osnova uređenja odnosa među državama inarodima, te internacionalnim institucijama.

U četvrtom poglavlju sadržano je 25 najvažnijih državno-pravnih akata RBiH done-senih u vrijeme rata a koji se odnose uglavnom na oružane snage u najširem smislu,ratne napore naše domovine i njenih građana.

Inače, nakana ovog izdavačkog podhvata mogla bi se odrediti kao višeciljna.Nadamo se da će u uslovima nametnute svekolike blokade ovaj izbor tekstovarelevantnih autora i najznačajnijih državno-pravnih dokumenata o restitucijidržavnosti RBiH biti od koristi kako običnim čitaocima, tako i nosiocima različitihdruštvenih zaduženja: od civilnih do vojnih.

Osnovna svrha ovog izdanja biće postignuta ako sadržaji autorskih priloga i doku-menata svjedočeći o istini tragedije koja je zadesila narode Bosne i Hercegovine,doprinesu bar malim dijelom njihovoj borbi za goli opstanak koga nema bez punerestitucije bosanskohercegovačke državnosti, čiji proces je upravo u toku.

Svoju zahvalnost dugujem Mirsadu Ćemanu i Hilmi Neimarliji za korisne sugestije ipomoć pri izradi ovog zbornika, kao i Centru za bosanske studije – Zenica koji seprihvatio njegovog izdavanja.

Zenica, marta 1993.

Dr Safet Halilović

9

Riječ priređivača



10


PREDGOVOR UZ DRUGO IZDANJE

Do disolucije Jugoslavije devedesetih godina XX vijeka došlo je iz razloga imploz-ije totalitarnih monističkih sistema s jedne strane, i oživljavanja velikosrpskih pro-jekata o ujedinjenju svih Srba u jedinstvenu srpcku nacionalnu državu, s drugestrane. Pokušaj nametanja srpske hegemonije nakon Titove smrti dovodi do otporaostalih republika, prije svega Slovenije i Hrvatske, što uskoro rezultira njihovimopredjeljivanjem za nezavisan državno-politički život u dotadašnjim republičkimgranicama, što je bio dovoljan razlog za pokušaj srbijansko-crnogorske okupacijeovih republika. Bosna i Hercegovina pri svemu tome nije isticala nikakav svoj eksklu-zivan koncept, nego je ostajući pri očuvanju jednakopravnosti građana i naroda,lojalno slijedila novopovjesno razrješenje jugo-drame, provodeći na taj načindemokratski izraženu volju većine svojih građana, čiji je konačni rezultat bio – usp-ješno provedeni referendum, pod kontrolom međunarodnih posmatrača, o suvere-nosti, nezavisnoti i međunarodnom priznanju Bosne i Hercegovine 1992. godine.

Na to je uslijedila brutalna agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu dvostrukogkaraktera: vanjska, od strane srbijansko-crnogorske vojske odnosno JNA, teunutrašnja, od strane SDS – formacija. Veći dio zemlje je bio okupiran, većinastanovnika je protjerana iz svojih domova, desetine hiljada ljudi, uglavnom civila,ubijeno je kroz masakre i mučilišta konc-logora, opsjednuti su preostali slobodnigradovi. Velikosrpska agresija naročito je bila okrutna i nasilna zbog multietničkogsastava stanovništva RBiH, njihove višestoljetne izmješanosti, socijalne i svakedruge isprepletenosti. Cilj je bio svekolika destrukcija svega bosanskog kao sinon-ima pluralnog: države, društva, kulture, privrenih resursa, kozmopolitskog duhabosanskog, a naročito samog naroda bosanskog, svih etničkih pripadnosti, religijai kultura, samo ako su stali na put srpskoj velikodržavnoj agresiji. Hiljadugodišnjepostojanje državnosti Bosne u različitim državnopravnim oblicima, došlo je uiskušenje da zauvijek nestane pred naletom brutalne sile. Radi postizanja mito-manskih velikodržavnih ciljeva, a zbog prikrivanja od svjetske javnosti provođenjagenocida i etničkog „čišćenja“ na zaposjednutim područjima od svih drugih koji nisuSrbi, Karadžićeve falange su nastojale da RBiH potpuno izoluju: informativno,

11


komunikacijski, prometno, logistički, čak i humanitarno. Sve sa krajnjim ciljem dase oteža konsolidacija probosanskih odbrambenih snaga i uveća najveće državno-civilizacijsko iskušenje Bosne od 1463. godine.

U takvim ratnim, posebno teškim uslovima svekolike blokade, devet mjeseci pootpočinjanju agresije na RBiH, u martu 1993. godine u izdanju Centra za bosanskestudije KDM Preporod Zenica, štampana je knjiga Restitucija bosanske državnosti,čiji je urednik bio historičar Salih Jalimam, a recenzent pored njega i profesor HilmoNeimarlija. Osnovna svrha štampanja ove knjige je bila da izbor tekstova relevant-nih autora i najznačajnijih državno-pravnih dokumenata o restituciji bosanskedržavnosti, svjedočeći o istini tragedije koja je zadesila narod ove zemlje, doprinesubar malim dijelom njihovoj borbi za goli opstanak. Knjiga je trebala u tim teškimvremenima da odgovori nasušnoj potrebi za osnovnim informacijama o historijskimzbivanjima koja su se odvijala pred našim očima, njihovoj genezi i pravcima budućihodvijanja, a pri tome aktivističkim potrebama informisanja nosilaca društvenihzaduženja od civilnih do vojnih, kao i običnih čitalaca.

Svrha Prvog izdanja očigledno je postignuta jer poslije mjesec – dva dana cjeloku-pan tiraž od 2.000 primjeraka je bio distribuiran. Nažalost, u uslovima brutalne agre-sije, ratnih stradanja i svekolike blokade kraje 1992. i početkom 1993. godine kadaje svaka komunikacija čak između Zenice i Sarajeva bila onemogućena, izdavači oveknjige nisu mogli da osiguraju ni uobičajeni registracioni broj knjige u Nacionalnoj iUniverzitetskoj biblioteci u Sarajevu, te je izostala odgovarajuća bibliotečka regis-tracija. Tačno 20 godina nakon toga, rukovođeni razlogom da se ispravi taj nedos-tatak, kao i motivom dokumentarnog i drugih vrijednosti sadržaja knjige koja ještampana u takvim izvanrednim okolnostima, a uspjela ostati u okvirima univerza-lnih humanističkih vrijednosti i poruka, odlučili smo da povodom dvadesetogodiš-njice njezinog prvog izlaženja, štampamo određeni broj drugog, dopunjenog izdanjaRestitucija bosanske državnosti. Dopune se sastoje u dodatnom uvrštavanju kratkogpriloga istoričara Ante Babića Diplomatska služba u srednjovjekovnoj Bosni, Pred-govoru Drugom izdanju, kao i u tehničkim poboljšanjima u formatu knjige i kolor –kartama umjesto crno bijelih iz Prvog izdanja.

Prvi tematski blok knjige označen je kao Geneza bosanske državnosti i sadrži 18autorskih priloga afirmisanih književnika, naučnih i javnih poslenika, a predmetrazmatranja su: historijski, političkopravni, diplomatski, moralni, kulturološki, jezičkii drugi aspekti bosanske državnosti, te narod kao njezin nosilac, žrtva i branilac.


12


Ivan Lovrenović i Mustafa Imamović su autori studije Bosna i njezin narod, gdje jeizložen sažet pregled razvoja državnosti Bosne od Srednjeg vijeka, Osmanskog iAustrougarskog razdoblja, preko monarhističke Jugoslavije, Drugog Svjetskog ratai Druge Jugoslavije, do elaboriranja pitanja granica Bosne i Hercegovine premameđunarodnim ugovorima i Ustavnom zakonu, sa poentom o etno-političkoj sliciBosne – jedna zemlja s tri naroda jednoga jezika.

Diplomatska služba u srednjovjekovnoj Bosni istoričara Ante Babića je kratki izvodiz njegove istoimene studije objavljene prije rata, a koju nismo imali na raspolaganjupri prvom izdanju knjige, predstavlja neizostavnu ilustraciju povjesne bosanskedržavnosti. Naime, u navedenoj studiji Babić dokumentovano pokazuje da je većod svog nastanka bosanska srednjovjekovna država imala svoje određene formemeđudržavnih odnosa, prvo rudimentarnog karaktera, a kasnije veoma razvijenogstupnja, tako da je ranofeudalna država Bosna odražavajući u tim prilikama primje-rene političke, ekonomske i druge veze, odnose i saradnju sa svojim političkimokruženjem, razvijala i odgovarajuće diplomatske i konzularne odnose, izgrađujućisvoju sopstvenu diplomatsku službu. U biti diplomatska služba srednjovjekovneBosne predstavljala je jedan od oblika u kome se izražavala organizacija tadašnjedržave.

U svom prilogu Dušan Bilandžić govori kao politički akter i kao istoričar o političkimproblemima u funkcionisanju jugoslovenske države još u šezdesetim godinama XXvijeka. Teodor Geršak, Zdravko Tomac i Jevrem Brković pišu o agresiji na BiH,barbarskom karakteru te agresije i moralnoj odgovornosti svijeta za nedjelovanje inesankcioniranje flagrantnog kršenja međunarodnih normi.

George D. Kenney u svojim izjavama iznosi da je State Department prikrio istinu obosanskoj tragediji. Naime Kenney je bio američki diplomata u State Departmentzadužen za prostor bivše Jugoslavije, koji je dan uoči Londonske konferencije 1992.godine podnio ostavku na svoju poziciju zbog toga što je vrh američke države namje-rno zanemario jugoslovensku krizu. Kenney navodi da je duže vremena predlagaovladi konkretna rješenja u oblika zračne zaštite BiH, naoružavanja snaga bosanskeVlade, zračne napade na agresorske položaje i da je stalno upozoravao na bosan-sku tragediju katastrofalnih razmjera. Za Konferenciju u Londonu je rekao da jeobična farsa kojoj je ishod bio poznat i prije početka, te da je bila osuđena na propastjer nedostaju odlučni pritisci na agresore, obuhvatajući i one vojne, da bi bila zaus-tavljena politika genocida.

13

Predgovor uz I I izdanje


U tekstovima Alije Isakovića, Željka Puratića i Amire Idrizbegović govori se o poseb-nosti bosanskog jezika kao svojevrsnoj snazi sa kojom je u vezi kako kultura tako isamo postojanje određenog naroda.

Književnik Mirko Kovač u intervjuu, govoreći o ratnim zločinima počinjenim od stranesljedbenika velikosrpske politike u agresiji na BiH, ukazuje na to da je izvor takogšovinističkog ponašanja i mraka zapravo u srži srpske kulture. Naime, prema Ko-vaču, u srpskoj kulturi su uvijek postojala dva toka. Jedan je liberalno – evropski(Svetozar Marković, Dimitrije Tucović, i dr.) koji je uvijek bio u sukobu s onim drugim„narodnjačkim“, opsjednutim srpstvom, „toj bolesnoj pojavi koja stavlja Naciju iznadBoga“ i u tome nalazi opravdanje za sva zlodjela.

Memorandum SANU čiji je glavni inspirator, kreator i politički pokrovitelj bio DobricaČosić predstavlja maticu obnovljenog srpskog nacionalizma, a jasno je proklam-ovao da raniji projekti za Veliku Srbiju ostaju na snazi, čime je definirao taj političkiprogram nacionalno legitimnim. Ključna komponenta memorandumskog naciona-lizma kao motivacionog faktora za izvršenje genocida je bilo beskompromisno nepri-jateljstvo prema muslimansko-bošnjačkom narodu koji je zbog svoje veličine ilokacije naseljenosti bio nezaobilazan pri donošenju odluke da li će ili ne Bosna iHercegovina postati dio Velike Srbije. Uvodeći nacionaliste kroz masovni pokret umaticu političkih zbivanja Slobodan Milošević je bio taj koji je osigurao mašineriju uformi političke organizacije, medije i finansijska sredstva, te vojnu silu koja je početnunacionalističku euforiju transformisala u konkretan državni poduhvat. A zastrašu-juća sinhronizacija propagande učinila je da za gotovo sve segmente srpskogdruštva nasilje postane prihvatljivo sredstvo u političkim odnosima, a posebno urealizaciji ciljeva velikodržavnog nacionalnog projekta, što je obilježilo sva budućazbivanja u disoluciji SFRJ koju je velikosrpska politička kampanja proizvela.

Nakon aprilske agresije na R BiH, u međuvremenu sa razrađenim velikodržavnimprojektom, na prijedlog Radovana Karadžića 12. maja 1992. godine u Banja Luci na16. zasjedanju Skupštine srpskog naroda u BiH donesena je „Odluka o strateškimciljevima srpskog naroda u BiH“ u šest tačaka: 1. Državno razgraničenje od druge dvije nacionalne zajednice.2. Koridor između Semberije i Krajine.3. Uspostavljanje koridora u dolini rijeke Drine, odnosno eliminisanje Drine kao

granice između srpskih država.4. Uspostavljanje granica na rijekama Uni i Neretvi.


14


5. Podjela grada Sarajeva na srpski i muslimanski i uspostavljanja u svakom oddjelova efektivne državne vlasti.

6. Izlazak Republike Srpske na more.

Provođenje ovakvih strateških ciljeva bio je obavezni program ratnih djelovanjaKaradžićevih snaga tokom cijelog perioda agresije koja je podrazumijevala i geno-cid, te destrukciju države Bosne i Hercegovine. Na 40. sjedinici Skupštine RS u tokurata, Aleksa Buha ministar vanjskih poslova nepriznate RS jasno iznosi postavljenicilj: „mi smo u skladu platforme Skupštine izričito stavili do znanja da je naša opcija,primarna opcija ujedinjenje sa Srbijom. Ako ne ide to, onda nezavisnost.“ A kakavje bio odnos spram drugih naroda u BiH paradigmatično je iznesen u riječima jednogposlanika na 8. sjednici Skupštine RS 25. februara 1992. godine: „Dakle, ja nisamni za bilo kakvu zajedničku institucija zajedno s Muslimanima i Hrvatima BiH. Sma-tram da su oni nama prirodni neprijatelji. I mi više nikada ne možemo živjeti zajedno,niti možemo bilo šta zajednički raditi.“

Ovakva matrica postavki šovinizma, agresorskih ataka na državu Bosnu i Herce-govinu i zlodjela genocida, predstavljala je ustvari predmet referiranja većine prilogaiz Prvog poglavlja ove knjige, kao i većeg broja iz Drugog i Trećeg dijela.

Drugo poglavlje pod naslovom Disolucija Jugoslavije i priznanje Republike Bosne iHercegovine sadrži izbor najvažnijih dokumenata koji vjerodostojno svjedoče istinukako je tekao proces disolucije Jugoslavije u praksi političkih subjekata jugo-pros-tora, i u međunarodnim institucijama od Haške ministarske konferencije EZ, doBadenterove Arbitražne komisije, te na koji način se odvijalo međunarodno priz-nanje neovisne države Bosne i Hercegovine.

U trećem poglavlju objavljeno je sedam reprezentativnih međunarodno-pravnihdokumenata koji su osnova uređivanja odnose među državama i narodima, međukojima su Izvod iz Povelje UN, Završni akt Konferencije o sigurnosti i saradnji uEvropi, Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, Konvencija onezastarjevanju ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti i dr.

Četvrto poglavlje pod naslovom Ratni državno-pravni akti Bosne i Hercegovinesadrži 25 najvažnijih državno-pravnih akata RBiH donesenih uglavnom tokom rat-nih 1992-1993. godine, a koji se odnose na oružane snage zemlje u najširem smislu,ratne napore državnih organa kao i građana.

15

Predgovor uz I I izdanje


Poseban prilog u knjizi predstavlja zbirka karata iz različitih perioda historije Bosnei Hercegovine (što svjedoči o postojanosti prostora i obima na kome se baziralabosanska država) te podaci o popisu stanovništva Bosne i Hercegovine po opšti-nama iz 1991. godine.

Sarajevo, mart 2013.

Safet Halilović


16


GENEZA BOSANSKE DRŽAVNOSTI

17-132 Geneza bosanske drzavnosti:Layout 1 28.4.2013 12:19


18


Ivan LOVRENOVIĆ

Dr Mustafa IMAMOVIĆ

B O S N A I N J E Z I N N A R O D

Srednji vijek – doba samostalnosti

BOSNA je povijesno ime južnoslavenske zemlje, današnje republike BOSNE IHERCEGOVINE, koja u različitim državno-pravnim oblicima postoji već oko tisućugodina. Slavenska plemena zaposjela su ovaj prostor u VII stoljeću poslije Krista, ujednomu od valova velike seobe naroda. Prije toga taj je prostor pod imenom: Ilirikabio pet stoljeća dijelom velikoga Rimskoga Carstva i antičke civilizacije a njegovižitelji romanizirani prastanovnici ovoga dijela Balkanskoga poluotoka – Iliri.

U stoljećima ranoga srednjega vijeka nema mnogo vijesti o životu Slavena na po-dručju BOSNE I HERCEGOVINE. Tek, etnografska i kulturno-povijesna istraživanjapokazat će da su se oni jezikom i narodnom kulturom nametnuli zatečenom iliroro-manskome življu, ali su i oni od njega primali znatne utjecaje, paleobalkanske i iliro-romanske. Sva ta baština naći će izraza u kulturnom i duhovnom životu BOSNE usrednjem vijeku, i nakon što će Bosanci biti uvedeni u krug zapadnoevropskekršćanske civilizacije u procesu kristijanizacije, što je u BOSNI uslijedio nešto kas-nije nego u primorskoj i panonskoj Hrvatskoj.

Prvi poznati spomen BOSNE leži u djelu Konstantina Porfirigenta, bizantskoga carai historičara, “De administrando imperio”, u X stoljeću. S nejasnim stupnjem poli-tičke samostalnosti, BOSNA je u ovo vrijeme naizmjenično pod vrhovnom vlašću idominacijom čas Ugarske, čas Bizanta. No, već polovicom XII stoljeća bizantskipisac Ivan Kinamos piše o BOSNI: “A Bosna nije podložna... nego je sama za se;narod koji svojim zasebnim životom živi i sobom upravlja...”. Od vremena banaKulina. (1180–1204), jednoga od najvećih i najvažnijih vladara u povijesti BOSNE,ova se zemlja počinje razvijati usporedo sa susjednim južnoslavenskim državama.

Prvobitna BOSNA bila je vjerojatno ono središnje područje oko gornjega toka rijekeBosne, gdje su današnji gradovi Visoko, Sarajevo, Zenica. Za Kulinove vladavinepočinje političko-ekonomska stabilizacija i teritorijalno širenje BOSNE, njezino

19

Geneza bosanske državnosti


trgovačko otvaranje i razmah kulturnoga života. Istovremeno, uz dotadašnji rivalitetBizanta i Ugarske, od sada se u bosansku politiku sve više izravno upliće i Rimskakurija. Uz Kulinovo ime vezana je i prva vijest o pojavi “krivovjerja” u BOSNI i poz-nati događaji iz 1203. godine – javno odricanje od krivovjerja.

Čitavo XIII stoljeće (pod banovima Matijom Ninoslavom, Prijezdom, StjepanomKotromanom) protječe u znaku političkih oscilacija, dinastičkih sukoba mahom iza-zvanim ugarskim intervencijama. U to vrijeme pada i kratka ali pustošna provalaTatara 1242. godine.

Razdoblje banova Stjepana II Kotromanića (1322–1353) i Tvrtka Kotromanića(1353–1377. ban, 1377–1391. kralj) doba je svestranoga napretka srednjovjekovnedržave BOSNE. Tada je ova zemlja dostigla vrhunac političke snage i teritorijalneveličine, a Tvrtko I dostigao je ugled i moć najvećega vladara slavenskoga juga.BOSNA se tada stere od Save na sjeveru i Drine na istoku, do Jadrana na jugoza-padu, na drugom potežu od Kotora do Biograda na moru, s otocima Korčulom,Bračom, Hvarom. Tvrtkova kraljevska titulatura nabraja i objedinjuje sva većajužnoslavenska etnička imena i kraljeve.

Nakon Tvrtkove smrti postaje sve jači tipično feudalni proces: pojava moćnih oblas-nih gospodara, koji praktično kraljuju u svojim oblastima. Takvi su bili veliki vojvodei hercezi Hrvoje Vukčić Hrvatinić i Sandalj Hranić Kosaca, prvi na sjeverozapaduzemlje, sa sjedištem u sjajnomu gradu Jajcu, a drugi na jugu, u Humu, današnjojHercegovini. K tomu, u ovo vrijeme pada i prvi okršaj s nadolazećom turskom silom:1386. godine u dolini Neretve: Na kraljevskoj stolici ubrzano se smjenjuju: StjepanDabiša, Jelena, Stjepan Ostoja, Tvrtko II, ponovo Stjepan Ostoja, Stjepan Ostojić...Turski utjecaj na BOSNU sve je veći, a od 1415. godine, kada je turska vojska odni-jela veliku pobjedu nad Ugarskom kod Doboja, taj utjecaj postaje dominantan.

U drugoj polovici XV stoljeća, za kraljeva Stjepana Tomaša (1443–1461) i StjepanaTomaševića (1461–1463), BOSNA se pod prijetećom opasnošću od Turaka sve viševezuje uz politiku Rimske kurije. No, u odsudnomu času, u proljeće 1463. godine,papa Pio II (humanističkim imenom Silvio Piccolomini) ne uspijeva sakupiti evrop-sku vojsku koja bi, prema njegovoj zamisli, odbila Turke od BOSNE i daljih osvajanjaprema Evropi. Predvođena sultanom Mehmedom II Osvajačem turska vojska jemunjevito osvojila glavne bosanske gradove i tvrđave. Kralj Stjepan Tomašević jesmaknut, a bosansko kraljevstvo faktično prestalo postojati.

Ipak, nasuprot uvriježenom mišljenju, BOSNA nije brzo i lako pala pod Turke. To je,u skladu s turskom metodom osvajanja, bio dugotrajan i složen proces. Trajao je


20


zapravo gotovo puno stoljeće i pol, od 1386. do 1528. godine kada je Jajce defini-tivno palo u turske ruke, i kada je propala Jajačka banovina – posljednja “linijaodbrane” bosanskoga srednjovjekovlja.

U OTOMANSKOM CARSTVU

U sastavu Otomanskog Carstva BOSNA I HERCEGOVINA bila je četiri stoljeća, doaustrougarske okupacije 1878. godine. Turska moć i snaga države mijenjala se jeza to vrijeme – od sjajnoga razdoblja što ga je započea izuzetni suitan SulejmanZakonodavac, Veličanstveni (1520–1566), do sveobuhvatne dekadencije u drugojpolovici XIX stoljeća. A prijelomna tačka toga velikoga perioda nalazi se negdje unjegovoj sredini, na samom završetku XVII stoljeća, nakon turskoga poraza podBečom i povlačenja državne granice na, Savu. Čitavo to vrijeme BOSNA stoji nanajdramatičnijem kraju Carstva, kao pokrajina kojom ono dodiruje “drugi svijet”,svijet Evrope, kršćanstva... Čitavim nizom postupaka, rješenja, upravno-političkihformi, turska uprava uvijek je pokazivala da respektira posebnost položaja BOSNEI HERCEGOVINE, kao i neke njezine zatečene državne i društvene tradicije. Otomu nešto može reći možda i onaj bizarni podatak da su Turci, posve izuzetno usvojoj osvajačkoj praksi, 1465. godine u bosanskim krajevima koje su do tada biliosvojili, proglasili “bosansko kraljevstvo” i imenovali “bosanskoga kralja” (Matiju,sina Radivojeva), za kojega su se čak potrudili da bude od vladarske loze Kotro-manića!

U XVI stoljeću BOSNA I HERCEGOVINA zadobiva punu teritorijalno-administra-tivnu, političku i ekonomsko-civilizacijsku fizionomiju pokrajine OtomanskogaCarstva. Bosanski pašaluk (s kasnijim nazivima beglerbegluk te ejalet osnovan je1580. godine. Prvo sjedište bilo mu je u Banjoj Luci do 1639, zatim u Sarajevudo 1697, u Travniku do 1850, a potom opet u Sarajevu. U vremenima nakonBečkoga rata granice Pašaluka su došle otprilike na današnje granice BOSNE IHERCEGOVINE. Za razliku od ostalih dijelova Carstva, Turci su u BOSNI priznalivelikim feudalcima nasljedno pravo na imanje.

Vremenom, krupni muslimanski feudalci u BOSNI I HERCEGOVINI izborili su sebipraktično neovisan položaj spram vezira, službenoga predstavnika sultanske vlasti.Iz takvoga odnosa će u XIX stoljeću doći do snažnoga otpora muslimanskih prvakareformama iz Carigrada; taj se otpor manifestirao kao neka vrsta bosanskogaautonomizma. Najsnažniji izraz dobio je u velikoj pobuni Husein kapetana Gradašče-vića (1831), u kojoj je bosanska vojska imala ozbiljne bitke s Turskom. Taj se otpor

21



produžuje sve do polovice stoljeća, kada biva skršen, uz velike žrtve, u krvavojpacifikaciji koju je sproveo sultanov maršal Omer-paša Latas (1850).

Društveno ključanje u XIX stoljeću zahvaća i srpsko i hrvatsko stanovništvo. Prvo –u globalnom kontekstu balkanske politike Rusije i pod uticajem ustanaka u Srbiji, adrugo – s nadom u oslobodilačku misiju Austrije i uz snažno djelovanje hrvatskoganarodnoga preporoda, ilirizma.

U mladoj kneževini Srbiji već u prvoj polovici XIX stoljeća javlja se snažna težnja zadržavnom ekspanzijom, koja će od tada ostati temeljnom odrednicom srbijanskebalkanske politike. Ona je strateški oblikovana 1844. godine u tajnom spisu “Načerta-nije” ministra unutrašnjih poslova srbijanske vlade Ilije Garašanina. Ta pansrpska ivelikodržavna ideja našla je snažan oslonac u “jezičnom nacionalizmu” VukaKaradžića, iz kojega je niknula njegova poznata formula o tobožnjemu; etničkomujedinstvu Srba, “Srbi svi i svuda”, s razlikama u vjeri – pravoslavnoj, katoličkoj,islamskoj.

U samoj osnovi vjekovne srbijanske velikodržavne politike jest težnja da Srbijapostane maritimna država. Političke okolnosti balkanske historije (stvaranje državakoje okružuju Srbiju i stoje joj “na putu” do jednog od sredozemnih mora:Rumunjske, Bugarske, Grčke, Albanije, Crne Gore) odredile su i pravac pokušajuostvarivanja te težnje: Jadransko more! Ali, na tom pravcu leže druge “bratske”južnoslavenske povijesne zemlje: Hrvatska, BOSNA I HERCEGOVINA, CrnaGora... Odatle će u stvari, čitavo stoljeće i pol, do danas, izbijati svi glavni sukobina slavenskom jugu.

U AUSTRO-UGARSKOJ MONARHIJI

Na Berlinskom kongresu 1878. godine Austro-Ugarska je dobila mandat da okupiraBOSNU I HERCEGOVINU i upravlja njome. U ljeto te godina austrougarska vojskaušla je u zemlju, uz neočekivano žestok i dugotrajan oružani otpor.

Taj čin izveo je BOSNU I HERCEGOVINU iz jedne, islamske, tursko-orijentalnecivilizacijske paradigme, i uveo u drugu, zapadnoevropsku. Nakon četiri stotine go-dina, taj prijelaz bio je veoma dramatičan i bolan, osobito za muslimanski svijet. No,austrougarska administracija imala je također veoma razvijeno čulo za osobenostiBOSNE I HERCEGOVINE kao zemaljske cjeline. Nakon stanovitih kolebanja i razli-čitih solucija, BOSNA I HERCEGOVINA nije pripala izravno ni Austriji ni Ugarskoj,već je kao corpus separatum formalno-pravno postala treća država unutar Monarhije.


22


Jedan od velikih obrata bosanskohercegovačke povijesti, što je zbog kasnijihideoloških prepreka do danas ostao neistražen, jest brzina kojom je bosansko-hercegovačko društvo prevladalo početni šok promjene turske vlasti nad austrouga-rskom, i počelo se intenzivno uključivati u norme i tokove evropske civilizacije.Taj proces nasilno je prekinut 1914. godine ubojstvom austrijskoga nadvojvodeFranca Ferdinanda i njegove supruge Sofije u Sarajevu, i Prvim svjetskim ratom.

U MONARHIJI JUGOSLAVIJI

Među južnoslavenskim narodima stoljećirna je sazrijevala ideja o političkoj inte-graciji. Najobuhvatnije je artikulirana, kao kulturno-politička integracija od Crnogamora do Jadrana, u ilirskom programu hrvatskog narodnog preporoda, a najznača-jniji zagovornik južnoslavenskog ujedinjenja bio je đakovački biskup, humanist imecena, Josip Juraj Strossmayer.No, način na koji je međunarodna zajednica po svršetku Prvog svjetskog rata pris-tupila dekomponiranju Austro-Ugarske Monarhije i potpomogla stvaranje zajedničkedržave od južnoslavenskih zemalja, što su nekad bile u sastavu Turske odnosnoAustro-Ugarske, stvorio je političku pogodnost da nova južnoslavenska država,nastala 1918. godine, bude iznevjerenje takvih ideala, i početak ostvarenja ciljevaiz Garašaninova “Načertanija”, pod srpskom kraljevskom dinastijom Karadorđevića.Najveća smetnja tim planovima, uvijek su bili jasno izraženi povijesni, povijesno-civilizacijski ili nacionalni identiteti pojedinih južnoslavenskih zemalja. Zato se svaupravno-teritorijalna rješenja kraljevskih vlada stalno pokušavala nekom vrstomnasilnih “kantonizacija” (banovine, oblasti itd...) razoriti njihovu cjelovitost i poboljšatiim identitet. To se je dogodilo i s BOSNOM I HERCEGOVINOM, prvi put u njezinojmilenijskoj povijesti. Prvo je bila administrativno dezintegrirana na nekoliko oblasti,a kada se osnovni konflikt prve Jugoslavije, onaj srpsko-hrvatski, zaoštrio dopucanja, BOSNA I HERCEGOVINA je 1939. godine poznatom nagodbom Cvetković– Maček razbijena pripajanjem 13 kotareva novoosnovanoj banovini Hrvatskoj.

DRUGI SVJETSKI RAT

U Drugom svjetskom ratu kraljevina Jugoslavija se raspala. Vlada je u travnju 1941.kapitulirala i zajedno s dvorom pobjegla u inozemstvo, a zemlja je bila okupirana irazdijeljena između Njemačke, Italije, Mađarske, Bugarske... BOSNA I HERCE-GOVINA u cjelini uključena je u Nezavisnu Državu Hrvatsku stvorenu podnjemačkim okupacijskim protektoratom.

23



U toku Drugog svjetskog rata među političkim rukovodstvom Titovih partizanaprevladala je federalistička koncepcija buduće Jugoslavije. U njoj je BOSNA IHERCEGOVINA dobila mjesto koje joj povijesno i pripada – kao zasebna federalnajedinica, istoga ranga s ostalima: Slovenijom, Hrvatskom, Srbijom, Crnom Gorom iMakedonijom. Nije to bilo samo partizansko priznanje ogromnim žrtvama koje jeBOSNA I HERCEGOVINA, više nego ijedna druga južnoslavenska zemlja, podnijelau antiokupacijskom i građanskom ratu, nego i pravo prepoznavanja njezinoga povije-snog bića i identiteta.

U DRUGOJ JUGOSLAVIJI I NAKON NJE?...

No, nakon rata praktično je pobijedila centralistička i unitarna politika, oslonjena natotalitarnu komunističku ideologiju, što je u Jugoslaviji ponovno dovelo do nacio-nalno-republičkih napetosti krajem 60-tih godina. Da bi ih razriješio, režim se jeposlužio bizarnom kombinacijom: pojačao je ideološku represiju, vrativši društvenetokove unatrag, a afirmirajući ustavom iz 1974. godine samostalnost i integritet fede-ralnih jedinica.Kao što se iz najnovijih zbivanja u Jugoslaviji vidi, to je nakon Titove smrti 1980.godine bio osnovni uzrok ponovne pojave velikosrpskoga ekspanzionizma, ovogaputa u naglašeno agresivnoj formi, uz puno sudjelovanja federalne vojske, podvidom očuvanja Jugoslavije. Nakon emancipacije Slovenije i Hrvatske i izraženeanalogne volje u Makedoniji, BOSNA I HERCEGOVINA u velikosrpskim planovimaostaje posljednjim, očajničkim uporištem – elementom za makar reducirano ostva-renje Velike Srbije. Ako ne može cjelovitim pripajanjem, a onda barem podjelomBOSNE I HERCEGOVINE po tobožnjem nacionalnom vlasništvu nad dijelovimazemlje. Ta je zamisao da se BOSNA I HERCEGOVINA podijeli između Srba, Hrvatai Muslimana. Ona je civilizacijski i politički primitivna, a fizički i administrativnonepovrediva. K tomu, Muslimane kao najbrojniji narod u današnjoj BOSNI I HERCE-GOVINI ostavila bi praktično bez države. Ali, također i bosanskim Hrvatima i Srbimauskratila bi njihovu zajedničku povijesnu domovinu.Pitanje BOSNE I HERCEGOVINE krivo je postaviti kao nacionalno pitanje, pitanjenacionalne države. To pitanje treba postaviti i rješavati kao demokratsko pitanje uaspektu suvremene građanske republike, s akcentom na ljudskim i građanskim pra-vima. Utoliko više i utoliko lakše, što je povijest BOSNI I HERCEGOVINI ostavilatakvu vjersku i nacionalnu strukturu (muslimani, pravoslavci, katolici – BosanskiMuslimani, Srbi, Hrvati), da ovdje nijedan kolektivitet nije i ne može biti manjina uodnosu na drugi, bez obzira na brojčane odnose.


24


Uz to, bez BOSNE I HERCEGOVINE kao suverene i nezavisne države, nemazapravo dobrog, perspektivnog i harmoničnog rješenja cjelokupnih srpsko-hrvatsko-muslimanskih državno-nacionalnih odnosa.

ARGUMENTI CIVILIZACIJE I TRADICIJE

Jedan od najsnažnijih argumenata za teritorijalnu cjelovitost i političku suverenostBOSNE I HERCEGOVINE leži u njezinu civilizacijskom iskustvu i naslijeđu. Malo jegdje kao ovdje povijest od jedne geopolitičke cjeline stvorila tako neobično kompo-niranu realnost, i u tako bliski a stoljećima dug dodir dovela različite narode, kulture,vjere, civilizacije i običaje.

U ilirsko-antičko, predslavensko, doba ovdje se stvaralački vrlo plodno susreću kult-ovi Istoka, rimski panteon i mlado kršćanstvo. Obilni arheološki ostaci (antički nalazi,svetišta boga Mitrasa, ranokršćanske bazilike...) rječito govore o tome.

Srednji vijek (od X do XV stoljeća), vrlo je zanimljivo i kulturno plodno razdoblje, ukojemu se ovdje dodiruju i oplođuju elementi kulture Istoka i Zapada, uz autohtonetradicije. Prema katolicizmu i pravoslavlju – Crkva bosanska; prema ćirilici, latinici iglagoljici – bosanska ćirilica; prema bizantsko-srpskoj likovnoj umjetnosti i zapad-noevropskoj romantici i gotici, posredovanoj preko hrvatske primorske prakse –domaće umjetničke tradicije (gradnja nadgrobnih spomenika stećaka, minijaturnoslikarstvo i iluminacija rukopisa, umjetničko zanatstvo...) U bosanske srednjov-jekovne duhovne specifičnosti spada, svakako, pojava Crkve bosanske, i njezinihsljedbenika, bosanskih krstjana. Znanost do danas nije uspjela odgovoriti na pitanjao teološko-doktriniranom, obrednom i organizacijskom karakteru i ustrojstvu Crkvebosanske. Ali, uz djelovanje franjevačkoga reda (od 1921. godine, a osobito snažnood 1340. godine), kada je osnovana Bosanska franjevačka vikarija, vidljiva jeizuzetno važna uloga Crkve bosanske u cjelokupnom životu srednjovjekovneBOSNE, sve do pred kraj njezine državne samostalnosti.

Propašću bosanskoga kraljevstva i uključivanjem BOSNE I HERCEGOVINE uOsmansku Imperiju, ovdje nastaju dalekosežne i strukturalne promjene. Ono što imdaje najsnažniji pečat, jest širenje i primanje islama, čiji intenzitet i obuhvatnost dodanas predstavljaju zagonetku i izazov za znanost. Nastaje potpuno novi duhovno-civilizacijski kontekst. Na malom prostoru i među nevelikim brojem žitelja, svih istogajezika i slavenskoga porijekla, susreću se tri velike civilizacije Mediterana: zapad-noevropska u formi katolicizma, bizantska u formi pravoslavlja i islamska u formiosmanske države. Islamski element u ovoj trijadi postaje, naravno, dominantan, ali

25



ni druga dva ne gube identitet, zahvaljujući načelnoj toleranciji prema drugimvjerama i specifičnom turskom sistemu konfesionalizma, u kojemu je pripadnostvjeri – crkvi istovremeno predstavljala i neku vrst političkog identiteta.

Bosanski franjevci sa svojim katoličko-hrvatskim pukom, iako im je duhovni centarbio izvan Turske, u Rimu i na evropskom Zapadu, već 1463. godine postigli su odsultana Mehmeda II garancije vjerskih prava. Pravoslavlje je bilo i u boljoj poziciji,jer je Srpska pravoslavna patrijaršija bila u okrivu Turske, i u prvim soljećima turskevlasti imala praktično autonoman status.

Nakon što su krajem XV stoljeća istjerani Židovi iz Španjolske i Portugala, a Turciim ponudili gostoprimstvo, u bosanskim gradovima se pojavila i ta četvrta civilizaci-jska komponenta. Tako mozaično stvoren civilizacijski konktekst potrajaće u BOSNIkroz sva stoljeća turskoga razdoblja, izložen svim mijenama koje je prolazilo osman-sko društvo: od onoga doba prije Bečkoga rata, što je obilježeno posvemašnjimusponom države, privrede i blistavim graditeljskim dostignućima, do sve većedekadencije koja je turske dijelove Balkanskoga poluotoka procesualno zahvaćalanakon Bečkoga rata i aktivnijega uključivanja Rusije i Austrije u balkansku politiku.

No, bez pbzira na sva ljudska, međuvjerska i međuetnička iskušenja, bez obzira nanužnu mjeru međusobne izoliranosti zbog pripadanja različitim duhovnim sistemima,generacije Bosanaca su od takvoga konteksta i takve svakodnevnice baštinili iprenosili, dalje temeljnu i nenadoknadivu, univerzalnu duhovnu i socijalnu vrijednost– naviknutost na drugo i drukčije kao na normalan sadržaj običnoga života. Uz to, krozčitava ta stoljeća bila je kod svih podjednaka domovinska bosanska svijest. Za to jebilo mnogo antropološki i povijesno relevantnih razloga: zajednički jezik, zajedničkoporijeklo, isti arhajsko-folklorni supstrat, trajna predodžba o povijesnoj autonomnostiBOSNE... A u tom integrirajućem pravcu najsnažnije je djelovao sam život; onajobični, ahistorijski život, što je kroz svakodnevne dodire i konkretna iskustva prolazioputeve razumijevanja i zbližavanja izvan i iznad svih ideoloških predgrađa i razlika.To iskustvo u BOSNI je moralo biti jako, zato što su bile rijetke enklave u kojima senije živjelo u posvemašnjoj izmiješanosti i svakodnevnim dodirima.

ZEMLJA TRIJU NARODA

Bizarna etno-politička slika BOSNE – jedna zemlja s tri naroda jednoga jezika! –ima porijeklo u društvenom ambijentu kakav je nastao na početku osmanske epohe.

I u stoljećima prije toga, za razdoblja srednjovjekovne bosanske države, bilo je


26


duhovno plurimoranosti (katolicizam). “Crkva bosanska”, periferna prisutnostpravoslavlja u istočnoj Hercegovini i na istoku Bosne, ali etnička samoidentifikacijai imenovanje bilo je uglavnom jednoznačno. Svi izvori i dokumenti poznaju samoime zemlje – BOSNA, i iz njega izvedenu etnonimiku – Bošnjanin (Bošnjak,Bosanac).

Uspostavom i stabiliziranjem osmanske vlasti slika bosanskoga društva iz temeljase mijenja. Mijenjaju se i njegove duhovne sastavnice. “Crkva bosanska” doživjelaje dekadenciju i praktično nestala već u posljednjim decenijama bosanske samosta-lnosti.

Bosanski katolicizam uspijeva preživjeti ovaj potres, ali uz velika demografska osi-panja i socijalnu degradaciju. Uz periode konsolidacije, bosanski će katolici i kasnijeproživljavati takve opasnosti masovnoga iseljavanja i propadanja.

U izravnoj korelaciji sa osmanskom ekspanzijom jest i širenje pravoslavlja, koje icrkveno-organizacijski biva osnaženo ponovnom uspostavom Pećke patrijaršije1557. godine zalaganjem velikog vezira Mehmed-paše Sokolovića. U kasnijim stolje-ćima, na valovima osmanskih pomicanja zapadnih granica, pravoslavlje je zauzi-malo mnoga područja zapadne i sjeverozapadne BOSNE i Hrvatske, nekadtradicionalno katolička.

Islam se je u BOSNI pojavio i prije njezina vojnoga pada i uspostave osmanskevlasti: No, u decenijama nakon toga islam postaje najkrupnijom novom duhovnomdimenzijom u bosanskomu životu. U etničkomu pogledu pri tomu je najvažnija činje-nica da su islam primali svi slojevi bosanskoga pučanstva, od seljaštva do plemstva.

Tako strukturiran bosanski društveni i duhovni mozaik uklopljen je u osmanski kon-fesionalni sistem, u kojemu je pripadnost vjeri – crkvi istovremeno značila i određenuvrst političko-etničkoga identiteta. Praktično, to je značilo da su u slučaju neislam-skih; zajednica vjerski službenici istovremeno bili i jedini politički predstavnici iposrednici između svojega naroda i vlasti. Kada se tomu doda i povijesna okolnostda su se sve bosanske etničko-konfesionalne zajednice, kroz čitavu osmanskuepohu, orijentirale prema svojim duhovnim i političkim središtima izvan BOSNE,onda je lakše shvatiti kako je duboka ali i ambivalentna veza između konfesionalnei etničke pripadnosti u bosanskom iskustvu.

Valja imati na umu da su to sve tzv. procesi dugoga trajanja. Pa kada je umeđuvremenu politički kontekst BOSNA ušla kao osobito osjetljiv problem otvara-njem istočnoga pitanja, i kada su se u XIX stoljeću javili snažni južnoslavenski

27



emancipatorski i nacionalistički pokreti u Srbiji i Hrvatskoj, sve te okolnosti su moraleetničko profiliranje Bosanaca dominantno usmjeriti ne spram jedinstvenoganacionalnoga bosanskoga određenja, već po trovrsnom kriteriju vjersko-civilizacijskebliskosti i pripadnosti.

Novija politička povijest donijela je, dakle, to da su se stari bosanski entiteti odpolovice XIX stoljeća do danas kristalizirali kao političko-nacionalni, te je današnjirezultat da imamo tri konstitutivne bosanskohercegovačke nacije: Bosanske Musli-mane, Hrvate i Srbe. To samo pojačava činjenicu da su ti narodi jednaki baštinitipovijesti zemlje BOSNE I HERCEGOVINE i jednako odgovorni za njezinubudućnost. To znači da nijedan od njih ne može imati razlog ni interes za njezinodezintegriranje. Takvi razlozi mogu se naći samo izvan BOSNE i izvan interesa bilokojega od njezinih povijesnih naroda.

I Muslimani i Srbi i Hrvati su policentrične nacije. Oni su međusobno izmiješani iprožeti naročito na teritoriji BOSNE I HERCEGOVINE. Ako Zagreb i Beograd, kaoglavna središta hrvatskog i srpskog nacionalnog kompleksa, djeluju u BOSNIneuravnoteženo ili agresivno, onda dolazi do opasnog poremećaja na cijelomjužnoslavenskom prostoru. Državna stabilnost BOSNE I HERCEGOVINE pred-stavlja preduvjet stabilnih odnosa među Hrvatima, Srbima i Bosanskim Musliman-ima. Međunarodno-pravno priznanje samostalnosti i nezavisnosti BOSNE IHERCEGOVINE nužno proističe iz činjenice da takovo priznanje zahtijevajuSlovenija, Hrvatska i Makedonija, a da ga Srbija i Crna Gora podrazumijevaju. Utakvim okolnostima priznanje BOSNE I HERCEGOVINE je nužnost bez koje nemogu biti osigurani mir i stabilnost na južnoslavenskim geo-političkim prostorima.Nezavisna BOSNA I HERCEGOVINA može doprinositi novim integracijama. Beznjezine nezavisnosti i ravnopravnosti dezintegracije će se nastavljati, sukobiprodubljavati a mržnje jačati.

BOSNA I HERCEGOVINA I NJEZINE GRANICE PREMAMEĐUNARODNIM UGOVORIMA I USTAVNOM ZAKONU

BOSNA I HERCEGOVINA kao država, njen teritorij i njene granice imaju dugu his-torijsku evoluciju.

Bosanska je država nastala krajem 12. stoljeća na prostoru oko izvora i gornjegtoka rijeke Bosne, gdje se i danas nalazi njeno geopolitičko središte. Teritorijbosanske države postepeno se tokom naredna dva stoljeća širio u svim pravcima.Bosanski kralj Tvrtko I vladao je u drugoj polovini 14. stoljeća ne samo teritorijem


28


današnje BOSNE I HERCEGOVINE nego i mnogim okolnim zemljama, kako naistoku i zapadu tako i na jugu. U evropskoj-historijskoj literaturi za Tvrtkovu BOSNUse obično kaže da je u teritorijalnom pogledu, od svih južnoslavenskih srednjov-jekovnih država, najbliža današnjoj Jugoslaviji.

Odmah nakon pada srednjovjekovne bosanske države 1463. Osmanlije su nanjenom matičnom teritoriju osnovali Bosanski sandžak koji je 1580. prerastao uBosanski ejalet ili pašaluk kao najveću administrativno-teritorijalnu formu u Osman-skom Carstvu. Kada je osnovan Bosanski je pašaluk obuhvatao cijelo područjesavremene BOSNE I HERCEGOVINE, dijelove Slavonije i Banije, Liku i Krbavu, teznatne dijelove Dalmacije, zatim dijelove današnje zapadne i jugozapadne Srbije,te zapadne i sjeverne Crne Gore. Tako je Bosanski pašaluk praktično obuhvatio sveokolne zemlje koje je još kralj Tvrtko držao. Time je, održan svojevrsni političko-teri-torijalni kontinuitet između bosanske srednjovjekovne države i BOSNE kao osman-ske provincije. U ratovima koje su Osmanlije vodili sa Habsburgovcima i Mlečanimakrajem 17. i tokom 18. stoljeća, odnosno mirovnim ugovorima koji su registriraliishode tih ratova, tekao je proces postepenog formiranja granica savremene BOSNEI HERCEGOVINE.

Prvi od serije tih mirovnih, odnosno međunarodnih ugovora, u kojima se izričito pom-inje BOSNA bio je Karlovački mir, zaključen 26. januara 1699. u Sremskim Karlov-cima između Austrije, Poljske, Venecije i Rusije (Sveta alijansa) s jedne i OsmanskeCarevine sa druge strane.

Karlovački mir je zaključen nakon šesnaestogodišnjeg, tzv. “bečkog”, rata u kojemsu Osmanlije izgubili skoro sve svoje posjede u Slavoniji, Lici, Baniji i Dalmaciji, pasu time sjeverne, zapadne i jugozapadne granice BOSNE I HERCEGOVINE, saneznatnim razlikama, došle na svoje savremene pozicije.

Sljedeći međunarodni ugovor kojim su dalje oblikovane granice BOSNE I HERCE-GOVINE je Pažarevački mir koji je 21. jula 1718, nakon četverogodišnjeg rata,zaključen između Austrije i Venecije na jednoj i Osmanske Carevine na drugoj strani.Pri zaključivanju ovog međunarodnog ugovora sile posrednice bile su Engleska iHolandija. Zahvaljujući nastojanjima Dubrovčana da se osmanskom teritorijomzaštite i odvoje od mletačkih posjeda u Dalmaciji i Boki, Osmanlije su na osnovuovog ugovora zadržali u sastavu Bosanskog pašaluka dva uzana izlaza na more. Tosu Neum sa poluotokom Klekom i dolina riječice Sutorine koja se ulijeva u Toplan-ski zaljev na ulazu u Boku Kotorsku.

29



Požarevački mir je trajao do novog austro-turskog rata 1737–1739., koji se završioBeogradskim mirom. Beogradski mir je zaključen 18. septembra 1739. Ovim ugov-orom granica između Habsburškog i Osmanskog carstva trajno se stabilizirala naSavi i Dunavu. Time je sjeverna granica BOSNE I HERCEGOVINE definitivnopovučena i utvrđena duž rijeke Save.

Ovo stanje u pogledu granica samo je potvrđeno, Svištovskim mirom koji je nakonskoro dvoipogodišnjeg rata zaključen, na jednoj strani između Austrije i Rusije, a nadrugoj Osmanske Carevine, 4. avgusta 1791. u Svištovu, pristaništu na desnoj obaliDunava u Bugarskoj. To je stanje ponovo potvrđeno “Završnim aktom” Bečkogkongresa iz juna 1815, kojim su njegove potpisnice, Austrija, Engleska, Pruska iRusija, priznale sultana za legitimnog vladara i gospodara osmanskih balkanskihposjeda. Time su implicitno priznate i postojeće granice Bosanskog pašaluka,odnosno BOSNE I HERCEGOVINE.

Tokom 19. stoljeća i istočna granica BOSNE I HERCEGOVINE dobija svoje konačnepovijesne crte. Knez Miloš Obrenović je kao nagradu za vjernost sultanu u vrijemebune Husein kapetana Gradaščevića dobio 1833. nahije Jadar, Rađevinu i StariVlah, čime je granica Srbije prema BOSNI došla na Drinu kao svoju prirodnu među.Početkom sedamdesetih godina 19. stoljeća odlukom osmanske vlade Novopazar-ski Sandžak je izdvojen iz sastava Bosanskog vilajeta (pašaluka) u posebnuadministrativnu jedinicu, U ratovima 1876–1878. istočne granice Bosanskog vila-jeta su pretrpjele dalje izmjene, tako što je Nikšić sa okolinom pripao Crnoj Gori.Tako je pred početak Berlinskog kongresa 1878. Bosanski vilajet faktički i pravnodošao u granice savremene BOSNE I HERCEGOVINE.

Te granice su u cijelosti potvrđene odlukama Berlinskog kongresa, odnosno ugovo-rom koji je 13. jula 1878. potpisalo šest velikih sila: Austro-Ugarska, Francuska, Itali-ja, Njemačka, Rusija i Velika Britanija na jednoj i Osmanska Carevina na drugojstrani. Odlukom Berlinskog kongresa uprava nad BOSNOM I HERCEGOVINOMpovjerena je Austro-Ugarskoj. Granice BOSNE I HERCEGOVINE ostale su neta-knute i nepovrijeđene tokom svih četrdeset godina austrougarske uprave, kako uperiodu okupacije 1878–1908, tako i aneksije 1908–1918.

U tim svojim granicama BOSNA I HERCEGOVINA je u trenutku raspada Austro-Ugarske ušla u sastav Države Slovenaca, Hrvata i Srba, faktički sa federalnim sta-tusom. Taj se status pravno izražavao kroz postojanje i djelovanje Glavnog odboraNarodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba i Narodne vlade za BOSNU I HERCE-GOVINU: Kao dio Države Slovenaca, Hrvata i Srba, BOSNA I HERCEGOVINA ušla


30


je 1. decembra 1918. u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. U okviru ove novejugoslavenske države teritorijalna cjelovitost i integritet BOSNE I HERCEGOVINEpotvrđeni su i zaštićeni, prvo Senžermenskim ugovorom, a zatim Vidovdanskimustavom.

Ugovor o miru sa Austrijom nova država je sklopila u Sen Žermenu an Le 10.septembra 1919. ali su ga predstavnici Kraljevine SHS (Nikola Pašić, Ante Trumbići Ivan Žolger) potpisali tek 5. decembra iste godine u Parizu. Članom 204. ovogugovora potvrđuje se cjelovitost BOSNE I HERCEGOVINE, dok se članom 10.Država, odnosno Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca obavezuje da MuslimanimaBOSNE I HERCEGOVINE pruži punu zaštitu svim njihovim vjerskim ustanovama,a posebno da im osigura da se pitanja koja se tiču njihovog porodičnog i ličnog sta-tusa reguliraju po muslimanskim običajima.

Senžermenski ugovor je 10. maja 1920. proglašen za privremeni, a poslije dono-šenja Vidovdanskog ustava za stalni zakon, te je kao takav predstavljao osnovnipozitivno-pravni izvor zaštite manjina u Jugoslaviji između dva rata.

Prvi ustav Kraljevine SHS od 28. juna 1921. poznat kao Vidovdanski ustav,sadržavao je i “turski paragraf”, tj. član 135. kojim je određeno da BOSNA I HERCE-GOVINA “ostaje u svojim sadašnjim granicama”, te da postojeći okruzi u njoj “važekao oblasti”. Time je ovim inače strogo unitarističkim ustavom garantirana teritorijalnacjelovitost BOSNE i HERCEGOVINE.

“Turski paragraf”, kako je član 135. nazivan u tadašnjoj štampi, izdejstvovala jeJugoslovenska muslimanska organizacija od radikalsko-demokratske vlade kaojedan od uslova da bi u Ustavotvornoj skupštini glasala za Ustav. Bez obzira na tupolitičku pogodbu, ovaj je član izražavao činjenicu da je još od ranog južnoslaven-skog srednjeg vijeka postojao i postoji državno-pravni, odnosno političko-teritorijalnikontinuitet BOSNE I HERCEGOVINE,

Taj je kontinuitet potvrđen na osnivačkom zasjedanju Zemaljskog antifašističkogvijeća narodnog oslobođenja BOSNE I HERCEGOVINE (ZAVNOBiH), njenog ratnogparlamenta, održanom u Mrkonjić Gradu 25. novembra 1943. Na neposredno potomodržanom drugom zasjedanju Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugosla-vije, 29. novembra 1943. u Jajcu, donijeta je odluka o federalnom ustrojstvu noveJugoslavije sa BOSNOM I HERCEGOVINOM kao jednom od šest ravnopravnihčlanica buduće federacije. Odlukama koje je ZAVNOBiH donio na svom drugomzasjedanju, održanom u Sahskom Mostu od 30. juna dó 2. jula 1944. BOSNA IHERCEGOVINA je u svojim povijesnim granicama pravno konstituirana kao država

31



ravnopravnih građana Srba, Muslimana i Hrvata, odnosno kao federalna jedinica uokviru Demokratske Federativne Jugoslavije.

Sve je to potvrđeno prvim Ustavom Federativne Narodne Republike Jugoslavijeusvojenim u Ustavotvornoj skupštini u Beogradu 31. januara 1946.

U međuvremenu ZAVNOBiH je na svom trećem zasjedanju održanom u Sarajevu26–28. aprila 1945. rekonstruiran u Narodnu skupštinu BOSNE I HERCEGOVINE.Istovremeno je izabrana prva narodna vlada BOSNE I HERCEGOVINE. Narodnaskupština je pripremila izbore za Ustavotvornu skupštinu BOSNE I HERCEGOVINEkoji su održani 13. oktobra 1946. Ustavotvorna skupština je poslije ratifikacije akataZAVNOBiH-a, odnosno Narodne skupštine pripremila i 30. decembra 1946. donijelaprvi Ustav Narodne Republike BOSNE I HERCEGOVINE.

Međunarodnim priznanjem Federativne Narodne Republike Jugoslavije i utvrđiva-njem njenih granica mirovnim ugovorom zaključenim u Parizu 10. februara 1947.automatski su (argumento a minore ad maius) priznate i njene unutrašnje granice.Odatle se može samo zaključiti da su granice BOSNE I HERCEGOVINE, kako seiz prethodnih izlaganja vidjelo, kao rezultat višestoljetnog političkog, kulturnog idemografskog razvitka njene državne granice.

(I. Lovrenović – M. Imamović: BOSNA I NJEZIN NAROD, Sarajevo 1992.)


32


Anto Babić

D I P L O M A T S K A S L U Ž B A US R E D N J O V J E K O V N O J B O S N I

1) Diplomatska služba u srednjovjekovnoj Bosni je jedan od vidova u kojem semanifestovala organizacija države. U početku jednostavna i neposredna, onavremenom, sa razvitkom države i proširenjem spoljnopolitičke prakse, dobivastalnije forme koje se prilagođavaju ustaljenim diplomatskim običajima razvi-jenijih državnih organizama, prvenstveno Dubrovačke i Mletačke Republike. Odčetrdesetih godina XIV vijeka diplomatsku službu u spoljnopolitičkom saobraćajuvrše za to određeni poslanici (posli, poklisari, ambaxatores, nuntii, oratores),čija funkcija vremenom postaje sve stabilnijom. Od ovog vremena uobičajene suu Bosni pismene poruke nosilaca vlasti koje se putem poslanika upućuju stranimvladama; bez obzira na njihovu konkretnu sadržinu, ove poruke po svojojkompoziciji obilježavaju postepen napredak političke kulture kao jednog odvidova kulturnog razvitka uopšte.

2) Spoljnopolitički poslovi u srednjovjekovnoj Bosni bili su koncentrisani navladarevu dvoru. Iako je vlasteoski sabor imao izvjesne ingerencije i izvjesnoguticaja na donošenje odluka, dvor je bio ona ustanova gdje su se vodili diplo-matski pregovori i zaključivali ugovori i gdje se obavljao sav tehnički posao jednediplomatske radnje. Dvor u političkom smislu ("dvor kraljevstva mi“, "curia dominiregis") sačinjavaju vladar, koji u pitanjima spoljne politike ima odlučujuću riječ,zatim članovi uže vladareve porodice, odabrana vlastela i nosioci glavnihdvorskih zvanja. Sva ova lica sačinjavaju vladarev "dvor" — uži savjet koji sesastaje povremeno, prema potrebi. Iako ovo tijelo nije imalo pravo odlučivanjanego samo savjetovanja, ono je ipak vršilo znatan uticaj na vladareve odluke.

3) I na bosanskom dvoru, kao i drugdje, bile su uobičajene forme diplomatske kur-toazije koje su naročito dolazile do izražaja u različitim svečanim zgodama, kadasu strane vlade, bilo pismeno, bilo putem svečanih poslanstava, izražavale svojačestitanja i lijepe želje bosanskom vladaru. U ovakvim prilikama svršavali su sei važni politički poslovi.

33



Svoje stupanje na prijestolje vladari su saopštavali stranim vladama zvaničnomnotifikacijom koja je ponekad sadržavala i želju da se produže prijateljski odnosikakvi su bili za prethodnog vladara. U oblike diplomatske kurtoazije spadao je iobičaj uzajamnog darivanja. No darovi koji su slati u Bosnu, naročito velmožama,imali su često prikriven ili otvoren vid podmićivanja. Bez obzira na neposrednunamjenu, darovi u potrošnoj robi doprinosili su razvoju viših potreba ličnogživota u gornjem, vladajućem društvenom sloju.

4) Funkciju poslanika u pitanjima graničnih i drugih lokalnih sporova vrše u početkulokalna vlastela kao opunomoćenici vladara. Kasnije, u krupnijim političkimpitanjima, služba poslanika povjerava se nosiocima važnijih dvorskih zvanja kaošto su bili logofet, protovestijar i dvorski knez, ali i pojedinim uglednim elmožama,katkad i strancima? Od kraja četrnaestog vijeka služba poslanika postaje stal-nijom i, mogli bismo reći, stručnijom; otada možemo pratiti pojedine ličnosti unjihovom poslaničkom djelovanju duži niz godina, pa i nekoliko decenija. Imaslučajeva da je ovu diplomatsku funkciju preuzimao sin poslije smrti svoga oca.Među ličnostima koje su duže vrijeme vršile povremeno službu poslanika nailaz-imo i na ljude koji potječu iz nižih društvenih redova, možda čak iz redaneslobodnih ljudi. Neki od njih su uspjeli da se, zahvaljujući svojim zaslugamau službi na dvoru, probiju u red vlastele i da postanu feudalni posjednici zemlje.

(A. Babić: DIPLOMATSKA SLUŽBA U SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI,Međunarodni centar za mir, Sarajevo 1995.)


34


Dr Muhsin RIZVIĆ

S U N O V R A T M O R A L A

Dozvolite mi danas, da budem ličan. I da govorim o individualnom i društvenommoralu, čije posuvraćenosti uzrokuju ove dane u kojima živimo. Jer obje ovepolazne namjere svojstvene su i prirodi moga bića, koje prvenstveno osjeća, izahtjevima moga zanimanja, u kome se analitički razmišlja. Možda ćete u mojimriječima prepoznati tragediju historijskog razočarenja, koju moj narod, i cio bosan-ski svijet, ponovo preživljava. Ali i egzistencijalni imperativ njegova odlučnog otpora.Jer drukčije se ne može i nema kud.

Mi bosanskomuslimanski intelektualci dijelimo sudbinu, i zlo i dobro, svoga naroda.“Mene sve rane moga roda bole...”

A njih je sve više i više, i Bog zna kada će zarasti. Da ne govorimo o žrtvama, o šehi-tima koji će među nama postati (kao pojam slave, poštovanja i divljenja). Stoga mivjerujte ako u ovom ratu niste izgubili povjerenje u ljude: onda što ću vama ispričatiosjećaju svi intelektualci oko “Preporoda”, a vi znate da ih ima raznih uvjerenja,okupljeni na razini zajedničkog kulturnog i naučnog posla i demokratske tolerancije.I doživljavaju to možda još dublje, i stoga emotivnije po prirodi svega oslobođenogduha. Oni su već stavili svoje snage, i živote, na raspolaganje u odbrani domovinei u zbrinjavanju našeg ugroženog svijeta. Jer to je u ovom trenutku najpreče; inter-hrma silent musae, dok rat traje na razvija se nauka i umjetnost. Da je drukčije biobi cinizam.

IZDAJA KOMŠILUKA

Na početku ovog rata, koji sve više prijeti da postane bračoubistvo i istraga, ska-menio sam se pred provalijom koja se otvorila, i nisam više imao šta da govorim ujavnosti. Sve je to bilo više i gore nego što sam ikada očekivao. Ostao sam i bezriječi kojima sam držao predavanja svojoj djeci, studentima. Posljednje je, prije rata,prema programu bilo o Svetozaru Ćoroviću, stvaraocu divnih pripovjedaka podnaslovom Komšija. “Postoji jedna druga, topla riječ u Ćorovićevu pripovjedačkomdjelu, – govorio sam i tada svojim studentima, živi su, hvala Bogu, nek svjedoče, –

35



u koju je ovaj pisac iznjedrio svu duševnost bliskosti, saživljenosti, razumijevanja,osjećanje života svog bližnjeg kao svoga vlastitog. To je riječ mnogo puta čuvali:“Komšije”, izraz stilskog i etičkog suglasja, i suglasja među ljudima. Riječ – za nasje šema i etički izražajnija od riječi “susjed”, jer nosi specifično osjećanje svojati,prelaznost povjerenja, prizvuk blagosti i dragosti, i iris mahale u kojoj domove samoformalno dijele bašče, zidovi i kapidžici, a prožima ih i veže poimanje života sve-denog na ljudsku mjeru koja je za sve ista, na mjeru čovjekovog mjesta i trajanja unjegovoj bližoj sredini”. Za Ćopića i Čolakovića, produžavao sam studentima ovuvertikalu našeg humaniteta – riječ “komšije” predstavljaće svojevrsnu etiku saživlje-nosti, poštenja i dobrodušnosti. “Mnogo sam ja svog vijeka zapamtio”, – kaže jedanBosanac kod Čolakovića, “ali ovo čudo još nisam – da komšija na komšiju udara”.A Ćopić je upotrebljava kao istovjetnost najvišeg stupnja moralnog poniranja:“Pošteno, sasvim pošteno... komšijski. Daj, Bože, da tako ostahe” – piše on. “Ništati nema da dam, Dobrodušna komšinko moja” – kaže u pjesmi.

Ni srce jer je satrto, “Ni riječ dobru i blagu”. Za Ćorovića ova riječ znači mnogo više:“ona je sloga ona je poruka i zavještanje ona je vezivna odredba za njihovo pripov-jedanje iz nje se izliva jedna familijarnost kao psihologija, kao etika i kao stil”.

Pisao sam u svome životu Knjige i o Njegošu i o Mažuraniću, stoga što su u musli-manskom svijetu svojim manihejskim romantizmom i agonalnim patosom čestoizazivali nedoumice i nerazumijevanje. I uvijek isticao, s civilizacijskim uvjerenjem,da je naše vrijeme, sa svojim senzibilitetom i moralnim vrijednostima, sa novimhorizontom očekivanja od strane čitalaške publike, stvorilo mogućnosti i da se novevrijednosti i dublje poruke u ovim djelima dozive umjetnički suptilnije i etički bitnije:da je prava poruka Mažuranićeva u stihovima: “Ah da je proklet tko cijeć vire (na svo-jega reži brata) jer nesreća tvoja izvire (samo iz toga kalna blata”, a da je Njegoševasadržana u humanitetu Vladike Danila, koji odlaže i odlaže čin istrage jer da“raspaljuju užase plamovi) isklati se braća među sobom”.

ŠUTNJA

Kad se ovaj rat dogodio, zapitali su me, još dok smo mogli ući, na mome fakultetu,zašto ja samo šutim. Rekao sam im da bih volio da taj raskol nisam dočekao utrenutku kad podvlačim crtu ispod svoga rada kao svog jedinog života. Rekao samim da sam, za razliku od drugih koji dobivaju slomove živaca, doživo slom moralnognačela kao ljudskog povjerenja, za koje sam vjerovao da je univerzalno, da nam je,kao mislećim civiliziranim ljudima, zajednička. Da mi je život naprečac ostao bez


36


smisla, i prešao u ironiju, a sve ono što sam dosad napisao i izgovorio rasplinulo seu ništa, kao naglo razotkrivena iluzija.

Srete me, poslije toga, prije dva mjeseca, nekad blizak prijatelj, komšija iz djetinjstva,kolega na istom poslu objašnjavanja neprolazne ljepote i etike književnosti, – a sada,na žalost, samo osoba s druge strane, pa me pita: “Kako si?”, onako građanskikorektno, a za mene, tada već, beskrajno cinično. “Izdržavam velim ja. Neki nepoz-nati ljudi s brda pucaju iz topova na otvoreni grad, i to nasumce”. Zamislite gospodo,kakva je to monstruozna riječ “nasumce”, može se naći i kod Čolakovića: “Tukunasumce iz topova...” Postoji li užasnija u našoj razumskoj, intelektualnoj svijesti:nasumce, bez cilja i smisla, bez odmjeravanja i odabiranja, onako – nek se ubija irazara, tuđe ili svoje, svejedno; bez svijesti o zločinu, bez traga osjećanja za žrtve,za boli i patnje, bez pomisli da li su to žene, djeca, starci. Ljudi koji nisu krivi, osimšto su rođeni ne svojom željom, i tu eto žive jer im je tako suđeno, jer se tako odvijaod iskona ljudskog postanka; bez poštovanja za ljudski rad, za dostignuća i djelaljudskih ruku, za izvore i sredstva ljudske egzistencije; nek se uništavaju stvari (a štasu im one opet krive?), kuće, fabrike, ustanove; nek se razara sve ono od čega ječovjek živio, od čega mu je život imao smisla: spomenici, uma i ljepote, stvaralačkogduha i osjećanja. Bože, zar je moguće uništavati dostignuća na vlastitom putu civili-zacijskog napretka, odmicanje od animalnosti i barbarstva, – pitam se i pitaću se dosmrti. Kakvi su to ljudi koji nas napadaju, progone i ubijaju tako ravnodušno? Zar jemoguće da to čine bića koja nose naziv čovjek? “Kako to zvuči gordo”, sjećate se.

Nisam sve to rekao svom bivšem drugu, prijatelju i kolegi. Samo sam to mislio, zagu-šen satanskom, sadržinom ove riječi koja me ispunjava do vrha i sada dok vam ovogovorim. I ne znam kad će i da li će ikada prestati.

On je malo zastao kao u čudu što tako govorim, a vidi me još uvijek živog. “A kakosi ti?” – upitao sam ga zauzvrat.

“Dobro sam”, rekao je. Tada sam u trenutku osjetio koliko smo beskrajno i tragičnoudaljeni. “Čudim ti se kako možeš biti dobro”, rekao sam. – Kada bi ti ljudi na brdimanekim slučajem bili iz mog svijeta, i, ovo činili, ja bih vrisnuo do neba u revoltu, iprokleo dan i čas i mjesto u kome sam rođen, odrekao se zauvijek onih koji mesramote, nanose ljagu i osjećanje krivice i meni i mome narodu. Ili bih svisnuo odmuke i stida.

Šta ima tu još da se kaže. Tu nema ništa da se kaže među nama, – rekao sam mu,mislim, zauvijek.

37



.ISKRE NADE

Drugi moj prijatelj i kolega, ugledan historičar, odgovorio mi je drukčije, s rukom nabolesnom srcu: “Nisam dobro. Kako mogu biti dobro. Ovdje osjećam stalan bolsramote, krivice i zločina zbog drugih, koji su mi to nanijeli. A ja se cijelog vijekazalagao za skladne odnose među ljudima, ratovao sa onima koji su bili za mržnju.”Treći, duboko uzbuđen mojim riječima bezdanog razočarenja i osjećanje besmislaonoga što sam cijelog vijeka činio, a ispunjen dubokim – moralnim pritiskom vlastiteporodične tragedije, reče mi sa suzama: “A meni je život stao. Ja sam mrtvac. Pre-ostaje mi jedino da odem u manastir”. Tješeći njega tješio sam sebe.

I osjećao kako mi grudi postaju prostrane. Druga gospoda, dokle god postoji barjedan od takvih ljudi u mojoj blizini i svijesti, imam pravo i razlog da „vjerujem u civili-zaciju, u razum, u etiku, u prijateljstvo i ljubav, u čovjeka u čovjeku, – i u ovim teškim,stravičnim danima koje moj narod preživljava. Bože, sačuvaj me od izjednačavanjacijelog naroda u zlu i krivici njegovih pojedinaca i izroda!

BRAĆOUBISTVO

Danas vidimo, na žalost, i retrospektivu naše povijesti i mitsko-historijski uzroknjenog ponavljanja. Cijelog vijeka, po prirodi svoga posla koji sadrži istraživanjekako estetike tako etike, govorim o bratstvu naroda, – danas moram govoriti obraćoubistvu. I postavljati strašno pitanje: je li moj život, i opstanak moga svijeta, bioiluzija i zabluda. Eto, što smo dočekali: da žele, i čine, da nas nema. U žestokomotimanju, za zemlju Bosnu i Bosanske Muslimane jedni su izabrali način političkesile, fizičke prinude ili zloćude alternative, drugi su izabrali način historijskog i kultu-rnog zbližavanja. A mi stoljećima stojimo kao tampon među njima, i kao Buridanovmagarac na podjednakom odstojanju, noseći u sebi tzv. tursku, kosovsku krivicu. Taturska, kosovska krivica nametnuta nama Slavenima islamske vjere u nizu djela izoblasti usmene epike i romantizma, a u naše vrijeme kao militantni islamski funda-mentalizam, to nepodnošenje našeg postojanja na ovim prosotorima: ta užasnaprijetnja da ćemo kao narod nestati, to obećanje dugotrajne patnje – nadvija se nadnama već stoljećima da bi se pokazala u djelatnoj zloćudnoj oštrini ponovo danasna pragu XXI vijeka.

Kao da će nestankom Bosanskih Muslimana biti riješeni veliki državni sporovi dvajudrugih, većih slavenskih naroda, dvaju hrišćansko-kršćanskih svjetova (kakvo li


38


bogohulne ironije!) na ovim balkanskim prostorima. Kosovska krivica razbila sedosad više puta na bedemu našeg održanja i domovinske odlučnosti: “S ramenaću glavu dati, al kamena jednog ne dam.” Kaže naš veliki pjesnik kao zavjet sve dodanašnjih dana, kada nam je pripremana okupacija i prinuda na predaju, – a razviose otadžbinski rat, jer je prijetnja genocidom izazvala žestoku snagu nagona zasamoodržanjem. “Rat nije igra za malu djecu” – govorio je Tolstoj “...narodi ne igra-jte se rata”.

MERHAMET

Mnogi su danas u historijsko-moralnom paradoksu skloni reći: Bosanski Muslimanisu uvijek zbog merhameta ispaštali. (To je za mene nesuvislo isto kao izreka da sejedan narod uvijek u ratu borio, a u miru gubio.) Zar zbog merhameta kao samilosti,milosti, milordava, milosrdnosti? Nikad ne smijemo zaboraviti da se kao suprotnosttome nalaze pojmovi zla, oni sa negativnim i nehumanim prefiksom. A merhamet jenaša ljudska dužnost i islamski smisao. Mi jesmo, upravo zbog merhameta, godine1941. u doba najvećeg genocida nad nama, makar i bez uzvrata, pisali i potpisivalirezolucije protiv progona i ubijanja Srba, i odlučno se distancirali od našeg zloči-načkog ološa. Mi jesmo, zbog merhameta, i znamenitog 25. augusta 1990. u Foči,uz molitvu za duše naših žrtava, oprostili izvršiocima genocida nad nama u Drugomsvjetskom ratu, sa iskrenom željom da se to stradanje nikad više ne ponovi. To sudobra djela, kojima se mi ponosimo.

Vjerovali smo tada, i činili sve, da možemo, najzad, slobodno živjeti u miru iblagostanju demokracije, zajedno sa drugim bratskim narodima, a nikako bez njih,rasterećeni od prijetnje i ugroženosti, od straha i ružnih sjećanja.

Ta nada nam je, na nesreću, od aprila ove 1992. godine, proklete godine, opasnougrožena, jer smo se ponovo našli pod prijetnjom fizičkog, vjerskog, nacionalnog ikulturnog uništenja. Potpunog nestanka sa lica ove naše otadžbine. I to pred očimai obrazom, civilizirane Europe i demokratskog svijeta, koji nas je primio, u svojuzajednicu. U svome Apelu demokratskom svijetu za pomoć i solidarnost, koji jeobišao zemljinu kuglu a kod nas ostao gotovo nepoznat, KDM “Preporod” je 21.aprila obavijestio svjetsku javnost da smo žrtve ratnog požara koji hara na cijeloj teri-toriji Republike Bosne i Hercegovine. Da Bosanski Muslimani opet (opet! strašne liriječi) ginu, ili u beskrajnim kolonama ojađenih ljudi, žena, djece i staraca, napu-štaju svoje domove.

“Ostajte ovdje, sunce tuđeg neba...” Da im se sprečava dopremanje lijekova, hrane

39



i druge humanitarne pomoći. Da se ponovo (ponovo!) razaraju i gore otvorenigradovi – spomenici: Sarajevo, Mostar, Foča... I još koliko drugih do danas... Da sumnogi već biološki nestali. A ostale su oskrnavljene džamije, ili samo njihovi temelji,uništene ustanove kulture, nauke, dobra. Da je pogaženo ljudsko dostojanstvo dodna. Da se obavlja tzv. etničko čišćenje teritorija ubijanjem ili protjerivanjem Bosan-skih Muslimana. Kakvog li civilizacijski sramnog, rasističkog termina “etničkočišćenje”, čišćenje zemlje od nečistog naroda, koji ju je zagadio, bez kojeg će onabiti čista. Zbogom, pameti! A tek koncentracioni logori, gospodo, danas! Uvijek samdosad, kao naučno-metodološki neosnovanu, odbijao frazu “historija se ponavlja”,koju su nam nedobrostivi ljudi, kao prijetnju, na ovim prostorima, upućivali. Danasje prihvaćam i tvrdim: da, historija se zaista ponavlja ako iza nje stoje zle namjere izločinačke radnje napadača. Mi zaista svakih trideset do četrdeset godina doživ-ljavamo genocid ili bar pokušaj istrebljenja. I dodajem: a razvija se ta historija sugla-sno karakteru ljudi koji se brane, političko-društvenim okolnostima u kojima žive imeđunarodnoj zajednici u kojoj se nalaze. Kada je, na jednoj strani, palo općemoralno načelo, “zvjezdano nebo nad nama, moralni zakon u nama”, kao principhumanosti bez granica, kao civilizacijsko dostignuće našeg starog, dobrog čovje-čanstva, kada se među prijateljima, poznanicima, susjedima, komšijama zapravo,sugrađanima, ljudima istog porijekla, iste domovine i iste sudbine, samo drugčijegimena, otvorio ne prolom nego provalija, – na drugoj strani je nužno i neizbježnoostao go čovjek i nagon održanja pred biološkim uništenjem. Stoga mi je razumljivošto nikog nisam sreo među nama, braniocima, koji bi rekao da se boji. Možda se jakrećem među takvim ljudima a vjerujte mi, da ih nebiram. Jer to što osjećamo nijestrah od smrti, od uništenja, nego nešto sasvim suprotno – žestok nagon života kojije slijep pred posljedicama, i koji ne oklijeva u dilemi koja mu je, kao pouka historije,zapravo jedina preostala: ili nestati ili ostati u inatu, u prkosu, u otporu, da bismo sebiološki održali. Da istina je, za nas je historija zaista učiteljica života.

Jer danas vidimo jasno sudbinu koju su nam bili dosudili. “Mi znamo sudbu i sve štonas čeka...” Ali ne, ovaj narod nije osuđen na tragediju da bude uništen bez glasa itraga. On je prinuđen na borbu, za život. On razmišlja samo dokle to ljudski mozakmože podnijeti, a tada se podiže na odbranu od smrti i propasti, do posljednjegdaha, na putu časti, i pobjede. “Jer snaga je naša planinska rijeka, nju neće nigdjeustaviti niko...”. A djela hrabrosti potomstva neće zaboraviti, jer ga nećemoosramotiti.


40


NADANJE

Ni u najtežim trenucima, mi nikad, nikad ne zatvaramo vrata razgovora, ona komši-jska koja ostaju u našoj svijesti kao ideal, vrata povjerenja, obezgraničenja i tolera-ncije drugih naroda, tolerancije koja se nama nikad nije ni postavljala kao pitanje,nego bila prirodan način jedino mogućeg življenja. Mi ćemo ta vrata uvijek ponovootvoriti i kada ih drugi bezočno zalupe pred nama, misleći samo na sebe, i svojeisključive interese, kao da su jedini na svijetu. Jer ni među njima nisu svi išti, vidjelismo i vidjećemo. I među njima je daleko više onih koji nisu zaboravili tradicijukomšiluka i prijateljstva, niti je žele, i mogu, presjeći, – od onih koji su oduvijekstanovali u pogrešnoj ulici, i koji bi sve ljudsko u nama da prevrnu. Koji vide da jedošlo odsudno, sudbonosno doba; za nas, na žalost, dobu fizičkog samoodržanja,za druge moralnog opstanka u svijetu i vremenu, među narodima i državama.

Ko je, uostalom, taj koji može da nam budućnost određuje i demokratske našepredaje razara? Mi smo odavno probuđeni ljudi, sa jasnim ciljem, u kome su zlo idobro izdvojeni kao crno od bijelog, kao dan i noć. I pred nama nema zastoja, nitiga može biti. Već stalno napredovanje po smjernici pravde, ljudskih sloboda idemokracije, pod čijim se utjecajem oslobađa plemeniti duh i životna snaga građanai naroda. Na kojoj ljudi ne sanjaju o tuđim svjetovima, nego su uposleni oko mira ispasenja ove naše zemlje.

Upamtimo da se nama svima u ovom trenutku povjerava čast i povijest zajedničkenam otadžbine, i da svi dobri ljudi mole Boga za nas. Jer narodi koji se brane rijetkosu usamljeni.

Oni su kao veliko drveće koje se propinje za suncem slobode, ali izgleda još većekad se uzdiže nad kakvom šumom, jer se tu nalazi u svojoj sredini. Sredina koja nasokružuje to je civilizirana Europa i demokratski svijet ljudske savjesti, mira i nade.Stoga ni mi, Bosanski Muslimani nismo više “najusamljeniji narod na svijetu”, kaošto smo dosad često u odsudnim časovima bili. Mi smo dio univerzalnog svijeta slo-bode i pravde.

A pogledajmo oko nas ovdje: ljudi svih ideoloških, nacionalnih i vjerskih uvjerenja –zbližila je jedna ista misao, jedan zajednički osjećaj. A isti takvi na braniku našedomovine stoje jedan kraj drugoga i dijele hljeb i so između jučeranjih napada isutrašnje bitke. Ti ljudi izgrađuju ponovo i ono veliko povjerenje koje su nam agre-sori tako grubo narušili.

41



Vidjeli smo kako velike drame u povijesti jednim zamahom podižu sve plemenite iodlučne duše, kako vjerske i moralne revolucije obnavljaju istovremeno sva srca,kako najniži i najveći među ljudima pokušavaju zajednički da riješe problem sud-bine i mjesta u svijetu. Gledajte i sada kako najniži i najveći, uprkos velikim opas-nostima, idu u pomoć” svojoj otadžbini, sa idealom narodnog spasa. Bili smonedavno svjedoci kako propadaju apsolutistički sistemi nasilne, genocidne vlada-vine. Pa zar iko može danas i pomisliti da se mogu uspostaviti novi, i to ha našimkostima i zgarištima? Ne, nećemo dozvoliti da se, živi ili mrtvi, stidimo pred svojimpotomcima.

NA PUTU MIRA

Danas se nalazimo u ratu, ali smo istovremeno i na putu konačnog mira. Svaki danje jedan manje do oslobođenja. I nemojte zaboraviti da bratstvo građana pripremabratstvo naroda.

Naša otadžbina, koja je sada bojište, i poprište genocida, namijenjena je za vrt, ukome će se; rascvjetavati radost, ravnopravnost i pravda. Možda naše razočarenjemoralnpm provalijom koja je nastala ne ide prirodno sa optimizmom u konačan ishodovog za nas genocidnog i sverazornog rata. Ali nagon za održanjem, pred opas-nošću da nam traga ne ostane, vidi pred sobom samo život po cijenu smrti, za kojise treba izboriti, kao svjetlo sigurnosti na kraju ovog mračnog paklenog tunela.


42


Dr Dušan BILANDŽIĆ

T I T O J E J O Š 1 9 6 2 . P R E D V I D I OR A S P A D J U G O S L A V I J E

Josip Broz Tito i Edvard Kardelj prije trideset godinaizrazili su sumnju u mogućnost opstanka Jugoslavije

Treći put za sedamdeset četiri godine međunarodna zajednica odlučuje o životu ilismrti Jugoslavije.

Prvi svjetski rat rodio je prvu Jugoslaviju. Da bi ona bila stvorena morale su se ras-pasti dvije imperije: Otomansko i Habsbursko carstvo. Europa je, međutim, skupoplatila raspad Habsburške monarhije koja je u međuratnom razdoblju mogla odi-grati ulogu jake prepreke ekspanziji Njemačke i Rusije i njihovih krvavih ideologija– fašizma i boljševizma.

Stvaranje Jugoslavije 1918. godine bilo je historijski kontraindicirano: stvorena jenova država na jugoslavizmu, kao ideologiji jednog naroda s tri plemena, ali s pers-pektivom ubrzanog, stvaranja nove jugoslavenske nacije. U stvarnosti je povijesniproces stvaranja nacija počeo i dovršio se gotovo sto godina prije toga, pa je zatopovijesno bilo zakonito stvaranje posebnih nacionalnih, a ne višenacionalne države.Na podlozi te historijske činjenice odmah se, već 1920. godine, stvorio sukob “za” i“protiv” te državne zajednice – sukob srpske nacije, koja je težila posrbljavanju podegidom jugoslavenstva, s ostalim nacijama koje su težile svojoj samostalnosti.

Ratni događaji 1941 – 1945. pokazali su, kolika je bila mržnja među narodima tepodijeljene zemlje. Jer, uz partizanski rat, vodio se i krvavi međunacionalni rat svihprotiv svakog, Uprkos tomu, obnova Jugoslavije bila je zajamčena odlukom silaVelike antifašističke koalicije koje su odlučile da će obnoviti sve države koje je Hitlerrazbio bez obzira koliko to njihovi narodi žele ili ne.

43



FRAPANTNA ČINJENICA

Ratni sukob među narodima Jugoslavije u drugom svjetskom ratu zapravo nije biodovršen, samo je prestao. Bez diktata velikih sila obnova Jugoslavije 1945. godinebila bi, vjerojatno, nemoguća, naročito u obliku federacije jer je Srbija bila protiv bilokakvog oblika ravnopravnosti njenih naroda. Federaciju je Srbiji diktirala KPJ inspi-rirana Lenjinovim modelom rješenja nacionalnog pitanja u carskoj Rusiji.

U drugoj Titovoj Jugoslaviji nastavljeni su međunacionalni sukobi, što potvrđuju itajni dokumenti sjednica Politbiroa KPJ – SKJ i dokumenti Udbe i partijskih komiteta.Dovoljno je ukazati na činjenicu da je Tito 14. ožujka 1962., dakle 30 godina prije ras-pada Jugoslavije, na tajnoj trodnevnoj sjednici državnog partijskog vrha u uvodnomgovoru izrazio sumnju u mogućnost opstanka Jugoslavije zbog tadašnjih međuna-cionalnih sukoba i to u samim vrhovima republičkih i federalne vlasti. Istu je tezu 12.veljače 1965. godine, također na sjednici državnog partijskog vrha izložio i EdvardKardelj, rekavši da će Jugoslavija poslije “odlaska” osnivača socijalizma pasti ili uvelikosrpsku hegemoniju ili da će se raspasti. Na temelju te prognoze Kardelj je dabi spasio Jugoslaviju predlagao konfederaciju.

Latentni, ali snažni međunacionalni sukobi motivirali su Tita i Kardelja da nametnukonfederativni koncept da bi spasili Jugoslaviju. Oni su u tome samo djelomičnouspjeli donošenjem Ustava 74. Na taj Ustav oni su doslovno prisilili Srbiju, jer je Titotada imao apsolutnu moć.

Čim su oni otišli Srbija je krenula u borbu za radikalnu reviziju Ustava 74, ali su imostale republike i obje pokrajine pružale otpor čak šest godina (1981–1987). Tajsukob Srbije s ostalim republikama i njenim pokrajinama otvorio je državnu krizuJugoslavije. Na tu se krizu nadovezala kriza socijalnog sustava, koji je doduše bionajliberalniji u komunističkom svijetu, ali je u osnovi ipak do kraja ostao totalitaran.

Na državnu i sistemsku krizu koju je Srbija otvorila, ostale su republike – sve do1990. – odgovorile sljedećom političkom taktikom: prvo, popustiti Srbiji da se obavirevizija Ustavnog statusa pokrajina koje su praktički bile izjednačene s republikama,ali ne dopustiti povredu ustavnog suvereniteta republika; drugo, ne zaoštravatipolitičku krizu otvorenim napadom na srpsku politiku, već pustiti da Srbija vodiinicijativu razbijanja Jugoslavije, što će se morati dogoditi ako ona ne prihvati Ustav'74. Sjećam se intimnih rasprava u krugu nekih vodećih hrvatskih komunista,rasprava koje su se uvijek zaključivale tezom, da će Srbija stavljena pred dilemu –


44


ili konfederacija ili nikakva Jugoslavija – izabrati separatizam, što će drugim naro-dima omogućiti stvaranje svojih država i to bez krvoprolića, koje će se moći izbjećikako zbog povoljnog međunarodnog okruženja, tako i zbog odnosa snaga u samojzemlji. Kriva procjena! Svatko je, osjećao da se ide u konflikt, ali nitko nije računaona rat!

Nakon dolaska na vlast, Milošević je odbacio Stamboličevu politiku pregovaranja sostalim republikama oko revizije Ustava ‘74. i opredijelio se za politiku s pozicijesile, ne računajući na rat, jer je bio uvjeren da će “otuđene republičke birokratskeoligarhije pokleknuti pred ujedinjenim socijalističkim samoupravnim snagamaJugoslavije koje se nalaze u redovima svih njenih naroda.”

U prvoj fazi sukoba Srbije s ostalom Jugoslavijom Milošević je mogao računati napobjedu, jer je u rukama imao ove adute: podršku Istoka – sjetimo se Gorbačovljeveizjave u Beogradu da su Srbi i Rusi čak i genetski bliski narodi: podršku Zapada –ne toliko samom Miloševiću koliko Jugoslaviji; podršku nesvrstanih; dakle, podrškucijele međunarodne zajednice bez izuzetka bilo koje države. Po odnosu snagaunutar Jugoslavije, Srbija je također bila u prednosti.

Međutim, upravo u trenutku euforične miloševićevske ofenzive 1989–1990 nastajenajveći historijski prijelom u modernoj povijesti Europe: padaju režimi u svim komu-nističkim državama Europe i u SSSR-u, a reformatorska krila u SK Hrvatske iSlovenije, na 14. kongresu rabijaju SKJ – najjači i najmoćniji oslonac i tvrđavu jugo-slavenske državne strukture otvarajući sebi put u društveni sustav zapadnog tipa.

MEĐUNARODNE OKOLNOSTI

Zašto su Srbija i JNA i nakon sloma komunizma u Europi te u Sloveniji i Hrvatskoj1989/90. odbacile ponuđenu ideju konfederacije, kao posljednju šansu spašavanjaJugoslavije, i umjesto toga se opredijelile za ratnu opciju?

Prvo, nacionalistički delirij, kako nas povijest uči, ne može se ugasiti bez totalnogsloma. Podsjetimo se da su, naprimjer, Njemačka i Japan morali biti 1945. godinefizički okupirane da bi rat bio završen. Ima se dojam kako bi neki u Srbiji čak pože-ljeli i fizičku okupaciju, ne bi li im historija “priznala” kako su se “herojski” borili i nakraju “viteški” kapitulirali.

Drugoj srbijanska je propaganda tijekom cijelog rata uvjeravala svoj narod da EZsamo što se nije raspala na razlikama o jugoslavenskom pitanju.

45



Treće, velike nade polagale su se u iznenadnu pojavu ruskog “feniksa” – svakog sedana čekao uspon pravoslavne Rusije koja će se dići u obranu slavenstva,pravoslavlja i srpstva protiv germanske opasnosti i svjetskog žandara – SAD. I ta jenada pala sa zadnjim esejom ruskog ministra vanjskih poslova Kozirjeva, koji jetumačeći vanjsku politiku SSSR-a rekao da Rusija odbacuje i panslavizam ipravoslavlje jer bi to, po njemu, bio povratak u 19. stoljeće, a on hoće otvoriti putRusije u zapadnu civilizaciju.

Četvrto, nada se polagala i u premještanje jugoslavenske krize; sa EZ na forumOUN i Pokret nesvrstanih. I ta je nada propala, jer su 24. i 25. kolovoza 1992. go-dine islamske zemlje njih 47, uspjele da OUN osudi srpsku politiku u BiH.

Peto na nastavak rata djeluje i strah od mira i budućnosti. Stotine tisuća ljudiuvučeno je u zločine, genocid i razaranje čitavih gradova. Zločini su ljude pretvoriliu drumske razbojnike koji se smrtno boje sutrašnjeg suđenja. Isti efekt nastaje zaone koji su ideološki i politički pripremali narod na rat. Mnogi su svjesni da će, kadanastane neizbježni proces katarze, kada poslije pijanstva nastupi mamurluk, početiobračun koji prijeti čak i građanskim ratom.

Svi spomenuti i drugi faktori drže naciju u stanju paranoje, što produžava stanje rata.Ne pomažu uvjeravanja Europe da ona Srbiji ne nameće “ni grob, ni rob”, već civili-ziranu državu Srbiju kojoj upravo ta Europa nudi i ekonomsku i političku pomoć da seočisti od svojih zabluda, paranoja i mraka te da postane civilizirana europska država.

Da zaključimo: Jugoslaviju, i prvu i drugu, stvorile su i održavale prije svega među-narodne okolnosti. No stjecajem povijesnih okolnosti takav totalitarni režim došao jeu nepomirljiv sukob s europskim historijskim razvojem i zato je međunarodna zajed-nica, nakon svih pokušaja da sačuva Jugoslaviju, konačno potpisala presudu i tomrežimu i Jugoslaviji kao državi.

* * *

Blagonaklonošću međunarodne zajednice koja je obećala da će. priznati nezavis-nost svake republike u kojoj se građani izjasne za takvo rješenje, BiH rukovodstvoje na početku ove godine provelo referendum, kojim se većina građana opredijelilaza suverenu BiH. Na osnovi tog referenduma slijedilo je međunarodno priznanjeBiH po istoj proceduri i modelu po kojima su bile priznate i Hrvatska i Slovenija, anakon toga su se sve tri novostvorene države, u svibnju 1992., primljene u članstvoOUN. Takav razvoj događaja bio je potpuno suprotan Miloševićevom projektustvaranja treće Jugoslavije kao velikosrpske tvorevine.


46


NEPOVOLJNO ZA BRANITELJE

Međunarodno priznanje BiH postalo je “casus belli” za agresiju bivše JNA na turepubliku. Doduše, agresija je započela još ranije u Hercegovini kada su spaljivanahrvatska sela istočno od Neretve, ali je masovni udar izvršen prvih dana travnja ovegodine.

Odnos snaga u započetom ratu u BiH bio je apsolutno nepovoljan za branitelje.

Operacija zauzimanja BiH povjerena je Štabu II armije u Sarajevu (general Kuka-njac). Ta armija je, uz svoje ranije vrlo moćne snage, dobila silna pojačanja (pre-dislociran X zagrebački korpus, XIII riječki korpus i mnogo drugih jedinica iz Hrvatskei Slovenije), tako da se glavnina bivše JNA našla na teritoriju u BiH u doba,izbijanjarata. Po vojno-tehnokratskoj logici moglo se očekivati da će bivša JNA izvestiBlitzkrieg zauzimanjem gotovo svih gradova u BiH. To se, međutim, nije desilo.Doduše, proširena je teritorija srpskih autonomnih pokrajina, ali niz gradova je os-talo neosvojeno (Sarajevo, Tuzla, Zenica), a neki su i oslobođeni (Mostar). Tako jebivša JNA djelomično ponovila svoju “slavu” iz Hrvatske i Slovenije.

Zašto bivša JNA nije izvela operaciju totalnog zauzimanja BiH, to tek moraju istražitivojni stručnjaci danas, a sutra i vojni povjesničari. Vjerojatno će naći više razloga.Jedan od njih je i problem svladavanja i kontroliranja gotovo tri i pol milijuna ljudi –Muslimana i Hrvata, zatim i strah od međunarodne zajednice, koja je već i prije napa-da Srbije i JNA bila kvalificirana agresorom zbog rata u Sloveniji i Hrvatskoj. Vjero-jatno je jedan od razloga i taj što Srbijanci nisu masovno hrlili na ratišta po bosanskimgudurama. Srpski državni organi su i sami nedavno priznali da je iz Srbije u in-ozemstvo pobjeglo oko 100.000 mladića, a “privatni” izvori govore i o brojci od oko200.000, dok se oko 300.000 na raznorazne načine izvuklo i izbjeglo udovoljiti pozivuza mobilizaciju. Nitko, međutim, to nezadovoljstvo Srbijanaca, nije objedinio u za-jednički otpor aktualnoj srpskoj ratnoj politici jer su opozicijske stranke bile minorne.

Srbija je u prvoj fazi rata u BiH opet izvela jedan relativno vješt politički manevar.Htjela je, naime, da pred međunarodnom zajednicom ne snosi rizik agresora u Bosnii Hercegovini, a istodobno je, s druge strane, htjela osigurati vojnu pobjedu u Bosnii Hercegovini. Da bi ostvarila taj proturječan cilj, ona je deklarirala, nakon stvaranjaSRJ, da povlači svoju vojsku iz BiH, ali je, pak, s druge strane, odlučila njenu glavni-nu ipak ostaviti u Bosni i Hercegovini, predstavljajući svijetu da rat vode bosanskiSrbi za spašavanje svoje egzistencije pred ustaško-muslimanskim ratnim pohodom.

47



Ostvarujući tu koncepciju Srbija je fiktivno povukla JNA iz BiH. Naime, reorganiziralaje oružane snage bivše JNA u Bosni i Hercegovini. Štab II Jugoslavenske armijedobio je ime štaba Vrhovne komande vojske Srpske Republike BiH. Slično tomepreimenovani su i štabovi korpusa – V banjalučki korpus postao je I krajiški (pouzoru na I bosanski partizanski korpus), bivši zagrebački, bihaćki i kninski korpusiformirali su II krajiški korpus po uzoru na II bosanski iz doba drugog svjetskog rata,XIII riječki korpus postao je hercegovački, a sarajevski je dobio ime sarajevsko-ro-manijski, dok je štab tuzlanskog korpusa postao štab istočnobosanskog korpusaitd., i sl. Dakle, cijela struktura se formalno odvojila od bivše JNA a faktično jezadržana i preimenovana u srpsku vojsku BiH. Popuna i logistika te vojske i daljese oslanjala na izvore u Srbiji i Crnoj Gori.

Vojska srpske republike u BiH (general Mladić) ima danas oko 100.000 ljudi – dozuba naoružanih svim sredstvima moderne armije, uključivši i avijaciju i raketne sus-tave.

Istodobno i paralelno su spomenutim procesom vojne transformacije, nedavno jeosnovana i država sastavljena od osvojenih teritorija BiH i privremeno okupiranihpodručja u Hrvatskoj. Ta državna tvorevina je deklarirala da će se ujediniti sa Srbi-jom i Crnom Gorom i tako uči u sastav SRJ.

Zahvaljujući neslozi Hrvata i Muslimana, ali i vojnoj nadmoći, Srbija je u osnovi ost-varila svoj politički program “svi Srbi u jednoj državi”. Nasuprot tome, međunarodnazajednica putem Ženevske konferencije odbija sankcionirati novostvoreno stanje uBosni i Hercegovini, kojemu suprotstavlja svoj projekt održavanja Bosne i Herce-govine kao nezavisne zemlje strukturirane po autonomnim regijama, kojih bi trebalobiti od sedam do deset.

Srbija i Karadzic, međutim, vrlo tvrdo odbijaju projekt međunarodne zajednice i tražeda se prizna sadašnji status quo, stvoren vojnim pobjedama na bojnom polju.

Na kraju, valja očekivati da će međunarodna zajednica inzistirati na svome projekturješavanja bosanskoga krvavog čvora. To međunarodnoj zajednici Hrvati i Musli-mani bi mogli pomoći ujedinjavanjem svojih snaga i političkim sporazumom oustrojstvu buduće BiH, čime bi se znatno ojačao pritisak na Srbiju i srpsku repub-liku da prihvate projekt međunarodne zajednice.

(Slobodni tjednik, 5. IX i 20. XI 1991)


48


Alija IZETBEGOVIĆ

GOSPOD O OVO NIJE OBIČAN RAT!

Govor predsjednika Predsjedništva RBiH naKonferenciji u Londonu

Evropa se danas i brani i gradi, i možda – sahranjuje, u Bosni

Ono što ste propustili da učinite za Bosnu i Hercegovinu, propustili ste učiniti zasebe. Jer u Bosni se, u neravnopravnoj borbi, pokušava odbraniti eminentno evrop-ski princip života i odnosa među ljudima i društvenim i nacionalnim grupama. To jeprincip različitosti i uzajamne tolerancije, primjer čega je BiH, uprkos svim historijskimiskušenjima, uvijek bila i što i danas s utopijskom upornošću pokušava ostati.

Dolazim iz Bosne i Hercegovine, najmlađe države članice UN, zemlje koja je postalažrtvom brutalne agresije. Nosim vam pozdrave njenih građana, zahvalnost što steza nju učinili i zamjerke za ono što ste propustili da učinite.

Po zamisli beogradskih vlastodržaca, čiji se predstavnici nalazi i u ovoj sali, BiH jenakon raspada bivše Jugoslavije trebala ostati u nekoj smanjenoj Jugoslaviji ili uVelikoj Srbiji, zajedno sa Srbijom i Crnom Gorom. Narod je to odbio, a volju narodapriznala je Evropa, a zatim i najveći dio civiliziranog svijeta.. Nije je priznao jedinobeogradski režim. Uslijedila je osveta i pokušaj da se golom silom nametne željenorješenje. Preko 2.400 oklopnih borbenih vozila, više od 1.800 artiljerijskog oruđarazličitog kalibra, avijacija i raketni sistemi tzv. JNA, uključujući više od sto hiljadavojnika kojima se'pridružilo isto toliko neregularne snage vojske SDS-a, nasrnuli suna mladu državu bez zaštite i obrane. Bilo je okupirano više od polovine zemlje. Sanešto na brzinu sakupljenog lahkog oružja narod je pružio i nastavlja da pruža otporu Sarajevu, Goraždu, Srebrenici, Bosanskom Brodu, Brčkom, Jajcu, u dijelovimacentralne Bosne, Cazinskoj krajini i relativno širokom pojasu u dolinama rijeke Bosnei Neretve.To je značajan, uglavnom urbani i industrijski dio Republike.

Ovo nije obični rat, gospodo, niti je obična okupacija i osvajanje, u koje je krenulaSrbija. To je genocidni rat protiv civilnog stanovništva i njegovih vjerskih, nacionalnihi kulturnih vrijednosti. Gradovi su porušeni, nepoželjno stanovništvo ubijeno i

49



rastjerano. Poput crnih gljiva, širom BiH niču koncentracioni logori, u kojima se ljudii žene ubijaju ili umiru polagano od gladi i torture. U jezicima civiliziranih zemaljanema dovoljno ružne riječi da se imenuje i opiše zločin koji se zbiva. To se svedogađa u Evropi, pred vašim očima i skoro u vašem prisustvu.

Istovremeno sa zimus započetim pregovorima jedni od partnera u BiH, a radi se oSDS-u, postali su agresori i započeli rat protiv legalne vlasti. Najveći dio zločina pro-tiv civilnog stanovništva u BiH naredili su i izvršili upravo vođe i pripadnici ovestranke. Zato se danas može pregovarati, ali samo o obustavi agresije i otklanjanjunjenih posljedica, a tek potom o budućem uređenju BiH. Obustava agresije iotklanjanje njenih posljedica uključuju:

- trenutni prekid vatre,- povlačenje tzv. JNA i uz nju vezanih paravojski s teritorija BiH u skladu s Re-

zolucijom Savjeta bezbjednosti UN-a broj 752,- vraćanje prognanog stanovništva u njihove domove i sela,- utvrđivanje odgovornosti za ratne zločine.

Ako agresor ne prihvati ove uslove, treba ga prisiliti sljedećim mjerama:- efikasnom kontrolom sankcija protiv Srbije i Crne Gore, utvrđenih Rezolucijom

757 Savjeta bezbjednosti UN-a. Prema našim saznanjima, neke zemlje ozbiljnokrše ovu rezoluciju

- pooštravanjem svih sankcija,- eliminacijom teškog naoružanja agresora. Ova eliminacija se može postići ili

koncentracijom tog naoružanja i njegovim stavljanjem pod kontrolu legalne vladeBiH ili međunarodne zajednice ili pak uništenjem tog naoružanja vojnom akci-jom iz zraka. Za prvo postoji Rezolucija Savjeta bezbjednosti, a za drugo bi tre-balo donijeti novu rezoluciju,

- omogućavanjem legalnoj vlasti BiH da naoruža svoje jedinice. U vezi s tim našje zahtjev da se ukine, embargo na uvoz oružja ili izuzimanje. BiH od tog emba-rga. Vjerujem da prihvatate da jedna međunarodna priztiata država na koju jeizvršena agresija ima pravo na samoodbranu,

- na granici prema Srbiji i Crnoj Gori potrebno je organizirati kontrolni punkt, kakobi se spriječilo ubacivanje novog naoružanja i svježih trupa za nastavak agre-sije. Za ovo bi bilo dovoljno oko 1.500 vojnika, dakle, na trideset punktova podeset vojnika.


50


Mi ne tražimo nikakvu pješadiju, nikakvih 150 ili čak 300 hiljada vojnika, čime pro-tivnici pomoći BiH pokušavaju zaplašiti evropske vlade i javnost, jer mi imamodovoljno naših momaka spremnih da se bore za oslobođenje svoje zemlje, ali oninemaju oružja.

Pošto konferencija u Londonu predviđa formiranje radne grupe za BiH, mi smospremni sarađivati s tom komisijom, ali smatramo da ona mora biti znatno šira oddosadašnje. U njoj treba da se nalazi i jedan predstavnik KEBS-a, po mogućnosti iiz Fondacije za ljudska prava Američkog kongresa, koja nam je u tom pogleduponudila svoju pomoć i saradnju. U svakom slučaju, ta grupa, bez obzira kako sas-tavljena, trebaće prvo da dobro prouči demografsku kartu BiH da bi shvatila da jeproblem Bosne problem izmiješanih nacija. Etnički čista područja BiH su izuzetak,a na izuzecima se ne mogu praviti rješenja.

Naša Vlada je pripremila i studiju o budućem ustavnom uređenju BiH. Ja o tomeovdje ne bih detaljnije govorio. Želim da iznesem samo dva osnovna principa nakojima bi se temeljio budući Ustav zemlje.1. Bosna i Hercegovina će biti demokratska, sekularna država, zasnovana na

suverenitetu građana i ravnopravnosti nacija.2. Ona će biti decentralizirana država sa širokom regionalnom i lokalnom

samoupravom. Predviđena su dva instrumenta da se ovi principi osiguraju upraksi.

1. Vijećem naroda kao drugi dom parlamenta (sada taj dom ne postoji), s odluči-vanjem na principu konsenzusa o najvažnijim pitanjima, što implicira i pravoveta.

2. Tribunal (sud) za nadzor nad sprovođenjem Ustava i poštovanja ljudskih i nacio-nalnih prava, sastavljen od devet uglednih pravnika – tri domaća i šest koje biimenovale međunarodne institucije. Mandat ovog tribuna trajao bi pet godina.

U pogledu rješavanja problema koji su nastali disolucijom Jugoslavije, želim ukratkoda kažem sljedeće: prihvatamo u cjelosti stavove i kriterije Arbitražne (Badinterove)komisije, kako one koje se tiču međunarodnog priznanja novonastalih država, takoi one koji se odnose na pitanja sukcesije. SR Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) nemogu bili izravni nasljednici SFRJ, a nova država (SRJ) može biti priznata samopošto se utvrdi da su u njoj i normativno i u praksi garantirana ljudska i nacionalnaprava građana, naroda i manjina. Nikakvi kompromisi u ovom pogledu ne mogu seprihvatiti. Odbijte planove o podjeli BiH i suzbijte apetite takve vrste. Ako to ne

51



učinite, agresor će, umjesto kazne, dobiti nagradu, a dvomilionski muslimanski narodostao bi i bez domovine. U tom slučaju, njegov lošiji dio otišao bi u kriminalce, abolji u osvetnike. Ovi drugi bi zatim krenuli da se svete za divljaštva agresora i ravno-dušnost svijeta. To bi moglo trajati godinama.

Konačno, BiH je evropska zemlja, a njen narod evropski narod. Pa i zlo koje nas jezadesilo nije došlo iz Azije, nego je evropskog porijekla. Agresor je u sebi objediniodva otrova: fašizam (rasizam i ekstremni nacionalizam) i boljševizam (potpuninesmisao za pravo i zakon). Oboje su evropski proizvodi. Ne možete pustiti BiH daumire pod čizmom ova dva zla, a zatim odlaziti na sastanke i govoriti o novomsvjetskom i evropskom poretku. Evropa se danas i brani i gradi, i možda – sahra-njuje, u Bosni. Neko je rekao da je poslije Aušvica poezija besmislena. Poslijesrušenog Sarajeva i porobljene BiH svaki razgovor o novoj Evropi postaće takođebesmislen.

Hvala na pažnji!


52


Dr Safet HALILOVIĆ

N A C I J A I N J E N A Z L O U P O T R E B A

Neprijeporna je činjenica da savremenost svijeta na političkom planu karakterizirabivanje zajednicom primarno na način bivanja nacijom. Inače prva faza konstituiranjadržave kao nacionalne, tipično je evropska pojava, koja u drugoj polovici XIX stolj-eća kao poželjan predmet oponašanja, postaje izvoznim artiklom i izvan Evrope,kao provjereno sredstvo pri mobiliziranju masa u podizanju državnih granica. Šire-njem građanskog društva kao svjetskog sistema modularno se širi i nacija kao zami-šljena zajednica, kako iz razloga nadmoći repozitorija proizvođačkih organizacijagrađanskog društva, tako i zbog njemu inherentne svojevrsne religije spasenja,pomoću koje se održava kontinuitet. Građansko društvo upravo preko nacije, prekobivanja – nacijom uspjeva uspostaviti “svjetovni način da se sudbina pretvori u kon-tinuitet, da se slučaju da smisao” (Benedict Anderson).

Općepoznato je da se nacionalnim osjećanjima i odanošću inspiriše na ljubav ialtruizam, za koje su se ljudi iskreno spremni žrtvovati. Smrt za domovinu, koju čov-jek najčešće ne bira, inplicira moralnu uzvišenost s kojom se malo što može upoređi-vati. Jer “ideja, konačne žrtve javlja se tek s idejom čistoće, kroz sudbinu”. Naime,premda političari, diplomati, povijesničari, sociolozi i drugi, često upotrebljavajupojam “nacionalni interes”, većina običnih ljudi suštinu nacije ne povezuju sa inte-resom, zbog čega joj i dopuštaju da zahtijeva žrtve. Kulturni sadržaj u oblasti poez-ije, proze, muzike, likovnih umjetnosti itd., rječito svjedoče stotinama različitih formii stilova o uzvišenosti nacionalnih emocija i altruizma. O karakteru ljubavi koji podra-zumijeva nacionalni osjećaj svjedoči i njegova česta povezanost ili sinonimnost sariječima: srodstvo (patria, morthelahd, Vaterland) ili dom (domovina, Heimat, TanahAir – zemlja i voda, izraz za rodni arhipelag Indonežana), kao odrednicama za neštosa čime smo prirodno povezani. Zanimljivo je pri tome i nominiranje riječju Bosnaistovremeno i jedne rijeke, i zemlje – tla, i državne zajednice...

No s druge strane, kao i sve ostalo relevantno u prirodi i društvu: kao vatra, voda islično, i nacionalnu ljubav moguće je zloupotrebiti i transformirati u mržnju, ušovinizam, fašizam i rasizam, što sve treba na diferenciran način sagledati.

53



Korijeni patološkog karaktera nacizma kao šovinizma nalaze se u strahu i mržnjiprema Onom Drugom, te bliskosti sa rasizmom. Iskazujući se kao patologija mod-erne razvojne povijesti, nacizam je analogan “neurozi” kod pojedinca, sa bitnomodrednicom dvosmislenosti i tendencijom da se sroza u posvemašhu mahnitost,čije je ishodište u dilemama bespomoćnosti kod većeg dijela svijeta (sa ekvivalen-tom infantilnosti kod društava). Tu nije riječ o običnom političkom neprijateljstvu većsvođenju protivnika na njegovu biološku fizionomiju...

FENOMEN SRPSKOG NEONACIZMA

Trijumf neofašizma u tzv. Jugoslaviji u varijanti srpsko-crnogorskog četničnog na-cizma najočitije se iskazao u svekolikoj barbarskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu,i u genocidu spram bosansko-muslimanskog naroda. Nakon hitlerizma i staljinizmaponovo jedna, diktatura radikalno ugrožava demokratiju, pokazujući da je uspostavabarbarizma ponovo moguće u Evropi na račun civilizacije, mira i sigurnosti. U ovojvarijanti, kako to formuliše Pascal Bruckner, današnja srpska ideologija je hibridsastavljena od ostataka boljševizma i nacizma, posljednji put viđenim kod talijanskogi njemačkog fašizma. Ta je ideologija, poput one Crvenih Kmera, kombinacija mod-erne ideologije marksističkog tipa i kulturnog arhaizma iz prošlih stoljeća.

Predstavljajući svoj narod kao žrtvu, što se na razne načine uspješno prakticiralo većoko dva stoljeća i iz toga izvlačila ogromna međunarodna pomoć i podrška (sjetimose samo izjave predsjednika Francuske – Klemansoa nakon I svjetskog rata, da je“Srbija lešinar pobjede saveznika”, što se na sličan način ponovilo i poslije Drugogsvjetskog rata), srpsko-crnogorski nacisti (u liku četnika) i ovaj put se svijetu pro-pagandno predstavljaju kao da su oni žrtve fašizma. Tako imamo na djelu tipičnifašizam koji se do besvijesti služi antifašističkom retorikom.

Srbo-četničkom agresijom na RBiH bosansko-muslimanski narod je postao dvostru-kom žrtvom i objektom dvostruke tragedije: 1. žrtvom srbo-četničke agresije i 2. žrt-vom evropskih razlika koje su onemogućile unisonu osudu te agresije i pomoć RBiHda se sa što manje stradanja suprotstavi toj agresiji. Srpske naciste ne interesujuljudska prava i individualna autonomija i slično, već kategorije totalitarnog kolek-tivizma tipa srbizma, panslavizma itd. Po njima srpski narod treba da postoji sam bezmiješanja sa drugim narodima, što je izraz svijesti o njihovoj etničkoj superiornosti.A da bi se ostvarila etnički “čista” država, koriste se sva sredstva iz arsenalanaciogenocida: teror, protjerivanje, masovni masakri, zatiranje kulture i morbidnasilovanja žena itd.


54


No, dno u čemu su srpsko-crnogorski nacisti prevažišli njemačko-talijanske iztridesetih godina jeste sistematsko rušenje kulturnih dobara. Uz neselektivno ubija-nje Bosanskih Muslimana i Hrvata, najviše civila, četnički zločinci sistematski uniš-tavaju i sve osobene tragove postojanja bosanskih žitelja svih nesrpskihnacionalnosti: knjige, arhive, škole, fabrike, džamije, crkve, sinagoge. Toliko i na tajnačin nisu se usuđivali da čine ni nacisti iz tridesetih godina. Ono što ih direktnoodređuje kao usavršene genocidne nacional-socijaliste iz II svjetskog rata, jeste iplansko-višekratno ponovljeno silovanje i iživljavanje nad desetinama hiljada (oko30 hiljada) muslimanskih djevojčica, djevojaka i žena, pa čak i starica, koje sudržane u posebnim za to pripremljenim logorima, i prisiljavane da tako od silovanjačetnika zatrudne, a potom su zadržavane više mjeseci kada više nije bilo mogućeizvršiti odstranjenje neželjenog ploda. To je u istoriji nezabilježen morbidni plandotad neviđenog zlodjela: da žene masovno pod silovanjem zatrudne od četničkihzlikovaca koji su prethodno (ili istovremeno) masakrirali muževe, braću, sinove iočeve tih istih žena, a potom budu puštene da nakon visoke trudnoće rađaju neželj-enu djecu tih zlotvora. Radi se o neviđenoj psihopatološkoj morbidiji nasilnogucjepljenja života u žene – žrtve psihofizičke torture i terora od strane četničkihzločinaca – nosilaca genocidne smrti za pripadnike naroda kojima i te ženepripadaju.

Posljednjih nekoliko godina dosta je pisano o fenomenologiji nastupanja mitoman-sko-šovinističke srbijanske falange na našim prostorima, no, zanimljiva je konstata-cija značajnog srpskog pisca i intelektualca Mirka Kovača da je “izvor tog šovinizma,tog mraka, u srži srpske kulture”. Po njemu, “ta opsjednutost srpstvom, ta patološkafascinacija, ne datira od juče”, jer u srpskoj kulturi uvijek su postojala dva toka: Prvi,narodnjački, naslonjen na nemanjičko-pravoslavnu tradiciju i drugi, liberalno-evrop-ski (sa npr. S. Markovićem i D. Tucovićem) suprostavljen onom prvom i njegovoj“opsjednutosti pravoslavnim srpstvom, toj bolesnoj pojavi koja stavlja “Naciju iznadBoga, i u tome nalazi opravdanje za sva zlodjela koja čine ti velikosrpski tipovi”.Prema R. Konstantinoviću, danas vjerovatno najumnijoj srpskoj glavi, (FilozofijaPalanke i Biće i jezik) srpski imperijalizam na našim prostorima ima za cilj uništenjesvega što nije srpsko. U formiranju i izvođenju srpsko-crnogorskog nacizma naevropsku scenu učestvovale su mnoge srpske institucije: od SANU, preko većinepolitičkih stranaka do JNA i SPC. Tako za SPC N. Mirko Kovač kaže da je “duhovnaJNA” i da snosi veliku odgovornost u formiranju velikosrpskog šovinizma i svijesti o“ugroženosti Srba izvan Srbije”, te sljedstveno tome snosi i veliku odgovornost zazločine genocida provedene nad nesrpskim, a posebno bosansko-muslimanskimnarodom.

55



IMPERIJALNI PLANOVI I “ETNIČKA ČIŠĆENJA”

Bosanski Muslimani su stari evropski narod koji se održao i razvijao na ovim pros-torima kroz stoljeća. Naročito u posljednja dva vijeka on je svakih nekoliko decenijabio izložen genocidnom ubijanju, često od strane svojih prvih susjeda, naročito iz srp-sko-crnogorske etničke grupe, osobito u toku II svjetskog rata. Međutim, usljed geo-političkog okruženja Bosne i raznih predrasuda Evrope, srpski šovinisti nisu nikadabili kažnjeni za ova zlodjela.

Korijene velikosrpske ideologije i genezu njene agresije na sve okolne nesrpskezemlje i narode možemo skicirano naći već u “Nečertaniju” Ilije Garašanina iz 1844.godine, koji je kao tajni dokument bio nepoznat široj javnosti sve do 1904. godine,gdje je pored ostalog, decidno navedeno da se radi na tome kako bi se u pogodnomtrenutku “Bosna i Hercegovina od Turske odijelila i Srbiji prisjedinila”.

U spisu “Homogena Srbija” četničkog ideologa Stevana Moljevića, u krvavim uvje-tima Drugog svjetskog rata iznova je preciziran velikodržavni šovinistički konceptVelike Srbije s aspiracijom na gotovo cijeli Balkan.

U instrukcijama Draže Mihajlovića dženeralštabnom majoru Dorđu Lasicu i kapetanuPavlu Durišiću 20. decembra 1941. godine, kao ciljevi četničkih odreda, uz ostale,se navode:

“... 2. Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj Veliku Srbiju, etnički čistu u granicamaSrbije – Crne Gore – Bosne i Hercegovine – Srema – Banata i Bačke. ...4. Čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i ne-nacionalnih (tj. ne-srp-skih: napomena – SH) elemenata.5. Stvoriti neposredne zajedničke granice između Srbije i Crne Gore, kao i Srbije iSlovenačke čišćenjem Sandžaka od Muslimanskog življa i Bosne od Muslimanskogi Hrvatskog življa...” itd.

Pišući u februaru. 1942. godine Dragiši Vasiću (drugom ideologu četničkog pokreta,Stevan Moljević, uz ostalo, precizira način zaposjedanja teritorija predviđenih spisom“Homogena Srbija” pri završetku rata i tako stvaranju svršenog čina, “a onda iznu-tra pristupiti čišćenju zemlje od svih nesrpskih elemenata”, pri tome “otvoriti putHrvatima u Hrvatsku, a Muslimanima u Tursku (ili Albaniju)”.

Sve su to varijacije srpskih šovinističkih velikodržavnih pretenzija na prostore Bosnei Hercegovine i genocidnih nakana spram Bosanskih Muslimana, i to od Načertanija


56


do Memoranduma SANU i Kongresa srpskih intelektualaca iz marta 1992. godine.Karadžićeva SDS je puki nastavljač takve genocidne politike. Oko toga ne trebaimati nikakvih iluzija. Čak je i D. Ćosić prije nekoliko mjeseci na skupu u SANUizjavio da je “zadovoljan jer je teritorija uspješno očišćena uz malo srpskih žrtava”.

Svi zločini srpsko-crnogorskih nacista u agresiji na RBiH mada inspirisani velikos-rpskom mitomanskom ideologijom, ipak su realizirani na razini osobnosti kao indi-vidualni čin, i kao takve ih u pogledu odgovornosti treba i valorizirati. Čitava skalaratnih zlodjela počinjenih nad pripadnicima Bosanskih Muslimana i drugim žiteljimaRBiH, sa takođe svim oblicima genocida neviđenim od prošlog svjetskog rata,neminovno će zahtijevati rad Međunarodnog suda i osudu zločinaca. No prije toga,za građane RBiH prioritetniji je samo jedan zadatak. Naime, imajući u vidu da jepravo u krajnjoj konzekvenci gola prisila, koje se još ni danas ne može realiziratibez pomoći sile, jedini način da se stane na put ratu kao patološkorn fenomenu ljud-skog zla jeste ujedinjena sila ljudi u naporu da se to zlo uništi. To je jedini preduvjetza obnavljanje povijesne bosanske duhovnosti sveopće tolerancije, gdje je jedinobitno razlikovanje uspostavljano između Dobra i Zla, ljudi i neljudi.

57



Dr Teodor GERŠAK, vojni teoretičar

G E N O B A R B A R I I Z 1 2 . S T O L J E Ć A

Rat u BiH nije oružani sukob. Četnici su tek razbojnici obučeni uvojničke odore. Oni ne provode vojne operacije, već državni teror,

grabež, uništavanje i kriminal Oni čak nisu ni teroristi.Četnici kradu tuđe gradove, tuđu imovinu, tuđi rad,

tuđe živote kao što su krali konje, ovce ili kokoši.

Oružani sukob dviju armija, uz masovna ubijanja i klanja, za današnje je evropskedržave nešto što već odavna pripada prošlosti. Na tom je tlu još manje vjerojatno dajedna strana silom ostvari svoje ratne ciljeve. Za visokorazvijeno tehnološko društvonasilje nad ljudima, uništavanje njihovih materijalnih dobara i masovne žrtve neštoje što iz dana u dan postaje sve nerazumnije i besmislenije. Kada je riječ o Evropi,to radi samo još bivša jugoarmija, koja je i onako cijelim svojim bićem bila okrenutaprošlosti. Suvremeni vojni ciljevi nipošto se više ne svode na “uništavanje žive sile”ili rušenje svega pred sobom, već se želi sa što manje žrtava potpuno dezorga-nizirati politički, gospodarski, socijalni i vojni ustroj protivnika. Ratni cilj se usmjerujena razbijanja vezivnog tkiva protivnika, ali ne na klanje i rušenje po receptu iz 12.stoljeća, kako to radi beogradska armija.

Navedena teoretska ishodišta modernog ratovanja za vrijeme rata u Slovenijislovenske su vlasti veoma pametno koristile. Slika brutalne jugoarmije i njenenesocijaliziranosti odmah je preko satelita odaslana u svetski medijski prostor, čimeje pridobijeno svjetsko javno mišljenje, dok je istodobno oružani sukob bio podređenprvom cilju. Strateški ratni cilj ostvarivan je korištenjem medijskog prostora, čime jezadobijeno svjetsko javno mnijenje i ujedno stvorena podloga za daljnje političke idiplomatske aktivnosti. Jugovojska nije vojno poražena, ali je u potpunosti i na svimpodručjima razbijena njena organizacijska struktura. Prouzročen je njen moralni iorganizacijski raspad. Na marginama je tekao i oružani sukob s jugoarmijom. Alistrateški je cilj ograničen na korištenja svjetskoga medijskog prostora, kao pripremeza političke i diplomatske mjere. Upravo je, korištenjem medija Sloveniji pošlo zarukom da, jednu, u vojnim razmjerima, marginalnu operaciju jugovojske pretvori urat od prvorazrednog svjetskog značaja.


58


Vojna pobjeda nad jugovojskom nije bila moguća. Toga su vjerojatno bile svjesneobje sukobljene strane. Oni među Slovencima koji tvrde da je bilo moguće uništiti iviše tenkova zacijelo ne znaju u kakav bi se sukob Slovenija time upustila i kolikebi bile goleme žrtve. Navedenim je oblikom ratovanja načeto organizacijsko tkivojugovojske. U njenim je jedinicama, razmještenima po Sloveniji, ali i drugdje,nastupio moralni rasap, takvih razmjera da je, na primjer, slovenski korpusraspolagao sa još svega petinom svoga sastava.

TEROR NESVRSTANIH

Općenito uzevši, prevladavajuća definicija rata kod nas još najčešće proizlazi iz poz-nate Clausewitzove misli, da je rat nastavak politike drugim sredstvima. Ta je defini-cija međutim preširoka za moderne oblike ratovanja i nije dovoljno precizna da birazlikovala rat od nekih pojava koje su mu slične, ali ne i istovjetne. I provođenjegenocida, i teror i terorizam, i revolucija i sl. predstavljaju nastavak politike nasilnimsredstvima. Praksa je pokazala da rat nije jedini oblik društvenog nasilja i da svakaupotreba vojne sile još ne znači rat. Nikome npr. ne pada na pamet da bi gušenjedemonstracija vojnom silom, okončano s više mrtvih, proglasio za rat, iako to sljed-stveno proizlazi iz Clausewitzeve definicije. Takvih bi primjera moglo biti više.

Predmet je ovog razmišljanja prije svega razmeđe rata i državnog terora, koje kodnas ranije iz ideoloških.razloga nikada nije bilo jasno povučeno, iako smo u teoriji oratu donekle jasno razlikovali rat od genocida, rat od terorizma, ali ne i rat oddržavnog terorizma. To je priječila partijska država iz posve konkretnih razloga. U 20.stoljeću, koje nazivamo stoljećem ratova; teror je mnogo opasniji oblik društvenognasilja od rata. Staljinov je teror odnio oko 18 milijuna žrtava, Mao Zedongov oko 20milijuna. Pol Potov državni teror praktično je prepolovio vlastito stanovništvo: pretpo-stavlja se da je ubijeno između 600.000 i dva milijuna stanovnika. U Sudanu jeizmeđu 1955. i 1975. pobijeno oko 700.000 civila, a u Ruandi i Burundiju je pd 1956.do 1966. ubijeno oko 195.000 civila. U Indoneziji je između, 1965. i 1966. ubijenooko pola milijuna civila, dok je po mišljenju svijeta ta zemlja živjela u idiličnom miru.U Nigeriji je od 1967. do 1970. pobijeno oko 1,1 milijun ljudi, velik dio njih i zbog nam-jerno izazvane gladi. Daleko iza fronte indijsko-pakistankoga rata pobijeno je oko 1,5milijuna ljudi, uglavnom nenaoružanih civila. Nekadašnji etiopski prijatelj Jugoslav-ije, Haile Selasije, pomorio je oko 300.000 ljudi ne bi li riješio granične etničkesporove, a njegov nasljednik Mengištu je u dva logora, gdje je imao zatočenemuškarce iz Mogadiša, u samo dva sata jugoslavenskim napalmom spalio više od70.000 ljudi.

59



U Argentini je vojna hunta do 1982. likvidiralo oko 40.000 ljudi, a tisuće ih je bilozatvoreno u rudnike i zatim zatrpano njihovim namjernim urušavanjem. Razni oblicidržavnog terora danas su rašireni u Koreji, Vijetnamu, Kambodži, Afganistanu,Traku, Siriji, Alžiru, Etiopiji, Cejlonu, Nepalu, Kenijir Palestini, Jemenu, Libanonu,na Filipinima, u Čileu, Zimbabveu i u većini drugih nesvrstanih zemalja. Čak i akoto protegnemo na drugi svjetski rat, ustanovit ćemo da je rat bio samo blijeda sjenadržavnog terora. Na primjer, samo je 20 posto među oko 4,600.000 žrtava rata uPoljskoj stradalo u ratnim sukobima, a 80 posto ih je stradalo od državnog terora,koji se samo vremenski podudarao s ratom. Bile su, to žrtve koncentracionih logora,a ne bojnih polja. Tako i SS jedinice nisu nikada bile dio vojnog ustroja Wehrmachta.Zbog toga je gotovo nemoguće razlikovati rat i državni teror. O ratu dakle govorimosamo tada ako dođe do oružanih borbi koje ne možemo izjednačavati samo soružanim nasiljem, neovisno o njegovoj rasprostranjenosti i dubini. Oružani sukobistkan je od elemenata i oblika nasilja, ali samo ako oružani sukobi prevladavajunad drugim oblicima oružanog nasilja govorimo o ratu. Zato kažemo da se u Slovenijivodio rat, u Hrvatskoj rat s velikim udjelom državnog terora, a i terorizma; a u BiHje riječ o državnom teroru s prisutnim oblicima oružanog sukoba. Dakle, o čistomvojnom sukobu, bez primjesa terora moguće je govoriti samo u Sloveniji. Prevla-davajući oblik agresije u BiH, u agresiji na njeno tlo, jest državni teror.

GENOCID NAD MUSLIMANIMA

U BiH je došlo do brutalnih pokolja u mnogim muslimanskim mjestima i gradovima sciljem da se terororom progna muslimansko stanovništvo, odnosno da se dvije trećinebosanskoga tla, koje Srbi prisvajaju, očisti od svega što nije srpsko. Već i samo nabra-janje broja stradalih (službeno oko 70.000 ubijenih i oko 100.000 ranjenih, iako sustvarne brojke zacijelo veće) i oko milijun prognanih jasno pokazuju da je strateški ciljterorom, a ne oružanom borbom “očistiti” teritorij koji je već pod srpskom okupacijom.Pokolji nisu posljedica oružanih sukoba, već sistematska aktivnost četničkih odredakoji na već okupiranom teritoriju masakriraju nesrpsko stanovništvo, pale njihovekuće i uništavaju imanja, ruše sva nepravoslavna kulturna znamenja i obilježja.I izbjeglice govore da ne bježe pred ratom, već pred kamom srpskih ekstremista.I njima je podsvjesno jasno da rat vode vojnici, a teror provode teroristi.

Postoje mnogi dokazi da iza toga stoje države Srbija i Crna Gora. Zato to djelovanjemožemo proglasiti za državni teror, koji se isprepliće s pljačkanjem, orobljavarijem,razbojstvima, hajdučijom i kriminalom izvan svake kontrole. Izvršioci terora su razbo-jnici i kriminalci, organizirani u barbarske horde, naoružani od jugovojske. Te horde


60


sačinjavaju, kako to dokazuje struktura zarobljenih, plaćeni četnički ekstremisti izredova srpskog i crnogorskog lumpenproletarijata, militantni pripadnici domaće SDSi raspadajuće jedinice jugovojske, popunjene s četničkim plaćenicima. Jedini ciljpoludjele četničke bande jest klanje i pljačkanje, kao i u srednjovjekovnim ratovima.Cijela industrijska postrojenja BiH opljačkana su i odvezena u Srbiju i Crnu Goru.Jugooficiri i četnički dobrovoljci, koji su si nadjenuli ime srpske TO, bez ikakvih moral-nih obzira tuku topničkom, raketnom i artiljerijskom vatrom i zračnim bombardira-njem i raketiranjem po gradovima i nenaoružanom stanovništvu, ne obazirući senimalo na to da su po međunarodnom ratnom pravu dužni u zoni bojnih djelovanjazaštiti civilno stanovništvo. Ubijanjem nenaoružanog stanovništva i rušenjem općihcivilizacijskih dobara zapravo provode velikosrpski državni teror. To nije oružanisukob. Oružanoj sili se pokušava oduprijeti samoorganizirano i većinom nenao-ružano stanovništvo, organizirano po ulicama i mjestima. Mogućnost njihova borbe-nog djelovanja u potpunom je nesrazmjeru sa do zuba naoružanim četničkimhordama, koje na raspolaganju imaju gotovo sve oružje osim automatske bombe.To što čine četnici, koje je još Churchill nazvao najvećom sramotom drugoga svjet-skog rata, neovisno o tome što su vojno organizirani od strane jugoarmije – možese imenovati terorom, koji je već dobio razmjere genocida nad muslimanskom kultu-rom i ljudskim stvaralaštvom općenito. To totalno uništavanje svega što nije srpskozločin je protiv civilizacije. Upravo zato, i pripadnike regularnih srpskih jedinica, kojeformalno štiti međunarodni vojni kodeks i međunarodno ratno pravo, možemo ozna-čiti kao uniformirane genobarbare i razbojnike, obučene u odore vojnika i generala.Oni se ne bave vojnim operacijama i ne sudjeluju u ratnom sukobu, već su akterineograničenoga državnog terora, grabeža, uništavanja i kriminala. Ne možemo ihsmatrati čak ni teroristima. Ti genobarbari kradu tuđe gradove, tuđu imovinu, tuđi rad,tuđe živote, jednako kao što su do sada krali tuđe konje, ovce ili kokoši. Rat jemeđunarodno-pravno definirano stanje, a to što čine četničke horde nema nikakveveze ne samo s pravom već ni s civilizacijskim dosegom zadnjih pet stoljeća. Tosamo potvrđuje da i djelovanje jugovojske nema nikakve veze s oružanim borbama,već se svelo na hajdučiju, grabež i teror.

NOVI PROTIVNICI

Suvremeni tehnološki i društveni razvoj, koji zahtijeva tradicionalnu političku orga-niziranost, također je na svoj način odredio i protivnika. Nekadašnji imperijalni, ideo-loški ili nacionalni neprijatelj u Evropi naroda koja nastaje još je samo antidemokrat.Fenomen neprijatelja zbog imperijalnih osvajanja definitivno je stvar prošlosti. Ali, ne

61



mijenja se samo struktura neprijatelja u: Evropi, kao posljedica svega navedenoga,potpuno se gubi i fenomen klasičnog vojnika. Kada se sukob i prenese na razinuoružane borbe, radi se o izvanredno visokoj tehnološkoj razini “pametnih oružja” injihovoj učinkovitosti na velikom prostoru i daljini.Za upotrebu tih tehnoloških sustava potrebna je međutim tako visoka društvenaverifikacija odluke da o tome “običan” vojnik – gotovo isto kao i klasičan radnik utransnacionalnoj korporaciji – naprosto ne može odlučivati,Svi su navedeni elementi na određen način prisutni u politici svjetske zajednice pro-tiv Srbije i Crne Gore. Upotreba vojne sile, iako je u nekoj mjeri već prisutna, samoje zadnje sredstvo, koje će se koristiti tek ako sve ostale nevojne mjere ne bududale rezultata. Ako dođe do njene upotrebe, onda će se vojnim sredstvima razbijatineprijateljevo organizacijsko tkivo, ali se neće izvoditi napadi s ciljem da se uniš-tavaju opća materijalna dobra ili masovno ubija stanovništvo. Zato i govorimo o voj-noj operaciji kirurškog tipa, koja bi se izvodila samo pomorskim i zračnim snagama.Na sadašnjem stupnju još ne govorimo o ratu bez oružanih sukoba, ali publicistikasve češće rabi i termine “ribarski rat”, “bankarski rat”, “carinski rat” i sl.Svijet je postao toliko međuovisan, da je u razvijenim evropskim državama upravonezamislivo težište nekog sukoba prebacivati na razinu fizičkog uništavanja, kadase politički ciljevi mnogo lakše mogu realizirati financijskim, gospodarskim, socijal-nim, medijskim, političkim, diplomatskim i drugim mjerama.U posljednjih dvadeset godina nijedan rat nije dobiven vojničkim porazom drugestrane i uništavanjem njegove “žive sile” i materijalnih dobara, nego korištenjemprije navedenih sredstava. To vrijedi i za vijetnamski i afganistanski rat.Ali, s druge strane, oružani sukob još postoji i bez njega je na sadašnjem stupnjurazvoja teško zamisliti rat. Ono što je bitno jest da je vojna sila kliznula duboko podkontrolu financijske, tehnološke, gospodarske, medijske sile, a na drugoj stranipoprima i posve nove oblike: povećana rušilačka moć ne koristi se izravno, krozuništavanje, već kao političko oružje.

(NOVI DANAS 24.7.1992.)


62


M i r k o K O VA Č

I Z V O R S R P S K O G Š O V I N I Z M A J EU S R Ž I S R P S K E K U L T U R E *

Još od samog početka, provođenja velikosrpske politike na prostorima bivšeJugoslavije, Vi ste ukazivali na opasnost koju sobom nosi Milošević i njegovafašistička platforma. Kako danas, nakon toliko vremena gledate na katastrofukoja se trenutno događa u Bosni i Hercegovini, na zločine koje čine zlikovciproizvedeni iz glava onih koje ste od samog početka prepoznali kao nepri-jatelje svega civiliziranog?

KOVAČ: Krug ljudi u kojem sam se kretao u vrijeme pojave Miloševića i te nove –stare srpske politike znao je kakvu opasnost nosi taj nacionalizam, ali mi smo tovidjeli sa neke teorijske, uopćene strane. Filip David, Ivan Đurić i ja nikada nismo nijednog minuta bili komunisti, tako da smo bez žala za tom garniturom koja jeodlazila, sa nekog istorijskog i moralnog stanovišta morali upozoriti šta bi se moglodogoditi ako pobijedi staljinističko-nacionalistička varijanta u Srbiji. Ipak, moram rećida meni tada,nije bilo sasvim jasno gdje je izvor tog šovinizma, tog mraka. Tek ovihdana, ja shvaćam da je taj izvor u srži srpske kulture i to je za mene najporaznijačinjenica.

Naime, ta opsjednutost srpstvom, ta patološka fascinacija, ne datira od juče. SMiloševićem ne počinje sve, s njim počinje samo jedna epizoda. Jer, u srpskoj kult-uri uvijek su postojala dva toka. Prvi, narodnjački, bio je, da tako kažem, naslonjenna nemanjičko-pravoslavnu tradiciju, što, da se razumijemo, ne mora biti loše akose pravilno upotrijebi. Drugi tok je liberalno-evropski, koji je uvijek bio u sukobu satim “narodnjačkim”, i čini se, uvijek gubio. Na primjer, Svetozar Marković i DimitrijeTucović bili su kritički raspoloženi prema toj opsjednutosti pravoslavljem i srpstvomtoj bolesnoj pojavi koja stavlja Naciju iznad Boga, i u tome nalazi opravdanje za svazlodjela koja čine ti velikosrpski, “narodnjački” tipovi. No, neki su ljudi to uvidjelimnogo prije nas. Tu prvenstveno mislim na Radeta Konstantinovića koji je u“filosofiji palanke”, u “Biću i jeziku”, analizirajući srpske pjesnike koji pripadaju tom“narodnjačkom” političkom mentalitetu, prije svih pokazao na čemu se temelji taj

63



srpski imperijalizam, koji ima za cilj uništenje svega što nije srpsko, a.to je već ustartu “srpski nacizam”. Konstantinović ima jedno poglavlje koje se zove upravotako – srpski nacizam;bjavljeno 1970. godine. U tom poglavlju autor govori o jednompjesniku koji je bio religiozan i kaže, po mom uvjerenju, jednu od najdubljih rečenicakoja razotkriva bit srpskog imperijalizma. “Tražeći Boga, našao je Dimitrija Ljotića”.Zamislite, tražeći Boga, taj se pjesnik, sad mu se ne mogu sjetiti imena, spustio najedno od najnižih bića u istoriji, na jednog fašistu, antisemitu koji se hvalio činjeni-com da je “riješio problem jevreja u Srbiji”, tako što ih je 88% ili pobio ili predao unacističke ruke.

SPC “DUHOVNA JNA”

Svojedobno ste kritizirali i Srpsku pravoslavnu crkvu – “duhovnu JNA” – koja,nesumnjivo, snosi veliku odgovornost za zločine provedene nad nesrpskimnarodima. Koliki je, zapravo, udio SPC-a u formiranju velikosrpskog šovinizmai svijesti o “ugroženosti Srba van Srbije”?

KOVAČ: Crkve su odigrale značajnu ulogu u formiranju i očuvanju nacionalnog bićakod ovdašnjih naroda. Pa je tako, u prošlosti, i Srpska pravoslavna crkva imala iodređenih pozitivnih stvari. Međutim, ja sam u posljednje vrijeme kritikovao tu Crkvujer je ona oko sebe okupljala samo nacionaliste i one najcrnije šoviniste koji su se,uglavnom, bavili mržnjom prema drugima, a ne toliko ljubavlju prema Bogu. To seprenebregavalo, a SPC je postajala opasno oružje u duši, i godinama pripremala ovošto se sada događa. Ja sam tačno znao šta će se dogoditi kad su se premještalekosti tamo po Hercegovini i kad je sva ova ekipa šovena, Ćosić, Bećković, Hogo,Nogo, i ostali, išla tamo da “poje”. Ta ekipa je bila uz crkvu, a oni su svi kretali naMiloševićev mig. Crkva je u Miloševića uložila sve, pa su, izgleda, u posljednje vri-jeme malo reterirali, vidjevši da ta politika satire srpski narod, i vodi ga u katastrofu.

Spomenuli ste Ćosića. Što znači njegovo pojavljivanje uz Panića, gdje se on,po mnogima najzaslužniji za pojavu Miloševića, sada pojavljuje kao prego-varač i tobožnji mirotvorac?

KOVAČ: Što se tiče Miloševića, mogtiće da će zvučati kontradiktorno sa svimeonim što sam ja o njemu dotad pisao i pričao, ali moglo bi se reći da on nijenacionalista u onom pravom smislu te riječi. Prvo, on nije utemeljen u srpskoj naciji,jer nije Srbin. Drugo, on nije utemeljen u srpskoj kulturi jer on ne zna ništa o tome,on je jednostavno, glupan, budala. On može biti onaj nacionalista površinskog tipa,


64


i on nema neku nacionalnu strategiju. On je utemeljen u aparat vlasti, i sposoban jeza očuvanje te iste vlasti koja je bazirana na aparatčicima kakav je on. E sad, imamojednog pravog “majstora” Dobricu Ćosića, koji je još kao komunista savladao neštomalo srpske istorije. Onda je izvalio tu svoju čuvenu rečenicu da “Srbi gube u miruono što dobiju u ratu”, za koju je Kermauner rekao da je podloga za permanentni rat.Jer, on tom rečenicom vrijeđa srpski narod, bukvalno ih naziva idiotima jer kaže dau diplomatiji gube ono što dobiju silom. Pa, uostalom, niko svoj narod ne vrijeđaviše od tih nacionalista. Pogledajte u istoriji, niko više nevolje Nijemcima nije doniood Hitlera, i niko nije više naudio Rusima od Staljina. Sada, moguće je da je onuvidio dokle je njegov pulen Milošević doveo Srbe, i da se malo uplašio kraja, kojibi mogao rezultirati građanskim ratom u Srbiji. Da se razumijemo, on ništa ne žaliza onim što je bilo, ali moguće je da je uz savjetnike došao do one izjave – “da nijevjerovao da ima toliko destrukcije u srpskom narodu”. Ne znam da li je to njegovaizjava, previše mi je razborita za njega, ali možda... Sada, on se našao u procjepuizmeđu svog proizvoda Miloševića i nekako bi želio da udovolji njegovim pristali-cama. S druge strane, ako podrži ovu umjereniju struju, rizikuje da se oni koje je onizmislio, njegovi čitaoci, žestoki nacionalisti okrenu protiv njega. U suštini, on je trag-ična ličnost i jedna velika zabluda. I književna i politička. Više politička, jer nije sasvimbez dara za pisanje, ali je površna. On je u stvari proizvedeni nacionalista, jer on tonije bio. On je bio komunista, a Srbi vole komunizam jer im taj sistem predstavlja nekivid jednakosti. Kad je Ćosić, od ovih istoričara koji su jako mnogo uticali na njega,poput Ekmečića, nešto malo naučio, onda je počeo da priča o tom nekom srpstvu io tome da sve srpske etničke cjeline treba da žive u istoj državi. On je, kažem, trag-ična ličnost jer se pojavljuje u jednom trenutku koji je tragičan po Srbe. Eto, stvorenaje ta “nova Jugoslavija” i on, osjećajući valjda da ga je Srbija pozvala, šta li, postajepredsjednik. Ne znam, možda ga je stvarno pozvala, ali Srbija je već imala takvoglidera – Miloševića. I vidite, otkad je on došao na čelo te nepriznate države rat jenajkrvaviji, zemlja mu je izolirana, osuđena... On je, nakon što je plovio s Titom,tada sanjajući da jednom postane predsjednik. Sad je postao predsjednik, koman-dant te sramne Jugoslavenske armije i on povlači neke konce, negdje zaoštrava,negdje popušta, ali jasno je da Dobrića Ćosić ne može izvući Srbe iz ove tragedije.Taj se narod sam mora obračunati sa svojim nacionalistima koji su ga doveli dovde.Dotad, sve priče o nekom srpskom liberalizmu padaju u vodu. Kaže meni jedanstrani novinar – “pa nemojte tako nije cijela Srbija fašistička, ima tu ljudi koji su uredu, na primjer Bogdan Bogdanović, Vi...”. Jeste, gospodine kažem, ali Bogdan ječovjek koji ne smije nigdje izaći iz jedne sobe zato što tako misli. Mi smo povodomnapada na Dubrovnik u Beogradu zakazali jedan protestni okrugli stol i tu je došlodvadeset ljudi. Svi srpski liberali, u istoriji su prezreni od Srba, izgaženi, ispljuvani

65



su umirali u emigraciji od raznoraznih bolesti. Ili su, pak, ubijeni s leđa od straneSrba kao Dimitrije Tucović. Nema ništa od toga kad 100.000 Srba izađe na ulice iprotestuje, pa u Pragu je izašlo milion ljudi na ulice. Dok milion i po Srba ne izađe– nema ništa. I ja nemam nekih velikih iluzija, neke nade da će se Srbi moći obraču-nati s tim zlom. Pogledajte vi samo tu srpsku provinciju, pa to je mrak.

U svojoj ste se literaturi nerijetko bavili i Muslimanima, njihovom kulturom,civilizacijom. Muslimani su, danas, žrtve zdravom umu nepojavljivih zločina.Kakva je, po Vašem mišljenju, budućnost Bosanskohercegovačkih Musli-mana, gledana sa civilizacijskog i historijskog stanovišta?

KOVAČ: Da, ja potičem iz kraja u kojem je muslimanska kultura u mnogomeizgradila to bogatstvo različitosti. Moram reći da je mene, da tako kažem, odnjihala,ako hoćete dojila jedna Muslimanka, Badema Avdić, žena koja je godinamastanovala u kući do naše, išao sam u gimnaziju u Trebinju gdje je Muslimana u tovrijeme bilo više nego sad. Ja sam, interesujući se za te muslimanske, srpske,hrvatske, različitosti gradio jedan svoj literarni svijet. I sada kad vratim te slikeprošlosti, moram reći da me hvata izvjesna tjeskoba, zebnja pa i strah kad razmiš-ljam o tom muslimanskom svijetu. Ne znam, neću da budem paranoidan, da vjeru-jem u neka čuda neviđena, ali imam neko osjećanje strašne zavjere protiv togsvijeta. Muslimani su se našli ukliješteni između ta neka dva svijeta. Jer, očiglednoje da se tu nešto događa. Vidimo te silne ruske nacionaliste koji vršljaju po Srbiji,pa taj odnos Grka i Srba, Rumuni i Bugari se još uzdržavaju ali ko zna dokle će totrajati. Dakle, stvara se neki istočni, pravoslavni svijet. Nije jasno gdje su te granice,ali jasno je da se nešto događa. S druge strane, vidimo i taj zapadni svijet i Musli-mane koji su se tu našli. Osobno me je strah tih lomova unutar tog naroda, odluke...Gdje? Kako? Kojem se privoljeti carstvu? Pogledajte, taj svijet je protjeran. Kad izBosne ode Hrvat, hajde prilagodiće se nekako, teško ali... Kad ode Srbin, ode tamou Smederevo, pa i on da tako kažem, ima gdje. A Muslimani? Oni nemaju gdje, izato vjerujem da će se očuvati. Da se razumijemo, ja sarn za takvu Bosnu ukojoj bi se narodi dogovorili, ali to je fraza, to svi govore. Po mom mišljenju, zaMuslimane bi najbolje bilo da se kao cjelina formiraju, jer se nalaze u jednoj odnajtežih situacija u svojoj istoriji. Ovaj rat je otišao predaleko, znate prije nekolikomjeseci je Ćosić u Akademiji izjavio da je “zadovoljan jer je teritorija uspješnoočišćena uz malo srpskih žrtava”. Bojim se da će potrajati, da će dosta nakon ovogabiti rana, osveta. Primjera radi, ja sam bio sa Kočom Popovićem u jako dobrimodnosima. Kad smo se jednom čuli, rekao mi je da “ako krene rat u Bosni, trajaćedeset godina”. S druge strane, još jedan, čovjek sa velikim iskustvom, Milovan Đilas,


66


govorio je da nema teorije da rat u Bosni ikako počne. Pazite, to su ljudi koji su pre-turili rat preko glave, za koje se može kazati da znaju. Zato, teško je bilo što prog-nozirati, mene ponekad uhvati muka što sam neke stvari predvidio.

* Intervju dat Ahmedu Buriću, Ljiljan br. 8, 7.12.1992. g.)

67



Jevrem BRKOVIĆ

K A Z I V A N J A

MORALI SU UPOZORITI MUSLIMANE!

Ja već nekoliko godina, tamo negdje od 1985. godine, od kako je započeo mojsukob sa Miodragom Bulatovićem, književnikom velikosrbinom, velikim velikos-rbinom, čak i monstruoznim, koji je izjavljivao da će samo na tenkovima ući u Prišt-inu i gaziti albansku i muslimansku djecu, upozoravao Muslimane Crne Gore iSandžaka i Bosne, u nekoliko svojih intervjua u Muslimanskom glasu, u Valteru, uNedjelji, ja sam u svim tekstovima upozoravao što se sprema, jer sam bio veoma,veoma ubijeđen da sam dešifrovao, da sam pročitao monstruoznu strategijuvelikosrpstva, da sam dešifrovao zapravo, počevši od Garašanina i njegove Načer-tanije, koja je sada uobličena u Memorandum, te da sam pročitao memorandumskustrategiju, koja Ide u likvidaciju svih onih koji su neka pa i biološka prepreka zastvaranje Velike Srbije. Nije shvatljivo i to nikada neću moći oprostiti prijateljima kojisu morali upozoriti Muslimane, tim svojim prijateljima nikada neću oprostiti to danisu razmišljali (o tako bliskoj mogućnosti) da se desi da u jednom vijeku, ne uvijeku, nego u jednom poluvijeku, zapravo u pedeset godina – Muslimani budu dvaputa klani od istog noža, od istog neprijatelja, od iste ruke, od istog krvnika – značiod četnika.

Evo konkretan primjer: tačno 1942. godine zloglasni pohod, zloglasnog četničkogvojvode Pavla Đurišića, koji je tog trenutka bio komandant polimskih, ne crnogorskih,nego polimskih četnika – i taj njegov zloglasni juriš, shvatate, pohod od Pljevalja,preko Metiljke, Foče, Čajniča, poklao je u tom nastupu, u tom pohodu, po historijskimpodacima doktora nauka Radoja Pajevića, tačno je utvrđen, istorijski je tačno utvrđenbroj žrtava, verifikovan... Pavle Đurišić, sa svojim četnicima, tom je prilikom 1942.godine poklao 8.000 Muslimana, žena, djece, staraca, među kojim je bilo 150-toronejači ispod 12 godina starosti. Sada je Pavla Đurišića, u tom slavnom pohoduzamijenio profesor univerziteta, književnik, takozvani Bjedoliki, bjedoliki VojaMaksimović, koji, kako se ono kaže, “ne bi ni mrava zgazio”, možda mrava i ne bi,ali eto, Boga mi, kolje Muslimane, pod njegovom komandom, po drugi put u pedeset


68


godina kolju se Muslimani Foče, Čajniča i okoline. (...) Nedopustivo je, u istorijskomsmislu, da se jedan narod u pedeset godina ne osvijesti, i da bude klat u pedesetgodina od iste ruke, istog noža, istog krvnika. A i za to je netko bar moralno odgov-oran.

MILOŠEVIĆ JE VRHUNAC SRPSKOG ZLOČINA

Rekoh: Crnogorci su poznati kao slodoljubiv narod, ali se u nekim novinskimtekstovima ipak pojavljuju i optužbe “đuture” – optuži se cijeli narod, o tome čestopišete, uvijek istaknete i dobre primjere...

Toliko sam toga napisao, a osobito je to, sa pisanjem, u novije vrijeme “uzelo maha”!Poistovjećivati narode sa zločincima iz tog naroda svakako je besmisleno. Recimou srpskom slučaju, pogotovu u srbijanskom... ne može se govoriti o Miloševiću...On je zaista, kako se ono kaže, vrhunac, piramida noža, on je piramida srpskogzločinačkog noža. Ali, to ne znači da je taj narod uzidan u tu piramidu, shvatate,srbijanski narod. Jesu šešeljevci, jesu arkanovci, jesu Boga mi dobar dio, ne mogureći veći dio, jeste, dobar se dio poistovijetio sa svojim vrhovnim koljačem Slobo-danom Miloševićem, čovjekom koji je jednostavno oduzeo čast srpskom narodu,ponizio srpskog vojnika i uništio njegovu zaista zaslužnu slavu, nekada stečenu,pogotovu u I. svjetskom ratu. Prema tome, ne mogu se sa srbijanskim narodompoistovijetiti svi Miloševićevi i četnički zločini. Međutim, sa Srbima iz Bosne, pogo-tovu iz Bosanske krajine, pa i onamo iz Slavonije, Kninske krajine, stvari stojedrugačije. Oni su mnogo masovnije učestvovali i učestvuju u pokolju, nego što suSrbijanci. Vi nijeste nigdje pročitali da su recimo Srbi iz Banjaluke, što je meni jakožao, Srbi s Kozare, stali u odbranu svojih komšija Muslimana. I Hrvata, naravno.Tamo su Hrvati digli ustanak na Kozari. Hrvati su bili komandanti, Hrvati i Crnogorci.To danas svako zaboravlja. A u ono strašno doba, u obruču, kada je Nijemac ste-gao Kozaru komandanti su bili Drago Madžar Šoša, Šoša čuveni Hrvat, i RatkoVujović Čoče, španski borac, komesar. I oni su, iz tog zlovremena, izbavili srpskinarod iz obruča. Danas srpski narod neće da se okrene, na žalost, ne smije valjda,ili neće, ili se poistovijetio sa svojim zločincima, što bi bilo tragično. Neće da seokrene, da pruži ruku spasa, prijateljstva, utok, utočište da pruži Hrvatima i Musli-manima. Slično je i u Foči gdje je ovih dana koljač sa univerzitetskom diplomom,komandant koljača sa titulom doktora nauka, sa statusom sveučilišnog profesora,uz to i književnik, Vojislav Maksimović, Fočak! Najrođeni mu je prađed rođen uFoči, i nikada, od 1914. godine nisu imali nikakvih problema, shvatate, on je danasglavni komandant, on i neki Ostojić, bijeda, idiot koji nije za poređenje, ali da se

69



pamti, ali je neshvatljivo da je Voja Maksimović komandant posrbljavanja Foče,komandant fočanskih koljača, Srba sa svih strana, čak mislim da ima i crnogorskihčetnika, nešto malo učestvuju, i to iz pljevaljskog i mojkovačkog kraja, ne iz klasičneCrne Gore. I vidite, i tu se srpski narod poistovijetio sa svojim zločincima, u tomokruženju: Foča – Čajniče...

Na koga se oni to spremaju? Hoće li to Crnogorci na Crnogorce? Zar im nije dosta1918. kada su 16.000 domova zapalili, kada su nam 12.000 muškaraca, žena i djeceubili, kada su na Njegušima naklali dijete od trinaest godina? Hoće li to ponovo danam Srbi i srpska politika i tzv. načertanijevci, sada i četnici crnogorski zavode, daponovo, bratska krv potocima lije, bratska krv crnogorska, muslimanska, albanska.Čujem da se spremaju instrukcije svojim ljudima u Baru, gdje se vežu uz nekogpopa Fatovića ili tako nešto, fašista, koji se predstavlja da je srpski pop, navodno datreba da mu zapale crkvu i da to bace na barske Muslimane i Albance i da počnepokolj kako bi ušli u Sandžak. Ja sam upozorio i Muslimane i Albance da se spremau Crnoj Gori a strašna je stvar ono što priča Crnogorac pobjegao iz Foče. Priča on,objavio je i Vjesnik jučer, o zločinima Srba u Foči kako su Srbi Voja Maksimovića inekog Ostojića, ministra, bivšeg ministra u bosanskoj vladi, ubijali. Priča čovjek dasu glavu otkinuli Muslimanu, a večerali kod njega, dočekao ga čovjek, a onda nami-gnuo Ostojić nekom Crnogorcu tobožnjem, četniku, vojvodi četničkom iz Mojkovca,i ovaj izveo svog domaćina u kojeg je izio hljeb i so, zaklali su ga, pa predao u kućidomaćinovu glavu Ostojiću, predao glavu, tog čovjeka. Onda Ostojić očistio onajkrvav vrat od žila koje su još damarale pa bacio kroz prozor među svoje četnike danjome igraju fudbal. To su objavili i u Slobodnoj Dalmaciji. Eto što su napravili! Etošto su uradili od svih nas! Hoće sada da pokolju, jedino se još Crna Gora drži...

SLUGIN SLUGA U BOSNI

Što to znači? Milošević je sluga velikosrpstva srpskog, poludjeli načertanijevaca,sluga Dobrice Ćosića. Dobrica, koji je svojim romanima, onakvim kakvi jesu,pripremio nesrećnog srpskog čovjeka na takva klanja, na takvu vrstu šovinizma,mržnje, Dobrica ih je pripremio, ali i Matija Bećkovič i Brana Crnčević i Milovan Vite-zović. Oni su pripremili ovaj rat, oni su pokrenuli srpski narod protiv Hrvata, protivMuslimana, protiv Crnogoraca, pravih Crnogoraca Duklje i izabrali SlobodanaMiloševića za predsjednika Srbije, doveli ga kao onoga koji će im vjerno služiti istvoriti Srbiju po mjeri njihove poludjele svijesti, po mjeri njihove mitomanske mega-lomanije, po mjeri mitomanije velikosrpske, da će im on stvoriti takvu Srbiju, Srbijudo Neretve, shvatate, te je sluga našao svog slugu u Bosni.


70


A sluga je opet morao biti iz istog istorijskog ambijenta i bića, odroda, crnogorskog.Nije slučajno što je Milošević postavio i izabrao – doveo za vođu srpskog narodaCrnogorca po ocu i majci, po rođenju, po svemu! Naravno, Crnogorca bez savijesti,bez moralnih skrupula, crnogorskih, bez čojstva crnogorskog, bez moralne vertikalecrnogorske koja je uvijek crnogorsko biće obuzdavala, dovela ga do sintagme čo-jstva i junaštva. Čojstva – da brani drugog od sebe, u ovom slučaju Muslimane,Hrvate, da brani od sebe, od poriva u sebi, zlih poriva u sebi, tamnih poriva, istori-jskih naslaga, mračnih, koji su u svima nama na Balkanu. Možemo li postaviti pitanje,jesu li naši prostori balkanski ukleti ili se radi o patologiji zlostva, što nije isključeno,pogotovo tog bizantijskog bivšeg prostora, oni koji su mnogo od vizantinaca uzeli iu freskama i u manastirima, i u poeziji i u svemu duševnom i intimnom.

A junaštvo je braniti sebe od poriva onih drugih... e – takva osjećanja nema ni Miloše-vić, ni Radovan Karadžić, ni Voja Maksimović koji je također porijeklom Crnogorac,ni Matija Bečković, ni sva ona ogromna crnogorska bulumenta koja se nametnulasrpskom biću, srbijanskom biću u Srbija i srpskom biću u Bosni, zavladala njima iodvela ga u katastrofu, u provaliju. Dovela ga dotle da ga samo Evropa i svijet mogujoš ukrotiti i mogu postaviti granice, izgleda, a to je jako dobro, da će doći konačnodo intervencije, do vojne intervencije NATO pakta, jer nema druge: Bosnu moramospasiti! Muslimanski svijet je ustao, inače će nestati a već je i nastala klanica, većje toliko Muslimana poklano da se ne može porediti sa II svjetskim ratom, čak ni saonim “detaljima”, krvavim pohodima zloglasnog Pavla Đurišića prekrivenog pok-lanom muslimanskom krvlju. Pavle Đurišić i njegovi četnici, i uopšte srpski četnici,do te su mjere okrvavili ruke muslimanskom krvlju da će i njihovi praprapotomci iunuci osjećati njihovu krv, krv predaka na svojim rukama.

Ibrahim Kajan: DNEVNIK 92. (fragment)

Iz knjige Ibrahima Kajana, Muslimanski danak u krvi,“Preporod” Zagreb, 1992.

71



Dr Zdravko TOMAC

M O R A L N A O D G O V O R N O S T S V I J E T A

POSTOJE ZAPADNI KRUGOVI KOJI SU SUGLASNI...

... Prvo, istina je da postoje krugovi na Zapadu koji su prešutno davali suglasnostvojsci i Srbiji da započmu ono što su uradili desetog mjeseca prošle godine, da jevojska uspjela slomiti Hrvatsku, svijet bi to uzeo kao realno stanje i priznao vojnupobjedu vojske i Srbije. Kada to nije išlo, onda su vojska i Srbija išle na rezervnuvarijantu – da puste Sloveniju, da puste jedan dio Hrvatske, a da sve ostalo zadržeu Jugoslaviji, tj. Velikoj Srbiji. I za tu rezervnu varijantu, Srbija je također dobila odznačajnih svjetskih sila značajnu podršku. Vojska se iz Hrvatske povukla, tenkovimai topovima u dio okupirane Hrvatske, i u Bosnu i Hercegovinu. Kako bi upravo tomkoncentracijom oružja spriječila svaki poticaj Hrvatima i Muslimanima u Bosni iHercegovini da mogu tražiti ili dobiti samostalnost, da ih prisili prihvatiti MiloševićevuJugoslaviju. Ovo što govorim je puna istina, jer sam od lorda Caringtona do Gor-bačova u Moskvi, Vatikanu, od Andreottija i ostalih, Vancea, Gouldinga, davaodokaze, da ako vojska ode iz Pule, iz Rijeke, iz Hrvatske, iz Slovenije (čak su izSlovenije htjeli tenkove i topove preko Italije odvesti u Crnu Goru, pa da se ondavrate u Bosnu) da ako ode u Bosnu i Hercegovinu da će onda tamo izbiti strahovitrat i genocid, u odnosu na rat koji se događao u Hrvatskoj, priča za malu djecu.Gospoda iz Amerike, iz Europe, iz EZ, tvrdila su da oni garantiraju da rata neće bitii da ti topovi i tenkovi neće biti upotrijebljeni u ratu i popisivali su njihove brojeve. Ami smo tražili da ih, kad smo već blokirali vojarne, međunarodna zajednica stavipod svoju kontrolu, ne trebaju nama, i da ne idu u Bosnu. Znali smo da ako 60.000oficira, sa silnim naoružanjem, odu u Bosnu i Hercegovinu, da će oni morati, htjelito ili ne htjeli, da ratuju – jer drugog izlaza nemaju. Jer će ih Milošević, prije ili kas-nije, gurnuti u rat, natjerati da ratuju, jer oni nisu mogli otići iz Bosne i Hercegovineu Srbiju, jer nisu imali gdje otići. Niti bi tamo bili primljeni.


72


UPOZORAVAO SAM PRIJATELJE U BIH: PRIPREMITE SE

Prema tome, svjetska je politika bila “ako se ne može zadržati cijela Jugoslavija,pustit ćemo Sloveniju, pustit ćemo eventualno dio Hrvatske gdje žive Srbi, a sveostalo ćemo zadržati u nekakvoj trećoj Jugoslaviji”. Minimalno rješenje bilo je dačak puste Hrvatsku u cjelini, ali da Bosnu Srbija bez rata neće pustiti kao samostalnudržavu i to je bilo Jasno. Meni je to bilo jasno od početka. Bio sam u Sarajevu prijeskoro jedanaest mjeseci kao potpredsjednik Vlade u službenom posjetu VladiRepublike Bosne i Hercegovine. Taj je dan zapravo počelo u Bosni. Tada je bilapobuna policije, i podjela policije u Bosanskoj Krupi. I tada sam na licu mjesta,razgovarajući s Vladom BiH vidio, što sam kasnije rekao, zbog čega su me nekinapadali, s pravom, jer imaju drukčije mišljenja, da države Bosne i Hercegovinenema, da ona nije organizirana, da su Muslimani i Hrvati potpuno nepripremljeni ida im prijete strahote. U tom smislu moje djelovanje, kao čovjeka koji nije ratnik,nego je humanist i profesor, bilo je stalno upozoravanje prijateljima Bosne i Hercego-vine, Muslimanima i Hrvatima, da se moraju spremiti za ono što dolazi. U jednoj emi-siji, kad je već sve počelo, kad je BH televizija govorila 'Ne pucajte u susjede', ja samrekao da to nije dobro, mjesto 'Ne pucajte', treba reći 'Branite se', trebate se orga-nizirati za rat. Odgovornost političara nije samo za one odluke, koje su donijeli, negoje odgovornost političara i za one odluke koje nisu donijeli a dužni su bili donijeti ih.

MORALNA ODGOVORNOST SVIJETA JE OGROMNA

Odgovornost je svjetskih političara, zbog krivnje nečinjenja. Nisu dosada ništakonkretno poduzeli da bi spasili ljudske živote a mogli su spasiti desetine tisućaljudi. Gospoda u Ujedinjenim narodima, u Europskoj zajednici, ovi koji će sutra sjeditina Londonskoj konferenciji, kad budu umirali, kad dođe njihovo vrijeme umiranja,teško će umirati jer mogli su spriječiti strahote da su htjeli. Mislim da je moralnaodgovornost svijeta ogromna. Kad jedan Mitterrand dolazi 26. lipnja, upravo naVidovdan u Sarajevo – i naivni ga Muslimani i Hrvati slave što je došao i plješću. Aon je došao zapravo da umiri one na Zapadu koji imaju nemirnu savjest i koji supitali političare zašto to dozvoljavaju, da bi cijeli problem prebacio na humanitarnupomoć, po prilici – 'Nama je savijest čista ako ta djeca koju ubijaju, ne umiru gladna,nego umiru sita'. To je puna istina o svijetu u kojem mi živimo, bez obzira koliko gov-orili o tom svijetu zapadne demokracije. I dok se cijeli svijet sad bavi pitanjem kakoosigurati humanitarnu pomoć, dano je dovoljno vremena vojsci i Srbiji da ostvare

73



svoje ratne ciljeve. A minimalni ratni ciljevi, kojih se Srbija nije odrekla, mjesto daosvoji, kako Karadžić kaže, 65 posto teritorija Bosne i Hercegovine, da razdvojiMuslimane Bosne od Muslimana Sandžaka, Kosova i Albanije, na Drini, i da istjeraMuslimane i Hrvate iz Bosanske Posavine, i teritorijalno pripoji dijelove Bosne iokupirane dijelove Hrvatske s tom, Srbijom – Jugoslavijom, kako bi se kasnije, kadrat stane, mogli boriti u miru za stvaranje Sjedinjenih Srpskih Država koje će biti odZadra, Karlovca, Siska i Knina, preko Banjaluke i sjeverne Bosne do Srbije... i cijeloto vrijeme se stalno daje šansa, jer su vojno jači, da to ostvare. Još jedan argument.I dalje postoji embargo za uvoz oružja za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Iako jecijeli svijet, i sve svjetske institucije i sve demokratske države, jasno rekle tko jeagresor, tko je žrtva. I to je prvi put u povijesti da se žrtvi ne da pravo da se brani.To je suprotno Povelji Ujedinjenih naroda. Jer i čovjek pojedinac i narod, ako je na-padnut u svojoj kući, na svom teritoriju, onda ima prirodno pravo da se brani. A drugastrana, s obzirom cla je imala i avione i tenkove i topove, ona je, prosto, na taj načinstimulirana, jer je mislila da je jača i da može ostvariti svoje ratne ciljeve.

TRAŽIO SAM VOJNI SAVEZ BOSNE I HRVATSKE, ALI...

(...) Jer gospoda na Zapadu ne žele do kraja uništiti ni Hrvatsku ni Bosnu, negosamo smekšati Hrvate i Muslimane, a možda kod Muslimana, kad dođe do one cifreod 100.000 mrtvih, da će se onda intervenirati i reći 'mi smo vas spasili', kako bionda dobili u ostvarivanju svojih interesa na Bliskom istoku vezanim za naftu i sveostalo i pravili neku globalnu ravnotežu. Prema tome, neće se dozvoliti potpunouništenje jednog naroda, ali da su žrtvovali desetke tisuća ljudi, bespotrebno ibesćutno, u svojim globalnim strategijama, to je istina. I da će nas pritiskati da sadanađemo neko rješenje, a naše muslimanske i hrvatske pozicije nisu jake, jer smo uzadnja dva mjeseca izgubili sjevernu Bosnu. Da smo zadržali sjevernu Bosnu,Srbija izgubi rat! Ona je već bila na kraju snaga, i Banjaluka, i Knin, Okučani,Glina, nisu imali lijekova niti što jesti. I Srbija je tad morala da je svijet htio, tad semorala pritisnuti, da je svijet htio, da se pregovara i da stane rat. I vidite, nije se daloda u tom momentu stane rat, nego se pustilo da rat ide dalje, dok Srbija ne ostvari,barem djelimično, svoju vojnu pobjedu u sjevernoj Bosni i ne spoji te teritorije saSrbijom.

Ja sam tada ušao u veliki sukob, politički, jer sam tražio vojni savez Bosne i Herce-govine i Hrvatske i jasnu odluku dvije države da će zajedničkom vojskom vratiti sjev-ernu Bosnu i onemogućiti probijanje tog koridora. Konsultirao sam mnoge stručnjakei političare koji su mi rekli: “Pravo je suverenih, država da stvaraju vojne saveze i


74


nitko im zbog toga ne može prigovoriti. Pogotovu je pravo ako su napadnute odzajedničkog neprijatelja i ako se rat vodi na graničnim teritorijama. Ako vi želite ratnivojni savez sklopiti da biste obranili svoje teritorije, onda mi nemamo ništa protivtoga”. Da smo to napravili i cijelom svijetu rekli: “Jest gospodo, mi ćemo obraniti tajkoridor Doboj – Bosanski Brod i nećete tuda proći, stvorit ćemo jedinstvenu obranui jedinstvenu vojsku”, a imali smo te snage, naša bi pozicija danas bila bitno drukčija.Međutim, nije bilo dovoljno povjerenja ni volje ni s jedne ni s druge strane da se toučini. I tu je povijesna odgovornost političara zbog onog što su propustili. Ja ne biliimao čistu savjest da nišani pokušao, i na zatvorenim sjednicama i javno, da seborim i rukama i nogama da se to napravi ali nisam uspio. Ali ja sam napravio onošto, sam po svojoj savjesti morao napraviti. Kasnije se pokazalo, sve što se išlodalje, da sam bio u pravu i sad se postepeno ide prema tome savezu sa ogromnimteškoćama. Kolege koje su govorile prije mene, ukazali su na dio te netrpeljivosti iproblema koji su mnogo veći nego što su oni govorili i na ogromne probleme koji sedogađaju između hrvatske, i muslimanske vojske u Bosni. Odgovornost intelektu-alaca, svih nas, da svatko koliko može, učini da te probleme što je moguće prijeriješimo. Moje je uvjerenje da nema drugog izlaza, da nikako ne možemo opstati dokvojno ne pobijedimo u Bosni. I Hrvatska i Bosna i Hercegovina. Hrvatska i Bosna iHercegovina su dvije države, ja sam čvrsto na stajalištu da to moraju ostati dvijedržave, suverene države, ali koje su geopolitički i na druge načine toliko vezanekao spojene posude. I dok ima zla i rata u jednoj, prelijevat će se u drugu: I zato miu Hrvatskoj moramo, ne samo zbog Hrvata u Bosni, nego i zbog Hrvatske i njezinebudućnosti, zajednički završiti rat u Bosni i Hercegovini. Četnici i Srbi moraju bitisvjesni da ne mogu dobiti rat u Bosni. Zato ako nam se hoće pomoći, onda nam semože pomoći samo na jedan način. Da se vojnim avionima neutraliziraju topovi okoSarajeva i da se spasi Sarajevo. Kaže neki general 'Ne možemo sve topoveuništiti'. Uništite vi 20% pa će nastati rasuto, ostalo ćemo mi uništiti. Drugo, da sekonačno prizna pravo suverenim državama da se mogu braniti od genocida i dadobiju oružje. Ne tražimo mi da Francuzi i Amerikanci ginu zbog nas, tražimo samoda nam daju oružje, da nas ne ubijaju bez otpora. A kad bi znali da imamo oružje ida smo jaki, onda bi nam ga i dali.

Nema drugog izlaza nego vojno pobijediti ili toliko vojno ojačati zajedničkim snagamai uz pomoć međunarodne zajednice da moraju odustati od svojih ratnih ciljeva. Odus-tajanje od ratnih ciljeva znači da moraju priznati Bosnu i Hercegovinu bez ikakvihuvjeta kao suverenu državu. Da moraju priznati Hrvatsku u njezinim granicama, damoraju prestati ratovati i povući svoju vojsku iz tih suverenih država. To je ono štobismo morali zajednički tražiti i što bi morala biti zajednička platforma Hrvatske i

75



Bosne i Hercegovine, i slažem se, ne samo Muslimana i Hrvata, nego i jednogdijela Srba BiH koji su također za to. Manjina je, ali ipak.

Očekivati da će se Milošević promijeniti, naravno, to je iluzija. Oni se ipak – morajupobijediti. Ta pobjeda ne mora biti čisto vojna, može biti i politička. Puno se togadanas promijenilo u svijetu, da se može reći da je veliki dio svjetske javnosti ogorčenšto su dopuštali da se u Bosni radi ono što se radi, što se još uvijek radi. Prematome, moj je zaključak da mi već danas imamo snage i oružja i volje da se možemoobraniti i dobiti taj rat. Očekivati da će to učiniti netko drugi umjesto nas, mislim danije realno. Mi moramo učiniti pritisak da nas se pomogne, ali ako budemo jaki,čvrsti, i jedinstveni, ako znamo što hoćemo. Ako zaboravimo ono što nas razdvajaa istaknemo puno više ono što nas spaja, onda mislim da. će i druga strana morati,a možda i pristati, na kraj rata i da odustane od svojih ratnih i osvajačkih ciljeva.

(Iz knjige Ibrahima Kajana, Muslimanski danak u krvi,KDMH”Preporod”, Zagreb, 1991).


76


George D. KENNEY

S T A T E D E P A R T M E N T P R I K R I OI S T I N U O B O S A N S K O J T R A G E D I J I

Dan uoči Londonske konferencije svjetski su mediji kao jednu, od ključnih vijestiobjavili, ostavku Georgea Kenneya američkog diplomata koji je u State Departmentubio zadužen za prostor bivše Jugoslavije. Obrazlažući svoj čin, Kenney je rekao daje vrh američke države namjerno zanemarivao jugoslavensku krizu, dok se njegovikolege diplomati nisu htjeli zamjeriti šefovima svojim većim angažmanom oko togpitanja znajući kakav je službeni stav. Mnogi su zapravo dijelili njegovo mišljenje, alinitko nije bio tako hrabar kao on. Kenney je iznio da je već duže vremena predla-gao vladi konkretna rješenja u obliku zračne zaštite BiH, naoružavanje snagabosanske Vlade, zračne napade na srpske položaje. Stalno je upozoravao nabosansku tragediju katastrofalnih razmjera. Međutim, nadređeni su uvijek ublažavalinjegove izvještaje izbacivajući teške formulacije i takve ih prosljeđivali dalje. Zakonferenciju u Londonu rekao je da je obična farsa kojoj je ishod bio poznat i prijepočetka. Prema njegovim riječima, ta je konferencija bila osuđena na propast jernedostaju odlučni pritisci na Srbiju, obuhvaćajući i one vojne, da bi zaustavila svojupolitiku genocida.

ST: Gospodine Kenney, dali ste otkaz samo mjesec dana nakon što ste biliimenovani šefom jugoslavenskog odjela u State Departmentu. Koji je trenu-tak ključan za takvu odluku?. Očito ste o tome dugo razmišljali jer ste podni-jeli ostavku dan prije početka Londonske konferencije?

– Na jugoslavenskom odjelu počeo sam raditi potkraj siječnja, a formalno sampostao šef tog odjela prije nešto više od mjesec dana. Postao sam veoma razočaranameričkom politikom prema jugoslavenskoj krizi. Smatrao sam da se treba višeangažirati na tom, problemu, ali sam shvatio da se naša vlada neće u to upuštati.U Bosni su se događali pravi masakri i znao sam da se to ne može zaustaviti bezpomoći izvana. Nisam više htio biti dijelom te strane koja namjerno zatvara oči predgroznim zločinima. Razmišljajući o tome, odlučio sam da je najbolje da odem.

ST: Kako ste pisali svoje izvještaje i što se s njima događalo nakon toga?

77



– Na svom radnom mjestu imao sam nekoliko različitih poslova; Jedan od njih bioje da prikupljam informacije, razgovarajući s ljudima iz naših ambasada i konzulatana području bivše Jugoslavije, i da pripremim press materijal na osnovi tih podataka.Napravio bih u prosjeku oko deset stranica. Smatrao sam da ono što trebam učinitije da precizno opišem situaciju u Bosni, na ratištima, u zarobljeničkim logorima.Moje je mišljenje bilo da treba biti vrlo jasan u osudi srpskog agresora. Onda samotkrio da ljudi u State Departmentu nisu htjeli upotrijebiti tako oštre izraze i zauzetitako jasne stavove. Moji su izvještaji bili ublažavani, a grafički prikazi zbivanja uBosni najčešće brisani iz press materijala. Izbjegavalo se oštro optužiti Srbiju dabi se minimizirao pritisak na američku administraciju da intervenira. Te su izvještajemijenjali ljudi koji su ih pregledavali prije nego što su ih prosljeđivali MargaretTutweiler, koja je bila zadužena za odnose s javnošću. Ti su ljudi mijenjali mojeizvještaje jer su znali na koji način vrh američke administracije razmišlja o tomproblemu pa su se prilagodili, čuvajući svoj položaj. Iako to birokracija nije htjela,Margaret Tutweiler htjela je dati jasniju sliku toga što se događa.

ST: Znači, njen odnos prema vama i vašim izjveštajima bio je drugačiji?

– Da. Iako je između mene i nje bilo mnogo birokracije, ipak bih joj uspio dati praveinformacije tako da je ona znala što se događa. Ona bi zatim vraćala originalneinformacije u press materijal.

ST: Mislite li da ljudi koji su vam mijenjali izvještaje zapravo dijele vašemišljenje, ali nemaju toliko hrabrosti kao vi?

– Mislim da su potezi viših službenika bili izrazito oprezni. Nisu htjeli poduzimatinikakve odlučnije korake nego su se radije nadali da situacija neće postati još gora.Mislim da se nisu htjeli previše uplitati u jugoslavensku krizu. Ono što je tipično zanjih je da radije paze na svoje karijere, žele napredovati. Ovo je bio veoma težakproblem za njih i svako rješenje koje zahtijeva puno rada i mnogo novca nešto je odčega zaziru, pa je jednostavnije bilo da smiruju situaciju.

ST: Kakav je bio utjecaj gospođe Tutweiler na Bakera? Čuo sam da je svakiput kada bi povukao neki pozitivan i konstruktivan potez, to zapravo radiopod njenim utjecajem.

– Mislim da je to točno. Njen utjecaj na njega bio je prilično jak. Ona je bila šokiranatragedijom ljudi u Bosni pa je poticala Bakera da pokrene slanje humanitarne pomoći.


78


ST: Vi ste bili prva osoba koja je upotrijebila izraz “etničko čišćenje”. Jeste lizbog toga imali problema?

– Mislim da sam tim izrazom iznenadio ljude koji su kontrolirali tekst. Znao sam, kadsam ga upotrijebio, da ima vrlo visok naboj i da će uključiti zvono za uzbunu u medi-jima. Ali, znate; ljudi su ponekad prezaposleni, mislim da moji kolege jednostavnonisu primijetili da sam upotrijebio takvu formulaciju. Nadao sam se da će izazvatiburne reakcije, iako su me poslije pitali zašto sam, to upotrijebio, nije li to prejakizraz. Na kraju je to ipak potaknulo velik interes u medijama.

ST: Vi ste također inžistirali i na upotrebi izraza “genocid”, ali vam to uizvještajima nisu prihvatiti. Koji je bio razlog tome?

– Unutar State Departmenta postojala je velika dvojba je li “genocid” dobra riječ dase opiše situacija. Tu je zapravo riječ o pravnom problemu. Jer, ako je riječ o takoteškom zločinu postoje mnoge obaveze koje vlada mora poduzeti u takvim sluča-jevima. Ja sam smatrao da se situacija u Bosni treba adekvatno prezentirati, da bise spriječilo daljnje stradanje nevinih ljudi. Nažalost, situacija se pogoršava.

ST: Generalno gledajući, kako biste opisali politiku Bushove administracijeprema Bosni?

– Mislim da se oni ne žele stvarno umiješati. Ta je politika potpuno neefikasna ikontraproduktivna. Samo jak pritisak na Srbiju, uključujući i prijetnju silom, možezaustaviti srpski genocid u Bosni. Ali Bushova administracija ne želi primijeniti takavpritisak jer se boji javne sramote u slučaju da ne uspiju. Oni se stalno nadaju da ćese srpski lideri ipak “urazumiti” iako je jasno da do toga ne može doći jer onijednostavno ne razmišljaju na normalan način. Misle da je moguće da se Srbipovuku iz Bosne pregovorima, da je moguće tako zaustaviti ubijanje. Mislim daovako samo ohrabruju agresora.

ST: Ako Clinton bude izabran za predsjednika, možemo li očekivati značajnupromjenu u američkoj politici prema Bosni?

– Mislim da bi se promijenila, iako ne znam točno kako se oni izjašnjavaju o timpitanjima. Ne znam bi li se oni upustili u bilo što više od vojne podrške humanitarnimkonvojima, za što se sada zalažu. Mislim da je za Zapad vrlo bitno da shvati da tojednostavno nije dovoljno. Vrlo je licemjerno raditi ovo što se sada radi. Ovako Zapadzapravo hrani ljude da bi mogli biti ubijeni. Što se Clintona tiče – zaista ne znamtreba pričekati izbore.

79



ST: Možete li komentirati stajalište gospodina Eagleburgera; što možemoočekivati od njega?

– Mislim da Eagleburger služi predsjednika Busha onako kako on to i želi, čuvanjegovu poziciju i politiku vrlo vjerno.

ST: Kako gledate na politiku Europe prema krizi i, osobito, na pozicijuFrancuske koja, čini se, štiti Srbiju?

– Ne dijelim to mišljenje. Mislim da Francuska i zaslužuje neke kritike, ali je ipakbila prva u nekim drugim stvarima da se pomogne Bosni jer su očito veoma frusti-rani gledajući što se tamo događa. Što se Europe u cjelini tiče, mislim da su previšezaokupljeni svojim unutrašnjim političkim debatama i problemima pa se tako nemogu posvetiti jugoslavenskoj krizi. Pitanje priznanja Makedonije, naprimjer,pokazuje kako su europske zemlje nesposobne da prisile Grčku da prizna Make-doniju.

ST: Kako Bushova administracija opravdava upotrebu sile u Iraku dokistovremeno ne čini ništa da pomogne stanovništvu Bosne?

Mislim da je to vrlo licemjerno. Predsjednik stalno priča o demokratskim vrijednos-tima, zaštiti malih naroda, a u praksi radi samo ono što ne ugrožava njegovu pozi-ciju.

ST: Ponekad Zapad izjednačava Srbiju i Hrvatsku, ili čak kaza kako su svestrane u Bosni krive. Je li to zato što žele situaciju prikazati građanskim ratomgdje se ne bi trebalo zauzimati za jednu stranu u zbog čega samim tim nijemoguća vojna intervencija?

– Naravno da se ne može izjednačavati Srbiju i Hrvatsku, ali takva slika o Hrvatskojpostoji na Zapadu jer nije sasvim jasna uloga njene vojske u Bosni. Postavlja sepitanje želi li i Hrvatska dio Bosne... Pomalo je čudno i ponašanje Hrvata u Bosni.

ST: Kakvo mišljenje vlada u State Departmentu o predsjedniku Tuđmanu iHrvatskoj?

– Ne mogu govoriti za State Department, ali ću vam reći svoje mišljenje: mislim daje predsjednik Tuđman nekim svojim izjavama izazvao sumnju u njegove dobrenamjere što se Bosne tiče, odnosno njenog teritorijalnog integriteta. Mislim da bi zanjega i Hrvatsku bilo veoma mudro da jasno pokaže da Hrvatska ne pretendira nina koji dio bosanskog teritorija i da podrži njenu cjelovitost.


80


ST: Kako to da u Americi vlada mišljenje da Hrvatska nije toliko žrtva kaoBosna? Dok je trajao rat u Hrvatskoj, nije bilo ni blizu toliko brige za nas kakoza Bosnu Sada?

– Mislim da je to zato što nije bilo sasvim jasno što se radilo sa srpskom nacional-nom manjinom u Hrvatskoj.

ST: Ali sada je valjda jasno da se radilo o srpskoj vojnoj agresiji...?

– Pa, meni je to jasno, ali nisam siguran da je to ovdje svima baš jasno.

ST: U Ujedinjenim narodima znaju da, neke zemlje krše sankcije protiv, Srbije.Izgleda kao da ne žele vidjeti Srbiju bačenu na koljena.

– Sankcije je vrlo teško provesti tako da daju rezultate. Veoma je teško, nadziratinjihovu provedbu. One zapravo uvijek trebaju biti praćene drugim mjerama. Mora ihse pratiti jakim političkim, diplomatskim pa i vojnim pritiskom da bi dale rezultate. Neznam ni za jedan primjer gdje su samo ekonomske sankcije toliko ugrozile ekonomijutih zemalja da su dovele do političkih promjena ili do rezultata do kojeg se željelo doćiuvođenjem sankcija.

ST: Tko je zapravo poslao gospodina Panića u Srbiju? Je li to State Depart-ment i što su time željeli postići? Žele li ponovo neku formu balkanske unije?

– Ne, Panić je potpuno nevažna figura, on igra sporednu ulogu. Istina je da je ontrebao američku dozvolu da bi otišao na to mjesto, ali nisam očekivao da će onnešto promijeniti niti u srpskoj politici.

ST: Kako vas mediji u Americi tretiraju, jeste li zadovoljni njihovim reakcijama,vremenom i prostorom koji su vam dali?

– Veoma sam zadovoljan. Ni mediji ovdje nisu zadovoljni američkom politikom premaBalkanu pa su mi spremno ponudili prostor da se pokaže i alternativni pogled nakrizu. Nisam ni slutio da ću se odmah pojaviti na nacionalnim TV–mrežama, da ćebiti toliko novinskih članaka o meni – zauzet sam non–stop!

ST: Kako mislite da će se sve ovo završiti?

– Teško je reći. Volio bih biti optimist, ali mislim da će trebati poduzeti odlučnuakciju da se ovo zaustavi inače će svako odgađanje imati za posljedicu dalji gubitaknevinih ljudskih života. Ne vidim nikakvih indikacija da će Srbi prestati raditi to štorade. Ako ovu agresiju, ne budemo tretirali na pravi način, Srbi će nastaviti rat posvojim planovima.

81



ST: Možemo li u bilo kojem slučaju očekivati vojnu intervenciju?

– Sada – ne. Ali to se može promijeniti kasnije, ovisno o američkoj politici.

Boro Krstulovič

(SLOBODNI TJEDNIK, 5. VIII 1991)


82


Dr Salih A. JALIMAM

O P R V O M G E N O C I D U I U R B I C I D U

Povodom 295 godina Od provale vojskeprinca Eugena Savojskog u Bosnu

U novije vrijeme u publistici i istoriografiji aktuelizovan je problem stradanja Musli-mana tokom njihovog viševjekovnog života u Bosni i Hercegovini Treba napomenutida je riječ o višeslojnom problemu koji zahtjeva dubioznija istraživanja te se ovomprilikom pokušava objasniti prvi stvarni urbicid i genocid nad Muslimanima krajemXVII vijeka.

U istorijskoj literaturi često je ponovljena konstatacija da je teritorija današnjeRepublike Bosne i Hercegovine bila poprište mnogih, sukoba, ratova i stradanja alii predmet interesovanja susjednih država. Ovom prilikom će biti nešto više riječi oužasnim stradanjima i strahotama koje se mjere stravičnošeu urbicida i genocida aodnosi se na provalu vojske princa Eugena Savojskog od 10. oktobra do 5.novembra 1697. godine.

UZROCI I RAZLOZI:

Veliki bečki rat (1683–1699) u istorijskoj literaturi ocijenjen je kao početak krajatursko-osmanskog gospodstva u srednjoj Evropi. Porazom pod Bečom Turci su izgu-bili veliku teritoriju u Mađarskoj, Dalmaciji, Slavoniji i drugim krajevima. Neuspjesi uratu izazvali su anarhiju i slabljenje centralne vlasti a posebno se negativno odrazioporaz kod Sente 11. septembra 1697. godine. To je uticalo da princ Eugen Savojskikrene u Bosnu s jednim brojem vojnika; 4.000 konjanika posebno biranih, 2.500pješaka sa 12 topova i dva havan-topa. U Brodu pridružili su se vojnici graničarskoggarnizona i 200 njemačkih konjanika. Prema dojavama austrijskih špijuna u Bosni iHercegovini krajem XVII vijeka nije bilo mnogo vojske, uglavnom su to bile gradskeposade i rasuta vojna odjeljenja od kojih se nije mogao očekivati neki znatniji otpor.

83



DOLAZAK U BOSNU

Prema planu, vojska je krenula 5. oktobra 1697. godine iz Sente, 7. oktobra bila jeu Osijeku da bi u Brod stigla 11. oktobra a već sljedećeg daria bila u Bosni. Prvi većigrad koji se našao na udaru bio je tvrdi grad Doboj čija je opsada započela 15.oktobra 1697. godine. Taktički, prvo je osvojen donji dio grada čime je zaustavljendotok vode što je ograničilo odbranu grada. Borba se okončala 16. oktobra kada subranioci, bili prisiljeni da se predaju.

Zarobljeno je osamdeset branilaca i pet aga dok je bilo vrlo malo plijena, jedan topi mužar s pet buradi baruta, oko 80 kila olova i četiri barjaka. Plijen nije bio kakavse očekivao ali je postignuto nešto mnogo više, glas o brzom i lako osvojenomDoboju raširio se na sve strane te je imao mnogo veće dejstvo šireći svuda strah.

Vojska je krenula teško prohodnim i uskim dijelom uz rijeku Bosnu prema Maglaju17, oktobra 1697. godine koji se odmah predao. Ratni plijen nije bio nešto osobit. Uranu zoru 18. oktobra nastavljen je ratni pohod prema Žepču te 'zbog teškog ineprohodnog puta napuštena je dolina rijeke Bosne pa se vojska preko okolnihuzvišenja spustila pred sami grad Žepče.

Austrijska vojska tukla je grad s dvanaest topova, s dvije strane navalilo je 400pješaka i 300 konjanika. Pronio se glas da opkoljenom Žepču stiže bosanskibeglerbeg Sari Ahmed beg s jakim snagama ali od čega nije bilo ništa. Premoćnijineprijatelj osvojio je grad, razorio ga do temelja a poginulo je preko 100 branilaca.

U daljem slijedu događaja pred vojskom princa Eugena Savojskog stajala je jednanova prepreka, tvrdi i neosvojivi grad Vranduk a prema inforrnacijama koje su stigleu štab neprijateljske vojske između Žepča i Vranduka nalazilo se preko 3.000 bosan-skih vojnika. Princ Eugen Savojski nije uspio osvojiti Vranduk, nego je prekosusjednih sela Orahovica i Gradišće stigao u skoro pustu Zenicu, koju je, pred glasi-nama o strahotama koje su se širile, napustilo skoro svo stanovništvo. Austrijanci suodmah srušili most na rijeci Bosni, zapalili grad, u kojem su, prema tradiciji, ostalesačuvane samo tri kuće a preostali dio stanovništva zarobili su i poveli sa sobom.U ranu zoru 21. oktobra krenulo se dalje a austrijskoj vojsci pridružilo se i katoličkostanovništvo, iz straha od osvete a sa željom da se preseli u Austriju.


84


STRADANJE SARAJEVA

Nakon ovoga, vojska je krenula dalje, osvojila i popalila Kakanj i Visoko i 22.oktobra 1697. godine stigla pred Sarajevo. Pretpostavlja se da je tada ovaj gradimao preko 120 džamija kao i mnogih drugih sakralnih i profanih građevina. PremaSafvet-begu Bašagiću, pošto je ustanovio da ne može zauzeti tvrđavu “gdje su segrađani sa svim malom i čeljadi dobro spremili na otpor”, princ Eugen Savojski je daonalog da se popali donji grad te je počelo goriti sa sviju strana “tako da je u času bilagomila pepela”.

Prema saznanjima nijedna kuća u Sarajevu nije ostala čitava, sve je sravnjeno sazemljom. Gotovo sve džamije su izgorile, kod nekih izginuli su imami i mujezini.Pljačka je bila opšta stvar dok su Muslimani i nešto Jevreja odvedeno u ropstvo.Nedostatak primarnih istorijskih izvora utiče da se teško može steci potpuni utisakniti se mogu u potpunosti da se ocrtaju sve dimenzije ovog nevjerovatnog stradanjai uništenja grada Sarajeva i velikog broja bosanskih gradova.

Nedugo poslije uništenja Sarajeva, 25. oktobra 1697. godine započelo je povlačenjeaustrijske vojske a to je pratilo loše vrijeme, ledena kiša, snijeg i tuča. U Zenici suse odmarali 27. oktobra pa zatim preko Žepča stigli, su 31. oktobra u Doboj.

Princ Eugen Savojski pokušao je da osvoji grad Tešanj, čije je stanovništvo pužilosnažan otpor neprijatelju koji je morao 3. novembra 1697. godine da se povuče, neosvojivši grad. Konačno, austrijska vojska je napustila Bosnu 5. novembra 1697.godine.

U zaključku ovog podsjećanja treba napomenuti da je ovo jedan od najkrvoločnijihnapadaja na Bosnu i Hercegovinu i njeno stanovništvo. Uništavalo se, nestajali sugradovi, mnogo kulturnog i istorijskog blaga pa se s pravom može govoriti o urbiciduali i genocidu. Naime, u relevantnoj istorijskoj literaturi već se sa sigurnošću tvrdi dase vrijeme velikog bečkog rata smatra početkom i prvog poznatog genocidaizvršenog nad Muslimanima. To je početak progona, uništenje svega onoga što pod-sjeća na bosanskomuslimansko stanovništvo, što je dio njihovog bića, kulture, vjere,običaja i života. Istorijske okolnosti ukazuju da se u tome nije stalo nego obrnuto.

85



Dr Mustafa IMAMOVIĆ

P R E G L E D I S T O R I J E G E N O C I D AN A D M U S L I M A N I M A U

J U G O S L O V E N S K I M Z E M L J A M A

Bosanski Muslimani nastanjuju središnji južnoslavenski etnički i jugoslavenskigeopolitički prostor, na kojem u teritorijalnom kontinuitetu žive od rijeke Vardara iplaninskih masiva Šare i Prokletija na jugoistoku do rijeka Save i Une na sjeveroza-padu. Na tom svom prostoru Muslimani žive teritorijalno u većoj ili manjoj mjeri izmi-ješani sa Srbima, zatim Hrvatima, Crnogorcima, Albancima i Makedoncima;Bosanski Muslimani su sa preko tri miliona ljudi, prema cenzusima iz 1971, 1981. iaprila 1991. treća najbrojnija jugoslavenska nacija. Preko osamdeset posto Musli-maria živi u centralnoj jugoslavenskoj republici, Bosni i Hercegovini, gdje čine skoro45% ukupnog stanovništva.

Bosna i Hercegovina je još od ranog srednjeg vijeka kao granična zemlja izmeđuBizantije i franačke države bila područje sukobljavanja pravoslavne i katoličke crkve.Izmđu njih stajala je kroz stoljeća heretička bosanska crkva čije su pristalice krajem14. i tokom 15. stoljeća, dolaskom Osmanlija, primili islam. Tako se na bosan-skoslavenskoj etničkoj podlozi i jeziku asimiliranjem islamske kulture formira bosan-skomuslimanski, ili kraće muslimanski, etnos, narod ili nacija, naspram ostalih JužnihSlavena, istog jezika (Srba, Hrvata i Crnogoraca), ali različitog vjerskog i kulturno-političkog iskustva.

Sa daljim osmanskim osvajanjima po Balkanu i Srednjoj Evropi Bosanski su se Mus-limani naselili po mnogim okolnim zemljama, Srbiji, sjeveroistočnim i zapadnimdijelovima današnje Crne Gore, Slavoniji, Lici, Krbavi, Dalmaciji i Ugarskoj. Slavniturski putopisac Evlija Čelebi zabilježio je u 17. stoljeću da su Budim (Buda), StolniBiograd (Szekeš Fehervar), Pečuj (Pecs), Požega, Osijek i drugi gradovi poMađarskoj i Slavoniji “obične bosanske varoši”. Osmanska su osvajanja praćenarazaranjima, pljačkom i ubistvima, što je redovni scenarij svih ratova. Bitno je ovdjeprimijetiti da Osmanska Carevina, kao islamska država, nije tokom svojih osvajanjavršila nikakvo ni vjersko niti fizičko zatiranje i uništavanje pokorenih naroda. U skladu


86


sa šerijatskim principom, po kojem narodi koji imaju “knjigu božjeg otkrovenja”(Jevreji i hrišćani) uživaju u islamskoj državi status zaštićenih manjina, pokorenose nemuslimansko stanovništvo održalo kroz stoljeća osmanske vladavine. Poko-reni su se narodi na različite načine uključili u osmanski privredni, vojni i upravnisistem i tako se vjerski i kulturno očuvali i održali.

Posljednjih se nekoliko godina na dijelu jugoslavenskog prostora često govori ogenocidu. Ovaj se termin svaki čas olako, nestručno, a prema datoj istorijskoj zbiljikrajnje neodgovorno poteže, u pravilu u funkciji nečijih trenutnih, ali i dugoročnihpolitičkih ciljeva i razračuna. Jednom riječju, brojnim i tragičnim žrtvama genocida,posebno u drugom svjetskom ratu, beskrupulozno se manipulira u dnevne političkesvrhe. To je posebno evidentno u današnjim ratnim prilikama na jugoslavenskom tlu.Preuveličavaju se žrtve vlastitog naroda u drugom svjetskom ratu, uz istovremenooptuživanje cijelih drugih naroda za urođenu i imanentnu genocidnost. Na drugojse strani potpuno miniminiziraju žrtve i stradanja drugih i prikirivaju i poriču vlastitizločini. Takve neodgovorne i opasne političke igre traže precizan naučni odgovor sapovijesno utvrđenim činjenicama.

Početkom 1989. godine objavilo je Jugoslavensko viktimološko društvo u Zagrebustudiju “Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu”, čiji je autor ing.Vladimir Žerjavić, bivši dugogodišnji ekspert Ekonomske komisije Ujedinjenih nacija.Istovremeno je najšira jugoslavenska javnost saznala da je još prije četiri godineBogoljub Kočović štampao u Londonu knjigu “Žrtve drugog svetskog rata u Jugosla-viji”. Ovu je knjigu nedavno preštampala sarajevska “Svjetlost” u okviru svoje bibli-oteke “Refleksi”. Oba autora, i Kočović i Žerjavić, su potpuno nezavisno jedan oddrugoga došli do gotovo identičnog rezultata, da je u Jugoslaviji 1941–45. ukupnopoginulih i ubijenih bilo 1.014.000 (Kočović), odnosno 1,027.000 (Žerjavić), čime jeegzaktno opovrgnuta već decenijama upotrebljavana brojka od 1,700.000 žrtava.Ovim istraživanjima su, također konačno naučno opovrgnuta krajnje neodgovornai bezglava manipuliranja brojem žrtava pojedinih jugoslavenskih, a posebno srp-skog naroda. Nedavno se u nezavisnom beogradskom njusmagazinu “Vreme” (14.X 1991), poznati publicista i član rukovodstva Demokratske stranke, Desimir Tošićkritički osvrnuo na činjenicu da srpska i srbijanska javnost već šest godina upornošuti o Kočovićevoj knjizi. Očigledno da mnogima nije stalo do istorijske istine. Nekijugoslavenski, a posebno hrvatski i srpski, istoričari, političari i publicisti godinamaupravo izbjegavaju tu istinu. Što se vrijeme rata više udaljava za jedne se brojžrtava smanjuje, a za druge stalno povećava. Posebno se u tom pretjeruje nasrpskoj strani gdje navodni broj žrtava prevazilazi svaku racionalnu demografsku

87



projekciju. Na stranu to što se sa zemnim ostacima tih žrtava prave razni nekrofil-ični politički spektakli. Stvarni brojevi žrtava su već sami po sebi užasni i opominjući,pa iz poštovanja prema njima ne treba ih eskaliranjem stavljati u funkciju nekihovovremenih političkih i drugih ciljeva.

B. Kočević je izračunao da je Srba stradalo 487.000, Hrvata 207.000, Muslimana86.000, Jevreja 60.000, Crnogoraca 50.000, Slovenaca 32.000 i Makedonaca 7.000.Prema Žerjaviću ukupni gubici Srba iznose 530.000, Hrvata 192.000, Muslimana103.000, Jevreja 57.000, Slovenaca 42.000, Crnogoraca 20.000 i Makedonaca6.000. Karakteristično je da su, ako se ovi podaci sagledaju u odnosu na očekivaniprirodni prirast stanovništva u popisu 1948. godine u drugom svjetskom ratu pro-centualno, nakon Jevreja, najviše stradali Muslimani, kojima je rat odnio 8,1 postoočekivanog stanovništva. Tako je prema Žerjaviću. Prema Kočoviću, srpski gubici,ubrajajući tu i Crnogorce, bili su 7,2 posto a muslimanski 6,8 odsto od ukupnog brojastanovnika. Ako se iz ovog Kočovićevog proračuna odvoje Crnogorci od Srba, ondase istraživački rezultati obojice autora podudaraju tako da su, poslije Jevreja, Mus-limani procentualno najviše stradali. Poštujući, prema tome, naučno utvrđene činje-nice, onda se, bez namjere ikakvog licitiranja, mora radi povijesne istine konstatiratida nisu Srbi nego u stvari Muslimani najtragičniji jugoslavenski narod drugog svjet-skog rata.

U komunističkom režimu koji se u svakodnevnoj praksi često svodi na primitivnisrpsko-crnogorski hegemonizam i agresiju šutke se prelazilo preko ove tragičnesudbine Muslimana. O genocidu koji je nad Muslimanima izvršen u drugom svjet-skom ratu u Jugoslaviji se kroz svih 45 poratnih godina uglavnom nije posebnogovorilo. Sticao se utisak da se sve namjerno prekriva zaboravom kao da su žrtveMuslimana manje vrijedne, manje tragične i manje ljudske od jednake tragedije ižrtva pripadnika drugih jugoslavenskih naroda. Na velikoj većini stratiša na kojimaje svirepo pobijeno na stotine i hiljade Muslimana svih uzrasta i doba, od djece ižena do staraca, ni danas nema nikakvog znaka i izraza poštovanja prema timtragičnim i nedužnim žrtvama lišenim života samo zato što su vjerski i etnički bilidrukčiji od svojih egzekutora. Bez spomenika i obilježja oni su tako kao žrtve i usmrti ostali ugroženi. Ali kako su. ratni zločini protiv čovječnosti nezastarivi, takonisu izblijedila ni zastarjela sjećana niti su nestala dokumenta koja govore orazmjerama i prirodi tog genocida.

Tako je krajem 1990. godine sarajevska “Svjetlost” objavila obiman zbornik doku-menata i svjedočenja o genocidu nad Muslimanima 1941–1945. godine koji susabrali i priredili za štampu Vladimir Dedijer i Antun Miletić. Ova knjiga daje


88


odlučujući doprinos saznavanju istine o Muslimanima kao žrtvama zločina geno-cida u toku drugog svjetskog rata. Kako je istina dug živih prema mrtvima, to se unjoj bez predrasuda i politikantskih kalkulacija, trezveno, mirno i s poštovanjem gov-ori o do sada često zaboravljenim žrtvama genocida kao najtežeg zločina. Nakonobjavljivanja ove knjige javili su se po muslimanskoj i općenitoj jugoslavenskojštampi brojni autori koji kao preživjele žrtve ili istoričari istraživači, amateri i profe-sionalci, autentično svjedoče o genocidu nad Muslimanima.

Dokumenti i sjećanja uvjerljivo pokazuju da najveći broj Muslimana nije stradao ulogorima ili u ratnim operacijama, nego kao žrtve terora u mjestu stanovanja, poraznim jamama, na mostovima i obalama rijeka, na vlastitom kućnom pragu, vrločesto, od ruke svojih prvih komšija, pripadnika četničkog pokreta. Tu leži posebnamonstruoznost genocida nad Muslimanima, jer su se dželat i žrtva u najvećem brojuslučajeva dobro poznavali, pa se može reći da je žrtva stradala upravo zato što jeubica zna. U nacističkim logorima kao industriji smrti žrtva je bila depersonalizirana.Posjedovala je samo registarski broj i uništavana je kao stara stvar. Nasuprot tome,genocid nad Muslimanima je zločin strasti izvršen iz niskih pobuda koje imaju daleke,duboke i mračne korijene. Genocid nad Muslimanima u Bosni i Hercegovini iSandžaku u ratu 1941–1945. bio je samo bestijalni finale 250 godina duge istorijesistematskih i smišljenih progona i pogroma – povijesnog i kulturnog obezličavanjai etničkog zatiranja.

Progoni Muslimana u smislu fizičkog i kulturnog genocida počinju uglavnom u ra-tovima vodenim od kraja 17. i tokom 18. stoljeća između Austrije i Mletačke Re-publike, na jednoj, i Osmanlija na drugoj strani. U tim je ratovima sa obje straneučestvovao veliki broj pripadflika svih jugoslavenskih naroda. Na osmanskoj straniBosanski Muslimani a na drugoj, brojni Srbi i Hrvati, kao austrijski carski i kraljevskigraničari i “frajkori” (Frei Korpus), te mletački uskoci i hajduci. U tim je ratovimanastala sintagma o Hrvatskoj kao “predziđu kršćanstva”, kao jedan od ideološkihizvora genocida nad Muslimanima.

Genocid nad Muslimanima počeo je u velikom ili takozvanom bečkom ratu, 1683–1699., u kojem su Osmanlije izgubili svoje posjede u Mađarskoj, Slavoniji, Lici,Dalmaciji i Boki Kotorskoj. Svi Muslimani koji se iz ovih krajeva nisu na vrijemeuspjeli povući u Bosnu i Hercegovinu i druge krajeve južno od Save i Dunava bili suvrlo brzo prevedeni na katoličanstvo. Precizne podatke o ovom nasilnom pokršta-vanju pružaju franjevačke arhive u Dalmaciji i Slavoniji. Primjera radi, samo je u Lici,području kasnije Hrvatske Vojne krajine, (Confins militaries croates), živjelo oko1680. godina sedam hiljada muslimanskih domaćinstava sa preko 3O.OOO članova.

89



Tokom bečkog rata svi su nestali, bilo da su pokršteni ili su izbjegli u Bosnu. Na njihu Lici i Dalmaciji podsjećaju još samo neki toponimi i prezimena.

Sve se to zbivalo u vrijeme vjerske netrpeljivosti u hrišćanskoj i katoličkoj Evropi, alistradanja Bosanskih Muslimana nastavljaju se i u vijeku vjerske tolerancije, građan-skih i ljudskih sloboda. Izvori genocida Muslimana u moderno doba leže u želji balka-nskih, prije svega srpskih i crnogorskih, vladajućih struktura da istrebljivanjemMuslimana stvore svoje etnički čiste teritorije.

Progoni Muslimana u genocidnom smislu riječi počeli su u modernoj povijesti u stvaritakozvanom istragom poturica u Crnoj Gori još početkom XVIII stoljeća. Događaj jeopjevao vladika i pjesnik Petar Petrović Njegoš u “Gorskom vijencu”, čime je daoideologiziranu epsku podlogu svim kasnijim progonima Muslimana od strane Srbai Crnogoraca. Njegoš je svoje djelo posvetio Karađordu, vrhovnom voždu prvogsrpskog ustanka u kojem su nastavljeni progoni Muslimana. Hatišerifom iz 1830.godine, kojim je Srbija stekla status vazalne autonomne kneževine OsmanskogCarstva, predviđeno je iseljavanje muslimanskog stanovništva, koje je intenziviranotokom šezdesetih godina prošlog stoljeća. Tokom pedesetih godina, također prošlogstoljeća došlo je do nasilnog pokrštavanja vasojevićkih Muslimana u Crnoj Gori.

Muslimani su potom iseljeni iz krajeva koji su nakon ratova 1876–1878. godine pri-pali Srbiji i Crnoj Gori. Istovremeno je austrougarskom okupacijom počelo masovnoiseljavanje bosanskohercegovačkih Muslimana u Tursku. Novim, teškim pritiscimai napadima na živote i imovinu Muslimani su izloženi tokom balkanskog i prvogsvjetskog rata, 1912–1918, te prvih godina postojanja Kraljevine Srba, Hrvata iSlovenaca. Najtragičnija situacija za Muslimane nastupila je u ratu 1941–1945, ukojem je preko 100.000 Muslimana izgubilo živote, u velikoj većini po genocidnojosnovi od strane četničkih i, ustaških koljača i ubica, ali i od strane različitih okupa-tora. Jednom riječju, svaki veći ili manji politički potres na ovim prostorima u vremenuod kraja XVII do sredine ovog stoljeća donio je muslimanskom stanovništvu, reklobi se, uobičajenu mjeru pokolja, prisilnih pokrštavanja, naglih odlazaka, odnosnobjekstva i izgona.

Hronološki je najstariji a literarno naslavniji slučaj “istrage poturica”, odnosno izgonaMuslimana iz stare Crne Gore koja se tada sastojala samo od četiri nanije: katunske(Cetinje), riječke, crmnićke i lješanske. Prema Njegošu događaj se odigrao naprelazu iz XVII u XVIII stoljeće. U istorijskoj literaturi pominju se različite godine ukojima je izvršena “istraga” od 1702. do 1708. Te godine uglavnom nemaju čvrstouporište u istorijskim vrelima. Sigurno je, na primjer, da se istraga nije mogla desiti


90


1706, jer su se upravo tada osmanske vlasti spremale da zbog stalne hajdučijerasele Crnogorce, ali su ih u zaštitu uzeli i to onemogućili muslimanski prvaciPodgorice i Spuža. Neki zato misle da “istraga” jednostavno nije istinit događaj negopjesnička fikcija. Novija istraživanja pokazuju da je istrebljenja ipak bilo i da jevjerovatno izvršeno 1711. ili 1712. godine. Prema svim istorijskim izvorima u drugojpolovini XVII stoljeća u staroj Crnoj Gori je živjelo oko 800–1.000 Muslimana kojihposlije godine na tom prostoru više nema. Na Muslimane u staroj Crnoj Gori pod-sjećaju 52 toponima. Postojalo je šest džamija od kojih nijedna nije sačuvana, ali seznaju njihovi lokaliteti i nazivi. Muslimani koji su uspjeli izbjeći istrebljenje ili pokrš-tavanje prebjegli su uglavnom u Nikšić i selo Tudjemile kod Bara gdje im potomci idanas žive.

Prema nekim procjenama u Beogradskom pašaluku je pred, prvi srpski ustanakživjelo oko 20.000 Muslimana, ne računajući tu pripadnike garnizona.

Svo muslimansko stanovništvo u Srbiji se nazivalo Turcima. U stvarnosti tu je bilomalo pravih etničkih Turaka. Radilo se uglavnom o bosanskim Muslimanima temanjem broju Albanaca. Austrijsko-osmanski ratovi tokom XVIII stoljeća praćenisrpskim bunama stvorili su kod muslimanskog seoskog stanovništva u Beograd-skom pašaluku osjećaj potpune nesigurnosti. Muslimani su zato bili prisiljeni da sekoncentriraju po gradovima i palankama koje su imale garnizone ili da usljeddemoralizacije i straha potpuno napuste zemlju.

Srpski ustanici su u početku načelno pravili razliku između mirnih “carskih” Turakai janičarskih nasilnika i odmetnika od centralne vlasti, ističući da se bore samoprotiv ovih drugih. U stvarnosti ustanici nisu pravili razliku među muslimanskimstanovništvom smatrajući ga u cijelosti neprijateljskim. Ustanici su jedino po nekimvarošima i palankama koje su oslobađali (Valjevu, Šapcu, Rudniku, Smederevu iJagodini) iz taktičkih razloga ostavljali na miru carske Turke, u stvari bosanske Mus-limane; tzv. starince (“erlije”) dok su ostale ubijali ili protjerivali. Prema kasnijim kazi-vanjima pojedinih ustanika, za sve njih Turci su bez razlike bili samo krvavineprijatelji. Tokom svih devet godina ustanka u Beogradskom pašaluku je, da seposlužimo riječima starog srpskog istoričara i političara Stojana Novakovića, vršeno“generalno trebljenje Turaka iz naroda”.

To je trijebljenje posebno surovo i temeljno izvedeno dvomjesečnim progonima mus-limanskog stanovništva Beograda u koji su ustanici konačno ušli 8. januara 1807.godine. Razulareni bećari Miloja Petrovića Trnavca, željni pljačke i plijena,uz prešutnu saglasnost zapovjednika grada Mladena Milovanovića, nisu pored

91



Muslimana poštedjeli ni Jevreje, Grke, Cincare, pa ni neke beogradske Srbe,trgovce i zanatlije. Nekoliko stotina Jevreja sa ženama i djecom protjerani su u sus-jedni Srem i Banat. Pokolji i progoni u Beogradu kulminirali su početkom marta 1807.godine. Beogradski vezir Sulejman-paša je po dogovoru sa srpskim vlastima krenuo7. marta sa svojom pratnjom i pod zaštitom jednog srpskog odreda u pravcu Niša.Po izlasku iz grada, kod Pašine česme na Vračaru, Sulejman-paša i njegova prat-nja su napadnuti i pobijeni. To je bio signal za opći napad na “Turke” u Beogradu.Mnogi su pobijeni, mnogi na silu pokršteni, posebno žene i djeca, a svima bogati-jim oduzeta su imanja. Jedan broj žena i djece ukrcan je na lade i upućen Dunavomu Vidin. Borba među srpskim starješinama oko podjele muslimanskih posjeda iimetaka u Beogradu trajala je dugo vremena, o čemu se starao Praviteljstvujuščisovjet.

Politika tjeranja “Turaka”, u stvari Muslimana, nastaviće se tokom drugog srpskogustanka. Procjenjuje se da je uoči Hatišerifa 1830. godine u Srbiji živjelo oko devetdo deset hiljada Muslimana (Beograd 4.000, Uzice 2.000, Ćuprija 1.500, Smed-erevo 800 i Hasan-pašina, tj. Smederevska Palanka 200). Hatišerifom je, međuostalim, određeno da se muslimansko stanovništvo ima iseliti iz Srbije (Beograd-skog pašaluka) u roku od godinu dana. Kako se pokazalo da je to suviše kratkovrijeme za sređivanje svih imovinsko-pravnih odnosa, to je 1833. rok za iseljavanjeprodužen za pet godina. Ali i poslije toga roka u Srbiji je ostalo više hiljada Muslimanačije je rezidiranje bilo ograničeno na šest garnizonih mjesta: Šabac, Beograd, Smed-erevo, Kladovo, Uzice i Soko. Za vrijeme vlade ustavobranitelja i kneza AleksandraKarađorđevića, 1842–1858, koji su održavali dobre, mada neiskrene odnose saPortom, došlo je do relativnog zatišja, mirnog života i prestanka izgona Muslimana.

Povratak na vlast i druga vlada Miloša i Mihaila Obrenovića, 1858–1867., obilježenisu nastojanjima da se definitivno riješi pitanje navodnih Turaka čije se prisustvo,posebno u Beogradu, smatralo nepodnošljivim. Srpskim se vlastima ubrzo ukazalaprilika da taj problem, modernim jezikom rečeno, internacionaliziraju i sa svogstanovišta ubrzaju njegovo rješenje. U Beogradu je 3. juna 1862. došlo do incidentakod takozvane Čukur česme, kojom su prilikom osmanski nizami ubili jednog srp-skog dječaka ili mladića. Čim se saznalo za ovaj događaj u beogradskoj je varošidošlo do antiturskih demonstracija, pa se lokalno muslimansko stanovništvo sklonilou tvrđavu pod zaštitu osmanskog garnizona. Iz tvrđave je potom bombardovanabeogradska varoš. Napad je prekinut intervencijom konzula velikih sila u Beogradu.U cilju sređivanja ovog pitanja u Kanlidži je održana međunarodna konferencija nakojoj je 22. septembra 1862. godine odlučeno da muslimansko stanovništvo mora


92


napustiti Srbiju, gdje će ostati samo četiri osmanska garnizona u tvrđavama Šabac,Beograd, Smederevo i Kladovo, dok se tvrđave u unutrašnjosti, Soko i Uzice imajusrušiti.

Krajem 1862. godine počelo je iseljavanje Muslimana iz Uzica i Sokola u Bosnu,gdje je osmanska vlada podigla za njih dva nova naselja na Savi, Gornju i DonjuAziziju (po sultanu Abdulazizu), danas Bosanski Samac i Orašje. Posebno jeilustrativan slučaj Uzica koje je u prvoj polovini XIX stoljeća bilo prava i poslijeBeograda najveća “turska” (muslimanska) varoš u Srbiji. Osnivač srpskog teatra,pisac i glumac, Joakim Vujić zabilježio je u svojim “Putešestvijama”, da je Uzicetridesetih godina prošlog stoljeća imalo 2.000 muslimanskih kuća, dvadeset džamijai 80 srpskih domova. Engleski putopisac Archibald Patton bio je u Uzicu 1843.godine, gdje ga je muselim obavijestio da u gradu ima 3.500 muslimanskih i 600 srp-skih kuća. Užički su Muslimani bili veoma ponosni na svoj grad, pa su mu pjevali:Oj, Uzice, mali Carigrade/ Dok biješe, dobar li biješe/ Kroz tebe se proći ne mogaše/Od sokaka i od ćefenaka/ Od momaka i od djevojaka. Prema srpskim službenimizvorima Uzice je napustilo 2.966 Muslimana koji su bili prisiljeni u bescijenje pro-dati ili jednostavno ostaviti sav svoj nepokretni imetak. Muslimani iz užičkih selaiselili su se u Bosnu još 1834. godine, od kada su uzaludno potraživali prihode, sasvojih ranijih imanja.

Istu sudbinu samo u nešto manjem broju doživjeli su i Muslimani grada–tvrđaveSoko, koji se nalazio u blizini Krupnja u jugozapadnoj Srbiji. Početkom 1863. godineminama su srušene i kao vojni objekti potpuno onesposobljene užička i sokolskatvrđava. Miniranju su službeno prisustvovali ruski i engleski vojni komesari, srpskigeneral Ranko Alimpić i osmanski pukovnik Mehmed Ali-bej. U skupštinskoj besjedi17. avgusta 1864. godine knez Mihailo je mogao sa zadovoljstvom konstatirati:“Muslimani koji su živjeli u Uzicu i Sokolu, iseljeni su, a gradovi užički i sokolskiporušeni su.” Nasuprot ovoj suhoj i trijumfalnoj konstataciji, srpski hroničar MiladinRadović je zabilježio da je rastanak Muslimana sa Užicem i Sokolom bio tužan i vrlotežak: “Sve je otišlo plačući”.

Procjenjuje se da je početkom šezdesetih godina Srbiju napustilo 8.000 Muslimana.U Srbiji je ostao izvjestan broj muslimanskih Cigana (Roma), koji nisu smatrani“Turcima”, te onih Muslimana koji su se proglasili Ciganima kako ne bi ostavili svojerodne kuće. Poseban je slučaj sa Muslimanima u selima Mali Zvornik i Sakar koji sui poslije teških pritisaka i natezanja sa srpskim vlastima jednostavno odbili da idu itako do danas tamo ostali. Ovo se razdoblje završava 24. aprila 1867. godine kadaje posljednji osmanski komandant beogradske tvrđave Ali Riza-paša simbolično

93



predao knezu Mihailu ključeve srpskih gradova Šabca, Beograda, Smedereva iKladova, koje je sultan “povjerio” knezu “na čuvanje”. Sutradan je Ali Riza-pašanapustio Beograd sa posljednjim odredom osmanske vojske. Istovremeno je nakalemegdansku tvrđavu pored sultanove podignuta i srpska zastava.

Nekoliko hiljada preostalih Muslimana u Srbiji bili su od tada potpuno u nadležnostii zavisnosti od srpskih vlasti. Knez Mihailo je 1868. godine naredio da se popravijedina preostala beogradska džamija, Bajrakli džamija, kako Muslimani koji tu žive“ne bi bez religiozne utehe bili”. Mala muslimanska zajednica u Srbiji brojala je 1874.godine 6.176 pripadnika. Najbrojnije zajednice bile su u Aleksincu (1.242), Knjaževću(1.101), Šapcu (688) i regionu Podrinja (973). Beogradska muslimanska zajednicasastojala se od svega 36 pripadnika.

U međuvremenu je 1852. godine u Crnoj Gori izvršeno od strane države orga-nizirano pokrštavanje vasojevićkih Muslimana. Masovno pokrštavanje oko osamstotina Muslimana izvršeno je u selima Konjusi, Božici, Donja Ržanica i na ušćuRžaničke rijeke. Suprotno kanonskim propisima pravoslavne crkve po kojima jekrštenje individualni čin, koji obavlja sveštenik u crkvi, ovo pokrštavanje je vršenogrupno na otvorenoj poljani u prisustvu plemenskih kapetana, bajraktara, perjanika,žandarma i ostalih predstavnika vlasti. Crnogorski istoričari pravdaju ovo pokršta-vanje “klasnim, vjerskim i političkim razlozima”, te posebno tvrdnjom da je navodnoproces islamizacije vodio “deslovenizaciji naselja”. Nasuprot tome, istorijski jeutvrđena istina da su, na primjer, Albanci koji su živjeli oko Rožaja nakon prelaskana islam slovenizirani. Islam nigdje, ni u Bosni i Hercegovini, niti u Sandžaku nijedoveo do desloveniziranja stanovništva.

Tokom velike istočne krize 1875–1878., odnosno u ratovima 1876–1878., autonom-nim kneževinama Srbiji i Crnoj Gori priznat je odlukom Berlinskog kongresa statusnezavisnih i suverenih država uz znatno teritorijalno proširenje. Srbija je proširenatako što je dobila četiri nova okruga: Niški, Pirotski, Toplički i Vranjski. Prema,podacima iz 1874. godine na tom je prostoru živjelo ukupno 6.566 Muslimana. Jedanod uslova koji su velike sile okupljene na Berlinskom kongresu postavile Srbiji da bijoj priznale nezavisnost bio je da na svojoj teritoriji osigura slobodu vjeroispovijesti.Povod tome bila je žalba upućena Kongresu od strane Univerzalne izraelske alija-nse (Alliance Israelite Universelle), međunarodne organizacije sa sjedištem u Parizu,na diskriminaciju Jevreja u Srbiji. U članu Berlinskog ugovora određeno je da se uSrbiji “neće moći nikome razlika u veri i veroispovedi protiv staviti kao uzrok da budeisključen, ili da je nesposoban za uživanje građanskih i političkih prava, da ne budeprimljen u javne službe, zvanja i časti, ili da ne vrši razne zanate i industrije ma u


94


kom mestu to bilo. Sloboda i javno vršenje crkvenih obreda biće ujamčeni svimasrpskim građanima, kao i strancima, i nikakva smetnja neće se moći činiti hijerarhi-jskom uređenju raznih vjeroispovedi, niti odnosima njihovim sa crkvenim stareši-nama svojim.” Ovu odredbu srpska vlada je odmah 1878. godine pretočila u član 77.Zakona o uređenju oslobođenih predela, kojim se “građanima muhamedanske kaoi građanima svake druge zakonom priznate vere” potvrđuje pravo i sloboda da ravno-pravno obavljaju “verozakonske obrede veroispovedi svoje”. Pored toga, imenovanje i muftija kao muslimanski vjerski poglavar sa sjedištem u Nišu. U stvarnostimuslimansko se stanovništvo iz četiri novopripojena okruga skoro u cijelosti, milomili silom, iselilo. Pojedini krajevi, kao Toplica i dijelovi vranjanskog okruga koje jeuglavnom nastanjivalo albansko muslimansko stanovništvo, potpuno su opustjeli.Pošto nije bilo mogućnosti da se brzo izvrši unutrašnja kolonizacija, to mnoge zemljeviše godina nisu obrađivane niti je na njih porez naplaćivan. Usljed toga je, kako jeto pisao bivši ministar narodne privrede Košta Stojanović, srpska država imalaogromnu štetu.

Situacija u Crnoj Gori koja je Berlinskim kongresom također stekla nezavisnost bilaje slična onoj u Srbiji. Ratovima i odlukama Kongresa pripali su Crnoj Gori znača-jni muslimanski gradski centri: Nikšić, Podgorica (Titograd), Berane, Kolašin, Bar iUlcinj. Ovi su gradovi kao i muslimanska sela u plodnim dolinama odmah izloženivelikom imigracionom talasu siromašnog pravoslavnog stanovništva sa okolnih plan-ina. Većina muslimanskog stanovništva u međuvremenu je pobjegla u Bosnu iHercegovinu, Sandžak, Kosovo i Albaniju. Od tada je počelo lutanje mnogih musli-manskih porodica iz današnje Crne Gore, ne samo po Balkanu nego istovremenosve do Male Azije i sjeverne Amerike. Oni koji su ostali činili su malu islamsku zajed-nicu sa crnogorskim muftijom na čelu čije je sjedište bilo prvo u Starom Baru, apotom u Podgorici.

Velika istočna kriza i Berlinski kongres donijeli su pravi prevrat u životu Bosne iHercegovine, “glavne tvrđave slavenskih Muslimana u jugoistočnoj Evropi”.Odlukom Berlinskog kongresa povjerena je Austro-Ugarskoj uprava nad Bosnom iHercegovinom bez formalne povrede suverenih prava sultana. To sultanovo pravobilo je “nudum ius”, dok je stvarnu vlast u Bosni i Hercegovini čvrsto držala Austro-Ugarska. Muslimani Bosne i Hercegovine oružjem su se, kao toliko puta ranije,suprostavili austrougarskoj vojsci. Tek poslije žestokih tromjesečnih borbi i uzangažiranje jedne trećine svoje oružane sile uspjela je Austro-Ugarska krajemoktobra 1878. godine okupirati cijelu Bosnu i Hercegovinu. Progoni Muslimana počelisu još tokom oružanih borbi. Prvog dana po osvajanju Sarajeva 19. avgusta 1878.

95



počeo je raditi prijeki sud (Standgericht) po kojem je više lica osuđeno na smrtvješanjem. Preko 600 zarobljenih muslimanskih ustanika otpremljeno je u logor uOlomouc u Moravskoj (Češko-Slovačka) gdje su ostali do kraja 1879. godine.

Povijesni prevrat koji je u životu bosanskih Muslimana nastao okupacijom 1878.može se upoređivali samo sa onim sudbonosnim zaokretima koji presijecaju tokistorije i upućuju ga drugim pravcem sa manje ili više dramatičnim posljedicama posvakodnevnu ljudsku egzistenciju. Dolazak Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovinuznačio je za Muslimane prelazak iz jedne civilizacije u drugu, sasvim različitu kult-uru i način života što nije moglo proći ni jednostavno, ni bezbolno niti brzo. Brojne istoljetne veze sa islamskim Orijentom okupacijom su skoro u jedan mah presječene.Godinama poslije okupacije Muslimani su se osjećali potpuno izgubljeni, prepuštenisami sebi, oni su morali prihvatiti promjene koje je donijela okupacija ili propasti.

Neke kulturno-političke akcije inicira okupaciona uprava ali one se završavaju uveoma uskom krugu onih rijetkih muslimanskih građana koji su prvi shvatilidalekosežnost i trajnost novih prilika, Jedini pokret koji nastaje u samommuslimanskom narodu je iseljavanje u Tursku zbog teških ekonomskih prilika, štoće u tri maha, nakon uvođenja vojne obaveze 1882., u vrijeme Džabičeva pokretaza vakufsko-mearifsku autonomiju 1899–1902. i poslije aneksije 1908, dobiti krupnerazmjere.

Iseljavanje je poslije aneksije uzelo takve razmjere da se govorilo o pravom “naro-dnom huku” koji je teško zaustaviti. Beogradska željeznička stanica je svako veče,pred polazak solunskog voza, bila zakrčena bosanskim muhadžirima. Gledajućidanima tu sliku, Jovan Cvijić je pisao 1910. godine, da ukoliko se to nastavi ni polov-ina Muslimana neće u Bosni ostati. Jovan Cvijić je smatrao da iseljavanje bosanskihMuslimana “nije izazvano ekonomskim uzrocima, već naročitim psihičkim stanjem”.Tim razlozima su i austrougarske vlasti zvanično za javnost objašnjavale iseljavanje.Nasuprot tome, francuski antropogeograf Gaston Gravier koji se bavio političkimpitanjima naših krajeva već je 1911. godine tačno primijetio da je osnovni uzrokmuhadžirluka osiromašenje naroda, i da Austro-Ugarska namjerno omogućavaiseljavanje Muslimana kako bi brže sprovela kolonizaciju Bosne i Hercegovine. Usvojim povjerljivim spisima, samo za internu upotrebu, austrougarski organi upravosu siromaštvo, odnosno “prijelaz sa naturalne na novčanu privredu”, navodili kaonajčešći uzrok iseljavanja.

Osnovnu masu iseljenika činili su seljaci čije je osiromašenje prvih godina nakonokupacije bilo svugdje vidljivo. Razni sumnjivi “Kulturtrageri”, koje je i austrijski vojni


96


list “Vedette”, u jednom članku 1880. označio kao “Vagabunden in Bosnien”, vršili suagitaciju za iseljavanje i u beseijenje kupovali zemlju od zaplašenih seljaka. Podsti-caji za iseljavanje dolazili su ponekad i od srpskog i hrvatskog političkog vodstva,koje se nadalo” da će tako ojačati svoj elemenat. Bilo je i samih Muslimana koji suopustošili mnoge čisto muslimanske krajeve nagovarajući narod na seobu, od čegasu imali materijalne koristi kao posrednici pri kupoprodaji zemljišta i naselja. Našlo sei trezvenih i odgovornih ljudi koji su pokušavali odvraćati narod od iseljavanja. Takoje Hafiz Muhamed ef. Hadžijahić objavio 1884. seriju članaka protiv hidžreta u turskombosanskom listu “Vatan” (Domovina), Dvije godine kasnije štampao je, također, naturskom jeziku raspravu protiv hidžreta Muhamed Teufik Azapagić, kasniji reis-ul-ulema (1893–1909). Ali u cjelini tadašnje muslimansko političko vodstvo nije se, kakoje to 1927. godine pisao Edhem Mulabdić, zauzelo “izrazito i otvoreno u pitanjuhidžreta, koji se onda bijaše razmahao i koji osjetljivo pogodi našu zajednicu”.

Pritisak vlasti na muslimansko stanovništvo donekle popušta tek od sredineosamdesetih godina, kada vlada shvata da bi se masovnim iseljavanjemmuslimanskog stanovništva bitno poremetila etnička i konfesionalna ravnoteža uBosni i Hercegovini u korist srpskog elementa, što bi veoma otežalo položajMonarhije na Balkanu. Vlada je izgleda, kako je pisao jedan austrijski autor, shvatilada “u izmirenju sa pokorenim Muslimanima treba tražiti jedinu mogućnost za osig-uranje trajnog napretka zemlje”. Jedan austrijski general (Moriz Graf Attems), koji jepo okupaciji službovao u Bosni, pisao je da su svi oni imali utisak da su Muslimani“najpristojniji i najpouzdaniji dio stanovništva”.

Vrlo je teško tačno reći koliko se Muslimana iselilo u toku četrdeset godina aus-trougarske uprave u Bosni i Hercegovini. U popularnoj publicistici i usmenoj musli-manskoj predaji barata se brojkama od 300.000 do 700.000 i čak jedan milioniseljenika, što sve već spada u oblast fantazije. Prema austrougarskim službenimpodacima, koje je i sama vlada označila kao “prilično pouzdane”, u vremenu od1878. do 1918. godine iselilo se svega 61.114 Muslimana. To otprilike odgovarabroju od 63.376 iz Monarhije naseljenih, odnosno koloniziranih lica na zemlje kojesu muhadžiri ostavili. Koliko se izvori o broju iseljenika razilaze, najbolje pokazujepodatak da je carigradsko povjereništvo za smještaj izbjeglica obavjestilo književnikaHifzi Bjelevca da se 1900–1905. doselilo iz Bosne 72.000 lica. Zvanični austrijskiizvori priznaju za isti period samo 13.750 iseljenika.

Službena austrougarska brojka od svega 61.114 iseljenika je preniska i očiglednonetačna. Procentualni udio Muslimana u ukupnom broju stanovnika Bosne i Herce-govine neprekidno se pd okupacije smanjivao. Okupacija je prema popisu 1879.

97



zatekla 448.613 Muslimana, što je činilo 38,73% stanovništva Bosne i Hercegovine.I mada je muslimansko stanovništvo u apsolutnom iznosu bilo u blagom porastu,njegov udio u cjelokupnom žiteljstvu se smanjivao. Popis 1885. godine našao492.710 Muslimana, to jest 36,88%, a 1895. godine 548.632, odnosno 34,99%.Ovaj procenat je 1910. godine spao na svega 32,25%, ili u apsolutnom iznosu612.137 Muslimana. Za ovu očitu muslimansku depopulaciju Austro-Ugarska jenavodila različite razloge, ali je teško ozbiljno uzeti bilo koji drugi uzrok osim velikogiseljavanja u Tursku. Realna procjena u nauci se zadržava na brojci od 150.000 do180.000 iseljenika. Za relativno malu. bosanskomuslimansku zajednicu to je bioogroman broj čije su se demografske i druge posljedice decenijama osjećale. Ipakiz toga ne bi nikako trebalo zaključiti da je Austro-Ugarska vodila genocidnu politikuprema Muslimanima.

Balkanski su ratovi donijeli Muslimanima nova iskušenja posebno onima uNovopazarskom Sandžaku. Nakon poraza Turske ovaj sandžak je 1912–13. podi-jeljen između Srbije i Crne Gore. O ulasku srpskih jedinica u Novi Pazar sačuvan jezapis koji je ostavio turski činovnik Omer Koničanin. On piše da su srpsku vojsku“svečano dočekali Srbi iz grada i masa Muslimana. Srpske žene su bile obučene usvečane haljine sa niskama dukata oko glave i vrata. U razgovoru sa njima ko-mandant mesta ih je kroz šalu pitao: “Je li to onaj turski zulum, što ste ga trpeli”,pokazujući na zlatne niske. Istog dana srpska vojska je raspoređena po svim ulicamagrada. Njen je odnos prema Muslimanima bio korektan, njeni postupci su ostavljaliodličan utisak na Muslimane u gradu. Poštenje srpskog vojnika u svakom pogledubilo je primerno i osvajalo je ljude. Sve muslimanske kuće čiji su vlasnici napustiligrad za vreme borbi oko Novog Pazara čuvali su na smenu srpski vojnici. Kad bi sevlasnik vratio, stražar bi mu predao kuću uz zapisnik koji je utvrđivao stanje kuće iinventara. Zbog svega toga, srpska vojska je stekla veliko poverenje i uživala jakugled kod Muslimana”. Poslije ulaska srpske vojske nije zabilježen nijedan slučajubistva u Novom Pazaru.

Sasvim je druga situacija bila u onom dijelu Sandžaka u koji je ušla crnogorskavojska. Ona se posebno oštro obračunavala sa Muslimanima u Sjenici i na Pešteru,što je praćeno pljačkama i paljevinom muslimanskih kuća. Od Muslimana je prvo naperfidan način oduzeto oružje a zatim se prišlo klanju golorukih ljudi. Samo u seluDolićima ubijeno je tako 58 Muslimana.

Pljačkanja, ubistava i zloupotreba bilo je posebno u Bijelom Polju i okolici, što jeizazvalo veliki strah i nepovjerenje u muslimanskom narodu. Samo do početka prvogsvjetskog rata iz crnogorskog dijela Sandžaka iselila su se 12.302 Muslimana. U


98


pljačkanju i nasilju prednjačili su pojedini oficiri i činovnici. Kakve su razmjere imalizločin i nasilje najbolje potvrđuje činjenica da je radi smirivanja naroda u ljeto 1913.morala biti formirana Komisija Kraljevske crnogorske vlade za izviđaj i zloupotrebedržavnih činovnika u novooslobođenim krajevima. Ta strašna vremena umjetnički jeobradio književnik Risto Ratković u romanu “Nevid-bog” gdje opisuje pljačkanje inasilje u bjelopoljskom kraju.

Posebno dramatičnu sudbinu su doživjeli Muslimani Plava i Gusinja. Mirne odnosestanovništva sa novom vlašću poremetio je dolazak neregularnih četa pod koman-dom nekog Avra Cemovića. Njegovi ljudi su počeli pljačkati i paliti kuće, otimatistoku, vršiti nasilje nad muslimanskim ženama i ubijati mirne ljude. Računa se daje bez razloga ubijeno oko 550 građana, a po nekim podacima i cijelih osam stotina,nakon čega se pristupilo nasilnom pokrštavanju. U toj situaciji gusinjski muftija jesavjetovao stanovništvu da privremeno i formalno, radi spasa golog života, primipravoslavlje, a da se kasnije vrati islamu. Ljudi su ga poslušali, pa je pop iz Gusinja,Đorđe Šekularac pokrstio 12.000 Muslimana. Istovremeno je početkom maja 1913.jedna delegacija uglednih Muslimana uspjela stići na Cetinje gdje je kralja Nikoluupoznala sa žalosnim događajima u Plavu i Gusinju. Kraljevom energičnomintervencijom odmah su otvorene sve džamije, a nasilno pokrštenim dozvoljenpovratak u islam. Osim tri porodice svi su se ostali istog dana vratili svojoj vjeriislamu i napunili sve raspoložive džamije.

Izbijanjem prvog svjetskog rata mnogi su Muslimani kao srpski i crnogorski građanimobilizirani u vojsku gdje su se lojalno i hrabro borili. Među sandžačkim Musliman-ima očuvala se tradicija da je neznani junak čiji spomenik stoji na Avali ustvari jedanMusliman, Sulejman Balić, koji se istakao hrabrošću poginuvši u borbi protivaustrougarskih četa. Ujedinjenjem, to jest stvaranjem jugoslavenske države, Kralje-vine Srba, Hrvata i Slovenaca, nastavljena je u raznim vidovima genocidna politikaprema Muslimanima, kako u Sandžaku, tako i u Bosni i Hercegovini, te općenitoprema muslimanskom stanovništvu na Kosovu i u Makedoniji. Samo na područjuistočne Hercegovine u prvim godinama po ujedinjenju ubijeno je van suda i zakonapreko tri hiljade Muslimana, najviše od poznatih bandita Maje Vujovića i PetraRogana. O teškom stanju, nasilju vlasti i prilikama muslimanskog stanovništva naKosovu, u Sandžaku i Makedoniji, nakon deset i više godina poslije ujedinjenjaupečatljivo svjedoči predstavka koju je po izvršenom inspekcijskom putovanju po tzv.Južnoj Srbiji uputio januara 1931. vladi tadašnji reis-ul-ulema Ibrahim ef. Maglajlić.

Najdrastičniji genocid nad Muslimanima u kraljevskoj Jugoslaviji izvršen je početkomnovembra 1924. u selima Šahovići i Pavino Polje u srezu Bijelo Polje. Kod Kolašina

99



je 7. novembra ubijen bivši sreski načelnik Boško Bošković. Za ovo ubistvo vlasti su,kàko jé kasnije na sudu dokazano, neosnovano optužile neke Muslimane. NaBoškovićevoj sahrani masu su na izvršenje krvne osvete nad Muslimanima posebnohuškali okružni načelnik iz Bijelog Polja Nikodim Cemović, poglavar bjelopoljski LazoBogičević i drugi. Noću između 9. i 10. novembra pošlo je oko 2.000 naoružanihCrnogoraca na Šahoviće i Pavino Polje gdje su pobili i poklali oko 600 Muslimana,odraslih, žena i djece. U Šahovićima se “odigrala jedna grozna i krvava drama” kojuje izuzetno plastično opisao Milovan Đilas u knjizi “Zemlja bez pravde” (Land with-out Justice, ed. Methenen & Co, London 1958). O toj stravičnoj drami Đilas je slušaood svog oca, Nikole Đilasa, rezervnog žandarmerijskog majora, koji je bio jedan odkomandanata krvavog pohoda na Šahoviće i Pavino Polje. Za zločin se odmahsaznalo, pa je reis-ul-ulema Džemaludin Čaušević uputio oštar protest vlastima, doksu poslanici raznih stranaka u parlamentu s tim u vezi interpelirali vladu. Slati su imemorandumi kralju Aleksandru, ali se cijeli slučaj vremenom zataškao. Preživjelistanovnici Pavina Polja i Šahovića potpuno su iselili u Pljevlja, Sarajevo, neko uTursku, a 140 porodica sa oko 400 članova došli su kao muhadžiri u Gornji Rahićkod Brčkog i tu se trajno naselili. Na mjestu nekadašnjih Šahovića danas jepravoslavno selo Tomaševo.

Tridesetih godina u Kraljevini Jugoslaviji su pravljeni različiti planovi o iseljavanjumuslimanskog stanovništva, posebno albanskog iz tzv. Južne Srbije. Navodnenaučne rasprave o tome, koje su inicirali vlada i generalštab, vodene su u Srpskomkulturnom klubu. O tome su Klubu na raspravu podnijeta dva referata. Jedan je izra-dio univerzitetski profesor dr Vasa Čubrilović, a drugi poznati književnik, akademiki diplomata Ivo Andrić. Čubrilović je na prvom mjestu žalio, što poslije 1918. godinenije urađeno ono što su nekada učinili Karađorde, Miloš, Mihailo i Jovan Ristić, kojisu “očistili Srbiju od stranog elementa i naselili je svojim narodom”. Uz dosta diskrim-inatorskih i čak pogrdnih konstatacija o “Arnautima”, Čubrilović smatra da je jedinorješenje iseljavanje: “Kad može Nemačka da iseljuje na desetine hiljada Jevreja,Rusija da prebacuje milione sa jednog dela kontinenta na drugi, neće doći do svet-skog rata zbog koje stotine hiljada iseljenih Arnauta”.

Ivo Andrić je u svom referatu bio daleko oprezniji, analitičniji i inteligentniji. On jenakon opširne istorijske analize zaključio da bi Jugoslaviji najviše odgovaralanezavisna Albanija, dok bi njena eventualna podjela sa Italijom i Grčkom pred-stavljala jedno nužno i neizbježno zlo. Od dva zla, napomenuo je Andrić na kraju,treba birati manje.

U Atini je 9. februara 1934. sklopljen Balkanski savez između Jugoslavije, Turske,


100


Grčke i Rumunije, s ciljem da se održi postojeći teritorijalni poredak na Balkanu predrevizionističkom politikom zemalja poraženih u prvom svjetskom ratu, u prvom reduBugarske iza koje je stajala Njemačka. Jugoslavija je u okviru ovog sporazumazaključila sa Turskom posebnu konvenciju o iseljavanju uz odgovarajuću finansi-jsku naknadu muslimanskog, uglavnom albanskog stanovništva u Tursku. Kraljevskavlada znači nije nalazila rješenje muslimanskog, odnosno albanskog pitanja u sves-tranom razvoju tih naroda nego u njihovom iseljavanju. Plan o tome nije sproveden,jer se jugoslavenska vlada u strahu od javnog sklandala plašila da Konvenciju iznesepred parlament na ratifikaciju. Predviđeno je da se bez obzira na to u razdoblju1939–44. iseli oko 40.000 porodica. Samo je nedostatak finansijskih sredstavaodložio sprovođenje tog plana, a onda je došao aprilski rat i slom KraljevineJugoslavije 1941. godine.

U vrlo složenom oslobodilačkom i građanskom ratu u Jugoslaviji 1941–45. godineMuslimani su, kako je već na početku istaknuto, izloženi najsurovijem genocidu usvojoj istoriji. Taj je genocid dolazio iz dva pravca: od strane ustaške NezavisneDržave Hrvatske i od strane četnika Draže Mihailovića. Genocid nad Muslimanimase javljao u dva vida. Na jednoj im je strani negiran i oduziman kulturno-povijesnisubjektivitet i narodni identitet, a na drugoj je vršeno njihovo masovno fizičko uniš-tavanje. U ustaškoj zakonskoj odredbi o arijevskom rasnom karakteru pripadnikaislamske vjeroispovijesti u Bosni i Hercegovjni od 30. aprila 1941. Muslimanima sejavno negira i oduzima narodni subjektivitet njihovim jednostranim proglašavanjemza Hrvate. Ustaška država se nije zadržala samo na tome, nego je brojne Muslimaneotpremila i ubila u svojim koncentracionim logorima u Gospiću, Staroj Gradiški,Jasenovcu i Bosanskoj Dubici. Veći broj Muslimana ustaše su pod vodstvom MaksaLuburića svirepo poubijali za vrijeme posljednje faze svoje strahovlade u Sarajevumarta 1945. godine.

Na drugoj četnici su od samog početka pristupili sistematskoj fizičkoj likvidacijiMuslimana. To je kao trajno programsko načelo izričito formulirano u spisima jednogod glavnih četničkih ideologa Stevana Moljevića, posebno u njegovom članku“Homogena Srbija” i pismu drugom četničkom ideologu Dragiši Vasiću, februara1942. godine. Po Moljeviću, zemlju treba očistiti “od svih nesrpskih elemenata”. Utom cilju “krivci bi imali da budu na mestu kažnjavani, a ostalim bi valjalo otvoriti put– Hrvatima u Hrvatsku, a Muslimanima u Tursku (ili Albaniju)”. Sam Draža Mihailovićje ostavio brojne bilješke i naredbe svojim komandantima o likvidaciji Muslimana.

Korijeni međusobnog hrvatsko-srpskog genocida i njihovog obostranog istrebljivanjaMuslimana leže u tradiciji balkanskih vlastodržačkih krugova da tim putem stvaraju

101



etnički čiste teritorije. U tom cilju su četnici Draže Mihailovića izvršili u tri navratamasovne pokolje nad muslimanskim stanovništvom u istočnoj Hercegovini, istočnoji zapadnoj Bosni, te dijelovima Sandžaka. Prvi val četničkog genocida nad Musli-manima obuhvatio je vrijeme od juna 1941. do februara 1942., drugi tokom avgusta1942. pretežno u Foči, dok se treći zbio početkom 1943. godine. U tim pokoljimamasovno su stradali Muslimani na području Ljubinja, Avtovca, Bileće, KulenVakufa, Koraja, Višegrada, Rogatice, Goražda, Čajniča, Vlasenice, Srebrenice,Nevesinja, Foče, Prozora, Jablanice, Pljevlja, Ustikoline, Gornjeg Birača itd. Ovajneviđeni genocid nad Muslimanima odnio je na desetine hiljada života.

Na ustašku propagandu o Muslimanima kao navodno rasno najčistijem dijeluhrvatskog naroda hvatali su se uglavnom neki deklasirani elementi među musli-manskim stanovništvom. Najveći se dio muslimanskog građanstva već krajem ljetai u jesen 1941. godine otvoreno ogradio i distancirao od ustaške politike masovnogprogona i istrebljenja Srba i Jevreja. Prvi takav protest protiv ustaških zločina došaoje sa skupštine udruženja ilmije (svećenstva) “El Hidaje” održane u Sarajevu14. avgusta 1941. godine. Nakon toga u razdoblju septembar – decembar 1941.godine usvojene su i objavljene u Prijedoru, Sarajevu, Mostaru, Banjaluci, Bijeljini iTuzli rezolucije sa potpisima velikog broja muslimanskih građana u kojima seosuđuju ustaški zločini, odlužno se ograđuje od onih pojedinaca Muslimana koji susudjelovali u njima, te se iznose podaci o progonima i stradanjima samihMuslimana.

Nakon objavljivanja ovih rezolucija jedna delegacija Srba, sarajevskih građana saliječnicom dr Marom Kurtović na čelu došla je kod dr Asima Musakadića, predsto-jnika gradskog fizikata, i izrazila mu zahvalnost u ime srpskog stanovništva Bosnei Hercegovine. Doktor Musakadić je to primio na znanje uz napomenu da sadaočekuje od njih da na isti ili sličan način uzmu u zaštitu Muslimane od četnika. Doneke takve akcije, izjave ili rezolucije sa srpske strane nikada nije došlo.

Pojedini su muslimanski građani u prvim danima ustaških hapšenja i deportiranja ulogore svojim i autoritetom i ugledom spašavali Srbe, Jevreje i Rome, ali im to sasrpske strane u Bosni i Hercegovini nikad nije uzvraćeno. Vrlo je u tom pogledu ilus-trativan slučaj dr Asima Ćemerlića. On je kao ljekar u Srebrenici svojim uticajem iugledom spasio oko osamdeset Srba od deportiranja i sigurne smrti. Nakon toga, uavgustu 1941. četnici Jezdimira Dangića, bivšeg žandarmerijskog majora u Tuzli,zauzeli su Srebrenicu i odmah počeli sa progonima Muslimana. Položajem iugledom ljekara i čovjeka koji je mnoge Srbe spasio, dr Ćemerlić je uzaludobigravao četničke glavešine i štab da se Muslimani ostave na miru. Srpski Božić,


102


početkom januara 1942, u skladu sa tradicijom vezanom za istragu poturica i “Gorskivijenac”, bio je signal za početak masovnog klanja i ubijanja Muslimana. Odlučenoje da se i dr Ćemerlić likvidira i za to određena trojica od onih osamdeset koje je onspasio. Tajno ga je na to upozorila žena četničkog komandanta Dangića, iz zahva-lnosti što joj je dr Ćemerlić spasio bolesno dijete. Dr Ćemerlić je pobjegao prekoDrine u Srbiju, gdje su mu vlasti generala Milana Nedića dale utočište, znajući icijeneći ono što je učinio za Srbe.

Muslimansko je građanstvo u više mjesta Bosne i Hercegovine također odlučnoustalo u zaštitu Roma od progona i deportacije. Poseban odbor koji je u tu svrhuformiran u Sarajevu izradio je opsežnu predstavku u kojoj se dokazivalo da je napadna tzv. “bijele Cigane” (Arlije) ujedno i napad na Muslimane. Predstavka je istovre-meno uručena ustaškim i njemačkim vlastima, pa je ustaško ministarstvo unutrašnjihposlova, plašeći se daljih protesta Muslimana, naredbom od 30. avgusta 1941.obustavilo progon i deportiranje “bijelih Cigana” iz Bosne i Hercegovine, Društvo“El Hidaje” se također javno ogradilo od djelovanja Akifa Handžića, “ustaškog muftije”u činu pukovnika i jednog, broja tabor imama u oružanim formacijama NezavisneDržave Hrvatske. Veći broj pripadnika ilmije i mnogobrojni Muslimani iz svihdruštvenih slojeva priključili su se antifašističkom narodnooslobodilačkom pokretu,koji je bez obzira na složenost uslova u kojima se razvijao i djelovao u biti pružiozaštitu i spas ogromnoj većini muslimanskog naroda.

U ljeto i jesen 1941. godine muslimansko stanovništvo, posebno seljaštvo, izkrajeva koji su bili zahvaćeni četničkim genocidom potražilo je spas u, napuštanjusvojih domova, pa je veliki broj muhadžira preplavio Sarajevo, Visoko, Mostar,Banjaluku, Tuzlu, Derventu, Brčko, Gradačac i druga mjesta u centralnoj Bosni iPosavini. Sve je to široke slojeve muslimanskog stanovništva stavilo pred novateška iskušenja i zadatke. Nakon drugog pokolja Muslimana u Foči u ljeto 1942. uSarajevu je formiran Odbor narodnog spasa čiji su članovi skupa sa dobrotovnimdruštvom “Merhamet” nesebično i predano radili na spašavanju i zbrinjavanju svebrojnijih muslimanskih muhadžira. Na žalost, članovi Odbora narodnog spasa mjestopriznanja za svoj rad, bili su poslije rata neosnovano osuđeni na kazne zatvora, alito već ulazi u jednu drugu istoriju poslijeratnih pokušaja zatiranja muslimanskognarodnog identiteta, što izlazi iz okvira ovog rada.

Preko Udruženja ilmije “El Hidaje” organizirano je prikupljanje dokumentacionogmaterijala o četničkim i ustaškim pokoljima i zlodjelima. O tome je izrađen posebaneleborat i tajno upućen u Kairo egipatskom premijeru Nahaspaši. U istu svrhujedna muslimanska delegacija, u kojoj je bio i kasniji reis-ul-ulema Ibrahim ef. Fejić,

103



putovala je 1943. godine u Rim. Nahas-paša je sa svoje strane protestirao kod Bri-tanaca protiv četnika, a preko egipatskog Crvenog polumjeseca “Fuad I” jepovedena akcija za pomoć muslimanskom stanovništvu u Bosni i Hercegovini iSandžaku. O tome je opširno pisao “Al Ahram” u broju od 29. juna 1944. – 8. redžeba1363. godine.

Mada je u drugom svjetskom ratu skoro desetkovan, muslimanski je narod dokazaosvoju vitalnost biološkom obnovom i intelektualnim razvojem u poslijeratnim deceni-jama. Taj je razvoj ostvaren uprkos sistematskom kulturno-političkom negiranjuMuslimana i zatiranju njihovog duhovnog identiteta. Obrazovni programi su bilikoncipirani tako da Muslimani kroz svih 45 godina komunističke vlasti nisu u školimogli ništa saznati o sebi, svom porijeklu, prošlosti, književnosti i općenito svomduhovnom i materijalnom nasljeđu. Godinama poslije 1945. proganjani su i suđenimuslimanski vjerski aktivisti. Decenijama su rušeni muslimanski sakralni i drugiobjekti, raskopavana groblja, razarano arhitektonsko i urbano jezgro starih bosan-sko-muslimanskih gradova i mijenjani muslimanski nazivi ulica. Jednom riječju, nadjelu je bio pokušaj potpunog zatiranja asimiliranja Muslimana na navodnojjugoslavenskoj, a u stvari velikosrpskoj kulturno-političkoj osnovi. Muslimani su setome, prema datim mogućnostima i prilikama odlučno suprostavljali i odupirali.Nakon svega, danas se, nepunu godinu poslije prvih slobodnih i višestranačkihizbora u Bosni i Hercegovini i drugim krajevima Jugoslavije, otvoreno sa određenihstrana Muslimanima prijeti novim genocidom.

(Glasnik RIZ u SFRJ br. 6/1991.)


104


Mirsad ĆEMAN

Dr Safet HALILOVIĆ

B O S A N S K A T R A G E D I J A IM E Đ U N A R O D N O R A T N O P R A V O

Kataklizmičke razmjere bosanskohercegovačke ratne tragedije, u kojoj je, od oko 4,5miliona stanovnika, više od 1,7 miliona protjerano iz svojih domova, više od 250hiljada ranjeno i unakaženo, više od 160 hiljada ubijeno, preko 150 hiljada u kon-centracionim logorima, milioni njih bombardovani, izgladnjeli i izloženi svakovrsnimbolestima i iznurivanju – prisiljava nas da bar ponešto od toga dovedemo u nekuvezu sa civiliziranim normama ljudskog ponašanja i u uslovima ratnih vremena, tj.spram odredaba međunarodnog ratnog prava. Ovo je utoliko nužnije što takve razm-jere ratnih razaranja uglavnom civilnih ciljeva, bestijalnost mučenja i masakriranjanedužnog stanovništva, te morbidnost naci-šovinističkog etničkog istrebljenja svihdrugih koji nisu Srbi, iz niza područja u kojima su oni drugi čak bili izrazita većinazahtijevaju svestranije sagledavanje i sučeljavanje sa uzusima međunarodno-pravnog i općenito civiliziranog valoriziranja tih fakata. Dubina užasa i opseg de-strukcije viđeni samo u dijelu Sarajeva, naveli su inače jednog uzdržanog zapadnogdržavnika (koji je uz to u Drugom svjetskom ratu preživio golgotu nacističkihkonclogora) da nakon posjete Bosni i Hercegovini izjavi, da “tako nešto još nikadanije vidio”.

DA LI JE RAT DOZVOLJEN?

Države kao članice Ujedinjenih naroda imaju određene dužnosti koje su preduslovtoga članstva, te dužnosti proizilaze iz glavnog zadatka organizacije, a to je održa-vanje mira i sigurnosti. Tako se u Povelji UN kaže da je obaveza svih zemaljačlanica održavanje međusobnog mira i dobrog susjedstva (Uvod), rješavanjesporova mirnim putem (čl. 1.1.1. i čl. 2. t. 3.), uzdržavanje od upotrebe oružane sile,osim u općem interesu (Uvod), potom uzdržavanje od prijetnje silom ili upotrebesile naročito protiv teritorijalne cjelovitosti ili političke nezavisnosti bilo koje države(čl 2. t. 4. i čl 39.).

105



Osim toga, dužnost članica UN je da učestvuju u zajedničkim mjerama organizacijena obezbjeđenju mira i sprečavanju napada i drugih narušavanja mira, te uzdrža-vanje od pomaganja državi protiv koje ujedinjeni narodi primjenjuju preventivne iliprinudne akcije (čl. 1. t. 1., čl. 2. t. 5., čl. 43. st. 1.), kao što je to sada slučaj sa tzv.Saveznom Republikom Jugoslavijom. Ukratko rečeno glavni i najznačajniji ciljorganizacije Ujedinjenih naroda jeste održanje međunarodnog mira i bezbjednosti.

Međutim pošto očuvanje mira ne ovisi samo od jedne strane, uprkos zabrani rata,on je ipak moguć, a zloupotreba miroljubivosti veoma česta. Još prije od jednogstoljeća čuveni njemački vojni teoretičar Klauzevic napisao je da “pobjednik uvijekvoli mir: on bi najviše volio da nas porobi a da mu ne pružimo nikakav otpor”.

Zato je zabrana upotrebe sile što je propisuje Povelja UN ograničena pravomsamoodbrane država članica. U čl. 51. Povelje izričito je navedeno da u slučaju daneka članica UN bude žrtva oružanog napada, ona ima prirodno pravo nužneodbrane, individualne ili kolektivne. Pri tome, jedino je dužna da obavijesti Savjetbezbjednosti koje mjere preduzima u vršenju prava sopstvene, nužne odbrane, a naSavjetu bezbjednosti je obaveza da sa svoje strane preduzme potrebne mjere zaodržanje međunarodnog mira i sigurnosti.

POSLJEDICE RATNOG STANJA I NJEGOVAVALORIZACIJA U RATNOM PRAVU

U prošlosti je pravo na rat pripadalo svakoj suverenoj državi (jus belli gerendi, jusad belkim), ali je savremenim međunarodnim pravom zabranjen, te stoga državenemaju više pravo da povedu rat. Rat se inače između ostalog definiše kao skupnasilnih postupaka kojima jedna država želi da nametne svoju volju drugoj, u čemukoristi sva raspoloživa sredstva, prije svega nasilna.

Započinjanje napadačkog tj. nepravednog rata zabranjeno je međunarodnim pravomkao zločinački akt, te kao takav podložan sankcijama. Pošto se rat, uprkos svemu,ipak događa, čovječanstvo je bilo prisiljeno ratovanje urediti određenim propisima,jer bi borbe bez ikakvih ograničenja, bile u suprotnosti sa principima čovječnosti,bile bi divljačke. Tako je za vrijeme trajanja rata u BiH razrušeno na desetine gradovai stotine sela, prakticiran genocid nad više od dvije trećine stanovništva, hiljade ljudibukvalno zaklano, masakrirano ili čak spaljivano, razrušeno na stotine objekata kult-ure i umjetnosti, te stotine vjerskih objekata, upotrebljeno svakovrsno zabranjenooružje kojim je agresor raspolagao, stvoreno je preko stotinu koncentracionih logora,provedena takva šovinistička propaganda da je ona Gebelsova u usporedbi s ovom


106


posve amaterska. Dovoljno se samo podsjetiti bezočnih laži mitomanskih šumskihagencija (SRNA i druge) koji sve odvratne zločine njihovih zlotvora jednostavno prip-išu suprotnoj strani. A o divljačkom četničkom granatiranju i masakru civila u Titovojulici u Sarajevu, novinarka R. Đokić lažno izvijesti TV Beograd da su to učinile“zelene beretke” postavivši nagaznu minu u glavnoj ulici sopstvenog grada. Stogane treba da čudi ocjena stranih posmatrača i izvjestitelja da takvo što nije viđeno odDrugog svjetskog rata.

U slučajevima kada nema kodificiranoga partikularnog prava, obavezni su opći propisiobičajnoga međunarodnog prava. U uvodu Četvrte haške konvencije (18. oktobra1907. g.). tzv. Martensova klauzula izričito predviđa, da za slučajeve koji nisuregulisani ugovornim pravom “stanovništvo i ratnici su zaštićeni propisima i načelimameđunarodnog prava koji su rezultat običaja ustanovljenih među civiliziranimnarodima, zakona čovječnosti i zahtjeva javne savjesti”. Ova klauzula vrijedi i zanovije propise ratnoga prava, a osobito u primjeni humanitarnog prava, u sukobimakoji nisu rat u.striktnom značenju sukoba među oružanim snagama dviju država; teza slučajeve sredstava i načina borbe nepoznatih u vrijeme stvaranja ove klauzule.

PRIPADNIŠTVO RATNIM SASTAVIMA I NJIHOVTRETMAN U MEĐUNARODNOM PRAVU

Sukladno međunarodnom pravu, samo pripadnici određenog kruga osoba su akteriratnih akcija oružane borbe, samo njima je dopušteno vođenje borbe oružjem, i tosamo protiv isto takvog kruga osoba protivničke strane. Taj krug nikako ne obuhvatacivilno stanovništvo, već oružane snage (forces militaires) u što prevashodnospadaju pripadnici vojske, ratne mornarice i ratnog vazduhoplovstva.

Prema članu 1. Haškog pravilnika u isti red s vojskom stavljaju se i sastavi milicijei dobrovoljačkih odreda, pod uslovima: 1. da su pod komandom odgovornogzapovjednika; 2. da nose određeni i na daljinu vidljiv znak; 3. da oružje noseotvoreno; 4. da se pridržavaju pravila ratnoga prava.

U sastavu oružanih snaga Haški pravilnik pravi razliku između boraca i neboraca(kombatanti i nekombatanti). Neborci su osobe koje takođe pripadaju vojsci i podli-ježu vojnoj disciplini, ali se ne bore s oružjem u ruci. To su: vojno upravno i tehničkoosoblje, vojni svećenici, opskrbnici i sl. Ovoj kategoriji pripadaju i osobe koje su privojsci zbog neke posebne dužnosti, kao što su ratni dopisnici, vojni atašei stranihdržava, trgovci namirnicama i sl.

107



Agresor na RBiH “proslavio se” i ubistvima, ranjavanjima, te zarobljavanjemnovinara, domaćih i stranih: četnici su odmah po ulasku u Zvornik. ubili u redakcijidopisnika Oslobođenja Kjašifa Smajlovića, na Dobrinji su ranili Ivu Štandekera(Slovenija) i Janu Šnajder (SAD), od čega je Štandeker zbog nepružanja ljekarskepomoći umro iste noći. Uhapšeni su takođe novinari Nijaz Abadžić, Ahmed Mehme-dović, novinarska ekipa sarajevskih Večernjih novina, itd., pa su u zamjenu za njihtraženi zarobljeni ubice – snajperisti.

Naime, protivnika koji pripada neprijateljskim oružanim snagama dozvoljeno je uborbi ubiti ili raniti. Međutim, ako neko od njih, ili čitave grupe pokažu da ne moguviše da vode borbu ili je napuste, dužnost je druge strane da i ona prekine borbu.Tako, ranjeni, bolesni neprijatelji koji su položili oružje ili nemaju sredstava zaodbranu, pa se predaju na milost i nemilost – svi spadaju u istu kategoriju nepri-jatelja koji se (prema čl. 23. tačka c. Haškog pravilnika) ne smiju ubiti ili raniti.a) Obavezno je čovječno postupanje prema svima koji neposredno ne učestvuju

u neprijateljstvima. Zabranjeno je diskriminatorski postupati prema pojedincimana osnovu razlike u rasnoj pripadnosti, boji kože, vjeroispovijesti, porijeklu,spolnoj razlici i sl. Isti tretman važi i za pripadnike oružanih snaga koji su položilioružje, one koji su onesposobljeni za borbu zbog rana, bolesti, zatvora ili nekogsličnog razloga. Posebno se na osnovu toga zabranjuju povrede života i tjeles-nog integriteta, osobito usmrćenja, sakaćenja, okrutnosti i mučenja, potom uzi-manje talaca, vrijeđanje ličnog dostojanstva, te izricanje i izvršenje kazne bezredovno ustanovljenoga i nužnim garancijama obezbjeđenog sudskog postupka.

Međutim, obuzeti patološkom mržnjom prema svemu što nije srpsko, i vođeni kolek-tivnim ludilom nacističke ideologije o etničkom čišćenju, četnici SDS su krenuli upohod da sistematski istrijebe sve druge sa prostora koje su naumili priključitisvojoj fantomskoj državnoj tvorevini. Korišćene metode zlostavljanja i bestijalnostisu nešto dosad nezabilježeno na ovim prostorima. Tako su npr. u Tesliću nastadionu; Muslimani tjerani da pasu travu, ližu put posut solju, a žene i djeca posutšećerom, dok se izvjesna Monika, četnički zlikovac u Brčkom, specijalizirala urasijecanju utroba Muslimana pomoću razbijene flaše, nakon čega su umirali unajtežim mukama, i tako u nedogled.b) Dužnost je da se ranjenici i bolesnici prihvate i njeguju. Prema čl. 8. i 9. za

obezbjeđenje primjene odredaba konvencije predviđeno je učešće i nadzor silazaštitnica i humanitarna djelatnost Crvenog krsta, Crvenog polumjeseca i drugihnepristrasnih humanitarnih organizacija.


108


Države su dužne, shodno ženevskim konvencijama, da u svom kaznenom zakon-odavstvu donesu propise za onemogućavanje postupka protivnih konvencijama, aprotiv teških prekršaja kaznenu represiju. U takve teške prekršaje spadaju: nam-jerno ubistvo, mučenje, nečovječno postupanje, namjerno uzrokovanje teškihpatnji, teške povrede fizičkog integriteta ili zdravlja, uništenje i prisvajanje dobara,lišavanje prava na redovno i nepristrasno suđenje, nezakonite deportacije ilipreseljavanja, nezakonito lišavanje slobode, uzimanje talaca, i sl.

Sve ove odredbe međunarodnog prava, nisu ništa vrijedile odnosno nisu spriječileAdžićeve, Radićeve, i Ostojićeve zločince iz Ilijaša da bez ikakvog razloga i povodapobiju sve žive nedužne civile mjesta Lješeva, koje su zatekli u njihovim kućama,opljačkaju sve što su našli, a zatim im zapale kuće. Ubijene su kompletne porodiceFazlića, Masnopita, Nukića, Omanovića, Avdukića, Karavdića i dr. A takva je sudbinazadesila hiljade naselja širom Bosne i Hercegovine. Međutim, neko uvijek preživi,te ni jedan zločin neće ostati sakriven, nerasvijetljen i nekažnjen.

Osnovno načelo dviju konvencija o zaštiti ranjenih i bolesnih jeste obaveza zaštitei njegovanja tih lica bez obzira na stranu kojoj pripadaju. Ove konvencije predviđajuzaštitu ranjenih i bolesnih, zaštitu zdravstvenih jedinica u sastavu vojske ilimornarice, bolesničkog osoblja, zgrada, brodova i pokretnih sredstava za smještaj,prevoz i njegu bolesnika i ranjenika. Dužnost zaraćenih je da u svakoj prilici, aposebno nakon borbi, poduzmu sve potrebno da bi se prikupili ranjeni i bolesni, kaoi poginuli. Svakodnevno smo svjedoci upravo suprotnog ponašanja agresora(Rogatica, Višegrad, Ahatovići itd.) čak i prema svojim poginulim plaćenicima za štoslijede odgovarajuće sankcije. Potrebno je, čak nastojati sklopiti lokalna primirja,kako bi se uklonili, razmijenili i prevezli pronađeni ranjenici i bolesnici. Zarobljenosanitetsko osoblje može biti zadržano samo ako to zahtijeva broj i potreba ratnihzarobljenika. Oni se ne tretiraju kao ratni zarobljenici i nastavljaju vršiti redovnesvoje dužnosti.c) Prema odredbama Ženevske konvencije o zarobljenicima, predviđena je

opsežna njihova zaštita: Dužnost je da se prema njima uvijek postupa čovježno,da ih se štiti protiv svakog nasilja ili zastrašivanja, uvreda i javne radoznalosti.Zabranjeno je osakaćivanje ratnih zarobljenika ili medicinski pokusi prema njima.

Njihova ličnost i čast moraju se poštovati. U postupanju prema ženama mora seimati dužni obzir prema njihovom spolu.

109



1) ZAŠTITA CIVILNOG STANOVNIŠTVA

Ženevskom konvencijom za zaštitu civilnih lica za vrijeme rata (od god. 1949.)određena je zaštita svih ljudi bez razlike, a posebno bolesnika i ranjenika, žena,starih i nemoćnih osoba, te djece. Ova konvencija predviđa i zaštitu određenihmjesta, ustanovljenih u svrhu – sklanjanja civilnog stanovništva ili njegove njege.a) Jedno od takvih mjesta su sanitetske i bezbjednosne zone i mjesta čija je

funkcija da zaštite: od djelovanja rata ranjene, bolesne, nemoćne, stare osobe,djecu ispod 15 godina, trudne žene i majke koje imaju djecu ispod 7 godina.

b) Sporazumom se, i na području vođenja oružanih borbi, mogu ustanoviti neu-tralizovane zone u kojima bi se sklonili ranjeni i bolesni borci, te civilna lica kojane učestvuju u vojnim operacijama.

c) Slično vojnim, Ženevska konvencija predviđa zaštitu od napada i za civilnebolnice, kao i za osoblje koje je stalno i isključivo zaposleno u bolničkoj službi.

Slično konvenciji o ranjenicima, Ženevska konvencija propisuje prikupljanje ranjenihi poginulih civilnih osoba, transportovanje ranjenih, bolesnih, nemoćnih i porodilja nasve načine kojima je to moguće. Avioni koji se koriste za takav transport, prevozsanitetskog osoblja i materijala, moraju da uživaju punu zaštitu.

Opšte mjere zaštite predviđaju takođe evakuaciju iz opkoljenih područja, slobodanpromet pošiljki, mogućnost komuniciranja između članova porodice i sl.

2) OGRANIČENJA S OBZIROM NA STVARI (OBJEKTE)

Propisima međunarodnog prava nastojalo se ograničiti bombardovanje, posebnoterorističko, kako bi se poštedjelo civilno stanovništvo i uništavanje dobara koja nesluže svrsi rata. Članom 25. Haškog pravilnika zabranjeni su napadi ili bombar-dovanja (bilo kojim sredstvima) nebranjenih gradova, sela, naselja ili zgrada, i kodbranjenih mjesta mete napada mogu biti samo objekti od vojnog značaja. Pri svemutome naročito treba voditi računa da budu pošteđeni objekti namijenjenibogosluženju, umjetnosti, nauci i dobrotvornim svrhama, istorijski spomenici; bolnicei mjesta okupljanja bolesnih i ranjenih. Ti objekti trebaju biti označeni posebnim ividljivim obilježjima.

U Hagu je 14.5.1945. godine potpisana posebna konvencija o zaštiti kulturnih


110


dobara u slučaju oružanog sukoba. Ovom zaštitom obuhvaćena su pokretna inepokretna dobra značajna za kulturnu baštinu nekog naroda, potom zgrade nami-jenjene za čuvanje i izlaganje takvih dobara (npr. muzeji, velike biblioteke, arhe-ološka skladišta, kao i skloništa za ta dobra predviđena za slučaj ratnih prilika)...

3) ZABRANJENE VRSTE ORUŽJA

1. Smatra se da je ušla u običajno pravo zabrana Petrogradske deklaracije (1868)o upotrebi naboja težine ispod 400 grama koji se rasprskavaju ili su napunjenigorućom ili zapaljivom tvari. Uprkos ovoj zabrani četnički umobolni nacisti suveć od prvog dana rata masovno razbacivali eksplozivne predmete u oblikuolovaka, igračaka i sl. u području Sarajeva, Kupresa, Livna, Mostara, Brčkogitd. namijenjenih uglavnom za ubijanje i sakaćenje djece.

2. Trećom Haškom deklaracijom (od g. 1899.) zabranjeni su naboji koji se u ljud-skom tijelu lako rasprsnu ili spljosnu (dum-dum meci) i sl. I ovo oružje četničkizlikovci su sa zadovoljstvom koristili, kao i zatrovanu municiju itd.

3. Članom 23. tačka c. Haškog pravilnika, zabranjena je upotreba otrova i otro-vnog oružja.

4. Članom 23. tačka e. Haškog pravilnika zabranjena je upotreba oružja, municijei tvari koje mogu nepotrebno uzrokovati boli. Četnički sljedbenici zakona kame,bili su pravi mastori u iznalaženju monstruoznih naprava za sadistička mučenjai umorstva: od specijalnih noževa za klanje ljudi (Grbavica), žica za davljenje iodsjecanje ljudskih vratova sprava za vađenje očijju, pronađenih kod petokolon-aša u Visokom itd.

5. Ženevskim protokolom (od 17. juna 1925. g.) zabranjena je upotreba zagušljivih,otrovnih i sličnih plinova (korišteno u Goraždu, Palama, Brčkom itd.), te bakte-rioloških sredstava.

6. Rezolucija 3256 A i B (XIX) Generalne skupštine UN osudila je upotrebunapalma i drugih zapaljivih sredstava, te pozvala vlade da ih ne proizvode, nedrže i ne upotrebljavaju. Četnički šovinisti iz redova jugo-vojske sva su ova sred-stva koristili: na kupreškom bojištu, Goraždu, Zvorničkom Kula-Gradu; sara-jevskom Žuću, Posavini, Hercegovini itd.

7. Konvencija (od god. 1972.) o zabrani usavršavanja, proizvodnje i uskladištenjabakteriološkog (biološkog) oružja i oružja – otrova i o njihovom uništenju,

111



svrstala je definitivno i ova oružja u zabranjena. Slično, je urađeno i sa meteo-rološkim, geofizičkim i drugim sredstvima djelovanja na okolinu, meteorološkeprilike i klimu u ratne svrhe. Identična je situacija i sa nuklearnim naoružanjem...

4) OGRANIČENJE S OBZIROM NA NAČIN RATOVANJA ILIODREĐENE UPOTREBE ORUŽJA

1. Članom 23. tačka b. Haškog pravilnika zabranjeno je izdajničko ubijanje ili ranja-vanje pripadnika neprijateljskog naroda ili vojske. S obzirom na ovu odredbušta reći za odbjeglog predsjednika Skupštine BiH, članove Predsjedništva, teministre i poslanike SDS (Maksimović, Ostojić, Nedić i dr.) koji su organizovalii naređivali ubijanje svojih komšija iz svoje izborne baze.

2. Članom 23. tačka d. Haškog pravilnika zabranjeno je davanje izjava da se nećedavati milost.

3. Članom 44. Ženevske konvencije o ranjenicima, kao i čl. 23. tačka f. Haškogpravilnika, zabranjeno je zloupotrebljavanje parlamentarne zastave, nepri-jateljske zastave, vojničkih znakova ili uniformi, ženevskih znakova, te zloupotre-bljavanje bijele zastave uopće. Poznate, su četničke otmice vozilaUNPROFOR-a i njihova zloupotreba u Vogošći i na Palama, prefarbavanjehelikoptera i njihovo korišćenje kao UNPROFOR-ovih na području Brčkog,zloupotrebe oko sarajevskog aerodroma itd.

4. Članom 23. tačka g. Haškog pravilnika zabranjeno je razaranje ili oduzimanjeneprijateljske (državne ili privatne) imovine. No, četnici su od pljačke napraviliglavnu privrednu granu. Naime, Milošević je još prije godinu dana predsjed-nicima opština Srbije rekao, da ako ne znaju da proizvode, znaju bar da se biju,tj. otimaju tuđe. To se u potpunosti potvrdilo što se pljačke tiče: od Slovenije,preko Hrvatske, do Bosne i Hercegovine.

5. Članom 28. Haškog pravilnika dokinut je, stari običaj i zabranjeno izručenjegradova ili naselja pljački, makar ta mjesta bila zauzeta na juriš. Međutim, šovini-stičke četničke horde ne samo što pljačkaju sve do čega dođu, nego sve što nemogu odnijeti, do temelja uništavaju ili spaljuju.

6. Prema odredbama Ženevskih konvencija zaraćene strane su dužne da poduzmumjere da se pronađu mrtvi, zaštite od pljačke, dostojno ih pokopaju, da se brinuda grobovi budu poštovani i sl. kao i da prije ukopa ustanove identitet mrtvih.


112


Ovom konvencijom zaraćene strane su u obavezi da međusobno saopštavajupodatke o mrtvima, te o ranjenima i zarobljenima. Uprkos svim ovim odredbama,fašistička nekrofilija i barbarizam četnika išli su do, fantastičnih razmjera,svojstvenih samo umobolnima. Tako u Lješevu kod Ilijaša danima nisu dozvolj-avali ni mrtvi da se sahrane, a u Višegradu su iskopali i skrnavili davno sahra-njene zemne ostatke oca poznatog Murata Šabanovića... I tako u nedogled.

DA LI PO MEĐUNARODNOM PRAVU PREKRŠIOCENJEGOVIH ODREDBI SLIJEDI KAZNA?

Svrha ovog prikaza mnoštva dokumenata i normi međunarodnog prava u ratnimsituacijama, sadržana je u nastojanju da se uporede nastojanja civiliziranog dijelasvijeta i UN, da se čak i rat, kada se već događa, vodi prema nekim normama i takohumanizira, naspram barbarstva agresora na RBiH, čija divljaštva i destrukcija,prema uglavnom civilnom stanovništvu i civilnim objektima (gradova i seta), nisuzabilježeni na ovim prostorima, pa i mnogo šire.

Svaki, makar i površan uvid u užasne zločine počinjene od strane agresora,nedvosmisleno svjedoči o tome da ne postoji ni jedno zlodjelo sankcionisanonormama međunarodnog prava koje nije masovno prakticirano: genocid i svi zločiniprotiv čovječnosti, zločini protiv mira i ratni zločini.1. Genocid: Prema čl. 1. Konvencije Generalne skupštine o suzbijanju i kažnja-

vanju zločina genocida, pod genocidom se podrazumijeva svaki čin počinjen snamjerom da se potpuno ili djelimično unište narodne, etničke, rasne ili vjerskegrupe. Tu spadaju a) ubijanje članova grupe; b) prouzrokovanje ozbiljnogtjelesnog ili duševnog zla članovima grupe; c) namjerno stavljanje grupe u takveuslove života koji će dovesti do njezinog potpunog ili djelimičnog fizičkog;uništenja; d) sprečavanje rađanja unutar te grupe itd.

Prema čl. 6. Londonskog sporazuma u posebno teške zločine, za što slijedi najstrožakazna, spadaju takođe zločini protiv mira, zločini protiv čovječnosti i ratni zločini.2. Zločini protiv mira su takva djela koja su usmjerena na planiranje, pripremanje,

podsticanje ili poduzimanje napadačkog rata, ili rata povedenog kršenjem među-narodnih ugovora i sl.

3. Ratni zločini su povrede zakona ili običaja rata, u što spadaju ubistva, zlostavlj-anja ili deportovanja i sl. civilnih lica, ubijanje ili zlostavljanje ratnih zarobljenika,

113



ubijanje talaca, pljačkanje javne ili privatne imovine, obijesno razaranje gradovaili sela, ili neopravdano pustošenje.

4. Zločini protiv čovječnosti jesu ubijanje, istrijebljenje, porobljavanje, deportacijai druga nečovječna djela izvršena prema civilnim licima u ratu ili prije rata, teprogoni iz političkih, rasnih ili vjerskih razloga i sl.

Londonski sporazum u pogledu odgovornosti za ova djela precizira: “Vođe, organi-zatori, podstrekači i učesnici koji su sudjelovali u postavljanju ili izvršenju zajed-ničkog plana ili zavjere da se izvrši bilo koji od navedenih zločina, odgovorni su zasva djela što su ih bilo koje osobe počinile u izvršenju toga plana”.

Dakle, prema odredbama međunarodnog prava, svi ovi zločini ne zastarijevaju, isve zemlje međunarodne zajednice dužne su da prema njima primijene odgovara-juće sankcije, odnosno izvršioce izruče tamo gdje su učinili zločine, da bi im sesudilo. Prema tome, sve zločince slijedi neminovna i pravedna kazna, primjerenatežini učinjenih djela.


114


Rasim DELIĆ

V O J N O O R G A N I Z O V A N J E U B O S N I IH E R C E G O V I N I K R O Z I S T O R I J U I D A N A S

I – VOJNO ORGANIZOVANJE U SREDNJEM VIJEKU

Prvi podaci o Bosni i vojnim sukobima u njoj potiču iz 10. vijeka u opisu sukobavojske kneza Časlava sa mađarskom vojskom u Župi Drini.

Od tog vremena, oko 950, godine, počinje i proces formiranja Bosne kao zasebnedržave. Do druge polovine 12. vijeka Bosna je mijenjala gospodare (Mađarska,Vizantija), da, bi za vrijeme vladavine bana Kulina (1180–1204) otpočela borba zapolitičko osamostaljivanje i vojno jačanje Bosne.

Jačanje procesa feudalizacije i pojava patarenstva (crkve bosanske) dodatno jeuticalo na proces potpunog osamostaljivanja Bosne kao države.

Naime autohtona bosanska crkva, kao snažni društveni faktor privukla je.na sebeneprijateljstvo Rima i Mađarske (Ugarske) pa je svoj opstanak i jačanje našla uokrilju bosanske, države prije svega u vlasteli, što ju je učinilo snažnim faktorom uborbi za očuvanje i odbranu bosanske samostalnosti. Politički i vojni uspon Bosnadoživljava posebno za vladavine Stjepana II Kotromanjića, a vrhunac svoje moći uvrijeme vladavine Tvrtka I (1353–1391). Tvrtko je pripojio Bosni Boku, istočnu Herce-govinu i dio Sandžaka, a u daljim osvajačkim pohodima proširio je granice Bosnena srednjedalmatinsku obalu i ostrva te oblasti uz rijeku Unu, Sanu i Vrbas.

Međutim, Tvrtkovom. smrću, završava se razdoblje blistavog uspona srednjov-jekovne bosanske države.

Odsustvo čvrste državne organizacije.i nestanak sa istorijske scene jedne takveautoritativne ličnosti kao što je Tvrtko ubrzao je raspad bosanske države. Vojnaobaveza u srednjovjekovnoj bosanskoj državi bila je zasnovana na ustanovi baštine(zemljišnog posjeda) koju je vladar davao feudalcu uz njegovu obavezu da se napoziv odazove sa potrebnim brojem ljudi u zavisnosti od veličine baštine.

115



Nije poznato ni koliko je trajala vojna obaveza, ali najvjerovatnije koliko i ratni pohod.

Pokušaj da se stvori najamnička vojska kao jači oslonac vladareve moći,najvjerovatnije zbog nedostatka novca, nije uspio ni za vladavine Tvrtka. Vojska je,sve do propasti bosanske države, ostala skup vojnih odreda feudalaca koji su zbogčestih ratova stalno jačali svoju moć na račun centralne vlasti.

Što se tiče naoružanja i opreme u Bosni su bili u upotrebi jednooštrični i dvooštričnimačevi, sablje, bosanski luk kao i sve vrste štitova. Upotreba vatrenog oružja, i totopa, datira od 1378 godine, kada je dubrovački senat poklonio bosanskom kraljuTvrtku jedan top-bombardu.

Kad je riječ o taktici bosanske vojske zna se da su slabijeg protivnika slamaližestokim udarima, a pred nadmoćnijim neprijateljem su se povlačili u planine odaklesu napadali tvrđave i uznemiravali protivnika. U suštini jačinu vojske u srednjov-jekovnoj Bosni nije određivala snaga naoružanja i primjenjena vojna vještina negosnaga feudalca i njihov odnos prema pozivu vladara u ratni pohod.

II – VOJNO ORGANIZOVANJE U VRIJEME TURSKE VLADAVINE

Poslije Tvrtkove smrti slabi snaga i jedinstvo bosanske države.Uz brojne ratove s Ugarskom sve češće u Bosnu upadaju i Turci koji polako preuz-imaju dominantni uticaj u Bosni. Unutrašnje rastrojavanje i snaženje uticaja Turakaubrzao je pad srednjovjekovne bosanske države koja je 1463. godine za svega 6nedelja pokorena pod naletom vojske Mehmeda II El Fatiha.Dolaskom Turaka u Bosnu otpočeo je i proces unutrašnjeg preobražaja države.Novo društveno uređenje s jakom centralnom vlašću, izrazito vojničkog karaktera,razlikovalo se od zatečenog stanja u Bosni gdje je vladar dijelio vlast s feudalcima.Vojna organizacija u Bosni za vrijeme turske vladavine nije se bitno razlikovalaod turskog vojnofeudalnog uređenja, ali je imala i svoje osobenosti. Osnovnu snagubosanske provincijske vojske činile su spahije koji su sa sobom vodili u rat i pratnjučiji je broj zavisio od veličine i snage spahijskog imanja (timara).Na glasu su bile i bosanske akindžije poznate po brojnim pohodima i upadima ususjedne mađarske i mletačke zemlje.Uz akindžije, kao konjičke jedinice, pojavljuju se i delije te vojnuci, a kao pješadijskejedinice sejmeni.Mjesne snage nalazile su se po tvrđavama i palankama, a činile su ih mustahfizi itopdžije.


116


U graničnim oblastima susrećemo i martoloze.Početkom turske vladavine javljaju se u Bosni i janičari, čuvari javnog reda po po-jedinim naseljima ili kao dio posade nekih garnizona.Najjači janičarski garnizoni bili su u Zvorniku, Pruscu, Vranduku, Doboju itd.Osvajanjem novih teritorija za vladavine Sulejmana II Veličanstvenog dovelo je i dopromjena u organizaciji vojske.Uvećao se broj spahija koji su postali vjerski homogeniji i uz postignute uspjehesmjeliji i moćniji, a jačanjem centralne vlasti i disciplinovaniji. Vojnički razlozi, izraženiu potrebi daljeg prodora ka srednjoj Evropi, uticali su na stvaranje jedinstvene vojno-administrativne cjeline na prostoru Bosne tj. bosanskog pašaluka (1580. godine) načijem je čelu bio beglerbeg, kao vrhovni vojni i upravni organ bosanskog pašaluka.U 16. vijeku se stvara još jedan vojnoorganizacioni oblik, kapetanija.Pod kapetanijom se podrazumjevala pogranična teritorija koja se kao utvrđeniodbrambeni prostor obrazovala oko značajnijih tvrđava uz određeni broj većih ilimanjih utvrđenja.Na čelu tih pograničnih jedinica bili su kapetani, a na čelu pojedinih utvrđenjadizdari.Pri kraju 18. vijeka kapetanije su imale oko 24.000 vojnika i činile su zasebankorpus turske vojske.Vojska po kapetanijama je čuvala granice i glavne ceste, a u slučaju rata dio tevojske je uključivan i u ratne pohode.Na čelu, tako angažovanih jedinica, bio je bašbeg.Manje jedinice bile su džemati, ode i buljici, a na njihovom čelu su bile age, odobašei buljukbaše.Krajem 16, i početkom 17. vijeka početak je slabljenja turskog carstva što je imaloodraza i na stanje u Bosni.Spahije su od Porte dobile pravo nasljedstva na imanje (timar) što je uslovilo jačanjespahija i slabljenje centralne vlasti u Bosni.Broj vojnika koji su pripadali namjesniku (veziru) se postepeno smanjivao da bi u 17.vijeku iznosio 500 – 1.200 ljudi.Unutrašnje slabosti u Turskoj su povećane sa učestalim porazima na bojnom poljušto je uticalo na stanje u Bosni.Autoritet i ugled vezira u Bosni je neprekidno slabio, a rasla je moć domaćih feu-dalaca, ajana.

117



Čak je i vojno-političke funkcije u Bosni preuzelo ajansko vijeće.Nemajući povjerenja u carsku i vezirsku vlast bosanski feudalci su preuzeli brigu zaodbranu bosanskog pašaluka, ojačavši i podignuvši nove gradove.Glavninu snaga za odbranu činile su spahije, janičari i krajiške snage po kapetani-jama.Međutim broj spahija se neprekidno smanjivao, a janičari su se sve više regrutovaliod domaćeg stanovništva.Ugled kapetana i kapetanija je sve više rastao i mnogi su od vojnih komandanatapograničnih gradova i područja postojali gospodari čitavih oblasti, postajući timenovo, vojničko plemstvo.

Sukob centralne turske vlasti, Porte i bosanskih feudalaca kulminirao je u prvojpolovini 19. vijeka što je imalo za posljedicu jačanje pokreta za autonomiju bosan-skog pašaluka.

To je dobilo snažan izraz u ličnosti Husein kapetana Gradaščevića koji je oko sebeokupio sve značajnije bosanske feudalce, ali zbog unutrašnjeg razdora među bosan-skim feudalcima ovaj pokret za autonomiju je razbijen porazima kod Pala i Sarajevakoje im je nanijela vojska Ali paše Rizvanbegovića. Poslije toga odlukom Porteukinute su sve feudalne vojne formacije, a uvedena je opšta vojna obaveza za musli-mane.

III – VOJNO ORGANIZOVANJE U PERIODU AUSTROUGARSKE VLASTI

Sve veću nemoć Turske iskoristila je Austrija koja je Berlinskim kongresom 1878. go-dine izborila odluku velikih sila da može okupirati Bosnu što je i učinila u vremenu29.07. – 20.10.1878., uz savlađivanje snažnog otpora muslimanskog stanovništva.

Poslije okupacije Austrougarska je u Bosni zadržala 6 divizija sa preko 50.000vojnika.

Pored redovne vojske organizovani su i žandarmerijski korpusi (3091), pandurski ko-rpus (992) i policija (338 ljudi).

1881. godine donesen je Vojni zakon kojim je uspostavljena obaveza služenja uaustrougarskoj vojsci, a što je bio povod za jedinstven otpor naroda na bosansko-hercegovačkom prostoru pa i kroz formu oružanog suprostavljanja (Hercegovačko-bokeljski ustanak 1882. godine).


118


Poslije ugušenja ustanka 1882. godine počele su se stvarati jedinice austrougarskevojske sastavljene isključivo od bosansko-hercegovačkog ljudstva (15. i 16. korpu-sna oblast), koje su skoro u potpunosti bile locirane van teritorija Bosne i Herce-govine.Tako formirane i locirane jedinice učestvovale su u ratnim operacijama u I svjet-skom ratu na frontovima širom Evrope. (Italija, Moldavija, Galicija, Transilvanija).Jedinice formirane od pripadnika naroda Bosne i Hercegovine korištene su zaekspanzionističke ciljeve Austrougarske te samim tim naši ljudi tu vojsku nisu mogliniti htjeli prihvatiti kao svoju.

IV – VOJNO ORGANIZOVANJE U NARODNOOSLOBODILAČKOJBORBI I POSLIJERATNOM RAZDOBLJU

Obzirom da je riječ o bliskoj i svima dobro poznatoj istoriji treba naglasiti samonajznačajnije aspekte organizovanja i toka NOB u Bosni i Hercegovini. Na tlu Bosnei Hercegovine su se zbile najznačajnije bitke i događaji u NOB što je bio predmetistorijografije do sada, a vjerovatno i u buduće. Karakteristična je pojava genocidanad svim narodima u Bosni i Hercegovini izvršenog od strane nacionalističkih vojskiformiranih od pripadnika pojedinih naroda (četnici, ustaše).Izvršeni su masovni pokolji nad muslimanskim življem u istočnoj Bosni i Hercegovini.I pored toga naši narodi, koji su vijekovima živjeli zajedno, okupili su se oko jedin-stvenog antifašističkog pokreta i uspjeli su uz velike žrtve donijeti slobodu i mir nanaše bosansko-hercegovačke prostore.Iz rata je izašla dobro organizovana, snažna i dobro naoružana jugoslovenska armijau čijem su sastavu bili pripadnici svih naših naroda i narodnosti, koji su tu armijusmatrali svojom i tako se decenijama prema njoj odnosili.

V – VOJNO ORGANIZOVANJE PRED RAT, ORGANIZACIONO JAČANJEARMIJE BiH, SADAŠNJE STANJE I PERSPEKTIVA RAZVOJA

Jugoslovenska armija odnjegovana u NOB decenijama je bila poštovana od stranenaroda BiH kao svenarodna i u izgradnju te armije ulagana su značajna sredstvaprivrede BiH.

Nažalost, ako se retrospektivno izvrši analiza, da se zaključiti da je ta armija duževremena usmjeravana od strane velikosrpskih elemenata u samoj armiji i van nje.

119



To se može ilustrovati brojnim primjerima, kao npr.:– Nikada na čelu JNA nije bia pripadnik naroda sem srpskog i hrvatskog, a iz

redova nekih naroda (Muslimani, Albanci, Makedonci) nije bilo ni na ključnimdužnostima u generalštabu JNA,

– organizacijsko-formacijskim promjenama 1987–1988. godine ukinute su armijskeoblasti u BiH i Sloveniji, a u Beogradu je koncentrisana vojna vlast,

– pred rat, ni jedan komandant korpusa, ne samo u BiH, nije bio Musliman,– prijem u vojne škole je, sem prema Srbima i Crnogorcima, bio izuzetno složen

uz ograničenja i selekcije razne vrste,– na tlu BiH su locirani jaki garnizoni itd.

Pred rat je na prostoru BiH bilo stacionirano 6 korpusa (tuzlanski, banjalučki, sara-jevski, bihaćki, bilečki i korpus RV i PVO) te veći dio jedinica iz kninskog korpusa.

Jedinice ovih korpusa bile su popunjene pretežno rezervnim sastavom idobrovoljcima iz redova srpske nacionalnosti što je planski realizovano u periodu juni1991. – mart 1992. godine.

Ovom treba dodati i plansko naoružavanje pripadnika SDS i ostalih pripadnikasrpskog naroda koji su svojevoljno ili pod prijetnjom prihvatili fašističku politikuRadovana Karadžića i njegovih mecana Miloševića i Ćosića.

Pod plastom vojnih vježbi bivša jugoslovenska armija je izvršila operativno-strate-gijski razvoj na prostoru Bili u periodu januar – mart 1992. godine.

Time je, kada se uračunaju i četničke snage iz redova SDS raspoređene na čitavomprostoru BiH, naša zemlja praktično bila okupirana.

U rukama bivše armije su bili skoro svi strategijski objekti (željeznički i putni čvorovi,dominantni zemljišni objekti, objekti elektro i telekomunikacija itd.).

Ostalo je, bar po planu agrosora, da se i formalno izvrši okupacija.

Pozivajući se na obavezu razdvajanja, bivša jugoslovenska armija je pomoglačetničkim formacijama iz Bosne i Srbije u okupaciji istočne i sjeverne Bosne, da bise potom i zvanično izrodila u najekstremniju fašističku soldatesku u svjetskoj istoriji.

U takvim uslovima začeo se i embrion bosansko-hercegovačke armije.

Već 1991. godine, kada je otpočeo rat u Sloveniji, a potom i u Hrvatskoj, neki odgov-orni ljudi u našoj zemlji shvatili su da rat kuca i na vrata naše zemlje. Iako ilegalno


120


počeo je intenzivan rad na okupljanju i organizacionom ustrojavanju i naoružavanjupatriotski orjentisanih pripadnika svih naroda objedinjenih u Patriotsku ligu BiH.

Ovaj antifašistički front, u koji se od početka uključio i dio ratnog sastava milicijeobuhvatio je prostor čitave BiH i mada nedovoljno naoružan i osposobljen prihvatioje na sebe početni i najjači udar agresora na našu mladu državu.

To je ta snaga koja je spriječila da Bosna i Hercegovina padne u ruke agresora zaveoma kratko vrijeme.

Formiranjem republičkog štaba TO i glavnog stožera HVO i ulaskom u jedinice TOi HVO svih do tada naoružanih formacija otpočinje izgradnja oružanih snaga Bosnei Hercegovine (Armije BiH i HVO).

Za veoma kratko vrijeme, uz neprekidno pružanje otpora u zaštiti slobodnih teri-torija BiH, jačale su organizaciono i materijalno jedinice oružanih snaga BiH. Već umaju mjesecu počinju se stvarati manevarske jedinice (odredi, bataljoni) kao i nekerodovske jedinice i sastavi (artiljerija, PVO, tenkovske jedinice).

Otpor naših snaga agresoru je sve čvršći i organizovaniji, a sve češće su i ofanzivneaktivnosti naših snaga i neprekidno širenje slobodne teritorije R BiH.

Treba spomenuti herojske branioce Goražda, Mostara, Žepe, Srebrenice i Cazinskekrajine, a posebno sarajevske heroje koji mjesecima odoljevaju tehnički dalekosuperiornijem agresoru koji je sem toga zaposjeo dominantne objekte i ima na raspo-laganju nepresušan izvor snabdjevanja naoružanjem i municijom.

Međutim, naši borci zadojeni patriotizmom, motivisani genocidnim i fašizoidnimaktivnostima neprijatelja (ubijanje civila na najsvirepiji i podmukao način, rušenje ipaljenje objekata svih namjena od stambenih zgrada do vjerskih objekata), izrastajuu heroje savremene istorije.

Jači su od tenka, aviona i svih drugih oruđa koja stoje agresoru na raspolaganju.

Mjesecima već brane Gradačac, Tešanj, Olovo, Maglaj, Sarajevo i mnoge drugegradove širom naše zemlje.

S obzirom na karakteristike borbenih dejstava i potrebu manevra i ofanzivnogpristupa borbi dolazi do daljeg organizacionog jačanja oružanih snaga BiH.

Republički štab TO prerasta u Štab vrhovne komande oružanih snaga, a dolazi doformiranja prvo brigada, a potom korpusa (sarajevski, tuzlanski, banjalučki u Zenici,mostarski i bihaćki).

121



Uspostavlja se ravnoteža na ratištima BiH i oružane snage postepeno preuzimajuinicijativu.

S obzirom na pravednost ciljeva za koje se bore, međunarodnog pritiska na agre-sora i objektivnu mogućnost daljeg jačanja u svakom pogledu, treba očekivati preuz-imanje strategijske inicijative i ulazak u drugi period rata u R BiH, period borbe zakonačno oslobađanje, cjelokupnog prostora Bosne i Hercegovine.

Taj konačni cilj možemo ostvariti, a vrijeme ostvarenja zavisi prije svega od nassamih, od našeg jedinstva i htijenja, organizovanosti i odlučnosti, ali i od međunar-odnih faktora koji su do sada samo verbalno podržavali pravednu borbu naroda BiHza slobodu protiv najmonstruoznijeg fašističkog zavojevača u svjetskoj istoriji.


122


Alija ISAKOVIĆ

B O S A N S K I J E Z I K

Bosanski jezik postoji u narodu i u literaturikoliko hrvatski i srpski jezik.

Razlikuje se i od srpskog i od hrvatskog u mjeriu kojoj se ti jezici razlikuju međusobno.

Jezik je živa snaga sa kojom je vezana ne samo kultura nego i samo postojanje jednog naroda.

Ivo Andrić

Bosanski jezik postoji u narodu i u literaturi koliko hrvatski i srpski jezik. Ako je tomanje poznato širokoj javnosti, razlozi su političke, a ne lingvističke naravi. Sobzirom da je na ovim balkanskim prostorima politika mjera stvari, u svim oblicimafizičkog i duhovnog života, to je neimenovanje i (ne)priznavanje bosanskog jezikabio u korelaciji s političkim (ne)imenovanjem bosanske nacije, posebno bosanskihMuslimana (Bošnjaka).

Nesumnjivo je da su hrvatska varijanta i srpska varijenta današnjeg zajedničkogjezika, stvarno i nominalno, dva sistema u funkciji posebnih jezika te bosansku vari-jantu također smatram bosanskim jezikom, s istom razložnošću. (Ova varijantskarazlaganja objašnjavao sam tekstom “Varijante na popravnom ispitu”, u časopisu“Život”, 1980. godine). Ovo sve može se odnositi i na crnogorski jezik. Bez obzirašto je naš zajednički jezik, u osnovi, jedan jezik, on nije jedinstven jezik, što serazumije. Neće biti čudno ako se uskoro pojave međusobni (međujezički) rječnicirazlika i, svakako, različiti pravopisi. S nevjerovatnim udaljavanjima. Sličnih nakanaveć je bilo ispoljeno u Rečniku savremenog srpskohrvatskog književnog jezika sjezičkim savetnikom” dr M. Moskovljevića, 1966. god., i u “Hrvatskom pravopisu” iz1971. gdje na prvoj str. uvoda stoji: “Riječi i oblici koje je zbog pravopisnih razlogabilo potrebno navesti, a ne idu u sustav hrvatskoga književnog jezika označeni suzvjezdicom, a uz njih su, iza znaka >, dodane r a z m a k n u t i m slovima normalnehrvatske riječi” (potcrtao A.I.).

123



Hoću reći, ne može stajati tvrdnja da na ukupnost tzv. srpkohrvatskog/hrvatskosrp-skog jezika Srbi i Hrvati imaju veća prava nego bosanski Muslimani (Bošnjaci) iCrnogorci. Ostane li tako, ispada da smo mi sretni baštinici tuđeg jezika. Upravo jebliže istini ako bismo rekli obratno.

Prvi tursko-bosanski rječnik (drugi naš rječnik po starini” uopće) sačinio je Hevaijaiz Donje Tuzle 1631. god. (“Bosanski da vam besidim, bratani...”), a posljednji AhmedKulender “Mali tursko-bosanski rječnik” 1912. godine. Muslimanski narod, bez obzirakako se nazivao u različitim, historijskim okolnostima, uvijek je svoj jezik imenovaobosanskim, kako u narodnom govoru, tako i u književnosti i u brojnim lingvističkimdjelima. Termin bosanski jezik upotrebljavali su i drugi koji su se smatrali Bošnjacima(Bosancima), bez obzira u kom smislu se to (tada) podrazumijevalo, u kojoj mjeri ido kada. Bosanski jezik i danas imenuju svojim jezikom znatne skupine Muslimanaizvan BiH (Sandžak, Crna Gora, Kosovo, Makedonija), te u iseljeništvu u Turskoj idrugdje. Tako je bosanski jezik konstitutivna komponenta bosanskomuslimanskognacionalnog bića, a našu jezičku politiku određujemo našom novom društvenomzbiljom. Jezički pluralizam je društvena stvarnost i njena uzajamnost.

Sam sistem razlika između srp-skoga i hrvatskog jezika, koji će,besumnje, još biti razrađen, do-voljan je da utvrdi razlike izmeđuova dva i bosanskog jezika.Naime, bosanski jezik, kao pose-ban varijantski sistem zajedničkogjezika, nije identičan ni s hrva-tskom ni srpskom varijantom, a unekim slučajevima: u čuvanjuglasa h u domaćim riječima i tur-cizmima, u udvojenim suglas-nicima nekih turcizama, u nekimmorfološkim oblicima, razlikuje sei od srpskoga i od hrvatskoga umjeri u kojoj se ti jezici razlikujumeđu sobom.

Ovdje nije mjesto da se to sve ob-jasni. Bosanski Muslimani (iliBošnjaci) danas su ijekavci u


124


književnom jeziku, kao i Hrvati, s Hrvatima imaju pretežnu leksiku, ali neće moćiusvajati hrvatske arhaizme i kovanice, neće pisati zajedničke (strane) riječi izvorno,osim vlastitih imena, nisu zadržali l na kraju riječi (vol, sokol), napustili su oblikezamjenica tko, svatko, nisu nikada prihvatili oblike točka, točno, a prema srpskom,pretežno ekavskom, imaju svuda h mjesto zamjena v i j imaju opći i općina premaopšti i opština, imaju i brojne druge leksičke razlike – identične s hrvatskim jezikom,ne mogu srpski pratiti u čitavom nizu akcenata, itd.

Ove različitosti, ove duboko ukorijenjene razlike, uticale su u svakodnevnom jezi-čkom prožimanju na značenjsko razlučivanje sinonima i pridonijele bogaćenjubosanskoga jezika koji je tako došao u povoljan, tzv. međuvarijantski položaj, kakoje bilo i u prošlosti.

Tako je već uveliko prihvaćeno da je čas (školski), a sat (vremenski); okolica (geogr.),a okolina (sociol.); čistota (stila), a čistoća (ulice); hrišćanin (pravoslavac), a kršćanin(katolik); metalni (ekser), a metalski (radnik), (sjeverni) pol, a (m. i ž.) spol;provođenje (zadaraka), a sprovođenje (uhapšenika), itd.

Bosanski jezik, prema književnom hrvatskom i srpskom jeziku, ima najmanje razlikaizmeđu narodnog i književnog jezika, između dijalekatskog i književnog i ima – zajužnoslavenske prilike – izvanredan kontinuitet, jezičku ustaljenost i homogenostna cijelom prostoru, bez diskontinuiteta koji su imali srpski i hrvatski književnik jezikdo početaka Vukovih i Gajevih reformi sredinom prošlog vijeka. To što u okvirubosanskog jezika nije bilo jezičkih i pravopisnih reformi i nije teško razumijeti. Pisalisu bosančicom i arebicom, uglavnom, kako su i govorili. Piši kao što govoriš nijeničija deviza, to je inicijalni poriv pismenog čovjeka.

(OGLEDALO, br. 3/4. januar – februar 1991. godine)

125



Željko PURATIĆ

P O S E B N O S T ( B O S A N S K O G ) J E Z I K A– U N A Z I V U I U I Z R I Č A J U

Počevši od 10–12. stoljeća (stećci, pismenost) nadalje (književnost ili raznovrsnaliteratura franjevaca, literatura i književnost Bošnjaka-Muslimana, srpska pismenost),jezik i stil – izraz narodne književnosti i izrazito muslimanske (bošnjačke), hrvatskeikavske i ijekavske, srpske, novija tzv. književnost (12–20. st.), posebno ona musli-mansko-bošnjačka (uzmimo novele i pripovijetke Alije Nametka npr.), a i književnostSrba i Hrvata – jasno odaje i u jeziku i “u stilu (izrazu, dikciji) poseban bosanski jezik(tako zvan odvajkada u literaturi našoj i stranoj!), On jest osebujan, osobit i posebanknjiževnojezički izraz... On, istina, pripada u onaj “zajednički” hrvatski-srpski jezik odSlovenije do Makedonije, ali on je, posebno danas, jedan svoj jezik, govor i izraz,koliko god bio, nažalost, danas ponešto ili podobro iskvaren i nakaradan uslijed nebaš uvijek prirodnih utjecaja s raznih strana. Sa svojim brojnim turcizmima, s poseb-nim stilskim konstrukcijama (npr. “Ima izać”!), naročito sa svojim supinima, svojomintonacijom (također), svojim sevdalinkama, bosanskim duhom u književnosti,bosanski jezik jest, sigurno, logično svoj jezik, posebna “varijanta”, književnojezičkistandardni i funkcionalno karakterističan jezik u BiH. On se dobrano razlikuje usvemu spomenutom od standardnog hrvatskog književnog jezika, ali i od modernogsrpskog književnog jezika (pogotovo onoga u Srbiji). Ovisno od kućnog, obiteljskogodgoja, odgoja škole, vjerske zajednice i drugih čimbenika (faktora) Hrvati će iubuduće njegovati, pod utjecajem zapadnih krajeva, i pod drugim utjecajima, svojjezik i govor; Srbi svoj, a Bošnjaci-Muslimani svoj jezički izraz. Iako bi svi oni, jer imje Bosna domovina s tradicijom državnom, kulturnom i drugom, mogli stvarati jedan“mješoviti” svoj zajednički književni jezik, sa znatnom bošnjačkom karakteristikom(tradicijom), možda je sve to za sve nemoguće u praksi, te se očekuje slobodaizraza, varijanti, izbor izražajnosti.

Po svemu je odvajkada Bosna BOSNA!!! Uzmimo jezik starijih i ovaj jezik bosanskihfranjevaca danas, jezik rimske crkvene zajednice, jezik (recimo) j. Jelenića; uzmimojezik i stil hrvatski ljudi “od pera” (pa čak i Josipa Lešića ili Zdenka Lešića), zapazitćemo podosta karakteristika, uprkos “nametanju” drugih izraza i stilova, i hrvatske


126


književnosti i hrvatskog jezika i u Bosni! Novija srpska literatura, prevodilačka liter-atura odaje i znatan “utjecaj” – srpskog književnog jezika!

Novija, a i ona iz 19. st., bošnjačko-muslimanska obilna književnost i literatura odajeipak svoj jezik i stil, duh, iako su Muslimani podosta, nažalost, iskvarili svoj stari,autentični i originalni i govor i jezik pod drugim utjecajima i zbog nametanja, poseb-nor u novije vrijeme. Da ne duljim i da ne mudrujem – filozofiram: Opravdano je uzemlji Bosni ili u Herceg-Bosni njegovati više jezičkih izraza. Opravdano je ovaj odstarine zvani jezik bosanski zvati i nadalje tako ili, da se tko ne povrijedi, zvati gajednim, za službenost – zvaničnost, zajedničkim imenom bosanskosrpskohrvatski.Šta (što) to kome smeta? Zovimo ga privatno ili poluslužbeno i srpskim (Srbi),hrvatskim (Hrvati), bosanskim (Muslimani-Bošnjaci). ipak, da se više držimo,starogbošnjaštva, svi mi (i Srbi, i Hrvati, i Bošnjaci-Muslimani), i bosanskog duha, pa i uknjiževnosti, bosanske svakovrsne posebnosti (jedinstvene na svijetu, čak!),orijentalnosti neke, posebne duhovnosti islama, posebnih narodnih običaja, narod-nih pjesama, sevdalinki, bosanske “Komotnosti”, sijela, – osvjedočili bismo se svi,bez obzira na nacije i vjere, tradicije i drugo, da postoji pravo (za sve Bošnjake)prirodno bošnjaštvo, koje nije iz doba s kraja 19. st., već odvajkada. Već to štoponekom smeta bošnjaštvo, znak je zlog “utjecaja” novijih “politika” izvan Bosne.Velik je bio broj starih bosanskih krstjana i mnogo manji broj rimokatolika ilipravoslavnih u srednjem vijeku! Bošnjaci su bili i mnogi franjevci i većina starogastanovništva 12–20. st. Bošnjaci po duhu, tradiciji i svemu, pa i kada su u 19–20. st.formirane nove nacije Hrvata i Srba. Sve se to odrazilo i na jezik i stil raznih pisaca,vjerskih pisaca, na govor, intonaciju i drugo.

Herceg-Bosna, njena starina, država, tradicija, više pisama od starine, više vjerois-povijesti, poseban utjecaj orijenta, stara ikavština, bosanska posebna ćirilica, ara-bica, utjecaj turske, arapske, manje drugih literatura i kultura, čini posebnost –kulturnu, vjersku, državnu, socijalnu, ali i jezično-književnu. Njen je jezik bosanskiili bosanskosrpskohrvatski raznolike i šire izražajnosti.

Željko Puratić, Posebnost (bosanskog) jezika – i u nazivu i u izričaju,Oslobođenje, Sarajevo 23. 2.1991., st. 9.

127



Amira IDRIZBEGOVIĆ

U P R I L O G B O S A N S K O M J E Z I K U

Nije slučajno što se baš sada, u vrijeme značajnih društveno-političkih i kulturnihpreviranja kod nas, opet urgentno postavljaju pitanja jezika. Jer, jezik je jedna odbitnih odrednica svakog naroda i svakoga čovjeka ponaosob. On je dio nacionalnihi građanskih prava i osobenosti i sastavni je činilac sveukupne egzistencije. Izjašnja-vanje o jeziku je ne samo privilegija nego, u neku ruku, i obaveza lingvista, književ-nika, poslanika kulture i prosvjete i ne samo njih.

Jezik određenog naroda uvijek je bio u čvrstoj sprezi sa njegovom istorijom, kult-urom i sa životom u cjelini. Kao i svaki živ organizam i on je podložan mijenama.Razvija se ili stagnira, bogati ili siromasi ovisno od datih okolnosti. Nemoguće ga jeograditi berlinskim ni kineskim zidovima od prožimanja sa njemu srodnim ni odtuđinskih uticaja. Pa, ipak! Jezik valja čuvati od nasilnih promjena i kvarenja i premanjemu se odnositi pažljivo i s poštovanjem. Kulturni narodi revnosno čuvajuautohtone vrednote svojih jezika, budno prate njihove tokove i mijene. Ne zato dabi ih izolirali, već da bi ih sačuvali od retardacija i udaljavanja od vlastite biti.(Francuzi su najbolji primjer za to).

Jezik kojim se govori i piše u Bosni i Hercegovini, usredsrediću se samo na njega,očigledan je primjer drugačijeg odnosa od spomenutog. Više od drugih naših jezika(od drugih varijanti jezika) godinama je trpio napade na svoje živo jezgro, bioizlagan diskretnim ili direktnim uticajima i preinakama sa istočnih i zapadnih strana(prvenstveno, i u dužem vremenskom periodu, ovih prvih). U današnjoj zvaničnojverziji našeg književnog.jezika jedva se mogu uočiti autohtone mu vrijednosti. Toje, eto, sudbina jezika koji je vijekovima nosio ime bosanski i kojega su učeni ljudiisticali kao najljepši (Bartuo Kašić, Matija Mažuranić, Izidora Sekulić, MiroslavKrleža). Taj jezik već odavno nema prava ni đa nosi svoje izvorno ime. Bosanskijezik je, međutim, bio ne samo svakodnevni jezik jedne sredine, već i književni idiplomatski (Povelja Kulina bana), njime su govorili naši predstavnici u Beču i Peštia bio je jedan od službenih jezika Porte. Bosanskim jezikom su pisali naši stari pisci(Matija Divković, Il Hamija) kao i oni noviji (Kočić i Šantić, Đikić i Ćatić) s neznatnimvarijacijama. Bosanski jezik je bio i predmet naučnih obrada (Muhamed Hevaji


128


Uskufi iz Dobrnje kod Tuzle, objavio je daleke 1631. godine dvojezični rječnik bosan-skog i turskog jezika s nazivom “Potur-Šahidija”), a na njemu su izdavane i prvenovine štampane zapadnim pismom (na primjer “Bošnjak” MehmedbegaKapetanovića – Ljubušaka, 1891. godine). I najljepše narodne pjesme, kojima sediče svi, stvorene su na bosanskom jeziku. Dovoljno je, za ilustraciju, spomenuti“Hasanaginicu” i “Smrt Omera i Merime” pa da nađemo potvrdu za to. Bosanski jezikje, konačno, poslužio Vuku Karadžiću kao predložak za stvaranje tzv. jedinstvenogknjiževnog jezika. Međutim, upravo će taj jezik podijeliti žalosnu sudbinu svojihnajvjernijih nosilaca – Bosanaca (Bošnjaka, kasnijih Muslimana) islamske vjerois-povijesti. Kroz dugi niz godina on će, skupa sa “domaćim Turcima” biti potiskivan,prešućivan, preuređivan i guran na periferiju (tj. među nepismene) sve do današ-njeg dana. Zvanično će ga zaobilaziti u svim dokumentima, dogovorima, pregov-orima, alijansama i sličnom. Ni “Bečki dogovor” iz 1850, ni Pravopis (državni) iz 1929,ni Novosadski dogovor neće priznavati postojanje tog jezika niti njegovih nosilaca.Naš “Simpozijum o jezičkoj toleraniciji” iz 1971. godine također ne spominje bosan-ski jezik, ali, se na njemu po prvi puta ističu tzv. autohtone vrijednosti. Samo je jedan-put u više od sto godina naš jezik stekao pravo da nosi svoje staro ime. Na nesrećuu vrijeme Benjamina Kalaja. Jer, dugo su nas sa svih strana plašili bosanskim kaotvorevinom ozloglašenog Kalaja. I danas to kod neupućenih ljudi izaziva strah. Teku posljednje vrijeme naziv bosanski upotrebi pokoji autor, i to dosta stidljivo ibojažljivo, valjda svjestan da je taj naziv još pod hipotekom i da će se naći bezbroj“stručnih” i političkih razloga da bude ušutkan.

“Simpozijum o jezičkoj toleranciji” imao je, bez sumnje, pozitivnih odjeka. Međutim,ono što bi bilo važno za dalji razvitak jezika u Bosni i Hercegovini vješto je izbjeg-nuto u procesu provođenja donesenih zaključaka. Jedan od tih zaključaka je inzis-tiranje da se uvažavaju autohtone vrijednosti jezika. Termin autohton neko je lukavozamijenio sa autentičan, a to nipošto nije isto u smislu poštovanja izvornih vrijednostijezika. Dosta prašine je uzvitlao zahtjev da se u predškolskim institucijama i u osnov-noj školi, u interesu učenika, obavezno upotrebljava ijekavski izgovor. To je, izmeđuostaloga, proglašeno atakom na lične slobode i okvalificirano kao tvorevina poli-tičara iako se znalo da su zaključke donijeli stručnjaci. (Nešto kasnije su ih, doduše,prihvatili i podržali neki političari, rahmetli Hamdija Pozderac, na primjer). Otporprema zvaničnoj upotrebi ijekavskog izgovora poticao je od rođenih i opredijeljenihekavaca čije je umnožavanje kod nas bilo simptomatično. Oni su istovremeno bili inosioci tendencija da se izvorni elementi bosanskog jezika potiskuju polako alisigurno. Ovo nije počelo od jučer i nije činjeno samo na jedan način. Spomenuću,za ilustraciju, primjer časopisa “Mlada Bosna” koji je pokrenut 1928. godine.

129



Urednici tog časopisa, inače profesori srednjih škola, tražili su od saradnika dapročišćavaju svoj jezik, da ga popravljaju po mogućstvu prema istočnim uzorima.Većina saradnika ponašala se poslušno pa je prihvatila ekavski izgovor i istočnuvarijantu jezika. Izuzetak su bili samo pojedinci kao, na primjer, Ivo Andrić koji se jošnije bio opredijelio i mladi Hasan Kikić koji još nije bio napisao svoju “Provinciju upozadini”. Čak su i prilozi učenika islamske vjeroispovijesti, budućih učitelja, biliekavizirani. Nije teško pretpostaviti kakve su posljedice ovakvih i sličnih usmjera-vanja bile na jezik kojim se ranije govorilo i pisalo u Bosni i Hercegovini. Bosanskijezik je preživio i mnoge druge slične ali i oprečne uticaje. Pretrpio je on i drastičnu,ali, na sreću kratkotrajnu, korijenizaciju endehazijskog tipa što je ostalo bez vidnihposljedica.

“Simpozijum” je, zna se, kao i kasnija savjetovanja vezana za njega, inzistirao nameđuvarijantskom položaju, našeg književno-jezičnog standarda. Naše specifičnostiostavio je u pozadini. Izvorno ime jezika niko nije smio ni spominjati. Mi smo tadazapravo pokušavali gasiti varnice između “Deklaracije o pravima hrvatskog jezika”i “Predloga za razmišljanje”. Tek se danas vidi koliko je to bio jalov posao. U praksismo, bez obzira na zagovaranje ravnopravnosti hrvatskosrpskoga i srpskohrvatskogostali na već uhodanim stazama prioriteta jedne varijante. Upotrebljavali smo,posebno u pisanoj riječi, baš ono što je daleko od naših izvorišta. Čitav niz primjeramožemo uzeti kao potvrdu za to. Kod nas zvanično više nema odgoja samo je vaspi-tanje, mi samo ćutimo nikada ne šutimo, odrekli smo se graha i mahuna u koristpasulja i boranije, sat/sahat nam je najčešće čas, rahat lokum je nerijetko ratluk, azbog svega toga mi smo samo srećni nikako sretni. U meteorološkim izvještajimavjetrovi nam više ne pušu samo duvaju, nije zrak suh već je vazduh suv, a valovi susasvim ustupili mjesto talasima. Željezare u Zenici i Varešu ne prerađuju željeznurudaču nego samo gvožđe, a “plinara” distribuira jedino gas. “Fabrika duhanaSarajevo” je od 1880. poslovala pod tim imenom, a onda je 1969. godine, usljedkratkotrajnog braka sa onom iz Niša, počela prerađivati i prodavati duvan i duvanskeprerađevine i preuredila je svoje ime. Mi kao da smo se stidjeli naših domaćih riječii izraza. Dozvolili smo da u čudovišnom šatrovačkom karikiranom obliku postanupredmet ismijavanja nadrihumorista (Nadrealisti, Zabranjeno pušenje, nekereklame), a nismo se trudili da otkrivamo njegove prave vrijednosti niti da muzvanično vratimo pravo ime.

Mislim da je konačno došlo vrijeme da se, bez kompleksa, preispita i verificira sveono što je specifično u našem jeziku i da mu se ozvaniči naziv. Logično bi bilo dase u Bosni i Hercegovini jezik naziva bosanskim kao što se na ovom području


130


nazivao stoljećima. Postoje, naravno, i druga rješenja. Recimo: bosanski-srpski-hrvatski ili muslimanski-srpski-hrvatski. Bilo kako bilo, Muslimani/Bošnjaci, (Bosanci)više neće htjeti da se “podrazumijevaju” ni iza jednoga dosadašnjeg dvočlanognaziva koji zapravo znače njihovo nepriznavanje.

Amira Idrizbegović, U prilog bosanskom jeziku,Oslobođenje, Sarajevo, 23.2.1991., str. 9.

131




132


DISOLUCIJA JUGOSLAVIJE I PRIZNANJEREPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE

133-224 Disolucija Jugoslavija i priznanje RBiH:Layout 1 28.4.2013 12:18

134



Disoluci ja Jugoslavi je i pr iznanje Republ ike Bosne i Hercegovine

135

Na osnovu člana 3. stav 2. Poslovnika Skupštine Socijalističke Republike Bosne iHercegovine, Skupština Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, na zajed-ničkoj sjednici vijeća Skupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, 14.oktobra 1991. godine, donijela je

Z A K L J U Č A K

1. Skupština Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine odlučuje da se pitanjimaiznesenim u Predlogu platforme o položaju Bosne i Hercegovine i budućemustrojstvu jugoslovenske zajednice i u Predlogu memoranduma (Pismo o nam-jerama), razmatranima na današnjoj sjednici, umjesto akata iz člana 113.Poslovnika Skupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, donesu:Platforma o položaju Bosne i Hercegovine i budućem ustrojstvu jugoslovenskezajednice i Memorandum (Pismo o namjerama) u tekstu koji usvoji SkupštinaSocijalističke Republike Bosne i Hercegovine na osnovu podnesenih predloga.

2. Ovaj zaključak objaviće se u "Službenom listu SR BiH".

('Službeni list RBiH", broj 32; 16. oktobra 1991.)

________________


Pošto je razmotrila različite inicijative za rješenje jugoslovenske ustavno-pravnekrize i saslušala stavove, primjedbe i mišljenja predstavnika svih političkih stranakai polazeći od Platforme o položaju Bosne i Hercegovine i budućem ustrojstvujugoslovenske zajednice, Skupština Socijalističke Republike Bosne i Hercegovinekao najviši organ vlasti u okviru prava i dužnosti Republike i na osnovu AmandmanaLXXI tačke 5. stava 2. na Ustav Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine iZaključka Skupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine donesenog uskladu sa članom 3. stav 2, a u vezi sa članom 113. Poslovnika Skupštine Socijal-ističke Republike Bosne i Hercegovine (S. broj 132 od 14. oktobra 1991. godine),Skupština Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine nazajedničkoj sjednici vijećaSkupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine od 14. oktobra 1991.godine, donosi

M E M O R A N D U M

(PISMO O NAMJERAMA)

1. Imajući u vidu da su Republika Srbija donošenjem novog ustava, a republikeSlovenija, Hrvatska i Makedonija plebiscitarnim i referendumskim odlukama ikasnijim mjerama zasnovanim na ovim odlukama, bitno i nepovratno promijenilekonstituciju Jugoslavije i stvorili novo pravno i činjenično stanje, Skupština So-cijalističke Republike Bosne i Hercegovine ukazuje na odredbu važećeg Amand-mana LX na Ustav Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine. Ovimamandmanom, prema kojem je Bosna i Hercegovina (citiramo) "demokratskasuverena država ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine – Musli-mana, Srba i Hrvata i pripadnika drugih naroda i narodnosti koji u njoj žive",trajno je definisan ustavni status Bosne i Hercegovine, odnosi u njoj i njeniodnosi prema drugima.

2. Bosna i Hercegovina će nastaviti da se zalaže za opstanak jugoslovenskezajednice na novim za sve prihvatljivim osnovama. U međuvremenu ona će setakode zalagati za normalno funkcionisanje postojećih zajedničkih institucija, alinjeni predstavnici neće prisustvovati sjednicama Skupštine i PredsjedništvaSFRJ ako istima ne prisustvuju predstavnici svih republika i pokrajina. Eventu-alne odluke ovih tijela u nekompletnom sastavu ne obavezuju Bosnu i Herce-govinu.


136


3. S obzirom na nacionalni sastav njenog stanovništva, Bosna i Hercegovina nećeprihvatiti nikakvo ustavno rješenje buduće jugoslovenske zajednice u kojoj ne biistovremeno bile i Srbija i Hrvatska. U budućoj integraciji – ma kakva ona bilaBosna i Hercegovina treba da bude sa Srbijom i Hrvatskom povezana na istinačin.

4. Bosna i Hercegovina teži punoj demilitarizaciji njenog prostora. Uzimajući to kaosvoj dugoročni cilj, Bosna i Hercegovina podržava napore za konsolidacijuprekida vatre u tekućem sukobu i uspostavu trajnog mira. Ako ova nastojanja izbilo kojih razloga ne uspiju, Bosna i Hercegovina će učiniti sve što je u njenojmoći da u tom sukobu ostane neutralna, što podrazumijeva da se njeni građanine angažuju ni na jednoj zaraćenoj strani i da njena teritorija ne bude korištenaza ratne svrhe.

5. Stavovi izneseni u ovom memorandumu izražavaju volju većine poslanika oveskupštine i kao takvi političku volju većine građana BiH, te predstavljaju obavezu-jući osnov za ponašanje državnih i političkih organa Republike.

6. Polazeći od prava skupštinske većine da odlučuje o sudbini Republike kao cje-line, ova skupština istovremeno priznaje pravo skupštinskoj manjini da zahti-jeva i ostvaruje svaki legitimni interes – etnički, kulturni, ekonomski i socijalni –uz uvjet da se isti ostvaruje bez primjene sile ina legalan i demokratski način.

7. Sa ovim memorandumom Skupština će upoznati našu i međunarodnu javnost.8. Ovaj memorandum objaviti u "Službenom listu SR BiH".

(“Službeni list RBiH” ,br. 32; 16.oktobra 1991.)

____________________

137



Na osnovu Amandmana LXXI, tačka 5, stav 2. na Ustav Socijalističke RepublikeBosne i Hercegovine i Zaključka Skupštine Socijalističke Republike Bosne i Herce-govine, donesenog u skladu sa članom 3. stav 2. a u vezi sa članom 113. PoslovnikaSkupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, Skupština SocijalističkeRepublike Bosne i Hercegovine na zajedničkoj sjednici vijeća Skupštine Socijalis-tičke Republike Bosne i Hercegovine od 14. oktobra 1991. godine, usvojila je

P L A T F O R M U

O POLOŽAJU BOSNE I HERCEGOVINE I BUDUĆEMUSTROJSTVU JUGOSLOVENSKE ZAJEDNICE

Bosna i Hercegovina

1. Bosna i Hercegovina će se razvijati kao građanska republika, u kojoj je, u skladusa normama pravne države i u skladu sa međunarodnim normama i dokumen-tima, obezbijeđeno poštovanje svih ljudskih prava i sloboda svih građana bezobzira na nacionalnu, vjersku i političku pripadnost.Odgovarajućom strukturom Skupštine Republike Bosne i Hercegovine osigu-raće se da se isključi mogućnost majorizacije u procesu odlučivanja o najbitni-jim pitanjima za ravnopravnost svih naroda i narodnosti koji žive u Republici.Ekonomski razvoj Republike Bosne i Hercegovine temeljiće se na poduzetništvui tržišnoj ekonomiji.

2. Republika Bosna i Hercegovina je demokratska suverena država ravnopravnihgrađana, naroda Bosne i Hercegovine – Muslimana, Srba i Hrvata i pripadnikadrugih naroda i narodnosti koji u njoj žive.

3. Teritorija Republike Bosne i Hercegovine je jedinstvena i nedjeljiva. GraniceRepublike mogu se mijenjati odlukom Skupštine Republike Bosne i Hercegovinesamo u skladu sa voljom građana cijele Republike, izraženom njihovim prethod-nim izjašnjavanjem putem referenduma, ako se za mijenjane izjasni najmanjedvije trećine ukupnog broja birača.


138


Jugoslavija

4. Republika Bosna j Hercegovina, kao modema pravna država, ima potrebu iinteres da ostvaruje ekonomsku i političku integraciju sa svim drugim takvimdržavama. U tom smislu svakako je najprirodnija i najprioritetnija politička inte-gracija koju će naša republika ostvarivati sa državama – članicama sadašnjeSFRJ. Oblik i intenzitet te integracije potrebno je, što je moguće prije, dogovornoutvrditi u skladu sa vitalnim interesima političkim ciljevima naše republike kao,naravno, i svih drugih država – članica te integracije.

5. Republika Bosna i Hercegovina zalagaće se da se u budućoj jugoslovenskojzajednici garantuju i poštuju sva ljudska prava i slobode u svakom njenom di-jelu i da se buduća jugoslovenska zajednica sastoji od svih šest republika.Takođe, Republika Bosna i Hercegovina će se zalagati da buduća jugosloven-ska zajednica ima:

a) jedinstveno tržište roba, usluga, rada i kapitala,b) zajedničke spoljne poslove ic) zajedničke odbrambene snage:

U procesu dogovaranja o ustrojstvu buduće, jugoslovenske zajednice trebaprethodno izraditi i istovremeno potpisati dva akta (konvencije), i to:

- konvenciju o međusobnom priznavanju suvereniteta i nepovrednosti i nepromje-nljivosti granica sadašnjih republika i

- konvenciju o konstituisanju nove jugoslovenske zajednice koja bi u sebisadržavala konstitutivna načela te zajednice.

Obje konvencije bi se potpisale istovremeno, a ne naknadno.

Zbog izvorne strukture nacionalnog sastava stanovništva Republike Bosne iHercegovine, ova republika prihvata i zalaže se za jugosiovensku zajednicu čijisu sastavni dijelovi i republike Hrvatska i Srbija.Ukoliko većina republika to bude izričito uslovljavala, moguće je da konvenciju(akt o konstituisanju nove jugoslovenske zajednice) verifikuju Evropska zajed-nica i relevantne međunarodne institucije.

6. U sukobu dviju ili više susjednih republika u okviru jugoslavenske zajednice Re-publika Bosna i Hercegovina će podržavati arbitražu međunarodne zajednice,ako se dogovor u zemlji ne može postići mirnim putem.

139



U eventualnom sukobu republika Hrvatske i Srbije, Republika Bosna i Herce-govina će uvijek i u skladu sa međunarodnim normama biti neutralna. Među-tim, u takvim sukobima Republika Bosna i Hercegovina će nuditi posredničkeusluge dobre volje za prevazilaženje tih sukoba.

7. Sve zajedničke institucije ili organizacije na nivou jugoslovenske zajednicemoraju biti sastavljene na principu republičkih pariteta.

8. Snage teritorijalne odbrane u Republici Bosni i Hercegovini su pod kontrolomPredsjedništva Republike. U slučaju spoljnjeg napada na jugoslovensku zajed-nicu ove snage se stavljaju pod zajedničku komandu.

9. Ovu platformu objaviti u "Službenom listu SR BiH".

("Službeni list RBiH" br. 32; 16. oktobra 1991.)

____________________


140


DEKLARACIJA O JUGOSLAVIJI

(Izvanredni ministarski sastanak Den Haag, 3. rujna 1991.)

Zajednica i njene države članice pozdravljaju činjenicu da su sve jugoslovenskestrane prihvatile ciljeve i instrumente za rješavanje krize sadržane u Deklaraciji EZod 27. kolovoza i što su, potpisivanjem sporazuma o prekidu vatre i Memorandumao suglasnosti o proširenju aktivnosti promatračke misije EZ, pokazale da žele surađi-vati u tom cilju.

Zajednica i njene države članice pozivaju sve strane da striktno poštuju svojeobveze iz sporazuma o prekidu vatre i Memoranduma o suglasnosti. Na osnovi tepretpostavke, zajednica i njene države članice sazvat će pod svojim okriljem Kon-ferenciju o Jugoslaviji u Palači mira u Haagu, 7. rujna 1991. i istodobno ustanovitiarbitražnu proceduru.

Također, djelujući pod tom pretpostavkom, Zajednica i njene države članiceizražavaju svoju spremnost za hitno dalje proširivanje promatračke misije i za imple-mentaciju njena proširenog mandata u Hrvatskoj. To će uključiti i sudjelovanje jednogbroja drugih država sudionica KESS-a. Na svom sastanku od 6. rujna, ministri ćemoći ocijeniti situaciju.

Konferencija će okupiti savezno Predsjedništvo Jugoslavije, saveznu vladu i pred-sjednike republika. Zajednica i njene države članice osigurat će predsjedavanjeKonferencijom i proceduru po kojoj će ju voditi predsjednik, na osnovu povjerenogmu mandata. Imaju zadovoljstvo konstatirati da je lord Carrington prihvatio pred-sjedavanje Konferencijom.

Konferencija će usvojiti aranžmane za osiguravanje mirnog zadovoljenja suprot-stavljenih težnji jugoslavenskih naroda, na temelju slijedećih načela: nedopustivostijednostrane promjene granica putem sile, zaštita prava svih u Jugoslaviji i puno uz-imanje u obzir svih legitimnih težnji i legitimnih aspiracija.

U sklopu Konferencije, predsjednik će prenijeti Arbitražnoj komisiji sva pitanja pod-nesena na arbitriranje a rezultati razmatranja od strane Komisije bit će vraćeni kon-ferenciji posredstvom predsjednika. Pravila arbitražne procedure bit će usvojena odstrane arbitara, pri čemu će se uzeti u obzir praksa postojećih organizacija u ovojoblasti.

141



Europska zajednica i njene države članice će, posredstvom predsjedavajućega iSekretarijata KESS-a, u potpunosti i stalno obavještavati druge države sudioniceKESS-a o odvijanju Konferencije o Jugoslaviji.Zajednica i njene države članice su načelno spremne, ako se s tim slože ju-goslavenske strane, nastaviti svoje promatračke aktivnosti, dokle god to bilopotrebno, da bi se osigurao uspjeh Konferencije. Očekuju od jugoslavenskih stranada će, u skladu s time, ispunjavati svoje obaveze.Zajednica i njene države članice izražavaju nadu da će im normalizacija situacijeomogućiti da što prije stave na snagu financijske protokole, kako bi pridonijeliekonomskom oporavku zemlje.Zajednica i njene države članice spremne su razmotriti osiguravanje hitne pomoćižrtvama nasilja.

____________________


142


ODREDBE SPORAZUMA ZA KONVENCIJU

(Četvrta verzija Konvencije EZ haške konferencije,Den Haag, 4. studenoga 1991.)

PRVO POGLAVLJE

Opće odredbe

Članak 1.

1. Novi odnosi među republikama bit će temeljeni na:a) suverenitetu i neovisnosti republika, s međunarodnim subjektivitetom za one

koje to žele;b) slobodnoj zajednici republika s međunarodnim subjektivitetom, onako kako je

to predviđeno ovom Konvencijom;c) zajedničkoj državi ravnopravnih republika za one republike koje žele ostati u

zajedničkoj državi;d) sveobuhvatnim aranžmanima, uključujući mehanizme nadzora za zaštitu ljud-

skih prava i posebni status za pojedine grupe i područja;e) europskom angažiranju tamo gdje je to prikladno;f) u sklopu općeg rješenja priznat će se nezavisnost onih republika koje to žele,

u sadašnjim granicama, ako ne bude drugačije dogovoreno.2. Republike potvrđuju da je njihova međusobna suradnja, kao i stvaranje ove za-

jednice dio procesa izgradnje nove Europe, kako se to predviđa Pariškompoveljom od studenog 1990. pa će unapređivati izglede za suradnju i čvršćeodnose s Europskom zajednicom. One će surađivati u područjima reguliranimovim aranžmanima i u drugim dogovorenim područjima, čime se ne isključujemogućnost čvršćih oblika suradnje u tim područjima među republikama koje tožele.

143



DRUGO POGLAVLJE

Ljudska prava i prava etničkih nacionalnih skupina

Članak 2.

A) Ljudska prava

1. Republike jamče sljedeća ljudska prava:a) pravo na život;b) pravo čovjeka da ne bude podvrgnut mučenju, nehumanim ili ponižavajućim

postupcima;c) pravo čovjeka da ne bude podvrgnut ropstvu ili prisilnom radu;d) pravo na slobodu;e) pravo čovjeka da bude pošteno i javno saslušan na nepristranom sudu i da

ne bude podvrgnut retrospektivnom krivičnom progonu;f) pravo na poštivanje osobnog i obiteljskog života, stana i prijepiske;g) pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti;h) pravo na slobodu govora;i) pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja;j) pravo na sklapanje braka i osnivanje obitelji;k) pravo na djelotvornu zaštitu predviđenu zakonom koja je dostupna svim os-

obama čija su ljudska prava ugrožena;l) sva ostala prava predviđena dolje navedenim instrumentima.

To podliježe samo onim iznimkama i ograničenjima utvrđenim u dolje navedeniminstrumentima, a bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što su spol, rasa, bojakože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalnopodrijetlo, povezanost s nacionalnom manjinom, imovinski status, status po rođenjuili drugi status.

Instrumenti koji se gore spominju su slijedeći:- Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, Međunarodni ugovor o građan-

skim i političkim pravima, Međunarodni ugovor o ekonomskim, socijalnim ikulturnim pravima Ujedinjenih naroda;

- Završni dokument Konferencije o europskoj sigurnosti i suradnji, Pariškapovelja za novu Europu i dokumenti KESS koji se odnose na ljudska prava,


144


posebno dokument sastanka Konferencije o ljudskim pravima KESS u Kopen-hagenu i Dokument moskovskog sastanka Konferencije o ljudskim pravimaKESS.

- Konvencija Vijeća Europe za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao iprotokoli te Konvencije.

B) Prava pripadnika nacionalnih i etničkih grupa

2. Republike posebno jamče ljudska prava koja vrijede za nacionalne, ili etničkeskupine, koja su sadržana u:

- Instrumentima Ujedinjenih naroda, KESS i Vijeća Europe, koji se spominju ustavku 1. ovog članka:

- Konvenciji o uklanjanju rasne diskriminacije, Konvenciji o sprečavanju i kažn-javanju zločina genocida i Konvenciji o pravima djeteta Ujedinjenih naroda;

- Izvještaju prihvaćenom na sastanku stručnjaka KESS o nacionalnim manji-nama, koji je održan u Ženevi,

Provodeći ovu Konvenciju, one će također primjereno voditi računa o:- Prijedlozima za Deklaraciju Ujedinjenih naroda o pravima pripadnika na-

cionalnih ili etničkih, vjerskih i jezičnih manjina;- Prijedlogu za Konvenciju o zaštiti manjina Europske komisije za demokraciju

i pravo u sklopu Vijeća Europe.3. Republike će osobama koje pripadaju nacionalnoj ili etničkoj grupi jamčiti

sljedeća prava:- načelo nediskriminacije kako je formulirano u pravnim instrumentima nave-

denim u stavku 2. ovog članka;- pravo na zaštitu od svih djelovanja koja bi im mogla ugroziti egzistenciju;- sva kulturna prava kako su utvrđena u instrumentima spomenutim u stavku

2. ovoga članka, posebno pravo na identitet, kulturu, vjeroispovijest, upotrebujezika i pisma, u javnom i privatnom životu, kao i obrazovanju;

- zaštitu ravnopravnog sudjelovanja u javnim poslovima, kao što su ostvari-vanje političkih i ekonomskih sloboda, u socijalnom području, u pristupu sred-stvima informiranja, u obrazovanju i kulturnim pitanjima općenito;

- pravo pojedinca da odluči kojoj nacionalnoj ili etničkoj grupi želi pripadati, iostvariti sva prava koja dobiva iz tog izbora kao pojedinac ili udružen sdrugima;

145



- izbor, pripadanja ili nepripadanja nekoj nacionalnoj ili etničkoj grupi nećedovesti određenu osobu u nepovoljan položaj. To će posebno vrijediti u sluča-jevima braka između osoba koje pripadaju različitim nacionalnim ili etničkimgrupama.

Onim osobama koje pripadaju istoj nacionalnoj ili entičkoj grupi, a žive odvojeno oddrugih osoba istog podrijetla, naprimjer u izoliranim selima, treba zajamčiti onolikusamoupravu kolika je izvediva.Navedena načela trebaju također vrijediti u onim područjima u kojima su pripadniciglavne nacionalne ili etničke grupe u republici brojčano manji od jedne ili više drugihnacionalnih ili etničkih skupina u tom području.4. Osim prava navedenih u stavku 3. ovog članka, republike će osobama koje pri-

padaju nacionalnoj ili etničkoj grupi koje predstavlja znatan postotakstanovništva u republici u kojoj žive, ali ne tvore većinu, jamčiti opće pravo sud-jelovanja pripadnika te skupine u javnim poslovima, uključujući sudjelovanje uvlasti republike, kad je riječ o pitanjima koje se na njih odnose.

C) Poseban status

5. Dodatno, područja u kojima osobe koje pripadaju nacionalnoj ili etničkoj grupitvore većinu, imat će poseban status autonomije.

Takav status omogućuje:a) pravo na posjedovanje i isticanje nacionalnih obilježja te grupe;b) izbrisano;c) obrazovni sustav koji vodi računa o vrijednostima i potrebama te grupe;d) zakonodavno tijelo- administrativnu strukturu, uključujući regionalne policijske snage- sudstvo

koji bi bili odgovorni za pitanja u tom području i koji odražavaju sastav stanovništvau njemu;

e) uvjete za odgovarajuću međunarodnu kontrolu. Ta područja su navedena uaneksu A.

5A. Ta područja, ako nisu djelomično određena međunarodnom granicom s državomkoja nije strana u Konvenciji, trebaju biti trajno demilitarizirana i u njima neće bitidopuštena prisutnost nikakvih vojnih snaga, vježbe ili aktivnosti na kopnu ili uzraku.


146


5B. a) Republike trebaju omogućuti međunarodni nadzor primjene posebnog statusaautonomije. Stoga one trebaju sklopiti sporazume kojima se stalnom međunar-odnom tijelu omogućuje kontrola primjene ovog stavka.

b) tako uspostavljene kontrolne misije trebaju;- podnositi izvješća dotičnim republikama, kao i drugim stranama u sporazumu- prema potrebi formulirati preporuke glede primjene toga posebnog statusa.c) Republike trebaju provesti te preporuke u sklopu zakonskih propisa ili na neki

drugi način. U slučaju spora odluka će biti zatražena od suda za ljudska prava.6. Izbrisano

D) Opće odredbe

7. Osobe koje pripadaju nacionalnoj ili etničkoj grupi u ostvarivanju svojih prava tre-baju poštivati prava većine i osoba koje pripadaju drugim grupama.

8. Republike trebaju zajednički ili pojedinačno, ovisno o slučaju, postati supotpis-nice međunarodnih instrumenata u području ljudskih prava, uključujući sve odgo-varajuće postupke za ulaganje priziva.

9. Republike će zakonskim propisima i putom nacionalnih institucija, u skladu spravima koja se spominju u ovom članku, omogućiti punu primjenu prava i dje-latnog pravnog lijeka u slučaju kršenja bilo kojeg od tih prava.

10. Kako nijedna od republika neće imati etnički homogeno stanovništvo, one tre-baju surađivati i međusobno se dogovarati, izravno ili putom mješovite komisijeu svezi s pitanjima o kojima je bilo riječi u stavcima 3. do 5. ovog članka.

TREĆE POGLAVLJE

Druga područja suradnje

Članak 3.

A) Ekonomski odnosi

1. Republike potvrđuju svoj interes u uspostavljanju odgovarajućih mjera za među-sobnu ekonomsku suradnju.

2. Republike će svoj gospodarski sustav i svoju politiku temeljiti na načelima tržišneprivrede, privatnog vlasništva i slobodnog poduzetništva i otvorenosti premasvjetskoj trgovini.

147



3. Republike su suglasne da započnu svoju gospodarsku suradnju u skladu sasljedećim režimom:

– Republike ovim uspostavljaju međusobnu carinsku uniju kako bi održale za-jedničko unutrašnje tržište, u okviru kojeg će se roba kretati bez tarifnih bar-ijera ili kvantitativnih ograničenja. Carinska će unija imati zajedničku uvoznutaksu, zajedničku vanjskotrgovinsku politiku i aranžmane za raspodjelu pri-hoda od carine. Podložno svakoj odluci Vijeća ministara za ekonomsku surad-nju (u ovom poglavlju spominje se kao "Vijeće"), zajednička će uvozna taksabiti ona koja se primjenjivala za uvoz u Jugoslaviju 1. srpnja 1991. podložnapromjenama iznesenim u Aneksu, a vanjsko-trgovinska politika treba obuh-vatiti stalnu primjenu vanjskih režima i aranžmana koje je primjenjivala Ju-goslavija 1. srpnja 1991. Prihodi od carine će se dijeliti u skladu s odredbamaiz Aneksa.

- Republike međusobno, sve ili neke od njih uspostavljaju jedinstveno unutarnjetržište s odgovarajućim monetarnim aranžmanima. Jedinstveno unutarnjetržište sadržavat će carinsku uniju i odgovarajuće aranžmane za punu slo-bodu kretanja čimbenika proizvodnje, uključujući pravo na osnivanje poduzeća,zajedničku agrarnu, prometnu i energetsku politiku kao i politiku regionalnograzvoja, uključujući mehanizme kompenzacije kojima "se potiče razvoj nedo-voljno razvijenih područja.

Postojat će neophodan stupanj usklađivanja makro-ekonomske politike, uključujućifiskalnu i socijalnu politiku. Zajedničku ekonomsku i usklađenu socijalnu politikupodupirat će osnivanjem odgovarajućih strukturalnih fondova.4. Republike će surađivati kako bi se ograničili nepovoljni učinci drugih zapreka

koje ometaju slobodan promet roba, a one republike koje pristupe obvezatnijimaranžmanima, iznesenim u drugom dijelu prethodnog paragrafa, u svezi s us-lugama i čimbenicima proizvodnje, kao što su tehnički standardi, subvencije i tr-govinski propisi, će donositi zaštitne mjere poput razmjene informacija,usklađivanja ciljeva ekonomske politike i, ako je potrebno, usklađivanja pravilai propisa koji sputavaju konkurenciju.

5. Republike će surađivati i, ovisno o odlukama Vijeća, održavati postojeće aranž-mane o transportu i infrastrukturi. Vijeće će poduzeti mjere za očuvanjekonkurencije, osobito zbog zaštite zajedničkog unutrašnjeg tržišta, ili za repub-like koje bi pristupile obvezatnijim aranžmanima, iznesenim u drugom dijelu 3.paragrafa, zbog zaštite jedinstvenog unutarnjeg tržišta te slobodnog pružanjausluga.


148


6. Pravo osnivanja poduzeća i slobodu davanja usluga treba štititi posebno za oneprofesije u kojima i sada postoje.

7. Republike trebaju surađivati u zaštiti okoliša.8. Republike trebaju surađivati u monetarnim pitanjima kako bi očuvale ili postigle

monetarnu stabilnost i najviši mogući stupanj konvertibilnosti valute što bi pred-stavljalo najdjelotvorniju podršku tržišnoj ekonomiji.

Odgovarajući monetarni mehanizmi za one republike koje bi pristupile obvezatnijimaranžmanima iznesenim u drugom dijelu 3. paragrafa, bit će stvoreni na temeljimazajedničke valute, ili na osnovi iskustava europskog monetarnog sustava.

Ako nema zajedničke valute i konvertibilnosti valute, one će, za svoje zajedničketransakcije, razmotriti, kao najmanje stvaranje zajedničkog platnog sustava koji bise temeljio na klirinškom mehanizmu i rezervnom fondu.9. Ovaj će članak republike ponovno razmotriti po isteku pet godina od dana stu-

panja na snagu ove Konvencije.10. Republike će tijekom prvih pet godina ispitati učinke carinske unije na njihovo

pojedinačno gospodarstvo. Na osnovi tih ispitivanja i uzimajući u obzir trend sveveće gospodarske suradnje širom Europe, one će razmotriti svoje interese zaprodužavanje gospodarske suradnje iako je potrebno, sredstva da se to ostvari,uključujući mjere kojima bi se potaknulo gospodarsko približavanje republika uokviru zajednice.

Članak 4.

B) Vanjski poslovi i sigurnost

1. Republike će se dogovoriti o svim pitanjima od zajedničkog interesa u područjuvanjskih poslova i sigurnosti i surađivat će u onim područjima u kojima se mogudogovoriti o zajedničkim stavovima, što se odnosi i na mogućnost zajedničkogpredstavljanja u posebnim područjima, o čemu će biti postignut međusoban do-govor.

2. Odnosi između republika, pojedinačno ili zajednički, temeljit će se na obvezamašto proizlaze iz KESS. One mogu donijeti odluku o uzajamnoj primjeni postupakai procedure, dogovorene, među ostalim, u okviru KESS.

3. Republike će same odlučiti kakve će oružane snage imati ili koje oružane snagedopuštaju na svojem teritoriju i kakve će sporazume o suradnji u područjuobrane međusobno sklapati.

149



Članak 5.

C) Suradnja u području pravosuđa

1. Republike će se dogovarati i surađivati u području pravosuđa, primjerice u kon-troli međunarodnog kriminala, terorizma i trgovine drogom u skladu s europskimi međunarodnim standardima, kao što su uspostavljeni u okviru Vijeća Europei Ujedinjenih naroda. One će nastojati pojedinačno ili zajednički postati supot-pisnice međunarodnih konvencija o timpitanjima.

2. U području međunarodnog kriminala, terorizma i trgovine drogom, republičkeće snage za očuvanje pravnog poretka, uključujući i policijske snage, uspostavitii održavati čvrste odnose i surađivati radi djelotvornog sprečavanja i kažnja-vanja tih zločina.

ČETVRTO POGLAVLJE

Institucije

Članak 6.

Republike ovime uspostavljaju institucije koje regulira ovo poglavlje, kako bi surađi-vale u skladu s ovom Konvencijom. One mogu stvoriti nove institucije ako se do-govore o daljnjoj suradnji u tim, ili drugim područjima.

Republike su suglasne da će prilagoditi te Institucije, ovisno o potrebama, kako biodgovarale višim oblicima gospodarske ili druge suradnje koja bi mogla biti dogov-orena.

Članak 6A

Vijeće sastavljeno od predsjednika svake od republika ili predsjednika predsjedniš-tava, sastajalo bi se najmanje dvaput godišnje.

Članak 7.

A) Ljudska prava

1. Ovom konvencijom ustanovljen je Sud za ljudska prava. On će imati pravnunadležnost u republikama, kako bi razmatrao prizive sudova u republikama, kojise odnose na pitanja navedena od članka 2.1. do 2.5. ove Konvencije. Taj ćeSud biti sastavljen od članova iz svih republika te od jednakog broja dodatnih


150


članova iz drugih europskih država, koje će imenovati zemlje članice EZ. Imen-ovana osoba mora biti visokog morala i mora imati ili kvalifikacije koje se zahti-jevaju za imenovanje na visoku pravosudnu funkciju ili biti priznati pravnisavjetnik. Iz jedne od republika ili europskih država neće se imenovati dva suca.Sud će donositi odluke većinom. Republike ovime traže od zemalja članica EZda obavljaju imenovanja u,skladu s ovim paragrafom. Sudski statut je iznesenu Aneksu...

2. U skladu s ovom Konvencijom one republike koje zajednički odluče to učinitiosnovat će mješovite komisije koje bi davale preporuke ili donosile odluke oonim pitanjima za koje ih zaduže republike o kojima je riječ. Takve bi mješovitekomisije mogle pomoći sprečavanju ili rješavanju sporova iz područja ljudskihprava i prava etničkih ili nacionalnih skupina i područja s posebnim statusom.Takve mješovite komisije uključivat će članove koje su imenovale zainteresiranerepublike na temelju pariteta. Ako se osigura odluka o takvom imenovanju, za-jednička će komisija uključivati kvalificiranu osobu koju bi imenovale zemlje član-ice EZ i time će mješovita komisija dobiti pravo odlučivanja većinom glasova.Republike ovime traže od EZ da obavi imenovanja u skladu s ovim paragrafom.Ovisno o odluci kojom se one osnivaju, aneks... će se primjenjivati na Mješovitekomisije.

3. Izbrisano.

Članak 8.

B) Ekonomski odnosi

1. Republike osnivaju Vijeće za ekonomsku suradnju, koje će se sastajati svakogmjeseca ako ne bude postignut drugačiji dogovor. U vijeću će se nalaziti jedanministar iz svake republike a odluke će se donositi konsenzusom, ako se nepostigne drugačiji dogovor Ono će se sastojati od ministara za gospodarstvo, auključivat će i ministre za promet, energetiku i druge ministre u skladu s pred-metom o kome se raspravlja. Mogu sudjelovati i određeni stručni ministri kad godje potrebno.

1A. Vijeće za ekonomsku suradnju u kojem bi se nalazio ministar iz svake uključenerepublike sastajalo bi se kako bi odlučivalo o predmetima spomenutim u članku3.1., a druge odredbe članka bit će primijenjene prema potrebi.

2. Sastanke Vijeća pripremat će odbor visokih funkcionara iz svake republike. Vi-jeće će zasjedati jedanput na tjedan. Bit će osnovane specijalizirane stalne

151



komisije koje će pripremati prijedloge za Vijeće. Za posebna područja navedenau paragrafu 1. uvijek se mogu postaviti dodatni institucionalni aranžmani uskladu s posebnim potrebama.

3. Izvršni odbor s glavnim tajnikom na čelu s četverogodišnjim mandatom uzpomoć stalnog tajništva, davat će preporuke, nadzirati odluke i pripremati sas-tanke.

4. U vanjskim odnosima u pitanjima koja obuhvaćaju, dogovoreni aranžmani ilipolitika na unutrašnjem tržištu, carinskoj uniji ili privrednoj suradnji, Vijeće ćese, tamo gdje bude potrebno, dogovoriti o zajedničkim točkama za vođenje pre-govora s trećim zemljama, uključujući sklapanje međunarodnih sporazuma sdržavama i međunarodnim organizacijama. U tim pregovorima Vijeće će od-lučivati hoće li ga predstavljati predsjednik ili glavni tajnik Izvršnog odbora.

5. Republike time osnivaju Odbor za transport, koji će biti osnovan od po jednogčlana i jednog zamjenika iz svake republike i koji će u okviru Vijeća za transportodgovarati za nesmetan željeznički i cestovni promet i druge oblike transportamedu republikama.

6. Republike time osnivaju Odbor za energiju, koji će se sastojati od po jednogčlana i jednog zamjenika iz svake republike, i koji će odgovarati za nesmetan radnaftovoda, elektrodistribucijskog sustava i provedbi drugih energetskih aranž-mana među republikama.

7. Izbrisano.8. Izbrisano.

Članak 9.

E) Politička i sigurnosna suradnja

1. Republike time osnivaju Vijeće ministara vanjskih poslova za političku i sig-urnosnu suradnju predviđenu članovima 4.1. do 3. Vijeće će konsenzusomdonositi odluke, a sastajat će se svakog mjeseca, ako ne bude drugačije do-govoreno. Drugi ministri će sudjelovati kad je to potrebno.

2. Ako se sporazum o zajedničkom stavu može postići uz pristanak svih ili nekihrepublika, te se republike trebaju njime upravljati.

3. Kada se zajedničke točke mogu postizati konsenzusom, treba donijeti odlukuhoće li se pozvati predsjednik jedne od republika da govori ili djeluje u ime aso-cijacije.


152


4. Vijeće može raspravljati o svakom sigurnosnom pitanju na zahtjev bilo koje re-publike. Vijeće može odlučivati konsenzusom o suradnji na planu obrane.

5. Visoki funkcionari ministarstva vanjskih poslova pripremat će sastanke Vijeća.

Članak 10.

C) Suradnja u području pravosuđa

1. Republike će osnovati ministarsko Vijeće za suradnju u području pravosuđa,predviđeno člankom 5. Odluke će se donositi konsenzusom, a Vijeće će se sas-tajati svakih šest mjeseci, ako ne bude drugačije dogovoreno.

2. Vijeće može raspravljati o svakom pitanju, koje bi pokrenula bilo koja od re-publika o specifičnim problemima, izričito spomenutim u članku 5. a možeraspravljati i o svakoj drugoj temi na koju želi proširiti svoju raspravu.

3. Sastanke Vijeća pripremat će visoki funkcionari iz odgovarajućih ministarstava.

Članak 10A

Na položaju predsjednika Vijeća, koji je predviđen trećim poglavljem, nalazit će sepo jedan član Vijeća u razdoblju od šest mjeseci, abecednim redom, prvi će se pred-sjednik izabrati žrijebom.

Članak 11.

E) Parlamentarno tijelo

Republike će raspravljati o osnivanju parlamentarnog tijela, sastavljenog na temeljupariteta delegata iz zakonodavnog tijela svake republike, koje će se baviti pitanjimašto proizlaze iz ovih aranžmana.

Članak 12.

F) Arbitraža

1. Svaki spor o tumačenju ili primjeni ove konvencije može biti podložan arbitražiputem pismene obavijesti koju bi uputila republika koja pokreće proces s drugomrepublikom ili republikama s kojima se spori. Uz obavijest će se priložiti i izjavao zahtjevu, kao i činjenice na kojima se temelji. Republika koja pokreće procesmože odlučiti da li će spor dati na razmatranje stalnoj arbitražnoj komisiji, ili jed-noj ad hoc arbitražnoj komisiji, čiji propisi su dolje navedeni.

153



2. Ovime se uspostavlja stalna arbitražna komisija od pet članova koji će se imen-ovati sporazumom između vlada republika odmah nakon potpisivanja spo-razuma. Članovi komisije neće biti pripadnici niti jedne republike. Prigodomrasprave o nekom sporu, članovima će se pridružiti po jedan član imenovan odsvake strane u sporu, a ako suprotna strana ne imenuje svog člana, komisijamože raditi bez njega. Odluke komisije donosit će se većinom glasova članova,isključujući članove koje su imenovale strane u sporu. Ti članovi mogu sudjelo-vati u radu komisije, ali ne mogu sudjelovati u donošenju, odluke.

3. Ako republika koja traži arbitražu podnese rješavanje spora ad hoc arbitražnojkomisija ona može imenovati arbitra u roku od mjesec dana nakon izvješćivanjadruge strane o sporu, a druga će republika imenovati arbitra u roku od dvamjeseca nakon primanja obavijesti o pokretanju procesa. Ako u roku od mjesecdana nakon tog posljednjeg imenovanja, arbitri ne budu mogli postići sporazumo tome koju bi odluku trebala donijeti komisija, oni će zajedno imenovati trećegarbitra, koji neće biti pripadnik ni jedne republike. Odluke ad hoc komisije donositće se većinom glasova njenih članova.

4. a) Ako republike ne imenuju članove stalne arbitražne komisije u roku od tri

mjeseca nakon stupanja ove konvencije na snagu, svaka republika može za-tražiti od predsjednika međunarodnog suda pravde da, nakon što saslušastajališta republika, imenuje članove.

b) Ako u ad hoc arbitražnoj komisiji suprotna republika ne imenuje arbitra ili sedvojica arbitara ne uspiju dogovoriti o trećem, republika koja pokreće procesmože tražiti od predsjednika međunarodnog suda pravde da imenujepotrebne članove kako bi se sastavila ad hoc arbitražna komisija.

c) Svako prazno mjesto u komisiji popunit će se na temelju odredbi propisanihza prvo imenovanje.

d) Ako se jedna od strana u sporu ne pojavi pred arbitražnom komisijom, drugastrana može zatražiti od suca da nastavi proces i donese odluke. Prijedonošenja odluka, arbitražna komisija se mora uvjeriti ne samo da je pravnonadležna već i da je zahtjev utemeljen kako pravno tako i činjenično.

e) Troškove stalne arbitražne komisije, uključujući naknadu njenim članovima,snosit će sve republike jednakim udjelima. Troškove ad hoc arbitražnekomisije snosit će sve strane u sporu jednakim udjelima, ako arbitražnakomisija ne odluči drugačije.


154


6. a) Arbitražna komisija će odlučiti o svom poslovniku.b) Arbitražna komisija može odlučiti o svojoj pravnoj nadležnosti.c) Arbitražna komisija će svoje odluke temeljiti na međunarodnom pravu.d) Odluke arbitražne komisije bit će konačne, obvezujuće i bez priziva. Njih će

se morati pridržavati sve strane u sporu.7. Aneks... donosi daljnje odredbe koje se primjenjuju na arbitražu u skladu s ovim

člankom.

Napomena: ovaj preliminarni nacrt članka 12. osim glede stalne arbitražne komisije,temelji se na aneksu VII konvencije UN o pravu mora od 10. prosinca 1982. godinebudući da je tu konvenciju Jugoslavija ratificirala, iako ona još nije stupila na snagu,konvencija je Jugoslaviji dobro poznata, preliminarni je nacrt formuliran tako da os-igura da se arbitražu ne može opstruirati, neke od njegovih odredaba mogu se nakonšto budu potvrđene, prenijeti u aneks.

Članak 13.

g) Razmještaj institucija

1. Sjedište institucija koje su predviđene ovom konvencijom bit će locirano u ra-zličitim republikama.

____________________

155



KONFERENCIJA O JUGOSLAVIJI

MIŠLJENJE ARBITRAŽNE KOMISIJE(10. prosinca 1991.)

Predsjednik Arbitražne komisije primio je sljedeće pismo od lorda Carringtona, pred-sjednika Konferencije o Jugoslaviji, 20. studenoga 1991. godine:

"Suočili smo se s većim pravnim pitanjem. Srbija smatra da su republike koje suproglasile, ili će proglasiti, vlastitu nezavisnost i suverenost napustile ili će uskoronapustiti SFRJ, koja će, usprkos tome, nastaviti da postoji.

Ostale republike, nasuprot tome, smatraju da nije u pitanju otcjepljenje nego dez-integracija i prestanak (postojanja) SFRJ kao rezultat istodobne namjere jednogbroja republika. One smatraju da šest republika trebaju biti ravnopravni nasljedniciSFRJ, bez prava bilo koje od njih, ili grupe (republika), da polažu pravo da bude (ilibudu) njen nastavljač.

Želio bih da Arbitražna komisija razmotri slučaj i formulira mišljenje ili preporukukoja se može smatrati korisnom."

Arbitražna komisija visoko je ocijenila materijale i dokumente koje su donijele re-publike Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Makedonija, Crna Gora, Slovenija, Srbija ikolektivno Predsjedništvo SFRJ.1. KOMISIJA SMATRA:

a. Da se odgovor na pitanje treba temeljiti na načelima javnog međunarodnogprava koje je podloga za definiranje uvjeta konstituiranja država; da je u ovompogledu postojanja ili nastajanja država priznavanje od strane drugih državapotpuno deklarativne prirode;

b. Da se država definira kao zajednica koja ima teritorij i stanovništvo podređenoorganiziranoj političkoj vlasti; da se takva država karakterizira kao suverena;

c. Da su zbog primjene ovih kriterija oblik i unutarnja politička organizacija i us-tavne odredbe potpune činjenice, mada je potrebno i to tretirati unutar poretkakoji određuje vrstu vlasti nad stanovništvom i teritorijom;

d. Da u slučaju federativnog tipa države koja sadrži zajednice koje imaju


156


određeni stupanj autonomije i, povrh toga, vrše vlast u zajedničkim federa-tivnim institucijama, postojanje države proizvodi činjenica da federalni organipredstavljaju sve dijelove, federacije i vrše vlast;

e. Da, u suglasnosti s prihvaćenom deklaracijom u međunarodnom pravu, iz-javljivanje "državne sukcesije", znači zamjenu jedne države drugom u preuz-imanju odgovornosti za međunarodne odnose u vezi s tim teritorijem. Doovoga dolazi u slučaju promjene u teritoriju države. Fenomen sukcesijedržave reguliran je načelima međunarodnog prava, na kojima su zasnovaneBečke konvencije od 23. kolovoza 1978. i 8. travnja 1983. U suglasnosti sovim načelima rezultat sukcesije mora biti pravedan: dotične države su slo-bodne uspostaviti pravila i uvjete dogovora. Štoviše, neporecive normeopćega međunarodnog prava, a pogotovu poštovanje osnovnih prava indi-vidue i prava naroda i manjina obvezujuće su za sve strane u sukcesiji.

2. ARBITRAŽNA KOMISIJA KONSTATIRA:a. Mada je SFRJ dosad zadržala svoj međunarodni subjektivitet, pogotovu u

međunarodnim organizacijama, republike su izjavile želju za nezavisnošću:- Slovenija, referendumom u prosincu 1990. godine, čemu je slijedila

Deklaracija o nezavisnosti od 25. lipnja 1991. godine, suspendirana na trimjeseca, pa potvrđena 8. listopada 1991;

- Hrvatska, referendumom održanim u svibnju 1991, čemu je slijedilaDeklaracija o nezavisnosti od 25. lipnja 1991, suspendirana na tri mjeseca,pa potvrđena 8. listopada 1991;

- Makedonija, referendumom održanim u rujnu 1991. za suverenu i nezavisnuMakedoniju u sklopu asocijacije jugoslavenskih država;

- BiH, rezolucijom o suverenosti prihvaćenoj u Parlamentu 14. listopada 1991.čija se valjanost osporava od strane srpske zajednice u BiH,

b. Sastav i rad osnovnih organa federacije, bilo da je to savezno Predsjedništvo,Savezno vijeće, Vijeće republika i pokrajina, SIV, Ustavni sud ili saveznaarmija više ne dosšeću kriterije sudjelovanja i predstavljanja svojstvene fed-eralnoj državi;

c. Pribjegavanje sili dovelo je do vojnog sukoba između različitih dijelova fed-eracije što je izazvalo smrt tisuća ljudi i dovelo do ogromnog razaranja za samonekoliko mjeseci. Vlasti federacije i republika pokazale su se nemoćnima u os-iguravanju poštovanja jednog za drugim dogovora o prekidu vatre zaključenihpod okriljem EZ ili OUN.

157



3. U SKLADU S TIME ARBITRAŽNA KOMISIJA IZRAŽAVA MIŠLJENJE:- da je SFRJ u procesu rastvaranja;- da republike trebaju riješiti one probleme državne sukcesije, koji mogu proiz-

ići iz ovoga procesa, u skladu s načelima i pravilima međunarodnog prava uzposebnu pažnju prema ljudskim pravima i pravima naroda i manjina;

- da republike koje žele mogu zajednički djelovati na stvaranju nove asocijacije,koja bi imala demokratske institucije po njihovu izboru.

____________________


158


D E K L A R A C I J A

O "SMJERNICAMA ZA PRIZNAVANJE NOVIH DRŽAVAU ISTOČNOJ EUROPI I SOVJETSKOM SAVEZU"

(16. prosinca 1991)

U skladu sa zahtjevom Europskog vijeća, ministri su procijenili razvoj prilika u Is-točnoj Europi i Sovjetskom Savezu s namjerom da izrade pristup odnosa spramnovih država.

S time u svezi, prihvatili su sljedeće smjernice za formalno priznavanje novih državau Istočnoj Europi i Sovjetskom Savezu:

"Zajednica i njezine države članice potvrđuju privrženost načelima posljednjeHelsinške deklaracije i Pariške povelje, naročito načelo prava na samoodređenje.Oni potvrđuju svoju spremnost da priznaju, u skladu s uobičajenim standardimameđunarodne prakse i ovisno o političkim prilikama u svakom pojedinom slučaju,one nove države koje su se uslijed povijesnih promjena na određenom područjukonstituirale na demokratskoj osnovi, prihvatile međunarodne obveze i u cijelosti seobvezale za uspostavljanje mira i pregovore.

Stoga se prihvaća zajedničko stajalište u procesu priznavanja tih novih država kojeiziskuje:

- pridržavanje odredaba Povelje Ujedinjenih naroda i obveza na koje su svo-jim potpisom pristale u posljednjoj Helsinškoj deklaraciji i Pariškoj povelji,naročito s obzirom na zakonodavstvo, demokraciju i ljudska prava;

- jamčenje prava etničkih i nacionalnih grupa i manjina u skladu s obvezamašto su ih potpisale u sklopu CSCE;

- (poštovanje nepovredivosti svih granica koje se mogu mijenjati samo mirnimputem i zajedničkim dogovorom;

- prihvaćanje svih odgovarajućih obveza u vezi s razoružanjem i obustavomnuklearnog naoružanja, kao i onih u vezi sa sigurnošću i stabilnošću regija;

- obvezu da se dogovorne riješe, uključivši prema potrebi i traženje arbitraže,sva pitanja u vezi s državnim nasljeđivanjem i regionalnim sporovima.

159



Zajednica i njezine države članice neće priznati regionalne cjeline nastale kaoposljedice agresije. Također, imat će na umu moguće posljedice priznavanja po sus-jedne države.

Pridržavanje tih načela otvara mogućnost priznavanja država od strane Zajednicei njezinih država članica te uspostavljanje diplomatskih odnosa. To se može provestiputem pisanih ugovora."

____________________


160


D E K L A R A C I J A O J U G O S L A V I J I

(16. prosinca 1991.)

Europska zajednica i njezine države članice raspravljale su o prilikama u Jugoslav-iji u svijetlu svojih smjernica u vezi s priznavanjem novih država u Istočnoj Europi iSovjetskom Savezu. Zauzele su zajedničko stajalište u vezi s priznavanjem ju-goslavenskih republika. U skladu s time, zaključile su sljedeće:Zajednica i njezine države članice slažu se da priznaju.nezavisnost svih ju-goslavenskih republika koje ispunjavaju sve niže navedene uvjete. Ta odluka stupana snagu 15. siječnja 1992. g.

Stoga se pozivaju sve jugoslavenska republike da do 23. prosinca 1991. g. izjave:- žele li biti priznate kao nezavisne države;- prihvaćaju li obveze sadržane u gore navedenim smjernicama;- prihvaćaju li odredbe navedene u Nacrtu konvencije, naročito one u pogl. II.

o ljudskim pravima i pravima nacionalnih i etničkih grupa, o kojima je raspravl-jala Konferencija o Jugoslaviji;

- namjeravaju li i dalje podržavati napore generalnog sekretara i Vijeća sig-urnosti Ujedinjenih naroda, kao i nastavak Konferencije o Jugoslaviji.

Molbe onih republika koje dostave potvrdan odgovor podnijet će predsjednik Kon-ferencije Arbitražnoj komisiji za mišljenje prije datuma stupanja na snagu odluke opriznavanju republika. U međuvremenu, Zajednica i države članice zahtijevaju odgeneralnog sekretara Ujedinjenih naroda i Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda danastave sa svojim nastojanjima za uspostavu djelotvornog prekida vatre i potaknumirni ishod sukoba putem pregovora. I dalje se smatra nadasve važnim hitnodovođenje mirovnih snaga Ujedinjenih naroda, kao što je navedeno u Rezoluciji724. Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda.Zajednica i njezine države članice također zahtijevaju da se svaka jugoslavenska re-publika obveže, prije priznanja, da će pružiti ustavna i politička jamstva koja će os-igurati da nemaju teritorijalnih pretenzija prema susjednoj državi i da neće voditineprijateljsku propagandu prema susjednoj državi, uključivši i korištenje naziva kojepodrazumijeva teritorijalne pretenzije.

____________________161



PROCEDURA RADA ARBITRAŽNE KOMISIJEKONFERENCIJE O JUGOSLAVIJI

(Dokument upućen republikama koje su do 23. prosinca 1991.izrazile namjeru da ih priznaju zemlje članice Europske zajednice)

1. Republike koje su izrazile namjeru da ih priznaju zemlje članice Zajednice, uskladu s Deklaracijom o Jugoslaviji od 16. prosinca 1991, bile su pozvane da na-jdalje do 23. prosinca 1991. što preciznije odgovore na upitnik, tekst kojeg senalazi u dodatku.

1.1. Republike svojem odgovoru mogu dodati sve predmetne dokumente kojima sepotkrepljuje zahtjev.

1.2. Odgovori republika moraju biti dostavljeni Sekretarijatu Arbitražne komisije na-jdalje do četvrtka, 2. siječnja 1992, do 18 sati.

2. Komisija će među svojim članovima odrediti izvjestitelje. Svaki će izvjestiteljproučiti spis koji je podnijela jedna (ili više) republika i o tomu izvijestiti Komisijuu tijeku sastanka 10. i 11. siječnja 1992.

2.1. Izvjestitelji mogu, posredovanjem predsjednika Komisije, vlastima republike (ilirepublika) spis koji proučavaju poslati zahtjeve za objašnjavanje ili podnošenjeodređenih dokumenata.

Ti zahtjevi moraju biti oblikovani prije subote 4. siječnja do 16 sati. Odgovori, re-publika moraju stići u Sekretarijat Komisije najdalje do srijede 8. Siječnja do 12 sati.

2.3. Svaki će izvjestitelj pripraviti prijedlog mišljenja o određenoj republici ili repub-likama u svojem djelokrugu.

2.3.1. Po mogućnosti prijedlog će mišljenja biti dostavljen članovima Komisije 9. si-ječnja 1992.

2.3.2. Spisi o svakoj pojedinoj republici bit će dostavljeni drugim članovima Komisijezbog informacije najdalje do srijede 8. siječnja.

3. Dokumenti procedure neće biti javno objavljeni.4.1. Mišljenja Komisije bit će prihvaćena većinom glasova, bez mogućnosti

suzdržavanja u glasovanju.


162


4.1.1. Mišljenja će biti sastavljena bez objave broja glasova dobivenih većinom i bezobjave kako su članovi glasovali.

4.1.2. Član ili članovi manjine, mogu, međutim, pod svojim imenom, mišljenju dodatisvoj obrazloženi različit sud ili sudove.

4.2. Mišljenja Komisije bit će obrazložena.4.2.1. Komisija će moći izraziti svoje savjetodavno mišljenje o mjerama što bi ih zain-

teresirane republike morale prihvatiti da budu potpuno usklađene s uvjetimaDeklaracije o Jugoslaviji od 16. prosinca 1991.

4.3. Tekst mišljenja bit će dostavljen predsjedniku Mirovne konferencije o Jugoslavijiprije 15. siječnja 1992.

____________________

163



IZVJEŠTAJ ARBITRAŽNE KOMISIJEKONFERENCIJE O JUGOSLAVIJI

(15. siječnja 1992)

Poštovani lorde Carringtone,

Arbitražna komisija je zasjedala 10. i 11. siječnja 1992. godine u Parizu. Iznijela jemišljenje o dva pitanja koja je postavila Republika Srbija i koja ste nam Vi prenijeli20. studenoga 1991. godine.

Pitanju:Da li srpsko stanovništvo u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, kao konstitutivninarod Jugoslavije, uživa prava na samoopredjeljenje – odgovara mišljenjebroj 2.

Pitanju:Da li se unutarnje granice razgraničavanja između Hrvatske i Srbije, s jednestrane, i Srbije i Bosne i Hercegovine s druge strane, mogu smatrati grani-cama u smislu javnoga međunarodnog prava? – odgovara mišljenje broj 3.

Ovdje ćete priložene naći tekstove mišljenja broj 2 i broj 3. Dostavljam Vam, osimtoga, kopiju pisma i dokumente koje danas šaljem Joau de Deusu Pinheiru, pred-sjedniku Ministarskoga Vijeća Europske zajednice, da bismo mu dostavili mišljenjebroj 4, 5, 6 i 7, koje je Komisija usvojila u svezi sa zahtjevima za priznavanje ju-goslavenskih republika, u skladu sa zadatkom koji joj je 16. prosinca 1991. godinepovjerilo Ministarsko vijeće Europske zajednice.

Prilazem i jednu kopiju pisma koje mi je u ponedjeljak 13. siječnja u 18,32 satauputio predsjednik Republike Hrvatske, poslije zasjedanja Arbitražne komisije.

Primite poštovani lorde Carringtone, izraze moga dubokog štovanja.

Robert Badinter


164


MIŠLJENJE BR. 2 – PRAVO NA SAMOOPREDJELJENJE

Predsjednik Arbitraže komisije primio je 20. studenoga, 1991. godine pismo kojimse predsjednik Konferencije za mir u Jugoslaviji lord Carrington obraća komisiji zamišljenje o slijedećem pitanju koje je postavila Republika Srbija:

"Da li srpsko stanovništvo iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, kao konstitutivni narodJugoslavije, uživa pravo na samoopredjeljenje?"

Komisija se upoznala s promemorijama, primjedbama i dokumentima koje su imdostavile republike Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Makedonija, Crna Gora,Slovenija, Srbija, Predsjedništvo SFRJ, "Skupština srpskog naroda iz Bosne i Herce-govine".1. Komisija smatra da u trenutnoj fazi razvoja međunarodno pravo ne precizira sve

posljedice prava na samoopredjeljenje.

Ipak je utvrđeno da ma kakve bile okolnosti pravo na samoopredjeljenje ne možedovesti do izmjene granica koje postoje u trenutku nezavisnosti (uti possidetis juris),osim u slučaju da se zainteresirane države dogovore suprotno.2. Ako u sklopu jedne države postoji jedna ili više konstitutivnih grupa, jedna ili

više etničkih, vjerskih, jezičkih zajednica, ove grupe imaju, u skladu s među-narodnim pravom, pravo na priznavanje njihova identiteta.

Kako je Komisija istakla u svom mišljenju br. 1. od 29. studenoga 1991. godine, kojeje objavljeno 7. prosinca u skladu s normama koje sada predstavljaju imperativeopćega međunarodnog prava, države su dužne osigurati poštovanje prava man-jina. Ovaj zahtjev se postavlja svim republikama gleda manjina koje su ustanovl-jene na njihovim teritorija ma.

Stoga, srpsko stanovništvo iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske treba uživati sva pravakoja su prema važećim međunarodnim konvencijama priznata manjinama, kao i na-cionalna međunarodna jamstva u skladu s načelima međunarodnog prava i odred-bama poglavlja II nacrta konvencije usvojene 4. studenoga 1991. koju su prihvatileove republike.3. Osim toga, član 1. oba međunarodna sporazuma, koja se odnose na prava

čovjeka iz 1966. godine, utvrđuje da je pravo na samoopredjeljenje načelo kojimse štite prava čovjeka. Na temelju toga prava svako ljudsko biće može zahtije-vati slobodu izražavanja svoje pripadnosti etničkoj, vjerskoj ili jezičkoj zajednicipo svom izboru.

165



Po mišljenju Komisije, jedna od posljedica tog načela mogla bi biti – na temelju spo-razuma između republika – pripadnicima srpskog stanovništva u Bosni i Hercegovinii Hrvatskoj, ako to žele, može biti priznata nacionalnost po njihovu izboru sa svimpravima i svim obavezama koje iz toga proistječu kada je riječ o svim zainteresiranimdržavama.4. Sukladno tome, Arbitražna komisija smatra:

- Da srpsko stanovništvo u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj ima pravo uživati svaprava priznata manjinama i etničkim grupama međunarodnim pravom i odred-bama Nacrta konferencije za mir u Jugoslaviji od 4. studenoga 1991. Godinena čije su se provođenje obvezale republike Bosna i Hercegovina i Hrvatska.

- Da te republike moraju osigurati pripadnicima tih manjina i tih etničkih grupasva prava čovjeka i osnovne slobode priznate međunarodnim pravom,uključujući i, u slučaju potrebe pravo na nacionalno opredjeljenje.

MIŠLJENJE BR. 3 – PROMJENE GRANICA

Predsjednik Arbitražne komisije primio je 20. studenoga 1991. godine pismo kojimse predsjednik Konferencije za mir u Jugoslaviji obraća Komisiji za mišljenje o sli-jedećem pitanju koje je postavila Republika Srbija:

"Da li se prema međunarodnom javnom pravu unutarnje linije razgraničenja izmeđuHrvatske i Srbije, s jedne strane, i Srbije i Bosne i Hercegovine, s druge strane,mogu smatrati granicama?"

Komisija se upoznala s promemorijama, primjedbama i dokumentima koje su jojuputile republike Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Makedonija, Crna Gora, Slovenija,Srbija, Predsjedništvo SFRJ i "Skupština srpskog naroda Bosne i Hercegovine".1. Komisija je u svom mišljenju br. 1. od 29. studenoga 1991. godine, koje je ob-

javljeno 7. prosinca konstatirala da se Socijalistička Federativna Republika Ju-goslavija nalazi u procesu raspadanja.

Sukladno tome, uzimajući u obzir činjenicu da se republike Hrvatska i Bosna i Herce-govina, među ostalim, zatražile međunarodno priznanje kao nezavisne države,Komisija je svjesna da se odgovor na pitanje koje je postavljeno mora naći u kon-tekstu nejasne i nestabilne situacije i smatra da se mora zanivati na načelima i prav-ima međunarodnoga javnog prava.


166


2. Sukladno tome, mišljenje je Komisije da će se problemi granica, pogotovu onikoji se tiču republika na koje se odnosi postavljeno pitanje, morati rješavati, čimproces u SFRJ dovede do stvaranja jedne ili više nezavisnih država, u skladusa slijedećim kriterijima:

Prvo – vanjske granice će se morati poštovati u svim slučajevima, u skladu snačelom na koje se podsjeća u Povelji UN, deklaracijom koja se odnosi nanačela međunarodnog, prava koji se tiču odnosa prijateljstva i suradnjeizmeđu država, u skladu s Poveljom UN, Rezolucija 2625 (XXV) Generalneskupštine UN i u skladu sa Završnim aktom iz Helsinkija, i kojom je inspirirančlan 11. Bečke konvencije od 23. kolovoza 1978, godine o sukcesiji državena planu ugovora.

Drugo – demarkacijske linije između Hrvatske i Srbije ili između Srbije i Bosne iHercegovine ili, eventualno, između drugih susjednih nezavisnih država, moćiće se mjenjati samo putem slobodnog i međusobnog dogovora.

Treće – ako se ne dogovori suprotno, prijašnje granice poprimaju karakter granicakoje štiti međunarodno pravo. To je zaključak na koji navodi načelo pošto-vanja teritorijalnog “status quo", a pogotovu načelo "uti possidetis juris qui",– iako prvobitno priznato prilikom rješavanja problema dekolonizacije uAmerici i Africi predstavlja danas načelo koje ima opći karakter kako jesaopćio Međunarodni sud pravde (pitanje pograničkog spora Burkina Faso –Republika Mali, koje miruje od 22. prosinca 1986. godine; Zbornik 1986, para-graf 20, strana 565): "Ovo načelo, međutim, nema karakter posebnog propisakoji je neodvojiv od sustava utvrđenoga međunarodnim pravom. On pred-stavlja opće načelo koje je logično povezano s pojavom stjecanja nezavisnostiu kojoj se manifestira. Njegov je očigledan cilj sprečavanje bratoubilačkeborbe, kako se ne bi dovela u opasnost nezavisnost i stabilnost novihdržava..."

Ovo načelo je utoliko lakše primijeniti između republika – stoje – na osnovi alineja2. i 4. članka 5. Ustava SFRJ – odlučeno da se konzistentnost teritorija i republičkegranice ne mogu mijenjati bez njihove suglasnosti.

____________________

167



SAŽETAK MIŠLJENJA ARBITRAŽNEKOMISIJE O JUGOSLAVIJI

(10–11. siječnja 1992)

Arbitražna komisija sastala se u Parizu 10. i 11. siječnja 1992. Prihvatila je dva mišl-jenja (br. 2 i 3) kao odgovor na pitanja što ih je postavila Republika Srbija 20. stu-denoga 1991. a koje je razmatrala u tijeku dva mjeseca.Glede pitanja ima li srpski narod Bosne i Hercegovine te Hrvatske pravo nasamoodređenje, Komisija drži da te republike moraju članovima tih zajednica i tih et-ničkih skupina odobriti prava čovjeka i temeljnih sloboda priznatih međunarodnimpravom, uključujući, u tom slučaju, pravo na biranje njihova državljanstva.U svezi s pitanjem mogu li se unutarnje granice između Hrvatske i Srbije s jednestrane, te Srbije i Bosne i Hercegovine s druge, smatrati granicama u smislu među-narodnoga javnog prava, Komisija drži da one dobivaju karakter granica zaštićenihmeđunarodnim pravom u slučaju stjecanja neovisnosti, te da se mogu mijenjatijedino zajedničkim i slobodnim sporazumom (mišljenje br. 3).Komisija je osim toga dobila zadatak da do 15. siječnja 1992. razmotri udovoljavajuli jugoslavenske republike koje su zatražile priznanje zahtjevima utvrđenimDeklaracijom o Jugoslaviji i smjernicama za priznavanje novih država u Istočnoj Eu-ropi i Sovjetskom Savezu što ih je 16. prosinca 1991. usvojilo Vijeće ministara Eu-ropske zajednice uzimajući pri tome u obzir, između ostalih dokumenata, i projektKonvencije lorda Carringtona od 4. studenoga 1991.Četiri republike podnijele su Europskoj zajednici i njezinim državama članicama za-htjev za priznavanjem.Glede Slovenije, Arbitražna je komisija ocijenila da ta republika udovoljava svimtraženim uvjetima.Glede Makedonije, Arbitražna je komisija ocijenila da se Republika Makedonija, kojase odriče bilo kakvih teritorijalnih pretenzija, te se obvezuje da neće poduzeti nikakavpropagandni neprijateljski čin protiv neke druge države, može koristiti imenom Make-donija jer to ime ne može, samo po sebi, implicirati nikakvu teritorijalnu pretenzijuprema nekoj drugoj državi. Republika Makedonija udovoljava, osim toga, svimtraženim uvjetima.


168


Glede Hrvatske, Komisija je ocijenila da:- se Ustavni zakon od 4. prosinca 1991. ne podudara u cjelini sa svim odred-

bama projekta Konvencije od 4. studenoga 1991., napose s odredbama nave-denim u Drugom poglavlju, članak 2.C, pod naslovom "Poseban status".(Odnosi se na "područja u kojima osobe koje pripadaju nacionalnoj ili etničkojgrupi tvore većinu; imat će poseban status autonomije");

- vlasti Republike Hrvatske dužne su, prema tome, nadopuniti Ustavni zakonod 4. prosinca 1991. kako bi udovoljile gore navedenim odredbama projektasporazuma.

Osim te rezerve, Hrvatska udovoljava traženim uvjetima.Po svršetku sjednice Komisija je 13. siječnja 1992. primila pismo predsjednikaTuđmana, u kojemu se ističe kako Hrvatska potvrđuje spremnost da u potpunostiprihvati sve odredbe Drugog poglavlja članka 2.C, "Poseban status", projekta Kon-vencije o Jugoslaviji, koji sadrži posebne odredbe o zaštiti prava manjina.

Glede Bosne i Hercegovine, Komisija smatra da se izraz volje naroda Bosne i Herce-govine za stvaranje suverene i neovisne države BiH ne može smatrati u potpunostiutvrđenim. Ta se ocjena može izmijeniti ako republika koja je podnijela zahtjev zapriznavanje dade jamstva u tom pogledu, eventualno putem referenduma, u kojemubi trebali sudjelovati svi građani Republike BiH, bez ikakve razlike i pod međunaro-dnim nadzorom.

____________________

169



Na osnovu člana 152. Ustava Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine i Amand-mana LXXI, tačka 5. alineja 9. na Ustav Socijalističke Republike Bosne i Herce-govine, a u vezi sa čl. 3. i 26. Zakona o referendumu ("Službeni list SRBiH", br.29/77 i 24/91), Skupština Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, na zajed-ničkoj sjednici vijeća Skupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercegovineodržanoj 24. i 25. januara 1992. godine, donijela je

O D L U K U

O RASPISIVANJU REPUBLIČKOG REFERENDUMA ZAUTVRĐIVANJE STATUSA BOSNE I HERCEGOVINE

I

Raspisuje se referendum u Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini.

II

Referendum će se održati 29. februara i 1. marta 1992. godine.

III

Na referendumu, će se građani Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine izjas-niti o pitanju:

JESTE LI ZA SUVERENU I NEZAVISNU BOSNU I HERCEGOVINU,DRŽAVU RAVNOPRAVNIH GRAĐANA, NARODA BOSNE I HERCE-GOVINE – MUSLIMANA, SRBA, HRVATA I PRIPADNIKA DRUGIH NAR-ODA KOJI U NJOJ ŽIVE?

________________________ZA PROTIV

IV

Referendum će sprovesti Republička izborna komisija i opštinske izborne komisije.V

Ova odluka stupa na snagu danom objavljivanja u "Službenom listu SRBiH".

SKUPŠTINA SOCIJALISTIČKE REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE

(„Službeni list RbiH“, br. 2; 27. januara 1992.)


170


Na osnovu Amandmana LXXI tačka 5. stav 2. na Ustav Socijalističke RepublikeBosne i Hercegovine, Skupština Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, nazajedničkoj sjednici vijeća Skupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercegovineodržanoj 24. i 25. januara 1992. godine, donijela je

O D L U K U

O POVLAČENJU PREDSTAVNIKA SOCIJALISTIČKEREPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE IZ SVIH SAVEZNIH DRŽAVNIH

ORGANA I ORGANIZACIJA

I

Povlače se predstavnici Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine iz svihsaveznih državnih organa i organizacija.

II

Ovu odluku objaviti u "Službenom listu SRBiH".

SKUPŠTINA SOCIJALISTIČKE REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE

(“Službeni list RBiH" br. 2; 27. januara 1992.)

____________________

171



Na osnovu člana 28. tačke 6. Zakona o referendumu ("Službeni list SRBiH", br.29/77 i 24/91), Republička izborna komisija na sjednici održanoj 6. marta 1992. go-dine, utvrdila je rezultate REPUBLIČKOG REFERENDUMA ZA UTVRĐIVANJESTATUSA BOSNE I HERCEGOVINE KOJI JE ODRŽAN 29. FEBRUARA I 1.MARTA 1992, GODINE i iste

O B J A V L J U J E

Od ukupnog broja glasača 3.253.847 na republički referendum za utvrđivanje sta-tusa Bosne i Hercegovine izašlo je i glasalo 2.073.568 građana sa pravom glasa ili64,31% i to prema izvodima iz opštih biračkih spiskova 1.989.786 i na osnovupotvrda o upisu u opšti birački spisak 83.535 glasača.

Važećih glasačkih listića bilo je 2.067.969 ili 64,14%. Od ukupnog broja važećihglasačkih listića 'ZA" je bilo 2.061.932 glasača, ili 99,44%, dok je "PROTIV" glasalo6.037 ili 0,29%, a nevažećih glasačkih listića bilo je 5.227 ili 0,25%.

Dakle, od ukupnog broja (2.073.568) građana koji su glasali na republičkom refer-endumu za utvrđivanje statusa Bosne i Hercegovine 29. februara i 1. marta 1992.godine, ZA SUVERENU I NEZAVISNU BOSNU I HERCEGOVINU, DRŽAVURAVNOPRAVNIH GRAĐANA, NARODA BOSNE I HERCEGOVINE – MUSLIMANA,SRBA, HRVATA I PRIPADNIKA DRUGIH NARODA KOJI U NJOJ ŽIVE izjasnilo se2.061.932 građana ili 99,44%.

(“Službeni list RBiH" br. 7; 27. mart 1992.)

____________________


172


Na osnovu Amandmana LI tačka 5. stav 3. na Ustav Socijalističke Republike Bosnei Hercegovine, Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine, donosi

UREDBU SA ZAKONSKOM SNAGOMO UTVRĐIVANJU PRIVREMENOG

GRBA I ZASTAVE REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE

Član 1.

Grb Republike Bosne i Hercegovine je štitaštog oblika plave boje podijeljen na dvapolja dijagonalnom gredom bijele boje sa po tri ljiljana zlatno-žute boje u svakompolju.

Član 2.

Zastava Republike Bosne i Hercegovine je pravougaonog oblika sa grbom Repub-like Bosne i Hercegovine u sredini na bijeloj podlozi. Odnos Širine i dužine zastaveje jedan prema dva.

Član 3.

Ova uredba stupa na snagu odmah, a objaviće se u "Službenom listu RBiH".

173



mr. Mirza Hasan ĆEMAN

G R B I Z A S T A V A R E P U B L I K EB O S N E I H E R C E G O V I N E

Početkom godine 1991. Parlament Republike Bosne i Hercegovine je izglasao od-luku o promjeni simbola Republike – grba i zastave. Tom prilikom odlučeno je da grbi zastava budu povijesni grb i zastava srednjovjekovne bosanske države, odnosnobosanskog kraljevstva, stilizirani i vizualno uobličeni prema principima suvremeneheraldičke i veksilologijške prakse. Potom je Ustavna komisija imenovala višečlanuStručnu grupu sastavljenu od stručnjaka za navedena područja (heraldika, vek-silologija, arheologija, povijest) i dizajnera. Uvažavajući pravo naroda Bosne i Herce-govine na ravnopravnost i potrebe za istim Stručna grupa je sastavljena odpredstavnika sva tri konstitutivna naroda – Hrvata, Muslimana i Srba. No, nažalost,od imenovanih osoba iz redova srpskog naroda odazvao se samo jedan član koji jeaktivno sudjelovao u radu Stručne grupe.

Hrvatsko, muslimansko i jevrejsko kulturno društvo – NAPREDAK, PREPOROD i LABENEVOLENCIJA su ponuđeni prijedlog prihvatila i dala sugestiju da se upute Par-lamentu. Srpsko kulturno društvo PROSVJETA je odbilo ponuđeni prijedlog.

U radu na restituciji i stilizaciji povijesnog grba Stručna grupa je proučila sve raspolo-žive arheološke, diplomatičke,, heraldičke, sigilografijske (sfragističke) i kartografskeizvore, te relativno brojne grbovnike (zbirke grbova). Pri tome je ustvrdila slijedeće:1. Grb vlastelinske obitelji Kotromanića iz vremena vladavine bana Stjepana II

Kotromanića (1322–1353) je štit srcolikog (trokutastog) oblika sa desnom kosomgredom, te uobičajenom dekoracijom.

2. Tvrtko Kotromanić (1353–1391) u vrijeme kada vlada kao ban preuzima isti grbi neznatno ga u detaljima mijenja.

3. Proglašenjem Bosne za kraljevinu krunisanjem Tvrtka za kralja 1377. (od tadakao Tvrtko I) u Mileševu ili Milima kod Visokoga (danas Arnautovići) za kralja "...Srbima i Bosni..." itd., na spomenutom grbu se pojavljuju 6 cvjetova ljiljana (kri-nova) raspoređenih u dvije grupe od po 3 ljiljana u dvjema polovinama korpusaštita.


174


4. Kako je u određenom povijesnom trenutku Tvrtko I prisajedinio neke srpske kra-jeve u cjelinu svoje države, on uz spomenuti grb sa ljiljanima kratko vrijeme kori-sti i srpski grb sa dvoglavim orlom koji je inače u srpsku heraldičku praksupreuzet iz bizantijske tradicije. Znanstvenici koji se bave ovom materijom sujasno ustvrdili da u ovom slučaju grb sa ljiljanima simbolizira (predstavlja)bosanske zemlje nove kraljevine, a grb sa dvoglavim orlom simbolizira onesrpske krajeve koji su se našli u okvirima novog bosanskog kraljevstva. Topotvrđuje i činjenica da sa gubitkom srpskih krajeva srpski grb nestaje izheraldičke upotrebe u znamenju bosanskih kraljeva.

5. Da bi se simbolički i heraldički objedinile ove dvije geopolitičke cjeline – starabosanska jezgra i nova stečevina srpskih krajeva, Tvrtkov nasljednik kralj Os-toja (1398–1404 i 1409–1418) "reformira" bosanski grb tako što na štit uvodisamo zlatnukrunu sa cvjetovima ljiljana.

6. I pored ove reforme grba i dalje se koristio spomenuti grb sa ljiljanima i desnomkosom gredom i to kao grb obitelji (dinastije) Kotromanića.

7. Da bi Bosna postala kraljevinom, a Tvrtko krunisan za kralja i vladar i njegovazemlja morali su ispuniti izvjesne uvjete jasno određene srednjovjekovnimdržavnim pravom koje je vrijedilo u skoro cijeloj tadašnjoj Europi.

Ovim činom Bosna je stekla svoju samostalnost i neovisnost u duhu i skladu saspomenutim srednjovjekovnim državnim pravom i tadašnjom političkom praksom.

Glavni politički čimbenici u ovima našim prostorima, koji su ostvarivali svoj upliv i naprilike u Bosni, pa time i na sam čin krunisanja Tvrtka za kralja i izdizanje Bosne, urang kraljevine, bili su rimski Papa i mađarsko-hrvatski kralj Ludovik I (1342–1382)- vladar porijeklom iz kuće Anžu (Anjou).8. Stručna grupa je grb srednjovjekovnog kraljevstva očistila od suvišne dekoracije

korištenje koje bi danas bilo trivijalno i neukusno, te je kao osnovica grba ostaoštit srcolikog oblika sa desnom kosom gredom i 6 cvjetova ljiljana. Štit svojim ob-likom odgovara vremenu u kojem je grb i nastao. Za suvremenu upotrebu štit jerestituiran "okretanjem" gotičkog šiljatog luka sa slike nastale u godinama okokrunisanja kralja Tvrtka I. Na taj način je dobijen štit sa odnosom stranica temelj-enim na zakonu zlatnog reza. Ovaj odnos u suvremenoj upotrebi treba strogopoštivati.

9. Na temelju povijesnih izvora i analogija utvrđene su i boje grba. To su: plavo-modra (Royal blue) kao osnovica štita, srebrena za kosu gredu i zlatna zacvjetove ljiljana. U suvremenoj heraldičkoj praksi (upotrebi) srebrna boja se

175



zamjenjuje bijelom, a zlatna žutom. Ovu zamjenu treba strogo poštivati. U slobo-dnijoj interpretaciji boja sa štita grba moglo bi se istaći da srebrena greda i zlatnicvjetovi ljiljana simboliziraju, pored svojih heraldičkih značenja, i jednu znača-jnu granu bosanskog gospodarstva: rudarstvo (kopanje i prerada srebra u Sre-brenici i zlata u Fojnici).

10. Pojava ljiljana na grbu Bosne kao heraldičkih simbola može se tumačiti na dvanačina. Prvi ističe ljiljane kao čest (uobičajeni) heraldički simbol koji u ovomslučaju ne mora imati drugo značenje. U drugom slučaju pojava ljiljana može sevezati za heraldičke simbole mađarsko-hrvatske dinastičke kuće Anžu (Anjou).Ova heraldička sveza mogla bi se smatrati i odrazom određenih političkihodnošaja između mađarsko-hrvatske kraljevine i Bosne. Tumačenje pojave ljilj-ana na bosanskom grbu odrazima takvih odnošaja sa sasvim logično. Naime,Tvrtko je proglašen kraljem, a Bosna kraljevstvom tek uz određenu privolu (pris-tanak) mađarsko-hrvatskog kralja Ludovika I porijeklom, kako je već navedeno,iz francuske dinastičke kuće Anjou, Takav odnos uobičajen je u srednjovjekovnojdržavno-pravnoj, pa time i u heraldičkoj praksi i on nikako ne umanjuje položajonovremenog bosanskog kraljevstva. Naporedo sa time Stručna grupa je ista-knula i postojanje posebne bosanske podvrste ljiljanovog cvijeta u području okoIgmana – tzv. LILIUM BOSNIACUM G. RECK – i predložila da se ljiljanov cvijetuzme kao simbol Bosne i Hercegovine, tj, kao simbol mira. Zbog toga je pred-loženo da i zastavno koplje na kojem će se dizati nova bosanska zastava zavr-šava na vrhu sa stiliziranim ljiljanovim cvijetom, a nikako uobičajenim ratničkimkopljem.

11. Na jednom kraljevskom pečatu kralj Tvrtko I je prikazan kao jahač sa kopljem uruci, a na koplju se vije jednobojna zastava sa grbom sa 6 cvjetova ljiljana posredini. Stručna grupa je ovaj izvor prihvatila kao osnovicu za oblikovanje novezastave RBiH. No, nije mogla sigurno utvrditi osnovnu boju zastave, pa je pret-postavila da je ista bila bijela. Na kraju se Stručna grupa odlučila da na temeljuanalogija izvrši redupliciranje osnovne boje štita kao boje kuće Kotromanića(plavo-modro, tj. Royal blue) za osnovnu boju (podlogu) zastave. Pri tome jenaglašena potreba da se osnovna boja zastave u najvećoj mogućoj mjeru"udalji" od osnovne boje grba koji bi na taj način bio najviše istaknut. Prema tomprijelogu boja zastave bila je svijetloplava (kao boja zastave UN), a na sredinizastave isticao se restituirani i stilizirani grb srednjovjekovne bosanske države– bosanskog kraljevstva. Za vertikalna izdizanja zastave u svečanim prilikamaizradila bi se zastava na kojoj bi grb bio zakrenut za 90 stupnjeva, tj. uzdužnicegrba i zastave bile bi paralelne.


176


12. Kako je RBiH nedavno i priznata kao samostalna i neovisna država koja se,nažalost, ne svojom željom, a niti željom većine građana, našla izložena vanjskoji unutarnjoj agresiji, bilo je potrebito hitno odrediti grb i zastavu nove države.Prijedlog Stručne grupe je usvojen na sjednici Predsjedništva i Vlade RBiH kra-jem svibnja 1992. godine kao privremeno rješenje. No, kako su na tlu RBiH iposebno Sarajeva već bile raspoređene jedinice UN pod zastavom koja jeveoma slična novoj bosanskoj, a da bi se izbjegle moguće zabune Stručna grupaje predložila da se za osnovnu boju zastave (podlogu) prihvati (koristi) bijelaboja. Stručna grupa smatra da je to u okviru ovog prijedloga najbolje rješenje.

13. Uz sve navedeno Stručna grupa je istaknula da se bosanski grb može slobodnoubrojiti u grupu starijih europskih grbova. Stariji je od hrvatskog grba, a takođeri od srpskog sa kojim se pojavljuje u približno isto vrijeme. Već je rečeno da jesrpski grb preuzet iz bizantijske tradicije, pa bi u takvoj komparaciji bosanskigrb bio nešto mlađi od bizantijskog.

Ratni "Muslimanski glas" – Republika BiH 25.8.1992.

177



Dr Haris SILAJDŽIĆ

BOSNA JE OTVORENA RANA KOJA KRVARI

Gospodine Predsjedniče, uvaženi članovi Generalne skupštine.Pokojni Dag Hammarskjold koji je tako hrabro vodio ovu časnu organizaciju, rekaoje: "Najduže putovanje je unutrašnje putovanje čovjeka koji je izabrao svoju sud-binu".Međunarodna zajednica je priznala našu nezavisnost i danas imamo čast da su nasUjedinjene nacije primile u svoje članstvo.Iako smo slobodni od opresije, nismo slobodni od agresije.Ukrcali smo se i započeli najduži put u našem životu.Ljudska tragedija katastrofalnih razmjera prijeti da bukne u mojoj zemlji ukoliko seodmah ne poduzmu hitne mjere na zaustavljanju vladavine terora u Bosni i Herce-govini.Sagledavajući nesretna događanja u mojoj zemlji, zahtijevam od Savjeta bezbjed-nosti da se pozove na Poglavlje 7 Povelje Ujedinjenih nacija koje poziva uključenustranu da prekine ovu besmislenu povredu osnovnih Ijudskih prava.Postoji hitna potreba za humanitarnom pomoći u hrani i lijekovima. Civilizovani svi-jet se mora suočiti sa ovom krizom ako misli da narod Bosne i Hercegovine trebada preživi.Legitimna vlada Bosne i Hercegovine je poštovala standarde koje su joj postavileUjedinjene nacije, Evropska zajednica, Komisija o evropskoj bezbjednosti i sarad-nji u Evropi, i druge nacije svijeta.Živjeli smo po pravilima civilizovanog svijeta.Trebamo i dobili smo snažnu moralnu podršku od međunarodne zajednice. Humanitarne organizacije Ujedinjenih nacija su odlučne i spremne da pomognu.Ipak, kriza se nastavlja.Potrebna je snažnija akcija i to odmah, prije nego što se izgubi još života i bijeda pot-puno uništi naš narod.


178


Pozivamo ovo tijelo da nam priskoči u pomoć u času kad je najviše trebamo. Akose agresija na Bosnu i Hercegovinu odman ne zaustavi, bi će potkopani mir i sig-urnost u čitavom regionu. Ako smo kažnjeni zbog poštivanja pravila civilizovanog svi-jeta, tada će udes onih koji su dali živote u Bosni i Hercegovini biti na savjesti onihkoji su izabrali da gledaju drugačije.

Gospodine Predsjedniče, članovi Generalne skupštine....

Tokom naše hiljadugodišnje historije kao političkog entiteta, Bosna i Hercegovina jepoprimala različite oblike.U Srednjem vijeku smo bili jaka kraljevina.Kasnije smo poprimili oblik provincije ili "corpus separatum"... ili suverene države uokviru jugoslovenske federacije.Ali uvijek smo bili multikulturno, multietničko, multireligijsko društvo.Nadali smo se da nas je ova historija dobro pripremila za doba rastuće međuzavis-nosti.Umjesto toga, bili smo kažnjeni nacionalizmom čija agresivnost šokira svijet. Bosnaje sada jedna otvorena rana koja krvari.Ovo su vremena iskušenja. Mnoge mlade oči više neće vidjeti svjetla. Mnoga ćestara lica beskrajno tugovati.Naše kulturno nasljeđe, koje pripada svijetu, trpi potpuno uništenje u naletu kul-turnog genocida.Ipak narod i vlada Bosne i Hercegovine mora gledati i izvan ove tragedije: na budu-ćnost... na građenje mostova tolerancije... za što su Bosanci uvijek imali naročitidar.Moramo se sjetiti da ovo nije rat između naroda. Nijedan narod he bi mogao oprav-dati masakre... deportacije, Ili izgladnjivanje drugog naroda.Životni je politički fakt da vlade ne odražavaju uvijek volju naroda, niti su narodi gen-eralno odgovorni za djela onih koji kontrolišu režim.Mostovi o kojima govorim moraju se graditi u ovom časnom domu... domu narodaujedinjenih u traženju iskonskog razumijevanja... i njihovoj posvećenosti zajed-ničkom životu u civilizovanom svijetu.Narodi Bosne i Hercegovine će uvijek biti avangarda ovog herojskog nastojanja.

Hvala.Govor prilikom prijema RBiH u UN, 22. maj 1992, Ujedinjene nacije – Njujork.

179



Alija IZETBEGOVIĆ

O D B R A N A T E M E L J A C I V I L I Z A C I J E

- Platforma koju danas promoviramo ima veliki značaj za razvoj Bosne i Herce-govine, a naročito za borbu koju sada vodimo. U ovom trenutku, uprkossvekolikim raskolima, Platforma pokazuje vrlo veliki stepen saglasnosti, po-malo začuđujuće saglasnosti o jednom nizu kontroverznih pitanja u BiH. Onošto je pri tome možda još značajnije je da su njeni sastavljači ljudi koji pri-padaju različitim narodima, različitim nacijama, vjerama, ideologijama i ra-zličitim političkim uvjerenjima, ali koji su ipak našli dovoljno snage da u ovomkritičnom momentu za Bosnu i Hercegovinu, postignu saglasnost o bitnim pi-tanjima. Ta saglasnost se, prije svega, sastoji u odlučnosti da se brani, odbranii oslobodi Bosna i Hercegovina, kao i da se odbrani princip zajedništva u njoj.To je njena osnova – saglasnost vrlo različitih tendencija u bosanskoherce-govačkom društvu oko važnih pitanja.

- Ono zbog čega je bilo neophodno da se donese jedna ovakva platforma ječinjenica da na drugoj strani vjerovatno postoji druga platforma, koju bih janazvao platformom razdora ili dijeljenja. Jer, ono što karakteriše našu plat-formu i što je njena glavna ideja vodilja je afirmacija ideje za koju smo mi sponosom isticali da je uvijek u Bosni i Hercegovini imala svoje snažnouporište. A to je ideja zajedničkog života.

Ona druga platforma počiva na potpuno suprotnom principu – poziva na djeljenje inaravno, s obzirom na svoj cilj, dopušta nama strana sredstva, takva koja po-drazumijevaju rušenje gradova, raseljavanje stanovništva, dozvoljava da se puca nabolnice, pa čak i na sahrane.

Naša platforma počiva na sasvim drugom principu i mi pokušavamo da afirmišemo,u mjeri u kojoj je to danas moguće, red, zakonitost i ljudska prava i slobode. Zatosmatram da s pravom možemo reći da je borba koju mi vodimo, borba civilizacijeprotiv barbarstva. Što se tiče okolnosti u kojima je donesen jedan ovakav dokument,moram reći da je on utvrđen u jednom opkoljenom gradu, gradu koji je opsjednut većoko 80 dana, koji bombarduju, koji more glađu, ali koji ne popušta u svojoj vjerida je zajednički život moguć. U tom pogledu s ponosom možemo kazati da ovom


180


platformom i našom borbom koja stoji iza nje, mi u stvari, branimo ne samo naše živ-ote i slobodu, već i temelje civilizacije, rekao je predsjednik Izetbegović.

(Izjava na svečanoj promociji Platforme o djelovanju Predsjedništva BiHu ratnim uslovima, Sarajevo 27. VI1992)

____________________

PLATFORMA ZA DJELOVANJE PREDSJEDNIŠTVABOSNE I HERCEGOVINE U RATNIM USLOVIMA

Rat koji je izvršenom agresijom nametnut Bosni i Hercegovini, uzrokovao jeneviđeno stradanje stanovništva i uništavanje materijalnih dobara. Za traženjerješenja ratne drame Predsjedništvo je usvojilo Platformu kao najširi politički okvirza okupljanje svih patriotskih snaga.

1. KAKVA JE BOSNA I HERCEGOVINA

Bosna i Hercegovina je suverena i nezavisna država građana, konstitutivnih i ravno-pravnih naroda, Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika ostalih naroda koji u njoj žive.Republika se konstituiše na principima parlamentarne građanske demokratije, štopodrazumijeva prije svega, tržišnu ekonomiju, stranački pluralizam i ljudska prava islobode.

Unutrašnje ustrojstvo BiH, kao multinacionalne i multireligiozne zajednice, zasnivase na regionalnoj i lokalnoj samoupravi, koja uvažava ekonomske, kulturne, istori-jske i etničke kriterije. Lokalna i regionalna samouprava ne može biti u suprotnostisa principima teritorijalnog integriteta i jedinstvenog funkcionisanja vlasti na cijelojteritoriji Bosne i Hercegovine.

2. ODNOSI I INSTITUCIJE KOJE GARANTUJU NACIONALNU RAVNOPRAVNOST

Tri konstitutivna naroda, Muslimani, Srbi i Hrvati, u BiH imaju svoje nacionalne in-terese, ali i interese koji proističu iz tradicije viševjekovnog zajedničkog življenja.Politički i društveni život u BiH,zasniva se na ravnopravnosti Muslimana, Srba iHrvata i pripadnika drugih naroda i narodnosti u upravljanju državnim poslovima.

181



Suverenitet države ostvaruje se na cijeloj teritoriji koju određuju jedinstvene granicepriznate od međunarodne zajednice.

Državna, zakonodavna i sudska vlast se ostvaruje na nivou Republike.

Zakonodavno tijelo je Skupština Republike Bosne i Hercegovine koja ima dva vijeća:Vijeće građana i Vijeće naroda.

Vijeće naroda čine predstavnici tri konstitutivna naroda BiH. Zastupljenost narodau vijeću je paritetna a odluke se donose konsenzusom. U nadležnosti Vijeća senalaze pitanja koja se neposredno tiču ravnopravnosti konstitutivnih naroda. Pred-sjedništvo BiH ima paritetan sastav i također odlučuje konsenzusom. Osiguraće seda u Predsjedništvu budu predstavljeni i građani koji ne pripadaju ni jednom od trikonstitutivna naroda BiH.

Ustavom će se utvrditi koji republički organi i institucije se formiraju na principuparitetne zastupljenosti tri konstitutivna naroda.

Princip konsenzusa ne može se koristiti za blokadu rada U Vijeću naroda i Pred-sjedništvu, što će se bliže utvrditi poslovnicima rada ovih organa.

3. ZA KAKVE MEĐUDRŽAVNE ODNOSE JE ZAINTERESOVANA BiH

BiH je po nacionalnom sastavu, geografskom položaju, istorijskim vezama, prirod-nim potencijalima i strukturi privrede zainteresovana za povezivanje sa svim sus-jednim državama, kao i drugim državama, na bazi uzajamnog poštovanja iravnopravnosti.

Država Bosna i Hercegovina ima poseban interes da postane ravnopravna članicaEvropske zajednice.

U uspostavljanju međudržavnih odnosa polazi se od interesa svih građana i konsti-tutivnih naroda u BiH. O karakteru međudržavnih odnosa odlučuje Skupština igrađani BiH. Dok traje rat Bosna i Hercegovina ne može ulaziti u međudržavnesaveze koji mijenjaju njen ustavni karakter, za što je uslov odgovarajućademokratska procedura, koja podrazumijeva odlučivanje u parlamentu, odnosno Vi-jeću naroda, ili, zavisno od važnosti odjuke, neposredno putem referenduma.

4. ODNOS PREMA PREKIDU RATA I USPOSTAVLJANJU MIRA U BiH

Svaki rat se u istoriji završio mirom. Što prije mir zamijeni rat, manje će biti razaranjai ljudskih žrtava. Stoga je Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine za pre-govore koji vode miru.


182


Pregovori o miru mogući su uz poštivanje sljedećih uvjeta, odnosno principa:a) Prekid ratnih dejstavab) Uspostavljanje političkog stanja prije početka agresije c) Priznavanje legalne vlasti države BiH i njenih institucija na cijeloj teritoriji, id) Naknada ratne štete i kažnjavanje krivaca za ratne zločine, u saglasnosti sa

međunarodnim propisima.U traganju za mirom BiH će tražiti i prihvatiti inicijativu i pomoć međunarodne za-jednice i njenih institucija.BiH neće prihvatiti pregovore koji za osnovu imaju stvaranje etnički čistih teritorijaili regionalnu podjelu BiH na isključivo etničkoj osnovi.BiH također neće nikada prihvatiti bilo kakve teritorijalne i demografske promjene iprednosti izdejstvovane ratom i nasiljem.

5. POLITIČKA OSNOVA OPŠTENARODNOG ODBRAMBENOG RATA

Pravo na život, mir i slobodu čine temelj ljudskih prava u civiliziranom svijetu. Otporagresoru organizovaće se i voditi kao opštenarodna odbrambena borba svihgrađana i svih naroda za oslobođenje Bosne i Hercegovine.U zajedničkom višenacionalnom frontu učestvuju patriotske snage koje su za suv-erenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, za zajednički život i nacionalnu ravno-pravnost Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda i narodnosti (manjina).Oružane snage BiH će u svoje redove uključiti pripadnike svih naroda koji žive u BiH.Višenacionalni sastav jedinica i štabova može sa više uspjeha voditi borbu zaoslobođenje BiH od agresora. Stoga će se omogućiti lokalnim i opštinskim oružanimformacijama da pristupe zajedničkoj borbi pod uslovom da priznaju suverenitet i in-tegritet BiH i njenu legalnu vlast.

6. APEL SVIM PATRIOTSKIM SNAGAMA

Ova platforma je poziv svim građanima i svim narodima u BiH da se aktivno uključeu patriotski front borbe za suzbijanje agresije i uspostavljenje mira i slobode, reda izakonitosti na cijeloj državnoj teritoriji Republike. Pozivamo i sve one koji se nalazena drugoj strani, a nisu ruke okaljali krvlju nevinih ljudi, da se priključe legalnimoružanim snagama Bosne i Hercegovine u borbi za slobodu, a protiv agresije.Predsjedništvo će donijeti zakon o amnestiji i sprečavati moguće pojave revanšizma.

Doneseno u Sarajevu, 26. juna 1992. g.

PREDSJEDNIŠTVO REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE

183



Paul GARDE

M I T T E R R A N D N I J E S H V A T I O

Lingvist i slavist Paul Garde, profesor na Univerzitetu u Montpellieru, trenutno je usvojoj domovini politička zvijezda, gotovo protiv vlastite volje. Nakon što mu je prijedva mjeseca izašla knjiga Život i smrt Jugoslavije, Garde je u centru medijskepažnje, a njegovo je djelo bestseler. Još kao student lingvistike, Garde je motocik-lom obilazio republike tadašnje države Jugoslavije, i otada prijateljstvo traje. Premavlastitim riječima, kao slavist, pozivan na kongrese i seminare, Garde je kontinuiranodolazio u jugoslavenske republike, premda mu je ruski prvi jezik, za učenje kojeg seu Francuskoj koristi njegova gramatika. Tečno govori hrvatski, s doista neznatnimfrancuskim naglaskom, premda nestašnom lažnom skromnošću ističe da je njegovoznanje "slabo".

Gardeova knjiga je, uz rat u Bosni i Hercegovini, bila prekretnicom za, pomicanjefrancuskog javnog mnijenja naspram raspada Jugoslavije.

Sve ono što je javnosti bilo sasvim nepoznato, izbija u prvi plan. Tako Garde kaže:"Strossmayerova ideja Jugoslavije bila je lijepa, ali nažalost nikada nije bila ost-varena. Prva Jugoslavija bila je pod srpskom dominacijom, a druga je bila diktatura".No, ono što autor knjige smatra osobito bitnim jest činjenica da su narodi bivše Ju-goslavije tek devedesetih godina prvi put slobodno mogli odlučiti hoće li ili neće živ-jeti zajedno, i oni su taj zajednički život odbili. Razlog takvog negativnog stava Gardeprvenstveno vidi u Miloševićevoj nacionalističkoj politici koja je "već tri godine prijeslobodnih izbora harala svojim euforičnim nacionalizmom po Jugoslaviji, neprekidnooptužujući druge narode". Zanimljivo je da je Garde bio svjedokom nekoliko Miloše-vićevih "mitinga naroda" na jednom od svojih proputovanja Srbijom. Autor Života ismrti Jugoslavije tvrdi da se stavovi francuske javnosti mijenjaju, premda je to sporproces, ali Garde vjeruje da je nezaustavljiv, jedino "ako ga ne poremeti samahrvatska politika svojim stavom prema Bosni i Hercegovini". Prema francuskoj diplo-maciji Garde je nešto kritičniji, tvrdeći da se adaptirala prema novim okolnostima, alida nije bitno promijenila početne stavove.

Koji je bio temeljni motiv za nastanak knjige "Život i smrt Jugoslavije"?


184


- Slučajno sam se našao u Ljubljani u lipnju 1991., kada su Slovenija i Hrvatskaproglasile nezavisnost, da bi već sljedećeg dana Sloveniju napala federalna vo-jska. To me neobično snažno pogodilo budući da sam četrdeset godina vezanuz jugoslavenske republike, i da ih uglavnom sve vrlo dobro poznajem. Vrativšise u Francusku bio sam šokiran, i doista sam smatrao skandaloznim način nakoji su politika i mediji pratili zbivanja u bivšoj Jugoslaviji. Pogodile su me glu-posti koje sam svakodnevno mogao pratiti u novinama i na televiziji. Također mepogodila i indiferentnost većine spram rata i raspada Jugoslavije. Osjetio samsnažnu potrebu da nešto kažem i objasnim/Francuska je javnost, naime, živ-jela u potpunom neznanju da u Jugoslaviji živi nekoliko naroda, vidjevši samojedno: državu Jugoslaviju, koja nestaje u krvi. Također sam bio iziritiran držan-jem francuske vlade, za koju mi se činilo da ne vodi konstruktivnu politiku prematom problemu, koji je ubrzo postao gorućom evropskom krizom. Da sam mogaoreagirati novinskim tekstovima, vjerojatno bih to učinio, no u Francuskoj je to, akoste izvan tih krugova, prilično teško. Uvidio sam da je pisanje knjige zapravo je-dini mogući način da sistematski i konzistentno iznesem svoje stavove.

Jesu li vas događaji preticali?- Želio sam knjigu napisati za tri mjeseca, no radio sam na njoj osam mjeseci, a

događaji su se u međuvremenu, na žalost, zbivali izuzetnom brzinom: Vukovarje bio opsjedan, Dubrovnik i Osijek bombardirani... I baš zato, kako je vrijemeprolazilo, pisanje knjige imalo je za mene sve više smisla.

Koji su osnovni razlozi za specifičnost francuske interpretacije raspada Ju-goslavije i rata u Hrvatskoj, čiji je snažni zaokret nastupio tek nakon napadana Bosnu i Hercegovinu?

- Po mom mišljenju, za nerazumijevanje postoje dva osnovna razloga: prvi setiče francuske centralističke, jakobinske predrasude, odnosno tradicije. Naime,otkako se konstituirala kao država, Francuska je bila centralistička. U slučajuFrancuske, država je nastala prije nacije, i zapravo kreirala naciju, i zato javnostgotovo uopće nije mogla prihvatiti i razumjeti probleme multinacionalnih država.Stoga je odmah stvoreno javno mnijenje da državu koja postoji treba sačuvati,a oni koji se žele odvojiti, tzv. secesionisti, odgovorni su i krivi za tragediju kojase događa. Taj je stav, ponajviše zbog vlastite povijesti i državnog ustrojstva,ukotvljen vrlo duboko u francuskom mentalitetu i vrlo ga je teško razbiti. Drugije razlog tradicija francusko-srpskog prijateljstva, koje potječe iz prvog svjet-skog rata, i koje treba cijeniti i poštivati. I sam sam sin francuskog vojnika iz tograta, pa sam odrastao i odgojen u poštivanju i kultu Srbije, tako da mogu

185



razumjeti osjećaje vezane uz tu tradiciju. No, strahovito je loše ako simpatija zaSrbiju automatski uključuje sumnjičavost i predrasude prema drugim narodimau bivšoj Jugoslaviji, posebno Hrvatima. Na žalost, kod mnogih Francuza, akouopće znaju da Hrvati egzistiraju, postoji antihrvatska predrasuda. Mislim da tajdrugi razlog nije toliko bitan za najširu javnost, ali je svakako utjecajan kod in-telektualaca i političara posebno onih starije generacije, kojima pripada i našpredsjednik François Mitterrand.

Kako ocjenjujete polemiku koja se nedavno vodila na stranicama Le Mondea,između Alaina Finkielkraula i Edgara Morina, a ustvari između dva shvaćanjasukoba u bivšoj Jugoslaviji?

- I sam sam polemizirao s Morinom u jednoj radio emisiji, i odmah moram reći dapotpuno dijelim mišljenje Alaina Finkielkraula. Edgar Morin, koga izuzetno ci-jenim, pripada grupi intelektualaca koji su cijele prošle zime i početkom godine,dok je trajao intenzivni rat u Hrvatskoj, griješili u svojim procjenama. Nisu žel-jeli priznati da je, bez obzira na određene političke nepromišljenosti ili krivepoteze, Hrvatska napadnuta, a Srbija agresor. Potpuno su ih izjednačili. Teksada, kada je agresija na Bosnu i Hercegovinu sasvim nesporna i tragičnovidljiva, uzimaju nova stajališta i nove pozicije, označavajući Srbiju, tj. Miloše-vićev režim kao agresora, ali ne želeći priznati stare greške. Braneći Bosance,oni nastavljaju, na ovaj ili onaj način, okrivljavati Hrvate. No, to je ujedno i tradi-cija francuske ljevice, koja je udaljena od svega što je katoličko, a brani sve štouvjetno pripada Trećem svijetu, u koji se ubrajaju i muslimani. Primjereno tome,Morin sada, da ne bi morao pobijati vlastite bivše stavove, inzistira na toj razlicikatoličko-muslimansko. Nažalost, poneke izjave i potezi vlasti iz Hrvatske iHercegovine, npr. susret u Grazu, ili nedavni proglas gospodina Bobana, navodevodu na taj mlin i izuzetno su opasni za Hrvatsku, jer govore u prilog teze da Srbii Hrvati žele podijeliti Bosnu i Hercegovinu.

Vaša je knjiga bestseler, a i ocjene stručnjaka su besprijekorne. Ipak, vi nisteni sociolog, ni politolog, a ni povjesničar, pripremljen za ovu tematiku. Kakoje tekao rad na knjizi?

- Kao lingvist i slavist prije ove knjige u životu nisam objavio ni retka izvan svojeprofesije.U trenutku kada sam se odlučio upustiti u ovaj posao, vjerovao sam da ću pisatineku vrstu svojih uspomena i sjećanja na bivšu Jugoslaviju, kroz koje sam fran-cuskoj publici želio predočiti sve probleme, ali i ljepote multinacionalne države


186


s kojom sam se družio, i napokon od nje rastao nakon Četrdeset godina. No,nakon dva mjeseca rada shvatio sam da je takav pristup potpuno neprimjeranozbiljnosti, ili ako želite, tragičnosti tematike. Odlučio sam raditi na dokumentimai izvorima. Tako sam sljedeća tri mjeseca proveo u Parizu sakupljajući građu.Istodobno, premda me zanimalo i premda sam želio otići na mjesto događaja,u toku pisanja nisam putovao ni u jednu jugoslavensku republiku, jer sam sebojao da bih, odem li samo u jednu, postao neobjektivan i usvojio pristup sre-dine u koju sam došao. I tako nisam napuštao Francusku, provodeći vrijemeuglavnom u bibliotekama, npr. u Nacionalnoj knjižnici u Versaillesu, gdje senalazi i komplet vašeg starog Danasa, koji mi je bio dragocjen izvor informacijai stavova.

Sada, kada je i Bosna i Hercegovina u ratu, nazire li se uopće, po vašemmišljenju, u bliskoj budućnosti rješenje krize, a time i kraj dnevnog umiranja?

- Treba ne samo uspostaviti, što je Evropa i učinila, već i provesti vrlo jasneprincipe. Prvi je, naravno, nepovredivost postojećih granica, u okviru kojih supriznate i nove države. Stoga Hrvatska mora veoma paziti na svoje držanjeprema Bosni, jer ukoliko se pokaže tendencija – a to do sada nije bilo nikada dokraja i sasvim jasno – za promjenom bosansko-hercegovačkih granica, Hrvatskaradi protiv sebe same i protiv načela po kojima je priznata. Drugo, i podjednakovažno, je da svaka država zagarantira manjinama maksimalna prava, jer beztoga mira ne može biti. I treće, o čemu mi je prilično teško govoriti, jer sam pot-puni laik u vojnim pitanjima, jest završetak rata u Bosni. Po mom mišljenju,budući da je Bosna i Hercegovina međunarodno priznata država i članica Ujed-injenih nacija, bilo bi sasvim legitimno da se potoci krvi zaustave punktualnomvojnom intervencijom, koja bi išla na uništavanje oružja. Jer ubijanje koje sefamo nastavlja, a djelomično i u Hrvatskoj, doista je skandalozno.

Alemka Lisinski (NOVI DANAS 24. 7.1992.)

187



T H E I N D E P E N D E N T

* Izvodi iz rasističke, nacističke i fašističke "Odluke o statusu nesrp-skog stanovništva opštine Čelinac" * Zabrane na svakom koraku

Londonski "Indipendent" donio je šire izvode iz "Odluke o statusu nesprskogstanovništva opštine Čelinac" koja – kako se kaže u kratkom uvodu u taj tekst, spozivanjem na izvještaj Tadeuša Mazovjeckog i izjavu predstavnika za štampu Vi-sokog komesarijata za izbjeglice Ujedinjenih nacija – "podsjeća na ograničenje kojesu nacisti nametnuli Jevrejima" tokom drugog svjetskog rata.

Odluka kojoj nije potreban nikakav komentar – toliko je rasistička, nacistička i fašis-tička po svom karakteru i predstavlja očit primjer monstrouznih metoda koje se ko-riste u progonima stanovništva drugih nacionalnosti radi "etničkog čišćenja" područjasamozvane "srpske republike" – donesena je 23. jula, a primjenjuje se od 2. av-gusta.

Evo njenih širih izvoda onako kako su, po agenciji AP, objavljenu u "Indipendentu":Član 1. Zbog borbi na teritoriji opštine Čelinac i u širem području, postoje osnovni

razlozi za određivanje specijalnog statusa nesrpskog stanovništva, sa jasnodefinisanim pravima, obavezama i odgovornostima.

Član 4. Građanima iz člana 1 (nesrpskom stanovništvu) dozvoljeno je da napustepodručje opštine pod uslovom da je iseljenje organizovano, da se iseljava cijelaporodica i da im lokalne vjasti obezbijede odgovarajuća putna dokumenta i slo-bodan prolaz.

Član 5. Građanima iz člana 1 do daljeg obavještenja:- nije dozvoljeno kretanje po gradu od 16 do 6 sati,- nije dozvoljeno zadržavanje na ulici, u restoranu i na javnim mjestima,- nije dozvoljeno kupanje u rijekama Vrbanja i Joševica, ribolov i lov,- nije dozvoljeno da putuju u druga mjesta bez odgovarajućeg odobrenja vlasti,- nije dozvoljeno da, posjeduju bilo kakvo vatreno oružje, bez obzira da li imaju

potrebne dozvole,


188


- nije dozvoljeno da koriste ili voze motorna vozila,- nije dozvoljeno da budu u grupama većim od tri osobe,- nije dozvoljeno da komuniciraju bez odobrenja s rođacima koji nisu građani

čelinačke opštine,- nije dozvoljeno da koriste telefon osim telefona u pošti - nije dozvoljeno da nose bilo kakve uniforme (vojne, policijske, šumarske), te- nije dozvoljeno da prodaju nekretnine ili zamjenjuju stanove bez posebne

dozvole opštinskih vlasti.Član 6. Građani iz člana 1. obavezni su da se odazovu pozivu na prisilni rad, da

budu kažnjavani i da na bilo koji način ne izvrgavaju ruglu borbu srpskog nar-oda za slobodu. Takođe su obavezni da pokazuju solidarnost sa siromašnimasvoje narodnosti... Građani su obavezni da brinu za određen broj stoke ako tozahtijeva armija.

Član 7. Građanima iz člana 2. (oni za koje se ocijeni da provode "negativne akti-vnosti") nije dozvoljeno da uspostavljaju bilo kakve kontakte sa susjedima, nitida izlaze napolje od 00,00 do 24,00 sata, osim ako su pozvani na rad.

Član 9. Ova odluka stupa na snagu danom donošenja, a primjenjivaće se od 2.avgusta 1992.

Član 10. Nepoštovanje ove odluke imaće posljedice u skladu s odgovarajućimpropisima.

Član 11. Ovu odluku provodiće Stanica milicije, Čelinac i ostale opštinske vlasti.

(Oslobođenje, ratno izdanje, Trobroj – izbor tekstova iz dnevnog lista)

189



H E L S I N K I W A T C H P O Z I V A O U N

Tragedija na tlu bivše Jugoslavije, posebno u BiH, u kojoj je, prema nezvaničnimprocjenama, stradalo vjerovatno vise od 200.000 ljudi, ima nekoliko svojih "glavnih"i hiljade bezimenih žrtava. Neshvatljivo ponašanje međunarodne zajednice u vezi sbalkanskom krvavom krčmom i njezina neodlučnost u zaustavljanju balkanskihneonacističkih velikosrpskih armada ne promiče zabrinutim humanistima širom svi-jeta: broj žrtava se svakodnevno povećava a evropski mir sve je uzdrmaniji.HELSINKI WATCH, organizacija koja nadzire poštivanje ljudskih prava u skladu sodredbama finalnih akata iz Helsinkija, svojom publikacijom "Ratni zločini u BiH"natjerala je najprije američku a potom i vlade ostalih zemalja da se bar odrede spramzločinaca i žrtava u ovom ratu. HELSINKI WATCH je pokucao na vrata savjesti čov-ječanstva - ozbiljno, nepristrasno i dokumentirano.Podatke o nastojanju ove knjige te o njezinoj namjeni i dosadašnjem dosegu pron-aći ćete u uvodnim tekstovima što ih ovdje objavljujemo. U nastavku knjiga se bavimasovnim pokoljima civila, etničkom čišćenju, zatvorenicima i koncentracionim lo-gorima, političkim zapletima oko kontonizacije BiH, napadima na novinare itd.Ovaj izvještaj dokumentuje nasilja koja su bila predmet istraživanja predstavnikaHelsinki Watcha tokom dvije odvojene misije, u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj,Sloveniji i Jugoslaviji, od 10. marta do 8. aprila, i od 29. maja do 1. juna 1992. On ta-dođer sadrži i informacije dobijene od predstavnika Helsinki Watcha, koji su u au-gustu posjetili nekoliko zatvoreničkih logora pod srpskom upravom na teritoriji Bosnei Hercegovine. Razgovori su vodeni s izbjeglicama, raseljenim licima, medicinskim os-obljem i ljudima angažiranim u humanitarnim organizacijama. Izjave su dali i nov-inari, pravnici, vladini službenici i borci. Ovaj izvještaj je napisala Ivana Nižić, saradnikza istraživanja Helsinki Watcha, a za štampanje pripremili Arych Neier, glavni ured-nik Human Rights Watcha, i Jeri Laber, glavni urednik Helsinki Watcha.Dijelovi ovog izvještaja koji se odnose na međunarodno pravo djelimično su preuzetiiz prvog poglavlja publikacije "Nepotrebne smrti u Zaljevskom ratu" – Civilne žrtveu zračnim napadima i kršenje prava u ratu (Middle East Watch, novembar 1991., str.25–68), autora Roberta Kokoda Goldmana, profesora prava na američkom uni-verzitetu u Washingtonu D.C. On je također član Komiteta Middle East Watcha,


190


jednog od pet regionalnih ureda Human Rights Watcha. Savjetnik H.R. Watcha Je-mera Rone dao je svoj doprinos u dijelu koji se odnosi na međunarodno pravo.Pamela Cox i ostali bili su od neprocjenjive pomoći pri istraživanju.Helsinki Watch izražava svoju zahvalnost fondu Open Society na podršci našemprogramu u bivšim jugoslavenskim republikama.Jedno od obilježja rata koji bjesni u Bosni i Hercegovini od početka aprila je i ek-stremno kršenje međunarodnih ljudskih prava, poznatih kao ratno pravo. Kršenja rat-nih pravila dešava se s povećanom učestalošću i brutalnošću širom zemlje. Količinanasilja kojoj je izloženo civilno stanovništvo zastrašujuća je. Loše postupanje sazatvorenicima, uzimanje za taoce i pljačkanje imovine civila raširena je pojava u ci-jeloj Bosni i Hercegovini. Najosnovnije norme ponašanja, čiji je cilj zaštita civila imedicinskih ustanova, potpuno su zanemarene. Upotrebom sile srpske trupe izaz-vale su ogromnu štetu i gubitak ljudskih života. Politika "etničkog čišćenja" rezulti-rala je masovnim pogubljenima, nestankom, zatočenjem, deportiranjem i prisilnimiseljavanjem stotina hiljada ljudi samo na osnovu njihove vjere ili nacionalnosti.Ukratko, količina nasilja i činjenica da ono za cilj ima etničko čišćenje nameće pitanje– radi li se ovdje o genocidu.Helsinki Watch poziva Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija da upotrijebi svoj autori-tet i primijeni Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju genocida, kako bi se spriječio izaustavio genocid u Bosni i Hercegovini. Helsinki Watch također poziva Savjet bezb-jednosti Ujedinjenih nacija da odlučno spriječi daljnje kršenje ženevskih konvencijatako što će formirati međunarodni sud na najvišem nivou, koji bi istražio, progonio, os-udio i kaznio sve one koji su odgovorni za ratne zločine na teritoriji bivše Jugoslavije.Podaci u ovom izvještaju, kao i izvješća nezavisnih novina iz Bosne i Hercegovine,u najmanju ruku nagovještavaju da se tamo vrši genocid. "Etničko čišćenje", kojeprovode srpske snage, usmjereno je protiv Muslimana i Hrvata, a na osnovu nji-hove religijske i nacionalne pripadnosti. Žrtve tog čišćenja istjerane su iz svojih do-mova i sela; zarobljene i pozatvarane u zatvoreničke logore; deportirane i ubijane.Iako su sve zaraćene strane počinile ozbiljne prekršaje, ratnih pravila, u broju inačinu na koji se ona krše ipak prednjače srpske snage. Helsinki Watch je ozbiljnozabrinut zbog činjenice da broj i količina nasilja zabilježena u ovom izvještaju pred-stavljaju samo mali dio onog užasa koji se dešava u Bosni i Hercegovini.Helsinki Watch vjeruje da postoji dovoljno dokaza da bi se pokrenuo postupak pro-tiv sljedećih osoba, kako bi se ustanovilo da li su počinile ratne zločine opisane uovom izvještaju:1. Blagoje Adžić, general JNA u penziji i bivši ministar za obranu Jugoslavije,

191



2. Dragoslav Bokan, voda srpskih paravojnih formacija;3. Mirko Jović, voda srpskih paravojnih formacija;4. Radovan Karadžić, predsjednik Srpske demokratske stranke BiH;5. Slobodan Milosevic, predsjednik Republike Srbije;6. Ratko Mladić, general JNA, bivši zapovjednik jedinica JNA u Kninu i Banjaluci,

sadašnji komandant srpskih trupa u BiH;7. Života Panić, general Armije i bivši ministar za odbranu Jugoslavije;8. Željko Ražnjatović, poznat kao "Arkan" vođa srpskih paravojnih formacija (za

kojim traga i Interpol zbog kriminalnih djela koje je počinio u Zapadnoj Evropi);9. Vojislav Šešelj, vođa srpskih paravojnih formacija, predsjednik Srpskog čet-

ničkog pokreta i Srpske radikalne stranke.Helsinki Watch vjeruje da i ubistvo 23 Srbina u Gospiću, krajem 1991. godine, počin-jeno od strane hrvatskih snaga, također treba istražiti međunarodni sud, a odgov-orni za zločin trebaju biti krivično gonjeni i kažnjeni. Njihova imena ne navodimo, jerdo sada još uvijek ne raspolažemo dovoljnim dokazima koji bi nam omogućili daidentificiramo pojedince odgovorne za taj zločin.Pošto se pojavljuju dokazi da su i hrvatske i muslimanske snage kršile Ženevskukonvenciju o ratnim zločinima, trebala bi se povesti istraga protiv najodgovornijihza počinjena nedjela, kako bi krivce stigla zaslužena kazna.Zločinci za koje će svaka ovozemaljska kazna biti mala: SLOBODAN MILOŠEVIĆ,balkanski krvnik, RATKO MLADIĆ, četnik s petokrakom, RADOVAN KARADŽIĆ,rukovodilac genocidne politike u BiH, VOJISLAV ŠEŠELJ, četnički vojvoda,BLAGOJE ADŽIĆ, general krvavih ruku, DRAGOSLAV BOKAN, krvničko iskustvoiz Hrvatske, MIRKO JOVIĆ, za državu na leševima, ŽIVOTA PANIĆ, naredbodavacvelikosrpske vojske, ŽELJKO RAŽNJATOVIĆ, međunarodni kriminalac i Miloše-vićev lični miljenik.

("Ljiljan", 25.X 1992.)


192


Alija IZETBEGOVIĆ

V I N E M A T E P R A V O N A R A V N O D U Š N O S T

Govor predsjednika Predsjedništva Republike BiHAlije Izetbegovića na zasjedanju OIC u Džedi l. XII1992.

Saslušao sam sa pažnjom riječi koje je nam je upravo uputio Čuvar dva sveta hrama,kralj Fahd Ibnul Abdul Aziz. Duboko sam zahvalan na njegovim riječima ohrabrenjai nade kao i na gostoprimstvu koje nam je ukazao kao domaćin ovoga skupa. Zah-valjujem se također inicijatorima današnjeg sastanka i izražavam svoje poštovanjeGeneralnom sekretaru Organizacije islamskih zemalja. Njegovoj ekselenciji HamiduEI Gabidu. Pozdravljam sve prisutne i molim Boga da nam pomogne i da nas uputina pravi put.

Sazivanje ovog vanrednog ministarskog sastanka OlC-a, mi u Bosni i Hercegovini pri-mamo kao izraz posebne brige za sudbinu naše zemlje. Ako tragedija moga narodaima svoju dobru stranu, zrnce smisla i dobra – a svaka patnja to ima – onda je to činje-nica da je ta patnja probudila savjest muslimanskog svijeta. Dugo smo čekali ovaj dan!

Moje današnje obraćanje vama biće veoma kratko. Ja neću iznositi brojeve i po-datke. Sve, ili skoro sve, je već rečeno. Odluke i rezolucije ostale su samo prazneriječi. Došlo je vrijeme da se konačno nešto učini. .

Moji saradnici pripremili su ovdje jednu malu izložbu dokumenata, fotografija i kasetakoje riječito govore o nečuvenom stradanju civilnog stanovništva, posebno žena idjece, u Bosni i Hercegovini. Molim vas da pogledate ovu izložbu koja predstavljatek mali dio prikupljenog materijala o zločinima nad mojim narodom. Jedna od tihkaseta svjedoči da je taj zločin planiran. Sa nje se čuje glas jednog od ideologagenocida i izricanje smrtne presude muslimanskom narodu koji je odlučio da potvrdisvoje pravo na suverenost i slobodu. Bilo je to 15. oktobra prošle godine na sjed-nici Skupštine Republike Bosne i Hercegovine. Radi se, dakle, o onome što pravnicizovu "ubojstvo sa predumišljajem".

Jedan narod od dva miliona ljudi, koji je živio na razmeđu dvaju svjetova, pripada-jući sa ponosom i jednom i drugom, Istoku–vjerom i osjećanjem, Zapadu–mišlju i

193



obrazovanjem, skoro bez nepismenih i sa značajnim kulturnim nasljeđem, osuđenje na smrt i istrebljenje. Obraćali smo se svijetu i objašnjavali da se nesreća o kojojje riječ ne tiče samo Bosne i Hercegovine; niti samo Balkana, pa ñi samo Evrope,U pitanju je događaj koji ima planetarni značaj. Jer etničko čišćenje i koncentracionilogori, što poput crnih gljiva niču usred Evrope, u zadnjim godinama dvadesetogstoljeća, označavaju istinski sumrak civilizacije i podjednako se tiču svakog ljud-skog stvorenja.

Taj svijet nas nije čuo. Ostali smo uglavnom sami u neravnopravnoj borbi za op-stanak, između surovog i dobro naoružanog neprijatelja, na jednoj strani, i mlakih ilicemjernih prijatelja, na drugoj strani.

Zašto je to tako i zašto današnji svijet, tačnije rečeno njegovi zvaničnici, uz časneizuzetke, uglavnom ne vide ono što se jasno vidi (jer nije opsjednut i srušen Beogradnego Sarajevo, nije okupirana polovina Srbije nego Bosne i Hercegovine, a ona mil-ionska kolona izbjeglica širom Evrope su Muslimani – zašto bježe i ko ih tjera sa nji-hovih ognjišta) i zašto nam umjesto istinske zaštite u skladu sa pravdom imeđunarodnim zakonima šalju lanč-pakete?

Je li razlog tome moralna slabost današnjeg svijeta ili činjenica da su žrtve progonaMuslimani? Bojim se da će, pošto se napišu memoari i otvore arhive, naše optužu-juće pretpostavke biti potvrđene.

Zato vas pozivam da nas pomognete. Vi nemate prava na ravnodušnost, na sljepoćujoš manje. Upotrijebite vaš utjecaj da međunarodna zajednica izvrši svoje obavezeprema jednoj maloj zemlji, međunarodno priznatoj državi i članici Ujedinjenih nacija,koja je žrtva agresije.

Zaustavite genocid nad muslimanskim narodom u Bosni i Hercegovini! Milom ilisilom! Ne dozvolite nikakav kompromis kojim će zločini biti nagrađeni.

Naša pozicija je moralno i pravno jasna i čista. Prema Povelji Ujedinjenih nacija,napadnuta zemlja ima pravo na dvije vrste odbrane: kolektivnu (uz pomoć drugihčlanica UN) i samoodbranu. Mi smo lišeni obje, dok se agresija na našu zemlju i ubi-janje našeg naroda nastavlja.

Zato mi kažemo: izvolite odabrati – ili nas branite ili nas pustite da se branimo. Hoćeli nas međunarodna zajednica braniti, to je njezina stvar, bolje rečeno, stvar njezinogpoimanja prava i časti. Ali, naša vlastita odbrana je naše pravo. Onaj ko nam vežeruke dok nas tuku i ubijaju, postaje saučesnik u zločinu.


194


Tražimo, dakle, ukidanje embarga na uvoz oružja u odnosu na Bosnu i Hercegov-inu.

Ne tražimo oružje da se svetimo nego da se branimo. Zato ću biti još precizniji:tražimo ograničeni kontingent odbrambenog oružja. Za nas je to pitanje života ismrti.

Tražimo li mnogo?

Hvala vam!

195



R E Z O L U C I J A O I C O S I T U A C I J I U B i H

Na Šestom izvanrednom ministarskom zasjedanju islamskih zemalja održanom uDžedi od 7–8 Džumada Al-Thani 1413H (1–2. decembar 1992:), doneseni su:

ZAKLJUČCI izvedeni iz principa i ciljeva Povelje sa sastanka Organizacije islamskihzemalja;

IMAJUĆI U VIDU obaveze da se djeluje u svakom trenutku u skladu sa principimai odredbama sadržanim u Povelji UN;

DUBOKO ZABRINUTI zbog naglog pogoršanja situacije u Republici Bosni i Herce-govini i drugim dijelovima bivše Jugoslavije, što predstavlja ozbiljnu prijetnju među-narodnom miru i bezbjednosti;

POZIVAJUĆI SE na Rezoluciju br. 1/5–EX o situaciji u Bosni i Hercegovini usvo-jenoj na Petom izvanrednom ministarskom sastanku OIC održanom u Istanbulu 16–17 Zilhijjah 1412H (17–18. juna 1992.);

POZIVAJUĆI SE TAKOĐER na sve relevantne rezolucije koje su usvojili Savjetbezbjednosti i Generalna skupština, rezolucije 46/242 i 47/1 koje se odnose naBosnu i Hercegovinu i druge dijelove bivše Jugoslavije, kao i na one koje se odnosena kršenje ljudskih prava i odredaba Ženevske konvencije od 12. avgusta 1949;

UZIMAJUĆI U OBZIR sve trenutne napore za uspostavljenje mira u Bosni i Herce-govini, naročito one koje čine UN, Evropska zajednica, Organizacije sjeverno-at-lantskog pakta, Zapadnoevropska unija, Konferencija o bezbjednosti i saradnji uEvropi, u pogledu primjene rezolucija Savjeta bezbjednosti, kao i onih s Londonskekonferencije uz prisustvo svih zainteresovanih strana u vezi sa situacijom u Bosni iHercegovini i Konferencije o Balkanu i regionalnim zemljama održane u Istanbulu;

SA ŽALJENJEM nailazimo na nastavljeno nepridržavanje Srbije i Crne Gore rele-vantnih svih međunarodnih rezolucija i beskompromisnosti srbijanskog rukovodstvanepoštivanjem poziva međunarodne zajednice za trenutnim prestankom oružaneagresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, za trenutnim povlačenjem jedinica JNAsa teritorije te republike, da objavi i prestane sa svakim podržavanjem neregularnih


196


srpskih snaga koje djeluju na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine i RepublikeHrvatske, da poštuje njihov suverenitet, teritorijalni integritet, jedinstvenost i poli-tičku nezavisnost i da se pridržava principa i normi međunarodnog prava;

DUBOKO ZABRINUTI zbog pogoršanja situacije u Bosni i Hercegovini zbog nam-jernog napada srbijanskih snaga sa zemlje i iz zraka na goloruki civilni narod,bosanske Muslimane i Hrvate, praćen okrutnošeu i represijom bez presedena, sveto u skladu s nehumanom politikom "etničkog čišćenja", što predstavlja jedan oblikgenocida;

DUBOKO POTRESENI ogromnim humanitarnim dimenzijama problema, koji sekarakteriše postojanim obrascem ukupnog i sistematskog kršenja ljudskih pravabosanskih Muslimana i Hrvata Bosne i Hercegovine, stvaranjem izbjegličke popu-lacije kao rezultat masovnog protjerivanja golorukih lica iz svojih domova, posto-janjem koncentracionih logora na područjima koje kontrolišu Srbi kao i pričuvnihcentara, sva znamenja najtužnijih poglavlja u ljudskoj povijesti;

IZRAŽAVAJUĆI osudu zbog nedavnih napada na snage UNPROFOR-a u Sarajevuod strane srbijanskih snaga, što je rezultiralo gubitkom života i ranjavanjem neko-liko njegovih lica;

UPOZORENI da sadašnji sukob u Bosni i Hercegovini sadrži veliki rizik da se pre-lije na susjedna područja, pa i dalje, što predstavlja prijetnju miru i stabilnosti nabalkanskom području;

IZRAŽAVAJUĆI ozbiljnu zabrinutost zbog porasta napetosti na Kosovu, u Vojvodini,Sandžaku i Republici Makedoniji, i upozoreni izgledima izbijanja nasilja u ovim po-dručjima, što bi imalo nepredvidive posljedice i dovelo do šireg regionalnog požara;

POZIVAJUĆI SE NADALJE na činjenicu da je Vlada Bosne i Hercegovine prihvatilaustavne principe koje su predložili kopredsjednici Ženevske konferencije o bivšojJugoslaviji;

DUBOKO ZABRINUTI što se srbijanske snage ne pridržavaju odluka Londonskekonferencije i što sankcije Savjeta bezbjednosti nisu imale željeni efekat na zaus-tavljanje agresije srbijanskih paravojnih snaga i JNA;

S OGROMNIM ŽALJENJEM što su zbog neefikasnog djelovanja da se osigura nji-hova primjena, srpske snage nastavile s nepoštivanjem rezolucija Savjeta bezb-jednosti i Generalne skupštine i drugih međunarodnih foruma;

197



NAGLAŠAVAJUĆI da je potrebno da svaka odluka Savjeta bezbjednosti UN iliMeđunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji bude praćena efikasnim mjerama dase osigura njihova striktna i potpuna primjena;

POZIVAJUĆI SE DA suzbijanje agresije u svijetu predstavlja zajedničku međunar-odnu odgovornost, bez obzira o kojem se području radi;

REAFIRMIRAJUĆI principe nedopustivosti pripajanja teritorija silom i prava svihbosanskih izbjeglica da se vrate svojim domovima u uslovima sigurnosti poštovanja;

UVJERENI da situacija u Bosni i Hercegovini garantira primjenu odlučnih mjera uskladu sa odredbama Poglavlja VII, Povelje UN, Član 42. da obaveže Srbiju i CrnuGoru da se pridržavaju rezolucija Savjeta bezbjednosti;

REAFIRMIRAJUĆI da Republika Bosna i Hercegovina ima nasljedno pravo na indi-vidualnu i kolektivnu samoodbranu u skladu s Članom 51. Poglavlja VII Povelje UN;

ODLUČNI da značajno doprinesemo uspjehu međunarodnih napora da se uspostavimir u Bosni i Hercegovini, kao i da se sačuva njezino jedinstvo, suverenitet, politikanezavisnost i teritorijalni integritet;1) CIJENIMO izvještaj Generalnog sekretara o situaciji u Bosni i Hercegovini

(dokum. br. EX–ICFM/6–92/Dl);2) REAFIRMIRAMO sve odredbe sadržane u Rezoluciji br. l/5–EX o situaciji u

Bosni i Hercegovini usvojenoj na Petom izvanrednom zasjedanju OIC održanomu Is¬tanbulu 16–17. Zul Hijjah 1412H (17-18. juna 1992);

3) REAFIRMIRAMO njezine obaveze na uspostavljanju mira u Republici Bosni iHercegovini u skladu s relevantnim rezolucijama UN kao i osiguranje njezinogjedinstva, suvereniteta, političke nezavisnosti i teritorijalnog integriteta;

4) SNAŽNO OSUĐUJEMO srpsku agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu iRepubliku Hrvatsku i nepridržavanje Srbije i Crne Gore i srpskih paravojnihsnaga, odgovarajućih međunarodnih rezolucija;

5) SNAŽNO OSUĐUJEMO masovna i flagrantna kršenja ljudskih prava bosan-skog naroda i srbijansku politiku "etničkog čišćenja" i prisiljavanje BosanskihMuslimana i Hrvata da napuste svoje domove, smatramo stvarnim genocidomi zločinom protiv čovječanstva;

6) ZAHTIJEVAMO od Savjeta bezbjednosti da poduzme potrebne mjere kako bi os-igurao pridržavanje svih relevantnih odluka o zabrani vojnih letova u zračnomprostoru Bosne i Hercegovine;


198


7) TAKOĐER ZAHTIJEVAMO od Savjeta bezbjednosti da rasporedi snage UN nagranicu Bosna/Srbija i Bosna/Crna Gora radi nadgledanja i sprečavanja direk-tne ili indirektne pomoći srpskim vojnim i paramilitarnim snagaipa;

8) NADALJE ZAHTIJEVAMO od Savjeta bezbjednosti da odmah poduzme mjerekoje bude smatrao neophodnim protiv Srbije i Crne Gore, uključujući i primjenusile kako je propisano članom 42. Poglavlja VII Povelje UN u pogledu osigu-ranja njegove potpune primjene s odgovarajućim rezolucijama naročito rezolu-cijama 752 i 757, kao i da se suprotstavi i uzvrati na nastavljanje dijelovanjaspoljnje agresije protiv Republike Bosne i Hercegovine;

9) DA URGIRA na države članice da prošire svoju saradnju s Bosnom i Herce-govinom da vrši svoje prirodno pravo na individualnu i kolektivnu samoodbranuu skladu s članom 51. Poglavlje VII Povelje UN.

10) NADALJE ZAHTIJEVAMO od Savjeta bezbjednosti da razjasni i eksplicitno ob-javi da se embargo na uvoz oružja u bivšu Jugoslaviju, uveden Rezolucijom 713ne odnosi na Republiku Bosnui Hercegovinu i da še odmah dopusti isporukaodbrambenog oružja Republici Bosni i Hercegovini od država članica;

11) ZAHTIJEVAMO od Savjeta bezbjednosti da do 15. januara 1993. razmotri stanjeu Bosni i Hercegovini kako bi se mogle primijeniti odgovarajuće rezolucije Sav-jeta bezbjednosti uključujući i Rezoluciju 752 kao i odgovarajuće obaveze sMeđunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji (Londonska konferencija) da dauputstvo Grupi za kontakt OlC-a pri UN da se Savjetom bezbjednosti prati takvorazmatranje \ obavijesti države članice o daljnjim mjerama, ako bude potrebno,da OIC i njegove države članice mogu u pogledu pozitivnih zahtjeva Bosne iHercegovine reagirati u skladu s članom 51. Povelje UN i u skladu s njezinimparagrafom 10;

12) OSUĐUJEMO kršenje sveobuhvatnih i mandatorsnih sankcija koje je namet-nuo Savjet bezbjednosti protiv Srbije i Crne Gore i urgiramo,da Savjet bezb-jednosti osigura potpunu primjenu Rezolucije 787 (1992), a naročito da spriječisnabdijevanje koje stiže u Srbiju rijekom Dunavom;

13) ZAHTIJEVAMO od država članica da poduzmu odgovarajuće korake, pojedi-načne i koletivne, u skladu s Poveljom UN protiv onih država koje namjernokrše sankcije UN protiv Srbije i Crne Gore i nadalje tražimo od država članicada osiguraju da sve transakcije – ekonomske ili financijske, direktne ili indirek-tne – sa Srbijom i Crnom Gorom prestanu dok se one u potpunosti ne budupridržavale svih odgovarajućih rezolucija Savjeta bezbjednosti;

14) ZAHTIJEVAMO od Generalnog sekretara UN da pojača napore usmjerene na

199



ponovno otvaranje aerodroma pod kontrolom BiH, a naročtio aerodroma u Tuzlii Bihaću radi pružanja humanitarne pomoći koja bi se dostavila zračnim putemod međunarodnih humanitarnih organizacija, uključujući i druge potrebne aero-drome;

15) PODRŽAVAMO trenutne napore UN, naročito one UNHCR-a, da obezbijedi is-poruku humanitarne pomoći narodu BiH;

16) ZAHTIJEVAMO od UN i drugih odgovarajućih međunarodnih organizacija darazmotre hitno uvođenje sigurnosnih područja uz neposredne konsultacije sasvima koji su uključeni u bh sukob, da se dostavlja humanitarna pomoć putemkonvoja drumom i zrakom, ali da se ne čini ništa što bi moglo podsticati srpskupolitiku "etničkog čišćenja";

17) TAKOĐER ZAHTIJEVAMO od članica država da uvjere Generalnog sekretaraUN i Savjet bezbjednosti u svoju spremnost da doprinesu finansiranjem i os-obljem primjenu odluka Savjeta bezbjednosti da se uspostavi mir u RepubliciBiH;

18) URGIRAMO da Međunarodna konferencija o bivšoj Jugoslaviji, Evropska za-jednica, Konferencija o bezbjednosti i suradnji u Evropi, NATO, WEU i svihdrugih kojih se to tiče, pojačaju svoje napore da se obustavi agresija na Re-publiku Bosnu i Hercegovinu i da hitno i efikasno djeluju na zaustavljanju srp-skih planova mijenjanja demografskog sastava BiH putem etničkog čišćenja.

19) POZDRAVLJAMO Izvještaj koji je pripremljen od Specijalnog izvjestiteljaKomisije o ljudskim pravima o situaciji u BiH i zahtijevamo da Komisija poduzmepotrebne korake radi osiguranja poštivanja ljudskih prava u Bosni i Hercegovini;

20) ZAHTIJEVAMO od Savjeta bezbjednosti da odmah djeluje na zatvaranju svihsabirnih i koncentracionih logora u Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini kojesu Srbi Osnovali; i do primjene da dodijele međunarodne posmatraće u ovim lo-gorima;

21) ZAHTIJEVAMO da Međunarodni komitet Crvenog križa ima slobodan pristup usve logore koje su Srbi uspostavili u BiH;

22) POZIVAMO na puno poštovanje, od'strana u ratu, Akcije humanitarnog planakoja je okvirno usvojena na Londonskoj konferenciji 27. augusta 1992, i posebnopozivamo da se hitno puste zatvorenici, u skladu sa Sporazumom potpisanimu Ženevi pod pokroviteljstvom Međunarodnog komiteta Crvenog križa 1. okto-bra 1992;

23) UPOZORAVAMO srpske vlasti, kao sva ostala lica koja krše ili daju nalog za


200


kršenje međunarodnog humanitarnog zakona u BiH; da su pojedinačno odgov-orna za takva kršenja i da se mogu kazniti zbog ratnog zločina u skladu sŽenevskom konvencijom;

24) POZIVAMO UN da odmah osnuju Međunarodni sud za ratne zločine, da seprivedu sudu i kazne oni koji su krivi za ratne zločine protiv čovječanstva iimovine u BiH;

25) URGIRAMO da Savjet >ezbjednosti hitno razmotri angažiranje snaga UN naKosovu, u Vojvodini, Sandžaku i Republici Makedoniji da bi stavili pod kontrolukrajnje eksplozivnu situaciju koja vlada u ovim područjima;

26) POZDRAVLJAMO usvajanje rezolucije od strane Generalne skupštine oisključenju Savezne Republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) iz rada Gener-alne skupštine i odlučnosti da učini sve da okonča članstvo bivše Jugoslavije (Sr-bije i Crne Gore) na nivou svih organa i institucija UN;

27) IZRAŽAVAMO naše uvažavanje onim.zemljama, i međunarodnim institucijamakoje su pružile humanitarnu pomoć narodu BiH i apelujemp na sve države član-ice da velikodušno doprinesu smanjenju njihovih patnji, uključujući, pomoć izb-jeglicama u susjednim zemljama, naročito u Hrvatskoj;

28) POHVALJUJEMO rad Grupe za kontakte pri OIC-u u Bosni i Hercegovini priUN, New York;

29) ZAHTIJEVAMO od Generalnog sekretara da prati primjenu ove rezolucije i dapodnese izvještaj na sljedećoj Konferenciji islamskih zemalja.

(Prevela s engleskog Aida Abadzić)

____________________

201



BiH JE POVIJESNO, ZEMLJOPISNO IPOLITIČKI JEDNA CJELINA

Priopćenje Starješinstva franjevačke provincije Bosne Srebrne

Nakon dvodnevnog vijećanja u Baškoj Vodi, gdje je zbog rata u Bosni i Hercegoviniprivremeno premješteno, Starješinstvo franjevačke provincije Bosne Srebrene daloje izjavu koju je u ime Starješinstva potpisao fra Petar Anđelković, provincijalac.

"Svjedoci smo velike tragedije svih ljudi i naroda Bosne i Hercegovine. Svjedocismo svih strahota ovoga barbarskog rata koji se vodi na tlu BiH:

- do sada je ubijeno preko 50.000 Hrvata i Muslimana, a više od milijun ljudi jeprognano sa svojih ognjišta;

- vrši se nezapamćen genocid nad Hrvatima i Muslimanima s ciljem etničkogistrebljenja s njihovih područja u bosanskoj Posavini, jajačkom i kupreškomkraju, sarajevskoj regiji i istočnoj Bosni i Hercegovini;

- osnovani su mnogi koncentracioni logori u kojima zatočene Hrvate i Musli-mane ponizuju, muče i ubijaju;

- uništava se kulturna i vjerska baština Hrvata i Muslimana s očitom namjerombrisanja svih tragova njihove opstojnosti na ovome tlu;

- zaustavljen je ili uništen sav gospodarski život; ljudi nemaju više od čega živ-jeti i osuđeni su na bijedu i glad.

Uzrok svemu tome je u osvajačkoj velikosrpskoj politici koja je cilj prisvajanja većinebosansko-hercegovačkog teritorija.

Naša franjevačka zajednička Bosna Srebrna i sama je zajedno sa svima drugima,pogođena tim zatornim zlom i žrtva je neshvatljivo okrutne agresije;

- neka su naša braća franjevci smrtno stradali, mnogi su prognani, sudbinanekih je nepoznata;

- sasvim je razrušeno više naših crkava, samostana i župnih kuća, mnogi susakralni objekti teško oštećeni, a neki su zloupotrebljeni u ratne svrhe;


202


- učinjena je nepopravljiva šteta uništenjem brojnih kulturnih dobara: umjet-ničkih djela, knjiga, arhivske grade i muzejskih predmeta.

U našoj zajedničkoj tragediji solidarni smo s patnjama svih nebrojnih, nevinih žr-tava, krv kojih, poput Abelove, vapije Bogu. Utječemo se božjem milosrđu i ljubavi,svednevice vapijući: oslobodi nas i spasi Gospodine, od ovoga strašnoga zla!

No, upravo pouzdanje u Boga, Stvoritelja svih ljudi, kojega glas jasno razabiramo usvojoj savjesti, potiče nas da apeliramo na odgovornost svih ljudi, naroda i država,moleći da nam istinski pomognu u izbavljenju iz ponora naše tragedije.

Zaprepašteni smo sporošću i nedjelotvornošću svjetskih političkih čimbenika udosadašnjim mirotvornim pothvatima, što je, nažalost, samo povećalo broj nevinihžrtava.

Istodobno smo duboko zahvalni svima onima koji su nam do sada pomogli, pose-bice Republici Hrvatskoj, koja je prihvatila i skrbi za golem broj prognanika i svimanam dala dragocjenu sveobuhvatnu potporu. Osobito poštovanje iskazujemohrabrim braniteljima naše domovine i rodoljubima koji su svoj život dali za sloboduhrvatskoga naroda.

Poštujući autonomiju političkog djelovanja, Ovom zgodom šaljemo svoju molbusvima koji su uključeni u rješavanje političkih pitanja u Bosni i Hercegovini da to čineprimjenjujući demokratska načela suvremene političke misli i prakse u ostvarenjuljudskih prava i sloboda pojedinaca i naroda. Pritom smatram vrlo važnim poštivanjesljedećega:

- da je Bosna i Hercegovina već više stoljeća povijesno, zemljopisno i političkijedna cjelina te se ne može dijeliti na kvazi-države ili konfederativne jedinicepod plaštem tzv. etničkih kantona;

- da bezuvjetno treba poštivati volju građana BiH koju su oni izrazili na refer-endumu za cjelovitu, nezavisnu i suverenu državu

- da u svim političkim odlukama treba polaziti od činjenice međunarodnog priz-nanja BiH;

- da treba onemogućiti svako nasilno raseljavanje ljudi i naroda s njihovih stol-jetnih ognjišta, da već prognanima obvezatno treba omogućiti povratak, azatvorenike osloboditi iz koncentracijskih logora.

Što se tiče unutarnjega ustrojstva BiH, treba ustavnopravno osigurati da ona budekonstituirana kao država triju državotvornih naroda – Hvata, Muslimana i Srba – u

203



kojoj će svim građanima biti zajamčena, sva ljudska prava i slobode. U tom smisluvalja, formiranjem konstitutivnih odnosno regionalnih jedinica prema povjesnim,gospodarskim, kulturnim, etničkim i prometnim kriterijima, unaprijed onemogućitisvaku majorizaciju i unitarnost.

Ovu izjavu priopćujemo našoj javnosti s vjerom da. će biti u službi ostvarenja Dobrai ” Mira".

(Republika BiH, 2. 8.1992.)

____________________


204


Od Kongresa Muslimana 1928. godine u Sarajevu naš narod prošao je kroz buranperiod povijesti, dok je 1992. godine obilježena još i brutalnom agresijom, geno-cidom i opšim barbarizmom Srbije, Crne Gore i četničkih hordi. Prosuđujući taj pe-riod i tu godinu, a prisjećajući se dostajanstvene prošlosti bosanskomuslimanskoga(bošnjačkog) naroda, njegove bogate kulturne baštine i duhovnosti bosanskomus-limanski intelektualci, nakon temeljitog razmatranja bitnih pravaca djelovanja mus-limanskog društva u Bosni i Hercegovini u sadašnjim ratnim uvjetima i njegovapretpostavljenog razvoja u najbližoj budućnosti, na svome Kongresu 22. decembra1992. godine u Sarajevu, donose slijedeću

REZOLUCIJU KONGRESA

BOSANSKO-MUSLIMANSKIH INTELEKTUALACA

1. Živeći na razmeđu Istoka i Zapada, Bosanski Muslimani (Bošnjaci) baštinici sumilenijske civilizacije i kulture što su je zajedno sa Srbima, Hrvatima, a od XVIstoljeća i Jevrejima, gradili u svojoj jedinoj domovini Bosni i Hercegovini.

2. U svojoj hiljadugodišnjoj povijesti Bosna je prošla kroz više oblika državnosti ibila najprije Bosna banova, zatim Bosna kraljeva pa pod osmanskom upravomBosanski ejalet, pod austrougarskom upravom corpus separatum, u KraljeviniSrba, Hrvata i Slovenaca posebna pokrajina, odnosno cjelina, u SFRJ jedna odšest republika, da bi u 1992. godini postala suverena Republika Bosna i Herce-govina, međunarodno priznata članica Organizacije ujedinjenih nacija. U svimovim oblicima i njihovim promjenama Bosna je sačuvala svoju pravno-političkuposebnost, a to potvrđuju i svi međunarodni ugovori o Bosni: Karlovački 1699,Požarevački 1718, Beogradski 1739, Svištovski 1791, Bečki kongres 1815,Berlinski kongres 1878, Sanžermenski ugovor 1919, kao i Vidovdanski ustavKraljevine SHS 1921. i sva četiri ustava SFRJ.

3. Bosanski Muslimani (Bošnjaci) oduvijek su bili činioci i posrednici susretanja ispajanja, a ne omraze i antagonizma, razdvajanja i uništavanja. Kada preživimoovaj rat, kad nam se vrate oni koji su protjerani, kada obnovimo domove i ognji-šta, a zločinci budu kažnjeni – mi ćemo nastaviti tok demokratskog razvoja.Naša tradicionalna i poslovična tolerancija i zajedništvo u multikulturnoj, multi-nacionalnoj i multireligijskoj Bosni i Hercegovini mora biti osnova naše ori-jentacije u budućnosti.

205



4. Historijska je obaveza bosanskomuslimanskih intelektualaca da se još višeokrenu svome narodu u ovome dramatičnom vremenu, kada su u pitanju bi-ološki opstanak i duhovni integritet naroda, kada je u opasnosti naša vjekovnapostojbina. Bosanskomuslimanski intelektualci obavezni su učiniti sve za obranuRepublike, za pobjedu nad agresorom. Moraju se organizirati i promišljatineposrednu sutrašnjicu radi dalje nacionalne emancipacije i uređenja zemljekao demokratske, pluralističke, parlamentarne i civilizirane države. Najdubljeprožimanje bosanskomuslimanskih intelektualaca sa svojim narodom danas jeimperativna potreba, koja će intelektualcima donijeti novu snagu i nadahnuće,a narodu jasnije osvjetljenje puta.

5. Samo ujedinjeni i složni, Bosanski Muslimani (Bošnjaci) mogu sačuvati svoje,agresijom ugroženo, nacionalno biće. Dužni smo ostvariti maksimalnu slogu uradu svih bosanskomuslimanskih institucija, organizacija i društava u očuvanjui učvršćenju Republike Bosne i Hercegovine i historijsko-kulturnog, vjerskog inacionalnog identiteta. Zato Kongres donosi odluku o formiranju Vijeća Kon-gresa bosanskomuslimanskih intelektualaca.

6. Iako rat u Bosni i Hercegovini nije ni etnički, ni građanski niti vjerski međunaro-dna zajednica je uskratila efikasnu pomoć našoj Republici, kojom se od strav-ične smrti moglo spasiti oko 150.000 hiljada nevino ubijenih, od užasnih zločinasilovanja oko 30.000 muslimanskih djevojčica, djevojaka i žena te spriječiti egzo-dus preko jednog i po miliona izbjeglica. Zato Kongres, u ime temeljnih načelao ljudskim i individualnim i kolektivnim pravima podržava zahtjeve međunarod-noj zajednici za ukidanje embarga na isporuku oružja Republici Bosni i Herce-govini ili da vojnom intervencijom spriječi dalje stradanja Bosanskomusliman-skog (bošnjačkog) i hrvatskog stanovništva. Insistiranje na embargu u suprot-nosti je sa pravom na samoobranu, predviđenim odredbama Povelje organi-zacije Ujedinjenih naroda a izbjegavanje vojne intervencije direktno ide na rukuagresora. Ne promijeni li se odnos prema žrtvi, međunarodna zajednica biće suodgovorna za počinjene zločine agresora.

7. Kongres podržava stav Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine da semora nastaviti borba za oslobođenje Bosne i Hercegovine. Zato se zalažemo zaizgradnju jedinstvenog odbrambenog zaštitnog sistema, koji bi po svom un-utrašnjem ustrojstvu i pravno-političkim temeljima počivao na stvarnim interes-ima svih građana i naroda Bosne i Hercegovine, sa efikasnom kontrolom kojabi spriječila njegovu politizaciju i ideologizaciju.


206


8. Bosanski Muslimani (Bošnjaci) sudbinski su vezani za opstanak RepublikeBosne i Hercegovine. Bilo kakvo osporavanje teritorijalne cjelovitosti i nezavis-nosti Republike Bosne i Hercegovine, što se i događa ekspanzijom veliko-državnih ambicija prema njenoj teritoriji znači ugrožavanje biološkog i duhovnog,opstanka Bosanskih Muslimana (Bošnjaka).

9. Stajalište Republike Bosne i Hercegovine o prihvatanju pregovora o uspostavlj-anju trajnog mira sa legitimnim predstavnicima Srbije i Crne Gore opravdanaoje samo pod uvjetom ako druga strana prihvati međunarodno priznate graniceRepublike Bosne i Hercegovine, pristanu na restituciju pređašnjeg stanja u Bosnii Hercegovini, posebno u odnosu na vraćanje prognanika, te ako se pri tome, uskladu sa stavom međunarodne zajednice, ne dozvoli pozivanje na politiku go-tovog čina.

10. Predstavnici Republike Bosne i Hercegovine u pregovorima o miru ne smiju datipristanak na postavljanje međunarodnih vojnih snaga između agresorskih iodbrambenih formacija na dostignutim linijama: Jedina linija razgraničenja saagresorom jeste međunarodno priznata granica Bosne i Hercegovine.

11. Kongres podržava i zaključke Organizacije Ujedinjenih naroda i drugih među-narodno-pravnih organizacija koje otvoreno ističu da počinjeni zločini ne smijuostati nekažnjeni. Zbog toga Kongres zahtijeva da osim legalnih institucija Re-publike Bosne i Hercegovine i nevladine institucije i organizacije i dalje intenzivnoprikupljaju i sistematizuju sve dokumente o ratnim zločinima.

12. Zalažemo se za ostvarivanje međunarodne pozicije koja će Republici Bosni iHercegovini osigurati efikasno i što svestranije uključivanje u sve evropske isvjetske razvojne i ukupne ekonomske i kulturno-historijske tokove. Posebneobzire treba imati prema prijateljskim zemljama i međunarodnim faktorima kojina razne načine pomažu oslobodilačku borbu naroda Bosne i Hercegovine.

13. Posebno se ističe potreba da se u Republici Bosni i Hercegovini i po završetkurata, sa mnogo obzira uspostavljaju pokidane veze između pojedinih bosan-skohercegovačkih naroda.

14. Kongres insistira na tome da bosanskomuslimansko (bošnjačko) društvo ubudućnosti mora obnavljati i dopunjavati svoju historijsku memoriju, a istovre-meno svoj život organizirati tako da više nikada ne bude ovisno o tuđoj milostii pomoći.

____________________

207



OSLOBODILAČKIM RATOM ZAUSTAVITI GENOCID

Treći put u ovome stoljeću Bosanski Muslimani žrtve su genocida. Sadašnji be-sprimjerni genocid, koji je temeljito i dugoročno pripreman, umnožen je svimtehničkim sredstvima koja smo zajednički plaćali gotovo pedeset godina a koja je ve-likosrpski agresor beskrupulozno opljačkao. Moramo se boriti onim čime raspo-lažemo. Svakim danom imamo sve više opreme i oružja za uspješan otpor.Ne smijemo čekati da nam slobodu neko pokloni. Nismo sami u svijetu. Naši prijateljisaveznici podržavaju našu oslobodilačku borbu.Naša osnovna "krivnja" u očima agresora u tome je što jesmo ono što smo – Bosan-ski Muslimani, i što se zalažemo za kontinuitet bosanske državnosti. Tokom sadašn-jega domovinskog, oslobodilačkog rata broj bosanskomuslimanskih žrtava već jepremašio broj naših žrtava iz drugog svjetskog rata. Najveći procenat ukupnog brojažrtava agresiju jesu civili, odrasli ali i djeca.Više od milion i po građana naše Republike, najvećim dijelom Bosanskih Musli-mana, otjeran je agresorskim etničkim "čišćenjem" iz svojih domova u druge dijelovezemlje i u inozemstvo. Agresor je u R BiH, Srbiji i Crnoj Gori formirao desetine idesetine koncentracionih logora i zatvora u kojima drži stotine hiljada zatočenih.Tamo su izloženi najužasnijim zlostavljanjima. Provodeći svoj plan zatiranja Bosan-skih Muslimana, agresor posebno uništava njegove obrazovane i ugledne članovei fertilnu generaciju. Izgubili smo previše života da bismo posustali u našoj oslo-bodilačkoj borbi. Moramo istrajati i pobijediti.Agresor posebno nastoji uništiti materijalnu i duhovnu baštinu Bosanskih Musli-mana. I naša privreda je velikim dijelom uništena. Mi ćemo sve uništeno obnoviti.Bosna i Bosanski Muslimani će opstati.Bosna je nama jedina domovina. Odbranićemo je oslobodilačkim ratom. Spasićemosebe i sve druge patriote od genocida i izboriti slobodu i pravdu za sve građane.Pojačajmo otpor agresoru i pobjedom spriječimo uništenje bosanskomuslimanskoganaroda.

Sačuvajmo našu Bosnu!

(Sa Kongresa bosanskomuslimanskiji intelektualaca, u Sarajevu 22. XII1992.)


208


PROGLAS O BOSANSKOME JEZIKU

Sudbina Bosne, Bosanskih Muslimana i bosanskoga jezika zajednička je. Boreći seza fizički opstanak Bosne, kao i za slobodu, koja podrazumijeva i elementarno pravona slobodno imenovanje svoga jezika. Zatiranje bosanskoga jezika bilo je u službizatiranja Bosanskih Muslimana.

Postoji Bosna kao hiljadugodišnja činjenica. Više od pola milenija jedan autohtonievropski narod u granicama nekadašnjega Bosanskog pašaluka, oplemenjen is-lamom: Bosanski Muslimani (Bošnjaci). I taj narod ima svoj Bosanski (bošnjački)jezik, kao bitnu konstitutivnu komponentu bića. Oko 90% bosankohercegovačkihMuslimana na popisu stanovništva 1991. godine izjasnilo se da je njihov maternjijezik bosanski. | to je dostatno za genocid, koji uključuje i nasilje nad jezikom jednoganaroda. Genocid danas postaje vid komuniciranja: njime nam fašistoidni susjedipriznaju ono što oduvijek spore – da postojimo, i da smo drugačiji.

Od iskona Bosanski Muslimani svoj maternji jezik imenuju Bosanskim. Svje-dočanstva o tome sežu čak u 14. i 15. stoljeće. Kroz cio osmanski period ime bosan-skoga jezika proteže se na sve tri nacionalne skupine u Bosni. Od kraja 19. stoljeća,i danas, to je osnovno narodno ime jezika Bosanskih Muslimana. Bosanski jezikizraz je cjelokupnoga života našega naroda, naša kulturna smotra, naše utočište, utome imenu prepoznajemo svoju ukupnu jezičku aktivnost u prošlosti i danas.

U posljednjih stotinu godina nastupilo je za Bosanske Muslimane doba zaboravavlastitih korijena, i gotovo da je izgubljeno bilo sjećanje na ime svoga jezika. Pov-jerili smo drugima da nam imenuju jezik. Da pišu udžbenike iz jezika u kojima nemamuslimanskih imena. Da prave školske programe u kojima su neadekvatno zastu-pljeni bosanskomuslimanski autori. Da propisuju pravopisnu i književnojezičkunormu koja tanji i dokida vezu sa našom duhovnom i jezičkom vertikalom. Da vodejezičku politiku koja nas i ne pominje. Da izdaju našu književnu baštinu u suprotnostisa duhom bosanskoga jezika. Da pišu rječnike zajedničkoga jezika koji nedopustivomarginalno zahvataju bosanskomuslimanske izvore. Tako su brojne generacijeBosanskih muslimana odgajane u suprotnosti sa maternjim jezikom, u unitarističkojkoncepciji srpskohrvatskoga/hrvatskosrpskoga jezika.

Iako važećim pravopisom "duva promaja", u zaborav nisu definitivno otpuhana sva"zlatna zrnca" bosanskoga jezika, jer su ih najbolji pisci sačuvali u svojim djelima i

209



u ovom stoljeću. Naredbom iz Beča (1907) nije se, eto, zatrlo ime jezika u koje jenaš narod projicirao sebe. Vrijeme je da se drugom naredbom tome imenu vratipravo javne upotrebe.

(Sa Kongresa bosankomuslimanskih intelektualaca, u Sarajevu 22. XII1992.)

____________________


210


Polazeći od činjenicada je Republika Bosna i Hercegovina izložena srbijansko-crnogorskoj agresiji, da Bosanski Muslimani trpe najveća stradanja u svojoj historiji,da velikosrpski nacisti traže saveznike za potpuno razaranje državnog bića Bosnei Hercegovine i odstranjenje Bosanskih Muslimana kao političkog, nacionalnog i kul-turnog činioca, da su politički i vojni savezi za suprostavljanje agresiji protiv Re-publike Bosne i Hercegovine još uvijek nedovoljno čvrsti, Glavni odbor Strankedemokratske akcije za Bosnu i Hercegovinu razmotrio je, na sjednici održanoj 11,12. i 13. studenog/novembra 1992. godine u Zenici, vojne i političke prilike u Bosnii Hercegovini, njezinom susjedstvu i svijetu, kao i njihove dosadašnje učinke napoložaj Bosanskih Muslimana i mogući razvoj u predstojećem vremenu. U vezi stim, usvojene su slijedeće

O CJENE I STAVOVI O POLITIČKIM I VOJNIMPRILIKAMA U BOSNI I HERCEGOVINI

I – DRŽAVA

Bosna i Hercegovina je zasebna kulturno-historijska i pravno-državna cjelina.Njezino državno biće proističe iz historijske posvjedočenosti organskog jedinstvapolitičkih, vjerskih i nacionalnih različitosti. Budući da bosansko-hercegovačko kult-urno-historijsko i državno-pravno biće baštini hiljadugodišnju povijest, prihvatljivasu samo ona preoblikovanja administrativnog ustrojstva Republike Bosne i Herce-govine, koja se ostvaruju demokratskim postupkom i uz osiguranje uvjeta slobodnogiskazivanja volje bosanskohercegovačkih građana. Političke, vjerske i nacionalnezasebnosti unutar državnog bića Republike Bosne i Hercegovine moraju biti uvaža-vane na način koji im osigurava puni i ravnopravni razvoj, ali ni jedna od njih, uzetazasebno, ne može biti isključiv činilac ustrojstva vlasti na bilo kom dijelu bosansko-hercegovačke teritorije. Svaki pokušaj da se na bilo kom dijelu teritorije ustroji vlastna isključivo nacionalnom principu ugrožava ravnopravnost bosanskohercegovačkihnaroda, pa je stoga neprihvatljiv za Bosanske Muslimane i Stranku demokratskeakcije. Nikada nećemo nametati svoju nacionalnu politiku drugima, niti ćemoprihvatiti nametanje nacionalne politike drugih u ustrojavanju državne vlasti odopćine pa do Republike.

211



II – NACIJA

Bosanski Muslimani su zasebna nacija, čiji je nacionalni suverenitet neodvojiv oddržavnog suvereniteta Republike Bosne i Hercegovine na svakoj stopi njezine državneteritotije. Nacionalni razvoj Bosanskih Muslimana ostvariv je uz uvažavanje legitimnihprava Bosanskih Hrvata, Bosanskih Srba i drugih, koja ne ograničavaju ravnopravanpoložaj i razvoj Republike Bosne i Hercegovine u odnosu na druge suverene države.Nad nama su počinjeni brutalni zločini. Naš nacionalni opstanak je ugrožen u samomsvom temelju, pa zato pozivamo na okupljanje svih naših nacionalnih snaga, usavezu sa svim demokratskim snagama Bosne i Hercegovine i svijeta, kako bi zločinbio zaustavljen a zločinci pravedeno kažnjeni. Zločinci nisu samo oni koji ubijaju iprogone naš narod i ruše naše kulturne i gospodarstvene osnove, već i oni koji suprema tom zločinu pasivni ili koji izravno i neizravno uspostavljaju veze sa zločincimai njihovim vojnim i političkim organizacijama.

III – AGRESIJA

Glavni uzrok tragedije kroz koju prolazi Republika Bosna i Hercegovina, aposljedično i Bosanski Muslimani, jest agresija Republike Srbije i Crne Gore. Taagresija se ostvaruje korištenjem institucije bivše SFRJ (vojska, obavještajne i kon-traobavještajne službe, informativni mediji, diplomacija, finansijske ustanove,privredne organizacije, itd.), pri čemu se to nastoji prikriti maskom napravljenom odparamilitarističkih organizacija kakve su "Srpska demokratska stranka", "Srpskaradikalna stranka", "Srpska narodna stranka", "Republika Srpska", itd. Za djelovanjesvih tih organizacija odgovorni su izravno srbijanski državni i politički, vojni i finan-sijski centri moći. Njihova je izmišljotina "etnički" ili "vjerski" rat u Bosni i Hercegovini.Mi, Bosanski Muslimani, nismo u sukobu sa Srbima. U sukobu smo, kao građaniRepublike Bosne i Hercegovine, s velikosrpskim nacistima koji vode istrebljivački ratprotiv Republike Bosne i Hercegovine. Dio tog rata jeste i prisiljavanje BosanskihMuslimana da se povuku iz legitimnog i legalnog okvira države Bosne i Hercegovinena isključivo nacionalni prostor, kako bi na taj način i sami doprinijeli razaranjudržavnog bića Bosne i Hercegovine.

Cilj rata kojim Srbija i Crna Gora vode u Bosni i Hercegovini jeste stvaranje tzv. Veli-ke Srbije, države koja bi bila uspostavljena na osvojenim i etnički očišćenim teri-torijama.

Bosanski Muslimani su sada najžešće izloženi provedbi zločinačkog nacrta VelikeSrbije, ali taj zločin ne zaobilazi ni Hrvate ni Albance ni Mađare ni Makedonce. Taj


212


nacrt je u sukobu s cijelom međunarodnom zajednicom. Mi, Bosanski Muslimani,moramo ojačati svoj savez sa svim demokratskim snagama u zemlji i svijetu usuprotstavljanju velikosrpskom nacizmu.

Budući da Republika Bosna i Hercegovina, i Republika Hrvatska trpe agresiju istihsnaga, mi, politički predstavnici Bosanskih Muslimana, potvrđujemo svoju podrškuprijateljstvu i suradnji naših dviju država, kao i našu sudbinsku povezanost s bosan-skim Hrvatima u borbi za oslobođenje zajedničke domovine. Ova naša potvrda nijei neće nikada biti uperena protiv bilo kog drugog naroda budući da smo mi dio sv-jetske zajednice i njezinog nastojanja za ljudska i nacionalna prava.

IV – OSLOBOĐENJE

Oslobođenje cijele državne teritorije i uspostavljanje demokratske vlasti koja ćeodražavati volju demokratskih većina jest preduvjet okončanja tragedije BosanskihMuslimana. To oslobođenje moguće je snaženjem državno – pravnog ustrojstva iustanova Republike Bosne i Hercegovine, onemogućavanjem i dokidanjem svihparadržavnih organizacija i dovođenjem svih oružanih formacija u nerazdvojivu vezus državno-pravnim ustrojstvom zemlje.

Uvjereni smo da je Republika Bosna i Hercegovina i moguća i nužna kao državapunih ljudskih prava iz kojih proističu i nacionalna prava. Zato, zahtijevamo da nasvakoj stopi slobodne teritorije naše države bude uspostavljena vladavina zakona ipuno poštivanje zakonodavne, izvršne i sudske, vlasti Republike Bosne i Herce-govine. To je preduvjet oslobođenja okupiranih teritorija. To je, također, preduvjetubrzanja procesa stvaranja i jačanja Oružanih snaga Republike Bosne i Herce-govine, sposobnih da se podjednako bore za oslobođenje Bijeljine i Banja Luke,Foče i Bileće, Bos. Broda i Jajca, i tako dalje.

Agresor sada ima samo jednu prednost: tehničku nadmoć. Sve ostalo – legitimitet,legalitet, moralna utemeljenost ciljeva, podrška naroda i međunarodna podrška – sveje to na našoj strani. Nemamo razloga za defetizam jer mi, uprkos svim teškoćama,nismo sami u svijetu. Naša je zadaća da do maksimuma iskoristimo naše prednosti.

V – BUDUĆNOST BOSANSKIH MUSLIMANA

Sva naša prošlost vezana je za biće Bosne i Hercegovine, kao evropske države. Mismo stari evropski narod s velikim i časnim poslanjem da čuvamo i prenosimomogućnost jedinstva i sklada među sakralnim tradicijama. Za odanost svom poslanjuplatili smo žrtve kakve nije platio ni jedan evropski narod. Nad nama je počinjen

213



žločin koji je sramota i krivica cijelog svijeta. Kao ni prije, ni sada se nećemo okrenutislijepoj osveti. Ustrajat ćemo u svojoj pravednoj borbi za slobodan život i suradnjuu svojoj domovini i međunarodnoj zajednici. Pred nama su, sada, dva najvažnijacilja: borba protiv vanjske i unutarnje agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu izaustavljanje zločina protiv nas. To su dva cilja međusobno neodvojiva i njihovo ost-varenje je moguće samo ako se drže u nerazdvojivoj vezi. Moramo već sada nas-taviti djelovanje i uspostavljanje svih naših nacionalnih institucija, koje će jamčitinašu sposobnost da se branimo i da iz tragedije koju preživljavamo izvučemo poukui energiju za budućnost.

VI – CILJEVI

Kada govorimo kao politički predstavnici Bosanskih Muslimana, onda možemo rećida je naš cilj opstanak i razvoj našeg nacionalnog bića. Ostvarenje tog cilja neod-vojivo je od borbe za opstanak i razvoj Republike Bosne i Hercegovine.

Stoga, mi moramo, zajedno s ostalim, ostvariti pobjedu nad vojnim i političkimustrojstvima koji razaraju Bosnu i Hercegovinu kao suverenu državu.

Stoga, mi moramo, zajedno s drugim zaštiti i razviti državno-pravne institucije Re-publike Bosne i Hercegovine na cijeloj njezinoj teritoriji.

Stoga, mi moramo, okupiti sve naše snage i kroz ustanove naše države i njezinearmije sudjelovati u borbi za naše oslobođenje i za stvaranje okvira naše boljebudućnosti!

Bog je zajamčio pomoć onima koji se bore na putu pravde a protiv nasilja.

Predsjednik Mirsad Ćeman, s.r.

____________________


214


PRIJEDLOG NACRTA ŽENEVSKOG USTAVA ZAMOGUĆE USTROJSTVO REPUBLIKE BiH

BiH će biti decentraliziraima federalna država, čije bitne funkcije će nositi 7 do 10provincija čije granice će biti određene etničkim i drugim analizama.

I – OPĆENITA STRUKTURA

A. BiH će biti federalna država unutar svojih sadašnjih međunarodnih granica (tj.onih koje je imala unutar bivše SFRJ).

B. BiH će biti podijeljena na 7 do 10 provincija:(a) Granice provincija će biti određene tako da konstituirajuća područja budu ge-

ografski uslovljena koliko je god to moguće, uvažavajući etničke, geografske(znači prirodne karakteristike, kao što su rijeke), istorijske, komunikacione(znači postojeće ceste i željezničku mrežu), ekonomske mogućnosti i ostalerelevantne faktore. Vjerovatno je da će veći broj provincija (ali ne sve) imatiznačajnu većinu jednog od tri glavne entičke grupe, ali većina će imati znača-jno prisustvo manjina;

(b) Granice provincija će biti određene Ustavom i neće se moći mijenati bez izm-jena sa velikom većinom zahtijeva (III.A.3). Slično provincija se neće moćiotcijepiti bez takvog zahtjeva;

(c) Nijedna od provincija neće moći imati ime kojim će se identificirati sa jednomod većinskih etničkih grupa;

(d) Neće postojati granična kontrola na međuprovincijskim granicama i puna slo-boda kretanja će biti dopuštena kroz čitavu zemlju.

C. Ustav mora da uvažava da postoje tri glavne "etničke” (nacionalne/religiozne)grupe kao i grupe "ostalih".

D. Ustav treba da daje prelazne osnove određenih ustavnih organa koje će činitiosobe imenovane od strane Međunarodne komisije za bivšu Jugoslaviju (MKBJ)i određene funkcije će nadgledati međunarodna zajednica.

1. To uključuje(a) Ustavni sud (IV.A.3(c))

215



(b) Etnički balans i integraciju vojnih snaga (V.A.2)(c) Nediskriminirajući sastav policije (V.B.l(b))(d) Međunarodnu komisiju za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (VI.B.l)(e) Arbiter koji posreduje u sporovima (VI.B.2)(f) Sud za ljudska prava (VI.B.3)

2. Trajanje ovih funkcija može biti:(a) Ograničeno na određeni period (na primjer IV.A.2(b))(b) Određeno MKBJ ili nasljednikom (npr. VI.A.2)(c) Određeno objektivnim okolnostima (npr. VI.B.3)(d) Ako se drugačije ne odredi (npr. IV.A.3(c)) dok Ustav ne zahtijeva da se eli-

miniraju ili promjene prednosti koje imaju, za koje dovoljno velika većina trebada dobije neophodni koncenzus grupa.

II – RASPODJELA VLADINIH FUNKCIJA

A. Centralna vlada ima isključivu odgovornost za:1. Inostrane poslove (uključujući članstvo u međunarodnim organizacijama)2. Nacionalnu odbranu (V.A)3. Međunarodnu trgovinu (carine, kvote)4. Državljanstvo (uključujući dvojno (IV.C.1–2)5. Carine za centralnu vladu (*1)B. "Nezavisne" vlasti koje se sastoje od predstavnika svih provincija, odgovorne su

za:1. Centralna banka:

(a) izdavanje valute(b) reguliraj uća funkcija u odnosu na provincijske banke

2. Infrastruktura za međunarodne i meduprovincijske komunikacije: željeznice,kanale, gasovode, zračnu kontrolu, poštu, telefon i telegraf (*2)

3. Mreža električne energije.

C. Centralna vlada i provincije dijele odgovornost za:1. Zaštitu okoline, sa centralnom vladom koja određuje minimum standarda, koje

svaka provincija može povećati.


216


2. Pravosuđe (IV.A.3 i IV.B.3)

D. Provincije općenito imaju isključivu odgovornost za:1. Obrazovanje, uključujući visoko (univerzitete)2. Kulturne institucije i programe3. Radio i TV4. Izdavanje dozvola za poslove i trgovinu5. Upotrebu prirodnih resursa, npr. poljoprivredu, šumarstvo, lov i ribolov, rudarstvo6. Zdravstvena zaštita, socijalne usluge i osiguranje7. Komunikacije u provincijama, npr. lokalne ceste, aerodrome8. Proizvodnju energije9. Kontrolu komercijalnih banaka, štedionica i drugih finansijskih institucija10. Policija11. Poreze za potrebe provincije12. Provincijama nije dopušteno da imaju formalne međunarodne i meduprovinci-

jske veze, osim sa dozvolom centralne vlade, one nemaju međunarodni legit-imitet.

III – USTAVI

A. Centralni:1. O njemu treba da se pregovara i da se prihvati u sklopu MKBJ2. Vrhovni zakon BiH i svih provincija3. Teško promjenljiv (npr. većina zahtjeva u oba predstavnička doma i mogući ref-

erendum sa velikom apsolutnom i/ili relativnom većinom zahtjeva) sa sljedećimodredbama koje utvrđuju naročitu uslugu (npr. velika većina zahtjeva ili čakjednoglasnost):

(a) Odredbe o ljudskim ili grupnim pravima (VI.A2(a)-(b)) i proceduralni postupcikoji se na njih odnose (VI.B) .

(b) Granice provincija ili dopuštanje za secesiju (I.B(b))(c) Određene odredbe za prelazilo međunarodno starateljstvo (I.D.2(d))

B. Provincijske: Svaka provincija prilagođava svoj vlastiti, predmet je jedinonacionalnog Ustava u skladu sa odlukom Ustavnog suda (IV.A.3(d)(l))

217



IV – STRUKTURA VLADE

A. Centralna vlada1. Zakonodavno tijelo

(a) Donji dom: Bira se na osnovu proporcionalnog predstavljanja u BiH kao u cjelini(*3)

(b) Gornji dom: Dogovara se i formira iz provincijskih vlada.

Zakonodavno tijelo, uključuje odobrenje značajnog međunarodnog angažiranja i us-tavnih promjena (II.A3), treba općenito da traži učestvovanje oba doma, premda ra-zličite većine treba da budu specifizirane za različite akcije.2. Izvršna

(a) "Predsjedništvo" se sastoji od "Guvernera" svih provincija, kojim predsjedavaPredsjednik, koji nema izvršnu funkciju ali odgovornost se jedino utvrđujedogovorima na višem nivou, a naročito za: Predsjednika (lV.A.2(b)), Ministre(IV.A.2(d)); Sudije najvišeg apelacionog suda (IV.A.3(a)): BiH ustanovljavaSud za ljudska prava (VLB.3) i Ustavni sud (IV.A.3(c)): vojni zapovjednik (VA2)svi se podvrgavaju principu rotacije ili zahtjevu ravnoteže (*4) a zahtjev sepodnosi Ustavnom sudu (IVA.3(c) (iv)). Nema zahtjeva za jednoglasnošću ilikoncenzusom, da bi se izbjeglo mogućnost paralize.

(b) Predsjednika (pretežno ceremonijalni šef države (*5)) bira Predsjedništvo zaodređeni period i funkcija je rotirajuća između različitih grupa.

(c) Predsjednika vlade (šefa vlade (*6)) bira Donji Dom kao zakonodavno tijelo.(d) Ministre imenuje Predsjednik vlade sa odobrenjem Predsjedništva, sa uvaža-

vanjem ravnoteže između grupa. Ministar inostranih poslova i Ministarodbrane u svakom slučaju moraju biti iz različitih grupa.

(e) Sve građanske Ustanove konstituiraju se na principu grupne ravnoteže (*4).3. PRAVOSUĐE

(a) Najviši je apelacioni sud. kao što i zahtjeva balans između grupa. (Sud prveinstance i međuapelacioni sudovi ustanovljavaju se na nivou provincija (IV.B3)

(b) Sud za ljudska prava (VI.B3)(c) Ustavni sud, prvenstveno za rješavanje procesa (disputa):

(i) Između centralne vlade i jedne ili više provincija;(ii) Između provincija;


218


(iii) Između vlasti u provincijama i centralne vlade;(iv) koji se odnose na rotaciju medu grupamđ ili ravnotežu imenovanja koja

vrši Predsjedništvo (IVA.2.(a)).i koji će takođe služiti kao apelacioni sud za ustavna pitanja za najviši apelacioni sud

(VI.A.3)(a)). Sud se sastoji od sudija iz svake grupe, koje imenuje Predsjed-ništvo i od pet stranih sudija koje u prvoj instanci imenuje MKBJ, sa zamjenicimakoje imenuje odgovarajuća međunarodna institucija koju utvrđuje MKBJ.

B. Provincijski (određuje ga svaka provincija kao sastavni element)1. Zakonodavno tijelo: Preferira se jedna komora, moguće dvije ali izabrane na ra-

zličitim osnovama2. Izvršno: Jedan "Guverner" za svaku provinciju3. Pravosuđe: sudovi prve instance (građanski, kriminalistički, administrativni, za

rad itd.) i meduapelaciorti sudovi

V – IZVRŠNE SNAGE

A. Vojska:1. Potpuno pod kontrolom centralne izvršne vlasti2. Centralna služba mora biti određena ravnotežom medu grupama sa rotacionim

principom na ključnim mjestima i sve jedinice treba da budu integrirane (to značida nisu ustanovljene linije grupa); početno funkcioniranje u odnosu na ravnotežui integraciju će biti pod nadzorom MKBJ i biti utvrđeno na odgovarajućem nivouod strane MKBJ.

B. Policija:1. Provincijska: Sva uniformirana policija ceriti na provincijskom ili lokalnom nivou:

(a) Policiju kontrolira provincijski izvršni organ(b) Policija uvažava ista pravila poput nediskriminirajuće i slično, kao i sve di-

jelovi vlade (VI.A.2(b)); početne funkcije koje se odnose na uvažavanje prin-cipa nediskriminacije nadgledat će MKBJ i odgovarajuće institucije koje utvrdiMKBJ.

2. Nacionalna: Jedina administrativna tijela (npr. uniformirana, oružane snage) dabi obezbjedile:

(a) Koordiniranu provincijsku policiju

219



(b) Pomoć u tehničkim funkcijama (npr. kriminalističke laboratorije)(c) Koordinacija sa međunarodnim i inostranim policijskim vlastima

C. ZABRANA POSTOJANJA OSTALIH ORUŽANIH SNAGA: Osim vojske i odgo-varajuće policije ostale javne ili privatne oružane jedinice ne mogu se formirati uzemlji.

VI – LJUDSKA PRAVA I PRAVA GRUPA/MANJINA

A. Bitno1. Izvor: Najviši nivo međunarodno određenih prava, koja su ustanovljena (pr-

venstveno u sporazumima i nekim IGO deklaracijama – čiji su izvori u UN, Sav-jetu Evrope i KEBS-u) treba da budu specificirana u Ustavu (vidjeti za to Annex)

2. Tipovi:(a) Opća ljudska, naročito građanska i politička prava(b) Grupna, naročito prava "manjina" (7), koja uključuju pravo da se održi grupna

ravnoteža u odlukama koje donosi vlada kao i različitim centralnim i provin-cijskim građanskim, policijskim i ostalim uslugama (ili, kao minimum, stroganediskrminacija)

(c) Ekonomska, socijalna i kulturna prava – koja u znatnoj mjeri mogu da se us-tanove kao aspiracije i ciljevi, nisu predmet stroge zaštite gore navedenihprava.

B. Proceduralna: Opća ljudska, građanska, politička i grupna prava treba da buduzaštićena brojnim domaćim i međunarodnim proceduralnim aranžmanima, kojiuključuju (*8);

1. Međunarodnu komisiju za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, sa širokimovlaštenjima da istraže i saslušaju sve optužbe, obavezu da izvjesti kompe-tentno međunarodno tijelo (UN, KEBS, UE) uključujući Savjet sigurnosti. Biće us-tanovljena od strane MKBJ za ograničeni vremenski period (npr. 5 godina),predmet je produženja perioda od strane MKBJ ili druge međunarodne institu-cije,

2. Četiri arbitra koji prosuđuju u sporovima, jedan za svaku grupu, treba da budena početku imenovan i plaćen od strane MKBJ a kasnije od strane donjeg domakao zakonodavnog tijela. Oni moraju imati odgovarajuće namještenike i bitiopremljeni jakom snagom da istraže, da budu obavezni da izvjeste svim kom-petentnim vladinim institucijama na svakom nivou, i da imaju snagu da apeliraju


220


ili interveniraju u sudovima za zaštitu prava, oni imaju posebnu odgovornost daspriječe etničko čišćenje.

3. Sud za ljudska prava kojem apeli mogu biti upućeni od strane bilo kojeg suda(provincijskog ili nacionalnog) o slučajevima ljudskih prava, koja će u početku bitiustanovljena kalo dio procedure Savjeta Evrope i sastoji se od jednog BiH sudijeiz svake od grupa koje imenuje Predsjedništvo i najmanje pet stranih sudija,koje je imenovao Predsjednik Evropskog suda za ljudska prava i Evropskekomisije za ljudska prava – koja će biti održana najmanje dok BiH ne postanečlan Evropske konvencije za ljudska prava (a možda i poslije toga).

4. Nesmetani pristup pojedinaca ili određenih grupa sudovima u svim mogućimokolnostima i sa svim pravima da se oslone direktno na ustavne odredbe i naone međunarodne sporazume u kojim je i BiH učesnik ili koji se odnose naUstav, bez obzira da li postoji zakonito sredstvo.

C. DRŽAVLJANSTVO (Usko je vezano sa većinom odredbi o ljudskim i grupnimpravima):1. BiH državljanstvo: određuje centralna vlada, u skladu sa Ustavom i BiH zakon-

ima2. Dvostruko državljanstvo se dopušta3. Ne postoji "provincijsko državljanstvo"4. Ne postoji žvanično etničko identificiranje građana (npr. na ličnoj karti).

A N N E X

MEĐUNARODNI SAPORAZUMI O LJUDSKIM PRAVIMA I OSTALIMEHANIZMI KOJI ĆE BITI UGRAĐENI U BIH USTAV

Svrha ove inkorporacije će biti:(a) Postići da se odredbe mogu smjesta primijeniti na BiH i primijeniti u njenim

sudovima. U vezi s tim treba uočiti da su države normalno ograničene spo-razumima i to onim u kojim sudionik postaje dobrovoljno. Premda državemogu da se ograniče i ostalim mehanizmima, kao što su deklaracije, mnogoovakvih mehanizama nisu tako formulirani da im dopuštaju da lako buduupotrijebljeni kao izvor pozitivnih zakona; takođe zahtijeva od države da se

221



povinuje takvim mehanizmima stavljajući se unekoliko u pojedinačnu ulogukoju skoro nijedna država dobrovoljno ne uzima ili postaje predmetom takvihobaveza. Prema tome, prije zahtijevanja da se BiH povinuje svojim Ustavomovakvim mehanizmima koji nisu rezultat sporazuma, svaki od mehanizamatreba da pažljivo bude ispitan da se ustanovi da li je prikladan.

(b) Obaveza je BiH da bude član ovih navedenih instanci koji jesu sporazumi, akojeste i kada jeste moguće, npr. odmah se uvažavaju svi UN sporazumi, inakon što postane član Savjeta Evrope uvažava sve njegove sporazume. (Utom popisu sporazuma, svi oni koje je potpisala bivša Jugoslavija označenisu,sa zvjezdicom (*) i te će BiH naslijediti i uvažiti u skladu sa UN).

(c) Dopustiti međunarodno posmatranje i ostalo nadgledanje ovih organa kojeutvrđuju neki od sporazuma. (Takvi organi su naznačeni dvostrukim pod-vlačenjem)

Podrazumjeva se da BiH partije se mogu dogovoriti da navedu dodatne instrumenteu Ustavu (*b)

A. OPĆA LJUDSKA PRAVA NAROČITO GRAĐANSKA I POLITIČKA

(a) Mehanizmi Ujedinjenih nacija1. 1948. Konvencija o spriječavanju i kažnjavanju zločina genocida 2. 1948. Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, članovi 1–213. 1966. Međunarodni dogovor o građanskim i političkim pravima i 1966. (pravo

na peticiju Komitetu za ljudska prava) i možda 1989 (abolicija smrtne kazne)mogući protokol (Komitet za ljudska prava)

4. 1965. Međunarodna konvencija o eliminaciji svih oblika rasne diskriminacije(Komitet za eliminaciju rasne diskriminacije (CERD))

5. 1979. Međunarodna konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije protivžena (Komitet o eliminaciji diskriminacije protiv žena (CEDAW))

6. 1989. Konvencija o pravima djeteta (Komitet o pravima djeteta)7. 1984. Konvencija protiv torture i ostalih okrutnih, neljudskih i ponižavajućih

postupaka ili kažnjavanja (Komitet protiv torture).8. 1951. Konvencija koja se odnosi na status izbjeglica i 1966. odgovarajući

protokol (UN Visoki komesarijat za izbjeglice)


222


(b) Mehanizmi Savjeta Evrope9. 1950. Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnihsloboda i pro-

tokol 1–10 (Evropska komisija o ljudskim pravima i Evropski sud o ljudskimpravima)

10. 1987. Evropska konvencija o spriječavanju mučenja, neljudskih i ponižava-jućih postupaka i kažnjavanja (Evropski komitet za sprječavanje mučenja ineljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja – funkcionira u skladusa članom 3 tačke 9 gore navedene)

(c) Konferencija o evropskoj bezbjednosti i suradnji (KEBS)

B. ZAŠTITA MANJINA

(a) UN sistem mehanizama11. 1992. Nacrt Deklaracije o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili et-

ničkim, religioznim ili jezičkim manjinama(b) Mehanizmi Savjeta Evrope

12. 1990. Savjet Evrope donio preporuku na zasjedanju skupštine 1134 (199) opravima manjina, paragrafi 10–13

(c) KEBS mehanizmi

C. EKONOMSKA, SOCIJALNA I KULTURNA PRAVA

(a) UN mehanizmi 2* 1948., Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, članovi22–27

13. 1966. Međunarodni konvcnat o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima(ECOSOC Komitet o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima)

(b) Mehanizmi Savjeta Evrope14. 1961. Evropska socijalna povelja i protokol 1 (Komitet eksperata)

D. GRAĐANSTVO I NACIONALNOST (*d)

(a) UN mehanizmi15. 1957. Konvencija o nacionalnosti udatih žena 16. 1961. Konvencija o smanjenju bezdržavnosti

223



Fusnota

(*1) Ako provincije nemaju ekonomski prosperitet, ili su neke siromašnije od drugih,onda se određeni resursi prenose među njima koristeći moguću carinsku moćcentralne vlade.

(*2) Moguće kao dio međunarodnih vlasti.(*3) To znači da svaka grupa može da formira jednu ili više partija – ali moguće su

takođe i partije na čisto političkoj ili provincijskoj osnovi; npr. može da postojiSrpski socijalist ili Srpski konzervativac, Zelena partija itd.

(*4) Treba ustanoviti da li riječ "balans" (ravnoteža) znači "jednak" ili "proporcionalan"u reprezentiranju.

(*5) Ustav će tačno precizirati podjelu odgovornosti između Predsjednika i Pred-sjednika vlade – premijera.

(*6) Ustavni sud, čija je primarna funkcija da ustanovi odgovornosti između ustavnihpredstavnika, biče sud prve instance za ovakve slučajeve, to znači da će odgov-ornosti direktno ustanovljavati i može ih opovrći tako brzo kako problem zaht-jeva – predviđa se da Apelacioni sud ima prednost u nadležnosti kojuspecifiziraju klauzule u nekoliko narednih paragrafa

(*7) Ovaj član zahtjeva naročitu pažnju i definiranje u skopu BiH, jer s jedne stranegledano ne postoji nijedna etnička ili druga grupa sa apsolutnom većinom u BiHkao u cjelini, tako da su zapravo svi manjine, ali je vjerovatno da će u većiniregija jedna grupa biti u većini.

(*8) Osim navedenih aranžmana treba uzeti u obzir međunarodno nadgledanje kojedaje normalnu osnovu za specijalne organe koje formiraju tijela za zaštitu ljud-skih prava i kojim je BiH obavezna da pristupi (biće specifizirano u Ustavu(VI.A.1) vidjeti paragraf (c) Annexa)

(*b). Ova lista ne uključuje oko desetak instanci, a među njima i deklaraciju KEBSkoje se uklapaju u kategoriju A i B i koje ne zadovoljavaju uvjete iz paragrafa (a)gore navedenog ili koji se inače sa određenom sumnjom mogu utvrstiti u BiHustav a koji se mogu zahtijevati. Oni se mogu uključiti u popis ljudskih pravaputem određenih instrumenata koji se daju partijama radi njihovog informiranja.

(*c) Mehanizmi navedeni rade samo specifično sa pravima manjina. Broj meha-nizama u popisu u sekciji A ima relevantne odredbe o ovom predmetu.

(*d) Ovi mehanizmi rade sa pitanjima koja se odnose na građanstvo i nacionalnost.


224


MEDUNARODNI PRAVNI DOKUMENTIO ZABRANI UPOTREBE SILE I

O KAŽNJAVANJU ZLOCINA

-<

225-258 Medjunarodni pravni dokumenti:Layout 1 28.4.2013 12:17

226



227

M E Đ U N A R O D N O P R A V N I D O K U M E N T IO Z A B R A N I U P O T R E B E S I L E I

O K A Ž N J A V A N J U Z L O Č I N A

1. POVELJA UJEDINJENIH NARODA1

(Izvod)

(….)

GLAVA I CILJEVI I NAČELA

Članak 1.

Ciljevi su Ujedinjenih naroda:1. Održavati međunarodni mir i sigurnost i u tu svrhu: poduzimati djelotvorne kolek-

tivne mjere radi sprečavanja i otklanjanja prijetnja miru, i radi suzbijanja činaagresije ili drugih narušenja mira, i ostvarivati mirnim sredstvima i u skladu snačelima pravde i međunarodnog prava, uređenje ili rješenje međunarodnihsporova ili situacija koji bi mogli dovesti do narušenja mira;

2. Razvijati prijateljske odnose među narodima, osnovane na poštovanju načelaravnopravnosti i samoodređenja i poduzimati druge prikladne mjere zaučvršćenje svjetskog mira;

3. Ostvarivati međunarodnu suradnju rješavanjem međunarodnih problemaekonomske, socijalne, kulturne ili humanitarne prirode i razvijanjem i poticanjempoštovanja prava čovjeka i osnovnih sloboda za sve bez razlike rase, spola,jezika i vjere;

4. Služiti kao središte za usklađivanje djelovanja naroda na postizavanju tih za-jedničkih svrha.

Međunarodni pravni dokumenti o zabrani upotrebe s i le i o kažnjavanju z ločina

1 Potpisana 26. 6. 1945; stupila na snagu 24. 10. 1945. SI. 1. DFJ, br. 69/1945. Prijevod je izradila radna grupau Institutu za međunarodno pravo i međunarodne odnose u Zagrebu, a preuzet je iz Povela Ujedinjenih nar-oda, Zagreb, 1976, str. 47. i sl. U odnosu na taj prijevod izvršili smo samo nekoliko izmjena, od kojih spom-injemo dvije: umjesto "gospodarski" upotrijebili smo "ekonomski", a engleski "agression" preveli smo sa"agresija" umjesto "napadaj"; učinili smo to stoga što u oba slučaja smatramo da se ne radi o sinonimima("napadaj" odnosno "napad" je prijevod za engleski "attack", Što je uži pojam od agresije).


Članak 2.

U ostvarivanju ciljeva navedenih u članku 1. Organizacija i njezini članovi rade uskladu s ovim načelima:1. Organizacija se temelji na načelu suverene jednakosti svih svojih članova.2. Da bi se svim članovima osigurala prava i blagodati koje proistječu iz članstva,

članovi moraju u dobroj vjeri ispunjavati obveze koje su preuzeli u skladu s ovompoveljom.

3. Članovi rješavaju svoje međunarodne sporove mirnim sredstvima na takav načinda ne ugroze međunarodni mir i sigurnost i pravdu.

4. Članovi se u svojim međunarodnim odnosima uzdržavaju do prijetnje silom iliupotrebe sile koje su uperene protiv teritorijalne cjelovitosti ili političke nezavis-nosti bilo koje države, ili su na bilo koji način nespojive s ciljevima Ujedinjenihnaroda.

5. Članovi daju Organizaciji punu pomoć u svakoj akciji koju ona poduzima uskladu s ovom poveljom i uzdržavaju se od pomaganja države protiv koje Ujed-injeni narodi poduzimaju preventivnu ili prisilnu akciju.

6. Organizacija osigurava da države koje nisu članice Ujedinjenih naroda postu-paju u skladu s ovim načelima koliko je to potrebno za održavanje međunaro-dnog mira i sigurnosti.

7. Ništa u ovoj povelji ne ovlašćuje Ujedinjene narode da se miješaju u poslove kojipo svojoj biti pripadaju u unutarnju nadležnost države, niti ne obvezuje članoveda takve poslove podnose na rješavanje prema ovoj povelji; no to načelo nedira u primjenu prisilnih mjera prema glavi VII.

(....)

Članak 5.

Opća skupština može na preporuku Vijeća sigurnosti obustaviti vršenje članskihprava i povlastica članu Ujedinjenih naroda protiv kojega je Vijeće sigurnosti po-duzelo preventivnu ili prisilnu akciju. Vijeće sigurnosti može uspostaviti vršenje tihprava i povlastica.

Članak 6.

Opća skupština može na preporuku Vijeća sigurnosti isključiti iz Organizacije članaUjedinjenih naroda koji uporno vrijeđa načela sadržana u ovoj povelji.


228


(….)

GLAVA IV OPĆA SKUPŠTINA(….)

Funkcije i ovlaštenja

Članak 10.

Opća skupština može raspravljati o svim pitanjima ili predmetima koji ulaze u okvirove povelje ili se odnose na ovlaštenja i funkcije bilo kojeg organa previđenoga uovoj povelji i može o tim pitanjima i predmetima davati preporuke članovima Ujed-injenih naroda ili Vijeću sigurnosti ili i članovima Ujedinjenih naroda i Vijeća sig-urnosti, uz izuzetak predviđen u članku 12.

Članak 11.

1. Opća skupština može razmatrati opća načela suradnje u održavanju međunar-odnog mira i sigurnosti, uključujući načela o razoružanju i reguliranju oružanja,te može u pogledu tih načela davati preporuke članovima ili Vijeću sigurnosti ilii članovima i Vijeću sigurnosti.

2. Opća skupština može raspravljati o svim pitanjima koja se odnose na održa-vanje međunarodnog mira i sigurnosti, a koja pred nju iznese bilo koji član Ujed-injenih naroda ili Vijeća sigurnosti ili, u skladu s člankom 35, stavak 2, državakoja nije članica Ujedinjenih naroda, i može, uz izuzetak predviđen u članku 12,u pogledu svih takvih pitanja davati preporuke državi ili državama kojih se totiče ili Vijeću sigurnosti, ili i državama i Vijeću sigurnosti. Svako takvo pitanjegdje je potrebna akcija Opća skupština upućuje Vijeću sigurnosti prije ili poslijerasprave.

3. Opća skupština može upozoriti Vijeće sigurnosti na situacije za koje se čini dabi mogle ugroziti međunarodni mir i sigurnost.

4. Ovlaštenja Opće skupštine izložena u ovom članku ne ograničuju važenje članka10.

Članak 12.

1. Dok Vijeće sigurnosti u pogledu nekog spora ili situacije vrši funkcije koje su mudodijeljene ovom poveljom. Opća skupština ne može davati nikakvih preporukau pogledu toga spora ili situacije ako to Vijeće sigurnosti ne traži.

229



2. Glavni tajnik, uz pristanak Vijeća sigurnosti, priopćuje Općoj skupštini progodomsvakog zasjedanja predmete koji se odnose na održavanje međunarodnog mirai sigurnosti, a kojima se bavi Vijeće sigurnosti; isto tako priopćuje Općoj skupš-tini ili članovima Ujedinjenih naroda, ako Opća skupština ne zasjeda, čim seVijeće sigurnosti prestane baviti tim predmetima.

(….)

Članak 14.

Uz rezervu odredaba članka 12. Opća skupština može preporučiti mjere za mirnouređenje svake situacije, bez obzira na njezino porijeklo, za koju drži da bi moglaštetiti općem blagostanju ili prijateljskim odnosima među narodima, uključivšisituacije nastale kršenjem odredaba ove povelje u kojima se izlažu ciljevi i načelaUjedinjenih naroda.

(….)

GLAVA V VIJEĆE SIGURNOSTI(….)

Glasovanje2

Članak 27.

1. Svaki član Vijeća sigurnosti ima jedan glas.2. Odluke Vijeća sigurnosti o pitanjima postupka donose se potvrdnim glasovima

devetorice članova.3. Odluke Vijeća sigurnosti o svim ostalim pitanjima donose se potvrdnim glaso-

vima devetorice članova, uključujući glasove svih stalnih članova, ali time dase. stranka u sporu uzdrži od glasovanja kod odluka prema Glavi VI. i članku 52.stavku 3.


230

2 Podsjećamo da Vijeće sigurnosti ima 15 članova, od toga deset izbornih i 5 stalnih (prema čl. 23 Poveljestalni su Kina, Francuska, Sovjetski Savez, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Države, time da je nedavnoRusija zauzela mjesto Sovjetskog saveza)


PostupakČlanak 31.

Svaki član Ujedinjenih naroda koji nije član Vijeća sigurnosti može sudjelovati, bezprava glasa, u raspravljanju svakog pitanja podnesenog Vijeću sigurnosti kad godVijeće smatra da se njime posebno diraju interesi toga člana.

Članak 32.

Ako je bilo koji član Ujedinjenih naroda koji nije član Vijeća sigurnosti ili bilo kojadržava koja nije članica Ujedinjenih naroda stranka u sporu koji se razmatra predVijećem sigurnosti, poziva se da sudjeluje, bez prava glasa, u raspravljanju togaspora, Vijeće sigurnosti određuje uvjete koje smatra pravednima za sudjelovanjedržave koja nije članica Ujedinjenih naroda.

GLAVA VI MIRNO RJEŠAVANJE SPOROVA

Članak 33.

1. Stranke svakog spora čije bi nastavljanje moglo dovesti u opasnost održavanjemeđunarodnog mira i sigurnosti imaju prije svega tražiti rješenje pomoću pre-govora, ankete, posredovanja, mirenja, arbitraže, sudskog rješavanja, obraćanjaregionalnim ustanovama jli sporazumima, ili pomoću drugih mirnih sredstavaprema vlastitom izboru.

2. Vijeće sigurnosti, kad smatra potrebnim, poziva stranke da riješe svoj spor po-moću tih sredstava.

Članak 34.

Vijeće sigurnosti može ispitivati svaki spor ili svaku situaciju koja bi mogla dovestido međunarodnog trvenja ili izazvati spor da utvrdi može li nastavljanje tog spora ilite situacije ugroziti održavanje međunarodnog mira i sigurnosti.

Članak 35.

1. Svaki član Ujedinjenih naroda može upozoriti Vijeće sigurnosti ili Opću skupšt-inu na svaki spor ili situaciju kojih je priroda izložena u članku 34.

2. Država koja nije Članica Ujedinjenih naroda može upozoriti Vijeće sigurnosti iliOpću skupštinu na svaki spor u kojemu je ona stranka, ako za taj spor prethodnoprihvati obveze o mirnom rješavanju propisane u ovoj povelji.

231



3. Postupak Opće skupštine u predmetima na koje je upozorena prema ovomčlanku ravna se po odredbama članaka 11. i 12.

Članak 36.

1. U svakom času razvoja spora, kojeg je priroda izložena u članku 33. ili situacijeiste prirode, Vijeće sigurnosti može preporučiti prikladne postupke ili načine ure-đenja.

2. Vijeće sigurnosti treba uzeti u obzir svaki postupak za rješavanje spora koji sustranke već bile usvojile.

3. Kad daje preporuke prema ovom članku, Vijeće sigurnosti treba također uzeti uobzir da bi stranke imale, u pravilu, pravne sporove iznijeti pred Međunarodnisud u skladu s propisima Statuta Suda.

Članak 37.

1. Ako stranke spora, kojeg je priroda izložena u članku 33, ne uspiju spor riješitisredstvima spomenutim u tom članku, one ga iznose pred Vijeće sigurnosti.

2. Ako Vijeće sigurnosti smatra da nastavljanje spora može doista dovesti u opas-nost održavanje međunarodnog mira i sigurnosti, ono odlučuje da li će poduzetiakciju prema članku 36, ili će preporučiti uvjete rješenja koje smatra priklad-nima.

Članak 38.

Ne dirajući odredbe članka 33. do 37. Vijeće sigurnosti može, ako to traže svestranke spora, dati strankama preporuke radi mirnog rješavanja toga spora.

GLAVA VII DJELOVANJE U SLUČAJU PRIJETNJE MIRU, NARUŠENJA MIRA I ČINA AGRESIJE

Članak 39.

Vijeće sigurnosti utvrđuje postojanje svake prijetnje miru, narušenja mira ili činaagresije i daje preporuke ili odlučuje koje će se mjere poduzeti u skladu š člancima41. i 42. radi održavanja ili uspostavljanja međunarodnog mira i sigurnosti.

Članak 40.

Da bi se spriječilo pogoršanje situacije Vijeće sigurnosti, prije nego što dadepreporuke ili odluči o mjerama predviđenim, u članku 39, može pozvati odnosne


232


stranke da se pridržavaju privremenih mjera koje ono smatra potrebnima ili poželj-nima. Te privremene mjere nipošto ne diraju prava, zahtijeve ili položaj odnosnih stra-naka. Vijeće sigurnosti uzima primjereno u obzir neprihvaćanje tih privremenih mjera.

Članak 41.

Vijeće sigurnosti može odlučiti kakve mjere, koje ne uključuju upotrebu oružanesnage, treba poduzeti da se provedu u život njegove odluke, i može pozvati članoveUjedinjenih naroda da primijene te mjere. One mogu obuhvatiti potpuni ili djelomičniprekid ekonomskih odnosa te željezničkih, pomorskih, zračnih, poštanskih, telegraf-skih, bežičnih i drugih sredstava veze, kao i prekid diplomatskih odnosa.

Članak 42.

Ako Vijeće sigurnosti smatra da mjere predviđene u članku 41. ne bi odgovarale iliako se pokazalo da ne odgovaraju, ono može poduzeti pomoću zračnih, pomorskihili kopnenih snaga takvu akciju koju smatra potrebnom za održavanje ili uspostavljanjemeđunarodnog mira i sigurnosti. Ta akcija može obuhvatiti demonstracije, blokadu idruge operacije zračnih, pomorskih ili kopnenih snaga članova Ujedinjenih naroda.

(….)

Članak 48.

1. Mjere potrebne za izvršenje odluka Vijeća sigurnosti radi održavanja međunar-odnog mira i sigurnosti poduzimaju svi članovi Ujedinjenih naroda ili neki odnjih, kako to Vijeće sigurnosti odredi.

2. Te odluke izvršavaju članovi Ujedinjenih naroda neposredno i svojim djelovan-jem u odgovarajućim međunarodnim ustanovama kojih su članovi.

Članak 49.

Članovi se Ujedinjenih naroda udružuju da bi se uzajamno pomagali u izvršenjumjera koje odredi Vijeće sigurnosti.

Članak 50.

Ako je Vijeće sigurnosti poduzelo preventivne ili prisilne mjere protiv bilo koje države,svaka druga država, članica ili nečlanica Ujedinjenih naroda, ako se nalazi u poseb-nim ekonomskim teškoćama zbog izvršenja tih mjera, ima pravo da se savjetuje sVijećem sigurnosti o rješavanju tih teškoća.

233



Članak 51.

Ništa u ovoj povelji ne dira u prirodno pravo individualne ili kolektivne samoobraneu slučaju oružanog napada na kojega člana Ujedinjenih naroda sve dok Vijeće sig-urnosti ne poduzme mjere potrebne za održavanje međunarodnog mira i sigurnosti.Mjere koje , članovi poduzmu u vršenju tog prava samoobrane odmah se dojavljujuVijeću sigurnosti i nipošto ne diraju u ovlaštenje i dužnost vijeća sigurnosti da na os-novi ove povelje djeluje svakog časa na način koji smatra potrebnim za održavanjeili uspostavljanje međunarodnog mira i sigurnosti.

GLAVA VIII REGIONALNI SPORAZUMI

Članak 52.

1. Ništa u ovoj povelji ne isključuje postojanje regionalnih sporazuma ili ustanovaza rješavanje predmeta koji se tiču održavanja međunarodnog mira i sigurnosti,a koji su pogodni za regionalnu akciju, time da su ti sporazumi ili ustanove i nji-hovo djelovanje u skladu s ciljevima i načelima Ujedinjenih naroda.

2. Članovi Ujedinjenih naroda koji sklapaju takve sporazume ili osnivaju te us-tanove moraju uložiti sve svoje napore da postignu mirno rješenje lokalnihsporova putem tih regionalnih sporazuma ili ustanova prije nego što ih iznesupred Vijeće sigurnosti.

3. Vijeće sigurnosti potiče razvoj mirnog rješavanja lokalnih sporova putem tih spo-razuma ili ustanova, bilo na inicijativu zainteresiranih država, bilo upućivanjemod strane Vijeća sigurnosti.

4. Ovaj članak nipošto ne dira u primjenu članaka 34. i 35.(….)

(Prevod:dr Božidar Bakotić)


234


2. DEKLARACIJA O NAČELIMA MEĐUNARODNOG PRAVA OPRIJATELJSKIM ODNOSIMA I SURADNJI IZMEĐU DRŽAVA U

SKLADU S POVELJOM UJEDINJENIH NARODA3

(izvod)

UVOD

Opća skupština,

Ponovno potvrđujući prema Povelji Ujedinjenih naroda, da održavanje međunaro-dnog mira i sigurnosti i razvijanje prijateljskih odnosa i suradnje medu narodimaspadaju, medu osnovne ciljeve Ujedinjenih naroda.

(….)

Uvjerena da je strogo pridržavanje, od strane država, obveze da se uzdrže od inter-vencije u unutarnje poslove bilo koje druge države bitan uvjet koji treba ispuniti kakobi narodi živjeli zajedno u miru jer je bilo koji oblik intervencije ne samo kršenje duhai slova Povelje nego, ujedno, dovodi do stvaranja situacija koje ugrožavaju među-narodni mir i sigurnost.

Podsjećajući na dužnost država da se u svojim međunarodnim odnosima uzdržeod upotrebe sile, vojne, političke, ekonomske ili bilo koje druge prirode, upravljeneprotiv političke nezavisnosti ili teritorijalne cjelovitosti bilo koje države,

Smatrajući da je bitno da se sve države u svojim međunarodnim odnosima uzdržeod prijetnje silom ili upotrebe sile, koje su uperene protiv teritorijalne cjelovitosti ilipolitičke nezavisnosti bilo koje države ili su na bilo koji način nespojive s ciljevimaUjedinjenih naroda.

(….)

Uvjerena, prema tome, da je svaki pokušaj koji ide za tim da, djelomično ili potpuno,naruši nacionalno jedinstvo i teritorijalnu cjelovitost neke države ili neke zemlje ili dapovrijedi njezinu političku nezavisnost, nespojiv s ciljevima i načelima Povelje.

(….)

235


3 Dodatak Rezoluciji Opće skupštine UN 2625 (XXV) od 24. 10. 1970. Tekst je s manjim izmjenama preuzetiz Povelje Ujedinjenih naroda, Zagreb, 1976. str. 135. i sl.


Uzevši u obzir načela međunarodnog prava o prijateljskim odnosima i suradnjiizmeđu država,

2. Svečano proglašuje sljedeća načela:

Načelo da se države u svojim međunarodnim odnosima moraju uzdržavati odprijetnje silom ili upotrebe sile koje su uperene protiv teritorijalne cjelovitosti ilipolitičke nezavistiosti bilo koje države ili su na bilo koji način nespojive s ciljevimaUjedinjenih naroda.

Svaka je država dužna da se u svojim međunarodnim odnosima uzdrži od prijetnjesilom ili upotrebe sile koje su uperene protiv teritorijalne cjelovitosti ili političke neza-visnosti bilo koje države ili su na bilo koji način nespojive s ciljevima Ujedinjenihnaroda. Takva prijetnja silom ili upotrebe sile kršenje je međunarodnog prava iPovelje Ujedinjenih naroda i ne smije se nikada upotrebljavati kao sredstvo za rješa-vanje međunarodnih problema.

Agresivni rat zločin je protiv mira koji izaziva odgovornost prema međunarodnompravu.

U skladu s ciljevima i načelima Ujedinjenih naroda, države su dužne uzdržavati seod svake propagande u korist agresivnih ratova.

Svaka je država dužna uzdržavati se od prijetnje silom ili upotrebe sile radi povredepostojećih međunarodnih granica neke druge države ili kao sredstva za rješavanjemeđunarodnih sporova, uključujući teritorijalne sporove i pitanja koja se odnose nadržavne granice.

Svaka je država, isto tako, dužna uzdržavati se od prijetnje silom ili upotrebe sile radipovrede međunarodnih demarkacijskih linija, kao što su linije primirja uspostavljenemeđunarodnim sporazumom kojega je ta država stranka ili ga je dužna poštovati izdrugih razloga, ili onih linija koje su u skladu s tim sporazumom. Ništa u prethodnojodredbi ne treba tumačiti kao da prejudicira stav zainteresiranih stranaka u pogledustatusa i učinaka tih linija kako su utvrđeni posebnim režimima niti kao da dira u nji-hov privremeni karakter.

Države su dužne uzdržavati se od čina represalija koji uključuju upotrebu sile.Svaka je država dužna uzdržavati se od upotrebe bilo koje prisilne mjere koja lišavanarode, koji su spomenuti pri razradi načela ravnopravnosti i samoodređenja, njihovaprava na samoodređenje, slobodu i nezavisnost.

Svaka je država dužna uzdržavati se od organiziranja ili poticanja na organiziranje


236


dobrovoljačkih snaga ili oružanih skupina, uključujući plaćenike, radi njihova ubaci-vanja na područje neke druge države.

Svaka je država dužna uzdržavati se od organiziranja, poticanja, pomaganja ili sud-jelovanja u građanskom ratu ili terorističkim činima u nekoj drugoj državi i ne dopustitina svom području organizirano djelovanje radi izvršenja tih čina ako čini spomenutiu ovom stavku uključuju prijetnju silom ili upotrebu sile.

Područje neke države ne može biti predmetom vojne okupacije koja je posljedicaupotrebe sile protivno odredbama Povelje. Područje neke države ne može biti pred-metom stjecanja od strane neke druge države koje je posljedica prijetnje silom iliupotrebe sile. Nikakvo stjecanje područja koje proizlazi iz prijetnje silom ili upotrebesile neće se priznati kao zakonito. Nijednu od prethodnih odredaba ne treba tumačitikao da dira:a) u odredbe Povelje ili bilo kojega drugog međunarodnog sporazuma koji je

prethodio Poveljom ustanovljenom poretku i koji je važeći prema međunarodnompravu ili

b) u ovlaštenja Vijeća sigurnosti prema Povelji.

Sve države moraju u dobroj vjeri nastaviti pregovore radi što bržeg sklapanja općegugovora o općem i potpunom razoružanju pod djelotvornom međunarodnom kon-trolom i zalagati se za prihvaćanje odgovarajućih mjera kojima bi se smanjila među-narodna zategnutost i učvrstilo povjerenje među državama.

Sve države moraju u dobroj vjeri ispunjavati svoje obveze u skladu s općepriznatimnačelima i pravilima međunarodnog prava vodeći računa o održavanju međunaro-dnog mira i sigurnosti i moraju nastojati da sustav sigurnosti Ujedinjenih naroda kojise temelji na Povelji bude djelotvoran.

Ništa u prethodnim stavcima ne treba tumačiti kao da na bilo koji način proširuje ilisužava domašaj odredaba Povelje koje se odnose na slučajeve u kojima je upotrebasile dopuštena.

(….)

Načelo koje se odnosi na dužnost da se, u skladu s Poveljom, ne intervenira uposlove unutarnje nadležnosti drugih država

Nijedna država ili skupina država nema pravo iz bilo kojeg razloga intervenirati,neposredno ili posredno, u unutarnje ili vanjske poslove neke druge države. Prema

237



tome, oružana intervencija i svaki drugi oblik miješanja ili svaka prijetnja koji su up-ereni protiv osobnosti države ili protiv njezinih političkih, ekonomskih i kulturnih el-emenata predstavljaju kršenje međunarodnog prava.

Nijedna država ne može poduzeti, niti poticati poduzimanje ekonomskih, političkihili drugih mjera, kojima bi prisilno dovela neku drugu državu u odnos pbtčinjeriostiradi vršenja njezinih suverenih prava i radi stjecanja bilo kakvih koristi. Isto tako, ni-jedna država ne smije organizirati, poticati, financirati ili trpjeti subverzivne ili teror-ističke oružane akcije koje su upravljene na nasilno obaranje poretka neke drugedržave, ili koje predstavljaju miješanje u građanski rat u nekoj drugoj državi.

Upotreba sile radi lišavanja naroda njihova nacionalnog identiteta kršenja je njihovihneotuđivih prava i načela neintervencije.

Svaka država ima neotuđivo pravo da bira svoj politički, ekonomski, društveni i kul-turni sustav bez miješanja, u bilo kojem obliku, od strane neke druge države.

Ništa u prethodnim stavcima ne treba tumačiti kao da dira u one odredbe Poveljekoje se odnose na održavanje međunarodnog mira i sigurnosti.

(….)

3. Izjavljuje dalje:

Načela Povelje koja su unijeta u ovu deklaraciju osnovna su načela međunarodnogprava i, prema tome, poziva sve države da u svom međunarodnom ponašanju buduvođene time načelima i da razvijaju međusobne odnose na temelju strogog pošto-vanja navedenih načela.


238


3. DEFINICIJA AGRESIJE4

Opća skupština,

Podsjećajući da je jedan od osnovnih ciljeva Ujedinjenih naroda održavati međun-arodni mir i sigurnost i poduzimati djelotvorne kolektivne mjere radi sprečavanja iotklanjanja prijetnji miru i radi suzbijanja čina agresije ili drugih narušenja mira,Podsjećajući da Vijeće sigurnosti, u skladu s člankom 39. Povelje Ujedinjenih nar-oda, utvrđuje postojanje svake prijetnje miru, narušenja mira ili čina agresije i dajepreporuke ili odlučuje koje će se mjere poduzeti u skladu s člancima 41. i 42. radiodržavanja ili uspostavljanja međunarodnog mira i sigurnosti.Podsjećajući, također na dužnost država, u skladu s Poveljom, da rješavaju svojemeđunarodne sporove mirnim sredstvima kako ne bi doveli u opasnost međunaro-dni mir, sigurnost i pravdu,Imajući na umu da ništa u ovoj definiciji agresije ne treba tumačiti kao da na bilo kojinačin utječe na domašaj odredaba Povelje što se tiče funkcija i ovlaštenja organaUjedinjenih naroda.Smatrajući, također, da u sadašnjem trenutku treba definirati agresiju budući da jeona najozbiljniji i najopasniji oblik protupravne upotrebe sile koji, u uvjetima stvoren-ima postojanjem svih vrsta oružja za masovno uništavanje, sadrži u sebi moguću pri-jetnju svjetskim sukobom sa svim njegovim katastrofalnim posljedicama,Ponovno potvrđujući dužnost država da ne pribjegavaju upotrebi sile kako bi lišilenarode njihova prava na samoodređenje, slobodu i nezavisnost, ili kako bi ugrozilenjihovu teritorijalnu cjelovitost,Ponovno potvrđujući, također, da je područje neke države nepovredivo te da nemože, čak ni privremeno, biti predmetom vojne okupacije ili drugih nasilnih mjerakoje poduzima neka druga država kršeći Povelju te da ono ne može biti predmetomstjecanja od strane neke druge države, koje je posljedica takvih mjera ili prijetnje daće se njima pribjeći,Ponovno potvrđujući, također, odredbe Deklaracije o načelima međunarodnog prava

239


4 Dodatak Rezoluciji Opće skupštine UN 3314 (XXIX) od 14. 11 1974. Prevela Nina Vajić. Tekst je s manjimizmjenama preuzet iz Međunarodno javno pravo – izbor dokumenata, Zagreb, 1977, str. 273-276.


o prijateljskim odnosima i suradnji između država u skladu s Poveljom Ujedinjenihnaroda,

Uvjerena da bi usvajanje definicije agresije trebalo da ima takav učinak da odvratieventualnog agresora, da pojednostavi utvrđivanje čina agresije i provođenje mjeraza njihovo suzbijanje te da, također, omogući zaštitu zakonitih prava i interesa žrtve,kao i pružanje pomoći,

Smatrajući da je, iako pitanje da li je izvršen čin agresije treba razmotriti s obziromna sve okolnosti svakoga pojedinog slučaja, ipak poželjno formulirati temeljna načelakoja mogu služiti kao putokaz za takvo određivanje,

Usvaja sljedeću definiciju:Članak 1.

Agresija je upotreba oružane sile od strane neke države protiv suverenosti, teritori-jalne cjelovitosti ili političke nezavisnosti neke druge države ili upotrebe oružane silekoja je na bilo koji drugi način nespojiva s Poveljom Ujedinjenih naroda, kao što toproizlazi iz ove definicije.

Objašnjenje: U ovoj definiciji izraz "država"a) upotrebljava se ne prejudicirajući pitanje priznanja ili pitanje da li je neka država

članica Ujedinjenih naroda,b) uključuje u danom slučaju pojam "skupina država".

Članak 2.

Ako neka država prva upotrijebi oružanu silu kršeći Povelju, to je prima facie dokazo činu agresije, iako Vijeće sigurnosti može, u skladu s Poveljom, zaključiti da ne bibilo opravdano utvrditi da je izvršen čin agresije s obzirom na ostale bitne okolnosti,uključujući činjenicu da odnosni čini ili njihove posljedice nisu dovoljno ozbiljni.

Članak 3.

Svaki od sljedećih čina, bez obzira na objavu rata, uz rezervu odredaba članka 2. iu skladu s tim odredbama, čin je agresije:a) invazija ili napad oružanim snagama neke države na području neke druge

države, ili svaka vojna okupacija, čak i privremena, koja proizlazi iz takve in-vazije ili napada, ili svako pripojenje područja ili dijela područja neke drugedržave izvršeno upotrebom sile;


240


b) bombardiranje od strane oružanih snaga neke države područja neke drugedržave, ili upotreba bilo koje vrste oružja od strane neke države protiv područjaneke druge države;

c) blokada luka i obala neke države od oružanih snaga neke druge države;d) napad od strane oružanih snaga neke države na kopnene, pomorske ili zračne

Vojne snage ili na mornaricu i civilno zrakoplovstvo neke druge države;e) upotreba oružanih snaga neke države koje su stacionirane na području neke

druge države uz pristanak države prijema, protivno uvjetima koji su predviđenisporazumom, ili svako produljenje njihove prisutnosti na tom području nakonprestanka sporazuma;

f) postupak neke države kojim dopušta da njezino područje, koje je stavila naraspolaganje nekoj drugoj državi, ta druga država upotrijebi za izvršenje činaagresije protiv neke treće države;

g) upućivanje od strane ili u ime neke države oružanih odreda ili skupina dobrovo-ljaca ili plaćenika koji poduzimaju protiv neke druge države oružane čine takveozbiljnosti da se izjednačuju s gore navedenim činima, ili se sadržajno mogunjima obuhvatiti.

Članak 4.

Gornje nabrajanje čina nije taksativno i Vijeće sigurnosti može utvrditi da i drugi činiznače agresiju prema odredbama Povelje.

Članak 5.

Nikakav razlog bilo koje prirode, političke, ekpnomske, vojne ili neke druge, ne možeopravdati agresiju.Agresivni rat je zločin protiv međunarodnog mira. Agresija izaziva međunarodnuodgovornost.Nikakvo stjecanje područja ili posebne prednosti koje proizlaze iz agresije nisu ineće se priznati kao zakonite.

Članak 6.

Ništa u ovoj definiciji ne treba tumačiti kao da na bilo koji način proširuje ili sužavadomašaj Povelje, uključujući njezine odredbe koje se odnose na upotrebu sile kojaje dopuštena.

241



Članak 7.

Ništa u ovoj definiciji, a osobito članak 3, ne može ni na koji način prejudicirati pravona samoodređenje, slobodu i nezavisnost, kako to proizlazi iz Povelje, onih narodakoji su nasilno lišeni toga prava i na koje se odnosi Deklaracija o načelima, među-narodnog prava o prijateljskim odnosima i suradnji između država u skladu sPoveljom Ujedinjenih naroda, a osobito naroda koji se nalaze pod kolonijalnim ilirasističkim porecima ili drugim oblicima strane dominacije, niti pravo tih naroda dase bore za ostvarenje toga cilja i da traže i primaju pomoć u skladu s načelimaPovelje i spomenute deklaracije.

Članak 8.

Gornje odredbe su u svojem tumačenju i primjeni međusobno povezane i svakuodredbu treba tumačiti u kontekstu s ostalima.


242


4. KONFERENCIJA O SIGURNOSTI I SURADNJI U EUROPI:ZAVRŠNI AKT 5

(izvod)

(….)

a) DEKLARACIJA O NAČELIMA KOJA UREĐUJU MEĐUSOBNE ODNOSEDRŽAVA SUDIONICA

Države sudionice,

Ponovno potvrđujući svoju privrženost miru, sigurnosti i pravdi te stalnom razvoju pri-jateljskih odnosa i suradnje;

(….)

Izražavajući zajedničku odanost niže izloženim načelima koja su u skladu s PoveljomUjedinjenih naroda, kao i zajedničku volju da u primjeni tih načela djeluju u skladus ciljevima i načelima Povelje Ujedinjenih naroda;

Izjavljuju svoju zajedničku odlučnost da poštuju i provode u život, svaka od njih uodnosima sa svim drugim državama sudionicama, bez obzira na njihove političke,ekonomske ili društvene poretke, kao i na njihovu veličinu,.geografski položaj ili stu-panj ekonomskog razvoja, sljedeća načela koja su sva od temeljne važnosti i kojauređuju njihove međusobne odnose:

(.....)

II UZDRŽAVANJE OD PRIJETNJE SILOM ILI UPOTREBE SILE

Države sudionice će se, u svojim međusobnim odnosima kao i uopće u međunaro-dnim odnosima, uzdržavati od prijetnje silom ili upotrebe sile koje su uperene pro-tiv teritorijalne cjelovitosti ili političke nezavisnosti bilo koje države ili su na bilo kojinačin nespojive s ciljevima Ujedinjenih naroda i s ovom deklaracijom. Ne može sepozivati ni na koji razlog koji bi služio kao opravdanje za pribjegavanje prijetnji silomili upotrebi sile suprotno ovome načelu.

243


5 Potpisan (i od SFRJ) u Helsinkiju, 1.8.1975. International-Legal Materials, 1975., br.5 str 1292. i sl. PreveoBožidar Bakotić


Slijedom toga države sudionice će se uzdržavati od bilo kakvih čina koji znače pri-jetnju silom ili neposrednu ili posrednu upotrebu sile protiv druge države sudionice.One će se, isto tako, uzdržavati od bilo kakva očitovanja sile radi navođenja drugedržave sudionice na odricanje od punog vršenja svojih suverenih prava. U svojimmeđusobnim odnosima, uzdržavat će se, isto tako, od bilo kakva čina represalijasilom.

Nikakva prijetnja silom ili upotreba sile neće između njih biti upotrijebljena kao sred-stvo rješavanja sporova ili pitanja koja bi mogla dovesti do spora.

III NEPOVREDIVOST GRANICA

Države sudionice smatraju nepovredivim sve međusobne granice kao i granice svihdržava u Europi pa će se zato sada i ubuduće uzdržavati od nasrtaja na te granice.

Slijedom toga one će se, također, uzdržavati od bilo kakva zahtjeva ili čina zapos-jedanja i prisvajanja dijela i čitavog područja bilo koje države sudionice.

IV TERITORIJALNA CJELOVITOST DRŽAVA

Države sudionice poštovat će teritorijalnu cjelovitost svake od država sudionica.

Slijedom toga one će se uzdržavati od bilo kakve akcije nespojive s ciljevima i nače-lima Povelje Ujedinjenih naroda protiv teritorijalne cjelovitosti, političke nezavisnostiili jedinstva bilo koje države sudionice, a osobito od svake takve akcije koja bi značilaprijetnju silom ili upotrebu sile.

Države sudionice će se, isto tako, uzdržavati od toga da područje druge državesudionice učine predmetom vojne okupacije ili drugih neposrednih ili posrednih prisil-nih mjera u suprotnosti s međunarodnim pravom, ili predmetom stjecanja takvimmjerama ili prijetnjom njima. Nijedna takva okupacija ili stjecanje neće biti priznatikao zakoniti.

(….)

VI NEINTERVENCIJA U UNUTARNJE POSLOVE

Države sudionice će se uzdržavati od bilo kakve intervencije, neposredne iliposredne, pojedinačne ili kolektivne, u unutarnje ili vanjske poslove koji potpadajupod, unutarnju nadležnost druge države sudionice, bez obzira na njihove među-sobne odnose.


244


One će se, slijedom toga uzdržavati od bilo kojeg oblika oružane intervencije i pri-jetnje takvom intervencijom protiv druge države sudionice.

One će se, isto tako, u svim okolnostima uzdržavati od bilo kojega drugog čina vojneili političke, ekonomske ili druge prisile usmjerene na to da vlastitom interesu po-drede vršenje prava svojstvenih suverenosti druge države sudionice i time osigurajubilo kakvu korist.

Slijedom toga će se, među ostalima, uzdržavati od pružanja neposredne ili posrednepomoći terorističkim djelatnostima, ili subverzivnim ili drugim djelatnostima usm-jerenima k nasilnom obaranju poretka druge države sudionice.

(….)

245



5. KONVENCIJA O SPREČAVANJU I KAŽNJAVANJUZLOČINA GENOCIDA 6

Stranke ugovornice,

Uzimajući u obzir da je Opća skupština Ujedinjenih naroda, Rezolucijom 96(1) od11. prosinca 1946, izjavila da je genocid zločin prema međunarodnom pravu, proti-van duhu i ciljevima Ujedinjenih naroda i da ga civilizirani svijet osuđuje;

Priznajući da je u svim razdobljima povijesti genocid prouzročio velike gubitke čov-ječanstvu;

Uvjerene da je potrebna međunarodna suradnja da bi se čovječanstvo oslobodilotoga groznog zla;Slažu se o ovome:

Članak I.

Stranke ugovornice potvrđuju, da je genocid, bez obzira na to da li je izvršen u vri-jeme mira ili u vrijeme rata, zločin prema međunarodnom pravu i obvezuju se da ćega sprečavati i kažnjavati.

Članak II.

U ovoj konvenciji genocid znači bilo koje od sljedećih djela, počinjeno s namjeromda se potpuno ili djelomično uništi jedna nacionalna, etnička, rasna ili vjerskaskupina:a) ubojstvo članova skupine;b) nanošenje teške tjelesne ili duševne povrede članovima skupine;c) namjerno podvrgavanje skupine takvim uvjetima života koji bi trebali dovesti do

njezina potpunoga ili djelomičnog uništenja;d) nametanje takvih mjera kojima se želi spriječiti rađanje u okviru skupine;e) prisilno premještanje djece iz jedne skupine u drugu.


246

6 Otvorena potpisivanju 9. 11 1948; stupila na snagu 12.1.1951. Službeni vjesnik Prezidijuma Narodne skupš-tine FNRJ, br. 2/1950. UNTS, sv. 78., str. 277. i si. Preveo Budislav Vukas. Tekst je s manjim izmjenamapreuzet iz Međunarodno javno pravo - izbor dokumenata, Zagreb, 1977, str. 117-120.


Članak III.

Kažnjiva će biti sljedeća djela:a) genocid;b) zavjera da se izvrši genocid;c) neposredno i javno poticanje da se izvrši genocid;d) pokušaj da se izvrši genocid;e) suučesništvo u genocidu.

Članak IV.

Kaznit će se osobe koje su izvršile genocid ili bilo koje drugo djelo nabrojano učlanku III, bez obzira na to da li su one čelnici, funkcionari ili obični pojedinci.

Članak V.

Stranke ugovornice obvezuju se da usvoje, u skladu sa svojim odnosnim Ustavima,zakonodavne mjere potrebne da bi se osigurala primjena odredaba ove konvencije,a osobito da predvide djelotvorne krivične sankcije za osobe krive za genocid ili zabilo koje drugo djelo nabrojano u članku III.

Članak VI.

Osobama optuženima za genocid ili za bilo koje drugo djelo nabrojano u članku III.sudit će nadležni sud države na čijem je području djelo počinjeno ili međunarodnikrivični sud koji će biti nadležan za one stranke ugovornice koje budu prihvatile nje-govu sudbenost.

Članak VII.

Genocid i druga djela nabrojana u članku III. ne smatraju, se političkim zločinima radiizručenja.

Stranke ugovornice se obvezuju da će u takvim slučajevima odobravati izručenje uskladu sa svojim zakonima i međunarodnim ugovorima koji su na snazi.

Članak VIII.

Svaka stranka ugovornica može zahtijevati od nadležnih organa Ujedinjenih

247



naroda da poduzmu, u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda, mjere koje smatrajuprikladnima za sprečavanje i kažnjavanje djela genocida ili bilo kojega drugog djelanabrojanog u članku III.

Članak IX.

Sporovi među strankama ugovornicama u tumačenju, o primjeni ili provedbi ovekonvencije, uključujući one što se odnose na odgovornost neke države za genocidili za bilo koje drugo djelo nabrojano u članku III, iznijet će se pred Međunarodnisud na zahtjev jedne od stranaka u sporu.

Članak X.

Ova konvencija, koje su engleski, francuski, kineski, ruski i španjolski tekst jednakovjerodostojni, nosit će datum 9. prosinca 1948.

Članak XI.

Ova će konvencija do 31. prosinca 1949. biti otvorena potpisivanju svake članiceUjedinjenih naroda i svake države nečlanice kojoj Opća skupština uputi Poziv na pot-pisivanje.Ova će konvencija biti ratificirana, a isprave o ratifikaciji položit će se kod glavnogtajnika Ujedinjenih naroda.Počam od 1. siječnja 1950. moći će ovoj konvenciji pristupiti svaka članica Ujedinj-enih naroda i svaka država nečlanica koja primi gore spomenuti poziv.Isprave o pristupanju položit će se kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

Članak XII.

Svaka stranka ugovornica može u svakom trenutku, priopćenjem glavnom tajnikuUjedinjenih naroda, proširiti primjenu ove konvencije na sva područja ili na bilo kojeod područja za čije je vanjske odnose ona odgovorna.

Članak XIII.

Na dan kad bude položeno prvih dvadeset isprava o ratifikaciji ili pristupanju, glavniće tajnik o tome sastaviti zapisnik. On će prijepis tog zapisnika dostaviti svimdržavama članicama Ujedinjenih naroda i državama o kojima je riječ u članku XI.

Ova će konvencija stupiti na snagu devedesetog dana nakon dana kad je položena


248


dvadeseta isprava o ratifikaciji ili pristupanju.

Svaka ratifikacija ili pristupanje izvršeni poslije toga kasnijeg datuma djelovat će oddevedesetog dana nakpn polaganja isprave o ratifikaciji ili pristupanju.

Članak XIV.

Ova će konvencija trajati deset godina počam od dana kada stupi na snagu.

Ona će poslije toga ostati na snazi u uzastopnim razdobljima od po pet godina, i toza one stranke ugovornice koje ju ne otkazu barem šest mjeseci prije kraja raz-doblja koje je u tijeku.

Otkazivanje će se izvršiti pismenim priopćenjem upućenim glavnom tajniku Ujedinj-enih naroda.

Članak XV.

Ako, zbog otkazivanja, broj stranaka ove konvencije bude manji od Šesnaest, Kon-vencija će prestati da bude na snazi počevši od dana kad zadnji otkaz postanepravovaljanim.

Članak XVI.

Svaka stranka ugovorhica može zahtjevati reviziju ove konvencije u bilo koje vri-jeme pismenim priopćenjem upućenim glavnom tajniku.

Opća skupština će odlučiti o mjerama što bi ih trebalo poduzeti u pogledu takvogazahtjeva.

Članak XVII.

Glavni tajnik Ujedinjenih naroda priopćit će svim članicama Ujedinjenih naroda idržavama nečlanicama o kojima je riječ u članku XI:a) potpise, ratifikacije i pristupanja primljene u skladu s člankom XI;b) priopćenja primljena u skladu s člankom XII;c) datum stupanja na snagu ove konvencije u skladu s člankom XIII;d) otkaze primljene u skladu s člankom XIV;e) prestanak Konvencije u skladu s člankom XV;f) priopćenja primljena u skladu s člankom XVI.

249



Članak XVIII.

Izvornik ove konvencije položit će se u arhiv Ujedinjenih naroda. Ovjereni prijepis ovekonvencije dostavit će se svim članicama Ujedinjenih naroda i državama nečlani-cama o kojima je riječ u članku XI.

Članak XIX.

Glavni tajnik Ujedinjenih naroda registrirat će ovu konvenciju na dan kad Konven-cija stupi na snagu.


250


6. KONVENCIJA O NEZASTARIJEVANJU RATNIHZLOČINA I ZLOČINA PROTIV ČOVJEČNOSTI7

PREAMBULA

Države ugovornice 8 ove konvencije,

podsjećajući na rezolucije Generalne skupštine 9 Ujedinjenih naroda 3 (I) od 13.veljače 1946. i 170(11) od 31. listopada 1947. o izručenju i kažnjavanju ratnih zloči-naca, na Rezoluciju 95 (I) od 11. prosinca 1946, kojom se potvrđuju principi među-narodnog prava priznati na osnovi Povelje 10Međunarodnog vojnog suda uNurnbergu i na presudu istog Suda, kao i na rezolucije 2184 (XXI) od 12. prosinca1966. i 2202 (XXI) od 16. prosinca 1966, u kojima se povreda ekonomskih i političkihprava domaćeg stanovništva, s jedne strane, i politika aparheida, s druge strane,izričito osuđuju kao zločin protiv čovječanstva.11

podsjećajući na rezolucije Ekonomskog i Socijalnog savjeta 12 Ujedinjenih naroda1074 D (XXXIX) od 28. srpnja 1965. i 1158 (XLI) od 5. kolovoza 1966, o kažnja-vanju ratnih zločinaca i osoba koje su počinile zločine protiv čovječanstva,

konstatirajući da se ni u jednoj od svečanih izjava, instrumenata ili konvencija kojese odnose na gonjenje ili kažnjavanje ratnih zločina i zločina protiv čovječanstva nepredviđa zastarijevanje,

smatrajući da ratni zločini i zločini protiv čovječanstva spadaju među najteže zločineu međunarodnom pravu,

251


7 Otvorena potpisivanja 26.11.1968; stupila na snagu 11.11.1970. SI. - MU, br. 50/1970, UNTS, sv. 754, str.73. i sl.

8 Umjesto "ugovornice" ispravno bi. bilo "stranke".9 Na hrvatskom jeziku ispravan je naziv „Opća skupština“, isto i niže u ovom tekstu10 U ovom je slučaju umjesto "Povelja" uobičajen naziv "Statut" (prema francuskom); isto i niže u ovom tekstu.11 U čitavom tekstu Konvencije pogrešno je upotrijebljen izraz "čovječanstvo" umjesto "čovječnost" (u odgo-

varajućem padežu)12 Na hrvatskom jeziku ispravan je naziv "Ekonomsko i socijalno vijeće" (ili "Gospodarsko" umjesto "Ekonom-

sko").


uvjerena da efikasno kažnjavanje ratnih zločina ili zločina protiv čovječanstva pred-stavlja važan element sprečavanja takvih zločina, zaštite ljudskih prava i osnovnihsloboda, jačanja povjerenja, daljnjeg razvijanja suradnje među narodima i unapre-đenja međunarodnog mira i sigurnosti,

konstatirajući da primjena propisa domaćeg prava na ratne zločine protiv čovje-čanstva 13 u pogledu vremenskog zastarijevanja običnih zločina predstavlja pitanjeod velike važnosti za svjetsku javnost, budući da sprečava gonjenje i kažnjavanjeosoba odgovornih za takve zločine,

uviđajući da je potrebno i da je vrijeme da se u međunarodnom pravu potvrdi, putemove konvencije, princip vremenskog nezastarijevanja ratnih zločina i zločina protivčovječanstva i da se osigura njegova univerzalna primjena,

suglasile su se o slijedećem:

Članak I.

Ne postoji vremensko zastarijevanje u pogledu slijedećih zločina bez.obzira nadatum kada su počinjeni:(a) ratni zločini prema definiciji u Povelji Međunarodnog vojnog suda, Nürnberg, od

8. kolovoza 1945, potvrđenoj u rezolucijama 3(1) od 13. veljače 1946. i 95 (I)od 11. prosinca 1946, koje je usvojila Generalna skupština Ujedinjenihnaroda, a osobito "teški prijestupi" 14 nabrojeni u ženevskim konvencijama od12. kolovoza 1959, o zaštiti žrtava rata;

(b) zločini protiv čovječanstva bilo da su počinjeni u doba rata ili u doba mira premadefiniciji u Povelji Međunarodnog vojnog suda, Nürnberg, od 8. kolovoza 1945,i kao što je potvrđeno rezolucijama 3 (I) od 13. veljače 1946. i 95 (I) od 11. pros-inca 1946, koje je usvojila Generalna skupština Ujedinjenih naroda, protjerivanjeputem oružanog napada ili okupacije i nehumana djela koja proističu iz politikeapartheida, kao i zločin genocida prema definiciji danoj u Konvenciji o spreča-vanju u kažnjavanju zločina genocida iz 1948. godine, čak i kad takva djela nepredstavljaju povredu domaćeg zakona zemlje u kojoj su izvršena."


252

13 Umjesto „ratne zločine protiv čovječanstva“ ispravno bi bilo „ratne zločine i zločine protiv čovječnosti“14 Umjesto "teški prijestupi“ ispravno bi bilo "teške povrede".


Članak II.

U slučaju da se počini bilo koji od zločina spomenutih u članku I, odredbe ove kon-vencije primjenjuju se na predstavnike državne vlasti ili na pojedince koji kao glavniakteri ili kao suučesnici sudjeluju u izvršenju ili koji neposredno potiču druge osobeda počine bilo koji od spomenutih zločina, ili koji kuju zavjeru da ih počine, bez obzirana stupanj počinjenog zločina, kao na predstavnike državne vlasti koji tolerirajuvršenje tih zločina.

Članak III.

Države ugovornice 15 ove konvencije obvezuju se da usvoje sve potrebne mjere usvojoj zemlji, bilo da se radi o zakonodavnim ili drugim mjerama, kako bi omogućileizručenje osoba navedenih u članku II. ove konvencije, u skladu s međunarodnimpravom.

Članak IV.

Države ugovornice 16 ove konvencije obvezuju se da usvoje, u skladu sa svojim us-tavnim postupkom, sve zakonodavne i druge mjere koje su potrebne da se osigurada se zakonske i druge odredbe o zastarijevanju ne odnose na gonjenje i kažnja-vanje zločina spomenutih u člancima I. i II. ove konvencije i da se takve odredbe ozastarijevanju, ako postoje, ukinu.

Članak V.

Ova konvencija stoji otvorena za potpisivanje do 31, prosinca 1969. od strane bilo kojedržave članice Ujedinjenih naroda ili članice specijaliziranih agencija ili Međunarodneagencije za atomsku energiju,17 ili od strane bilo koje druge države koju Generalnaskupština bude pozvala da postane strana ugovornica 18 ove konvencije.

253


15 Umjesto "ugovornice" ispravno bi bilo "stranke".16 Umjesto "ugovornice" ispravno bi bilo "stranke".17 Iza zareza treba umetnuti tekst; "ili stranke Statuta Međunarodnoga suda".18 Umjesto "strana ugovornica" ispravno bi bilo "stranka".


Članak VI.

Ova konvencija podliježe ratifikaciji. Ratifikacioni instrumenti deponiraju se kod gen-eralnog sekretara 19 Ujedinjenih naroda.

Članak VII.

Ova konvencija otvorena je za pristup bilo koje države iz članka V Instrumenti opristupanju deponiraju se kod generalnog sekretara Ujedinjenih naroda.

Članak VIII.

1. Ova konvencija stupa na snagu devedeset dana od datuma deponiranja kodgeneralnog sekretara Ujedinjenih naroda desetog instrumenta o ratifikaciji ili opristupanju.

2 . Za svaku državu koja ratificira ovu konvenciju ili koja joj pristupi nakon deponi-ranja desetog instrumenta o ratifikaciji ili o pristupanju, ova konvencija stupa nasnagu devedeset dana nakon datuma deponiranja njenog instrumenta o rati-fikaciji ili o pristupanju.

Članak IX.

1. Nakon isteka razdoblja od deset godina računajući od datuma stupanja ove kon-vencije na snagu, bilo koja stranka ugovornica može podnijeti zahtjev za reviz-iju. Konvencije u bilo koje vrijeme putem pismenog obavještenja upućenoggeneralnom sekretaru Ujedinjenih naroda.

2. Generalna skupština Ujedinjenih naroda odlučuje o mjerama koje eventualnotreba poduzeti u vezi s takvim zahtjevom.

Članak X.

1. Ova konvencija deponira se kod generalnog sekretara Ujedinjenih naroda.2. Generalni sekretar Ujedinjenih naroda dostavlja ovjerene kopije ove konvencije

svim državama spomenutim u članku V.


254

19 Na hrvatskom jeziku ispravno bi bilo "glavnog tajnika"; isto i niže u ovom tekstu.


3. Generalni sekretar Ujedinjenih naroda dostavlja svim državama spomenutim učlanku V, podatke o:

(a) nazivima zemalja koje su potpisale ovu konvenciju, kao i o instrumentima o rati-fikaciji ili 6 pristupanju, deponiranim prema člancima V, VI i VII;

(b) datumu stupanja ove konvencije na snagu prema članku VII; 20

(c) saopćenjima primljenim prema članku IX.

Članak XI.

Ova konvencija, čiji su tekstovi na kineskom, engleskom, francuskom, ruskom išpanjolskom jeziku podjednako vjerodostojni, nosi datum 26. studenoga 1968.

U potvrdu čega su dolje potpisani, propisno ovlašteni u tu svrhu, potpisali ovukonvenciju.

255


20 Umjesto "VII" treba da stoji "VIII".


7. DEKLARACIJA O ZAŠTITI SVIH OSOBA OD MUČENJA IDRUGIH OBLIKA OKRUTNOG, NELJUDSKOG ILI

PONIŽAVAJUĆEG POSTUPANJA ILI KAŽNJAVANJA

Usvojena na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda 9. prosinca 1975. u rezoluciji br.3452 (XXX.), GAOR 30th Sess, Resolutions

Članak 1.

1. U ovoj deklaraciji "mučenje" označava svako djelovanje kojim službena ili drugaosoba na njezin poticaj, uzrokuje čovjeku tešku bol ili teške patnje, bilo tjelesnebilo mentalne, s nakanom da od njega ili od treće osobe pribavi podatke ili priz-nanje, ili da ga kazni za djela koja je učinio ili za koja sumnja da ih je učinio, ilis nakanom da njega ili drugu osobu zastraši. Mučenje ne uključuje bol ili patnjukoji su samo nužna ili slučajna posljedica zakonite sankcije, koja je u skladu sastandardiziranim minimalnim pravilima o postupanju sa zatvorenicima.

2. Mučenje je teži i zluradi oblik okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanjaili kažnjavanja.

Članak 2.

Svako mučenje ili drugo okrutno, neljudsko ili ponižavajuće postupanje ili kažnja-vanje predstavlja zločin nad ljudskim dostojanstvom i treba ga osuditi kao omalo-važavanje ciljeva Povelje Ujedinjenih naroda i kao kršenje čovjekovih prava itemeljnih sloboda, proglašenih o Općoj deklaraciji o ljudskim pravima.

Članak 3.

Država ne smije dopuštati ili tolerirati mučenje ili druge oblike okrutnog, neljudskogili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja. Iznimne okolnosti kao što su vojnostanje ili vojna opasnost, unutarnja politička nestabilnost ili bilo koja drugaizvanredna stanja ne smiju služiti kao isprika za mučenje ili za druge oblike okrutnog,neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja.


256


Članak 4.

U skladu s odredbama ove Deklaracije, svaka država mora donijeti učinkovite mjereza sprečavanje mučenja i drugih oblika okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg pos-tupanja ili kažnjavanja na području pod njenom nadležnošću.

Članak 5.

Školovanje policijskog osoblja i drugih službenih osoba koje mogu biti odgovorne zaosobe kojima je oduzeta sloboda, mora osigurati puno poštivanje zabrane mučenjai drugih oblika okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja.Zabrane moraju biti odgovarajuće uključene u opća pravila ili upute koje se odnosena dužnost i funkcije svakoga koji bi mogao te osobe čuvati ili s njima postupati.

Članak 6.

Svaka je država dužna sustavno nadzirati praksu i metode saslušanja, kao i postu-pak oduzimanja slobode i postupanje s osobama kojima je oduzeta sloboda nanjenom području, radi sprečavanja svakog slučaja mučenja ili drugih okrutnih, neljud-skih ili ponižavajućih oblika postupanja ili kažnjavanja,

Članak 7.

Svaka država je dužna osigurati da će sve radnje mučenja, koje su opisane u 1.članku, biti određene kao kažnjive radnje u njenom kaznenom pravu. To mora vri-jediti i za radnje koje predstavljaju sudioništvo u mučenju, supočinilaštvo, podsti-canje ili pokušaj mučenja.

Članak 8.

Svaka osoba koja tvrdi da je bila podvrgnuta mučenju ili drugom obliku okrutnog,neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja od strane službene osobe ilina njen uticaj, mora imati pravo na žalbu i nepristranu raspravu pred nadležnimorganom.

Članak 9.

Kada se osnovano pretpostavlja da je došlo do radnje mučenja, kako je određuje 1.članak, nadležni organi dužni su odmah započeti nepristranu istragu, i u slučajukada nema formalne žalbe.

257



Članak 10.

Ukoliko istraga u skladu s 8. ili 9. člankom utvrdi da je vjerojatno došlo do mučenja,određenog u 1. članku, tada protiv počinitelja mora biti pokrenut kazneni postupaku skladu s nacionalnim zakonodavstvom. Ukoliko je tvrdnja da je došlo do drugihoblika okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, dovoljnoosnovana, protiv pretpostavljenog počinitelja treba pokrenuti kazneni, disciplinski ilineki dragi odgovarajući postupak.

Članak 11.

Ako je dokazano da je radnja mučenja ili drugi oblik okrutnog, neljudskog iliponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja izvršena od ili na pobudu službene osobe,žrtva ima pravo na zadovoljenje i odškodninu u skladu s nacionalnim zakono-davstvom.

Članak 12.

Izjava za koju je utvrđeno da je posljedica-mučenja ili drugog oblika okrutnog,neljudskog ili ponižavajućeg postupanja, ne smije biti korištena kao dokaz protivosobe u sudskom ili u bilo kojem drugom postupku.


258


RATNI DRŽAVNO-PRAVNI AKTIREPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE

259-310 Ratni drzavno pravni akti RBiH:Layout 1 28.4.2013 13:56

260



261

Na osnovu Amandmana LI tačka 5. stav 3. na Ustav Republike Bosne i Hercegovine,Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine na prijedlog Vlade Republike Bosnei Hercegovine donosi

U R E D B U

SA ZAKONSKOM SNAGOM O OBRANI

I OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Ovom uredbom uređuje se: sistem i organizacija obrane Republike Bosne i Herce-govine (u daljem tekstu: Republika), prava i dužnosti Republike, općina i njihovihorgana, kao i prava i dužnosti poduzeća i drugih pravnih lica u oblasti obrane; vojnaobrana; civilna obrana; inspekcijski nadzor; financiranje obrane, kao i druga pitanjaod značaja za obranu Republike.

Pripreme za obranu u Republici u skladu sa ovom uredbom organiziraju se, plani-raju i sprovode radi obrane slobode građana, suverenosti, nezavisnosti, teritorijalnecjelovitosti i nedjeljivosti Republike, kao i radi osiguranja funkcioniranja demokratskihodnosa i državne vlasti, te zaštite ljudi i materijalnih dobara od posljedica rata,elementarnih nepogoda i drugih nesreća.

Član 2.

Ovom uredbom uređuju se mjere i zadaci na osiguranju zaštite Ustavom RepublikeBosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustav) utvrđenog uređenja, međusobneusklađenosti priprema i planova obrane kao i priprema određenih mjera za zavo-đenje vanrednog stanja.

Pod vanrednim stanjem u smislu ove uredbe podrazumijeva se stanje u kojem se,usljed oružanog, terorističkog ili drugog nasilnog i nezakonitog djelovanjaugorožavaju sloboda i ljudska prava građana, suverenost, nezavisnost, teritorijalnacjelovitost, Ustavom utvrđeno uređenje i opća sigurnost stanovništva i materijalnihdobara izazvana elementarnim nepogodama i tehnološkim nesrećama.

Ratni državno-pravni akt i Republ ike Bosne i Hercegovine


Član 3.

Republika preko ministarstva, drugih republičkih organa i upravnih organizacijaosigurava ostvarivanje prava i dužnosti Republike u oblasti obrane utvrđenihUstavom i zakonom.

Građani, poduzeća i druga pravna lica ostvaruju prava i dužnosti odnosno obvezeu oblasti obrane u skladu sa Ustavom i zakonom.

Općine i Grad Sarajevo, poslove koje u skladu sa Ustavom, zakonom i statutomobjavljaju u miru, obavljaju i u slučaju rata.

Član 4.

Poslovi organiziranja i provođenja priprema i izvršavanja drugih zadataka u oblastiobrane su od općeg interesa za Republiku.

Upravne i stručne poslove u oblasti obrane utvrđene zakonom vrši Ministarstvoobrane.

Ministarstvo obrane organizira i izvršava i štabne poslove i za oružane snageRepublike.

II PRAVA I DUŽNOSTI DRUŠTVENO-POLITIČKIH ZAJEDNICA

1. Prava i dužnosti Republike

Član 5.

Republika preko nadležnih ministarstava i drugih republičkih organa u oblastiobrane:

- uređuje sistem obrane,- organizira i osigurava pripreme za obranu,- rukovodi narodnim otporom u ratu- planira pripreme za obranu i donosi plan obrane Republike,- organizira, priprema i rukovodi oružanim snagama,- organizira i izvršava poslove vojne obveze, kao i poslove popune i mobilizacije

oružanih snaga, poduzeća i drugih pravnih lica,- organizira i priprema sistem zaštite i spašavanja odnosno civilnu zaštitu,


262


- organizira i priprema službu osmatranje i obavještavanja,- organizira i priprema veze rukovođenja i kriptozaštite,- osigurava ostvarivanje prava i obveza građana,- organizira i osigurava pripreme državnih organa, poduzeća i drugih pravnih lica

za rad i funkcioniranje u ratu,- organizira obučavanje za obranu,- organizira i vrši inspekcijski nadzor u oblasti obrane,- stara se o osiguranju materijalnih rezervi za potrebe obrane,- stara se o uređenju teritorije za potrebe obrane,- organizira sprovođenje mjera sigurnosti u oblasti obrane,- vrši i druga prava i dužnosti kao i poslove od značaja za obranu Republike.

Član 6.

Organizacija oružanih snaga Republike uređuje se Uredbom sa zakonskom snagomo oružanim snagama Republike Bosne i Hercegovine.

Član 7.

Organiziranje i način izvršavanja poslova vojne obveze i mobilizacije uređuje seUredbom sa zakonskom snagom o vojnoj obavezi i mobilizaciji.

1) Predsjedništvo Republike

Član 8.

Predsjedništvo Republike u oblasti obrane:- rukovodi oružanim snagama u miru i u ratu uključujući i ovlašćenja u rješavanju

organizacijskih i personalnih pitanja u oružanim snagama,- donosi Plan obrane Republike i druga akta kojima utvrđuje mjere za orga-

niziranje i sprovođenje priprema za obranu,- naređuje zavođenje vanrednog stanja na teritoriji Republike ili njenim pojedinim

dijelovima,- naređuje sprovođenje mjera pripravnosti i drugih potrebnih mjera na otklanjanju

uzroka i posljedica vanrednog stanja,- naređuje mobilizaciju oružanih snaga,

263



- naređuje upotrebu jedinica milicije u zaštiti građana, imovine i ustavomutvrđenog uređenja Republike u slučaju vanrednog stanja i rata,

- utvrđuje plan opremanja Armije Republike, materijalno-tehničkim sredstvima iopremom.

Član 9.

U ostvarivanju prava i dužnosti u oblasti obrane, Predsjedništvo Republike poredovlašćenja iz člana 8. ove uredbe:

- osigurava jedinstvo i cjelovitost sistema obrane u Republici,- razmatra pitanja od općeg značaja za obranu Republike,- utvrđuje smjernice o sadržaju i načinu izrade planova obrane Republike, ratnih

okruga i općina,- donosi svoj plan organiziranja i djelovanja u slučaju rata,- utvrđuje plan organizacije, razvoja i opremanja oružanih snaga,- utvrđuje ratnu organizaciju službe državne sigurnosti,- odlučuje o organiziranju i izvođenju mobilizacijskih i drugih vježbi oružanih snaga,

civilne zaštite, službe osmatranja i obavještavanja, jedinica veze rukovođenja ikriptozaštite, kao i organa, poduzeća i drugih organizacija i pravnih lica,

- imenuje i razrješava načelnika i zamjenike načelnika Glavnog štaba oružanihsnaga, na prijedlog Vlade Republike Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu:Vlada),

- utvrđuje mirnodopsku i ratnu formaciju oružanih snaga,- utvrđuje i dodjeljuje priznanja iz oblasti obrane,- vrši i druge poslove u oblasti obrane iz svoje nadležnosti.

Član 10.

Predsjedništvo Republike u ratu, na prijedlog, Vlade donosi uredbe sa zakonskomsnagom o pitanjima iz nadležnosti Skupštine Republike Bosne i Hercegovine (u dalj-em tekstu: Skupština) ako ne postoji mogućnost njenog sastajanja. Predsjedništvopodnosi ove uredbe na potvrdu Skupštini čim ona bude u mogućnosti da se sastane.

Član 11.

Mjere iz člana 8. alineja 4. ove uredbe mogu se narediti samo za vrijeme trajanjavanrednog stanja.


264


Član 12.

Predsjedništvo Republike obrazuje Vojni savjet (u daljem tekstu: Savjet).Savjet u okviru prava i dužnosti Predsjedništva Republike u oblasti obrane razma-tra, zauzima stavove i predlaže Predsjedništvu sva značajnija pitanja iz oblasti vojneobrane a naročito:

- razmatra pitanja rukovođenja oružanim snagama,- razmatra prijedlog plana obrane Republike,- razmatra planove razvoja oružanih snaga,- razmatra pitanja organizacije oružanih snaga,- razmatra pitanja ostvarivanja vojne obaveze i drugih obaveza građana u oblasti

obrane,- razmatra stanje obrambenih priprema Republike,- razmatra pitanja opremanja Armije Republike materijalno-tehničkim sredstvima

i opremom.Član 13.

Savjet se sastoji od predsjednika, određenog broja članova i tajnika.Aktom o obrazovanju Savjeta određuje se broj i sastav članova Savjeta.Akt o obrazovanju Savjeta donosi Predsjedništvo Republike.Predsjednik Predsjedništva Republike je po položaju predsjednik Savjeta.Članovi Savjeta po položaju su: predsjednik Skupštine, predsjednik Vlade, ministarobrane, ministar za unutarnje poslove, komandanti odnosno načelnici rodova i službioružanih snaga.Načelnik Glavnog Štaba oružanih snaga je po položaju član i tajnik Savjeta.Ostali članovi Savjeta imenuju se iz reda naučnih, stručnih radnika i komandioružanih snaga.Organiziranje i način rada Savjeta utvrđuje se Poslovnikom o radu Savjeta.

2) Skupština

Član 14.

Skupština na osnovu i u okviru Ustava, Zakona, drugih propisa i općih akata, uoblasti obrane:

- uređuje sistem obrane u Republici,

265



- razmatra stanje priprema za obranu i sigurnost Republike i donosi mjere za or-ganiziranje, razvoj i jačanje obrane u Republici,

- utvrđuje politiku izvršavanja Zakona, drugih propisa i općih akata u oblastiobrane i obaveze organa i organizacija u Republici za njihovo izvršavanje,

- utvrđuje način osiguranja republičkih materijalnih rezervi za slučaj rata,- određuje način financiranja za potrebe obrane,- donosi svoj plan organiziranja i djelovanja u ratu,- vrši i druge poslove u oblasti obrane iz svoje nadležnosti.

3) Vlada

Član 15.

Vlada je u okviru prava i dužnosti Republike odgovorna Skupštini za predlaganje isprovođenje politike i izvršavanje Zakona, drugih propisa i općih akata u oblastiobrane.

Član 16.

Vlada u oblasti obrane:

1. naređuje mobilizaciju jedinica, službi, štabova i povjerenika civilne zaštite, službeosmatranja i obavještavanja i snaga veza rukovođenja i kriptozaštite,

2. odlučuje o pripremi i izvođenju mobilizacijskih i drugih vježbi ministarstva, drugihrepubličkih organa uprave i upravnih organizacija,

3. utvrđuje prijedlog ratne organizacije službe državne sigurnosti,4. utvrđuje program opremanja policije naoružanjem i materijalno-tehničkim sred-

stvima,5. utvrđuje organizaciju, razvoj i opremanje civilne zaštite, službe osmatranja i

obavještavanja, veza rukovođenja i kriptozaštite,6. utvrđuje prijedlog uredbi sa zakonskom snagom za vrijeme ratnog stanja,7. utvrđuje kriterije i normative za popunu oružanih snaga, civilne zaštite, rezervne

policije i službe osmatranja i obavještavanja ljudstvom i materijalno-tehničkimsredstvima,

8. određuje objekte od posebnog značaja za obranu Republike i propisuje mjerezaštite tih objekata kao i nadležnost organa za sprovođenje tih mjera,

9. određuje organizacije od posebnog značaja za obranu Republike u skladu splanom obrane Republike,


266


10. donosi svoj plan organiziranja i djelovanja u ratu i daje suglasnost na planoveministarstava, drugih republičkih organa uprave i upravnih organizacija,

11. donosi propise o izvršavanju radne obaveze u vezi s obavljanjem poslova i zada-taka za potrebe obrane,

12. donosi propise o izvršavanju obaveza davanja materijalnih sredstava za potrebeobrane,

13. propisuje sadržaj i način izrade planova za uređenje teritorija za potrebe obrane,14. predlaže plan obrane Republike,15. predlaže mjere za razvoj obrane Republike,16. predlaže plan organizacije, razvoja i opremanja oružanih snaga,17. poduzima mjere za osiguranje republičkih robnih rezervi za slučaj rata i njihov

razmještaj u skladu s potrebama obrane,18. utvrđuje prijedlog plana opremanja Armije Republike, materijalno-tehničkim sred-

stvima i opremom,19. poduzima i druge mjere utvrđene zakonom, drugim propisima i općim aktima.

Član 17.

Vlada za vrijeme rata ili vanrednog stanja:1. naređuje evakuaciju određenih kategorija stanovništva iz ugroženih gradova u

skladu s Planom obrane Republike,2. poduzima mjere za prelazak ministarstava i drugih republičkih organa uprave i

upravnih organizacija s mirnodopskog na ratnu organizaciju i izlazak na ratnelokacije,

3. stara se o realizaciji naređenih mjera za otklanjanje uzroka i posljedicavanrednog stanja iz svoje nadležnosti,

4. osigurava prenošenje i sprovođenje naređenih mjera pripravnosti i drugih mjerana teritoriji Republike.

4) Ministarstvo obrane

1. D j e l o k r u g

Član 18.

Ministarstvo obrane obavlja upravne, stručne i štabne poslove u djelokrugu obrane,utvrđene zakonom, drugim propisima i općim aktima, a naročito:

267



1. provodi utvrđenu politiku i smjernice i osigurava izvršenje zakona, drugih propisai općih akata u oblasti obrane,

2. prati i usklađuje aktivnosti na ostvarivanju utvrđene politike sistema obrane,3. neposredno organizira i izvršava poslove vojne obrane i to:

- obavlja poslove vojne evidencije, regrutiranja, upućivanja regruta na služenje vo-jnog roka, popunu i mobilizaciju oružanih snaga i druge poslove vojne obveze,kao i popune i mobilizacije organa, poduzeća i drugih pravnih lica,

- obavlja upravne i organizacijske poslove i zadatke oružanih snaga,- razrađuje plan organiziranja, razvoja i opremanja oružanih snaga, prati njegovu

realizaciju i predlaže odgovarajuće mjere,- izrađuje i predlaže nadležnim organima na usvajanje mirnodopske i ratne

formacije oružanih snaga,- utvrđuje elemente za procjenu ugroženosti teritorije Republike sa stanovišta

ratnih dejstava,- stara se o organiziranju ratnih oblika oružanog otpora,- predlaže kriterije i normative za popunu oružanih snaga ljudstvom i materijalno-

tehničkim sredstvima,- predlaže norme za snabdijevanje i osiguranje drugih potreba oružanih snaga,- izrađuje kriterije o uslovima i načinu uskladištenja, čuvanja i održavanja

naoružanja i vojne opreme i stara se o zaštiti materijalno-tehničkih sredstava iobjekata u oružanim snagama,

- preko Glavnog štaba oružanih snaga rukovodi i komanduje oružanim snagamaRepublike.

4. Neposredno organizira i izvršava poslove civilne obrane, koji se odnose na:- organiziranje, pripremanje, obučavanje i popunu jedinica, službi, štabova i

povjerenika civilne zaštite,- organiziranje, pripremanje i obučavanje službe osmatranja i obavještavanja,- organiziranje i koordiniranje sprovođenja mjera zaštite i spašavanja,- organiziranje i sprovođenje sistema veza i kriptozaštite,- izradu plana razvoja i okvirne formacije štabova, jedinica i službi civilne zaštite

i službe osmatranja i obavještavanja,- organiziranje, pripremanje i sprovođenje priprema za obranu organa, poduzeća

i drugih pravnih lica,- organiziranje, pripremanje i osiguranje rada centra za obavještavanje,


268


- organiziranje, neposredno izvođenje i praćenje obučavanja građana za potrebeobrane,

- predlaganje programa zajedničkih i samostalnih vježbi i izradu elaborata zaizvođenje vježbi.

5. Koordinira izradu plana obrane Republike i stara se o njegovoj ažurnosti i upotre-bljivosti i neposredno rukuje tim planom,

6. Izrađuje i donosi svoj plan organiziranja i djelovanja u slučaju rata ili neposredneratne opasnosti,

7. Predlaže propise o sadržaju, načinu izrade i donošenju planova i programa uoblasti obrane,

8. Usklađuje izradu planova obrane općina,9. Organizira i vrši inspekcijski nadzor nad provođenjem priprema za vojnu i civilnu

obranu,10. Organizira i provodi mjere sigurnosti i zaštite obrambenog organiziranja i pripre-

manja, kao i tajnih podataka obrane,11. Stara se o uređenju teritorija od značaja za obranu,12. Stara se o izboru i uređenju ratnih lokacija republičkih organa,13. Rješava o žalbama i vrši druge upravne poslove u svezi s vojnom, radnom i ma-

terijalnom obavezom, kao i obavezom građana da učestvuje u civilnoj zaštiti i dase obučavaju za obranu, te o obavezama organa, poduzeća i drugih pravnihlica u oblasti obrane,

14. Vrši i druge poslove i zadatke u oblasti obrane koji su mu stavljeni u nadležnost.

2. O r g a n i z a c i j a M i n i s t a r s t v a o b r a n e

Član 19.

Ministarstvo obrane (u daljem tekstu: Ministarstvo) radi obavljanja poslova izadataka iz svog djelokruga u smislu člana 18. ove uredbe van sjedišta Ministarstvaima okružne sektretarijate za obranu kao područne jedinice i odjeljenja u općinama.

Okružni sekretarijati za obranu obrazuju se za područje više općina. Okružni sekre-tarijati za obranu obrazuju se, po pravilu, za ista područja općina za koja su obra-zovani centri službi sigurnosti Ministarstva unutrašnjih poslova.

Za područje svake općine obrazuje se odjeljenje Ministarstva kao organizacionajedinica Ministarstva.

269



Bliže odredbe o djelokrugu i načinu rada okružnih sekretarijata za obranu i odjeljenjau općinama utvrđuje se aktom o unutrašnjoj organizaciji Ministarstva.

Član 20.

Okružni sekretarijati za obranu obavljaju poslove iz djelokruga Ministarstva koji imse, u skladu sa aktom o unutarnjoj organizaciji Ministarstva stave u nadležnost.

Član 21.

Odjeljenja Ministarstva u općinama izvršavaju upravne i stručne poslove vojne icivilne obrane iz nadležnosti Ministarstva za koja su obrazovana, u skladu sa aktomo unutarnjoj organizaciji Ministarstva.

Član 22.

Odjeljenja Ministarstva u općinama, na zahtjev skupštine općine i izvršnog odboraopćine dužna su da daju informacije i podatke o stanju i problemima u oblasti obraneza područje općine.

Član 23.

Za obavljanje poslova vojne i civilne obrane odjeljenja Ministarstva u općinamaobrazuju odsjek za vojnu obranu i odsjek za civilnu obranu kao unutarnje organi-zacione jedinice.

Član 24.

U okviru odsjeka za civilnu obranu iz člana 23. ove uredbe obrazuje se štab civilnezaštite za općinu.

Član 25.

Stručno-operativne i štabne poslove i zadatke u vezi organiziranja, opremanja,obučavanja, osposobljavanja i upotreba jedinica, ustanova, štabova i komandioružanih snaga obavlja Glavni štab oružanih snaga Republike, koji je u sastavuMinistarstva.

Glavni štab oružanih snaga u smislu odredbe iz člana 25. ove uredbe naročito:- stara se o organiziranju, opremanju i pripremama oružanih snaga za izvrša-

vanje Ustavom i zakonom utvrđenih obaveza i zadataka,


270


- ostvaruje, rukovođenje i komandovanje komandama, štabovima, jedinicama iustanovama oružanih snaga,

- razrađuje plan upotrebe oružanih snaga,- stara se o obučavanju u oružanim snagama,- obavlja i druge poslove i zadatke iz svoje nadležnosti po naređenju Predsjed-

ništva Republike i ministra obrane.

Član 27.

Naredbu o prelasku Glavnog štaba oružanih snaga na rad po ratnoj formaciji u ratudonosi Predsjedništvo Republike.

Član 28.

Načelnika i zamjenika načelnika Glavnog štaba oružanih snaga postavlja i razrje-šava dužnosti Predsjedništvo Republike na prijedlog Vlade.

Načelnik Glavnog štaba oružanih snaga je za svoj rad odgovoran ministru obrane,a u pogledu rukovođenja i komandovanja oružanim snagama Predsjedništvu Re-publike.

Član 29.

Stručno-operativne poslove i zadatke organiziranja, pripremanja, obučavanja iosposobljavanja jedinica, službi, štabova i povjerenika civilne zaštite obavljaRepublički štab civilne zaštite, koji je u sastavu Ministarstva obrane.

Član 30.

Republički štab civilne zaštite u smislu odredbe člana 29. ove uredbe naročito:1. usklađuje organiziranje, pripremanje i funkcioniranje civilne zaštite u Republici,2. razrađuje plan upotrebe i djelovanja civilne zaštite,3. vrši operativne poslove rukovođenja akcijama zaštite i spašavanja ljudi, mater-

ijalnih i drugih dobara od ratnih razaranja, elementarnih nepogoda i drugih nes-reća, u skladu sa odlukama Vlade,

4. razmatra stanje priprema civilne zaštite i predlaže mjere na organiziranju iosposobljavanju civilne zaštite,

5. izdaje naredbe za upotrebu jedinica, službi, štabova i povjerenika civilne zaštitena sprovođenju mjera zaštite i spašavanja,

271



6. obavlja i druge poslova iz svoje nadležnosti koje mu odrede Vlada i ministarobrane.

Član 31.

Unutarnju organizaciju Republičkog štaba civilne zaštite utvrđuje Vlada na prijedlogministra obrane.

Ministar obrane donosi propise o organizaciji i formaciji jedinica, službi, štabova ipovjerenika civilne zaštite.

Ratnu organizaciju Republičkog štaba civilne zaštite utvrđuje Vlada.

Odluku o prelasku Republičkog štaba civilne zaštite sa mirnodopske na ratnu orga-nizaciju donosi Vlada.

Komandanta Republičkog štaba civilne zaštite postavlja i razrješava Vlada. Načel-nika i članove republičkog štaba civilne zaštite postavlja rješenjem ministar obrane.

Članove Republičkog štaba civilne zaštite po ratnoj organizaciji.postavlja Vlada.

5) Ministarstva i drugi republički organi

Član 33.

Ministarstva i drugi republički organi uprave i upravne organizacije u okviru svogdjelokruga u oblasti obrane:1. sprovode smjernice i odluke Predsjedništva Republike i Vlade,2. učestvuje u realizaciji naredbi i odluka Republičkog štaba civilne zaštite,3. ustupaju podatke od interesa za obranu Ministarstvu, Vladi i Predsjedništvu

Republike,4. osiguravaju određene kapacitete i rezerve posebno značajne za obranu

Republike,5. predlažu akte o unutarnjoj ratnoj organizaciji, izrađuju svoj plan organiziranja i

djelovanja u slučaju rata i provode druge pripreme za rad u slučaju rata,6. predlažu Vladi utvrđivanje obaveza poduzeća i drugih pravnih lica u proizvod-

nji i pružanju usluga za potrebe obrane.7. vrše i druge poslove i zadatke u oblasti obrane utvrđene zakonom, drugim

propisima i općim aktima.


272


Član 34.

Ministarstvo unutarnjih poslova u oblasti obrane:

1. organizira i sprovodi pripreme za djelovanje i rad u slučaju rata,2. predlaže organizaciju i brojni sastav policije,3. organizira mjere sigurnosti i zaštite objekata značajnih za Republiku,4. organizira, priprema i planira upotrebu policije u ratu, u suradnji sa Min-

istarstvom.

2. Prava i dužnosti općine

Član 35.

Općina u okviru svojih prava i dužnosti utvrđenih ustavom i zakonom, u sistemuobrane Republike na svom području organizira obranu i zaštitu, civilnu zaštitu,službu osmatranja i obavještavanja, veze rukovođenja i kriptozaštite i provodi drugepripreme za obranu a u slučaju rata organizira općenarodni otpor.

Član 36.

U organiziranju i ostvarivanju priprema u obrani, općina:

1. poduzima organizacione, materijalne i druge mjere za ostvarivanje prava idužnosti građana u obrani,

2. osigurava osposobljavanje organa, poduzeća i drugih pravnih lica za obranu,3. donosi svoj plan obrane,4. organizira rezervnu policiju,5. organizira civilnu zaštitu i osigurava njeno funkcionisanje,6. organizira službu osmatranja i obavještavanja i osigurava njeno funkcioniranje,7. organizira veze rukovođenja i kriptozaštite i osigurava njihovo funkcioniranje,8. osigurava izvršavanje poslova popune i mobilizacije oružanih snaga vojnim

obveznicima i materijalnim sredstvima iz popisa, kao i raspored i mobilizacijugrađana i materijalnih sredstava za organe, poduzeća i druga pravna lica,

9. osigurava izvršavanje poslova vojne obaveze i mobilizacije,10. organizira pripreme i obučavanje za obranu,11. stara se o uređenju teritorija za potrebe obrane,

273



12. stara se o sprovođenju mjera sigurnosti i zaštite tajnosti objekata i podataka odznačaja za obranu,

13. obavlja i druge poslove i zadatke u oblasti obrane utvrđene zakonom.

Član 37.

Općina je dužna da osigura izvršavanje propisa i drugih akata. PredsjedništvaRepublike, Skupštine, Vlade i Ministarstva, kao i izvršavanje zadataka utvrđenihplanom obrane Republike.

Član 38.

U ostvarivanju prava i dužnosti u oblasti obrane skupština općine:- utvrđuje politiku i osigurava njeno, sprovođenje u općini u skladu sa stavovima

i smjernicama organa Republike,- odlučuje o pitanjima od značaja za obranu,- utvrđuje razvoj obrane utvrđuje izvršenje financiranja u budžetu općine,- utvrđuje organizaciju civilne zaštite, službe osmatranja i obavještavanja, veza

rukovođenja i kriptozaštite,- osigurava materijalne rezerve za potrebe rata, donosi plan obrane općine i vrši

i druge poslove iz oblasti obrane utvrđene Ustavom, zakonom i statutom općine.

Član 39.

U ratu se obrazuje predsjedništvo skupštine općine. Predsjedništvo skupštinerukovodi otporom na području općine. Predsjedništvo donosi odluke iz nadležnostiskupštine općine u slučaju kad skupština nije u mogućnosti da se sastane.Predsjedništvo skupštine općine je dužno da, da na potvrdu te odluke čim skupštinaopćine bude u mogućnosti da se sastane.

Član 40.

Predsjedništvo skupštine općine sačinjavaju: predsjednik skupštine općine,predsjednik izvšnog odbora općine, načelnik odjeljenja Ministarstva, načelnik stan-ice javne sigurnosti, komandant štaba civilne zaštite za općinu i predsjednici klubovaodbornika u skupštini općine.


274


Član 41.

Način rada predsjedništva skupštine općine i ostvarivanja rukovođenja otporom uslučaju rata regulira sa poslovnikom o radu predsjedništva.

Predsjednik skupštine općine je po položaju predsjednik predsjedništva skupštineopćine.

Član 42.

Izvršni odbor općine:

- osigurava izvršenje utvrđene politike u oblasti obrane i izvršavanje zakona idrugih propisa,

- prati stanje priprema u oblasti obrane i predlaže mjere skupštini, usklađuje radorgana uprave u funkciji obrane,

- utvrđuje prijedlog plana obrane općine,- donosi svoj plan organiziranja i djelovanja u slučaju rata, i daje suglasnost na

planove organiziranja i djelovanja organa uprave u slučaju rata,- utvrđuje prijedlog plana razvoja civilne zaštite, službe osmatranja i obavješta-

vanja, veza rukovođenja i kriptozaštite i u skladu sa zakonom i drugim propisimapredlaže njihovu organizaciju,

- predlaže donošenje propisa iz oblasti obrane iz nadležnosti skupštine Općine,- utvrđuje prijedlog ratnih propisa,- stara se o sprovođenju naređenih mjera pripravnosti i mobilizacije i drugih mjera

koje naredi Predsjedništvo Republike,- obavještava skupštinu općine o stanju obrambenih priprema na području općine,- vrši i druge poslove u oblasti obrane koji su mu zakonom, statutom i drugim

propisima stavljeni u nadležnost.

Izvršni odbor općine u ratu osigurava organiziran prelazak općinskih organa upravena ratnu organizaciju i usmjerava njihov rad.

Član 43.

Upravne i stručne poslove u oblasti obrane za potrebe općine obavlja odjeljenjeMinistarstva.

275



Član 44.

Općinski organi uprave u okviru svojih prava i dužnosti utvrđenih zakonom i statutomkao i neposrednim stavovima i smjernicama i uputstvima nadležnih ministarstava idrugih republičkih organa uprave obavljaju poslove i zadatke u oblasti obrane.

Općinski organi uprave u okviru svog djelokruga dužni su da organima mjesnihzajednica pružaju pomoć i stvaraju kadrovske i materijalne uvjete za organiziranjei provođenje priprema u oblasti obrane u mjesnoj zajednici.

Član 45.

Odredbe ove uredbe koje se odnose na općinu, skupštinu općine, izvršni odboropćine i općinske organe uprave shodno se primjenjuju i na Grad Sarajevo, skupšt-inu grada Sarajeva, izvršni odbor Grada Sarajeva i organe uprave Grada Sarajeva.

III PRAVA I DUŽNOSTI GRAĐANA, PODUZEĆA I DRUGIH PRAVNIH LICA U OBLASTI OBRANE

1. Prava i dužnosti građana u obrani

Član 46.

Građani, u skladu s Ustavom i zakonom imaju prava i dužnosti da izvršavaju vojnu,radnu i materijalnu obavezu, da učestvuju u civilnoj zaštiti i obučavaju se za obranu.

Član 47.

Građani, pored prava i dužnosti iz člana 46. ove uredbe imaju pravo i dužnost da:1. suglasno zakonu i planovima obrane budu raspoređeni u oružanim snagama,

civilnoj zaštiti, službi osmatranja i obavještavanja, jedinicama veze rukovođenjai kriptozaštite, državnim organima, poduzećima i drugim pravnim licima ili nadrugim zadacima obrane.

2. da se odazovu pozivu nadležnog organa, poduzeća ili drugog pravnog lica završenje obaveza u oblasti obrane,

3. daju podatke značajne za obranu koje saznaju ili primijete i najhitnije dostavecentru za obavještavanje ili državnim organima.

4. da daju potrebne podatke za vođenje evidencije u oblasti obrane, kao i da uroku od osam dana od dana nastale promjene prijave sve promjene koje se


276


odnose na prebivalište, promjenu adrese stana, promjene u vezi imena, zasni-vanje i prestanak radnog odnosa, sticanje stručne spreme i druge promjene odinteresa za obranu.

Član 48.

Svi za rad sposobni građani koji su navršili 15 godina života imaju radnu obavezu.Radna obaveza izvršava se i u organima državne uprave, poduzećima i drugimpravnim licima i obavljanjem povremenih radova za potrebe obrane.

Radna obaveza se uvodi u slučaju rata ili vanrednog stanja.

Vlada donosi propise o organiziranju i izvršavanju radne obaveze.

Član 49.

Građani čija su materijalna sredstva popisana za potrebe oružanih snaga ili drugepotrebe obrane dužni su da na zahtjev Ministarstva ta sredstva dopreme naodređeno mjesto u ispravnom stanju koje omogućava njihovo funkcioniranje.Vlada donosi propise o načinu uzimanja materijalnih sredstava za potrebe obranei propisuje naknade za ta sredstva.

Član 50.

U jedinicama i štabovima civilne zaštite dužni su učestvovati radno sposobni građaniod 18 do 60 godina starosti (muškarci), odnosno 55 godina (žene), U jedinice, službei štabove civilne zaštite ne raspoređuju se:

- lica na službi u oružanim snagama,- radnici organa unutarnjih poslova i pripadnici policije,- trudnice i samohrani roditelji koji imaju jedno dijete mlađe od sedam godina živ-

ota odnosno dvoje ili više djece mlađe od 10 godina života,- pripadnici kazneno-popravnih ustanova,- lica proglašena nesposobnim za služenje u civilnoj zaštiti.

Vlada donosi propise o utvrđivanju sposobnosti građana za izvršavanje obaveza uoblasti obrane i prava na zdravstvenu zaštitu.

277



Član 51.

Pravo i dužnost obučavanja za obranu imaju, pod uvjetima propisanim zakonom,građani od navršenih 15. do navršenih 60 godina života (muškarci), odnosno 55godina života (žene) ako su sposobni za pohađanje obuke. Obavezi obučavanjaprema odredbama ove uredbe ne podliježu trudnice, žene koje imaju djecu mlađuod sedam godina života i lica nesposobna za obuku.

Vlada donosi propise o naknadama troškova za izvršenje obaveza u oblasti obrane.

2. Prava i obaveze poduzeća i drugih pravnih lica u obrani

Član 52.

Poduzeća i druga pravna lica, uporedo sa vršenjem redovne djelatnosti u miru, vršepripreme za svoj rad u slučaju rata i izvršavaju druge zadatke od interesa za obranuu skladu sa zakonom, drugim propisima i općim aktima, planom obrane Republikei planom obrane općine.

Član 53.

Poduzećima i drugim pravnim licima od posebnog značaja za obranu Republikedaju se posebni zadaci i obaveze za izvršenje proizvodnje i usluga u slučaju rata.

Vlada određuje poduzeća i druge organizacije od posebnog značaja za obranu Re-publike.

Član 54.

Poduzeća i druga pravna lica od posebnog značaja za obranu Republike dužna supostupiti po zahtjevu Ministarstva u pogledu zadovoljavanja potreba obrane uz plani-ranje svog rada u skladu s planom obrane Republike.

Član 55.

Poduzeća i druge organizacije dužne su na zahtjev Ministarstva obrane proizvoditipredmete i vršiti usluge od posebnog značaja za obranu.

Sredstva za izvršenje zadataka iz prethodnog stava obezbjeđuju se u republičkombudžetu. Međusobna prava i dužnosti poduzeća i Ministarstva uređuju se ugov-orom.


278


Član 56.

Investitori za izgradnju objekata na područjima koja odredi Vlada dužni su pridrža-vati se posebnih uvjeta i postupati po zahtjevima Ministarstva.

Član 57.

Poduzeća i organizacije koje provode prostorne i urbanističke planove dužni suobezbijediti posebne mjere koje odredi Ministarstvo.

Član 58.

Pumpne stanice, skladišta i drugi objekti koji sadrže zapaljive tečnosti i gasove iskladišta i objekti za smještaj eksplozivnih materija moraju se, zbog mjera sigurnosti,graditi na propisanoj udaljenosti od drugih objekata.

Ako se dozvola za gradnju zahtijeva u posebno određenoj zoni oko objekata, in-stalacija i uređaja koji su namijenjeni potrebama obrane i od posebnog su značajaza obranu Republike, organ uprave nadležan za izdavanje građevinske dozvoledužan je da prije izdavanja dozvole pribavi suglasnost Ministarstva.

Objekte, instalacije i uređaje iz stava 2. ovog člana, kao i zone oko tih objekata, in-stalacija i uređaja određuje ministar obrane.

Član 59.

Poduzeća i organizacije u oblasti drumskog, željezničkog i PTT prometa u slučaje-vima potrebe za prioritetnim prevoženjima od interesa za obranu dužne su postupitipo naredbama Ministarstva.

Poduzeća i druge organizacije i organi koji se bave naučnoistraživačkim radomdužne su Ministarstvu obrane staviti na uvid i dati na korišćenje podatke kojimaraspolažu a koji su značajni za obranu.

3. Prava i dužnosti mjesne zajednice

Član 60.

Građani u mjesnoj zajednici u okviru svojih prava i dužnosti utvrđenih zakonom,statutom i planom obrane općine putem svojih organa:

279



- organiziraju i pripremaju jedinice civilne zaštite, organiziraju i sprovode mjerezaštite i spašavanja i staraju se o pripremama i sprovođenju samozaštite,

- organiziraju i vrše obučavanje građana za potrebe obrane,- organiziraju zanatsku proizvodnju i proizvodnju u domaćoj radinosti,- obavljaju poljoprivrednu proizvodnju i vrše zaštitu poljoprivrednih proizvoda,- organiziraju i vrše, snabdijevanje, zbrinjavanje i zadovoljavanje komunalnih i

drugih potreba stanovništva u slučaju rata,- obavljaju i druge poslove iz svoje i nadležnosti koje im povjere općinski organi

uprave.

Član 61.

U izvršavanju poslova i zadataka obrane od zajedničkog interesa, mjesne zajed-nice su dužne da ostvaruju međusobnu suradnju, kao i suradnju s poduzećima idrugim pravnim licima na svom području, da usklađuju pripreme i planove za orga-niziranje i djelovanje u slučaju rata.

IV DJELOKRUG I ORGANIZACIJA VOJNE OBRANE

1. Zajedničke odredbe

Član 62.

Vojna obrana je najširi oblik organiziranja i pripremanja građana za oružanu borbu.

Vojna obrana u smislu ovog zakona, obuhvata: organiziranje, pripremanje, razvoj irukovođenje oružanim snagama, popunu oružanih snaga ljudstvom i materijal-notehničkim sredstvima, poslove i zadatke vojne obveze, evidenciju, regrutiranje,popunu, osposobljavanje građana za vođenje oružane borbe i mobilizaciju.

Član 63.

Organiziranjem vojne obrane osigurava se racionalno i cjelovito obavljanje svihposlova vojne obrane i osnovna obaveza obrane Republike.

2. Oružane snage

Član 64.

Oružane snage se formiraju radi organiziranja i pripremanja građana za vođenjeoružane borbe.


280


Član 65.

Organizacija, rukovođenje i komandovanje oružanim snagama utvrđuje se Ured-bom sa zakonskom snagom o oružanim snagama Republike Bosne i Hercegovine.

3. Popuna ljudstvom i materijalno-tehničkim sredstvima

Član 66.

Raspoređivanjem ljudstva i materijalnih sredstava u oružane snage, rezervnu poli-ciju, civilnu zaštitu, službu osmatranja i obavještavanja, organe društveno-političkihzajednica, poduzeća i druge organizacije i pravna lica osigurava se učešće svihsnaga i sredstava na teritoriji Republike na način da se najpotpunije iskoriste stručnei druge sposobnosti građana za potrebe obrane.

Član 67.

Vlada donosi bliže propise o kriterijima i načinu popune iz člana 66. ove uredbe.Pri raspoređivanju ljudstva, u oružanim snagama, rezervnoj policiji, jedinicama veze,civilnoj zaštiti i službi osmatranja i obavještavanja obezbjeđuje se srazmjernanacionalna zastupljenost naroda i narodnosti Republike.

Član 69.

Popuna materijalno-tehničkim sredstvima vrši se iz ratne rezerve, materijal-notehničkim sredstvima iz popisa, nabavkom sredstava i na drugi način u skladu splanovima.

V DJELOKRUG I ORGANIZIRANJE CIVILNE OBRANE


Član 70.

Civilna obrana je najširi oblik organiziranja, pripremanja i osposobljavanja građana,organa, poduzeća i drugih pravnih lica za učešće u vanoružanom otporu i za zaštitui spašavanje ljudi i materijalnih dobara od posljedica ratnih dejstava, elementarnihnepogoda i drugih nesreća.

281



Član 71.

U okviru civilne obrane organiziraju se i razvijaju sljedeći elementi:- civilna zaštita kao sistem zaštite i spašavanja,- služba osmatranja i obavještavanja,- veze rukovođenja i kriptozaštite, osim za potrebe komandiranja oružanim

snagama,- planiranje i obuka, osim obuke pripadnika oružanih snaga,- obrambene i zaštitne pripreme organa, poduzeća i drugih pravnih lica.

2. Civilna zaštita

Član 72.

Civilna zaštita se organizira, priprema i sprovodi kao sistem zaštite i spašavanjaljudi, materijalnih i kulturnih dobara od ratnih razaranja, elementarnih nepogoda,tehničkotehnoloških i drugih nesreća i opasnosti u miru i ratu.

Član 73.

Republika osigurava izgradnju jedinstvenog sistema zaštite i spašavanja. Općinaosigurava najpotpunije angažiranje svih raspoloživih snaga i sredstava na zadacimazaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara na svom području.

Član 74.

Zaštitu i spašavanje provode:1. građani,2. poduzeća i druga pravna lica koja su opremljena i osposobljena za zaštitu i

spašavanje,3. službe za zaštitu i spašavanje koje se osnivaju u poduzećima i drugim pravnim

licima, odnosno koje se posebno obrazuju,4. jedinice, štabovi i povjerenici civilne zaštite.

Poduzeća i druga pravna lica iz stava 1. tačke 2. ovog člana određuju se planomobrane Republike i planovima obrane općina.Bliže propise o obrazovanju i funkcioniranju službi iz stava 1. tačke 3. ovog članadonosi Vlada.


282


Član 75.

Ministarstvo vrši upravne i stručne poslove koji se odnose na organiziranje,opremanje i obučavanje jedinica, štabova i povjerenika civilne zaštite, kao i naorganiziranje mjera zaštite i spašavanja, te obučavanje i osposobljavanje, građanaza organiziranje i sprovođenje samozaštite.

Ostala ministarstva i drugi republički organi uprave vrše, u skladu sa svojim djelokru-gom, stručne poslove za štabove civilne zaštite u sprovođenju određenih mjerazaštite i spašavanja, osposobljavanja građana za sprovođenje samozaštite iosposobljavanju pojedinih službi zaštite i spašavanja.

Član 76.

Civilna zaštita obuhvata:- samozaštitu građana,- mjere zaštite i spašavanja, - službe zaštite i spašavanja,- jedinice civilne zaštite,- štabove i povjerenike civilne zaštite

Član 77.

Samozaštita građana obuhvata obučavanje, opremanje i poduzimanje preventivnihi operativnih mjera i postupaka za neposrednu ličnu i uzajamnu zaštitu i spašavanjegrađana u poslovnim i stambenim zgradama, u javnim i drugim objektima i na drugimmjestima na kojima građani žive i rade.

Član 78.

Radi zaštite i spašavanja ljudi, materijalnih, kulturnih i drugih dobara od ratnihrazaranja, elementarnih nepogoda i drugih nesreća u miru i ratu poduzimaju sesljedeće mjere zaštite i spašavanja:1. sklanjanje ljudi, materijalnih i kulturnih dobara,2. evakuacija,3. zbrinjavanje ugroženih i nastradalih,4. zamračivanje,5. radiološka zaštita,

283



6. kemijska zaštita,7. biološka zaštita,8. zaštita i spašavanje od rušenja,9. zaštita i spašavanje na vodi i pod vodom,10. zaštita i spašavanje od požara,11. zaštita od neeksplodiranih ubojnih sredstava,12. prva medicinska pomoć,13. zaštita i spašavanje životinja,14. asanacija terena,15. zaštita u prostornom i urbanističkom planiranju,16. zaštita i spašavanje u rudnicima,17. zaštita bilja i biljnih proizvoda.

Vlada donosi bliže propise o organizaciji i provođenju mjera zaštite i spašavanja izstava 1. ovog člana.

Član 79.

Pri izgradnji objekata u gradovima i privrednim centrima i drugim naseljenim mjes-tima koja bi, prema procjeni ugroženosti od ratnih dejstava, mogla biti cilj napada uratu, investitor je dužan da u skladu s prostornim, odnosno urbanističkim planomosigura izgradnju skloništa ili drugih zaštitnih objekata za zaštitu ljudi i materijalnihdobara.

Prostorni, odnosno urbanistički plan obavezno ubuhvata mjere zaštite i spašavanja,izgradnju novih i prilagođavanje postojećih skloništa i drugih zaštitnih objekata zazaštitu i sklanjanje ljudi i materijalnih dobara.

Investitori su dužni izgraditi skloništa u skladu s planom ili uplatiti naknadu Min-istarstvu u iznosu od 2% od ukupne vrijednosti građevinskog objekta za izgradnjujavnih skloništa - ukoliko investitor ne gradi sklonište.

Organ uprave nadležan za izadavanje građevinske dozvole, odnosno upotrebnedozvole za objekat za koji se gradi sklonište, ne može istu izdati ukoliko nisuispunjeni propisani posebni uvjeti za izgradnju odnosno upotrebu skloništa.


284


Član 80.

Sredstva za izgradnju i održavanje javnih skloništa osiguravaju se iz republičkogbudžeta i naknada investitora iz člana 79. stav 3. ove uredbe.

Bliža mjerila i kriterije o načinu izgradnje i održavanja skloništa uredit će Vladaposebnim propisima.

Član 81.

Vrsta i dinamika izgradnje javnih i drugih skloništa utvrđuju se godišnjim programomizgradnje i održavanja javnih skloništa u Republici koji donosi Vlada.

Član 82.

Skloništa i zaštitni objekti moraju se redovito tehnički kontrolirati i održavati uispravnom stanju.

Inspekcijski nadzor nad održavanjem i korišćerijem skloništa vrši Ministarstvo.

Ministar obrane određuje poduzeća i druga pravna lica koja mogu vršiti tehničkukontrolu i održavanje skloništa.

Poduzeća i druga pravna lica iz stava 3. ovog člana moraju biti stručno osposobljenai tehnički opremljena za vršenje poslova tehničke kontrole i održavanja skloništa.

Član 83.

Skloništa i drugi zaštitni objekti, projektiraju se i izvode tako da se mogu koristiti i zamirnodopske potrebe.

Način i uvjete korišćenja javnih i blokovskih skloništa u miru utvrđuje ministar obrane.

Član 84.

Dezaktiviranje i uništavanje neeksplodiranih ubojnih sredstava u miru mogu vršitisamo lica koja su zdravstveno sposobna i stručno osposobljena za izvršavanje tihposlova na osnovu ovlaštenja ministra obrane.

Lica iz stava 1. ovog člana imaju pravo na novčanu naknadu.

Visinu naknade licima iz stava 2. ovog člana utvrđuje ministar obrane.

285



Član 85.

Jedinice civilne zaštite obrazuju se kao jedinice opće namjene i specijaliziranejedinice.

Jedinice opće namjene i specijalizirane jedinice civilne zaštite imaju komplementarnuulogu u odnosu na druge učesnike u zaštiti i spašavanju iz člana 74 ove uredbe.

Član 86.

Ministarstvo obrazuje republičke i okružne jedinice civilne zaštite.

U općinama se obrazuju općinske jedinice civilne zaštite.

Poduzeća i druga pravna lica po pravilu obrazuju jedinice civilne zaštite opće nam-jene u skladu s procjenama ugroženosti.

U jedinice civilne zaštite angažira se, po pravilu, do 8% zaposlenih radnika.

Ministarstvo preko republičkog štaba civilne zaštite vrši operativne posloverukovođenja akcijama zaštite i spašavanja građana, materijalnih i drugih dobara odratnih razaranja, elementarnih nepogoda i drugih opasnosti u miru i ratu i usmjer-ava pripreme za zaštitu i spašavanje.

Član 87.

Republički štab civilne zaštite organizira se u sastavu Ministarstva i ima mirnodop-sku i ratnu organizaciju. Mirnodopsku organizaciju Republičkog štaba civilne,zaštite utvrđuje ministar obrane aktom o unutrašnjoj organizaciji Ministarstva, uzsuglasnost Vlade.

Ratnu organizaciju i poimenični raspored članova Republičkog štaba civilne zaštiteutvrđuje Vlada.

Član 88.

Komandanta Republičkog štaba civilne zaštite postavlja i razrješava dužnosti Vlada.Komandant Republičkog štaba civilne zaštite ima status rukovodećeg radnika u Min-istarstvu.Komandante okružnih štabova i štabova civilne zaštite za općine i grad Sarajevoimenuje i razrješava dužnosti rješenjem ministra obrane po prethodno pribavljenommišljenju izvršnih odbora općina, odnosno izvršnog odbora Grada Sarajevo.


286


Član 89.

Okružni štabovi civilne zaštite obrazuju se u sastavu okružnih sekretarijata zaobranu. Štabovi civilne zaštite za općine obrazuju se u sastavu odjeljenjaMinistarstva za općine.

Član 90.

Bliže propise o organizaciji i djelokrugu štabova civilne zaštite, kao i propise oorganizaciji i formaciji jedinica i povjerenika civilne zaštite donosi ministar obrane.

Uputstvo o načinu popune, materijalnog osiguranja i evidenciji pripadnika civilnezaštite donosi ministar obrane.

3. Osmatranje i obavještavanje

Član 91.

Sistem osmatranja i obavještavanja u Republici čine služba osmatranja i obavješ-tavanja u Ministarstvu, poduzeća i druga pravna lica koji se u okviru svoje djelatnostibave osmatranjem i utvrđivanjem određenih pojava u oblastima hidrometeorologije,vatrogastva, seizmologije, zdravstva, radiološke zaštite, poljoprivrede, elektro-privrede, saobraćaja, zaštite životne okoline i drugim oblastima.

Služba osmatranja i obavještavanja u Republici osigurava praćenje i otkrivanje svihvrsta opasnosti od ratnih dejstava, elementarnih nepogoda i drugih nesreća kojemogu ugroziti živote i zdravlje ljudi i materijalna, kulturna i druga dobra.

Član 92.

Poduzeća i druga pravna lica iz člana 91. ove uredbe dužni su centrima za obav-ještavanje dostavljati podatke utvrđene aktom kojim se uređuje organizacija ifunkcioniranje sistema osmatranja i obavještavanja.Akt iz stava 1. ovog člana donosi Vlada.

Član 93.

Služba osmatranja i obavještavanja za izvršenje svojih zadataka može koristitisistem veza za opće i posebne potrebe, sredstva imalaca samo određenih sred-stava veze i veze za potrebe rukovođenja organa Republike.

287



Imaoci sistema i sredstava veze iz stava 1. ovog člana dužni su službi osmatranjai obavještavanja omogućiti prioritetno korištenje tih veza.

Elektroprivredna, vodoprivredna i druga poduzeća koja koriste hidrosisteme dužnasu osigurati blagovremeno obavještavanje i uzbunjivanje stanovništva o opasnos-tima izazvanim na hidrosistemima koje koriste, da svojim sredstvima izgrade, doradei održavaju sisteme za uzbunjivanje i obavještavanje, odnosno da se uključe usistem za uzbunjivanje u Republici i učestvuju u dogradnji i održavanju tog sistema.

Član 94.

Novinske i radio-difuzne organizacije i druga sredstva informiranja dužna suodređene obavijesti odmah objaviti odnosno prekinuti emitiranje redovnih emisijaradi hitnih obavijesti.

Na zahtjev nadležnog organa PTT organizacije su dužne osloboditi sve zauzetekanale i prioritetno ustupiti kanale veza za službu osmatranja i obavještavanja.

Član 95.

Vlasnici poslovnih, stambenih i drugih objekata dužni su ustupiti dio priostora zainstaliranje uređaja i sredstava za osmatranje i obavještavanje.

Rješenja o postavljanju sirena i drugih sredstava iz stava 1. ovog člana donosi načel-nik odjeljenja Ministarstva za općinu.

Član 96.

Bliže propise o organizaciji i funkcioniranju sistema i obavještavanja donosi Vlada.

Akt o unutarnjoj Organizaciji centra za obavještavanje i osmatračkih stanica donosiministar obrane.

4. Veze rukovođenja i kriptozaštite

Član 97.

Zla potrebe organa Republike radi osiguranja rukovođenja i komandiranja u slučajuneposredne ratne opasnosti i u ratu Ministarstvo obrane organizira i pripremasistem veza rukovođenja i mjere kriptozaštite i sigurnosti prenosa tajnih podataka iinformacija tehničkim sredstvima veze:


288


U Ministarstvu se obrazuje služba veze rukovođenja za realizaciju veza rukovođenja.

Pripadnici službe iz stava 2. ovog člana za potrebe osobne zaštite mogu bitinaoružani osobnim naoružanjem.

Organizaciju i način funkcionisanja službe veza rukovođenja i kriptozaštite utvrđujeministar obrane.

Član 98.

Imaoci veza dužni su da sprovode pripreme za funkcioniranje veza za potrebeobrane u skladu s vlastitim planom organiziranja i djelovanja u ratu i s planom obraneRepublike.

Funkcionalne veze Ministarstva unutarnjih poslova i oružanih snaga moraju bitiusklađene sa sistemom veza rukovođenja i kriptožaštite iz stava 1. ovog člana.

5. Obučavanje i osposobljavanje za obranu

Član 99.

Radi sticanja stručnih znanja i vještina za vojnu i civilnu obranu, građani imaju pravodužnost da se obučavaju i osposobljavanju za obranu.

Obučavanje za obranu organizira i sprovodi Ministarstvo preko svojih organizacionihjedinica u skladu s jedinstvenim nastavnim planovima i programima obuke.

Za potrebe obučavanja za obranu Ministarstvo obrazuje centre za obuku. Pod uvje-tima propisanim zakonom, odgovarajuće centre za obuku mogu obrazovati i općineza potrebe obuke snaga obrane koje obrazuje općina, u skladu sa ovom uredbom.

Član 100.

U obučavanju za obranu učestvuju humanitarne i druge društvene organizacije iudruženja koje u skladu sa svojim zadacima imaju posebnu ulogu u obrani i zaštitii spašavanju.

Član 101.

Pripadnici jedinica, službi i štabova civilne zaštite, kao i povjerenici civilne zaštiteimaju obavezu da najmanje jedan dan u toku kalendarske godine provedu na obuci.

289



Uvježbavanje pripadnika iz stava 1. ovog člana vrši se, po pravilu svake četvrte go-dine u trajanju od dva do pet dana.

Pored obaveze pohađanja obuke i uvježbavanja iz stava 1. i 2. ovog člana, odgov-orna lica u civilnoj zaštiti (komandiri jedinica, rukovodioci službi, komandanti, načel-nici i članovi štabova, rukovaoci specijalnim materijalno-tehničkim sredstvima i dr.)imaju obavezu da se obučavaju na specijalističkim kursevima, koji se, po pravilu,organiziraju svake godine u trajanju od dva do deset dana.

Nastavne planove i programe za obučavanje i uvježbavanje pripadnika civilnezaštite donosi ministar obrane po prethodno pribavljenom mišljenju Republičkogštaba civilne zaštite.

Kurseve iz stava 4. ovog člana organizira i realizira Ministarstvo.

Član 102.

Obuka pripadnika službe osmatranja i obavještavanja kao specijalistička obuka or-ganizira se i sprovodi po nastavnom planu i programu kojeg za svaku godinu donosiministar obrane.

Član 103.

Obučavanje za obranu kadrova raspoređenih na ratne dužnosti u poduzećima idrugim pravnim licima obavlja se po nastavnim planovima koje za svaku godinudonosi ministar obrane.

Član l04.

Obuka stanovništva za samozaštitu i druge zadatke u obrani može se vršiti i putemsredstava masovnog komuniciranja i na drugi pogodan način.

Ministar obrane posebnim nastavnim planom i programom za svaku godinu utvrđujeprogramske sadržaje obuke stanovništva.

Član 105.

U školama i na fakultetima se vrši obavezna obuka za obranu.

Ministarstvo obrane i ministarstvo nadležno za poslove obrazovanja zajedničkiutvrđuju programske sadržaje i fond časova predmeta za obučavanje za obranuučenika osnovnih i srednjih škola.


290


Sveučilišta donose nastavni plan i program predmeta za obučavanja za obranustudenata, uz suglasnost ministra obrane.U izboru nastavnika za nastavni predmet iz stava 3. ovog člana višim školama i nafakultetima učestvuje i predstavnik Ministarstva.

Član 106.

U okviru obuke izvode se i vježbe oružanih snaga, civilne zaštite, službe osmatranjai obavještavanja, veza rukovođenja i kriptozaštite, poduzeća i drugih pravnih lica.

Vježbe iz stava 1. ovog čl. mogu se organizirati i izvoditi kao samostalne i kao zaje-dničke vježbe.

Odluku o izvođenju samostalnih i zajedničkih vježbi donosi Predsjedništvo Repub-like ako u vježbi učestvuju pripadnici iz dvije i više općina.

Odluku o izvođenju vježbi pripadnika iz jedne općine donosi izvršni odbor te općinepo prethodno pribavljenoj suglasnosti Ministarstva.

6. Planiranje obrane

Član 107.

U cilju organiziranih priprema za efikasno funkcioniranje sistema obrane u ratudonose se: Plan obrane Republike, Plan obrane općine i planovi organiziranja idjelovanja državnih organa, poduzeća i drugih pravnih lica.

Član 108.

Planom obrane Republike utvrđuju se zadaci, organizacija, snage, sredstva, mjerei postupci državnih organa, poduzeća i drugih pravnih lica za slučaj rata.

Odredbe plana obrane Republike obavezujuće su za sve one na koje se odnose.

Član 109.

Plan obrane Republike priprema Ministarstvo obrane u suradnji sa ostalimministarstvima i drugim republičkim organima i upravnim organizacijama.Vlada utvrđuje prijedlog plana obrane, a donosi ga Predsjedništvo Republike.Izvode iz Plana obrane Republike Ministarstvo obrane dostavlja svima na koje seodnose zadaci utvrđeni Planom.

291



Član 110.

Planom obrane općine detaljno se razrađuju pitanja utvrđena u Planu obraneRepublike i određuju konkretni izvršioci.

Odredbe Plana obrane općine su obavezujuće za sve one na koje se odnose.

Plan obrane općine izrađuje odjeljenje Ministarstva obrane za općinu, a donosi gaskupština općine na prijedlog izvršnog odbora općine.

Član 111.

Planovima obrane razrađuju se pitanja vojne i civilne obrane.

Predsjedništvo Republike donosi bliže propise o sadržaju i načinu izrade planovaobrane.

Član 112.

Svi državni organi, poduzeća i druga pravna lica imaju obavezu da utvrđuju i donoseplanove svog organiziranja i djelovanja u slučaju rata.

Planovima iz stava 1. ovog člana utvrđuje se organizacija i način izvršavanjazadataka utvrđenih planovima obrane Republike i općine, odnosno zadataka izdomena civilne obrane.

Član 113.

Planove iz člana 112. ove uredbe donose funkcioneri koji rukovode državnim or-ganima, odnosno organi upravljanja u poduzećima i drugim pravnim licima određeninjihovim općim aktima.

Bliže propise o sadržaju i načinu izrade i donošenja planova iz stava 1. ovog članadonosi ministar obrane.

Član 114.

Izvršni odbor općine donosi poseban plan priprema i uređenja, teritorije za potrebeobrane i zaštite, u skladu sa zahtjevima ministarstva.


292


7. Sigurnost u oblasti obrane

Član 115.

Radi zaštite tajnosti informacija, podataka, dokumenata i objekata od značaja zaobrambeno organiziranje i funkcioniranje sistema obrane u Republici, poduzimajuse posebne mjere u oblasti obrane.

Član 116.

Min is ta rs tvo obrane organ iz i ra i sp rovod i obav ješ ta jnu d je la tnos ti kontraobavještajnu zaštitu u sklopu mjera iz prethodnog člana u suradnji sa Min-istarstvom unutarnjih poslova.

Član 117.

U suradnji sa ministarstvom nadležnim za poslove prometa i veza i sa Ministarstvomunutarnjih poslova, M in is ta rs tva obrane se s ta ra o sprovođen ju mjeraprotivelektronskog osiguranja pri korišćenju elektronskih i tehničkih sredstava radizaštite tajnih podataka obrane.

Član 118.

Vlada posebnim propisima utvrđuje način određivanja tajnih podataka u oblastiobrane i o posebnim mjerama i postupcima za zaštitu tih podataka.

Član 119.

Vlada određuje: zabranjene zone u kojima se može ograničiti kretanje, boravak inastanjivanje; objekte od posebnog značaja za obranu: područja oko objekata odposebnog značaja za obranu na kojima se ne mogu graditi drugi objekti bezsuglasnosti Ministarstva obrane: područja u kojima premjer i geološka, geodetska,geofizička i hidrološka istraživanja zemljišta mogu vršiti samo poduzeća i drugapravna lica koja dobiju suglasnost Ministarstva obrane.

Član 120.

Način zaštite objekata od posebnog interesa za obranu Republike na prijedlog Min-istarstva obrane i Ministarstva unutarnjih poslova određuje Vlada.

293



VI INSPEKCIJSKI NADZOR

Član 121.

Odredbe Zakona o državnoj upravi koje se odnose na inspekcijski nadzor primje-njuju se i na inspekcijski nadzor u oblasti obrane ako ovom uredbom nije drugačijeodređeno.

Član 122.

Ministarstvo obrane vrši neposredan inspekcijski nadzor u pogledu provođenjazakona, drugih propisa i općih akata, planova i drugih mjera u oblasti obrane.

Član 123.

Ministarstvo obrane vrši neposredan inspekcijski nadzor organiziranja i pripremanjaoružanih snaga, civilne zaštite, službe, osmatranja i obavještavanja, veza,rukovođenja i kriptozaštite, kao i pripremanja organa, poduzeća i drugih pravnih licaza izvršavanje zadataka obrane i zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara,

Član 124.

Inspektor ili drugo ovlašćeno lice za vršenje inspekcijskog nadzora ima pravo idužnost da:1. vrši pregled i provjeru općeg stanja priprema i izvršavanje radnji i mjera u svezi

obrane,2. vrši pregled planova i drugih akata vezanih za obranu,3. naredi otklanjanje nezakonitosti u izvršenim radnjama i mjerama, kao i

neusklađenosti u pripremama i planovima i drugim aktima iz oblasti obrane,4. naredi obustavu mjera i radnji koje nisu u skladu sa zakonom i drugim propisima

iz oblasti obrane i o nađenom stanju i poduzetim mjerama upozna ministraobrane,

5. naredi organima i organizacijama da podnesu izvješće o otklanjanjunedostataka,

6. angažira pripadnike vojne policije i radnike policije za osiguranje izvršenjainspekcijskog nadzora.

Poduzeća i druga pravna lica, kao i građani dužni su postupiti po nalazima inspek-tora i drugih ovlašćenih lica.


294


U vršenju inspekcijskog nadzora inspektori i druga ovlašćena lica pružaju potrebnustručnu pomoć komandama, štabovima, jedinicama i ustanovama oružanih snaga,poduzećima i drugim pravnim licima i o stanju njihovih priprema za obranu informiranadležne organe.

Član 125.

U vršenju inspekcijskog nadzora inspektor rješenjem naređuje izvršenje poslova izadataka, odnosno otklanjanje određenih nepravilnosti i nedostatka i utvrđuje rok zanjihovo izvršenje. Protiv rješenja inspektora prigovor se izjavljuje ministru.

Žalba po rješenju ministra se izjavljuje Vladi u roku od osam dana od dana prijemarješenja.

Žalba ne Odlaže izvršenje rješenja.

Rješenje doneseno po žalbi je konačno i protiv njega se ne može voditi upravnispor.

Član 126.

Ministarstvo obrane donosi propise o sadržaju i načinu vršenja inspekcijskog nad-zora u oblasti obrane.

VII POSEBNE ODREDBE O RADNIM ODNOSIMA

Član 127.

Ministar obrane može radniku ministarstva prekinuti odnosno odložiti korišćenjegodišnjeg odmora, ako određene neodložne poslove obrane ne bi mogao izvršitidrugi radnik ili ako to zahtijeva nepdložno izvršenje određenog posla obrane, doktakvi razlozi traju.

Član 128.

Radnici Ministarstva dužni su d a pri odlasku iz mjesta prebivališta obavijesteneposrednog rukovodioca u Ministarstvu o promjeni mjesta boravišta.

Član 129.

Zbog posebnih uvjeta rada, težine i prirode poslova obrane i zaštite i odgovornostiza njihovo obavljanje, radnicima, rukovodećim radnicima i funkcionarima

295



Ministarstva koji obavijaju određene poslove i zadatke osiguravaju se uvećana sred-stva za plaće u odnosu na sredstva koja se osiguravaju za plaće radnika drugihministarstava, u skladu sa zakonom.

Radnicima koji ostvaruju sredstva za plaće po odredbama ovog člana ne pripada diosredstava za plaću za rad duži od punog radnog vremena, rad noću, rad u danetjednog odmora i za obaveznu prisutnost i pripravnost u slučajevima, vršenjainspekcijskog nadzora i poslove mobilizacijskih drugih vježbi i dežurstva.

VIII FINANCIRANJE OBRANE

Član 130.

Sredstva za financiranje potreba obrane osiguravaju se u republičkom budžetu.

Član 131.

Financijska sredstva za opremanje snaga koje na osnovu ove uredbe obrazujuopćina i Grad Sarajevo osiguravaju se u budžetu općine, odnosno budžeta GradaSarajeva.

Financijska sredstva za financiranje potreba obrane, u dijelu koji prevazilazi vlastitepotrebe poduzeća i drugih pravnih lica, a koja se utvrđuju planovima obraneRepublike, općine i Grada Sarajeva osiguravaju se u republičkom budžetu, budžetuopštine odnosno budžetu Grada Sarajeva.

Član 132.

Poduzeća, druge organizacije i pravna lica financiraju vlastite potrebe obrane.

Član 133.

Vlada donosi bliže propise o načinu finansiranja određenih potreba obrane i načinuobezbjeđenja finansijskih sredstava za te potrebe.

IX KAZNENE ODREDBEČlan 134.

Novčanom kaznom od 20.000 do 100.000 dinara kazniće se za prekršaj poduzeće,ustanova ili drugo pravno lice:


296


1. ako ne osigura osposobljavanje organa, poduzeća i drugih pravnih lica zaobranu u skladu sa stavovima i smjernicama Republike (član 36. tačka 2.).

2. ako ne provodi određene poslove vojne obaveze i mobilizacije u skladu s ovomuredbom (član 36. tačka 9.).

3. ako ne sprovodi mjere sigurnosti Zaštite tajnih objekata i podataka od značajaza obranu (član 36. tačka 12.).

4. ako ne osigura izvrsenje propisa i drugih akata Predsjedništva Republike,Skupštine, Vlade i Ministarstva, kao i izvršavanje zadataka utvrđenih planomobrane Republike (član 37.).

5. ako se suglasno zakonu i planovima obrane ne omogući građaninu da buderaspoređen u oružanim snagama, civilnoj zaštiti, službi osmatranja i obavješta-vanja, jedinicama veze rukovođenja i kriptozaštite, državnim organima,poduzećima i drugim pravnim licima i organizacijama ili na drugim zadacimaobrane (član 47.).

6. ukoliko suglasno odredbama zakona ne utvrdi radnu obavezu radno sposobnihgrađana (član 48.).

7. ako ne postupi u skladu s propisima Vlade u pogledu uzimanja materijalnih sred-stava od strane građana za potrebe obrane (Član 49.).

8. ako ne vrši pripreme za rad u slučaju rata i ne izvršava druge zadatke odinteresa za obranu u skladu sa zakonom, planom obrane Republike i planomobrane općine (član 52.).

9. ako ne utvrdi i ne izvrši zadatke od posebnog značaja za obranu Republike upogledu izvršavanja proizvodnje i usluga u slučaju rata (član 53.).

10. ako odbije zahtjev Ministarstva u pogledu proizvodnje i vršenja usluga odposebnog značaja za Republiku (član 54.).

11. ako se investitori i druga pravna lica ne pridržavaju posebnih uvjeta po zahtjevuMinistarstva a koje utvrdi Vlada (član 56.).

12. ako ne poštuju zahtjeve Ministarstva u pogledu provođenja prostornih i urba-nstičkih planova (član 57.).

13. ako ne sprovode mjere sigurnosti kod izgradnje objekata i instalacija (član 58.).14. ako ne postupi po naredbama Ministarstva u PTT, željezničkom i drumskom

saobraćaja (član 59. stav 1.).15. ako se od strane određenih organizacija ili ustanova Ministarstvu ne stave na

uvid i korišćenje podaci značajni za obranu (član 59. stav 2).

297



16. ako se građanima u mjesnoj zajednici ne omogući izvršavanje zakonskihobaveza (član 60.).

17. ako ne osigura najpotpunije angažiranje svih raspoloživih snaga i sredstava nazadacima zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara na svom području (član73.).

18. ako ne provode utvrđene mjere radi zaštite i spašavanja ljudi, materijalnih,kulturnih i drugih dobara u skladu s propisom Vlade (član 78.).

19. ako ne izvrši obaveze u vezi izgradnje skloništa (član 79.).20. ako skloništa i zaštitne objekte neredovno tehnički kontroliraju i drže u

neispravnom stanju (član 82.).21. ako se javna i blokovska skloništa koriste suprotno uvjetima koje utvrdi ministar

obrane (član 83.).22. ako se ne obezbijedi dezaktiviranje i uništavanje određenih ubojnih sredstava

shodno propisima (član 84.).23. ako se ne obrazuju propisane jedinice civilne zaštite (član 86.).24. ako centrima za obavještavanje ne dostave podatke utvrđene propisima (član

92.).25. ako imaoci sistema i sredstava veze službi osmatranja i obavještavanja ne

omoguće prethodno korišćenje tih veza (član 93.).26. ako novinske i radio difuzne organizacije i druga sredstva informiranja ne objave

određene obavijesti uz prekidanje redovnog programa (član 94.).27. ako imaoci veza ne sprovode pripreme funkcioniranja veza za potrebe obrane

shodno vlastitom i planu obrane Republike (član 98.).28. ako se pripadnicima jedinica, službi i štabova, kao i povjerenika civilne zaštite

ne omogući najmanje jedan dan obuke u toku kalendarske godine (član 101.).29. ako se u školama i fakultetima ne vrši obuka za obranu (član 105.).30. ako se ne donesu planovi (član 108. i 112.).31. ako se ne sprovode mjere sigurnosti u oblasti obrane (član 119.).32. ako se ne postupi po nalazima inspektora i drugih ovlašćenih lica (član 124.).33. ako se ne osiguraju financijska sredstva za potrebe obrane (član 131.).

Za prekršaje iz stava 1. ovog člana kazniće se, odgovorno lice u poduzeću,ustanovi, organu i drugom pravnom licu kaznom od 10 do 50,000 dinara;Za naročito teže oblike prekršaja s većim posljedicama za obranu može se izreći ikazna zatvora do 60 dana.


298


X PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 135.

Ministarstvo obrane i drugi republički organi koji su ovom uredbom ovlašćeni zadonošenje propisa radi izvršenja ove uredbe, donijet će odnosno uskladiće tepropise sa odredbama ove uredbe najkasnije u roku od 90 dana od dana stupanjana snagu ove uredbe.

Općine, Grad Sarajevo, poduzeća i druge organizacije i pravna lica uskladit će svojestatute i donijeti svoja akta najkasnije u roku od 90 dana od dana donošenja propisaiz stava 1. ove uredbe.

Član 136.

Ministarstvo obrane će izvršiti organizacione, kadrovske i druge pripreme za preuz-imanje poslova sekretarijata za narodnu obranu i štabove teritorijalne obrane uskladu sa ovom uredbom od 01. kolovoza 1992.godine.

Ministarstvo obrane će izvršiti organizacione, kadrovske i druge pripreme za preuz-imanje upravnih i drugih poslova obrane od drugih ministarstava i drugih republičkihorgana uprave i upravnih organizacija do 30. lipnja 1992. godine.

Preuzimanje u smislu stava 1. ovog člana na Ministarstvo se prenose predmeti,arhiva i drugi registarski materijali oprema, sredstva za rad. i druga imovina kojukoriste sekretarijati za narodnu obranu i štabovi teritorijalne obrane u Republici.

Član 137.

Na Republiku se prenosi naoružanje i vojna oprema nabavljeni iz sredstavapoduzeća, fondova i drugih pravnih lica.

Na Republiku se prenose sredstva fondova skloništa i imovine nabavljene iz tihfondova.

Svi nosioci imovine iz stava 1. ovog člana dužni su u roku od 30 dana od danastupanja na snagu ove uredbe izvršiti popis i dostaviti ga s pripadajućom doku-mentacijom Ministarstvu obrane.

Naknadu za opremu i sredstva poduzeća, fondova i drugih pravnih lica iz stava 1.ovog člana po preuzimanju od strane Ministarstva obrane isplatiće Republika nanačin utvrđen posebnim propisom Vlade.

299



Član 138.

Danom stupanja na snagu ove uredbe prestaje da važi Zakon o općenarodnojodbrani ("Službeni list SRBiH", br. 3/84, 17/87 i 35/90).

Član 139.

Ova uredba stupa na snagu danom objavljivanja u "Službenom listu RBiH", aodredba člana 43. ove uredbe primjenjivat će se od 01. siječnja 1993. godine.

("Službeni list RBiH", broj 4., 20. maja 1992.)

________________


300


Na osnovu Amandmana LI tačka 5. stav 3. na Ustav Republike Bosne i Hercegovine,na prijedlog. Vlade Republike Bosne i Hercegovine, Predsjedništvo Republike Bosnei Hercegovine, donosi

U R E D B U

SA ZAKONSKOM SNAGOM O ORUŽANIM SNAGAMAREPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE

I OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Ovom uredbom ureduje se organiziranje oružanih snaga Republike Bosne iHercegovine (u daljem tekstu: Republika) kao zajedničke oružane sile svih građana,naroda Republike - Muslimana, Srba i Hrvata i pripadnika drugih naroda i narodnostikoji u njoj žive, i rukovođenje i komandovanje oružanim snagama Republike.

Član 2.

Oružane snage Republike čini Armija Republike (u daljem tekstu: Armija). U slučajurata oružane snage, pored Armije, čine i policija i naoružani sastavi koji se stavljajupod jedinstvenu komandu oružanih snaga Republike.

Pod naoružanim sastavima u smislu stava 1. ove uredbe podrazumijevaju seradnici koji rade na poslovima fizičkog osiguranja u poduzećima i drugim pravnimlicima, radnici carinske službe i drugih pograničnih organa.

II ORGANIZACIJA ARMIJEČlan 3.

Armija se organizira, osposobljava i priprema u miru za vođenje svih oblika oružaneborbe i borbenih dejstava, kao udarna obrambena snaga Republike sa zadatkom dapreduprijedi agresiju i drugu opasnost za Republiku, da vodi oružanu borbu protiv,neprijatelja i učestvuje u zaštiti i spašavanju stanovništva i materijalnih dobara uratu, omogućavajući time mobilizaciju svih obrambenih snaga Republike.

301



Član 4.

Armija se organizira u mirnodopske i ratne jedinice i ustanove. Mirnodopske jedinicei ustanove popunjavaju se kadrovima na profesionalnom radu u Armiji i vojnimobveznicima koji po osnovu vojne obaveze služe vojni rok.

Ratne jedinice i ustanove popunjavaju se vojnim obveznicima iz rezervnog sastavakoji su odslužili vojni rok ili su na drugi način osposobljeni za izvršavanje zadatakai dužnosti na koje se raspoređuju.

Član 5.

Armija se sastoji od vidova, rodova i službi.

Vidovi su: kopnena vojska, ratno zrakoplovstvo, protuzračna obrana i ratna mornarica.

Vidovi se sastoje od rodova i službi.

Rodovi se dijele na vrste i specijalnosti, a službe na grane i specijalnosti.Predsjed-ništvo Republike Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Predsjedništvo Republike)određuje rodove i službe u Armiji i podjelu rodova i službi na vrste i specijalnosti.

Član 6.

U slučajevima vanrednog stanja Predsjedništvo Republike može narediti upotrebujedinica Armije.

Za vrijeme izvršavanja poslova i zadataka iz stava 1. ovog člana jedinice Armije sestavljaju pod komandu Ministarstva unutarnjih poslova.

Član 7.

U slučajevima ratnog stanja, jedinice policije koje uđu, po odluci Predsjedništva, usastav jedinice Armije stavljaju se pod jedinstvenu komandu te jedinice.

Organizaciju komandi jedinica i ustanova Armije utvrđuje Predsjedništvo Republike.

III RUKOVOĐENJE I KOMANDOVANJE ARMIJOM

Član 8.

Predsjedništvo Republike je najviši organ rukovođenja i komandovanja Armijom.


302


Član 9.

U ostvarivanju rukovođenja i komandovanja Armijom, Predsjedništvo Republikenaročito:1. utvrđuje planove razvoja Armije;2. utvrđuje organizaciju Armije i formaciju komandi, štabova, jedinica i ustanova

Armije;3. utvrđuje sastav rukovođenja i komandovanja u Armiji u skladu sa zakonom;4. prati sprovodenje utvrđene politike rukovođenja i komandovanja Armijom;5. utvrđuje plan upotrebe Armije za slučaj rata i naređuje upotrebu Armije u miru i

u ratu;6. daje smjernice za poduzimanje mjera pripravnosti i mobilizacije Armije i smjer-

nice za usklađivanje priprema i planova Armije sa drugim nosiocima obrane;7. utvrđuje planove naoružavanja i opremanja Armije;8. utvrđuje vojnoteritorijalnu podjelu Republike;9. donosi osnovna pravila i druge akte koji se odnose na strategiju oružane borbe,

mobilizaciju, razvoj i upotrebu Armije i pravila kojima se regulira unutarnji red iodnosi u vršenju vojne službe u Armiji;

10. donosi propise o obuci u Armiji, o vojnoj disciplini i druge propise predviđenezakonom, drugim propisima i općim aktima;

11. vrši i druge poslove rukovođenja i komandovanja Armijom u skladu sa UstavomRepublike i zakonom.

U vršenju poslova iz stava 1. ovog člana, Predsjedništvo Republike donosi smjer-nice, direktive, pravila, odluke, naredbe i druge akte.

Član 10.

Predsjednik Predsjedništva Republike u ime Predsjedništva:1. predstavlja oružane snage u Republici i u inozemstvu;2. potpisuje akte Predsjedništva Republike koji se odnose na Armiju i stara se o

njihovom sprovođenju;3. vrši i druge poslove predviđene Ustavom Republike i zakonom kao i poslove za

koje ga ovlasti Predsjedništvo Republike.

303



Član 11.

Predsjedništvo Republike može određene poslove rukovođenja i komandovanjaArmijom, iz tačke 11. člana 9. ove uredbe, prenijeti na ministra obrane.

Ministar obrane odgovoran je Predsjedništvu Republike za poslove koje na njegaprenese Predsjedništvo Republike.

Za izvršavanje akata Predsjedništva Republike iz člana 9. stav 2. ove uredbe i zaizvršavanje poslova rukovođenja i komandovanja Armijom, koje na njega prenesePredsjedništvo Republike tim aktima ministar obrane donosi obavezne instrukcije,pravila, naređenja, uputstva i druge akte.

Član 12.

Rukovođenje i komandovanje u Armiji ostvaruju starješine jedinica i ustanova Armijeu skladu sa zakonom, drugim propisima i općim aktima.

Član 13.

Rukovođenje i komandovanje u Armiji zasniva se na načelima jedinstva koman-dovanja u pogledu upotrebe snaga i sredstava, jednostarješinstva i obaveze izvrša-vanja odluka, zapovijesti i naređenja pretpostavljenog starješine, osim u slučajevimakad bi se izvršavanjem činilo krivično djelo.

Član 14.

Jedinice i ustanove Armije i druge snage obrane određene Uredbom sa zakonskomsnagom o obrani koje učestvuju u izvršavanju zajedničkog zadatka, potčinjavaju sestarješini koji rukovodi izvršavanjem tog zadatka.

Član 15.

Jedinice i ustanove Armije popunjavaju se ljudstvom stalnog i ratnog sastava Armijei materijalnim sredstvima iz ratne rezerve i materijalnim sredstvima koja su popisanaza potrebe Armije.

Popuna ljudstvom i materijalnim sredstvima vrši se po planovima popune Armije.

Popuna ratnih jedinica i ustanova Armije iz rezervnog sastava i materijalnimsredstvima iz popisa vrši se na teritorijalnom i proizvodnom principu, a može se vršiti


304


i na drugi način, u skladu sa planom razvoja Armije i mogućnostima za izvršenje pop-une.Radi proporcionalne popunjenosti Armije u starješinskom sastavu Ministarstvoobrane preduzima mjere i aktivnosti za osiguranje potrebnog broja kandidata zapopunu vojnih škola, planira popunu i vrši izbor kandidata za popunu vojnih škola.

U formiranju jedinica i ustanova Armije, vojničkog i starješinskog kadra i lica naslužbi u Armiji mora se osigurati srazmjera zastupljenosti naroda i narodnostiRepublike.

Član 16.

U ratu ili u slučaju vanrednog stanja, kao i za potrebe vojnih vježbi i provjeravanjamobilizacijske spremnosti i obuke, jedinice, ustanove i komande Armije popunjavajuse ljudstvom stalnog i ratnog sastava Armije, materijalnim sredstvima iz ratnerezerve i iz popisa.U slučajevima iz stava 1. ovog člana Armija se može popunjavati i drugim licima.Pod drugim licima, u smislu stava 2. ovog člana, podrazumijevaju se lica koja nepodliježu vojnoj obavezi a na svoj zahtjev su primljena i stupila u Armiju.Za vrijeme mira mogu se, radi obučavanja, dobrovoljno uključivati na vojne vježbei druge oblike obuke jedinica, ustanova i štabova i lica koja nisu vojni obveznici.Lica iz stava 2. ovog člana u pogledu prava i obaveza izjednačuju se sa vojnimlicima odnosno vojnim obveznicima.

Član 17.

U skladu sa planovima razvoja Armije i odlukama Predsjedništva Republike, Min-istarstvo obrane:1. utvrđuje planove školovanja, proizvođenja i unapređivanja aktivnih i rezervnih

vojnih starješina za potrebe Armije;2. utvrđuje plan regrutovanja i popune i brojni raspored regruta u Armiji;3. utvrđuje godišnje planove školovanja i usavršavanja aktivnih i rezervnih vojnih

starješina za potrebe Armije;4. osigurava usklađenost i koordinaciju popune Armije i drugih nosilaca obrane;5. obavlja i druge poslove u svezi sa popunom Armije i drugih nosilaca obrane

vojnim obveznicima i materijalnim sredstvima iz popisa, koji su mu stavljeni unadležnost.

305



Član 18.

Raspored vojnih starješina na dužnosti vrše:

1. Predsjedništvo Republike - starješina na dužnosti komandanta bataljona, njemuravnog ili višeg položaja; na prijedlog ministra obrane;

2. Ministar obrane - na prijedlog načelnika Glavnog štaba oružanih snaga - svihostalih starješina u Armiji i drugim nosiocima obrane.

Član 19.

Regrutovanje i upućivanje regruta na služenje vojnog roka i upućivanje lica iz ratnogsastava na službu u Armiju, kao i raspored i preuzimanje materijalnih sredstava izpopisa za potrebe Armije, vrši se po propisima kojima se utvrđuju poslovi vojneobaveze i mobilizacije.

IV MOBILIZACIJA ORUŽANIH SNAGA

Član 20.

U slučaju vanrednog stanja ili izvršenog napada na Republiku vrši se mobilizacijagrađana, oružanih snaga i drugih nosilaca obrane i materijalnih sredstava za potrebeobrane.

Mobilizacija se može vršiti i u slučaju ugroženosti mira u svijetu.

Radi provjeravanja mobilizacijske spremnosti pojedinih dijelova i drugih nosilacaobrane, mogu se vršiti mobilizacijske vježbe i probna mobilizacija.

Mobilizacijom, Armija ili njezini dijelovi prelaze na ratnu organizaciju i formaciju idovode se u stanje pripravnosti i gotovosti za borbena dejstva po predviđenom planu.

Mobilizaciju oružanih snaga odnosno njenih dijelova i drugih nosilaca obraneodređenih Uredbom sa zakonskom snagom o obrani naređuje PredsjedništvoRepublike.

Radi provjeravanja mobilizacijske spremnosti i borbene gotovosti oružanih snaga idrugih nosilaca obrane, odnosno radi obuke ratnih jedinica i drugih nosilaca obrane,odnosno radi obuke ratnih jedinica, i ustanova, kao i radi učešća u zaštiti odelementarnih nepogoda i drugih nesreća određene jedinice i ustanove mogu semobilizirati u miru, prema njihovoj ratnoj organizaciji i formaciji.


306


Mobilizaciju oružanih snaga odnosno njenih dijelova u smislu stava 2. ovog člana,naređuje ministar obrane, u skladu sa odlukom Predsjedništva Republike.

Član 22.

Opća, mobilizacija Armije i drugih nosilaca obrane obuhvata sve ratne jedinice i us-tanove, a djelimična - određene jedinice i ustanove Armije.

Član 23.

Mobilizaciju Armije i drugih snaga obrane organizira se u skladu sa planom mobi-lizacijskog razvoja, a izvršava se po mobilizacijskim planovima ratnih jedinica iustanova Armije.

Član 24.

Za pripremanje i izvršavanje mobilizacije Armije odgovorni su:1. Ministar obrane - za, pripremanje i izvršavanje mobilizacije Armije i za druge

poslove iz djelokruga Ministarstva obrane;2. Starješine jedinica i ustanova Armije - za pripremanje i izvršavanje mobilizacije

jedinica i ustanova Armije.

Član 25.

Propise o pripremanju i izvršavanju mobilizacije Armije donosi ministar obrane.

V PRIPRAVNOST ORUŽANIH SNAGA

Član 26.

Pripravnost oružanih snaga obuhvata poduzimanje mjera povećane borbene obuke,mobilizacijske, organizacijske, sigurnosne, propagandne i druge mjere i postupkekoji su potrebni radi sprečavanja i otklanjanja opasnosti od iznenadnog napada nazemiju i druge opasnosti i radi povećanja gotovosti i spremnosti jedinica za izvrša-vanje borbenih zadataka.

Član 27.

Pripravnost oružanih snaga poduzima se u slučaju vanrednog stanja u skladu saodlukom Predsjedništva Republike.

307



Član 28.

Poduzimanje određenih mjera pripravnosti jedinica i ustanova Armije na dijeluteritorije Republike ugroženom elementarnom ili drugom nesrećom, za čije jeotklanjanje potrebna pomoć Armije naređuje ministar obrane ili starješina kojegovlasti ministar obrane.

VI UČEŠĆE ARMIJE U ZAŠTITI I SPAŠAVANJU OD ELEMENTARNIH I DRUGIH NESREĆA

Član 29.

Jedinice i ustanove Armije učestvuju u zaštiti i spašavanju od elementarnihnepogoda i drugih nesreća, u slučajevima u kojima je neophodna hitna intervencijai kad jedinice civilne zaštite i druge snage nisu u mogućnosti da otklone opasnostkoja prijeti stanovništvu i materijalnim i drugim dobrima, ili posljedice elementarnihnepogoda i drugih nesreća.

Propise o pripremama i učešću jedinica Armije u zaštiti i spašavanju od elemen-tarnih nepogoda i drugih nesreća donosi ministar obrane.

Član 30.

Pozadinsko osiguranje Armije ostvaruju komande, štabovi, jedinice i ustanove Armije.

VII VOJNE ZASTAVE, OZNAKE PRIPADNOSTI ARMIJI IOZNAKE ČINOVA I DUŽNOSTI

Član 31.

Jedinice i ustanove Armije imaju svoju zastavu.

Zastave jedinica i ustanova Armije ustanovljava i dodjeljuje Predsjedništvo Republike.

Član 32.

Pripadnici Armije nose jedinstven znak pripadnosti Armiji - grb Republike Bosne iHercegovine.

Član 33.

Oznake vojnih činova jedinstvene su za Armiju.


308


U ratu - pripadnici Armije a u miru - ona lica koja nemaju odgovarajući čin vojnogstarješine, nose jedinstvenu oznaku vojne dužnosti koju vrše.

Uniforme, oznake činova, oznake dužnosti i oznake pripadnosti rodovima islužbama, propisuje Predsjedništvo Republike.

VIII JEZIK I PISMO U ARMIJI

Član 34.

U Armiji je u službenoj upotrebi jezik kojim govore građani Republike u skladu sa Us-tavom i zakonom.

Oba pisma, latinica i ćirilica, ravnopravna su.

IX PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 35.

Financiranje Armije vrši se iz republičkog budžeta i drugih prihoda, u skladu sa za-konom i drugim propisima.

Član 36.

Kao dan formiranja Armije utvrđuje se 15. travnja 1992. godine, dan kada su se svenaoružane formacije u Republici objedinile u Teritorijalnu obranu Republike.

Član 37.

Oficirima, mlađim oficirima, građanskim licima i vojnicima bivše Jugoslovenske nar-odne armije, koji su prešli u sastav Teritorijalne obrane Republike do dana stupanjana snagu ove uredbe, dobrovoljno sa oružjem ili bez oružja, dobrovoljno van bor-benih dejstava, osigurat će se služba u Armiji ili u poduzećima i drugim pravnimlicima, zavisno od organizacijskoformacijske strukture, broja formacijskih mjesta ibroja jedinica koje će prema posebnoj odluci Predsjedništva Republike biti formirane.

Član 38.

Nadležni organi Republike dužni su voditi računa o racionalnom iskorišćenjunepokretnih i pokretnih vojnih objekata bivše Jugoslovenske narodne armije, koje jeona napustila i predala Republici.

309



Vojnostambeni fond bivše Jugoslovenske narodne armije na teritoriji Republikepreuzet će Republika.

Član 39.

Pod pojmom "druge strane obrane" i "drugi nosioci obrane" u smislu ove uredbepodrazumijevaju se snage i sredstva propisana Uredbom sa zakonskom snagom oobrani.

Član 40.

Ministar obrane donijeće u roku od 30 dana, od dana stupanja na snagu oveuredbe propise i druge akte za izvršenje ove Uredbe.

Član 41.

Do organiziranja Armije njenu funkciju, u skladu sa ovom u redbom, vršiće Teritori-jalna obrana Republike Bosne i Hercegovine.

Član 42.

Danom početka primjene ove uredbe prestaje da važi:1. Uredba o ukidanju dosadašnjeg Republičkog štaba Teritorijalne obrane i

obrazovanja Štaba Teritorijalne obrane Republike Bosne i Hercegovine("Službeni list SRBiH", broj 1/92);

2. Uredba sa zakonskom snagom o preuzimanju Zakona o službi u oružanimsnagama i njegovoj primjeni u Republici Bosni i Hercegovini kao republičkogzakona ("Službeni list RBiH, broj 2/92);

3. Odluka o objedinjavanju svih naoružanih snaga na teritoriji Republike Bosne iHercegovine, Pv. broj: 01.011-306/92 od 9. travnja 1992. godine.

Član 43.

Ova uredba stupa na snagu odmah, a objaviće se u "Službenom listu RBiH".

(“Službeni list RBiH”, broj 4., 20.maja 1992.)

________________


310


311

Polazeći od činjenice da je na Republiku Bosnu i Hercegovinu izvršena agresija odstrane Republike Srbije, Republike Crne Gore, Jugoslovenske armije i teroristaSrpske demokratske stranke,

- da je činjenica agresije utvrđena od strane Savjeta bezbjednosti Ujedinjenihnacija, Rezolucijom broj 752 od 18. maja 1992. godine,

- da se ta agresija nastavlja i nakon usvajanja pomenute Rezolucije Savjeta bezb-jednosti,

- da je agresija praćena brutalnim genocidom nad narodom Bosne i Hercegovine,kao posljedica čega je do sada ubijeno preko 40 hiljada ljudi, prisilno raseljenooko milion i 400 hiljada stanovnika, a njih preko 60 hiljada odvedeno u koncen-tracione logore,

- da agresor organizovano nastavlja da razara civilne, privredne, vjerske i drugeobjekte,

- da je agresor okupirao oko 70% teritorije države Bosne i Hercegovine i da odbijada obustavi agresiju,

- i polazeći od prava na odbranu koje je priznato po međunarodnim zakonima.

Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine, na osnovu amandmana LI tačka 5.stav 3. na Ustav Republike Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 20. juna 1992.godine, donijelo je

O D L U K UO PROGLAŠENJU RATNOG STANJA

1. Na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine proglašava se ratno stanje.2. Proglašavanje ratnog stanja ima za cilj da se, na osnovi prava građana na in-

dividualnu i kolektivnu samoodbranu, omogući efikasnije angažovanje svih ljud-skih i materijalnih potencijala u domovini i inostranstvu radi njihovog stavljanjau funkciju oslobađanja Republike Bosne i Hercegovine od agresora, kao i radiuspostavljanja narušenog pravnog poretka i stvaranja uslova za povratak svihprognanih stanovnika Bosne i Hercegovine na njihova ognjišta.

3. Ovlašćuju se oružane snage Bosne i Hercegovine da preuzmu potrebne mjerena organizovanju opštenarodnog otpora radi ostvarivanja postavljenih ciljeva.


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

4. Republika Bosna i Hercegovina će se pridržavati odredaba međunarodnogprava i međunarodnih konvencija koje regulišu ponašanje država u ratnomstanju, te u skladu sa članom 51. Povelje Ujedinjenih nacija, uvažavati odluke iinicijative Savjeta bezbjednosti koje on donese radi uspostavljanja i održavanjameđunarodnog mira i sigurnosti. Republika Bosna i Hercegovina će zajedno saSavjetom bezbjednosti UN, Evropskom zajednicom i drugim međunarodnim in-stitucijama nastaviti da traga za mirnim rješenjem sukoba u Bosni i Hercegoviniputem pregovora koje će biti u skladu sa njenim dostojanstvom, nezavisnošću,integritetom i cjelovitošću. U tom pogledu ona ostaje otvorena svim relevant-nim inicijativama.

5. O ovoj odluci Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine će obavijestiti Sav-jet bezbjednosti Ujedinjenih nacija.

6. Ova odluka stupa na snagu danom objavljivanja u "Službenom listu RBiH".


________________


312

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Na osnovu člana 8. Uredbe sa zakonskom snagom o odbrani, ("Službeni list RBiH",broj 4/92), na prijedlog Glavnog štaba oružanih snaga Republike Bosne i Herce-govine, Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine na sjednici od 20. juna 1992.godine, donijelo je

N A R E D B U

O PROGLAŠENJU OPŠTE JAVNE MOBILIZACIJE NATERITORIJI REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE

I

Naređuje se opšta javna mobilizacija svih vojnih obveznika na teritoriji RepublikeBosne i Hercegovine, starosti od 18 do 55 godina, koji su dužni da se sa vojnomopremom i ličnim naoružanjem odmah jave u najbližu jedinicu Teritorijalne odbrane.

II

Naređuje se opšta javna mobilizacija svih ostalih radno sposobnih građana Repub-like Bosne i Hercegovine, starosti od 18 do 65 (muškarci), odnosno 18 do 55 (žene)da se bez odlaganja jave u jedinice civilne zaštite, koje će u skladu sa odredbamaUredbe sa zakonskom snagom o odbrani otpočeti sa izvršavanjem zadataka.

III

Naređuje se svim imaocima materijalnih sredstava koja podliježu popisu za potrebeodbrane, da sva sredstva bez odlaganja stave na raspolaganje najbližoj jediniciTeritorijalne odbrane, koja će se koristiti za potrebe izvršavanja borbenih zadataka.

IV

Naređuje se svim javnim preduzećima zavođenje neprekidne radne obaveze, u ciljuobezbjeđenja funkcionisanja života.

V

Naređuje se uvođenje radne obaveže u preduzećima, samostalnim zanatskim idrugim radnjama, koji su dužni da obezbijede neprekidan rad i funkcioniranje i radno

313


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

vrijeme od najmanje osam sati dnevno u skladu sa vlastitom odlukom i situacijomkoju nalaže ratno stanje.

VI

Za izvršenje ove naredbe odgovoran je komandant Teritorijalne odbrane RepublikeBosne i Hercegovine, koji će preko organa Glavnog štaba i drugih nadležnih organaobezbijediti potpuno i odgovorno izvršenje ove naredbe.

VII

Svako nepoštovanje ove naredbe povlači krivičnu i drugu odgovornost u uslovimaratnog stanja, u skladu sa zakonom.

VIII

Ova naredba stupa na snagu danom objavljivanja u "Službenom listu RBiH".


________________

Ustavni sud BiH

Polazeći od svojih ustavnih prava, obaveza i odgovornosti, Ustavni sud Bosne i Her-cegovine, na sjednici održanoj 9. juna 1992. godine odlučio je da se obrati domaćoji svjetskoj javnosti

Obavještenjem

Izvršenom agresijom na međunarodno priznatu državu Bosnu i Hercegovinu odstrane Republike Srbije, Republike Crne Gore, bivše JNA i pripadnika ekstremnog,terorističko-militantnog dijela Srpske demokratske stranke u BiH, ugrožen je posto-jeći ustavno-pravni poredak, kao i osnovni principi na kojima se temelji međunaro-dna zajednica i svi međunarodnopravni akti i načela o ljudskim pravima i građanskimslobodama, a posebno: Povelja Ujedinjenih naroda, Opšta deklaracija o pravimačovjeka, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima kao i drugi dokumentimeđunarodne zajednice. Od početka agresije izvršen je nezapamćen genocid kako


314

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

po načinu izvršenja, tako i po masovnosti nad nedužnim narodom, posebno Musli-manima činjenjem zlodjela kakvih historija civilizacije teško da je zabilježila, kao štosu prisilno etničko čišćenje teritorija, raseljavanje stanovništva, odvođenje u kon-centracione logore, ubistva, mučenja, izgladnjivanja i dr. Ustavni sud Bosne i Herce-govine se obraća ustavnim sudovima, odnosno odgovarajućim ustavno-sudskiminstitucijama svih država-članica UN da se upoznaju sa njegovim sadržajem, zau-zmu svoj stav i o tome obavijeste svoje parlamente i javnost kako bi doprinijeli zaus-tavljanju agresije i otklanjanju njenih posljedica. Ustavni sud će, bez odlaganja upredstojećem periodu ostvariti saradnju sa svim institucijama međunarodnopravnogkaraktera u vezi sa izvršenom, agresijom i počinjenim genocidom, duhovnim imaterijalnim razaranjima, kojima su pogažene sve norme na kojima se temelji pravnii moralni kodeks čovječanstva, kako bi oni sa svoje strane, a kao izuzetne autorita-tivne institucije o tome zauzele stav i snjim upoznale javnost. U tom cilju Ustavni sudBosne i Hercegovine daje punu podršku inicijativi za formiranje međunarodnogtijela i organa za utvrđivanje ratnih zločina protiv čovječanstva i pokretanja postupkaprotiv njihovih počinilaca ma gdje se oni nalazili i poziva sve pravosudne institucijei organe gonjenja u Bosni i Hercegovini da u tom smislu pokrenu i ubrzaju postupkeiz svoje nadležnosti. I ovom prilikom Ustavni sud Bosne i Hercegovine obavještavajavnost da je ovaj sud u redovnom postupku kontrole ostvarivanja ustavnosti izakonitosti poništavao sve akte kojima se od strane Srpske demokratske strankeBosne i Hercegovine i drugih, kršio ustavno-pravni poredak u Republici Bosni iHercegovini, a naročito one koji su se odnosili na nelagalnost i nelegitimnost priosnivanju raznih regija, autonomija i njihovih organa na teritoriji suverene, jedin-stvene i nezavisne države Bosne i Hercegovine. Ustavni sud ostaje na stanovištu,da je u multinacionalnoj, multikonfesionalnoj, multikulturnoj državi Bosni i Herce-govini dosljedno poštivanje i primjena ustavom određenih ljudskih sloboda, prava iobaveza, osnovna pretpostavka i garancija svih pa i nacionalnih sloboda i prava ida se samo tako može uspostaviti građanska, demokratska, nedjeljiva, integralna,suverena i nezavisna država Bosna i Hercegovina, kao koristan član međunarodnezajednice. To je, bez sumnje, uvjerenje i opredjeljenje najvećeg dijela naših građana,a što je dobilo svoj legalitet i legitimitet i ha nedavno održanom referendumu građanaBosne i Hercegovine. Stoga, i sva buduća rješenja koja se odnose na ustavno-pravno i političko uređenje Bosne i Hercegovine, moraju biti stvar provjere i opred-jeljenja građana. Ustavni sud smatra da je i u datim okolnostima od posebnevažnosti poštovanje i dalja afirmacija principa ustavnosti i zakonitosti, što primarno

315


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

podrazumijeva maksimalno angažovanje državnih organa, ali i svih drugih nosilacajavnih ovlašćenja, u okviru svojih nadležnosti i u skladu sa potrebama i mogućnos-tima postojećeg stanja. U tom smislu Sud daje punu podršku kompletiranjupersonalnog sastava Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, izvršenom uskladu sa važećim pravnim aktima. I na kraju, Ustavni sud Bosne i Hercegovinenaglašava da je i u sadašnjim okolnostima, za uspostavljanje i učvršćivanjesuverenosti i nezavisnosti države Bosne i Hercegovine, kap i za njenu međunaro-dnu afirmaciju, za pravnu i ukupnu sigurnost građana, naroda i narodnosti i jačanjepovjerenja u rad državnih organa, neophodno osigurati dosljedno ostvarivanjeustavnosti i zakonitosti u svim institucijama, organima i zajednicama, a posebnoonim subjektima koji su po Ustavu i zakonu odgovorni da štite ustavno-pravniporedak. U tom cilju i Ustavni sud Bosne i Hercegovine će dosljedno vršiti svojeUstavom utvrđene nadležnosti.

(“Službeni list RBiH", broj 8; 2. jula 1992.)

________________


316

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Na osnovu Amandmana LI tačka 5. stav 3. na Ustav Republike Bosne i Hercegovine,Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine, na prijedlog Vlade Republike Bosnei Hercegovine, donosi

U R E D B U S A Z A K O N S K O M S N A G O MO SLUŽBI U ARMIJI REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE

I OPŠTE ODREDBE

Član 1.

Službom u Armiji Republike Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Armija) smatrase vršenje vojnih i drugih dužnosti u Armiji u miru i oružanim snagama RepublikeBosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Oružane snage), u ratu.

Član 2.

Službu u Armiji vrše državljani Republike Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Re-publika). Državljani Republike imaju pravo da pod uslovima koji su utvrđeni ovomuredbom, stupaju na službu u Armiji, da vrše vojne i druge dužnosti, da stiču činove,zvanja vojnih starješina i druga stručna zvanja i da napreduju u službi.

Član 3.

Lica na službi u Armiji su, vojna lica, radnici na službi u Armiji i građani po ugovoruna radu u Armiji (u daljem tekstu: građani na radu u Armiji). Vojna lica u smislu oveuredbe su aktivna vojna lica, vojnici i lica u rezervnom sastavu dok se nalaze navojnoj dužnosti u Armiji.

Aktivna vojna lica su podoficiri, oficiri i generali. Radnici na službi u Armiji su građanikoji se nalaze u radnom odnosu u Armiji (u daljem tekstu: radnik na službi u Armiji).

Član 4.

Aktivna vojna lica, radnici na službi u Armiji i građani na radu u Armiji zasnivaju radniodnos u Armiji na način propisan ovom Uredbom I Zakonom o državnoj upravi("Službeni list SRBiH", br. 8/90,10/91 i 14/91 i "Službeni list RBiH", br. 4/92 i 6/92).

317


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Vojnici i lica u rezervnom sastavu stupaju na službu u Armiji na osnovu vojneobaveze.

Član 5.

Dužnosti vojnih starješina u Armiji vrše vojna lica koja imaju čin. Izuzetno od odredbestava 1. ovog člana, dužnosti vojnih starješina mogu vršiti i lica koja nemaju čin.

Lica iz stava 2. ovog člana imaju zvanje prema dužnostima koja vrše.

Član 6.

Prilikom stupanja u Armiju vojna lica daje zakletvu.

Tekst zakletve utvrđuje Predsjedništvo Republike Btosne i Hercegovine (u daljemtekstu: Predsjedništvo).

II SASTAV, ČINOVI, OZNAKE, UNIFORMA I ZASTAVA ARMIJE

1. SastavČlan 7.

Armija ima stalni i rezervni sastav.Član 8.

Stalni sastav Armije čine aktivna vojna lica, vojnici, radnici na službi u Armiji i građanina radu u Armiji.

Kao vojnici smatraju se i mornari.

Član 9.

Rezervni sastav Armije čine lica koja po odredbama propisa kojim se uređuje vojnaobaveza podliježu obavezi služenja u rezervnom sastavu Armije.

2. Oznake Armije, činovi, uniforma i oznake dužnosti

Član 10.

U Armiji vojna lica nose oznake Armije, činove, oznake dužnosti i pripadnostirodovima, odnosno službama.


318

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Činovi u Armiji su:

a) za vojnike: razvodnik i desetar;b) za podoficire: vodnik, čelnik, zastavnik i nadzastavnik;c) za oficire: poručnik, kapetan, brigadir i pukovnik;d) za generale: brigadni general, divizijski general i armijski general.

Član 11.

Vojna lica nose uniformu, kao znak pripadnosti Armije, a oznake činova, kao znakrazlikovanja u službi.

Član 12.

Jedinice i ustanove Armije imaju svoje zastave.

Zastava jedinice i ustanove Armije je pravougaonog oblika, u sredini grb Republikena bijeloj podlozi ispod kojeg se nalazi crtež ukrštenih mačeva. Iznad grba na logotipu ispisan je naziv "Armija Republike Bosne i Hercegovine", jedinice za koje Pred-sjedništvo odluči da imaju svoj naziv, ispod armijskog znaka, u visini rukohvatamačeva, na lenti ispisan je zlatnim slovima naziv jedinice.

Odnos širine i dužine zastave je tri prema pet.

Zastava se čuva u jedinici, odnosno ustanovi u posebnoj prostoriji.

Član 13.

Jedinstveni znak pripadnosti Armiji je grb Republike i logotip Armije. Znak pripadnostiArmiji nosi se na uniformi.

Član 14.

Vrste i izgled uniforme, oznaka Armije, činovi, oznake dužnosti i oznake pripadnostirodu, odnosno službi i vojna zastava uređuje se propisom kojeg donosi Predsjed-ništvo na prijedlog ministra odbrane.

319


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

III POPUNA ARMIJE

1. Stupanje u službu

Član 15.

Državljani Republike stupaju u službu u Armiji na osnovu akta ovlaštenih organa oupućivanju u Armiju po osnovu vojne obaveze ili na osnovu akta o prijemu u aktivnuvojnu službu ili na osnovu ugovora o prijemu u službu ili na osnovu zasnivanjaradnog odnosa.

Član 16.

Prijem lica u aktivnu vojnu službu vrši se pod uslovima i na način određen ovomuredbom.

Član 17.

Regruti i lica u rezervnom sastavu stupaju u službu u Armiji na osnovu akta o up-ućivanju u Armiju.

Lica iz stava 1. ovog člana upućuju se u Armiju pod uslovima i na način određenpropisom kojim se uređuje vojna obaveza i propisima donesenim na osnovu oveuredbe.

2. Prijem u aktivnu vojnu službu

Član 18.

U aktivnu vojnu službu može biti primljen državljanin Republike ako ispunjava oveopšte uslove:

1. da je sposoban za aktivnu vojnu službu;2. da nije osuđivan za krivično djelo protiv osnova uređenja i bezbjednostl zemlje

ili za krivično djelo učinjeno iz koristoljublja iz drugih nečasnih pobuda ili da zaposljednje dvije godine prije prijema u vojnu službu nije osuđivan za koje drugokrivično djelo na bezuslovnu kaznu zatvora;

3. da se protiv njega ne vodi krivični postupak za krivično djelo za koje se goni poslužbenoj dužnosti, a ako je rezervni podoficir i oficir da se protiv njega ne vodipostupak ni pred disciplinskim sudom;


320

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

4. da je odsiužio ili na drugi način regulisao obavezu služenja vojnog roka, a ženada je navršila osamnaest godina života;

5. da ima potrebnu stručnu spremu za vršenje vojne službe.Prijem u aktivnu vojnu službu vrši se prema potrebi službe, u okviru broja mjestapredviđenih formacijom.

Pri izboru kandidata za prijem u aktivnu vojnu službu vodi se računa o što srazm-jernijoj zastupljenosti konstitutivnih naroda i pripadnika ostalih naroda Republike usastav starješinskog kadra.

Član 19.

Lice koje bude primljeno u aktivnu vojnu službu postaje aktivno vojno lice danom stu-panja u službu na osnovu akta o prijemu, odnosno akta o proizvođenju u čin.

Član 20.

Aktivna vojna lica i građanska lica u službi u bivšoj Jugoslovenskoj narodnoj armiji,koja su u skladu sa Uredbom sa zakonskom snagom o oružanim snagama Repub-like Bosne i Hercegovine ("Službeni list RBiH", broj 4/92), prešla u sastav Teritori-jalne odbrane Republike, mogu se primati u aktivnu vojnu službu Armije, građanskalica kao radnici na službi u Armiji u skladu sa uslovima propisanim ovom uredbom.

Član 21.

Proizvođenje vojnih lica iz člana 20. ove uredbe vrši se prema sljedećem: PODOFICIRI:

a) vodnik u čin vodnika;b) stariji vodnik u čin čelnika;c) zastavnik u čin zastavnika;d) zastavnik I klase u nadzastavnika.

– podoficiri koji nisu proveli 2/3 propisanog vremena u činu u bivšoj JNA, odnosnotri godine u činu, proizvode se u sljedeće činove:

a) vodnik I klase u čin vodnika;b) Stariji vodnik I klase u čin čelnika;c) Zastavnik I klase u čin zastavnika;

321


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

– podoficiri koji su proveli 2/3 i više godina propisanog vremena u činu u bivšoj JNA,ali ne manje od tri godine, proizvode se u sljedeće činove:

a) vodnik I klase u čelnika;b) stariji vodnik I klase u zastavnika;c) zastavnik u nadzastavnika.

OFICIRI:

a) potporučnik u čin poručnika;b) poručnik u čin poručnika;c) kapetan u čin kapetana;d) major u čin brigadira;e) pukovnik u čin pukovnika.

– oficiri koji nisu proveli 2/3 propisanog vremena u činu bivše JNA odnosno do tri go-dine u činu, proizvode se u sljedeće činove:

a) kapetan I klase u čin kapetana;b) potpukovnik u čin brigadira.

– oficiri koji su proveli 2/3 propisanog vremena i više u činu bivše JNA, ali nemajumanje od tri godine, proizvode se u sljedeće činove:

a) poručnik u čin kapetana;b) kapetan I klase u čin brigadira; c) potpukovnik u čin pukovnika.

Oficiri čina majora koji su proveli duplo vrijeme propisano za unapređenje u čin pot-pukovnika bivše JNA, ali ne manje od šest godina u činu majora, proizvode se u činpukovnika.

Rezervni podoficiri i rezervni oficiri koji su mobilisani u sastav Armije, za vrijemeratnog stanja, unapređuju se pod uslovima kao aktivna vojna lica.

GENERALI:

General bivše JNA može se proizvesti u čin generala po odluci Predsjedništva, naosnovu formiranog prijedloga kolegija ministra odbrane, ako ispunjava uslovepropisane za činove generala.

Vojni službenici bivše JNA proizvode se u podoficire odnosno oficire odgovarajućeg čina,pod uslovima koji su odredbom ovog člana propisani za podoficire, odnosno oficire.


322

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Proizvođenje lica iz člana 20. ove uredbe u činove predviđene u odredbi ovog članavrši se na pismeni zahtjev tih lica.

Član 22.

Pri proizvođenju lica iz člana 20. ove uredbe u činove iz člana 21. ove uredbe, uzimajuse u obzir formacijska mjesta na koja su raspoređena, potrebe oružanih snaga, ličnidoprinos u organizovanju i rukovođenju jedinicama oružanih snaga u izvršavanju bor-benih zadataka, kao i ukupan doprinos i angazovanje u pripremama za rat i u ratu.

Proizvođenje lica iz stava 1. ovog člana vrši Predsjedništvo na osnovu formiranogprijedloga kolegija ministra odbrane.

Član 23.

Lica u rezervnom sastavu mogu se primati u aktivnu vojnu službu po propisu izstava 2. ovog člana.

Rezervni podoficir, odnosno rezervni oficir može biti primljen u aktivnu vojnu službukao aktivni podoficir, odnosno oficir odgovarajućeg čina, ako ispunjava uslove kojepropiše Predsjedništvo.

Vojnik u rezervi može biti primljen u aktivnu vojnu službu i proizveden u čin aktivnogvodnika ako ispunjava uslove utvrđene u propisu iz stava 2. ovog člana.

Član 24.

Lice u rezervnom sastavu koje ispunjava opšte uslove iz ove uredbe i ima stručnuspremu za rod, odnosno službu u koju se prima, može biti primljeno u aktivnu vojnuslužbu i proizvedeno u čin prema stručnoj spremi i godinama službe u građanstvu,ako to zahtjeva potreba službe.

Član 25.

Građanin na radu u Armiji može se primiti u aktivnu vojnu službu na određenedužnosti i na određeno vrijeme ako ispunjava opšte uslove iz člana 18. ove uredbe.

Prijem građana u aktivnu vojnu službu na određeno vrijeme vrši se ugovorom.

Ugovorom o prijemu u aktivnu vojnu službu utvrđuje se čin, dužnost, mjesto službo-vanja i trajanje službe, a mogu se uređivati i druga prava i obaveze.

323


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Građanin iz stava 1.ovog člana može se primiti u aktivnu vojnu službu po ugovorudo devet godina. Ugovor o prijemu zaključuje ministar odbrane ili starješina koga onovlasti.

Član 26.

Dužnosti na koje se mogu primiti građani u aktivnu vojnu službu po ugovoru i načinprijema tih lica propisuje ministar odbrane.

Član 27.

Na vojna lica primljena u aktivnu vojnu službu po ugovoru ne primjenjuju se odredbeove uredbe o unapređenju aktivnih vojnih lica u činove Armije.

Član 28.

Vojnom licu primljenom u aktivnu vojnu službu po ugovoru služba prestaje istekomugovorenog roka.

Vojnom licu primljenom u aktivnu vojnu službu po ugovoru služba prestaje i prijeisteka ugovorenog roka:

1. ako se na osnovu ocjena i mišljenja nadležnog organa zdravstvene službe utvrdida je trajno nesposoban za aktivnu vojnu službu ili nesposobno za dužnost kojuobavlja a ne prihvati drugu odgovarajuću dužnost;

2. ako nije dva puta uzastopno ocijenjen povoljnom službenom ocjenom;3. ako je pravosnažno osuđen na kaznu zatvora u trajanju dužem od šest mjeseci i4. ako izgubi čin.

Aktivna vojna služba po ugovoru može prestati prije isteka ugovorenog roka posporazumu.

Član 29.

Vojno lice primljeno u aktivnu vojnu službu po ugovoru koje je po ugovoru proveločetiri godine, ostaje u aktivnoj vojnoj službi u činu koji je imalo za vrijeme službe pougovoru.

Član 30.

Ugovorom o prijemu na službu u Armiji vojnik se prima na tri godine, u odgovara-jućem činu koji je ovom uredbom propisan za vojnike. Za vrijeme službe vojnik po


324

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

ugovoru ima svojstvo vojnog lica, s tim što prava i obaveze u pogledu nošenja uni-forme, unapređivanja, putovanja u inostranstvo, udaljavanje iz mjesta službe,stanovanje u kasarni, materijalne i disciplinske odgovornosti ostvaruje u skladu sapropisima koje se odnose na vojnike, a pravo na lični dohodak i naknade, godišnjiodmor i odsustva, penzijsko, invalidsko i zdravstveno osiguranje i druga prava, poosnovu službe u Armiji, ostvaruju se po propisima koje donosi ministar odbrane.

Vojnik primljen u službu po ugovoru iz stava 1. ovog člana može se primiti na službuu Armiji kao aktivno vojno lice ili radnik na službi u Armiji pod uslovima propisanimovom uredbom.

Član 31.

Lice koje nema državljanstvo Republike može biti primljeno u Armiju i sticati činovesamo ako je Republika u ratnom stanju.

Po prestanku ratnog stanja lice iz stava 1. ovog člana može ostati u stalnom sas-tavu Armije ako stekne državljanstvo Republike.

Član 32.

Predsjedništvo može prevesti u rezervni sastav Armije lice koje nema državljanstvoRepublike, a koje je u toku službe u Armiji u ratnom stanju steklo čin vojnog star-ješine. To lice se vodi u vojnoj evidenciji kao vojni starješina sa počasnim činom.

Predsjedništvo može dodijeliti počasni čin i licu koje nema državljanstvo Republikei koje nije služilo u Armiji ako ima naročite zasluge za Armiju.

3. Popuna rezervnog sastava Armije

Član 33.

Popuna rezervnog sastava Armije licima u rezervnom sastavu vrši se prema odred-bama propisa kojima se uređuje vojna obaveza.

Član 34.

Rezervni sastav Armije popunjava se podoficirima, prevođenjem aktivnih podoficirau rezervni sastav i proizvođenjem vojnika u rezervi u čin rezervnog vodnika.

U čin rezervnog vodnika može biti proizveden vojnik u rezervi, ako je za vrijemesluženja vojnog roka ili na vojnoj vježbi ocijenjen kao sposoban za vršenje dužnosti

325


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

vodnika i ako je predložen od strane nadležnog starješine za vršenje dužnostivojnog starješine.

Član 35.

Rezervni sastav Armije popunjava se oficirima, proizvođenjem rezervnih podoficira,koji su završili školu za rezervne oficire u bivšoj JNA u čin rezervnog poručnika iprevođenjem aktivnih oficira u rezervni sastav.

Član 36.

Pitomac koji je završio vojnu akademiju u bivšoj JNA a nije stekao svojstvo aktivnogvojnog lica, ako je po odredbama propisa kojim se uređuje vojna obaveza regulisaosluženje vojnog roka, može se proizvesti u čin rezervnog poručnika ako mu je školo-vanje u vojnoj akademiji trajalo deset ili više semestara.

U čin rezervnog poručnika može se proizvesti lice, koje je završilo Fakultet opšte-narodne odbrane ili koje na drugom fakultetu završilo smjer opštenarodne odbrane,ako je po odredbama, propisa kojim se uređuje vojna obaveza, regulisalo služenjevojnog roka i ako je u vojnoj jedinici provelo propisano vrijeme na dužnosti vojnogstarješine i sa uspjehom obavljalo dužnost na položaju oficira.

Lice koje je završilo školu unutrašnjih poslova, čijim je programom obuhvaćen i pro-gram škole ža rezervne oficire bivše JNA, može se proizvesti u čin rezervnogporučnika ako je po odredbama propisa kojim se ureduje vojna obaveza regulisalosluženje vojnog roka i ako je u vojnoj jedinici provelo propisano vrijeme na dužnostivojnog starješine i sa uspjehom obavljalo dužnost na položaju oficira.

Član 37.

U čin podoficira, oficira i generala, u ratnim uslovima, mogu se proizvesti i lica bezčina, iako ne ispunjavaju uslove za proizvođenje propisane ovom uredbom, ako suličnim angažovanjem doprinjeli pripremanju, organizovanju, rukovođenju i koman-dovanju jedinicama oružanih snaga u ratu i u tim pitanjima postigli izuzetne rezul-tate i pokazali ličnu hrabrost i samoprijegor u izvršenju borbenih i drugih zadatakau oružanim snagama, dobili ratne zasluge ili ako su sa uspjehom završili organizo-vanu obuku za starješinske dužnosti.

Lica iz stava 1. ovog člana proizvodi Predsjedništvo na osnovu formiranog prijed-loga kolegija ministra odbrane.


326

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Uslove i postupak za proizvođenje lica iz stava 1. ovog člana utvrđuje Predsjed-ništvo na osnovu formiranog prijedloga kolegija ministra odbrane.

Član 38.

Proizvođenje u činove aktivnih i rezervnih podoficira, oficira i generala vrši:1) Predsjedništvo u čin generala i aktivnog i rezervnog oficira na osnovu formira-

nog prijedloga kolegija ministra odbrane.2) Ministar odbrane u čin aktivnog i rezervnog podoficira na prijedlog načelnika

Glavnog Štaba oružanih snaga.

IV PRAVA I DUŽNOSTI VOJNIH LICA U VEZI SA SLUŽBOM

Član 39.

Vojna lica u vezi sa službom u Armiji imaju pravo i dužnosti naročito: 1. da rade na jačanju bezbjednosti i samozaštite jedinice;2. da čuvaju i izgrađuju međuljudske odnose u vojnim jedinicama i vojnim ustano-

vama;3. da učvršćuju vojnu disciplinu;4. da unapređuju organizaciju života i rada u vojnim jedinicama i vojnim ustano-

vama;5. da se moralno i stručno usavršavaju za vojne starješine i da obezbjeđuju uslove

za moralno i stručno usavršavanje vojnika i drugih pripadnika vojne jedinice,odnosno vojne ustanove;

6. da čuvaju oružje, vojnu opremu i ostala materijalna sredstva.Prava i dužnosti, iz stava 1. ovog člana, kao i druga prava i dužnosti, vojna lica ost-varuju radom u vojnoj jedinici odnosno vojnoj ustanovi i davanjem mišljenja - prije-dloga pretpostavljenim starješinama.

Član 40.

Kad je proglašena opšta i djelimična mobilizacija, kad je naređeno preduzimanjemjera pripravnosti ili drugih mjera povećane borbene gotovosti ili kad je utvrđenopostojanje neposredne ratne opasnosti ili vanredno stanje, vojno lice može se udalja-vati iz vojne jedinice, odnosno vojne ustanove ili iz mjesta službovanja samo poodobrenju, pretpostavljenog starješine.

327


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Član 41.

Vojna lica su dužna da izvršavaju naređenja pretpostavljenih starješina koja se tičuslužbe, osim ako je očigledno da bi izvršenje naređenja predpostavljalo krivično djelo.

Pod uslovima iz stava 1. ovog člana, vojna lica su dužna da izvršavaju i naređenjastarijih kad nije prisutan pretpostavljeni starješina i kad je neophodno da se hitno pre-duzmu mjere za izvršenje neodloženih i značajnih službenih zadataka.

Pravilima službe Armije određuje se kad su vojna lica, u smislu stava 2. ovog člana,dužna da izvršavaju i naređenja starijih.

Ako primi naređenje čije bi izvršenje predstavljalo krivično djelo, vojno liceje dužnoda o naređenju odmah izvjesti višeg pretpostavljenog starješinu ili starijeg od licakoje je naređenje izdalo.

Član 42.

Vojna lica imaju pravo da, u skladu s pravilima službe, nose vatreno oružje. U vršenjustražarske i patrolne službe, službe dežurnog i slične službe, vojna lica smijuupotrijebiti oružje ako drugačije ne mogu:1. da zaštite život ljudi koje obezbjeđuju;2. da odbije napad ili da otklone neposrednu opasnost od napada na objekat koji

obezbjeđuju;3. da od sebe odbiju neposredan napad kojim se ugrožava njihov život.

Vojna lica vrše službu u smislu stava 2. ovog člana, kad su po pravilima službe dužnada preduzimaju mjere radi otklanjanja opasnosti od napada na život ljudi ili imovine;

Vojna lica koja vrše službu pod neposrednim rukovodstvom starješine moguupotrebiti oružje samo po njegovom naređenju.

Pravilima službe uređuje se postupak vojnih lica pri obezbjeđenju ljudi i imovine iuslovi pod kojima vojno lice može upotrijebiti oružje u vršenju službe.

Ovlašćena vojna lica organa bezbjedosti i vojna policija mogu u vršenju poslovavojne bezbjednosti, odnosno vojne policije upotrijebiti oružje i druga sredstvaprinude pod uslovima koji su propisani za ovlašćena službena lica organaunutrašnjih poslova.


328

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Član 43.

Vojna lica imaju pravo da pretpostavljenim starješinama podnesu pritužbe i drugepredstavke u vezi sa pitanjima iz života i rada u vojnoj jedinici, odnosno vojnoj usta-novi, u skladu sa pravilima službe.

Pravo na pritužbu protiv naređenja pretpostavljenog starješine ne oslobađa vojnolice od obaveze da naređenje izvrši.

Član 44.

Kad vojni starješina rješava u upravnom postupku primjenjuju se vojna pravilaopšteg upravnog postupka.

Na podneske, rješenja i druge akte i radnje u postupku za ostvarivanje prava naosnovu službe u Armiji ne plaćaju se administrativne, sudske i druge takse.

Član 45.

Vojna lica su dužna da čuvaju državnu, vojnu, službenu i poslovnu tajnu. Obavezačuvanja državne, vojne, službene i poslovne tajne traje i po prestanku službe u Armiji.

V UNAPREĐIVANJE VOJNIH LICA

Član 46.

U činove razvodnika i desetara mogu se unapređivati vojnici ako se ocijeni da sauspjehom mogu vršiti odgovarajuće dužnosti vojnih starješina i ako ispunjavaju idruge uslove koje propiše ministar obrane.

Član 47.

Unapređivanje aktivnih vojnih lica u viši čin vrši se ako ispunjava sljedeće opšteuslove:

1) da je provelo određeno vrijeme u činu;2) da za posljednje dvije godine prije unapređenja nije kažnjeno za krivično djelo

kaznom zatvora;3) da se protiv njega ne vodi krivični postupak za krivična djela za koje se goni po

službenoj dužnosti ili postupak pred disciplinskim sudom.

329


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Pokretanje krivičnog postupka čini smetnju za unapređivanje kad je donesenorješenje o sprovođenju istrage ili je podignuta optužnica bez sprovođenja istrage ikada je doneseno rješenje o pokretanju prekršajnog postupka.

Član 48.

Smatraće se da nije postojala smetnja za unapređenje u viši čin predviđena u članu47. stav 1. tačka 3. ove uredbe ako u ponovljenom postupku ili po zahtjevu zazaštitu zakonitosti postupak bude obustavljen, bude donesena oslobađajućapresuda, optužba bude odbijena, ali ne zbog nenadležnosti suda ili bude izrečenakazna blaža od kazne iz člana 47. stav 1. tačka 2. ove uredbe.

U slučajevima iz stava 1. ovog člana, aktivno vojno lice koje je ispunjavalo uslov izčlana 47. ove uredbe unaprijediće se u viši čin sa danom ispunjenja uslova zauna-pređenje.

Član 49.

Aktivni podoficir, oficir i general, u ratnom stanju, unapređuju se u neposredno višičin, pod uslovom koji utvrdi Predsjedništvo na osnovu formiranog prijedloga kolegijaministra odbrane.

Član 50.

Aktivni podoficir, oficir i general u ratnom stanju, koji u borbi pokaže izuzetnu hrabrostili izuzetnu sposobnost za rukovođenje i komandovanje ili, ako stekne ratne zasluge,može biti unaprijeđen u neposredno viši čin bez obzira na uslove za unapređenjepropisane ovom uredbom.

Odluku o prijevremenom unapređenju iz stava 1. ovog člana na osnovu formiranogprijedloga kolegija ministra odbrane donosi Predsjedništvo.

Uslove i postupak za unapređenje podoficira, oficira i generala iz stava 1. ovog članapropisuje Predsjedništvo na prijedlog ministra odbrane.

Član 51.

Aktivno vojno lice može vanredno biti unapređeno u neposredno viši čin bez obzirašto ne ispunjava uslove za unapređenje u viši čin propisane ovom uredbom, ako jedugogodišnjom službom u Armiji doprinjelo razvoju Armije ili ako je učinilo djelo odposebnog značaja za Armiju.


330

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Uslove za vanredno unapređenje iz stava 1. ovog člana, propisuje Predsjedništvona osnovu formiranog prijedloga kolegija ministra odbrane.

Član 52.

Rezervni oficiri i generali unapređuju se u viši čin pod istim uslovima koji su ovomnaredbom i drugim propisima utvrđeni za unapređivanje aktivnih oficira, odnosnogenerala.

Član 53.

Uslove i način unapređivanja rezervnih podoficira u viši čin propisuje ministarodbrane.

Član 54.

Unapređivanje vojnika, podoficira i oficira u činove iz ove uredbe vrši se na prijed-log nadležnog starješine.

Član 55.

Prijedlog za unapređivanje u činove podoficira i činove oficira do čina pukovnika,dostavlja se preko pretpostavljenih starješina organu nadležnom za unapređenje.

Starješina viši od starješine koji je podnio prijedlog za unapređivanje, odbićeprijedlog, ako utvrdi da lice predloženo za unapređenje ne ispunjava opšte i posebneuslove za unapređenje propisane ovom uredbom.

Prijedlog za unapređenje u čin brigadnog generala i viši čin podnosi ministarodbrane, na osnovu formiranog prijedloga kolegija ministra odbrane.

Član 56.

Unapređivanje aktivnih i rezervnih podoficira, oficira i generala vrši Predsjedništvona osnovu formiranog prijedloga kolegija ministra odbrane.

Član 57.

Vojnike, odnosno vojnike u rezervi unapređuje starješina na položaju komadantapuka brigade, samostalnog bataljona ili višem položaju, odnosno nadležni organ.

331


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

4. Odlikovanja, značke i pohvale

Član 58.

Vojnim jedinicama, odnosno vojnim ustanovama i vojnim licima mogu se dodjeljivatiodlikovanja i pohvale za naročit uspjeh postignut u borbi.

Vojnim licima mogu se davati značke, kao znak priznanja za uspješno izvršenjepovjerenog zadatka, kao i spomen medalje i druga obilježja za učešće u značajnimdogađajima iz života i rada Armije.

Odlikovanja iz st. 1. i 2. ovog člana dodjeljuje Predsjedništvo na prijedlog načelnikaGlavnog štaba oružanih snaga.

Član 59.

Pohvala može biti usmena i pismena.

Usmenu pohvalu daje pretpostavljeni starješina, a pismenu pohvalu, starješina napoložaju komandira čete, njemu ravnom ili višem položaju.

VI ZDRAVSTVENA ZAŠTITA

Član 60.

Pripadnici Armije, a u ratu pripadnici oružanih snaga, ostvaruju pravo na zdravstvenuzaštitu po propisima o zdravstvenoj zaštiti radnika.

Član 61.

Pripadnici Armije, odnosno oružanih snaga ne učestvuju u plaćanju troškovazdravstvene zaštite za vrijeme ratnog stanja.

Član 62.

Bračni drug vojnog lica koje pogine ili umre od zadobijene rane, povrede ili ozlijede,odnosno bolesti, za vrijeme službe u Armiji ili u vezi sa službom koji nema pravo naporodičnu penziju, upućuje se po svom zahtjevu na osposobljavanje radi sticanjastručne spreme, ako u časii smrti vojnog lica nije imao nikakvu stručnu spremu inije u radnom odnosu.


332

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Zahtjev iz stava 1. ovog člana može se podnijeti u roku od dvije godine od danaprestanka ratnog stanja.

Propis o uslovima osposobljavanja bračnog druga iz stava 1. ovog člana donosiministar odbrane.

VII PENZIJSKO I INVALIDSKO OSIGURANJE

Član 63.

Penzijsko i invalidsko osiguranje aktivnih vojnih lica uređuje se propisima o penzi-jskom i invalidskom osiguranju radnika.

VIII ODGOVORNOST VOJNIH LICA

Član 64.

Vojna lica odgovaraju krivično u skladu sa zakonom i drugim propisima.

Član 65.

Vojno lice koje u vršenju službe ili u vezi sa vršenjem službe, povrijedi vojnu disci-plinu odgovara disciplinski za disciplinsku grešku ili disciplinski prestup.

Disciplinska greška je lakša povreda vojne discipline. Disciplinski prestup je težapovreda vojne discipline.

Član 66.

Za disciplinske greške mogu se izreći sljedeće mjere:

1) opomena,2) ukor,3) strogi ukor,4) prekoredni rad do tri smjene,5) zabrana izlaska van kruga kasarne do četiri dana,6) vojnički pritvor do 30 dana, odnosno zatvora do 60 dana,7) gubitak čina koji je stekao vojnik.

Za disciplinske prestupe mogu se izreći sljedeće disciplinske kazne:1) zaustavljanje u napredovanju u trajanju od tri mjeseca do godinu dana,

333


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

2) novčana kazna u visini do 15% prosječnog čistog ličnog dohotka ostvarenog uprethodnom mjesecu u trajanju do šest mjeseci,

3) vraćanje na formacijsko mjesto neposredno nižeg čina, odnosno nižeg stepenastručne spreme u trajanju od tri mjeseca do godinu dana,

4) zatvor do 60 dana,5) smjenjivanje sa dužnosti vojnog starješine sa zabranom ponovnog imenovanja,

odnosno postavljanja na tu dužnost u trajanju od tri mjeseca do godinu dana,6) gubitak službe aktivnog vojnog lica,7) gubitak čina aktivnog vojnogjica.

Propis o disciplinskim greškama i prestupima, ovlašćenjima i nadležnosti starješinaza raspravljanje i odlučivanje o disciplinskoj odgovornosti, pokretanju i vođenjupostupka, nadležnostima disciplinskog suda, načinu izvršenja disciplinskih mjera idisciplinskih kazni, odlučivanja o pravnim lijekovima, oproštaju, smanjenju iublaženju i brisanju disciplinskih mjera i kazni donosi ministar odbrane.

Član 67.

Vojno lice na službi u Armiji, dužno je da naknadi štetu Republici, koju je u vezi savršenjem službe učinilo namjerno ili iz krajnje nepažnje, po propisu koji donese min-istar odbrane.

Član 68.

Vojno lice gubi čin:

1) ako mu prestane državljanstvo Republike;2) ako je pravosnažnom presudom osuđeno na kaznu zatvora duže od tri godine;3) ako mu je pravosnažnom presudom disciplinskog suda izrečena kazna gubitka

čina. Vojno lice koje izgubi čin, gubi sva prava koja su vezana za čin.

Član 69.

Vojnom licu koje je izgubilo čin, na osnovu odredbe člana 68. stav 1. tač. 2. i 3. oveuredbe, može se vratiti čin, ako naročitim zalaganjem pokaže da to zaslužuje, adjelo zbog koga je izgubio čin nije učinilo iz nečasnih pobuda.

O vraćanju čina, po odredbi stava 1. ovog člana rješavaju:


334

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

1) Predsjedništvo - ako se vraća čin podoficira, oficira i generala;2) Ministar odbrane - ako se vraća čin vojnika.

U ratu, starješina nadležan za proizvođenje može vojnom licu koje je izgubilo čin,vratiti čin, za pokazanu hrabrost ili za druge ratne zasluge.

Član 70.

Ako u slučaju gubitka čina, na osnovu člana 68. stav 1. tač. 2. i 3. ove uredbe uponovljenom postupku ili po zahtjevu za zaštitu zakonitosti, postupak bude obus-tavljen ili bude donesena oslobađajuća presuda, optužba bude odbijena, ali ne zbognenadležnosti suda ili bude izrečena kazna blaža od kazne iz člana 68. stav 1. tač.2. i 3. ove uredbe, smatraće se da čin nije ni bio izgubljen.

Ako vojnom licu koje je izgubilo čin, po članu 68. stav 1. tač. 2. i 3. ove uredberješenjem o vanrednom ublaženju kazne, kazna bude ublažena na kaznu manju odkazne iz člana 68. stav 1. tač. 2. i 3. ove uredbe po zahtjevu vratiće mu se čin.

Zahtjev iz stava 2. ovog člana može se podnijeti u roku od tri mjeseca od danadostavljanja odluke o vanrednom ublažavanju kazne.

Član 71.

Vojno lice kome je vraćen čin po članu 69. i članu 70. stav 2. ove uredbe može bitiprimljeno u aktivnu vojnu službu po odredbama člana 18. do 30. ove uredbe.

IX SLUŽBA U ARMIJIČlan 72.

Aktivno vojno lice u toku službe u Armiji može biti na dužnosti, školovanju, liječenju,odnosno bolovanju, raspolaganju ili udaljeno od dužnosti.

Član 73.

Aktivna vojna lica, raspoređuju se u vojnim jedinicama i postavljaju na odgovarajućedužnosti, odnosno formacijska mjesta prema potrebama službe u Armiji.

Član 74.

Na formacijska mjesta određena za oficire mogu se, po pravilu, postavljati samooficiri, a na formacijska mjesta određena za podoficire - samo podoficiri.

335


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Član 75.

Aktivno vojno lice, postavlja se na formacijsko mjesto roda, odnosno službe kojojpripada u vojnoevidencionoj specijalnosti koja mu je određena, prema vrsti i stepenustručne spreme.

Aktivno vojno lice, koje je postavljeno za formacijsko mjesto za koje je formacijompredviđena opšta vojna specijalnost, smatra se da je postavljeno na formacijskomjesto svoje vojnoevidencione specijalnosti.

Aktivni podoficir postavlja se, po pravilu, na formacijsko mjesto svog čina.

Član 76.

Aktivno vojno lice, koje se ističe stručnim znanjem ili sposobnošću u komandovanjui rukovođenju može biti postavljeno na formacijsko mjesto višeg čina, odnosno naformacijsko mjesto višeg stepena stručne spreme.

Aktivno vojno lice, koje je postavljeno po odredbi stava 1. ovog člana, može sesmijeniti sa formacijskog mjesta za koje je postavljeno, ako se ocijeni da na dužnostine zadovoljava.

Propis o uslovima smjenjivanja sa dužnosti iz stava 2. ovog. člana donosi ministarodbrane.

Član 77.

Aktivno vojno lice, može, po potrebi službe biti određeno ža vršioca dužnosti naformacijsko mjesto višeg čina, odnosno višeg stepena stručne spreme. Na položajuvršioca dužnosti višeg čina, odnosno višeg stepena stručne spreme može se nalaz-iti najduže dvije godine od dana prijema dužnosti, i to:

1. po odluci pretpostavljenog starješine - do godinu dana;2. po odluci drugostepenog starješine - do dvije godine.

Član 78.

Starješini koji je privremeno spriječen da vrši dužnost određuje se zastupnik. Zas-tupnik se može odrediti i na privremeno upražnjeno formacijsko mjesto. Zastupanjeiz stava 1. i 2. ovog člana može trajati najduže šest mjeseci, a po odluci drugopret-postavljenog starješine - do jedne godine, od dana prijema dužnosti.


336

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Član 79.

Aktivno vojno lice, može biti privremeno upućeno na rad u drugu vojnu jedinicu,odnosno štab u istom ili drugom mjestu službovanja, radi potrebe službe.

Upućivanje na rad po potrebi službe može trajati najduže do šest mjeseci za posljed-nje dvije godine.

Član 80.

Premještaji aktivnih vojnih lica, vrše se prema potrebama službe, u okviru mjestaodređenih formacijom.

Član 81.

Odluku o privremenom upućivanju na rad iz člana 79. ove uredbe i premještaj izčlana 80. ove uredbe donosi načelnik Glavnog štaba oružanih snaga.

Član 82.

Aktivno vojno lice udaljava se od dužnosti:

1) za vrijeme dok se nalazi u pritvoru;2) za vrijeme izdržavanja kazne zatvora zbog krivičnog djela;3) za vrijeme izdržavanja kazne zatvora zbog disciplinskog prestupa.

Aktivno vojno lice može biti udaljeno od dužnosti, ako je zatečeno u vršenju težepovrede vojne discipline ili ako je protiv njega pokrenut krivični postupak ili postu-pak zbog prekršaja, a krivično djelo, odnosno prekršaj je takve prirode da bi biloštetno po interese službe da takvo lice i dalje ostane na dužnosti.

Lice koje je udaljeno od dužnosti po stavu 2. ovog člana može, izuzetno, bitiraspoređeno na drugo formacijsko mjesto u vojnu jedinicu u kojoj je na službi ili udrugu vojnu jedinicu u mjestu službovanja.

Član 83.

Aktivno vojno lice, može biti udaljeno od dužnosti, samo dok postoje razlozi zbogkojih je donesen akt o njegovom udaljenju od dužnosti. Ako se utvrdi da su ti razloziprestali nadležni starješina će novim aktom odlučiti o stanju u službi aktivnog vojnoglica, koje je bilo udaljeno od dužnosti.

337


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Vrijeme za koje je aktivno vojno lice udaljeno od dužnosti, ne računa mu se za napre-dovanje u službi.

Član 84.

Smatraće se da aktivno vojno lice nije ni bilo udaljeno od dužnosti ako ne budepokrenut prekršajni postupak, zbog teže povrede vojne discipline u čijem je izvršenjuzatečeno; ako prema njemu krivični, odnosno prekršajni postupak bude obustavljenili ako pravosnažnom odlukom suda bude oslobođeno od optužbe ili optužba budeodbijena ali ne zbog nenadležnosti suda, ili u ponovljenom postupku ili postupku pozahtjevu za zaštitu zakonitosti bude oslobođen od optužbe, ili u prekršajnompostupku bude izrečena disciplinska kazna.

X LIČNI DOHOCI, NAKNADA I DRUGA PRIMANJA LICA NA SLUŽBI U ARMIJI

Član 85.

Lica na profesionalnom radu u Armiji, imaju pravo na lični dohodak i druga primanjapo osnovu službe, prema propisima kojima se uređuju radni odnosi radnika repub-ličkih organa uprave i propisima koje donese Vlada Republike na osnovu formira-nog prijedloga kolegija ministra odbrane.

Član 86.

Vojnici, i vojnici u rezervi, kad su na vojnoj službi u Armiji, besplatno pripada ličnaoprema, hrana i smještaj.Rezervnim podoficirima, oficirima i generalima dok se kao vojni obveznici nalaze uArmiji, pripada besplatno lična oprema i smještaj.

XI RADNO VRIJEME, ODMORI I ODSUSTVA LICA NA SLUŽBI U ARMIJI

Član 87.

Lica na profesionalnom radu u Armiji, ostvaruju pravo na radno vrijeme, odmore iodsustva prema propisima kojima se uređuju radni odnosi radnika republičkih organauprave i propisu koji donosi ministar odbrane.Odredba iz stava 1. ovog člana ne primjenjuje se u ratnom stanju.


338

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

XII PRESTANAK AKTIVNE VOJNE 5LUŽBE

Član 88.

Aktivnom vojnom licu prestaje služba:1) ako se na osnovu ocjene i mišljenja nadležnog organa zdravstvene službe

utvrdi, da je trajno nesposoban za aktivnu vojnu službu;2) ako se nalazi na bolovanju ili liječenju preko dvije godine neprekidno ili sa

prekidima duže od 30 mjeseci za posljednje tri godine;3) ako je dva puta uzastopno nepovoljno ocijenjeno;4) po njegovom zahtjevu;5) ako izgubi čin.

Aktivnom vojnom licu koje ima 40 (muškarac), odnosno 35 (žena) godina stažaosiguranja prestaje služba po sili zakona kad navrši sljedeće godine života:1) mlađi oficiri - 56 godina;2) oficiri do čina kapetana - 58 godina;3) oficir čina brigadira do čina armijskog generala - 60 godina.

Aktivnom vojnom licu služba može prestati:1) kad navrši 40 (muškarac), odnosno 35 (žena) godina staža osiguranja, ako to

zahtijevaju potrebe službe;2) kada navrši 60 godina života i najmanje 30 godina staža osiguranja, ako to zah-

tijevaju potrebe službe.

Propis o uslovima i postupku za prestanak aktivne vojne službe donosi ministarodbrane.

Član 89.

Aktivnom vojnom licu može prestati aktivna vojna služba u Armiji, kada to nalažupotrebe za racionalnijim vršenjem službe u Armiji, sa pravom na penziju ako jenavršilo 25 godina penzijskog staža.

Aktivnom vojnom licu iz stava 1. ovog člana pripada penzija koja za 15 godina pen-zijskog staža iznosi 45% od penzijskog osnova (muškarac), a 47,5% bd penzijskogosnova (žena) i povećava se za po 2% od penzijskog osnova za svaku daljunavršenu godinu do navršenih 20 godina penzijskog staža, a za svaku navršenu

339


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

godinu staža preko 20 godina penzijskog staža, do navršenih 30 godina penzijskogstaža, za po 2,5% od penzijskog osnova. Za svaku navršenu godinu penzijskog stažapreko 30 godina penzija se povećava za 0,5 % od penzijskog osnova utvrđenogprema opštim propisima, tako da penzija iznosi najviše 85% od penzijskog osnova.U staž iz stava 1. ovog člana priznaje se i penzijski staž ostvaren u bivšoj JNA.

Član 90.

Aktivnom vojnom licu služba u Armiji prestaje po odredbi člana 89. ove uredbe poisteku roka od tri mjeseca od dana donošenja rješenja o prestanku aktivne vojneslužbe.

Rješenje iz stava 1. ovog člana donosi ministar odbrane na prijedlog načelnikaGlavnog slaba oružanih snaga.

Pravo na penziju iz člana 89. ove uredbe može se ostvariti u roku od godinu danaod dana prestanka ratnog stanja.

Član 91.

Sredstva koja čine razliku između penzije koja bi radniku pripadala bez primjeneodredaba člana 89. ove uredbe i penzije koja mu je utvrđena prema opštim propisimao penzijskom i invalidskom osiguranju obezbjeđuju se u republičkom budžetu.

Član 92.

Odredbe Zakona o državnoj, upravi - prečišćeni tekst ("Službeni list SRBiH", broj8/90, 22/90,10/91 i 14/91 i "Službeni list RBiH", broj 4/92) koje se odnose na pravau slučaju smanjenja obima poslova, ukidanja ili trasformiranja organa uprave i pravaradnika na raspolaganju, shodno se primjenjuju i na vojna lica, na profesionalnomradu u Armiji, radnika na službi u Armiji i građane na radu u Armiji, ako ovom ured-bom i drugim propisima nije drugačije određeno.

XIII NADLEŽNOST ZA RJEŠAVANJE O ODNOSIMA U SLUŽBI

Član 93.

Akt o razrješenju od službe lica za koje je donesen akt o prestanku službe u Armijidonosi pretpostavljeni starješina na položaju komandanta puka - brigade ili na višempoložaju.


340

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Član 94.

Akti o proizvođenju, o postavljenju i premještaju aktivnih vojnih lica, o unapređenjupodoficira, oficira i generala ne obrazlažu se. Razlozi se moraju navesti samo akose zahtjev, odnosno molba aktivnog vojnog lica odbija, osim ako se odbija zahtjevza unapređenje.

Žalba protiv akta o postavljenju, premještaju, stavljanju na raspolaganje i udalja-vanje od dužnosti ne zadržava njihovo izvršenje. Protiv akata o postavljenju i pre-mještaju, kao i protiv akata o vanrednom i prijevremenom unapređenju, ne može sevoditi upravni spor.

Član 95.

Ako vojno lice smatra da mu je konačnim aktom, kojim je odlučeno o njegovim prav-ima i dužnostima iz odnosa u službi, povrijeđeno pravo može, radi ostvarivanja togprava, pokrenuti upravni spor pred nadležnim sudom, ako ovom uredbom nijedrugačije određeno.

Član 96.

Nadležnost za rješavanje o odnosima u službi vojnih lica u ratu propisuje Pred-sjedništvo na prijedlog ministra odbrane.

Član 97.

Ako ovom uredbom ili drugim propisom nije određena nadležnost drugog organa, zarješavanje o upravnim stvarima u prvom stepenu stvarno je nadležan starješinavojne jedinice na položaju komandanta samostalnog bataljona (diviziona) i koman-danta puka ili višeg položaja.

Član 98.

Za donošenje rješenja u upravnom postupku mjesno je nadležan starješina vojnejedinice u kojoj se lice o čijem se pravu, odnosno obavezi rješava, nalazi u službi.

Ako se rješava o pravu, odnosno obavezi starješine vojne jedinice iz stava 1. ovogčlana ili ako taj starješina treba da bude izuzet od rješavanja iz drugih razloga, zadonošenje rješenja mjesno je nadležan starješina više vojne jedinice, koji mu jepretpostavljeni.

341


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Član 99.

O žalbi u upravnim stvarima protiv rješenja starješine iz čl. 97. i 98. ove uredbe,rješava starješina vojne jedinice neposredno pretpostavljen starješini koji je donioprvostepeno rješenje.

XIV PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 100.

Ministar odbrane će u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ove uredbedonijeti propise o izvršenju ove uredbe za koja je ovlašćen.

Član 101.

Ova uredba stupa na snagu danom objavljivanja u "Službenom listu RBiH".

(“Službeni list RBiH”, broj 11 ;1 augusta 1992.)


342

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Na osnovu amandmana LI tačka 5. stav 3. na Ustav Republike Bosne i Hercegovine,Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine, na prijedlog Vlade Republike Bosnei Hercegovine, donosi

U R E D B U

SA ZAKONSKOM SNAGOM O VOJNOJ OBAVEZI

Glava I

I OPĆE ODREDBEČlan 1.

Vojna obaveza je neotuđivi dio prava i dužnosti građana Republike Bosne i Herce-govine (u nastavku teksta: Republika BiH) na obranu domovine, očuvanja njezineslobode, nezavisnosti, suvereniteta, teritorijalne cjelokupnosti i Ustavom RepublikeBiH utvrđenoga društvenog uređenja.

Izvršavanjem vojne obaveze građani Republike BiH se pripremaju, obučavaju iorganiziraju za vođenje oružane borbe, vršenje drugih dužnosti u oružanim snagamaRepublike BiH (u nastavku teksta: oružane snage) i sudjelovanje u drugim oblicimaopćenarodnog otpora.

Član 2.

Vojnoj obavezi podliježu u miru i u ratu svi građani Republike BiH koji imaju općuradnu sposobnost, uz uvjete propisane ovom uredbom. Za ostvarivanje vojneobaveze odgovorni su: poduzeća, mjesne zajednice, društveno-političke zajednicei njihovi organi i druge pravne osobe.

Osim poslova iz stava 1. ovog člana odjeljenje Ministarstva u općini vodi vojnuevidenciju - vojnih obveznika i obavlja druge poslove u svezi sa vođenjem eviden-cije propisane ovom uredbom.

Član 3.

Ministarstvo obrane Republike BiH (u daljem tekstu: Ministarstvo), u okviru svojihprava i dužnosti utvrđenih Uredbom sa zakonskom snagom o obrani, donosi

343


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

planove regrutiranja i popune oružanih snaga, ostvaruje planove i izvršava drugeposlove i zadatke u sprovođenju vojne obaveze.

Član 4.

Vojna obaveza se sastoji iz regrutne obaveze, obaveze služenja vojnog roka iobaveze služenja u rezervnom sastavu.

Uz uvjete utvrđene ovom uredbom vojnoj obavezi podliježu i građani Republike BiHženskog spola.

Regrutnoj obavezi, uz uvjete propisane ovom uredbom, podliježu svi državljaniRepublike BiH, a obavezi služenja vojnog roka i obavezi služenja u rezervnom sas-tavu državljani Republike BiH sposobni za vojnu službu.

Profesionalni vjerski službenici svih priznatih konfesija u Republici BiH oslobođenisu regrutne obaveze, obaveze služenja vojnog roka i obaveze služenja u rezervnomsastavu.

Član 5.

Žene ne podliježu regrutiranju ni obavezi služenja vojnog roka.

U vrijeme mira, za žene koje se dobrovoljno prijave, može se, u skladu sa potrebamapopune oružanih snaga, organizirati vojna obuka, o čemu odlučuje ministar obrane.

Član 6.

Osoba koja podliježe vojnoj obavezi jest vojni obveznik. U toku trajanja vojneobaveze vojni obveznik je:

1) regrut - za vrijeme regrutne obaveze;2) vojnik - za vrijeme služenja vojnog roka;3) vojnik u rezervi i rezervni starješina - dok traje obaveza služenja u rezervnom

sastavu oružanih snaga.

Član 7.

Vojnom obvezniku prestaje vojna obaveza:

1) muškarcu - krajem kalendarske godine u kojoj navršava 60 godina života;2) ženi - kada navrši 50 godina života;


344

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

3) ako je ocjenjen nesposobnim za vojnu službu;4) ako mu prestane državljanstvo Republike BiH.

U slučaju neposredne ratne opasnosti i za vrijeme ratnog stanja PredsjedništvoRepublike BiH može produžiti trajanje obaveze služenja u rezervnom sastavu zarezervne starješine.

Član 8.

Vojni obveznik kojemu je vojna obaveza prestala po odredbi člana 7. stav 1. tačka3. ove uredbe može biti podvrgnut naknadnom pregledu radi provjere njegovesposobnosti za vojnu službu.

Osoba iz stava 1. ovog člana koja na naknadnom pregledu bude ocijenjena sposob-nom ili ograničeno sposbnom za vojnu službu postaje vojni obveznik i podliježeobavezi služenja vojnog roka do konca kalendarske godine u kojoj navršava 27godina života, a ako je ta osoba starija – obavezi služenja u rezervnom sastavu.

Odluku o naknadnim pregledima osoba jednoga ili više godišta može donijeti VladaRepublike BiH, a za pojedine osobe ministar obrane odnosno osoba koju on ovlasti.

Član 9.

Obaveza služenja vojnog roka izvršava se u Armiji Republike BiH, a obavezasluženja u rezervnom sastavu oružanih snaga - u Armiji i policiji.

Član 10.

Vojni obveznik postaje vojna osoba stupanjem u vojnu jedinicu odnosno vojnuustanovu oružanih snaga (u nastavku teksta: vojna jedinica odnosno vojnaustanova), a prestaje biti vojna osoba otpuštanjem iz vojne jedinice odnosno vojneustanove.

Vojni obveznik se za vrijeme izvršavanja vojne obaveze po pozivu nadležnogorgana izjednačava, u pogledu prava i dužnosti, s vojnom osobom, i to:

1) od polaska iz stana do povratka u stan u mjestu prebivališta odnosno borav-išta;

2) ako boravi u inozemstvu: u dolasku – od granice Republike BiH do mjesta ukojem treba da se javi nadležnom organu, a u povratku – od mjesta u kojem jeizvršavao vojnu obavezu do granice Republike BiH.

345


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Glava II

II REGRUTNA OBAVEZAČlan 11.

Regrutna obaveza se sastoji iz dužnosti odazivanja općem ili pojedinačnom pozivu,te iz izvršavanja propisa i naređenja nadležnih organa društveno-političkih zajednica,vojnih organa i drugih državnih organa, u svezi sa uvođenjem u vojnu evidenciju,liječničkim i drugim pregledima i ispitivanjima, regrutiranjem i stupanjem na služenjevojnog roka.

Regrutna obaveza nastaje početkom kalendarske godine u kojoj državljaninRepublike BiH navršava 17 godina i traje do stupanja na služenje vojnog rokaodnosno do prevođenja u rezervni sastav ako je obavezu služenja vojnog roka reg-ulirao na drugi način ili do prestanka vojne obaveze po odredbama člana 7., stav 1.tačka 3. i 4. ove uredbe.

Član 12.

U toku regrutne obaveze regrut podliježe:1) liječničkim i drugim pregledima i psihološkim ispitivanjima radi utvrđivanja

sposobnosti za vojnu službu;2) regrutiranju;3) stupanju na služenje vojnog roka;4) drugim obavezama propisanim ovom uredbom.

Preglede i ispitivanja iz člana 12. stava 1. točke 1. ove uredbe, na zahtjeve minis-tra obrane, obavljaju organizacije zdravstvene djelatnosti. Uzajamna prava i obavezeorgana po čijem se zahtjevu obavljaju ti pregledi i ispitivanja i zdravstvene ustanovereguliraju se ugovorom.

Član 13.

Regrutiranje se provodi u kalendarskoj godini u kojoj regrut navršava 18 godina.

Regrut može na osobni zahtjev biti regrutiran u kalendarskoj godini u kojoj navršava17 godina.

U slučaju neposredne ratne opasnosti ili ratnog stanja Predsjedništvo RepublikeBiH može narediti da se regrutiraju i osobe koje su navršile 16 godina.


346

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Član 14.

Regrutiranje provode regrutne komisije. Regrutne komisije osniva ministar obraneRepublike BiH. Vojne osobe – članovi regrutne komisije određuju se na prijedlognadležnog vojnog organa.

Regrutnu komisiju čine određene vojne i civilne osobe, od kojih jedan član mora bitipredstavnik skupštine društveno-političke zajednice, a drugi član liječnik, kao i pred-stavnik odjeljenja Ministarstva u općini.

Predsjednik regrutne komisije je vojna osoba.

Član 15.

Na regrutiranju se ocjenjuje sposobnost regruta za vojnu službu i određuje rododnosno služba u kojoj će služiti vojni rok.

Regrutna komisija upisuje u vojnu knjižicu regruta ocjenu sposobnosti za vojnuslužbu i rod odnosno službu koja mu je određena.

Član 16.

Regrutna komisija ocjenjuje sposobnost regruta za vojnu službu na temelju prethod-nih liječničkih pregleda i psiholoških ispitivanja, a i liječničkog pregleda pri regruti-ranju. Regrutna komisija može dati slijedeće ocjene:1) sposoban za vojnu službu;2) ograničeno sposoban za vojnu službu;3) privremeno nesposoban za vojnu službu;4) nesposoban za vojnu službu.

Rod odnosno služba određena na regrutiranju može se iznimno izmijeniti ako je topotrebno zbog popune Armije Republike BiH, promjene zdravstvenog stanja regruta,naknadno stečene stručne spreme ili promjene zanimanja regruta.

Član 17.

Regrut koji je ocjenjen privremeno nesposobnim za vojnu službu podliježe ponovnimregrutiranjima nakon Isteka roka privremene nesposobnosti, a najkasnije do koncagodine u kojoj navršava 27 godina.

347


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Pri svakom regrutiranju privremena se nesposobnost može odrediti u trajanju odjedne do četiri godine, s tim što se trajanje privremene nesposobnosti ne možeodrediti duže od konca kalendarske godine U kojoj regrut navršava 27 godina.

Regrut može biti ocjenjen privremeno nesposobnim za vojnu službu samo dva puta.Pri trećem regrutiranju regrutna komisija donosi konačnu ocjenu o njegovoj sposob-nosti u svezi sa služenjem vojnog roka.

Regrut kojemu bi trajanje privremene nesposobnosti za vojnu službu trebalo odred-iti duže od konca kalendarske godine u kojoj navršava 27 godina prevodi se urezervni sastav i njegova sposobnost za vojnu službu ocjenjuje se po odredbamaove uredbe koje se odnose na osobe u rezervnom sastavu,

Član 18.

Ovlašćuje se ministar obrane Republike BiH da donese propise o mjerilima zaocjenu zdravstvene sposobnosti vojnih obveznika za vojnu službu, te o liječničkimi drugim pregledima i ispitivanjima vojnih obveznika radi utvrđivanja sposobnosti zavojnu službu, kao i propise o načinu rada regrutnih komisija i o uvjetima za određi-vanje rodova i službi u kojima će regruti služiti vojni rok.

Glava III

III OBAVEZA SLUŽENJA VOJNOG ROKA

Član 19.

Služenje vojnog roka traje šest mjeseci.

Stupanjem na služenje vojnog roka u jedinicu odnosno, ustanovu Armije RepublikeBiH regrut postaje vojnik i od tog dana se računa da služi vojni rok.

Član 20.

Na služenje vojnog roka upućuju se regruti koji su ocjenjeni sposobnim ili ograničenosposobnim za vojnu službu, u pravilu, u kalendarskoj godini u kojoj navršavaju 19godina. Regrut koji u ovoj godini nije završio srednju školu koju pohađa uputit će sena služenje vojnog roka kad tu školu završi, ali najkasnije do konca kalendarskegodine u kojoj navršava 21 godinu.


348

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Regrut koji je upisan na fakultet odnosno u drugu visoku ili višu školu upućuje se nasluženje vojnog roka po završetku fakulteta, druge visoke ili više škole, ali najkasnijedo konca kalendarske godine u kojoj navršava 27 godina, ukoliko sam ne postavizahtjev da se na služenje vojnog roka uputi pod uvjetima iz stava 1. ovog člana.

Regrut koji sam traži da bude upućen na služenje odnosno dosluženje vojnog rokabit će upućen u roku od 3 mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, ako u toj godininavršava 18 godina.

Regrut koji se s odobrenoga privremenog boravka u inozemstvu, što traje duže odjedne godine, vrati u zemlju i zatraži da bude upućen na služenje vojnog roka,upućuje se uroku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva, ako u toj godininavršava 18 godina.

Za vrijeme ratnog stanja ili u slučaju neposredne ratne opasnosti PredsjedništvoRepublike BiH može narediti da se na služenje vojnog roka upute i regruti koji sunavršili 17 godina.

Član 21.

Regrut može biti upućen na služenje vojnog roka do konca kalendarske godine ukojoj navršava 27 godina.

Iznimno od odredbe stava 1. ovog člana, regrut za kojega se utvrdi da nije izvršavaoobaveze propisane ovom uredbom, pa zbog toga nije bio upućen na služenje vojnogroka do konca kalendarske godine u kojoj navršava 27 godina, upućuje se nasluženje vojnog roka najkasnije do konca kalendarske godine u kojoj navršava 30godina.

Regrut koji nije upućen na služenje vojnog roka do proteka rokova iz stava 1. i 2.ovog člana, a ocjenjen je sposobnim ili ograničeno sposobnim za vojnu službu, pre-vodi se u rezervni sastav.

Član 22.

Regruti koji imaju odgovarajuću školsku spremu i udovoljavaju drugim uvjetimapropisanima za izbor pitomaca za škole rezervnih oficira mogu služiti vojni rok uškoli za rezervne oficire roda ako su ocjenjeni sposobnim za vojnu službu, a u školiza rezervne oficire službi i ako su ocijenjeni ograničeno sposbnim za vojnu službu.

Regrute za pitomce škola za rezervne oficire bira komisija koju osniva ministar

349


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

obrane Republike BiH na prijedlog odjeljenja Ministarstva općine u kojoj se vodivojna evidencija regruta. Članovi komisije su civilne osobe i aktivne vojne osobe.Aktivne vojne osobe određuju se na prijedlog nadležnog vojnog organa.Pri izboru regruta za pitomce škola za rezervne oficire obavezno se primjenjujekriterij o razmjernoj nacionalnoj zastupljenosti kandidata.

Ovlašćuje se ministar obrane Republike BiH da donese propise o uvjetima ipostupku za izbor regruta za pitomce škola za rezervne oficire.

Član 23.

O upućivanju na služenje vojnog roka regruta koji stalno živi u inozemstvu, a izjaviželju da služi vojni rok u Armiji Republike BiH, te regruta koji osim državljanstvaRepublike BiH ima i strano državljanstvo, a služio je vojni rok u inozemstvu, rješavaministar obrane Republike BiH.

Član 24.

Na služenje vojnog roka ne upućuje se:

1) regrut koji je pravomoćno osuđen na kaznu maloljetničkog zatvora ili bezuvjetnona kaznu zatvora zbog krivičnog djela – dok kaznu ne izdrži ili ne bude puštenna uvjetni otpust;

2) regrut prema kojemu je primjenjena zavodska odgojna mjera ili mjera sigurnostiobaveznoga psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi – dok trajemjera koja je primjenjena;

3) regrut protiv kojega je pokrenut krivični postupak zbog krivičnog djela za kojese goni po službenoj dužnosti – dok postupak ne bude pravomoćno okončan.

Regruti koji zbog razloga navedenih u stavu 1. ovog člana nisu upućeni na služenjevojnog roka upućuju se na služenje odnosno dosluženje vojnog roka nakon izdržanekazne, poslije puštanja na uvjetni otpust, nakon obustave odgojne mjere ili mjeresigurnosti odnosno nakon pravomoćno okončanoga krivičnog postupka, a najkas-nije do konca kalendarske godine u kojoj navršavaju 30 godina.

Osobe osuđene na kaznu maloljetničkog zatvora ili bezuvjetno na kaznu zatvorazbog krivičnog djela mogu, za vrijeme ratnog stanja ili u slučaju neposredne ratneopasnosti, biti upućeni na služenje vojnog roka ako im je izdržavanje kazneodgođeno.


350

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Član 25.

Obaveze služenja vojnog roka oslobađa se:1) osoba ocjenjena nesposobnom za vojnu službu;2) osoba koja stekne državljanstvo Republike BiH privođenjem ili na temelju među-

narodnih ugovora, ako je u zemlji čiji je bila državljanin odslužila vojni rokodnosno ako je navršila 27 godina;

3) osoba koja je stekla svojstvo aktivne vojne osobe po propisima kojima seuređuje služba u oružanim snagama;

4) osoba koja je završila školu unutarnjih poslova u trajanju od najmanje dvijegodine i na dužnosti policajca provela najmanje dvije godine;

5) osoba sa završenim Fakultetom ONO i završenim stažom u Armiji BiH u trajanjui po programu što ga propiše ministar obrane.

Član 26.

Na zahtjev regruta služenje vojnog roka se odgađa:1) regrutu – hranitelju obitelji, ako bi upućivanjem na služenje vojnog roka njegova

obitelj bila dovedena u težak materijalni položaj, dok te okolnosti traju, anajkasnije do konca mjeseca studenoga kalendarske godine u kojoj navršava 27godina;

2) polovici odnosno većem dijelu regruta ako je njihov broj neparan, koji su članovijednog domaćinstva, ako se jedan član ili više članova tog domaćinstva upućujeili se već nalazi na služenju vojnog roka – za vrijeme dok taj član odnosno drugapolovica članova tog domaćinstva ne odsluži vojni rok ili ne bude zbog drugihrazloga otpušten iz Armije Republike BiH, a najkasnije do konca mjesecastudenoga kalendarske godine u kojoj navršavaju 27 godina;

3) ako bi zbog smrti ili teške bolesti u obitelji ili zbog elementarne nepogode obiteljregruta bila dovedena u težak položaj njegovim upućivanjem na služenje vojnogroka za vrijeme dok ti razlozi postoje, a najduže za jednu godinu.

Regrutu iz stava 1. točke 1. i 2. ovog člana služenje vojnog roka odgađa se za idućugodinu ako zahtjev za odgodu, sa potrebnim dokazima, podnese nadležnomorganu u roku od osam dana od dana primitka obavijesti ili poziva za upućivanje nasluženje vojnog roka.

351


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Regrut koji traži odgodu služenja vojnog roka po odredbama ovog člana dužan jeobavijestiti nadležni organ o nastaloj promjeni zbog koje mu to pravo prestaje, uroku od osam dana od dana nastanka takve promjene.

Član 27.

Služenje vojnog roka se, na zahtjev regruta, iznimno može odgoditi najviše za jednugodinu zbog opravdanih obiteljskih ili drugih razloga, po propisima što ih donosiministar obrane Republike BiH.

Član 28.

Služenje vojnog roka prekida se:

1) vojniku koji bude ocjenjen privremeno nesposobnim za vojnu službu;2) vojniku koji bude pravomoćno osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora više od šest

mjeseci ili na kaznu maloljetničkog zatvora – dok kaznu ne izdrži ili ne budepušten na uvjetni otpust;

3) vojniku protiv kojega je u toku služenja vojnog roka pokrenut krivični postupakzbog krivičnog djela počinjenog prije stupanja na služenje vojnog roka, za kojese goni po službenoj dužnosti, ako je za to djelo predviđena kazna zatvora višeod tri godine.

Iznimno od odredbe točke 2. stava 1. ovog člana služenje vojnog roka ne prekidase vojniku koji je pravomoćno osuđen na kaznu maloljetničkog zatvora do dvijegodine ili na bezuvjetnu kaznu zatvora do dvije godine, kojemu do završetka služenjavojnog roka ne ostaje više od polovice vojnog roka.

Član 29.

Služenje vojnog roka može se prekinuti na zahtjev vojnika zbog smrti ili teške bolestiu obitelji ili zbog elementarne nepogode, ako bi njegova obitelj bila dovedena utežak položaj zbog njegove odsutnosti – za vrijeme dok postoje ti razlozi, a najdužeza jednu godinu.

Vojniku – sportisti može se prekinuti služenje vojnog roka na njegov zahtjev ili na zah-tjev nadležnog sportskog foruma Republike BiH, radi sudjelovanja u sastavu reprezen-tacije Republike BiH na svjetskom ili europskom natjecanju ili na olimpijskim igrama.

Osoba kojoj je prekinuto služenje vojnog roka po odredbama stava 2. ovog člana


352

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

upućuje se na dosluženje vojnog roka u toku kalendarske godine u kojoj je završenonatjecanje, a najkasnije do konca kalendarske godine u kojoj navršava 27 godina.

O prekidu služenja vojnog roka po odredbama stava 2. ovog člana odlučuje ministarobrane Republike BiH.

Član 30.

Vojniku koji je ocjenjen privremeno nesposobnim za vojnu službu služenje vojnogroka može se prekinuti samo jedanput. Vojnik kojemu bi i drugi put trebalo prekinutisluženje vojnog roka zbog, privremene nesposobnosti prevodi se u rezervnisastav bez obzira koliko mu je vremena ostalo do kraja služenja vojnog roka. Takvaosoba podliježe ponovnom liječničkom pregledu radi ocjenjivanja sposobnosti zavojnu službu u rezervnom sastavu.

Član 31.

Osoba kojoj je prekinuto služenje vojnog roka zbog razloga navedenih u članu 28.stav 1. točka 1. do 3. ili člana 29. ove uredbe, a nije regulirala obavezu služenjavojnog roka u smislu odredaba člana 32. ove uredbe, ponovno postaje regrut i podli-ježe, obavezama koje su ovom uredbom propisane za regruta.

Osoba kojoj je prekinuto služenje vojnog roka zbog razloga navedenih u članu 28.stav 1. točka 2. i 3. ove uredbe upućuje se na dosluženje vojnog roka u toku godineu kojoj je otpuštena sa izdržavanja kazne odnosno puštena na uvjetni otpust ili ukojoj je pravomoćnom odlukom suda okončan krivični postupak, a najkasnije dokonca kalendarske godine u kojoj navršava 30 godina.

Član 32.

Osoba kojoj je prekinuto služenje vojnog roka po odredbama ove uredbe uputit ćese na dosluženje preostalog dijela vojnog roka nakon prestanka razloga zbog kojihjoj je prekinuto služenje vojnog roka, a najkasnije do konca kalendarske godine ukojoj navršava 27 godina.

Član 33.

Vojnik koji je u toku služenja vojnog roka ocijenjen nesposobnim za vojnu službu otpu-šta se iz Armije Republike BiH. Ta osoba može biti pozvana na dosluženje vojnog rokaodnosno prevedena u rezervni sastav uz uvjete propisane odredbama ove uredbe.

353


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Član 34.

Vrijeme koje pitomac vojne škole provede u vojnoj školi računa se kao služenjevojnog roka.

Pitomcu vojne škole kojemu je po bilo kojoj osnovi prekinuto školovanja ne računase u služenju vojnog roka prva godina školovanja u vojnoj školi.

Član 35.

U služenje vojnog roka ne računa se vrijeme koje vojnik provede:1) na izdržavanju disciplinskih mjera vojničkog pritvora, koje izriče nadležni vojni

starješina prema propisima o vojnoj disciplini, u ukupnom trajanju dužem od 10dana;

2) na liječenju i bolovanju zbog ozlijede ili drugog onesposobljena izazvanog unamjeri da izbjegne vojnu službu ili da bude raspoređen na lakšu dužnost, akoje to utvrđeno pravomoćnom presudom suda;

3) na samovoljnom udaljenju ili bijegu iz Armije Republike BiH, koje je neprekidnotrajalo najmanje 24 sata;

4) u pritvoru koji je protiv njega određen u krivičnom postupku, ako mu je to vrijemepravomoćnom presudom uračunato u kaznu zbog izvršenja krivičnog djela.

Član 36.

Osoba koja odsluži vojni rok otpušta se iz Armije Republike BiH i postaje vojnik urezervi, odnosno uz uvjete propisane zakonom rezervni starješina.

Vojnik koji želi da redovno ili drugo odsustvo koristi na kraju služenja vojnog roka ot-pušta se sa odsluženja vojnog roka ranije za broj dana odsustva koje mu pripadaodnosno koje mu je odobreno.

Član 37.

Ovlašćuje se ministar obrane Republike BiH da donese propise: o vremenu i načinuupućivanja regruta na služenje vojnog roka, o odgodi i prekidu služenja vojnog roka,te o otpuštanju vojnika iz Armije Republike BiH.


354

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Glava IV

IV VOJNA OBUKA ŽENA

Član 38.

Vojna obuka žena organizira se i provodi u jedinicama i ustanovama oružanih snagakoje odredi ministar obrane Republike BiH.

Aktom iz člana 5. stava 2. ove uredbe, kojim se odlučuje o potrebi vojne obuke žena,određuje se vrijeme trajanja obuke, koje ne može biti duže od 30 dana.

Na dobrovoljnu vojnu obuku, u smislu stava 1. ovog člana, mogu se prijaviti žene ukalendarskoj godini u kojoj navršavaju 19 godina života, pa do konca kalendarskegodine u kojoj navršavaju 27 godina života.

Na vojnu obuku se ne može primiti trudnica i žena koja ima dijete mlade od sedamgodina.

Član 39.

Vojna obuka žena se planira i organizira u skladu sa potrebama popune oružanihsnaga i mogućnstima za izvođenje ove obuke.

Na žene koje stupe u vojne jedinice odnosno ustanove radi vojne obuke shodno ćese primjenjivati odredbe ove uredbe koje se odnose na vojnike.

Žena koja je počela vojnu obuku može biti oslobođena od obuke zbog bolesti ilidrugoga opravdanog razloga.

Član 40.

Ovlašćuje se Ministar obrane Republike BiH da donese propise: o planiranju iorganiziranju vojne obuke žena, o upućivanju žena na vojnu obuku, te o drugimpitanjima značajnim za neposredno organiziranje i provođenje ove obuke.

355


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Glava V

V OBAVEZA SLUŽENJA U REZERVNOM SASTAVU

Član 41.

Obavezi služenja u rezervnom sastavu oružanih snaga podliježu vojni obveznici:

1) koji su odslužili vojni rok;2) koji su, po odredbama ove uredbe, regulirali obavezu služenja vojnog roka na

drugi način;3) žene – vojni obveznici koje imaju spremu za obavljanje stručnih i tehničkih službi

u Armiji Republike BiH i žene – vojni obveznici koje su u miru obučene za ratnedužnosti u oružanim snagama.

Član 42.

Obaveza služenja u rezervnom sastavu za muškarce nastaje od dana otpuštanja sasluženja vojnog roka odnosno od dana kada je obaveza služenja vojnog rokaregulirana na drugi način i traje do konca kalendarske godine u kojoj vojni obveznik– muškarac navršava 60 godina.

Obaveza služenja u rezervnom sastavu za žene (član 41. stav 1. točka 3. ove ure-dbe) nastaje početkom kalendarske godine u kojoj navršavaju 19 godina i traje dokonca kalendarske godine u kojoj navršavaju 50 godina.

U slučaju neposredne ratne opasnosti i za vrijeme ratnog stanja Predsjedništvo Re-publike BiH može produžiti trajanje obaveza služenja u rezervnom sastavu za rez-ervne starješine i po isteku godina propisanih odredbama stava 1. i 2. ove uredbe.

Član 43.

Obaveza služenja u rezervnom sastavu oružanih snaga izvršava se sudjelovanjemobveznika na vojnim vježbama, tečajevima i drugim oblicima vojne obuke i izvrša-vanjem drugih dužnosti propisanih ovom uredbom; a u ratu ili u slučaju neposredneratne opasnosti ili druge opasnostima zemlju – stupanjem u oružane snage i izvrša-vanjem određenih vojnih dužnosti.

Vojne vježbe, tečajevi i drugi oblici vojne obuke koji se smatraju vojnom vježbom (unastavku teksta: vojne vježbe) mogu ukupno trajati: za vojnike – do šest mjeseci, za


356

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

vojne starješine – do dvanest mjeseci i za sve žene – vojne obveznike – do šestmjeseci.

Član 44.

Vojne vježbe se, u pravilu, organiziraju i izvode u vojnim jedinicama odnosnoustanovama.

Vojne vježbe koje traju do 48 sati organiziraju se i izvode, u pravilu, izvan radnogvremena, u vrijeme dnevnog ili tjednog odmora osoba u rezervnom sastavu.

Vježbe osoba u rezervnom sastavu koje imaju raspored izvan oružanih snaga smatr-aju se vojnim vježbama u smislu odredaba ove uredbe, ako te osobe sudjeluju u vje-žbama na dužnostima na kojima imaju ratni raspored i po pozivu nadležnog organa.

Član 45.

Osobe u rezervnom sastavu – muškarci mogu biti pozvani na vojne vježbe donavršenih 55 godina, a žene do navršenih 45 godina.

Iznimno od odredbe stava 1. oyog člana, na vojnu se vježbu neće pozivati trudnice,vojni obveznik čiji je bračni drug pozvan na vojnu službu ili koji nema bračnog druga– ako ima dijete mlađe od 15 godina, a ni žena koja ima dijete mlađe od desetgodina, bez obzira da li joj je bračni drug pozvan na vojnu službu.

Osoba u rezervnom sastavu može biti pozvana na vojnu vježbu najviše do dvamjeseca u toku jedne godine.

Predsjedništvo Republike BiH može, kad to zahtijevaju interesi obrane zemlje, nared-iti da se pozovu na vojnu vježbu osobe u rezervnom sastavu koje su već završilevojne vježbe u trajanju propisanom stavom 3. ovog člana i člana 43. stav 2. oveuredbe, kao i osobe koje su navršile godine života propisane u stavu 1. ovog člana.

Predsjedništvo Republike BiH može, kad to zahtijevaju interesi obrane zemlje,narediti da se na vojnoj vježbi zadrže i osobe u rezervnom sastavu neposrednonakon odsluženja vojnog roka.

Član 46.

Osobi u rezervnom sastavu, na njezin zahtjev, vojna se vježba odgađa zbog ovihrazloga:

357


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

1) ako je bolesna – do idućeg pozivanja nakon ozdravljenja;2) ako se iz njezina domaćinstva u isto vrijeme pozivaju na vojnu vježbu dva ili

više članova ili se neki od njih već nalazi na vojnoj vježbi ili na služenju vojnogroka – dok se jedan član odnosno druga polovica članova domaćinstva ne vratisa vojne vježbe odnosno sa služenja vojnog roka;

3) ako u vrijeme vojne vježbe polaže ispite i ako bi odlaskom na vojnu vježbu bilaspriječena završiti školsku godinu – dok takav razlog postoji;

4) ako bi zbog smrti ili teške bolesti u domaćinstvu odnosno zbog elementarnenepogode domaćinstvo bilo dovedeno u težak položaj njezinim odlaskom navojnu vježbu – dok takvo stanje u domaćinstvu traje, a najduže jednu godinu;

5) ako je neposredno pred odlazak ili u vrijeme odlaska na vojnu vježbu nastupilasmrt u domaćinstvu ili u obitelji – do idućeg poziva na vojnu vježbu;

6) ako u mjestu u kojem boravi dođe do pojave zarazne bolesti – dok zaraznabolest traje.

Vojna se vježba može, izuzetno, odgoditi zbog neodgodivih potreba službe, ako tozatraži nadležni organ društveno-političke zajednice ili drugi državni organ, ovlašćeniorgan poduzeća ili druge pravne osobe kod koje je osoba u rezervnom sastavuzaposlena – dok takva potreba postoji, a najduže jednu godinu.

Vojna vježba koja traje duže od tri dana može se poljoprivredniku i drugoj osobi kojasamostalno obavlja privrednu djelatnost, a koji su pozvani na vojnu vježbu, iznimnoodgoditi zbog neodgodivih radova, ako u njihovom domaćinstvu nema drugog članasposobnog za obavljanje neophodnih poslova – najduže tri mjeseca.

Zahtjev za odgodu vojne vježbe podnosi se nadležnom organu društveno-političkezajednice u roku od osam dana od dana primitka poziva za vojnu vježbu, a ako seodgoda traži zbog razloga navedenih u točki 1., 4., 5. i 6 stava 1. ovog člana zaht-jev se može podnijeti i kad nastane razlog zbog kojeg se traži odgoda vojne vježbe.

Član 47.

Osobama u rezervnom sastavu, prema potrebama popune oružanih snaga,određuje se i saopćava ratni raspored u vojnim jedinicama odnosno ustanovama.Podaci o ratnom rasporedu vojna su tajna.

Osobi u rezervnom sastavu kojoj je određen ratni raspored može se dati osobnavojna oprema prema dužnosti na koju je raspoređena.


358

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Osoba kojoj se, u smislu odredaba stava 3. ovog člana, daje osobna vojna opremadužna je tu opremu primiti, čuvati i održavati, a kad je to određeno pozivomnadležnog organa – nositi je uza se i, na zahtjev, vratiti je u ispravnom stanju.

Član 48.

Osoba u rezervnom sastavu kod koje je nastala promjena zdravstvenog stanja kojautječe na njezinu sposobnost za vojnu službu može, na svoj zahtjev ili po pozivunadležnog organa, biti upućena na liječnički pregled radi ocjene sposobnosti zavojnu službu.

Ocjenu sposobnosti za vojnu službu iz stava 1. ovog člana daje regrutna komisijau skladu s odredbama ove uredbe o ocjenjivanju zdravstvene sposobnosti regrutaza vojnu službu.

Član 49.

Ovlašćuje se ministar obrane Republike BiH da donese propise: o pozivanju osobau rezervnom sastavu na vojne vježbe i odgodi vojne vježbe; o organiziranju stručneobuke osoba u rezervnom sastavu; o načinu određivanja ratnog rasporeda vojnimobveznicima; o izdavanju vojnim obveznicima osobne vojne opreme i o čuvanju,održavanju i vraćanju te opreme.

Glava VI

VI PUTOVANJE I BORAVAK U INOZEMSTVU VOJNIH OBVEZNIKA

Član 50.

Regrut koji namjerava putovati u inozemstvo na privremeni ili stalni boravak dužanje pribaviti odobrenje nadležnog organa.

Odobrenje za putovanje u inozemstvo i privremeni boravak u inozemstvu može seizdati regurutu ako u inozemstvo putuje:

1) radi liječenja – dok liječenje traje, a najduže dvije godine;2) radi sudjelovanja u đačkim ekskurzijama, korišćenja godišnjeg odmora,

turističkog putovanja i slično – do 40 dana;3) radi obavljanja službenog posla, sudjelovanja na sportskim natjecanjima ili

359


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

kulturno-umjetničkim manifestacijama, uređivanja imovinsko pravnih, obiteljskihi sličnih odnosa u inozemstvu, ili u slučaju teške bolesti ili smrti člana uže obiteljiu inozemstvu do 60 dana;

4) radi izvršavanja obaveza iz radnog odnosa na brodu ili zrakoplovu RepublikeBiH koji saobraćaju na međunarodnim linijama – do dvije godine;

5) radi odlaska u inozemstvo s roditeljima ili bračnim drugom, koji u inozemstvoodlazi službeno ili na rad, ako njegovo upućivanje na služenje vojnog roka nijepredviđeno u roku od jedne godine od dana podnošenja zahtjeva za odobrenje– do četiri godine;

6) radi obavljanja privatnih ili službenih poslova, ako je na regrutiranju ocjenjenprivremeno nesposobnim za vojnu službu na vrijeme od dvije godine ili duže –do proteka vremena za koje je ocijenjen privremeno nesposobnim za vojnuslužbu.

Regrutu se ne može odobriti putovanje u inozemstvo i privremeni boravak u in-ozemstvu s rokom koji bi trajao duže od konca mjeseca lipnja godine u kojoj regrutnavršava 27 godina.Odobrenje za putovanje na stalni boravak u inozemstvo izdat će se regrutu koji od-lazi u inozemstvo da tamo stalno boravi;

Regrutu koji boravi u inozemstvu može se izdati odobrenje za privremeni ili stalni.boravak u inozemstvu odnosno za prodruženje boravka u inozemstvu uz uvjetepropisane u stavu 2. i 4. ovog člana, te zbog drugih opravdanih razloga (zaposlenje,školovanje, liječenje, rješavanje neodgodivih obiteljskih potreba i drugi slični razlozi)ako bi regrut ili članovi njegove obitelji zbog uskraćivanja odobrenja bili dovedeni utežak materijalni ili drugi nepovoljan položaj.

Regrutu iz stava 2., 4. i 5. ovog člana neće se izdati odobrenje za putovanje uinozemstvo ako postoji neka od smetnji propisanih u članu 52. ove uredbe.

Član 51.

Za boravak odnosno za produženje boravka u inozemstvu po odredbi člana 50. stav5. ove uredbe, regrutu koji boravi u inozemstvu odobrenje izdaje diplomatsko odno-sno konzularno predstavništvo Republike BiH (u nastavku teksta: diplomatsko pred-stavništvo) kod kojega se vodi u vojnoj evidenciji, ukoliko tako diplomatskopredstavništvo postoji. Odobrenje za boravak u inozemstvu odnosno za produženjeboravka u inozemstvu s rokom važenja dužim od konca kalendarske godine u kojoj


360

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

regrut navršava 27 godina diplomatsko predstavništvo može dati samo uz prethodnopribavljenu suglasnost Ministarstva obrane Republike BiH.

Do uspostave diplomatskih predstavništava odobrenje iz prethodnog stava davatće Ministarstvo obrane Republike BiH.

Diplomatsko predstavništvo je dužno u roku od dva mjeseca od dana izdavanjaodobrenja po stavu 1. ovog člana obavijestiti nadležni organ društveno-političkezajednice o svakom regrutu kojem je izdalo odobrenje za boravak odnosno zaproduženje boravka u inozemstvu i o vremenu za koje mu je taj boravak odobrenodnosno produžen. Za regruta koji nema prebivalište u Republici BiH ova se obav-ijest dostavlja Ministarstvu obrane Republike BiH.

Član 52.

Osoba u rezervnom sastavu može putovati u inozemstvo i privremeno ili stalno bo-raviti u inozemstvu, ako ne postoji neka od ovih smetnji:

1) ako joj je dostavljen poziv na vojnu vježbu;2) ako je protiv nje pokrenut krivični postupak zbog krivičnog djela neodazivanja

pozivu i izbjegavanja vojne službe ili zbog krivičnog djela izbjegavanja vojneslužbe onesposobljenjem ili obmanom.

3) ako ima vojnu specijalnost ili ratni raspored koje odredi ministar obraneRepublike BiH.

Vlada Republike BiH može propisati uvjete pod kojima se privremeno ograničavaputovanje u inozemstvo vojnih obveznika određenih godišta ili određene stručnespreme od posebnog značenja za popunu oružanih snaga.Ako postoji neki od razloga iz stava 1. i 2. ovog člana, smatrat će se, u smislu propisakojim je uređeno: izdavanje putnih isprava državljanima Republike BiH, da interesiobrane zemlje zahtijevaju da se osobi u rezervnom sastavu putna isprava ne izdaodnosno rok važenja putne isprave ne produži ili viza ne izda odnosno da se putnaisprava oduzme ili viza poništi.

Član 53.

Regrut i osoba u rezervnom sastavu koji su otputovali u inozemstvo na stalni iliprivremeni boravak duži od jedne godine dužni su se prijaviti diplomatskom pred-stavništvu i radi uvođenja u vojnu evidenciju u roku određenom propisima o putnimispravama državljana Republike BiH.

361


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Regrut koji stalno ili privremeno boravi u inozemstvu u kalendarskoj godini u kojojnavršava 17 godina dužan je u toj kalendarskoj godini prijaviti se diplomatskompredstavništvu i radi uvođenja u vojnu evidenciju.

Diplomatsko predstavništvo je dužno u roku od dva mjeseca od dana uvođenjaregruta u vojnu evidenciju iz stava 2. ovog člana o tome obavijestiti nadležnoodjeljenje Ministarstva obrane u općini. Za regruta koji nema prebivalište u Repub-lici BiH ova se obavijest dostavlja Ministarstvu obrane Republike BiH.

Član 54.

Regrut koji privremeno boravi u inozemstvu dužan je vratiti se u Republiku BiH doproteka roka za koji mu je odobren privremeni boravak i u roku od osam dana oddana dolaska prijaviti se nadležnom organu radi regrutiranja odnosno upućivanja nasluženje vojnog roka.

Član 55.

Regrut koji se s odobrenoga privremenog boravka u inozemstvu vrati u RepublikuBiH na boravak duži od tri mjeseca upućuje se na služenje vojnog roka ako je naregrutiranju ocjenjen sposobnim ili ograničeno sposobnim za vojnu službu.

Regrut koji se s odobrenoga stalnog boravka u inozemstvu vrati u Republiku BiH naboravak duži od jedne godine također se upućuje na služenje vojnog roka poduvjetima iz stava 1. ovog člana.

Iznimno od odredaba stava 2. ovog člana, regrut koji se s odobrenoga stalnogboravka u inozemstvu vrati na boravak u Republiku BiH radi školovanja, ne upućujese na služenje vojnog roka dok mu školovanje traje.

Regrut koji osim državljanstva Republike BiH ima i strano državljanstvo, a boravi uinozemstvu, upućuje se na služenje vojnog roka uz uvjete iz stava 2. i 3. ovog člana.

Član 56.

Putovanje u inozemstvo i boravak vojnika i osobe u rezervnom sastavu, dok su naslužbi u oružanim snagama, uređuje se propisima kojima je uređena služba uoružanim snagama.

Osoba u rezervnom sastavu ne može stupiti u službu stranih oružanih snaga ili zas-nivati bilo kakav odnos s tim snagama bez prethodnog odobrenja Ministarstvaobrane Republike BiH.


362

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Glava VII

VII POZIVANJE I EVIDENCIJA VOJNIH OBVEZNIKA

Član 57.

Vojni obveznik kojega nadležni organ pozove u svezi sa vršenjem vojne obavezedužan je javiti se određenom organu u mjestu i u vrijeme koji su označeni u pojed-inačnom ili općem pozivu i da sa sobom ponese stvari i isprave koje su određene upozivu.

Pojedinačni poziv, osim poziva za mobilizaciju ili za probnu mobilizaciju, dostavljase vojnom obvezniku najkasnije 30 dana prije dana određenoga za početak obavezeradi koje je pozvan.

Ako se vojni obveznik ne odazove pozivu i ne opravda izostanak, organ koji ga jepozvao može izdati nalog za njegovo prisilno privođenje. Nalog za prisilno privođenjeizvršavaju ovlašćeni organi Ministarstva unutarnjih poslova.

Član 58.

Državni organi i organizacije, poduzeća i druge pravne osobe, kao i privatnipoduzetnici, kod kojih je zaposlen vojni obveznik koji izbjegava vršenje vojneobaveze, dužni su to odmah prijaviti nadležnom organu.

Član 59.

Osoba, koja bude pozvana u svezi sa vršenjem vojne obaveze ima pravo nanaknadu troškova za prijevoz sredstvima javnog prometa, smještaj i prehranu. Uvjetiza isplaćivanje naknade iz stava 1. ovog člana osobama pozvanima u svezi savršenjem vojne obaveze u oružanim snagama Republike BiH i visina te naknadeodređuju se propisom ministra obrane Republike BiH.

Član 60.

Regrutu i osobi u rezervnom sastavu koji su u radnom odnosu, a pozvani su u svezisa vršenjem vojne obaveze, za vrijeme vršenja te obaveze pripada naknada u visiniplaće što bi je ostvario da nije pozvan na vojnu službu.

Regrutu i osobi u rezervnom sastavu, koji su obrtnici ili vrše drugu profesionalnu

363


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

djelatnost (odvjetnici, prevodioci, muzičari i dr.), za vrijeme vršenja vojne obavezepripada novčana naknada u visini osnovice koja služi za obračun i uplatu doprinosaza mirovinsko i invalidsko osiguranje, uvećane za iznos propisanih obaveza što ihte osobe plaćaju za vrijeme vršenja vojne obaveze.

Regrutu i osobi u rezervnom sastavu koji ostvaruju pravo na mirovinu ili primajunovčanu naknadu zbog privremene nezaposlenosti pripada mirovina odnosnonovčana naknada i za vrijeme vršenja vojne obaveze.

Regrutu i osobi u rezervnom sastavu, kojima ne pripada naknada po odredbamastava 1., 2. i 3. ovog člana, za vrijeme vršenja vojne obaveze pripada novčananaknada u iznosu što ga propiše Vlada Republike BiH.

Regrutu i osobi u rezervnom sastavu iz stava 1. i 3. ovog člana kojima je naknadaosobnog dohotka, mirovina ili novčana naknada zbog privremene nezaposlenostimanja od naknade iz stava 4. ovog člana, pripada i razlika između primanja na kojaimaju pravo i naknade iz stava 4. ovog člana.

Osobi u rezervnom sastavu za vrijeme vojne službe pripada osobni dohodak premačinu koji ima i položaju na kojem se nalazi, ako je to za njega povoljnije.

Naknade predviđene odredbama ovog člana isplaćuju se osobama pozvanima radivršenja vojne obaveze u oružanim snagama Republike BiH na teret budžeta Mini-starstva obrane Republike BiH.

Naknade predviđene odredbama ovog člana ne pripadaju osobi u rezervnomsastavu pozvanoj na vojnu vježbu koja traje do 48 sati. Za to vrijeme pripada jojbesplatna hrana i smještaj, ako vojna vježba traje duže od osam sati.

Poslodavci su dužni osobi iz stava 8. omogućiti da ostvari neumanjenu plaću i druguzaradu (preraspodjelom radnog vremena ili na drugi način).

Osoba u rezervnom sastavu ne može biti pozvana na vojnu vježbu koje se izvodi uzuvjete iz stava 8. ovog člana više od 24 sata u toku jedne godine odnosno 48 satiu toku dvije godine:

Član 61.

O vojnim obveznicima vodi se vojna evidencija.

Vojnu evidenciju svih vojnih obveznika vodi odjeljenje Ministarstva obrane u općini,a vojnu evidenciju rezervnih oficira i Ministarstvo obrane Republike BiH. Vojni se


364

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

obveznici vode u vojnoj evidenciji prema svojem prebivalištu, a vojni obveznici kojisu u radnom odnosu na neodjedeno vrijeme na području druge općine na kojojnemaju prebivalište – prema mjestu rada, ako su u tom mjestu prijavili boravak.

Vojnu evidenciju vojnih obveznika koji borave u inozemstvu duže od jedne godinevode i nadležna diplomatska predstavništva.

Vojni se obveznici uvode u vojnu evidenciju na početku godine u kojoj nastajeregrutna obaveza.

Žene – vojni obveznici raspoređene u rezervni sastav oružanih snaga RepublikeBiH i žene koje su se dobrovoljno prijavile za vojnu obuku vode su u vojnoj eviden-ciji prema propisima što ih donosi ministar obrane Republike BiH.

Član 62.

Vojnim obveznicima koji se vode u vojnoj evidenciji izdaje se vojna knjižica.

Vojna knjižica je osobna javna isprava kojom vojni obveznik dokazuje izvršenje vojneobaveze i svoj identitet dok je na vojnoj službi.

Vojnu knjižicu izdaje nadležni općinski organ kod kojega se vojni obveznik vodi u vo-jnoj evidenciji.

Iznimno od odredbe stava 3. ovog člana vojnu knjižicu izdaje:1) vojna škola – pitomcima kojima ranije nije izdana vojna knjižica i pitomcima koji

izgube vojnu knjižicu ili na drugi način ostanu bez nje;2) jedinica odnosno ustanova Oružanih snaga Republike BiH osobama kojima

prestane aktivna vojna služba i vojnicima koji izgube vojnu knjižicu ili na druginačin ostanu bez nje;

Vojni obveznici su dužni čuvati vojnu knjižicu. Ako je u vojnu knjižicu upisan ratni ras-pored ona predstavlja vojnu tajnu.

Zabranjeno je iznositi vojnu knjižicu iz Republike BiH.

Vojni obveznik koji putuje u inozemstvo na boravak duži od jedne godine dužan jeprije polaska u inozemstvo svoju vojnu knjižicu predati nadležnom općinskomorganu kod kojega se vodi u vojnoj evidenciji.

365


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Član 63.

Regrut i osoba u rezervnom sastavu dužni su u roku od osam dana od dana nastalepromjene organu kod kojega se vode u vojnoj evidenciji prijaviti: očitu promjenuzdravstvenog stanja značajnu za sposobnost za vojnu službu; stjecanje školskih istručnih kvalifikacija; zasnivanje i prestanak radnog odnosa; vrstu i mjesto obavljanjasamostalne djelatnosti odnosno, druge profesionalne djelatnosti; promjenu stana(novu adresu); promjenu prebivališta; povratak sa služenja vojnog roka i gubljenjevojne knjižice.

Žene – vojni obveznici koje se vode u vojnoj evidenciji, osim promjena iz stava 1.ovog člana, dužne su prijaviti i promjene u obiteljskom životu koje utječu na vršenjevojne obaveze (udaja, trudnoća, rođenje djeteta, razvod braka, smrt u obitelji).

Član 64.

O promjenama kod vojnog obveznika do kojih je došlo, odlukom nadležnog organa,taj je organ dužan, u roku od 15 dana od dana nastale promjene, obavijestiti nadležniopćinski organ kod kojega se vojni obveznik vodi u vojnoj evidenciji, i to:1) o promjeni osobnog imena i o prestanku državljanstva Republike BiH – organ

koji je o tome donio pravomoćnu odluku;2) o pokretanju, obustavi ili prekidu krivičnog postupka zbog krivičnog djela za koje

se goni po službenoj dužnosti, o pravomoćnoj osudi zbog krivičnog djela na kaznumaloljetničkog zatvora ili na bezuvjetnu kaznu zatvora,, o pravomoćno izrečenojzavodskoj odgojnoj mjeri ili mjerama sigurnosti obaveznoga psihijatrijskogliječenja i čuvanja u zdravstvenoj organizaciji i obaveznog liječenja alkoholičarai narkomana u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj organizaciji te o upućivanjuna izdržavanje kazne maloljetničkog zatvora ili zatvora – nadležni sud;

3) o kazni zatvora izrečenoj regrutu zbog prekršaja – organ koji je kaznu izrekao;4) o otpuštanju sa izdržavanja kazne zatvora ili maloljetničkog zatvora – organ

odnosno ustanova koja, je vojnog obveznika otpustila sa izdržavanja kazne.

O smrti ili proglašenju nestalim vojnog obveznika obavijest u smislu stava 1. ovogčlana dužan je dostaviti matičar koji je o tome unio podatak u matičnu knjigu umrlih.

Član 65.

Ovlašćuje se ministar obrane Republike BiH da donese propise: o pozivanju vojnih


366

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

obveznika radi vršenja vojne obaveze; o načinu na koji će se isplaćivati naknadevojnim obveznicima pozvanim radi vršenja vojne obaveze u oružanim snagama, teo vođenju vojne evidencije vojnih obveznika.

Glava VIII

VIII POSTUPAK

Član 66.

Rješenje u svezi s izvršenjem vojne obaveze donosi nadležni organ općine, akoovom uredbom nije drugačije određeno.

Rješenja u svezi reguliranja obaveze služenja vojnog roka vojnika donosi nadležnistarješina Armije Republike BiH u kojoj se vojnik nalazi na služenju vojnog roka.

Žalba protiv rješenja koje je doneseno u svezi s izvršenjem vojne obaveze nezadržava izvršenje tog rješenja.

O žalbi protiv odluke regrutne komisije rješava organ koji je osnovao tu regrutnukomisiju.

O žalbi protiv odluke diplomatskog predstavništva u svezi s izvršavanjem vojneobaveze vojnog obveznika na privremenom ili stalnom boravku u inozemstvu rješavaMinistarstvo obranje Republike BiH.

Protiv rješenja donijetog po žalbi na odluku regrutne komisije ne može se voditiupravni spor.

Član 67.

Takse se ne mogu uvoditi ni naplaćivati za rješenja i druge odluke, potvrde i drugeakte, za zahtjeve, žalbe i druge podneske, a i za priloge uz te akte odnosnopodneske u svezi s izvršenjem vojne obaveze ili koji se odnose na tu obavezu.

367


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Glava IX

IX KAZNENE ODREDBE

Član 68.

Novčanom kaznom od 20.000 do 100.000 dinara ili kaznom zatvora do 30 danakaznit će se za prekršaj regrut ili osoba u rezervnom sastavu ako se bez oprav-danog razloga ne odazove pozivu nadležnog organa u vrijeme i u mjestu koje suoznačeni u pojedinačnom odnosno općem pozivu – za uvođenje u vojnu eviden-ciju, regrutiranje, liječničke i druge preglede i ispitivanja što ih propiše ministarobrane Republike BiH, te za služenje vojnog roka, vojnu vježbu ili vojnostručnuobuku, ili za primanje odnosno vraćanje osobne vojne opreme ili za drugu vojnuslužbu propisanu ovom uredbom.

Kaznom iz stava 1. ovog člana kaznit će se za prekršaj vojni obveznik koji, poštose odazove pozivu, samovoljno napusti vojnu vježbu ili vojnostručnu obuku ili druguvojnu službu propisanu ovom uredbom, a i vojni obveznik koji ne primi odnosno nevrati u ispravnom stanju ili ne čuva i ne održava na propisan način osobnu vojnuopremu ili je ne ponese kada je to određeno pozivom nadležnog organa.

Član 69.

Novčanom kaznom od 10.000 do 50.000 dinara ili kaznom zatvora od 15 dana kaznitće se za prekršaj regrut ili osoba u rezervnom sastavu:

1) ako u propisanom roku ne prijavi nadležnom organu kod kojeg se vodi u vojnojevidenciji nastale promjene zbog kojih mu je prestalo pravo na odgodu vojnogroka iz člana 26. stava 4. ove uredbe;

2) ako se u roku propisanom u članu 53. stav 1. i 2. ove uredbe ne prijavi diplo-matskom predstavništvu odnosno nadležnom organu;

3) ako iznese vojnu knjižicu iz Republike BiH (član 62. stav 6. ove uredbe) ili je nepreda nadležnom općinskom organu prije polaska u inozemstvo na boravakduži od jedne godine (član 62. stav 7. ove uredbe).

Kaznom zatvora do 30 dana kaznit će se regrut ili osoba u rezervnom sastavu kojaje počinila prekršaj iz stava 1. točka 1. i 2. ovog člana ako joj se zbog neprijavljivanjanije mogao pravovremeno dostaviti poziv za vojnu službu ili se zbog toga nije moglapravovremeno javiti na vojnu službu.


368

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Novčanom kaznom od 20.000 do 100.000 dinara kaznit će se za prekršaj odgovornaosoba u državnom organu ako taj organ ne obavijesti ili pravovremeno ne obavijestiopćinski organ uprave koji vodi evidenciju vojnih obveznika o promjenama kodvojnog obveznika iz člana 64. stava 1. i 2. ove uredbe.

Glava X

X PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 70.

Vojni obveznik koji je do dana stupanja na snagu ove uredbe ocijenjen nesposob-nim za vojnu službu u mirnodopskom stanju ili stalno nesposobnim za vojnu službusmatra se da je i po odredbama ove uredbe ocijenjen nesposobnim za vojnu službu.

Poslove u svezi vojne obaveze i mobilizacije koji su ovom uredbom stavljeni unadležnost odjeljenja ministarstva u općini, vršit će općinski sekretarijat za narodnuobranu do dana kada će te poslove, u smislu odredaba člana 136. Uredbe sazakonskom snagom o obrani, preuzeti Ministarstvo obrane.

Član 71.

Osobe kojima je prekinuto služenje vojnog roka na temelju odredaba Zakona ovojnoj obavezi ("Službeni list SFRJ", br. 64/85, 26/89 i 30/91) a koje bi po odredbamatog zakona trebalo upućivati na dosluženje vojnog roka, neće se upućivati nadosluženje ukoliko im je do isteka vojnog roka ostalo manje od 90 dana. Takveosobe se prevode u rezervni sastav i smatra se da su regulirale služenje vojnogroka.

Član 72.

Vojni obveznici – regruti koji su dobrovoljno pristupili u jedinice, ustanove i štaboveoružanih snaga ili su mobilizirani u oružane snage, imaju status vojnika naodsluženju vojnog roka.

Osobama iz člana 71. oye uredbe priznaje se u dosluženje vojnog roka, vrijemekoje provedu u jedinicama, ustanovama i štabovima oružanih snaga Republike, poduvjetima iz stava 1. ovog člana.

369


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Osobama iz stava 1. i 2. ovog člana u služenje, odnosno dosluženje vojnog rokaračuna se vrijeme od dana stupanja u jedinicu, ustanovu ili štab oružanih snaga.

Jedinice, ustanove i štabovi oružanih snaga dužne su da po službenoj dužnosti uroku od 15 dana od dana stupanja ove uredbe na snagu, svim vojnim obveznicima– regrutima i osobama u rezervnom sastavu izdaju uvjerenja o datumu pristupanjaoružanim snagama Republike, sa naznakom da li je vojni obveznik dobrovoljno pris-tupio ili je mobiliziran u oružane snage i na kojoj formacijskoj dužnosti se nalazio.

Sa statusom vojnika iz stava 1. ovog člana izjednačavaju se vojni obveznici – regrutii lica u rezervnomi sastavu koja su bila angažovana na radnoj obavezi u jedinicama,ustanovama i štabovima oružanih snaga Republike.

Opštinski organi uprave za poslove obrane, koji vode evidenciju vojnih obveznika,na osnovu uvjerenja iz stava 4. ovog člana, regulisaće sva pitanja obaveze služenjavojnog roka osoba i služenja u rezervnom sastavu osoba iz stava 4. ovog člana.

Član 73.

Ovlašćuje se ministar obrane da u roku od 15 dana od dana stupanja ove uredbena snagu, donese Uputstvo o izvršenju vojne obaveze.

Član 74.

Ova uredba stupa na snagu danom donošenja i objaviće se u "Službenom listuRBiH".

(“Službeni list RBiH”", broj 11; 1. avgusta 1992.)


370

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Na osnovu člana 6. stav 2. Uredbe sa zakonskom snagom o službi u ArmijiRepublike Bosne i Hercegovine ("Službeni list RBiH", broj 12/92), PredsjedništvoRepublike Bosne i Hercegovine, donosi

O D L U K U

O TEKSTU ZAKLETVE PRIPADNIKA ARMIJEREPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE

Član 1.

Tekst zakletve koju daju pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine prilikomstupanja na službu u Armiju na srpsko-hrvatskom jeziku, glasi:

"Zaklinjem se

da ću braniti

nezavisnost, suverenost i cjelovitost

Republike Bosne i Hercegovine,

da ću savjesno i disciplinovano

izvršavati sve

obaveze i dužnosti

pripadnika Armije

Republike Bosne i Hercegovine

da ću braniti njenu

slobodu i čast

i u toj borbi istrajati".

371


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Član 2.

Tekst zakletve koju daju pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine prilikomstupanja na službu u Armiju na hrvatsko-srpskom jeziku, glasi:

"Prisežem

da ću braniti

neovisnost, suverenost i cjelovitost


da ću savjesno i disciplinirano

izvršavati sve obaveze i dužnosti

pripadnika Armije


da ću braniti njenu

slobodu i čast

i u toj borbi istrajati".

Član 3.

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objaviće se u "Službenom list RBiH".

('Službeni list RBiH", broj 11; 1. avgusta 1991)


372

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Na osnovu čl. 22,50. stav 3. i člana 96. Uredbe sa zakonskom snagom o službi uArmiji Republike Bosne i Hercegovine ("Službeni list RBiH", broj 11/92), naprijedlog ministra odbrane, Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine, donosi

O D L U K U

O PROIZVOĐENJU, UNAPREĐIVANJU I RJEŠAVANJU O ODNOSIMAU SLUŽBI VOJNIH LICA ZA VRIJEME RATNOG STANJA

I USLOVI ZA PROIZVOĐENJE PODOFICIRA, OFICIRA I GENERALA

Član 1.

U čin vodnika, odnosno poručnika, može biti proizveden pripadnik oružanih snagaRepublike Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: oružane snage) koji je sposobanda vrši dužnost vojnog starješine, ako ispunjava sljedeće uslove:

- ako ima odgovarajuću stručnu spremu za rod odnosno službu u koju se primaili ako završi odgovarajuću obuku u vojnoj školi, na kursu ili nastavnoj jedinici,

- ako je ocijenjeno da sa uspjehom može obavljati dužnost vojnog starješine,- ako pretpostavljeni starješina da prijedlog za proizvođenje.

Član 2.

U čin vodnika odnosno poručnika može biti proizvedeno i lice koje je sposobno daobavlja dužnost vojnog starješine i ne ispunjava uslove odgovarajuće spreme učlanu 1. ove uredbe i ako ispunjava sljedeće uslove:

- ako je postavljeno na formacijsko mjesto podoficira odnosno oficira, koje se nemože popuniti licem koje ima stručnu spremu propisanu za to formacijskomjesto,

- ako je ocijenjeno da je uspješno obavljao dužnost na tom formacijskom mjestu,- ako pretpostavljeni starješina da prijedlog za proizvođenje.

Član 3.

Lica iz člana 37. Uredbe sa zakonskom snagom o službi u Armiji Republike Bosnei Hercegovine (u daljem tekstu: Uredba) mogu biti proizvedena u viši čin od čina

373


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

vodnika odnosno poručnika ako, pored uslova iz citiranog člana, ispunjavaju isljedeće uslove:

- ako su sposobna da obavljaju dužnost vojnog starješine,- ako su postavljena na formacijsko mjesto podoficira, za koje je određen čin vod-

nika ili viši čin, odnosno na formacijsko mjesto oficira za koje je određen činporučnika ili viši čin, a to se formacijsko mjesto ne može popuniti na drugi način,

- ako su u obavljanju dužnosti na tom formacijskom mjestu pokazalo izuzetnuhrabrost i sposobnost za komandovanje i rukovođenje,

- ako pretpostavljeni starješina da prijedlog za proizvođenje.

Lice koje se, po osnovu stava 1. ovog člana, proizvodi u čin podoficira odnosnooficira, ne može biti proizvedeno u viši čin od čina propisanog za formacijsko mjestona kom se nalazi.

II USLOVI ZA UNAPREĐIVANJE U VIŠI ČIN

Član 4.

Podoficiri, oficiri i generali koji ispunjavaju uslove iz čl. 37. i 47. Uredbe, mogu bitiunapređeni u neposredno viši čin kad u činu koji imaju provedu i to:

Podoficiri:

- u činu vodnika i čelnika – šest mjeseci, .- u činu zastavnika i nadzastavnika – jednu godinu.

Oficiri:

- u činu poručnika i kapetana – šest mjeseci- u činu brigadira – jednu godinu.

Generali:

- u čin brigadnog generala, najmanje jednu godinu u činu pukovnika,- u čin divizijskog generala, najmanje godinu dana u činu brigadnog generala,- u čin armijskog generala, najmanje godinu dana u činu divizijskog generala.

Lica iz odredbe člana 50. stav 1. Uredbe mogu biti unapređena u neposredno višičin, iako nisu provela vrijeme u činu propisano u uredbi stava 1. ovog člana.


374

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

III POSTUPAK ZA PROIZVOĐENJE I UNAPREĐENJE

Član 5.

Prijedlog za proizvođenje lica iz čl. 1., 2. i 3. ove odluke odnosno unapređenje licaiz člana 4. ove odluke, podnosi starješina vojne jedinice na položaju komandirasamostalne čete ili starješina druge vojne jedinice za koju je formacijom određen činbrigadira ili viši čin.

Prijedlog iz stava 1. ovog člana dostavlja se, preko pretpostavljenog starješine,organu iz člana 38. odnosno člana 56. Uredbe, nadležnom za proizvođenje, odnosnounapređivanje.

Prijedlog iz stava 1. ovog člana sadrži naročito: lične podatke lica koje se predlažeza proizvođenje, odnosno unapređenje; podatke iz čl. 1., 2. i 3. ove odluke iobrazloženje za proizvođenje, odnosno unapređenje.

Pismeni zahtjev iz člana 21. stav 6. Uredbe sadrži: lične podatke, čin u bivšoj JNA,vrijeme provedeno u činu, dužnosti koje je vršio, posljednju službenu ocjenu, platnugrupu, formacijski čin na kome se nalazio, radni i penzijski staž, ukupno vrijemeprovedeno u JNA, zdravstveno stanje, poznavanje stranog jezika, završene vojne idruge škole i dužina školovanja, stambeno pitanje i zahtjev da želi da bude proizve-den u aktivno vojno lice Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Zahtjev iz stava 4. ovog člana podnosi se starješini vojne jedinice u kojoj se nalazina službi, odnosno opštinskom štabu odbrane ako nije angažovan.

Član 6.

Pri predlaganju za proizvođenje i unapređivanje podoficira, oficira i generala,nadležni starješina je dužan da pored uslova iz čl. 1, 2, 3. i 4. ove odluke, procjenj-uje potrebe za popunu odgovarajućih formacijskih mjesta, kao i hrabrost, sposob-nost za rukovođenje i komandovanje, ratno iskustvo i druge osobine lica koje sepredlaže za proizvođenje, odnosno unapređenje.

375


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

IV NADLEŽNOST STARJEŠINA VOJNIH JEDINICA ZA RJEŠAVANJE O ODNOSIMA U SLUŽBI VOJNIH LICA

Član 7.

Komandant samostalnog bataljona (diviziona) i starješine vojne jedinice, za čiji jepoložaj formacijom određen čin brigadira ili viši čin, postavlja podoficire i oficire naformacijska mjesta do čina kapetana zaključno.

Član 8.

Komandant brigade i starješina vojne jedinice za čiji je formacijom određen činpukovnika ili viši čin, nadležan je:

- da poziva na službu u vojnu jedinicu odnosno vojnu ustanovu rezervne podofi-cire i oficire koji su raspoređeni u njegovu jedinicu,

- da odlučuje o postavljenje, razrješenju od dužnosti radi školovanja, bolovanja ililiječenja i o stavljanju na raspolaganje podoficira i oficira do čina brigadirazaključno,

- da rješava o udaljenju od dužnosti podoficira i oficira do čina pukovnikazaključno, da unapređuje podoficire i do čina čelnika zaključno,

- da rješava o prestanku službe podoficira i oficira, osim zbog prelaska na službuvan Armije.

Član 9.

Komandant divizije, korpusa i starješina vojne jedinice ili vojne ustanove za čiji jepoložaj formacijom određen čin brigadnog generala ili viši čin, nadležan je:

- da odlučuje o postavljenju, razrješenju dužnosti radi školovanja, bolovanja ililiječenja i o stavljanju na raspolaganje podoficira i oficira do čina pukovnikazaključno, oficira na položaju komandanta ustanove, za koji je formacijomodređen čin pukovnika ili viši čin,

- da unapređuje podoficire do čina nadzastavnika,- da rješava o prestanku službe podoficira ako im služba prestaje zbog prelaska

na službu van Armije.Član 10.

Starješina vojne jedinice odnosno vojne ustanove za čiji je položaj formacijomodređen čin armijskog generala nadležan je:


376

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

- da odlučuje o postavljenju; prevođenju u drugi rod odnosno službu, razrješenjuod dužnosti radi školovanja, bolovanja ili liječenja i o stavljanju na raspolaganjeoficira do čina pukovnika zaključno, ako za to nije nadležan starješina iz člana9. ove odluke,

- da unapređuje oficire do čina brigadira zaključno,- da rješava o prestanku službe oficira do čina pukovnika zaključno, ako im služba

prestaje zbog prelaska na službu van Armije.

Član 11.

Ministar obrane na prijedlog načelnika Glavnog štaba oružanih snaga nadležan je:- da unapređuje oficire u čin pukovnika,- da rješava o prestanku službe oficira čina pukovnika,- da proizvodi starješine u činove podoficira.

Član 12.

Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine na osnovu formiranog prijedlogakolegija ministra odbrane, nadležno je:

- da rješava o postavljenju, premještaju, prijemu u aktivnu vojnu službu i prestankuslužbe generala,

- da proizvodi starješine u čin oficira,- da starješine unapređuje u čin generala.

Član 13.

Starješine iz člana 7. do 10. ove odluke obavljaju poslove u vezi ovlašćenja iz tihodredaba u vojnoj jedinici kojom komanduju, odnosno rukovode, ako u vojnojjedinici za obavljanje tih poslova nije određen drugi starješina, kao i vođenjepostupka, koji prethodi rješavanju odnosno donošenju odgovarajućih akata.

Starješine iz člana 7. do 10. ove odluke nadležne su da rješavaju o postavljenju, pre-vođenju u drugi rod odnosno službu, razrješenju i udaljenju od dužnosti kao i o stavlj-anju na raspolaganje i lica koja se nalaze na formacijskim mjestima za koje nemajupropisani čin.

377


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Član 15.

Evidencija o podacima iz člana 1. do 12. ove odluke vodi se u Glavnom štabuoružanih snaga, a vojne ustanove i jedinice, vode evidenciju o podacima koji seodnose na pripadnike njihovog sastava.

V ZAVRŠNE ODREDBEČlan 16.

Ova odluka se čuva kod komandanta vojnih jedinica odnosno vojnih ustanova kojisu ovom odlukom ovlašćeni za rješavanje o odnosima u službi.

Član 17.

Nadzor nad sprovođenjem ove odluke vrši načelnik Glavnog štaba oružanih snaga.

Član 18.

Ova odluka stupa na snagu danom objavljivanja u "Službenom listu RBiH".

("Službeni list RBiH“, broj 11; 1. avgusta 1992.)


378

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Na osnovu člana 9. stav 1. tačka 9. Uredbe sa zakonskom snagom o oružanimsnagama Republike Bosne i Hercegovine ("Službeni list RBiH", broj 4/92) naprijedlog ministra odbrane Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine, donosi

P R A V I L O S L U Ž B E

U ARMIJI REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE

1. Ovim pravilom uređuju se pitanja koja se odnose na odnose u Armiji RepublikeBosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Armija): izvršenje naređenja, oslovljavanje,predstavljanje i javljanje, smještaj i red, garnizon i kasarnu, rad i unutrašnju službu,izlaske, posjete i putovanja, smotre i preglede, obezbjeđenje objekata, materija-lnih sredstava i ljudstva, zdravstvenu zaštitu, upotrebu jedinica i ustanova Armijeu miru, upotrebu i održavanje tehničkih-materijalnih sredstava, vojne svečanosti,proslave i počasti, protivpožarnu zaštitu, izricanje i izvršenje disciplinskih mjera ižalosti.

2. Osnovu moralne snage pripadnika Armije čine slobodarske tradicije narodaRepublike Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Republika) i njihova odanostRepublici.

3. Pripadnici Armije u vezi sa službom, imaju pravo i dužnost da:- štite nezavisnost, suverenitet, teritorijalnu cjelovitost i nedjeljivost i Ustavom

Republike utvrđeno društveno uređenje Republike,- brane i čuvaju slobodu građana i funkcionisanje demokratskih odnosa i državne

vlasti,- vrše zaštitu ljudi i materijalnih dobara od posljedica rata, elementarnih nepogoda

i drugih nesreća,- razvijaju i učvršćuju patriotizam i ravnopravnost građana Republike, jačaju

unutrašnju čvrstinu i borbenu gotovost jedinica,- jačaju bezbjedniost i samozaštitu,- učvršćuju vojnu disciplinu i jačaju unutrašnji red i organizaciju rada i života u

jedinicama Armije.4. Vojna disciplina zasniva se na svijesti svakog lica o neophodnosti izvršavanja

vojnih dužnosti i drugih obaveza radi jačanja borbene moći i odbrane Repub-like.

379


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Lični primjer starješine je osnovni uslov za vaspitavanje potčinjenih i osnovuspješnog izvršavanja zadataka, posebno u borbi i vanrednim prilikama.

5. Starješine Armije odgovorne su za: borbenu i mobilizacijsku gotovost jedinica;obuku i vaspitanje; vojnu disciplinu; čuvanje, održavanje i uptrebu naoružanja,tehnike i opreme i za pripremu i uspješno izvršavanje borbenih i drugih zadataka,

6. Prilikom izvođjenja borbenih djejstava, pripadnici oružanih snaga dužni su da sepridržavaju pravila međunarodnog ratnog prava – postupaju humano saranjenim i zarobljenim neprijateljem i štite civilno stanovništvo u skladu sa među-narodnim propisima, Ustavom Republike.

7. Pripadnik Armije pri izvršavanju borbenih i drugih zadataka dužan je da ispoljavainicijativu, hrabrost, odlučnost, odgovornost, iskrenost, poštenje i drugarstvo.On je dužan đa se svuda i u svim prilikama korektno odnosi prema pripadnicimaArmije i civilnim licima.

8. Pri izvršavanju borbenih zadataka pripadnici Armije nose i upotrebljavajuvatreno i drugo oružje prema pravilima o borbenim dejstvima.Nabavka, držanje, nošenje i upotreba vatrenog oružja vrši se u skladu sa poseb-nim vojnim i opštim propisima i naređenjima ovlaštenih lica.Vojno lice koje vrši službu pod neposrednim rukovodstvom starješine možeupotrijebiti oružje samo po njegovom naređenju.

9. U slučaju zarobljavanja, pripadnici Armije čine sve što je u njihovoj moći da nebinanijeli štetne posljedice oružanim snagama, i smatraju se samo odsutnim izsvoje jedinice,a za svoje postupke u zarobljeništvu, odgovaraju pred nadležnimorganima Armije.Neprijatelju ne daju nikakve podatke, osim onih koji su potrebni da im se priznapoložaj ratnog zarobljenika (ime i prezime, čin, datum rođenja) i pokazuju znakza identifikaciju.Po prestanku zarobljeništva, daju izjavu nadležnim organima o zarobljavanju idržanju u zarobljeništvu,

10. Pripadnici Armije obavezni su da uvijek i na svakom mjestu čuvaju svoj ugled idostojanstvo i ugled Armije, bez obzira da li su u uniformi ili ne i da dostojnoprezentiraju Armiju.

11. Vojna lica, posebno starješine, obavezne su da upoznaju bezbjednosnu situacijuu jedinicama i odgovorni su za organizova nje i sprovođenje mjera bezbjed-nosnog obezbjeđenja.


380

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Lica na službi u Armiji dužna su da čuvaju i zaštite službene podatke, doku-mente, naoružanje, tehniku i druga materijalna sredstva i objekte čije otkrivanjeili uništavanje nanosi štetu Armiji i bezbjednosti Republike.O svakom slučaju neprijateljskog rada dužni su da odmah izvještavaju svojestarješine, dežurnog ili drugo ovlašteno lice.Svaki pokušaj prelaska u redove neprijateljske vojske mora se spriječiti svimsredstvima, a u krajnjem slučaju i upotrebom oružja.

II ODNOSI U ARMIJI

1. Opšte odredbe

12. Lica na službi u Armiji mogu biti, prema odnosima u službi pretpostavljeni ipotčinjeni, a prema činovima i položajima stariji i mladi.Pretpostavljeni je onaj koji je na osnovu zakona i drugih propisa, ovlašten da ruk-ovodi ili komanduje vojnom jedinicom – komandom ili ustanovom, odnosno licimana službi u njima. Ostala lica u toj jedinici – komandi ili ustanovi su potčinjeni.Stariji je onaj koji ima viši čin, a ako su istog čina ili su bez čina, stariji je onajkoji je na višem položaju.

13. Tačan naziv dužnosti starješine jedinice – komande ili ustanove utvrđuje seformacijom.

14. Ako jedinica – komanda iznenada ostane bez pretpostavljenog starješine,komandu preuzima lice koje ga zamjenjuje, odnosno najstariji starješina iz tejedinice – komande, sve dok se ne odredi od strane pretpostavljenog starješine,novi starješina jedinice – komande.

2. Izvršenje naređenja

15. Izvršenje naređenja je osnov za uspješno odvijanje života i rada u Armiji i zaizvršavanje postavljenih zadataka i obaveza u službi.

16. Naređenje pretpostavljenog starješine, u vezi sa službom, lica na službi u Armijisu dužna da izvršavaju bez pogovora, potpuno, tačno i na vrijeme.Lica na službi u Armiji dužna su da izvršavaju naređenja najstarijeg prisutnogstarješine kada nije prisutan pretpostavljeni starješina i kada je neophodno dase hitno preduzmu mjere za izvršavanje neodložnih, zadataka, posebno u borbi,vanrednim prilikama i u uslovima uspostavljanja narušene organizacije rada ipropisanog reda i discipline.

381


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Ako lice na službi u Armiji ne dobije naređenje ili ono ne stigne na vrijeme, dužnoje da, u skladu sa situacijom preduzme odgovarajuće mjere, o čemu izvještavapretpostavljenog ili drugog nadležnog starješinu čim mu se za to ukaže prilika.

17. Ako primi naređenje čije bi izvršenje očigledno predstavljalo krivično djelo, licena službi u Armiji je dužno da o primljenom naređenju odmah izvijesti višeg pret-postavljenog starješinu ili starijeg od lica koje je naređenje izdalo.

18. Naređenje treba da bude potpuno, kratko i jasno. Načelno se izdaje redovnimputem – neposredno potčinjenima. Izdaje se usmeno ili pismeno. U hitnimslučajevima, naređenje pretpostavljenog ili višeg starješine, potčinjeni ili mlađiizvršava naređenje i izvještava svog pretpostavljenog, čim se za to stvore uslovi.Ako se naređenje odnosi na materijalnu odgovornost, odnosno ako se njimeregulišu druga značajna pitanja iz oblasti rada, obavljanje službe, zaštite životai zdravlja ljudi i slično, pretpostavljeni starješina je dužan da izda pismenonaređenje. U hitnim slučajevima ovakvo naređenje pretpostavljeni starješinamože izdati i usmeno, s tim što je dužan da ga naknadno dostavi i pismeno.Prilikom izdavanja naređenja pretpostavljeni je dužan da vodi računa o njegovojrealnosti i mogućnosti izvršenja.

19. Kada lice na službi u Armiji primi usmeno naređenje i shvati ga, saopštava pret-postavljenom da je naređenje razumio. Ako naređenje nije shvatio, traži ob-jašnjenje.

20. Naređenje može da izmijeni ili ukine starješina koji ga je izdao ili viši pret-postavljeni. Ako viši pretpostavljeni izmjeni ili ukine naređenje potčinjenenogstarješine – o tome ga obavještava.Kada potčinjeni primi, neposredno od višeg pretpostavljenog starješinenaređenje koje spriječava izvršenje naređenja ranije dobijenog od pretpostav-ljenog starješine, upoznaje višeg pretpostavljenog sa tim i izvršava njegovonaređenje. U tom slučaju, potčinjeni izvještava pretpostavljenog starješinu danije u mogućnosti da izvrši njegovo naređenje.

21. Kada se pri izvršenju naređenja pojave nepredviđene okolnosti koje uslovljavajuizmjenu naređenja, potčinjeni je dužan da o tome odmah izvijesti starješinu kojimu je naređenje izdao. Ako ne može da ga izvijesti preduzima potrebne mjereu skladu sa nastalom situacijom.Kada potčinjeni procijeni da primljeno naređenje ne može da izvrši na vrijeme,pravovremeno traži produženje roka.Lice koje ne izvrši naređenje potpuno, na vrijeme i tačno, pretpostavljeni star-ješina poziva na odgovornost.


382

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

21. Pripadnici Armije kada su u uniformi, pozdravljaju pripadnike stranih armija,prema odredbama ovog pravila.

3. Oslovljavanje

22. Lica na službi u Armiji se oslovljavaju sa "gospodine" i jedni drugima se obraćajusa "vi".Vojna lica koja imaju čin oslovljavaju se i po činu, npr.: "gospodine (dodajućičin)."

23. Lica na službi u Armiji oslovljavaju i pripadnike stranih armija prema odredbamaovog pravila.

4. Predstavljanje i javljanje

24. Pri javljanju na novu dužnost, komandire odjeljenja, vodova i četa, komandantebataljona, brigada i njima ravnih jedinica predstavlja pretpostavljeni prilikomsvečane primopredaje dužnosti.Ostale starješine na službi u Armiji predstavlja pretpostavljeni na pogodan način,u jedinici – komandi.Ostala lica na službi u Armiji koja se ne poznaju, prilikom prvog susreta, na pri-ogodan način, jedni drugima se predstavljaju. Mlađi se predstavljaju prvi saopš-tavajući svoj čin, porodično i rođeno ime, dužnost, a po potrebi i druge podatke.

25. Vojnici premješteni na dužnost u drugu jedinicu ili ustanovu javljaju se komandiručete, odnosno starješini istog ranga u jedinici u koju su premješteni.Vojna lica prije odlaska na dužnost u novu jedinicu ili ustanovu javljaju seprvopretpostavljenom starješini, a vojnici komandiru čete, odnosno starješiniistog ranga.

26. Lica na službi u Armiji prije odlaska i poslije povratka sa godišnjeg odmora,odnosno odsustva, bolovanja, liječenja, izdržavanja vojničkog pritvora, zatvora,službenog puta i slično, javljaju se prvopretpostavljenom starješini istog ranga.

27. Komandantu garnizona (kasarne, logora, aerodroma) javljaju se starješinejedinica i ustanova koje su mu neposredno potčinjene u pogledu opšteg reda,discipline i službe u garnizonu (kasarni, logoru, aerodromu), kada prvi put dođuna dužnost.

28. Vojnici kada su na odmoru, odnosno odsustvu i bolovanju van mjesta službo-vanja, a zadržavaju se duže od 24 časa, javljaju se najbližoj komandi garnizona.Javljaju se lično, najkasnije 24 časa prije odlaska. Ako se u jednom mjestu ne

383


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

zadržavaju duže od 4 dana, istovremeno se prijavljuju i odjavljuju. Oboljeli semogu javiti i preko drugog lica.Podaci o prijavljenim vojnicima upisuju se u knjigu javljanja (odjavljivanja) i toovjerava svojim potpisom i pečatom komanda garnizona.U mjestima u kojima nema komande garnizona, vojnici se javljaju nadležnomopštinškom organu za odbranu, odnosno nadležnom organu mjesne zajednice.

III SMJEŠTAJ I RED

1. Opšte odredbe

29. Jedinice i ustanove oružanih snaga mogu biti smještene u kasarni, na logorskojprostoriji (logoru), na vojnom aerodromu, u karauli, na brodu Ratne mornarice idrugim vojnim objektima.Prilikom razmještaja prvenstveno se vodi računa da se obezbijedi borbenagotovost i bezbjednost jedinica i ustanova i da se ne razdvajaju formacijskecjeline.

30. Unutrašnji red, šta je dozvoljeno, a šta nije i ko sve može da stanuje u vojnimobjektima i pod kojim uslovima, reguliše komandant garnizona, odnosnojedinice.

2. Garnizon

31. Garnizon je teritorija naseljenog mjesta i bliže okoline na kojoj su smještenečete, njoj ravne i više jedinice i ustanove oružanih snaga. Naziv garnizona seodređuje prema nazivu naseljenog mjesta.

32. Za komandanta garnizona određuje se najstariji starješina jedinice ili ustanoveiz sastava Armije u garnizonu, naredbom pretpostavljenog starješine.

33. Komandant garnizona je odgovoran za razmještaj, red, disciplinu i službu ugarnizonu. Njemu su u pogledu reda, discipline i službe potčinjene sve jedinicei ustanove u garnizonu, lica na službi u Armiji koja se stalno ili privremeno nalazeu garnizonu.

34. Na ulazu u zgradu, u kojoj je smještena komanda garnizona stavlja se natpis"Komanda garnizona" sa naznakom mjesta:

36. Dužnosti komandanta garnizona su da:a) reguliše red, disciplinu i kontrolu ponašanja vojnih lica u garnizonu,b) razmješta jedinice i ustanove po kasarnama u garnizonu,


384

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

c) reguliše:- izbor vježbališta, poligona i sličnih objekata, raspoređuje ih jedinicama i

ustanovama i određuje red kojim će ih koristiti,- početak nošenja ljetnje, odnosno zimske uniforme i početak i prestanak zagri-

javanja prostorija,- gdje će se vršiti popuna gorivom, opravka i smještaj tehničkih sredstava iz drugih

garnizona koja su u prolazu,- vojne počasti, svečanosti i žalosti za koje je nadležna komanda garnizona.

Komandantu garnizona mogu se određivati i drugi zadaci: snabdijevanje jedinicai ustanova, zdravstvena i veterinarska zaštita i kontrola održavanja i namjenskeupotrebe nekretnina i slično.

3. Kasarna

36. Zgrade i objekti sa zajedničkim krugom za stanovanje, rad, obuku i život jedinicai ustanova čine kasarnu.

37. Nazive kasarni Armije propisuje ministar obrane. Naziv kasarne se postavlja navidnom mjestu kod glavnog ulaza.

38. Za komandanta kasarne određuje se najstariji starješina u kasarni, naredbompretpostavljenog starješine.

39. Dužnosti komandanta kasarne su da:a) razmješta jedinice i ustanove i određuje im objekte i prostorije,b) reguliše sprovođenje naređenih mjera pripravnosti i uzbunjivanja jedinica i

ustanova,c) reguliše postupak u slučaju elementarnih i drugih nesreća,d) organizuje i kontroliše čuvanje i održavanje zgrada, objekata, uređaja i insta-

lacija i preduzima mjere da se neispravnosti pravovremeno otklone,e) dijeli kasarnski krug, određuje jedinicama zborna mjesta, vježbališta\ igrališta

i drugo,f) reguliše: red i disciplinu; mjere bezbjednosti; unutrašnju službu; kontrolu lica

koja ulaze u kasarnu i izlaze iz kasarne i način prijavljivanja stranaka, vrijemei mjesto za posjete: korišćenje zajedničkih prostorija, objekata i uređaja, red islužbu u vojničkom restoranu i drugim objektima,

g) organizuje obezbjedenje kasarne, određuje jačinu i sastav kasarnske straže,

385


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

stražarska mjesta i propisuje posebne dužnosti straže i stražara i drugih organau sastavu straže,

h) reguliše saobraćaj u kasarnskom krugu, službu i red u parku tehničkih sred-stava,

i) preduzima i ostale mjere u vezi s redom, disciplinom i obavljanjem službe ukasarni.

40. Na nekretninama se ne smije ništa prepravljati, dograđivati ili rušiti bez odobrenjanadležnog starješine i saglasnosti stručnog nadležnog građevinskog organa.Građevinske radove radi održavanja nekretnina u vojnom krugu mogu obavljatisamo stručna lica.Postrojenjima i instalacijama za centralno grijanje, struju i vodu mogu rukovatisamo stručna lica sa odgovarajućom kvalifikacijom.

41. Redovno i investiciono održavanje nekretnina organizuje i sprovodi organ poza-dine ovlašćene jedinice.

42. Na zidovima objekata se ne smije ništa stavljati osim prikladnih citata, šema,skica, geografskih karata, umjetničkih slika i zidnih kalendara.Oglasi, obavještenja, zidne novine, fotografije i slično, ističu se na prikladnimoglasnim tablama.

IV RAD I UNUTRAŠNJA SLUŽBA

1. Opšte odredbe

43. Rad i unutrašnja služba organizuje se prema planovima i programima za obukui vaspitanje, zavisno od smještaja, zadataka i radnog vremena.Rad se organizuje u okviru petodnevne radne sedmice, a unutrašnja službaneprekidno.

44. Radno vrijeme između 22,00 i 05,00 časova narednog dana smatra se noćnimradnim vremenom, a služba u to vrijeme – noćnom službom.

2. Raspored dnevnog vremena

45. Komandant kasarne propisuje raspored dnevnog vremena u saglasnosti sa ko-mandantom garnizona.

46. Rasporedom dnevnog vremena regulišu se:- ustajanje,


386

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

- jutarnje vježbanje,- objedovanje,- dizanje i spuštanje zastave,- obuka i vaspitanje,- noćni odmor.

3. Unutrašnja služba

47. Za organe unutrašnje službe, lica se određuju prema utvrđenom redu.Organi unutrašnje službe su dežurni i požarni.Licima na dužnosti organa unutrašnje službe služba traje najviše 24 časa.

48. Dužnosti organa unutrašnje službe propisuje starješina jedinice ili ustanove,prema stvarnim potrebama i specifičnim uslovima.

49. Pojedina lica mogu biti oslobođena od obavljanja dužnosti organa unutrašnjeslužbe, stalno ili privremeno – na osnovu rješenja ovlašćenog ljekara ili ljekarskekomisije.

50. Organi unutrašnje službe su potčinjeni starješini koji ih je odredio na dužnost,odnosno pretpostavljenom dežurnom.

51. Lice koje je određeno za dežurnog prije prijema dužnosti obavezno je da:- primi, pregleda i prouči naređenja i uputstva kojima su regulisane njegove

dužnosti,- upozna stanje u jedinici ili ustanovi i nova naređenja prema kojima treba da pos-

tupi,- primi dokumentaciju i stvari, prema spisku stvari, koje se nalaze u sobi dežurnog.

52. Dežurnom se određuje pomoćnik, mlađi po činu i položaju. Dežurni i pomoćnikdežurnog u toku dana i noći se odmaraju naizmjenično.

53. Kada pretpostavljeni ujutro dođe na službu, dežurni mu predaje raport o stanjuu jedinici, odnosno ustanovi.

54 Prema posebnim propisima o oružanim snagama organizuje se i borbenodežurstvo.

4. Dnevna zapovijest i redna lista

55. Lica na službi u Armiji određuju se na dužnost organa unutrašnje i stražarskeslužbe dnevnom zapoviješću pretpostavljenog starješine. Dnevnu zapovijest

387


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

izdaje komandir čete (samostalnog voda) i starješine istog i višeg ranga. Udnevnu zapovijest se unose: dežurstvo, požarstvo, redarstvo, straža, obuka zanaredni dan, nagrade, pohvale, obilasci, kontrola, radovi i drugo.Dnevna zapovijest nema redni broj, već samo naslov i datum. Piše se u knjiguzapovijesti koja se ovjerava, a na koricama se ispisuje naziv jedinice. Čita sepred strojem u vrijeme koje odredi starješina koji je zapovijest izdao.

56. Dnevna zapovijest komandanta bataljona i viših starješina se umnožava i uovjerenom prepisu dostavlja neposredno potčinjenim jedinicama.

57. Redna lista se vodi poimenično, tako da se vidi ko je bio na dužnosti organaunutrašnje i stražarske službe u svako vrijeme.Rednu listu vodi lice koje odredi nadležni starješina. Redna lista se čuva do kraja naredne godine.

5. Izlasci, posjete i putovanja

58. Vojnici mogu da izlaze van kruga kasarne samo kada to odobri ili naredipretpostavljeni. Izlasci van kruga kasarne odobravaju se svim vojnicimapodjednako.

59. Vojnici mogu primali posjete, radnim danom i praznikom u vrijeme koje odredipretpostavljeni starješina.Posjete se obavljaju u prostoriji za posjete, odnosno na mjestu za posjete.

60. Lica na službi u Armiji u slobodnom vremenu mogu putovati iz mjesta službo-vanja radi privatnih poslova, odmora i slično, ako nisu spriječeni obavljanjemslužbenih zadataka.Kada su naređene mjere pripravnosti ili druge mjere povećane borbene gotov-osti ili drugih vanrednih prilika, lica na službi u Armiji mogu se udaljavati iz jedi-nice, odnosno ustanove i iz mjesta u kome su na službi samo po odobrenjupretpostavljenog starješine.

61. Vojniku za službeno putovanje i odlazak na bolovanje i odsustvo izdaje sedozvola za putovanje. Za grupno putovanje izdaje se jedna dozvola.Vojno lice koje iz opravdanih razloga prekine putovanje i ne može na vrijeme dastigne u određeno mjesto ili da se vrati u svoju jedinicu ili ustanovu, izvještavao tome pretpostavljenog starješinu i javlja se po mogućnosti najbližoj vojnojkomandi i traži potvrdu o razlogu prekida putovanja.


388

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

6. Smotre i pregledi

62. Smotrom se utvrđuje trenutno stanje i izgled ljudi, naoružanja, uniforme i drugelične opreme.Pregledom se sagledava stanje u kasarni, jedinici ili ustanovi.Komandiri odjeljenja i vodova vrše smotre svakodnevno prije početka obuke ilinastave.Ostale starješine smotre i preglede vrši po potrebi.

V OBEZBJEĐENJE OBJEKATA, MATERIJALNIH SREDSTAVA I LJUDSTVA

1. Opšte odredbe

63. Obezbjeđenje objekata, materijalnih sredstava i ljudstva se sprovodi neprekidno,određenim snagama, sredstvima, mjerama, radnjama i postupcima radi zaštiteod napada, uništenja i oštećenja.Organizacija obezbjeđenja sprovodi se planski, a zavisi od procjene značajaobjekta i stepena njegove ugroženosti, raspoloživih snaga i sredstava za obezb-jeđenje, stepena saradnje sa stanovništvom i drugih okolnosti.Obezbjeđenje može biti redovno i pojačano.Pojačano obezbjeđenje sprovodi se kada je neophodno preduzeti pojačanemjere obezbjeđenja po ocjeni ovlaštenog starješine.

64. Za obezbjeđenje objekata, materijalnih sredstava i ljudstva odgovorne sustarješine jedinica i ustanova, odnosno organa kojima su objekti povjereni nakorišćenje i čuvanje.

65. Na osnovu naređenja pretpostavljene komande i izvršene procjene, starješinakome je objekat dat na korišćenje reguliše sistem obezbjeđenja svakog objekatai precizira:

a) Inžinjerijsko obezbjeđenje,b) Primjenu tehničkih sredstava,c) Upotrebu ljudstva za fizičko obezbjeđenje,d) Upotrebu službenih pasa,e) Osvjetljavanje rejona, pravaca i prostora oko objekta,f) Postavljanje odgovarajućih znakova (upozorenja, zabrane),g) Mjere protivpožarne zaštite,h) Druge opšte i posebne mjere zaštite.

389


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Koji će od navedenih elemenata, u konkretnom slučaju, imati prednost zavisiod izvršene procjene, raspoloživih snaga i sredstava i potrebnog stepena obezb-jeđenja objekata, materijalnih sredstava i ljudstva.

2. Stražarska služba

66. Fizičko obezbjeđenje objekata, materijalnih sredstava i ljudstva vrši straža –naoružana jedinica ili grupa vojnih lica. Pod određenim uslovima obezbjeđenjemože vršiti i pojedinac, ako je postavljen naređenjem nadležnog starješine,odnosno dežurnog organa.Straža je promjenljivog sastava i jačine. Sačinjavaju je: komandir straže, razvod-nici straže, potreban broj vojnika stražara, a po potrebi i drugo ljudstvo.

67. Straže mogu biti: unutrašnje, izdvojene, pokretne i počasne.68. Starješina jedinice, odnosno ustanove u čijoj je nadležnosti obezbjeđenje

objekta, materijalnih sredstava i ljudstva izrađuje elaborat straže koji sadrži:- uputstvo za rad straže sa organima bezbjednosti,- uputstvo za protivpožarnu zaštitu i zaštitu od elementarnih i drugih nesreća,- plan organizacije veza i spiska neophodnih brojeva telefona lica (organa) sa

kojima straža održava vezu.Ministar odbrane propisaće organizaciju i način vršenja stražarske službe.

VI ZDRAVSTVENA ZAŠTITA

1. Opšte odredbe

69. Starješine jedinica i ustanova su odgovorne za zdravstveno stanje i psihofizičkukondiciju ljudi i za sprovođenje higijensko-profilaktičkih mjera.Starješine jedinica i ustanova, u vezi sa očuvanjem i unapređenjem zdravljadužne su da:

- zdravstvenim vaspitanjem i kontrolom razvijaju kod potčinjenih navike higijen-skog načina života,

- potčinjenima obezbjeđuju uslove za održavanje lične i opšte higijene,- prate zdravstveno stanje i psihofizičku kondiciju i preduzimaju mjere za njihovo

očuvanje i poboljšanje,- oboljele i povrijeđene pravovremeno upućuju ljekaru,- preduzimaju mjere za sprječavanje oboljenja i povreda za vrijeme obuke i rada,


390

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

70. Sve djelatnosti u Armiji koje utiču na zdravstveno stanje i psihofizičku kondicijuljudi moraju biti usklađene sa higijenskim normama.Nadležni organi jedinica i ustanova obavezni su da obezbijede neophodnustručnu saradnju sa nadležnim organima i ustanovama sanitetske službe.

VII UPOTREBA JEDINICA I USTANOVA ARMIJE U MIRU71. Plan upotrebe Armije u miru i u ratu utvrđuju Predsjedništvo Republike, kao

Vrhovna komanda oružanih snaga.

VIII UPOTREBA I ODRŽAVANJE TEHNIČKIH ILI MATERIJALNIH SREDSTAVA72. Lica na službi u Armiji dužna su da pravilno rukuju tehničkim materijalnim sred-

stvima koja su im povjerena, da ih brižljivo čuvaju, upotrebljavaju i održavaju. Pritome se moraju pridržavati odredaba pravila tehničke službe i uputstva za svakotehničko materijalno sredstvo i postupati prema njima.Upotreba, čuvanje i održavanje tehničkih materijalnih sredstava predstavljajuskup radnji i mjera koje se moraju stalno primjenjivati i preduzimati, kako ne bidolazilo do neispravnosti i oštećenja.Tehničkim materijalnim sredstvima mogu samostalno rukovati samo lica koja suosposobljena da pouzdano rukuju i da pravovremeno uočavaju neispravnosti ida ih otklanjaju, koliko je to u njihovoj nadležnosti.Tehnička materijalna sredstva mogu se upotrebljavati samo za ono za šta sunamijenjena, na propisan način i u granicama određenih normi, propisanihrežima i ovlašćenja pretpostavljenog starješine.

IX VOJNE SVEČANOSTI, PROSLAVE I POČASTI73. Vojne svečanosti, proslave i počasti u Armiji se organizuju po posebnim naređe-

njima starješina ranga komandanta garnizona – jedinice.

X PROTIVPOŽARNA ZAŠTITA74. Protivpožarna zaštita ima za cilj da se unapred preduzetim mjerama otkloni

opasnost od požara, a ukoliko požar izbije, da se na propisan način pristupiorganizovanom gašenju požara i spašavanju ljudi, materijalnih sredstava iobjekata.Protivpožarna zaštita je skup mjera i postupaka normativne, organizacione itehničke prirode, a organizuje se i sprovodi u svim sredinama, objektima ina svim mjestima gdje postoji mogućnost izbijanja požara. Ona obuhvata

391


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

organizaciju osmatranja i javljanja o požaru, sprovođenje protivpožarnih mjera,pripremu ljudi i sredstava za gašenje požara, utvrđivanje uzroka požara ipružanje pomoći pri otklanjanju posljedica.

75. Starješine jedinica i ustanova organizuju, sprovode i kontrolišu sprovođenjemjera zaštite od požara lično, uz pomoć stručnih organa protivpožarne zaštiteili lica koja za to odredi.

XI IZRICANJE I IZVRŠENJE DISCIPLINSKIH MJERA76. Za povredu vojne discipline pri obavljanju službe, pripadnici Armije odgovaraju

za disciplinsku grešku i disciplinski prestup.Disciplinske greške raspravljaju nadležne starješine u propisanom postupku zaizricanje i izvršenje disciplinskih mjera, Pravilnikom o vojnoj disciplini.

XII ŽALOSTI77. Opštenarodne i vojne žalosti, postupak u slučaju smrti pripadnika Armije,

pogrebi, komemoracije i polaganje vijenaca i cvijeća u svakom konkretnomslučaju reguliše Komandant garnizona – jedinice.

XIII ZAŠTITA NA RADU78. Zaštita na radu u Armiji sprovodi se po opštim propisima o zaštiti na radu.

XIV PRELAZNE ODREDBE79. Ministar odbrane će u roku od 15 dana od dana donošenja ovog pravila urediti

sva druga pitanja od značaja za život i rad Armije, a koja su ovim pravilomnačelno uređena.Nadzor nad sprovođenjem ovog pravila vrši načelnik Glavnog štaba oružanihsnaga Republike.

81. Ovo pravilo stupa na snagu danom objavljivanja u "Službenom listu RBiH".



392

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Na osnovu člana 33. stav 3. Uredbe sa zakonskom snagom o oružanim snagamaRepublike Bosne i Hercegovine ("Službeni list RBiH", broj 4/92), PredsjedništvoRepublike Bosne i Hercegovine, donosi

P R A V I L O

O VOJNIM UNIFORMAMA, ZASTAVI, OZNAKAMA ČINOVA,RODOVA I DUŽNOSTI PRIPADNIKA ARMIJE REPUBLIKEBOSNE I HERCEGOVINE ZA VRIJEME RATNOG STANJA

I VOJNA UNIFORMAČlan 1.

Vojna uniforma je spoljašnje obilježje pripadnosti Armiji Republike Bosne i Herce-govine (u daljem tekstu: Armija). Uniforma sa koje su skinuti znak pripadnosti Armiji,oznake čina i druge specijalne oznake, ne smatra se vojnom uniformom.

Član 2.

Za vrijeme ratnog stanja vojnu uniformu dužni su da nose: vojnici – mornari, aktivnavojna lica (muškarci i žene), ministar odbrane i zamjenik ministra odbrane i lica u rez-ervnom sastavu dok se nalaze mobilisani u sastavima oružanih snaga, a rukovodećiradnici Ministarstva odbrane nose vojnu uniformu kada odluči ministar odbrane.

Izuzetno, vojnu uniformu nose i članovi Ratnog predsjedništva Republike Bosne iHercegovine (u daljem tekstu: Predsjedništvo) kada se nalaze na izvršavanjuborbenih zadataka.

Član 3.

Pripadnici Armije nose sljedeće vrste uniformi:

1. Prema vidovima:a) uniforme za kopnenu vojsku (KOV),b) uniforme za ratno vazduhoplovstvo–zrakoplovstvo (RV–RZ),c) uniforme za ratnu mornaciru (RM),d) uniforme za protivvazdušnu odbranu–protuzračnu obranu (PVO–PZO)

393


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

2. Prema namjeni:a) ratna uniforma,b) službena uniforma.

Ratna uniforma je jednoobrazna za sve vidove.3. Prema vremenu nošenja:

a) zimska uniforma,b) ljetna uniforma.

Član 4.

Osnovna boja uniforme je maslinasto-zelena. Ratna uniforma je maslinasto-zelena,sa maskirnim elementima.

Član 5.

Ljetna uniforma nosi se od 1. maja do 30. septembra, a zimska od 1. oktobra do 30.aprila.

Član 6.

Osnovni dijelovi uniforme pripadnika Armije su: šljem, beretka, košulja; bluza,pantalone, čarape, vjetrovka, džemper, kaiš za pantalone, cipele sa povišenimsaricama i opasač sa uprtačima.

Član 7.

Kombinovanjem pojedinih dijelova uniforme iz člana 6. ovog pravila obrazuju se: a)ratna uniforma, b) službena uniforma.

Član 8.

Vrsta i kvalitet tkanine i ostalog repromaterijala za proizvodnju pojedinih dijelovauniformi i oznaka utvrdiće ministar odbrane na prijedlog načelnika Glavnog štabaoružanih snaga.

II VOJNA ZASTAVAČlan 9.

Svaka vojna jedinica ranga samostalnog bataljona, odnosno puka – brigade, njimaravnim i viša jedinica, odnosno vojna ustanova imaju svoju zastavu.


394

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Zastava iz stava 1. ovog člana izrađena je u skladu sa uslovima koji su propisani učlanu 12. Uredbe sa zakonskom snagom o službi u Armiji Republike Bosne i Herce-govine ("Službeni list RBiH", broj 11/92).

Zastava se čuva u sjedištu jedinice odnosno ustanove, u posebno namještenojprostoriji. Prostorija se obezbjeđuje zaključavanjem i pečaćenjem ulaznih vrata ičuva neprekidnom stražarskom službom u trajanju od 24 sata.

Zastava se nosi sa jedinicom u borbi i na vojnim svečanostima, o čemu odlučujekomandant jedinice.

III OZNAKE ČINOVA I DUŽNOSTIČlan 10.

Pripadnici Armije oznake činova nose na naramenicama košulje, bluze i vjetrovke ina lijevom rukavu gornje odjeće.

Član 11.

Činovi vojnika označavaju se srebrnim širitom i to: a) razvodnik – jedan širit, b)desetar – dva širita.Oznake na rukavu su: a) razvodnik – znak pripadnosti Armiji sa jednim širitom iznadznaka, b) desetar – znak pripadnosti Armiji sa dva širita iznad znaka.

Član 12.

Činovi podoficira označavaju se srebrenim širitom na naramenicama koje su odistog materijala, kao i uniforma, i zlatnožutim ljiljanima metalne izrade, i to:

a) vodnik – jedan širit i jedan ljiljan,b) čelnik – jedan širit i dva ljiljana,c) zastavnik – jedan širit i tri ljiljana,d) nadzastavnik – jedan širit i četiri ljiljana.

Oznake na rukavu su platnene izrade, i to:a) vodnik – znak pripadnosti Armiji i jedan ljiljan iznad znaka,b) čelnik – znak pripadnosti Armiji i dva ljiljana iznad znaka,c) zastavnik – znak pripadnosti Armiji i tri ljiljana iznad znaka,

d) nadzastavnik – znak pripadnosti Armiji i četiri ljiljana iznad znaka.

395


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Član 13.

Činovi oficira označavaju se srebreno oivičenim naramenicama, koje su od istogmaterijala kao i uniforma, i zlatnožutim ljiljanima metalne izrade, i to:

a) poručnik – jedan ljiljan, b) kapetan – dva ljiljana, c) brigadir – tri ljiljana, d) pukovnik – četiri ljiljana.

Oznake na rukavu su:a) poručnik – znak pripadnosti Armiji sa jednom lentom i jedan ljiljan iznad znaka,b) kapetan – znak pripadnosti Armiji sa jednom lentom i dva ljiljana iznad znaka.c) brigadir – znak pripadnosti Armiji sa jednom lentom i tri ljiljana iznad znaka,d) pukovnik – znak pripadnosti Armiji sa jednom lentom i četiri ljiljana iznad znaka.

Član 14.

Činovi brigadnih generala označavaju se na oivičenim naramenicama koje su pod-jeljene na dva polja.

Na vanjskom polju nalazi se znak pripadnosti Armiji na srebrenoj podlozi, a na plavojpodlozi u unutrašnjem polju nalazi se zlatnožuti ljiljan. Oznaka na rukavu je: iznadznaka pripadnosti Armiji, jedna lenta a iznad nje ljiljan: ispod znaka tri lente, različiteširine, na najširoj lenti u sredini nalazi še šest ljiljana. Lente su boje zlata.

Član 15.

Činovi divizijskih generala označavaju se na oivičenim naramenicama kao i kodbrigadnih generala iz člana 14. ovog pravila, osim što se na plavoj podlozi nalazedva ljiljana. Oznaka na rukavu je: iznad znaka pripadnosti Armiji jedna lenta, a iznadnje dva ljiljana, ispod znaka pripadnosti Armiji tri lente oivičene četvrtom lentom. Natrećoj lenti prema dole nalazi se šest zlatno-žutih ljiljana. Lente su boje zlata.

Član 16.

Čin armijskog generala označava se sa oivičenim naramenicama podijeljenim nadva polja. Na unutrašnjem, (manjem) srebrenom polju nalazi se znak pripadnostiArmiji. Na vanjskom, (većem) plavom polju nalaze se tri zlatno-žuta ljiljana.


396

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Oznaka na rukavu je: znak pripadnosti Armiji, a iznad njega u širini znaka lente iznadkoje se nalaze tri ljiljana. Ispod znaka pripadnosti Armiji nalaze se tri lente iste širinei dužine ispod kojih su u redu postavljeni šest ljiljana.

Član 17.

Pripadnici Armije na šljemovima i beretkama nose znak pripadnosti Armije koji imaizgled grba Republike Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Republika), plav,podijeljen na dva polja gredom sa po tri zlatno-žuta ljiljana u svakom polju. Ispodgrba Republike nalaze se dva ukrštena zlatna mača.

Pripadnici Armije na šljemovima nose amblem sa znakom pripadnosti Armiji, a naberetkama znak pripadnosti Armiji koji je metalno-emajliran. Amblem se nosi na lije-voj strani beretke, u visini lijevog oka.

Član 18.

Generali na šljemovima i beretkama ispod znaka pripadnosti Armiji imaju dodataku vidu plave lente sa šest zlatno-žutih ljiljana.

Članovi Predsjedništva, ministar obrane i zamjenik ministra obrane na šljemovimai beretkama ispod znaka pripadnosti Armiji imaju dodatak u vidu srebrene lente saosam zlatno-žutih ljiljana.

Lica iz stava 2. ovog člana koja nemaju čin, nose oznaku vojne dužnosti koju vrše.Član 19.

Oznake dužnosti članova Predsjedništva su: naramenice obojene zlatno na kojimaje znak pripadnosti Armiji, iznad koga se nalazi logotip sa natpisom: "ArmijaRepublike Bosne i Hercegovine", koji može biti u latiničnoj i ćiriličnoj izvedbi.

Oznaka na rukavu sadrži: znak pripadnosti Armiji iznad koga se nalazi logotip sanatpisom: "Armija Republike Bosne i Hercegovine", koja može biti u latiničnoj ićiriličnoj izvedbi.

Ispod znaka pripadnosti Armiji nalazi se srebrena lenta, zatim zlatna lenta sa osamljiljana i tanka granična lenta.

Član 20.

Oznake dužnosti ministra odbrane, zamjenik ministra odbrane i rukovodećih

397


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

radnika Ministarstva odbrane iste su na naramenicama i rukavu kao stoje propisanou članu 19. ovog pravila, osim što se zlatna boja zamjenjuje srebrenom bojom.

Član 21.

Oznake pripadnosti rodu, odnosno službi, nose pripadnici Armije na lijevoj stranigornjeg dijela odjeće. Oznake su metalno-emajlirane.

Ministar odbrane propisaće izgled i način upotrebe oznake pripadnosti rodu,odnosno službi.

Član 22.

Članovi Predsjedništva, ministar odbrane, zamjenik ministra odbrane i rukovodećiradnici Ministarstva odbrane i oficiri na lijevoj strani gornjeg dijela uniforme; u visinisrca, nose i dopunsko obilježje.

Član 23.

Dopunsko obilježje za oficire sastoji se od: logotipa, lente sa dopunskom oznakompripadnosti i lente sa prezimenom.

Logotip sadrži natpis "Armija Republike Bosne i Hercegovine" i može biti u latiničnoji ćiriličnoj izvedbi.

Ispod logotipa nalazi se lenta koja označava pripadnost određenoj vojnoj formaciji(kao što su: bataljon, brigada i dr.).

Posljednja lenta označava prezime oficira.

Član 24.

Dopunska obilježja ministra odbrane i zamjenika ministra odbrane i rukovodećihradnika Ministarstva odbrane sastoji se od logotipa sa natpisom "Armija RepublikeBosne i Hercegovine", lente sa oznakom pripadnosti Ministarstvu, lente sa prezi-menom i lente sa oznakom funkcije koju vrši. Elementi dopunskog obilježja poredanisu odozgo na dole.

Član 25.

Članovi Predsjedništva nose dopunsko obilježje koje se sastoji od logotipa sa


398

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

natpisom: "Armija Republike Bosne i Hercegovine", lente sa oznakom funkcije uPredsjedništvu i lente sa prezimenom.

Elementi dopunskog obilježja poredani su odozgo na dole.

IV PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 26.

Nadzor nad sprovođenjem ovog pravila vrši načelnik Glavnog štaba oružanih snaga.

Član 27.

Finansijska sredstva za izradu uniformi, zastava, činova, oznaka dužnosti i dopun-skih oznaka i oznaka pripadnosti rodu, odnosno službi obezbjecjuju se u republi-čkom budžetu.

Član 28.

Označavanje činova, dužnosti i pripadnosti rodu, odnosno službi i dopunsko označ-avanje pripadnika Armije predviđeno ovim pravilom izvršiće se u roku 15 dana oddana stupanja na snagu ovog pravila.

Poslove iz stava 1. ovog člana izvršiće Glavni štab oružanih snaga.

Član 29.

Skice oznaka činova, dužnosti i pripadnosti rodu odnosno službi i dopunsko ozna-čavanja pripadnika Armije, kao i vojne zastave nalaze se u prilogu ovog pravila i činenjegov sastavni dio.

Član 30.

Ovo pravilo stupa na snagu danom objavljivanja u "Službenom list RBiH".

("Službeni list RBiH", broj 11; 1. avgusta 1992.)

399


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Na osnovu Amandmana LI tačka 5. stav 3. na Ustav Republike Bosne i Hercegovine,Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine donosi

U R E D B U S A Z A K O N S K O M S N A G O M

O IZMJENI I DOPUNI UREDBE SA ZAKONSKOM SNAGOM OORUŽANIM SNAGAMA REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE

Član 1.

U Uredbi sa zakonskom snagom o oružanim snagama Republike Bosne i Herce-govine ("Službeni list RBiH", br. 4/92,7/92 i 9/92), član 2. mijenja se i glasi:

"Oružane snage Republike čine Armija Republike (u daljem tekstu: Armija).

Sastavni dio Armije čine postrojbe Hrvatskog vijeća obrane kao i drugi naoružanisastavi koji se stave pod jedinstvenu komandu Armije.

Za vrijeme ratnog stanja, pored Armije, oružane snage čine policija, jedinice fizičkogosiguranja u poduzećima i drugim pravnim licima, jedinice carinske službe i drugihpograničnih organa, koji se pretpočine pod jedinstvenu komandu oružanih snaga".

Član 2.

U članu 11. iz stava 2. dodaje se novi stav 3. koji glasi:

"Za vrijeme ratnog stanja Predsjedništvo Republike može određene posloverukovođenja i komandovanja Armijom, iz tačke 11. člana 9. ove uredbe, prenijeti nakomandante jedinica i ustanova Armije i komandanta štabova obrane".

Dosadašnji stav 3. postaje stav 4.

Član 3.

U članu 15. stav 5. Uredbe mijenja se i glasi:

"U formiranju jedinica i ustanova Armije, pri popunu sa vojničkim i starješinskimkadrom i licima na profesionalnom radu u Armiji, vodi se računa o ravnomjernojzastupljenosti konstitutivnih naroda i pripadnika ostalih naroda Republike".


400

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Član 4.

U članu 36. Uredbe riječi: "objedinile u Teritorijalnu obranu Republike" zamjenjuju seriječima: "stavile pod jedinstvenu komandu Armije Republike".

Član 5.

U članu 37. Uredbe riječi "Teritorijalne obrane", zamjenjuju se sa riječi "Armije".

Član 6.

U članu 39. Uredbe riječ "strane" zamjenjuje se sa riječi "snage".

Član 7.

Ova uredba stupa na snagu danom donošenja i objaviće se u "Službenom list RBiH".

(“Službeni list RBiH, br.12; 13. avgusta 1992.)

401


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Na osnovu Amandmana LI tačka 5. stav 3. na Ustav Republike Bosne i Hercegovine,na prijedlog Vlade Republike Bosne i Hercegovine, Predsjedništvo Republike Bosnei Hercegovine, donosi


O OKRUŽNIM VOJNIM SUDOVIMA

I OSNOVNE ODREDBEČlan 1.

Za vrijeme ratnog stanja osnivaju se okružni vojni sudovi.

Član 2.

Okružni vojni sudovi su u vršenju sudske funkcije nezavisni i sude na osnovu ustavai zakona.

Član 3.

Postupak pred okružnim vojnim sudovima vodi se na srpsko-hrvatskom, odnosnohrvatsko-srpskom jeziku, ijekavskog izgovora (latinica i ćirilica).

Član 4.

Raspravljanje pred okružnim vojnim sudom je javno. Radi čuvanja vojne ili drugetajne, zaštite morala, interesa maloljetnika ili drugih posebnih interesa države možese isključiti javnost.

II ORGANIZACIJA VOJNIH SUDOVA

Član 5.

Okružni vojni sudovi su sudovi prvog stepena i osnivaju se za područje okruga.Okružni vojni sudovi su:

- Okružni vojni sud u Banjaluci za područje okruga Banjaluka;- Okružni vojni sud u Bihaću za područje okruga Bihać;


402

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

- Okružni vojni sud u Doboju za područje okruga Doboj;- Okružni vojni sud u Mostaru za područje okruga Mostar;- Okružni vojni sud u Sarajevu za područje okruga Sarajevo;- Okružni vojni sud u Tuzli za područje okruga Tuzla, i- Okružni vojni sud u Zenici za područje okruga Zenica.

III NADLEŽNOST OKRUŽNIH VOJNIH SUDOVA

Član 6.

Okružni vojni sudovi sude o krivičnim djelima koja učine vojna lica i o određenim kriv-ičnim djelima koja učine druga lica utvrđena ovom uredbom.

Okružni vojni sudovi vrše i određene poslove u vezi sa izvršenjem krivičnih sankcijakoji su im ovom uredbom stavljeni u nadležnost.

Član 7.

Okružni vojni sudovi sude civilnim licima za krivična djela predviđena u Krivičnomzakonu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, koji je preuzet kao repub-lički zakon Uredbom sa zakonskom snagom o preuzimanju Krivičnog zakona Soci-jalističke Federativne Republike Jugoslavije ("Službeni list RBiH", broj 2/92 i 8/92)i Uredbom sa zakonskom snagom o primjeni Krivičnog zakona Republike Bosne iHercegovine i Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavijekoji je preuzet kao republički zakon za vrijeme neposredne ratne opasnosti ili za vri-jeme ratnog stanja ("Službeni list RBiH", broj 6/92 i 10/92), i to:

- za djelo iz člana 114;- za djela iz čl. 118, 119. i 121;- za djelo iz člana 122;- za djelo iz člana 123;- za djelo iz člana 124;- za djelo iz člana 125. ako je upravljeno protiv vojnog objekta;- za djela iz čl. 126. i 127. ako su u pitanju vojni objekti;- za djela iz čl. 128. i 129. ako se podaci odnose na Odbranu;- za djelo iz člana 135;

403


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

- za djelo iz člana 136; - za djela izčl. 201. do 239.

Okružni vojni sudovi sude civilnim licima i za krivična djela protiv imovine i krivičnadjela protiv službene i druge odgovorne dužnosti, predviđena u Krivičnom zakonuRepublike Bosne i Hercegovine ("Službeni list SRBiH”, br. 16/77; 19/77; 32/84;19/86; 40/87; 41/87; 33/89; 2/90 i 24/91), ako je predmet djela dio borbenog sred-stva ili oružja ili municija ili eksploziv koji služe potrebama odbrane, kao i za krivičnodjelo iz čl. 212. i 213.

Civilnim licima koja imaju svojstvo radnika na službi u Armiji Republike Bosne iHercegovine (u daljem tekstu: radnik na službi u Armiji) okružni vojni sudovi sude iza krivična djela učinjena u vezi sa vršenjem službe, kao i za druga krivična djelakoja učine kao saizvršioci ili kao drugi saučesnici sa vojnim licima.

Član 8.

Ako je civilno lice učinilo krivično djelo iz nadležnosti okružnog vojnog suda iredovnog suda, za suđenje za ta djela nadležan je okružni vojni sud.

Ako je zbog krivičnog djela uvrede između vojnog lica i civilnog lica podnesenaprivatna tužba i protivtužba, za suđenje po protivtužbi nadležan je sud kome jepodnesena tužba.

Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana za suđenje po tužbi, kao i po protivtužbi,zbog krivičnog djela uvrede između vojnog lica i radnika na službi u Armiji nadležanje okružni vojni sud.

Član 9.

Ako su vojno lice i civilno lice izvršili krivično djelo kao saizvršioci ili kao drugi saučes-nici, a za suđenje civilnom licu nadležan je redovni sud, taj sud će suditi i vojnom licu.

Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana ako je vojno lice izvršilo krivično djeloprotiv službene dužnosti a civilno lice se pojavljuje kao saizvršilac ili kao drugisaučesnik, i vojnom i civilnom licu sudiće okružni vojni sud.

Ako je u vezi sa izvršenjem krivičnog djela od strane vojnog lica ili lica iz člana 7.ove uredbe, jedno od njih prikrivač ili pomagač učinioca poslije izvršenja krivičnogdjela, ili ako nije prijavilo pripremanje krivičnog djela, izvršenje krivičnog djela iliučinioca – za suđenje je nadležan sud koji je nadležan za učinioca krivičnog djela.


404

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Član 10.

Ako je do dana kad je optužnica stala na pravnu snagu, odnosno do dana predajeoptužnog prijedloga ili privatne tužbe okružnom vojnom sudu, okrivljenom prestalosvojstvo vojnog lica ili radnika na službi u Armiji, a nisu u pitanju krivična djela izčlana 7. st. 1. i 2. ove uredbe, za suđenje je nadležan redovni sud.

Član 11.

Okružni vojni sudovi sude ratnim zarobljenicima za krivična djela koja učine kaoratni zarobljenici, kao i za krivična djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava.

Propis o postupanju vojnih pravosudnih i drugih organa pri vođenju krivičnog postup-ka protiv ratnih zarobljenika donosi ministar odbrane.

Član 12.

Okružni vojni sudovi odlučuju o svim krivičnim stvarima za lica koja učestvuju uoružanom sukobu, za koja je odredbama Ženevskih konvencija o zaštiti žrtavaoružanih sukoba, od 12. avgusta 1949. godine i dopunskih protokola uz te konve-cije, predviđena nadležnost stida.

Član 13.

Okružni vojni sudovi:- odlučuju u prvom stepenu u krivičnim predmetima;- sprovode istragu;- odlučuju o žalbama protiv rješenja istražnog sudije okružnog vojnog suda;- vrše određene poslove u vezi sa izvršenjem krivičnih sankcija, koji su im ovom

uredbom stavljeni u nadležnost;- vrše i druge poslove koji su im uredbom stavljeni u nadležnost.

Član 14.

Okružni vojni sudovi sude u vijećima.

Za krivična djela za koja je, kao glavna kazna, propisana novčana kazna ili kaznazatvora do pet godina, u prvostepenom postupku sudi sudija pojedinac okružnogvojnog suda, osim za krivična djela protiv oružanih snaga Republike Bosne i Herce-govine (u daljem tekstu: Republika).

405


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Član 15.

Vijeća okružnih vojnih sudova sastavljena su od sudija i sudija – porotnika ili sudija.Sudskom vijeću predsjedava sudija.

Član 16.

Okružni vojni sudovi sude u vijećima sastavljenim od jednog sudije i dvojice sudija– porotnika.

Za krivična djela za koja se po zakonu može izreći kazna zatvora od 15 godina iliteža kazna, okružni vojni sudovi sude u vijećima sastavljenim od dvojice sudija itrojice sudija – porotnika.

Član 17.

U okružnim vojnim sudovima održavaju se, po potrebi, sjednice svih sudija nakojima se razmatraju pitanja koja su od značaja za ujednačavanje sudske prakse.

Član 18.

O žalbama, protiv odluka okružnih vojnih sudova po sudiji pojedincu odlučuje Višisud u sjedištu okružnog vojnog suda.

O žalbama, protiv odluka okružnih vojnih sudova donesenih u vijeću odlučujeVrhovni sud Bosne i Hercegovine.

Član 19.

Odredbe Zakona o redovnim sudovima ("Službeni list SRBiH", br. 19/86, 25/88 i33/89 i "Službeni list RBiH", broj 6/92) o nadležnosti i drugim ovlašćenjima Vrhovnogsuda Bosne i Hercegovine shodno se primjenjuju i u odnosu na okružne vojnesudove.

IV SUDIJE I SUDIJE – POROTNICI OKRUŽNIH VOJNIH SUDOVA

Član 20.

Sudije i sudije – porotnike okružnih vojnih sudova bira i razrješava PredsjedništvoRepublike Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Predsjedništvo), na prijedlogministra odbrane.


406

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Izuzetno, ako zbog borbene situacije Predsjedništvo nije u mogućnosti da izvršiizbor, odnosno razrješenje sudija i sudija – porotnika okružnih vojnih sudova, izborodnosno razrješenje izvršiće Predsjedništvo okruga na prijedlog funkcionera kojirukovodi okružnim sekretarijatom odbrane.

U slučaju iz stava 2. ovog člana kad Predsjedništvo bude u mogućnosti da vrši izbori razrješenje, Predsjedništvo okruga dužno je da podnese na potvrdu odluku o izboruodnosno razrješenju sudija i sudija porotnika okružnih vojnih sudova.

Član 21.

Za sudiju okružnog vojnog suda može biti izabrano vojno i civilno lice – diplomiranipravnik sa položenim pravosudnim ispitom.

Izuzetno, za sudiju iz stava 1. ovog člana može biti izabrano i vojno i civilno lice –diplomirani pravnik..

Član 22.

Prije stupanja na dužnost, sudije i sudije – porotnici okružnih vojnih sudova dajusvečanu izjavu.Tekst svečane izjave utvrdiće Predsjedništvo.Sudije i sudije porotnici okružnih vojnih sudova daju svečanu izjavu pred predsjed-nikom Predsjedništva ili članom Predsjedništva koga on ovlasti.Ako zbog borbene situacije to nije moguće, svečana izjava se daje pred predsjed-nikom Predsjedništva okruga ili članom Predsjedništva koga on ovlasti.

Član 23.

Odredbe Zakona o redovnim sudovima ("Službeni list SRBiH", br. 19/86, 25/88 i33/89 i "Službeni list RBiH", broj 6/92) i Uredbe sa zakonskom snagom o primjeniZakona o redovnim sudovima za vrijeme neposredne ratne opasnosti ili za vrijemeratnog stanja ("Službeni list RBiH", broj 6/92), o pravima, dužnostima i odgovornostisudija i sudija porotnika shodno se primjenjuju i na sudije i sudije porotnike okružnihvojnih sudova.

Član 24.

Odredbe Uredbe sa zakonskom snagom o službi u Armiji Republike Bosne i Herce-govine ("Službeni list RBiH", broj 12/92) koje se odnose na napredovanje u aktivnoj

407


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

vojnoj službi primjenjuju se na predsjednike i sudije okružnih vojnih sudova – vojnihlica.

V POSEBNE ODREDBE O KRIVIČNOM POSTUPKU PRED OKRUŽNIM VOJNIM SUDOVIMA

Član 25.

U krivičnom postupku pred okružnim vojnim sudovima primjenjuju se Zakon o kriv-ičnom postupku koji je preuzet kao republički zakon Uredbom sa zakonskomsnagom o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Službeni list RBiH", br. 2/92i 9/92) i Uredba sa zakonskom snagom o primjeni Zakona o krivičnom postupku zavrijeme neposredne ratne opasnosti ili za vrijeme ratnog stanja ("Službeni list RBiH",br. 6/92 i 9/92), ako ovom uredbom nije drukčije određeno (u daljem tekstu: Zakono krivičnom postupku).

Poslove i ovlašćenja određena Zakonom o krivičnom postupku vrše, i to:- redovnih prvostepenih sudova – okružni vojni sudovi,- redovnih drugostepenih sudova – vrši sudovi i Vrhovni sud Bosne i Hercegovine,- organa unutrašnjih poslova – ovlašćena lica organa bezbjednosti Armije Repu-

blike Bosne i Hercegovine i organi vojne policije u okviru propisanog djelokruga,- javnih tužilaca – okružni vojni tužioci i republički javni tužilac.

Član 26.

Za suđenje vojnom i civilnom licu mjesno je nadležan okružni vojni sud na čijem jepodručju učinjeno ili pokušano krivično djelo.

Ako je civilno lice izvršilo krivično djelo iz člana 7. ove uredbe zajedno sa vojnimlicem, za suđenje civilnom licu mjesno je nadležan okružni vojni sud koji je nadležanda sudi vojnom licu.

Član 27.

Starješina vojne jedinice i vojne ustanove dužan je da preduzme mjere da se učini-lac krivičnog djela, za koje se gonjenje pred uzima po službenoj dužnosti, ne sakrijeili ne pobjegne, da se sačuvaju tragovi krivičnog djela i predmeti koji mogu poslužitikao dokaz, kao i da se prikupe sva obavještenja koja bi mogla biti od koristi zavođenje krivičnog postupka.


408

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

O podacima iz stava 1. ovog člana, vojni starješina jedinice – ustanove, dužan jeodmah izvijestiti okružnog vojnog tužioca ili prvopretpostavljenog starješinu.

Izvještaj vojnog starješine iz stava 2. ovog člana može se koristiti na način predviđenu odredbama čl. 84. do 86. Zakona o krivičnom postupku.

Član 28.

Pritvor protiv vojnog lica ili radnika na službi u Armiji, za krivična djela iz nadležnostiokružnih vojnih sudova, može odrediti istražni sudija okružnog vojnog suda.

Pritvor iz stava 1. ovog člana, mogu, izuzetno, pod uslovima utvrđenim u Zakonu okrivičnom postupku, odrediti i ovlašćena lica orgarta bezbijednosti Armije i vojnapolicija. O određivanju pritvora ta lica dužna supodmah, a najkasnije u roku od 12časova, izvjestiti nadležnog okružnog vojnog tužioca, odnosno istražnog sudijuokružnog vojnog suda.Za krivična djela iz nadležnosti redovnog suda, pritvor protiv vojnog lica ili radnikana službi u Armiji, može odrediti, pod uslovima utvrđenim u Zakonu o krivičnom pos-tupku, istražni sudija nadležnog redovnog suda.Istražni sudija iz stava 1. ovog člana koji je odredio pritvor protiv vojnog lica iliradnika na službi u Armiji, dužan je da o tome odmah, a najkasnije u roku od 12časova, izvijesti pretpostavljenog starješinu pritvorenog lica.

Član 29.

Vojni starješina na položaju komandira čete, njemu ravnom ili višem položaju iovlašćeno službeno lice organa unutrašnjih poslova i organa bezbijednosti Armije ivojne policije, mogu lišiti slobode vojno lice u slučajevima određenim Zakonom okrivičnom postupku o određivanju pritvora.

Vojni starješina i ovlašćena službena lica iz stava 1. ovog člana, dužni su, da vojnolice koje su lišili slobode odmah, a najkasnije u roku od 12 časova, sa izvještajemo razlozima određivanja pritvora i dokazima, predaju istražnom sudiji nadležnogokružnog vojnog suda ili najbližoj vojnoj jedinici, odnosno vojnoj ustanovi, koja ćega odmah sprovesti nadležnom istražnom sudiji okružnog vojnog suda. Ako vojnistarješina ili ovlašćeno službeno lice to ne može učiniti, mora odmah, a najkasnijeu roku od 8 časova izvjestiti istražnog sudiju nadležnog okružnog vojnog suda ilinajbližu vojnu jedinicu, odnosno vojnu ustanovu, koja će lice lišeno slobode odmahpreuzeti i bez odlaganja sprovesti nadležnom istražnom sudiji okružnog vojnog suda.

409


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Član 30.

Pritvor može trajati:

- po rješenju istražnog sudije okružnog vojnog suda najduže 15 dana;- po rješenju vanraspravnog vijeća okružnog vojnog suda najduže 30 dana;- po rješenju Vrhovnog suda BiH najduže 45 dana.

Član 31.

Pri okružnom vojnom sudu organizuje se ustanova za izdržavanje pritvora. Propiso izdržavanju pritvora donosi ministar odbrane.

VI IZVRŠENJE KRIVIČNIH SANKCIJA

Član 32.

Krivične sankcije koje izrekne okružni vojni sud, a u žalbenom postupku viši,odnosno Vrhovni sud Bosne i Hercegovine izvršavaju se po odredbama Uredbe sazakonskom snagom o primjeni Zakona o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija zavrijeme neposredne ratne opasnosti ili za vrijeme ratnog stanja ("Službeni list RBiH,broj 6/92).

Član 33.

Upućivanje osuđenih lica na izvršavanje kazne zatvora vrše okružni vojni sudovi, unajbliži okružni zatvor, odnosno kazneno-popravni dom.

Član 34.

Osuđena vojna lica izdržavaju kaznu zatvora u posebnom odjeljenju okružnogzatvora, odnosno kazneno-popravnog doma.

Propis o izdržavanju kazne zatvora i mjera bezbjednosti lica iz stava l. ovog članadonosi ministar odbrane.

Član 35.

Na organizaciju rada okružnih vojnih sudova i nadzor nad vršenjem sudske uprave,unutrašnje odnose, ustrojavanje i vođenje evidencija i druga pitanja od značaja zarad okružnih vojnih sudova shodno se primjenjuju propisi o radu redovnih sudova.


410

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Ovlašćenja u vezi sa organizovanjem rada u okružnim vojnim sudovima i nadzornad vršenjem sudske uprave vrši Ministarstvo odbrane.

Član 36.

Okružni vojni sudovi imaju pečat okruglog oblika, koji sadrži sljedeći tekst:

"Republika Bosna i Hercegovina – okružni vojni sud, sjedište suda i grb Republike".

Tekst pečata iz stava 1. ovog člana ispisan je na srpsko-hrvatskom, odnosnohrvatsko-srpskom jeziku, ijekavskog izgovora (latinica i ćirilica).

Član 37.

Sredstva za rad vojnih sudova obezbjeđuju se u republičkom budžetu.

Potrebna finansijska sredstva za rad okružnih vojnih sudova utvrđuje Ministarstvoodbrane i stara se o obezbjeđenju sredstava za rad okružnih vojnih sudova.

Lični dohoci sudija okružnih vojnih sudova određuju se po koeficijentima koji važeza sudije viših sudova.

Kriteriji iz stava 3. ovog člana za određivanje ličnih dohodaka sudija okružnih vo-jnih sudova – vojna lica primjenjuju se ako su za njih povoljniji u odnosu na propiseo ličnim dohocima vojnih lica na službi u Armiji.

Administrativno-stručnim radnicima na radu u okružnim vojnim sudovima određujuse lični dohoci po kriterijima koji važe za radnike Ministarstva odbrane.

Član 38.

Akt o unutrašnjoj organizaciji okružnih vojnih sudova (broj sudija i ostalih radnika)donosi ministar odbrane, uz saglasnost Vlade Republike.

VJI PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 39.

Okružni vojni sudovi počinju sa radom najkasnije osam dana od dana stupanja nasnagu ove uredbe.

411


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Član 40.

Danom početka rada okružnih vojnih sudova, osnovni i viši sudovi će ustupiti mjesnonadležnim okružnim vojnim sudovima krivične predmete za krivična djela koja suovom uredbom stavljena u nadležnost okružnih Vojnih sudova, a u kojima nije done-sena prvostepena odluka.

Primopredaju predmeta iz stava 1. ovog člana izvršiće predsjednici odgovarajućihsudova i sačiniti zapisnik o primopredaji. Po primjerak zapisnika dostaviće seMinistarstvu pravosuđa i uprave i Ministarstvu odbrane.

Član 41.

Ako zbog ratne situacije na području okruga ne može da se osnuje okružni vojnisud u sjedištu iz člana 5. ove uredbe, okružni vojni sud će se osnovati sa sjedištemu drugom mjestu, o čemu odlučuje predsjedništvo okruga.

Član 42.



Na osnovu Amandmana LI tačka 5. stav 3. na Ustav Republike Bosne i Hercegovine,


412

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

na prijedlog Vlade Republike Bosne i Hercegovine, Predsjedništvo Republike Bosnei Hercegovine, donosi


O POSEBNIM VOJNIM SUDOVIMA

Član 1.

Za vrijeme ratnog stanja može se obrazovati posebni vojni sud (u daljem tekstu:Sud).

Član 2.

Sud obrazuje naredbom komandant puka – brigade, njemu ravan ili viši starješinavojne jedinice (u daljem tekstu: komandant) za sve jedinice u svom formacijskomsastavu i pridodate sastave, kad ocijeni da nema uslova da se krivični postupakprovede pred nadležnim okružnim vojnim sudom, a borbena situacija i bezbjednostvojne jedinice zahtijevaju da se krivični postupak provede bez odlaganja.

Komandant iz stava 1. ovog člana dužan je da naredbu o obrazovanju Suda doneseuz predhodnu pribavljenu saglasnost od pretpostavljenog starješine, ako borbenasituacija to dozvoljava.

Saglasnost iz stava 2. ovog člana daje se pismeno, a u hitnim slučajevima može sedati i usmeno s tim da se sačini službena zabilješka o primljenoj usmenoj saglas-nosti.

Član 3.

Sud sudi vojnim licima za krivična djela protiv oružanih snaga Republike Bosne iHercegovine, predviđena u Krivičnom zakonu Socijalističke Federativne RepublikeJugoslavije, koji je preuzet kao republički zakon Uredbom sa zakonskom snagomo preuzimanju Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije("Službeni list RBiH", br. 2/92,8/92 i 10/92), i to:

413


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

- ako vojno lice ne izvrši ili odbije da izvrši naređenje pretpostavljenog u vezisa službom, pa usljed loga nastupe teške – posljedice za službu (Neizvršenje iodbijanje izvršenja – naređenja – član 201. stav 2);

- ako se vojno lice zajedno sa drugim vojnim licima organizovano usprotivinaređenju pretpostavljenog u vezi sa službom i neće da ga izvrši, ili odbije davrši svoju dužnost (Protivljenje pretpostavljenom – član 203. stav 2. u vezi člana226. stav 3);

- ako se vojno lice zajedno sa drugim vojnim licima uz upotrebu oružja usprotivinaređenju pretpostavljenog u vezi sa službom i neće da ga izvrši, ili odbije davrši svoju dužnost, ili ako se vojno lice zajedno sa drugim vojnim licima organi-zovano, uz upotrebu oružja, usprotivi naređenju pretpostavljenog u vezi saslužbom i neće da ga izvrši, ili odbije da vrši svoju dužnost (Protivljenje pret-postavljenom – član 203. stav 3. u vezi s članom 226. stav 3);

- ako vojno lice organizuje druga vojna lica da se organizovano usprotivenaređenju pretpostavljenog u vezi sa službom i da ga ne izvrše ili da organizo-vano odbiju da vrše svoju dužnost ili ako vojni starješina na ma koji načinučestvuje u izvršenju krivičnih djela iz alineje 2. i 3. ovog člana (Protivljenje pret-postavljenom – član 203. stav 6. u vezi sa članom 226. stav 3.);

- ako vojno lice za vrijeme rata pređe u redove neprijateljske vojske (Predajaneprijatelju – član 227. stav 1);

- ako vojno lice za vrijeme borbe ili neposredno pred borbu ne izvrši svojudužnost, pa usljed toga nastupe teške posljedice za vojnu jedinicu ili za bor-benu situaciju (Neispunjavanje dužnosti za vrijeme borbe – član 228. stav 2);

- ako vojno lice za vrijeme borbe ili neposredno pred borbu samovoljno ili na pre-varan način napusti svoju dužnost, pa usljed toga nastupe teške posljedice(Samovoljno napuštanje dužnosti za vrijeme borbe – član 229. stav 2);

- ako vojni starješina protivno naređenju napusti položaj sa jedinicom, koja mu jepovjerena, prije nego što je iscrpio sve mogućnosti odbrane, pa usljed toga nas-tupe teške posljedice (Napuštanje položaja protivno naređenju – član 230. stav 2);

- ako vojno lice za vrijeme borbe, ili neposredno pred borbu, bježanjem, bacanjemoružja ili municije, širenjem straha, stvaranjem nereda ili zabune, ili na drugi načinslabi borbeni moral jedinice, ili nanosi štetu borbenoj situaciji, pa usljed toga nas-tupe teške posljedice (Slabljenje borbenog morala i borbene situacije – član 233.stav 1);

- ako vojni starješina ne preduzme potrebne mjere prema potčinjenom mlađemkoji za vrijeme borbe, ili neposredno pred borbu širi strah među vojnicima, stvara


414

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

nered ili zabunu u jedinici, ili na drugi način slabi borbeni moral jedinice ili nanosištetu borbenoj situaciji, pa usljed toga nastupe teške posljedice (Slabljenje bor-benog morala i borbene situacije – član 233. stav 2).

Član 4.

Naredba o obrazovanju Suda sadrži: naziv i sastav suda, označenje lica kome sesudi, ime i prezime oficira koji će zastupati optužnicu, lice koje će vršiti dužnostbranioca, kao i ime i prezime zapisničara.Komandant koji obrazuje Sud određuje sudije, zastupnika optužnice, branioca i za-pisničara za svaki pojedini slučaj.Sud je sastavljen od pet članova koji su vojna lica, a od tog broja su najmanje tro-jica oficiri.

Predsjednik suda je član suda – oficir najstariji po činu, a ako su oficiri istog čina –oficir najstariji po rangu.

Član 5.

Prije donošenja naredbe o obrazovanju Suda i podizanja optužnice komandant ćeodrediti oficira – isljednika koji će ispitati okrivljenog, saslušati svjedoke i pribavitidruge dokaze o učiniocu i krivičnom djelu, koji su od značaja za donošenje naredbekomandanta za obrazovanje suda.

Član 6.

Optužnicu podiže zastupnik optužnice.Optužnica protiv okrivljenog sadrži: naziv suda; ime, prezime i lične podatke okrivl-jenog; kratak opis učinjenog krivičnog djela; okolnosti iz kojih proizilazi osnovanostsumnje da je okrivljeni učinio krivično djelo i postojeći dokazi.

Član 7.

Postupak pred Sudom vodi se brzo i kratko, ali tako da se to ne odražava na pravil-nost i zakonitost odluke koju treba donijeti.

Član 8.

Pretres će se, po pravilu, održati odmah poslije donošenja naredbe o obrazovanjuSuda i podizanju optužnice.

415


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Pretres počinje čitanjem optužnice, a nakon toga, predsjednik Suda pristupa ispi-tivanju okrivljenog i poziva ga da iznese svoju odbranu i predloži dokaze.

Okrivljeni nije dužan da se izjasni o optužnici, niti da iznese svoju odbranu.

Član 9.

Kad se završi ispitivanje okrivljenog, pristupa se izvođenju dokaza.

Dokazivanje obuhvata činjenice za koje Sud smatra da su važne za pravilnodonošenje odluke (saslušanje svjedoka, čitanje isprava, uvid u predmete i dr.).

Poslije završenog dokaznog postupka, predsjednik Suda daje riječ zastupniku op-tužnice, braniocu i okrivljenom.

Član 10.

Poslije završenog pretresa, Sud se povlači na vijećanje i glasanje radi donošenja od-luke.

Sud može donijeti presudu kojom okrivljenog oglašava krivim i osuđuje na smrtnukaznu ili rješenje o ustupanju predmeta nadležnom okružnom vojnom tužiocu iz ra-zloga predviđenih u članu 14. ove uredbe.

Član 11.

O radu na pretresu vodi se zapisnik, u koji se ukratko unose: iskazi okrivljenog i sv-jedoka, kratak sadržaj ostalih izvedenih dokaza i odluka koju je Sud donio sa kratkimobrazloženjem.

Zapisnik potpisuju svi članovi Suda i zapisničar.

Član 12.

Sud donosi odluke u obliku presude i rješenja.

Nakon zaključenja zapisnika, predsjednik Suda dužan je da u prisustvu svih članovaSuda, okrivljenog, njegovog branioca i zastupnika optužnice – odmah pročita done-senu odluku sa kratkim obrazloženjem.


416

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Član 13.

Sud presudom oglašava krivim okrivljenog i izriče mu smrtnu kaznu. Za izricanjesmrtne kazne potrebno je da najmanje četiri člana Suda glasaju za izricanje odlukeo smrtnoj kazni.

Član 14.

Rješenje o ustupanju predmeta nadležnom okružnom vojnom tužioc, Sud će donijetiako:

- u postupku pred Sudom nije dokazano da je okrivljeni učinio krivično djelo zakoje se optužuje;

- Sud ne donese odluku o izricanju smrtne kazne;- u toku postupka prestanu okolnosti iz člana 2. ove uredbe zbog kojih je Sud

obrazovan.

Član 15.

Protiv presude Suda može se izjaviti žalba. Žalbu može izjaviti okrivljeni i njegovbranilac i zastupnik optužnice. Žalba se izjavljuje komandantu jedinice, u roku od trisata od časa saopštavanja odluke.

Povodom izjavljene žalbe komandant naredbom određuje drugostepeni Sud od petčlanova iz sastava jedinice kojom komanduje.

Članovi drugostepenog Suda iz stava 2. ovog člana po pravilu su oficiri, koji nisuučestvovali u donošenju prvostepene presude.

Drugostepeni Sud dužan je da odluku o žalbi donese u roku od šest sati od časaizjavljivanja žalbe.

Drugostepeni Sud može žalbu presudom odbiti i prvostepenu presudu potvrditi, iližalbu uvažiti i rješenjem predmet ustupiti nadležnom okružnom vojnom tužiocu.

Prvostepena presuda je pravosnažna i izvršna protekom roka za izjavljivanje žalbeako žalba nije izjavljena, odnosno časom saopštavanja drugostepene presude akoje žalba izjavljena.,

Izvršenje smrtne kazne naređuje komandant jedinice koji je obrazovao Sud.

Komandant iz stava 1. ovog člana ili njemu pretpostavljeni starješina može odlučitida se smrtna kazna ne izvrši.

417


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Član 16.

Odluka iz stava 2. člana 15. ove uredbe sa razlozima za neizvršenje odluke,dostavlja se predsjedniku Suda i ulaže u spis predmeta.

Ako se odluka iz stava 1. ovog člana ne može bez odlaganja dostaviti predsjedniku

Suda u pismenom obliku, predsjednik Suda će o usmeno saopštenoj odluci sačinitislužbenu zabilješku i uložiti u spis predmeta.

Član 17.

Smrtna kazna izvršava se strijeljanjem, bez prisustva javnosti.

Izvršenju smrtne kazne obavezno prisustvuju predsjednik Suda, zastupnik optužnicei lice koje je stručno osposobljeno da može utvrditi nastupanje smrti.

Komandant koji je obrazovao Sud odrediće odjeljenje za izvršenje smrtne kazne, izjedinice u kojoj je obrazovan Sud.

Član 18.

O izvršenju smrtne kazne predsjednik Suda sačiniće zapisnik u koji se unose sljedećipodaci: lični podaci lica nad kojim je izvršena smrtna kazna; broj i datum zapisnikao pretresu na kojem je izrečena smrtna kazna; datum, čas i mjesto izvršenja smrtnekazne; ime i prezime lica iz člana 18. stav 2. ove uredbe, kao i bliži opis mjestasahrane.

Zapisnik iz stava 1. ovog člana ulaže se u spis predmeta.

Član 19.

Spisi predmeta Suda čuvaju se u vojnoj jedinici, u kojoj je obrazovan Sud. Podacispisa predmeta predstavljaju vojnu tajnu stepena "Strogo povjerljivo".

Član 20.


(« Službeni list RBiH »broj 12;13 avgusta l992.)


418

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Na osnovu Amandmana Lltačka 5. stav 3. na Ustav Republike Bosne i Hercegovine,na prijedlog Vlade Republike Bosne i Hercegovine, Predsjedništvo Republike Bosnei Hercegovine, donosi


O OKRUŽNOM VOJNOM TUŽILAŠTVU

I OPŠTE ODREDBE

Član 1.

Za vrijeme ratnog stanja osniva se okružno vojno tužilaštvo.

Član 2.

Okružno vojno tužilaštvo goni učinioce krivičnih djela koja su u nadležnosti okružnihvojnih sudova, preduzima određene mjere za zaštitu interesa države i ulaže pravnelijekove radi zaštite ustavnosti i zakonitosti na način propisan ustavom i zakonom.

Član 3.

Okružno vojno tužilaštvo vrši svoju funkciju na osnovu ustava i zakona.

II ORGANIZACIJA OKRUŽNIH VOJNIH TUŽILAŠTAVA

Član 4.

Okružna vojna tužilaštva osnivaju se za područja okružnih vojnih sudova. Okružnavojna tužilaštva su:

- Okružno vojno tužilaštvo u Banjaluci za područje Okružnog vojnog suda uBanjaluci;

- Okružno vojno tužilaštvo u Bihaću za područje Okružnog vojnog suda u Bihaću;- Okružno vojno tužilaštvo u Doboju za područje Okružnog vojnog suda u Doboju;- Okružno vojno tužilaštvo u Mostaru za područje Okružnog vojnog suda u

Mostaru;

419


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

- Okružno vojno tužilaštvo u Sarajevu za područje Okružnog vojnog suda uSarajevu;

- Okružno vojno tužilaštvo u Tuzli za područje Okružnog vojnog suda u Tuzli, i- Okružno vojno tužilaštvo u Zenici za područje Okružnog vojnog suda u Zenici.

III OPŠTA NADLEŽNOST I OVLAŠČENJA

Član 5.

Okružni vojni tužilac je dužan da goni učinioce krivičnih djela iz nadležnosti okružnihvojnih sudova za koja se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti i u vezi s tim:

- preduzima potrebne mjere radi otkrivanja krivičnih djela, pronalaženja učinilacakrivičnih djela i usmjeravanja predhodnog krivičnog postupka;

- zahtjeva sprovođenje istrage;- podiže i zastupa optužnicu, odnosno optužni prijedlog pred nadležnim okružnim

vojnim sudom;- izjavljuje žalbu protiv sudskih odluka.

Okružni vojni tužilac vrši i druge poslove utvrđene zakonom.

Član 6.

U vršenju funkcije krivičnog gonjenja okružni vojni tužilac sarađuje sa organima kojisu po zakonu dužni da otkrivaju i prijavljuju krivična djela iz nadležnosti okružnihvojnih sudova za koja se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti.

Okružno vojno tužilaštvo u ostvarivanju svojih funkcija postupa pred okružnimvojnim sudom.

Član 8.

Funciju okružnog vojnog tužilaštva vrši okružni vojni tužilac.

Član 9.

Radom okružnog vojnog tužilaštva rukovodi okružni vojni tužilac. Okružni vojni tuži-lac može imati potreban broj zamjenika.

Zamjenik okružnog vojnog tužioca može da vrši sve radnje u postupku pred


420

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

okružnim vojnim sudom, ili pred drugim državnim organima za koje je po zakonuovlašćen okružni vojni tužilac, osim radnji čije vršenje prema ovoj uredbi spada uisključivu nadležnost republičkog javnog tužioca.

Član 10.

Odredbe Zakona o javnom tužilaštvu ("Službeni list SRBiH", br. 19/86,25/88 i 33/89i "Službeni list RBiH", broj 6/92) i Uredbe sa zakonskom snagom o primjeni Zakonao javnom tužilaštvu za vrijeme neposredne ratne opasnosti ili za vrijeme ratnog stanja("Službeni list RBiH", br. 6/92 i 9/92) o nadležnosti i drugim ovlašćenjima Repub-ličkog javnog tužilaštva shodno se primjenjuju i u odnosu na okružna vojna tužilaštva.

IV OKRUŽNI VOJNI TUŽIOCI I ZAMJENICI OKRUŽNIH VOJNIH TUŽILACA

Član 11.

Imenovanje i razrješenje okružnih vojnih tužilaca i njihovih zamjenika vrše organinadležni za izbor i razjrešenje sudija i sudija – porotnika okružnih vojnih sudova.

Okružni vojni tužioci i njihovi zamjenici za svoj rad odgovaraju organu koji ih je imen-ovao.

Član 12.

Za okružnog javnog tužioca i njegovog zamjenika može biti imenovano vojno i civilnolice – diplomirani pravnik sa položenim pravosudnim ispitom.

Izuzetno, za okružnog javnog tužioca ili njegovog zamjenika može biti imenovanovojno i civilno lice – diplomirani pravnik.

Član 13.

Prije stupanja na dužnosti okružni vojni tužilac i njegovi zamjenici daju svečanu izjavu.

Tekst svečane izjave utvrđuje Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine.

Okružni vojni tužioci i njihovi zamjenici daju svečanu izjavu pred predsjednikomPredsjedništva ili članom Predsjedništva koga on ovlasti. Ako zbog borbene situacijeto nije moguće svečana izjava se daje pred predsjednikom predsjedništva okrugaili članom predsjedništva koga on ovlasti.

421


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

Član 14.

Vojna tužilaštva imaju pečat okruglog oblika koji sadrži sljedeći tekst: "RepublikaBosna i Hercegovina – Okružno vojno tužilaštvo, sjedišta tužilaštva i grb Republike".

Tekst pečata iz stava 1. ovog člana ispisan je na srpsko-hrvatskom odnosnohrvatsko-srpskom jeziku, ijekavskog izgovora (latinica i ćirilica).

Odredbe Uredbe sa zakonskom snagom o okružnim vojnim sudovima ("Službenilist RBiH", broj 12/92) koje se odnose na pravosudnu upravu shodno se primjenjujui na okružna vojna tužilaštva.

Član 16.

Sredstva za rad okružnih vojnih tužilaštava obezbjeduju se u republičkom budžetu.Potrebna finansijska sredstva za rad okružnih vojnih tužilaštava utvrđuje Ministarstvoodbrane i stara se o obezbjeđenju uslova za rad okružnih vojnih tužilaštava.

Lični dohoci vojnih tužilaca i radnika na radu u okružnim vojnim tužilaštvima utvrđujuse po kriterijima koji se Uredbom sa zakonskom snagom o okružnim vojnimsudovima predviđeni za sudije okružnih vojnih sudova i radnike na radu u okružnimsudovima.

Član 17.

Akt o unutrašnjoj organizaciji okružnih vojnih tužilaštava (broj tužilaca i radnika)donosi ministar odbrane, uz saglasnost Vlade Republike.

Član 18.

Odredbe Uredbe sa zakonskom snagom o službi u Armiji Republike Bosne i Herce-govine ("Službeni list RBiH", broj 12/92) koje se odnose na napredovanje u aktivnojvojnoj službi primjenjuju se na okružne vojne tužioce i njihove zamjenike – vojna lica.

Član 19.

Odredbe Zakona o javnom tužilaštvu ("Službeni list SRBiH", br. 19/86, 25/88 i 33/89i "Službeni list RBiH", broj 6/92) i Uredbe sa zakonskom snagom o primjeni Zakonao javnom tužilaštvu za vrijeme neposredne ratne opasnosti ili za vrijeme ratnogstanja ("Službeni list RBiH', br. 6/92 i 9/92) p pravima, dužnostima i odgovornos-


422

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

tima javnih tužilaca i zamjenika javnih tužilaca shodno se primjenjuju i na okružnevojne tužioce i njihove zamjenike.


Član 20.

Okružna vojna tužilaštva počinju sa radom osam dana od dana stupanja na snaguove uredbe.

Član 21.

Danom početka rada okružnih vojnih tužilaštava, osnovna i viša javna tužilaštva ćeustupiti mjesno nadležnim okružnim vojnim tužilaštvima krivične predmete za kriv-ična djela koja su ovom uredbom stavljena u nadležnost okružnih vojnih tužilaštava.

Primopredaju predmeta iz stava 1. ovog člana izvršiće javni tužioci odgovarajućihjavnih tužilaštava i sačiniti zapisnik o primopredaji. Po primjerak zapisnika dostavićese Ministarstvu pravosuđa i uprave i Ministarstvu odbrane.

Član 22.

Ako zbog ratne situacije na području okruga ne može da se osnuje okružno vojnotužilaštvo u sjedištu iz člana 4. ove uredbe, okružno vojno tužilaštvo će se osnovatisa sjedištem u drugom mjestu, o čemu odlučuje predsjedništvo okruga.

Član 23.


('Službeni list RBiH", broj 12; 13. avgusta 1992.)

423


311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56


424

311-424:Layout 1 28.4.2013 15:56

425

Na osnovu člana 66. stav 2. Uredbe sa zakonskom snagom o službi u Armiji Re-publike Bosne i Hercegovine ("Službeni list RBiH', broj 11/92), ministar obrane,donosi

PRAVILNIK O VOJNOJ DISCIPLINI

I OPŠTE ODREDBEČlan 1.

Ovim pravilnikom propisuje se vojna disciplina, disciplinske mjere i disciplinskekazne za povredu vojne discipline, ovlašćenja i postupak raspravljanja o povredamavojne discipline, sastav, rad i nadležnost vojnodisciplinskih sudova, izricanje iiskušenja disciplinskih mjera i kazni, kao i druga pitanja od značaja za vojnu disci-plinu vojnih lica Armije Republike Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Armija).

Član 2.

Vojna disciplina je tačno, potpuno i pravovremeno izvršavanje vojnih dužnosti uArmiji, saglasno zakonu, pravilima službe i drugim propisima i naređenjima nadležnihstarješina.

Član 3.

Vojno lice koje u vršenju službe ili u vezi sa vršenjem službe povrijedi vojnu disci-plinu, odgovara disciplinski za disciplinsku grešku ili disciplinski prestup. Disciplinska greška je lakša povreda vojne discipline. Disciplinski prestup je teža povreda vojne discipline.

Član 4.

Za povredu vojne discipline pripadnici oružanih snaga odgovaraju prema odred-bama ovog pravilnika.

Član 5.

Za učinjena krivična djela, odnosno prekršaje vojna lica odgovaraju prema propisimakojima su uređena krivična djela odnosno propisima kojima su uređeni prekršaji uRepublici Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: Republika).


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

Član 6.

Odgovornost vojnog lica za učinjeno krivično djelo, odnosno prekršaj ne isključujeda za ista djela odgovara i po osnovu povrede vojne discipline, ako ta djela premaovom pravilniku predviđaju povredu vojne discipline.

II DISCIPLINSKA ODGOVORNOST

1. Povrede vojne discipline

Član 7.

Kao povreda vojne discipline smatra se svako postupanje vojnog lica koje je protivnoobavezi vršenja vojne dužnosti ustanovljene zakonom, pravilima službe i drugimpropisima, naređenjima i drugim aktima nadležnih starješina koja se tiču službe, anaročito:

1) neizvršenje ili odbijanje izvršenja naređenja, povreda autoriteta pretpostavljenogi starijeg, kao i nesavjesno i nemarno vršenje službe ili obaveze u službi,

2) neopravdano izostajanje ili samovoljno udaljavanje iz vojne jedinice ili vojne us-tanove, odnosno sa službe,

3) povreda državne, vojne, službene ili poslovne tajne, lakomislenost ili nedovoljnabudnost u čuvanju vojnih spisa ili podataka,

4) zloupotreba službenog položaja ili prekoračenje službenog ovlašćenja,5) podnošenje netačnih izvještaja, prikrivanje ili uništavanje službene isprave,

knjige ili spisa, falsifikovanje službenih isprava ili upotreba falsifikovanih isprava,6) nepreduzimanje potrebnih mjera za čuvanje života i zdravlja povjerenih ljudi, za

osiguranje ili održavanje u ispravnom stanju objekata, predmeta i sredstava kojisluže borbenoj gotovosti i za uredno snabdjevanje vojne jedinice, odnosno vojneustanove,

7) nemaran odnos prema povjerenoj imovini, prisvajanje ili nanošenje štete vojnojili drugoj imovini,

8) davanje netačnih podataka ili dokumenata koji su od uticaja na prijem u službiili napredovanje,

9) postupak kojim se vrijeđa dostojanstvo potčinjenih ili mlađih koji krše prava kojaim po osnovu pripadaju,

10) postupak u službi koji je protivan vojnom redu ili predstavlja povredu propisa,


426

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

11) uzimanje pozajmice od vojnika, zahtijevanje ili primanje poklona ili kakve drugekoristi od potčinjenog ili mlađeg ili ma od koga u vezi sa službom,

12) ponašanje u službi kojim se teže vrijeđa drugarstvo,13) svaka druga radnja ili propuštanje radnje koja ometa ili onemogućava pravilno

i brzo funkcionisanje službe.

Član 8.

Povredom vojne discipline, u smislu ovog pravilnika, smatra se svako postupanjevojnog lica i van vojne službe koje je nespojivo sa dužnošću vojnog lica, a naročito:

1) izvršenje krivičnog djela iz nečasnih pobuda,2) ispoljavanje nacionalne, rasne ili vjerske netrpeljivosti i istupanje protiv osnova

društvenog sistema ili protiv mjera odbrane koje mogu slabiti jedinstvo iborbenu gotovost Armije,

3) teža povreda javnog morala,4) izvršenje prekršaja iz nečasnih pobuda,5) svako drugo postupanje protivno propisima kojim se šteti ugledu Armije.

Član 9.

Vojno lice odgovara disciplinski ako je povredu vojne discipline učinilo svojom kriv-icom, sa umišljajem ili iz nehata.

2. Lica koja odgovaraju za povredu vojne discipline

Član 10.

Disciplinskoj odgovornosti po ovom pravilniku podliježu:

1) aktivna vojna lica – do razrješenja od aktivne vojne službe,2) vojnici – za vrijeme služenja vojnog roka,3) regruti – od trenutka javljanja u mjestu prikupljanja (na zbornom mjestu)

označenom u opštem ili pojedinačnom pozivu ili ratnom rasporedu do stupanjau vojnu jedinicu, odnosno vojnu ustanovu,

4) lica u rezervnom sastavu – od trenutka stupanja u vojnu jedinicu, odnosno vojnuustanovu Armije ako se javljaju neposredno, odnosno od trenutka javljanja umjestu prikupljanja (na zbornom mjestu) označenom u opštem ili pojedinačnom

427


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

pozivu ili ratnom rasporedu do otpuštanja iz vojne jedinice, odnosno vojne usta-nove – Armije.

Aktivni i rezervni podoficiri, oficiri i generali odgovaraju i poslije prestanka službe zadisciplinske prestupe izvršene za vrijeme službe u Armiji.

3. Disciplinske mjere i disciplinske kazne

Član 11.

Za disciplinske greške i disciplinske prestupe mogu se izreći disciplinske mjere idisciplinske kazne utvrđene u odredbi člana 66. Uredbe sa zakonskom snagom oslužbi u Armiji (u daljem tekstu: Uredba).

Član 12.

Zaustavljanje u napredovanju računa se od dana kad je presuda disciplinskog sudapostala pravnosnažna i to vrijeme kažnjenom ne računa za napredovanje u činu,položaju i ličnom dohotku.

Oficir ne može biti kažnjen vraćanjem na formacijsko mjesto podoficira, a podoficirna formacijsko mjesto vojnika.

Kazna gubitka čina povlači prestanak službe aktivnog vojnog lica.

Član 13.

Pri raspravljanju o odgovornosti vojnika, ili vojnika u rezervi zbog djela protivoružanih snaga, koje se, prema odredbama krivičnog zakona, može raspraviti udisciplinskom postupku, kao i pri raspravljanju o njihovoj odgovornosti za prekršajkad se u prekršajnom postupku predmet ustupi vojnom starješini, učiniocu, osimvojniku koji u vremenu izvršenja djela, odnosno prekršaja nije navršilo 18 godinaživota, može se izreći disciplinska kazna zatvora do 60 dana ako ni jedna od disci-plinskih mjera koja bi mu se mogla izreći po članu 11. ovog pravilnika ne bi odgo-varala težini povrede ili stepenu njegove odgovornosti.

Pri raspravljanju o odgovornosti podoficira, oficira i generala zbog djela protivoružanih snaga koje se, prema odredbama krivičnog zakona, može raspraviti u dis-ciplinskom postupku, kao i pri raspravljanju o njihovoj odgovornosti za prekršaj, kadse u prekršajnom postupku predmet ustupi vojnom starješini, učiniocu se možeizreći disciplinska kazna zatvora do 60 dana ako ni jedna od disciplinskih kazni koja


428

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

bi mu se mogla izreći po članu 11. ovog pravilnika ne bi odgovarala težini povredeili stepenu njegove odgovornosti.

Član 14.

Disciplinska mjera i disciplinske kazne za povredu vojne discipline izriču se radivaspitnog uticaja na učinioca povrede i na druga vojna lica, a i radi zaštite interesavojne službe i vojne discipline.

Disciplinske mjere i kazne za povredu vojne discipline izriču se pošto su iscrpljenesve druge vaspitne mjere ili ako te mjere ne bi odgovarale težini učinjene povredei ponašanju učionioca.

Disciplinske mjere i kazne za povredu vojne discipline izriču se, po pravilu,postupno.

Član 15.

Pri izricanju disciplinske mjere ili kazne uzimaju se u obzir težina povrede vojnediscipline i posljedice te povrede, stepen odgovornosti i pobude iz kojih je povredaučinjena, okolnosti pod kojima je povreda izvršena, raniji rad i vladanje, priroda poslaizvršioca povrede, visina štete, kao i druge olakšavajuće i otežavajuće okolnosti.

Član 16.

Kazna gubitka službe aktivnog vojnog lica i kazna gubitka čina, mogu se izreći kadokolnosti pod kojima je disciplinski prestup učinjen, ili kad lična svojstva učinioca,ispoljena pri izvršenju disciplinskog prestupa, ukazuju da je zadržavanje učinioca uaktivnoj vojnoj službi štetno ili da je učinilac nedostojan da ima čin.

Član 17.

Za jednu ili više disciplinskih povreda koje se raspravljaju jednovremeno, izriče sesamo jedna disciplinska mjera, odnosno kazna.

Vojnom licu ne može za istu disciplinsku povredu biti izrečena disciplinska mjera odnadležnog starješine i kazna od vojnog disciplinskog suda.

Ako vojni disciplinski sud utvrdi da radnja okrivljenog predstavlja disciplinsku grešku,izreći će mu disciplinsku mjeru.

429


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

Član 18.

Ako je radnjom kojom je izvršeno krivično djelo odnosno prekršaj izvršen i disci-plinski prestup, vojno lice može odgovarati i pred disciplinskim sudom za disciplin-ski prestup ako to posebni interesi službe zahtijevaju. Postupak pred disciplinskimsudom vodi se nezavisno od toka i ishoda krivičnog odnosno prekršajnog postupka.

4. Zastarjelost pokretanja i vođenja disciplinskog postupka

Član 19.

Pokretanje i vođenje postupka zbog disciplinske greške zastarijeva za 30 dana oddana kad je greška učinjena.

Pokretanje postupka zbog disciplinskog prestupa zastarijeva za tri mjeseca od danakad je pretpostavljeni starješina saznao da je disciplinski prestup učinjen, ali se pos-tupak ne može pokrenuti ni voditi ako je od dana kad je disciplinski prestup učinjenpretekao rok od šest mjeseci.

Izuzetno od odredbe stava 2.ovog člana, pokretanje i vođenje postupka zbog dis-ciplinskog prestupa, davanja netačnih podataka ili dokumenata koji su od uticaja zaprijem ili napredovanje u službi zastarijeva za jednu godinu od dana kad je pret-postavljeni starješina saznao da je taj prestup izvršen.

Izuzetno od odredaba stava 2. ovog člana, ako je presudom Višeg vojnog disci-plinskog suda, za učinjeni disciplinski prestup izrečena disciplinska kazna protivkoje se može pokrenuti upravni spor, postupak zbog toga disciplinskog prestupa semože voditi i poslije isteka roka iz stava 2. ovog člana, ali ne duže od jedne godineod dana kad je taj prestup učinjen.

Zastarjelost pokretanja i vođenja postupka zbog disciplinskog prestupa koji pred-stavlja i krivično djelo nastupa kad i zastarjelost gonjenja zbog krivičnog djela. Akoje krivični postupak okončan zbog toga što djelo predstavlja neznatnu društvenuopasnost zbog malog značaja i zbog neznatnosti ili odsutnosti štetnih posljedicadjela, zastarjelost pokretanja i vođenja postupka zbog disciplinskog prestupa nas-tupa za jednu godinu od dana kad je krivični postupak pravosnažnom odlukomokončan, ali se postupak zbog disciplinskog prestupa ne može pokretati i voditiposlije nastupanja zastarjelosti krivičnog gonjenja.


430

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

Član 20.

Zastarjelost izvršenja disciplinske kazne nastupa po isteku 30 dana od dana kad jeodluka o disciplinskoj kazni postala pravosnažna, a zastarjelost izvršenja disciplinskemjere – kad protekne 15 dana od dana kada je disciplinska mjera izrečena..

Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, zastarjelost izvršenja disciplinske kaznegubitka službe aktivnog vojnog lica i disciplinske kazne gubitka čina, nastupa po is-teku tri mjeseca od dana kad je odluka o disciplinskoj kazni postala pravosnažna.

Zastarjelost izvršenja disciplinske kazne prekida se svakom radnjom nadležnog or-gana upravljenom na izvršenje disciplinske kazne.

Zastarjelost izvršenja disciplinske kazne nastupa u svakom slučaju kad proteknedvaput onoliko vremena koliko je propisano u st. 1. i 2. ovog člana.

Član 21.

Disciplinski prestup vojnika, regruta i vojnika u rezervi, kada su na vojnoj vježbi,raspravljaju se po odredbama koje su ovim pravilnikom predviđene za disciplinskegreške.

III NADLEŽNOST I POSTUPAK ZA RASPRAVLJANJE ODGOVORNOSTI ZA DISCIPLINSKE GREŠKE I PRESTUPE

1. Nadležnost za raspravljanje odgovornosti i izricanje disciplinskih mjera

Član 22.

Raspravljanje o odgovornosti za disciplinske greške, nadležne su vojne starješineu Armiji određene ovim pravilnikom.

Član 23.

Disciplinske mjere: opomenu, ukor, strogi ukor i prekoredni rad do tri smjene, imapravo izreći regrutima, vojnicima i vojnicima u rezervi, pretpostavljeni starješina napoložaju komandira voda ili višem položaju.

Disciplinske mjere: opomenu, ukor i strogi ukor ima pravo izreći podoficirima, ofi-cirima i generalima, pretpostavljeni starješina na položaju komandira čete ili višempoložaju.

431


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

Ostale disciplinske mjere imaju pravo da izriču:

1) komandir voda – zabranu izlaska iz kruga kasarne od jednog dana,2) komandir čete – zabranu izlaska iz kruga kasarne do dva dana i vojnički pritvor

do dva dana,3) komandant bataljona – zabranu izlaska iz kruga kasarne do četiri dana i vojnički

pritvor do sedam dana,4) komandant puka i komandant samostalnog bataljona – zabranu izlaska iz kruga

kasarne do četiri dana, vojnički pritvor do 15 dana i gubitak čina razvodnika i de-setara.

Član 24.

Komandant puka – brigade, komandant divizije i vojne starješine na višem položaju,imaju pravo da izriču sve disciplinske mjere propisane ovim pravilnikom. Te star-ješine raspravljaju i o odgovornosti vojnika i vojnika u rezervi za djela iz člana 66.stav 1. tačka 6. Uredbe.

Član 25.

Ovlašćenja iz člana 24. ovog pravilnika imaju i pretpostavljene starješine koje senalaze na položajima ravnim položajima navedenim u tom članu.

Član 26.

Disciplinska mjera može se izreći pošto se učinilac sasluša i pribave drugi dokaziza utvrđivanje disciplinske povrede i odgovornosti učinioca.

Saslušavanje učinioca disciplinske povrede obavlja se pismeno – u zapisnik ili pis-menom izjavom. Saslušanje regruta, vojnika i vojnika u rezervi za lakše povredevojne discipline može se vršiti i usmeno.

Član 27.

Starješina na položaju komandira čete i njemu ravnom položaju može izreći dis-ciplinsku mjeru vojničkog pritvora sljedećeg dana od dana kad je saznao za greškui učinioca.

Član 28.

Starješina na položaju komandira čete ili višem položaju, oficir na dužnosti dežurnogu vojnoj jedinici odnosno vojnoj ustanovi i ovlašćeni starješina vojne policije, mogu


432

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

pritvoriti vojnika, odnosno vojnika u rezervi koji teže narušava red u vojnoj jedinici,odnosno vojnoj ustanovi ili javni red dok nadležni starješina ne raspravi o disciplin-skoj odgovornosti vojnika odnosno vojnika u rezervi, ali najduže do 48 sati.

Član 29.

Disciplinska mjera opomena, ukor, strogi ukori i zabrana izlaska van kruga kasarneizriču se usmeno, a evidentiraju u raportnoj knjizi.

Disciplinska mjera vojničkog pritvora, gubitka čina i disciplinska kazna zatvora izričuse pismenom naredbom.

Naredba o disciplinskoj mjeri sadrži:1) broj i datum naredbe,2) ime i prezime učinioca disciplinske greške, njegov čin i položaj i jedinicu odnosno

ustanovu u kojoj je na službi,3) ranije disciplinske mjere – ako nisu brisane,4) opis učinjene disciplinske greške (datum, mjesto izvršenja i kratak opis činjenica)

sa naznačenjem člana ovog pravilnika kojim je disciplinska greška propisana,5) dokaz o učinjenoj disciplinskoj grešci,6) odbranu učinioca disciplinske greške i ocjenu njene osnovanosti,7) odredbe propisa na osnovu kojih se izriče disciplinska mjera,8) vrstu i visinu disciplinske mjere,9) činjenice i okolnosti koje su uzete u obzir pri odmjeravanju disciplinske mjere,10) pouka o pravu na žalbu,11) potpis starješine koji je disciplinsku mjeru izrekao i12) potpis lica kome je disciplinska mjera izrečena i datum saopštenja.

Član 30.

Protiv odluke o izrečenoj disciplinskoj mjeri, odnosno kazni zatvora po odredbi člana66. stav 1. tačka 6. Uredbe lice kome je mjera, odnosno kazna zatvora izrečena,može izjaviti žalbu u roku od tri dana od dana saopštenja odluke.Žalba ne zadržava izvršenje disciplinske mjere, osim ako je izjavljena protiv odlukekojom je izrečena disciplinska mjera vojničkog pritvora i gubitka čina koji je stekaovojnik.

433


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

Po žalbi rješava starješina neposredno viši od onog koji je izrekao disciplinsku mjeru,odnosno kaznu zatvora.

Kad starješina rješava po žalbi ili cijeni pravilnost odluke po službenoj dužnosti,može izrečenu disciplinsku mjeru, odnosno kaznu zatvora potvrditi, smanjiti ili ublažitiili odluku poništiti. Ocjena pravilnosti odluke vrši se u roku od sedam dana od danaisteka roka za žalbu.

Protiv drugostepene odluke kojom je potvrđena disciplinska mjera gubitka čina i dis-ciplinska kazna zatvora može se pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda.

Član 31.

Izuzetno od odredbe člana 24. ovog pravilnika, starješina na položaju komandiračete ili na višem položaju može narediti da vojnik, odnosno vojnik u rezervi kome jeizrečena disciplinska mjera vojničkog pritvora i koji teže narušava red u vojnoj je-dinici, odnosno vojnoj ustanovi počne da izdržava tu mjeru prije nego što nadležnistarješina odluči o žalbi protiv izrečene mjere.

Član 32.

Svaki viši pretpostavljeni starješina kada rješava o žalbi ili postupa po službenojdužnosti, ili ocijeni pravilnost odluke o disciplinskoj mjeri koju je izrekao njegovpotčinjeni, dužan je da odluku poništi u slučajevima:1) ako lice kome je izrečena disciplinska mjera nije učinilo disciplinsku grešku,2) ako je disciplinska greška učinjena pod okolnostima koje isključuju odgovornost

učinioca ili potrebu izricanja disciplinske mjere,3) ako je u trenutku izricanje disciplinske mjere nastupila zastarjelost pokretanja i

vođenja disciplinskog postupka,4) ako disciplinska povreda zbog koje je izrečena disciplinska mjera predstavlja

prekršaj ili krivično djelo,5) ako je disciplinsku mjeru izrekao nenadležni starješina ili je pretpostavljeni star-

ješina prekoračio ovlašćenja za izricanje disciplinske mjere, ili ako učinilac nijesaslušan ili ako je učinjena koja druga bitna povreda postupka.

Prilikom poništavanja disciplinske mjere zbog razloga navedenih u stavu 1. tačka 5.ovog člana viši pretpostavljeni starješina, sam raspravlja učinjenu disciplinsku greškui izriče odgovarajuću disciplinsku mjeru, osim ako učinilac nije saslušan.


434

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

2. Izvršenje disciplinske mjere

Član 33.

Disciplinska mjera saopštava se licu kome je izrečena.

Starješina koji je disciplinsku mjeru izrekao može odrediti, ako nalazi da će tovaspitno djelovati, da se disciplinska mjera saopšti u vojnoj jedinici odnosno vojnojustanovi kojoj pripada lice kome je izrečena disciplinska mjera, i to:1) disciplinska mjera izrečena vojniku – pred strojem vojnika,2) disciplinska mjera izrečena podoficiru ili oficiru – na sastanku podoficira odnosno

oficira istog ili višeg čina od čina lica kome je izrečena disciplinska mjera.

Član 34.

Izvršenju disciplinske mjere pristupa se odmah, ako disciplinska mjera nije izvršenasamim saopštavanjem.

Član 35.

O izvršenju disciplinske mjere izrečene nekom licu, stara se njegov pretpostavljenistarješina na položaju komandira čete ili višem položaju.

Član 36.

Disciplinske mjere, opomena, ukor i strogi ukor izvršavaju se saopštavanjem licukome je disciplinska mjera izrečena.

Član 37.

Disciplinska mjera pritvora do 30 dana izvršava se u kasarskom pritvoru. U garni-zonima u kojima postoji više manjih kasarni može se formirati zajednički pritvor.

Za pritvor se određuje posebna prostorija, a ako je moguće i poseban objekat.

Za nadzornika pritvora određuje se podoficir, koji svoju dužnost obavlja pored svojeredovne dužnosti. Nadzorniku se određuje pomoćnik, najčešće razvodnik ili desetar.

Član 38.

U pritvoru se određuje jedna ili više spavaonica, zavisno od veličine kasarne ipotreba.

435


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

Uslovi smještaja u pritvoru moraju odgovarati uslovima smještaja u kasarni. Pros-torije pritvora se zaključavaju samo noću. Ključ se nalazi kod komandira straže ilidrugog lica koje je za to određeno.

Ako se u spavaonici pritvora nalaze dva ili više lica, jedno od njih se određuje za star-ješinu spavaonice.

Član 39.

Vojno lice kome je izrečena disciplinske mjera vojničkog pritvora stavlja se u pritvorkada naredba o izrečenoj disciplinskoj mjeri postane pravosnažna i izvršna, osim uslučaju iz čl. 28. i 31. ovog pravilnika.

Vojno lice u pritvoru dovodi dežurni ćete ili dežurni jedinice istog ranga, a prima ganadzornik pritvora, njegov zamjenik ili komandir straže na osnovu naredbe.

Vojno lice iz stava 1. ovog člana predaje se nadzorniku pritvora, odnosno komandirustraže sa pravosnažnom i izvršnom naredbom o izrečenoj disciplinskoj mjeri.

Podaci o izvršenju disciplinske mjere pritvora upisuju se u knjigu evidencije,pritvorenika, odnosno zatvorenika.

Vojno lice je dužno da prilikom dolaska u pritvor obuče vojnu uniformu za stroj idonese pribor za određivanje higijene i pribor za obuču.

Vojno lice koje je u pritvoru ne može kod sebe imati oružje ili drugo sredstvo kojimbi sebi ili drugima moglo nanijeti povrede ili oduzeti život.

Član 40.

Pritvorskim redom se utvrđuje: raspored radnog vremena, vladanje lica koja su upritvoru, vrijeme posjeta i drugo. Licu u pritvoru obezbjeđuje se sedam časovanoćnog odmora. Prije podne se upućuje na obuku, a kad nije na obuci, određuje seza planirane fizičke radove. U slučaju uzbune, upućuje se u svoju jedinicu ili ko-mandu.

Član 41.

Vojno lice, dok je u pritvoru, mogu posjećivati članovi porodice u vrijeme predviđenopritvorskim redom. Dežurni u kasarni, u opravdanim slučajevima, može da odobriposjetu i u drugo vrijeme.


436

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

Član 42.

U logoru i u drugim terenskim uslovima vojnički pritvor se izvršava na isti način kaoi u kasarni. Za pritvor se mogu koristiti zgrade ili šator. Ako za to nema uslova, a je-dinica kraće boravi van kasarne, pritvor se izvršava po povratku u kasarnu.

Član 43.

Disciplinska mjera gubitka čina koji je stekao vojnik, kada odluka o izrečenoj disci-plinskoj mjeri postane pravosnažna izvršava se čitanjem naredbe pred strojemvojnika, a samo skidanje'oznake čina vrši se u zatvorenoj prostoriji i bez prisustvajavnosti.

3. Nadležnost i postupak za raspravljanje o odgovornosti za disciplinske prestupe

Član 44.

Za suđenje zbog disciplinskih prestupa nadležni su vojni disciplinski sudovi. Ti su-dovi raspravljaju i o odgovornosti podoficira, oficira i generala za djela iz člana 8.ovog pravilnika.

Član 45.

Vojni disciplinski sudovi su:

1) prvostepeni vojni disciplinski sudovi,2) viši vojni disciplinski stid.

Član 46.

Prvostepeni vojni disciplinski sudovi osnivaju se pri okružnim Štabovima odbrane usjedištu okruga, naredbom komandanta oružanog Štaba odbrane.

Viši vojni disciplinski sud je pri Ministarstvu odbrane sa sjedištem, u Sarajevu. Višisud osniva naredbom ministar odbrane.

Član 47.

Prvostepeni vojni disciplinski sudovi sude u prvom stepenu za disciplinske prestupeaktivnih vojnih lica, rezervnih podoficira, oficira i generala, koje učine za vrijemeslužbe u Armiji.

437


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

Viši vojni disciplinski sud odlučuje o žalbama protiv odluka prvostepenih vojnih dis-ciplinskih sudova.

Član 48.

Vojni disciplinski sudovi sastoje se od predsjednika, potrebnog broja sudija i sekre-tara.

Sekretar suda pomaže predsjedniku suda, odnosno predsjedniku vijeća u pripre-manju i vođenju pretresa i vrši druge stručne poslove koje mu odredi predsjedniksuda. Sekretar suda mora biti diplomirani pravnik sa položenim pravosudnim ispitom.

Pri vojnom disciplinskom sudu postoje vojni disciplinski tužilac i potreban broj zam-jenika tužioca.

Član 49.

Predsjednika i sudije suda, kao i vojne disciplinske tužioce i zamjenika tužilaca isekretare:1) načelnik Glavnog štaba oružanih snaga – za prvostepene vojne disciplinske

sudove na prijedlog komandanta okružnih štabova odbrane,2) ministar odbrane – za Viši vojni disciplinski sud, na prijedlog načelnika Glavnog

štaba oružanih snaga.

Predsjednici sudova, sudije, tužioci i zamjenici tužilaca imenuju se na dvije godine.

Za predsjednike sudova, sudije i zamjenike vojnodisciplinskih tužilaca imenuju se ofi-ciri – aktivna vojna lica i radnici na službi u Armiji, a za vojne disciplinske tužioce ak-tivna vojna lica i radnici na službi u Armiji – diplomirani pravnici.

Član 50.

Vojni disciplinski sudovi sude u vijeću od trojice sudija, od kojih je jedan predsjed-nik vijeća. Vojni disciplinski sudovi donose odluke u obliku presude ili rješenja.

Član 51.

Postupak za raspravljanje o disciplinskom prestupu pokreće rješenjem o izviđajustarješina na položaju komandanta puka, njemu ravnom ili višem položaju, odnosnokomandant oružanog štaba odbrane za lica na radu u štabu i opštinskim štabovimaodbrane.


438

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

Po završenom izviđaju starješina koji je pokrenuo postupak mpže, zavisno od rezul-tata izviđaja, obustaviti postupak, učiniocu izreći disciplinsku mjeru ili predmetdostaviti komandantu okružnog štaba odbrane.

Ovlašćenje iz stava 2. ovog člana, za pokretanje izviđaja, ima i svaki pretpostavljenistarješina od onog starješine koji je propustio da pokrene izviđajni postupak.

Član 52.

Za stavljanje učinioca disciplinskog prestupa pod vojni disciplinski sud nadležan jekomandant okružnog štaba odbrane.

Član 53.

Ako komandant nadležan za stavljanje pod vojni disciplinski sud nađe daje izvršendisciplinski prestup, donosi rješenje kojim izvršioca disciplinskog postupka stavljapod vojni disciplinski sud, i to rješenje sa spisima dostavlja nadležnom vojnom dis-ciplinskom tužiocu radi podnošenja optužnog prijedloga vojnom disciplinskom sudu.

Član 54.

Na pretresu pred vojnim disciplinskim sudom okrivljeni može imati branioca.

Branilac okrivljenog može biti diplomirani pravnik ili drugo lice koje može okrivljenomda pruži pravnu pomoć.

Ako bi u toku postupka moglo doći do otkrivanja vojne tajne, predsjednik vijeća možeodlučiti da branilac može biti samo aktivno vojno lice – diplomirani pravnik.

Član 55.

Protiv odluke prvostepenog vojnog disciplinskog suda može se izjaviti žalba Višemvojnom disciplinskom sudu, u roku od osam dana pd dana dostavljanja. Žalbaodlaže izvršenje presude.

Odluku o žalbi Viši vojni disciplinski sud donosi na sjednici vijeća.

Član 56.

Protiv presude Višeg vojnog disciplinskog suda kojom je izrečena disciplinska kazna:zaustavljanje u napredovanju; novčana kazna, vraćanje na formacijsko mjesto nižegčina, odnosno nižeg stepena stručne spreme, smjenjivanja sa dužnosti vojnog

439


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

starješine sa zabranom ponovnog imenovanja, odnosno postavljanja na tudužnosvhe može se voditi upravni spor.

Član 57.

Izvršenje kazni zbog disciplinskih prestupa naređuje nadležni vojni starješina na pol-ožaju komandanta samostalnog bataljona, njemu ravnom i višem položaju, a izvrša-vaju se u vojnoj jedinici, odnosno vojnoj ustanovi u kojoj se kažnjeni nalazi na službi.

Član 58.

Ako ovim pravilnikom nije drukčije određeno postupak pred vojno-disciplinskimsudom sprovodi se shodno propisu kojim je uređen krivični postupak u Republici.

IV SMANJENJE, UBLAŽAVANJE I OPROŠTAJ DISCIPLINSKIH MJERA I KAZNI

Član 59.

Izrečene disciplinske mjere i kazne mogu biti: smanjene, ublažene ili oproštene.smanjenje, ublaženje ili oproštaj mjera i kazni može se vršiti po molbi ili po prijedlogu.

Po molbi ili po prijedlogu za smanjenje, ublaženje ili oproštaj disciplinske mjere,odluku donosi starješina koji je disciplinsku mjeru izrekao, kao i svaki viši pret-postavljeni starješina.

Član 60.

Molba za smanjenje, ublaženje ili oproštaj disciplinske mjere izjavljuje seneposredno pretpostavljenom starješini. Vojnici molbu izjavljuju usmeno na raportu.

Član 61.

Ako pretpostavljeni starješina nije ovlašćen da rješava po molbi, dužan je daprimljenu molbu, sa svojim mišljenjem, redovnim putem odmah dostavi nadležnomstarješini za odlučivanje.

Član 62.

Odluka o smanjenju, ublaženju ili oproštaju discplinske mjere donosi se u istoj formii objavljuje na isti način na koji je disciplinska mjera bila izrečena.


440

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

Član 63.

Predsjedništvo Republike može, po molbi ili po prijedlogu, smanjiti, ublažiti ilioprostiti svaku disciplinsku mjeru i kaznu.

Ministar odbrane ili starješina koga on ovlasti može, po molbi ili prijedlogu,smanjiti, ublažiti ili oprostiti svaku disciplinsku mjeru i kaznu, osim kaznu gubitkaslužbe aktivnog vojnog lica i gubitka čina.

Član 64.

U pogledu lica kome je prestala aktivna vojna služba zbog kazne gubitka čina iligubitka službe, ublaženje ili oproštaj kazne ima sljedeće posljedice:

1) licu kome je kazna gubitka čina ublažena na kaznu gubitka službe, vraća seraniji čin, a lice kome je kazna gubitka čina ublažena na kaznu blažu od kaznegubitka službe, ili mu je kazna gubitka čina oproštena, vraća se, po svom zaht-jevu, u aktivnu vojnu službu, u činu koji je imalo,

2) lice kome je kazna gubitka službe ublažena ili oproštena vraća se, po svom za-htjevu ii aktivnu vojnu službu.

Zahtjev za vraćanje u aktivnu vojnu službu iz stava 1. ovog člana može se podnijetiu roku od tri mjeseca od dana saopštenja akta o ublaženju, odnosno oproštaju kazne.

Smatraće se da je lice iz stava 1. ovog člana vraćeno u aktivnu vojnu službu oddana kad ponovo stupi u službu.

Član 65.

Licu kome je izrečena disciplinska mjera, a koje u roku od šest mjeseci od danaizdržane ili zastarjele disciplinske mjere ne učini nikakvu disciplinsku povredu ili težedjelo i licu kome je disciplinska mjera oproštena ili ublažena briše se disciplinskamjera iz evidencije i smatra se da mu disciplinska mjera nije ni izricana.

Lice koje je kažnjeno za disciplinski prestup, osim kaznama iz člana 66. stav 2. tač.6. i 7. Uredbe, koje u roku od godinu dana od dana izdržane ili zastarjele kazne neučini nikakvu disciplinsku povredu ili teže djelo i licu kome je disciplinska kaznaoproštena ili ublažena, briše se kazna iz evidencije i smatra se da nije ni kažnjavano.

Brisanje disciplinske mjere, odnosno kazne po st. 1. i 2. ovog člana vrši se poslužbenoj dužnosti.

441


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

Brisanjem disciplinske mjere, odnosno kazne ne dira se u posljedice koje je ta mjeraodnosno kazna izazvala do dana ispunjenja uslova za brisanje, ako ovimpravilnikom nije drukčije, određeno.

Član 66.

Starješina vojne jedinice, odnosno vojne ustanove koji je izrekao disciplinsku mjeru,odnosno kaznu zatvora, donosi naredbu o brisanju izrečene mjere, odnosno kazneiz evidencije.

Naredba iz stava 1. ovog člana dostavlja se organu koji vodi personalnu evidencijuza kažnjeno lice.

Starješina iz stava 1. ovog člana odluku o brisanju donosi pošto utvrdi da suza brisanje disciplinske mjere, odnosno kazne ispunjeni uslovi iz člana 65. ovogpravilnika.

Brisanje disciplinske mjere, odnosno kazne iz evidencije može se pokrenuti i pozahtjevu lica kome je mjera, odnosno kazna izrečena.

V RASPRAVLJANJE DISCIPLINSKE ODGOVORNOSTI ZA VRIJEME RATNOG STANJA

Član 67.

Odredbe ovog pravilnika shodno se primjenjuju i u ratnom stanju, s tim što se, popravilu, u ratnom stanju ne izriču mjere čije izvršenje, s obzirom na uslove i okolnostipod kojima treba da budu sprovedene nije cjelishodno ili nije mogućno.

Član 68.

Odlučivanje o disciplinskoj odgovornosti za povredu vojne discipline za vrijemeratnog stanja je hitno.

Član 69.

O disciplinskim greškama odlučuje se odmah, a najkasnije a roku 24 sata odsaznanja da je greška, odnosno prestup učinjen.

Odluka o žalbi donosi se odmah, a najkasnije u roku 24 sata i može se donijeti uobliku službene zabilješke na primjerku podnijete žalbe, odnosno zabilješke opodnijetoj žalbi i u spisima predmeta.


442

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

Član 70.

Kad izvršenje disciplinske mjere, odnosno kazne nije moguće započeti u roku odsedam dana od dana saopštenja, izvršenju se, po pravilu, ne pristupa.

Disciplinske mjere zabrane izlaska iz kruga kasarne i vojnički pritvor i disciplinskakazna zatvora izvršavaju se samo u uslovima smještaja u kasarni i ako se njihovimizvršenjem vojno lice ne izlaže većim opasnostima od ratnih dejstava u odnosu naostale pripadnike jedinice odnosno ustanove, izvršenje disciplinske mjere vojničkogpritvora, odnosno disciplinske kazne zatvora, prekida se odnosno odgađa i u slučajuako to zahtijevaju službene potrebe jedinice, odnosno ustanove ili razlozi bezbijed-nosti i zaštite lica iz stava 2. ovog člana.

Čian 71.

Za vrijeme ratnog stanja disciplinski izviđaj se pokreće odmah, a može trajati naj-duže tri dana od dana pokretanja.

Član 72.

Za vrijeme ratnog stanja vojno-disciplinski sud može odlučiti da se pretres održi uodsustnosti okrivljenog, ako to ratne prilike ili neodložno važne službene potrebeokrivljenog zahtijevaju, s tim da se okrivljenom mora po službenoj dužnosti obezbi-jediti branilac.

Član 73.

Licu kome je izrečena disciplinska kazna, a koje pokaže hrabrost ili se osobitoistakne u izvršavanju borbenih zadataka, može se disciplinska kazna smanjiti,ublažiti ili oprostiti.

Starješine pretpostavljen licu iz stava ovog člana koji nije ovlašćen da odlučuje osmanjenju, ublaženju i oproštaju disciplinske kazne, dužan je po službenoj dužnostipokrenuti postupak za smanjenje, ublaženje ili oproštaj disciplinske kazne.

443


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

VI ZAVRŠNE ODREDBE

Član 74.

Nadzor nad primjenom ovog pravilnika vrši načelnik Glavnog štaba oružanih snaga.

Član 75.

Ovaj pravilnik stupa na snagu danom donošenja i objaviće se u "Službenom listuRBiH".

("Službeni list RBiH", broj 12; 13. avgusta 1992.)


444

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

Na osnovu Amandmana LI tačka 5. stav 3. na Ustav Republike Bosne i Hercegovine,Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine, donosi


O UPOTREBI PRIVREMENOG GRBA I ZASTAVEREPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE


Ovom uredbom uređuju se upotreba privremenog grba i zastave Republike Bosnei Hercegovine (u daljem tekstu: Republika).

Član 2.

Grbom i zastavom Republike predstavlja se Republika i izražava pripadnostRepublici.

Član 3.

Grb i zastava Republike upotrebljava se u skladu sa odredbama ove uredbe, javnimporetkom i moralnim normama društva, kao i na način kojim se ne narušavaju ugledi dostajanstvo Republike.

Član 4.

Grb i zastava Republike mogu se upotrebljavati samo u obliku i sadržini koji suutvrđeni Uredbom sa zakonskom snagom o utvrđivanju privremenog grba i zastaveRepublike Bosne i Hercegovine ("Službeni list RBiH", broj 4/92).

U grb, kao i na zastavu Rebpublike ne može se ništa ispisati, odnosno upisati, nitise mogu mijenjati.

Izuzetno, ako je to posebnim propisima utvrđeno, grb ili zastava Republike može seupotrijebiti kao sastavni dio drugih amblema, odnosno znakova (vojne, komandnei rangovne zastave i dr.) ili se na zastavi Republike može ispisati određeni datum ilinaziv (ratne i druge svečane zastave i sl.).

445


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

Član 5.

Grb i zastava Republike ne mogu se upotrijebiti kao robni ili uslužni žig, uzorak ilimodel, niti kao bilo koji drugi znak za obilježavanje robe ili usluga.

Član 6.

Upotreba grba i zastave Republike u umjetničkom stvaralaštvu (likovnom, muzičkomi dr.) i u vaspitno-nastavne svrhe je slobodna, pod uslovom da se ne protivi javnomporetku i moralnim normama društva i da ne narušava ugled i dostojanstvo Republike.

Član 7.

Grb i zastava Republike ne mogu se upotrebljavati ako su oštećeni ili su svojimizgledom nepodobni za upotrebu.Oštećeni ili za upotrebu nepodobni grb i zastava Republike povlače se iz upotrebe.

Član 8.

Ako se grb ili zastava Republike ističe u Republici zajedno sa drugim domaćim ilistranim grbovima i zastavama – grb odnosno zastava Republike stavlja se napočasno mjesto, ako ovom uredbom nije drukčije određeno.

II UPOTREBA GRBA REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE

Član 9.

Grb Republike upotrebljava se:

1) u sastavu pečata Republike Bosne i Hercegovine, prema republičkim propisimao tom pečatu,

2) u sastavu štambilja republičkih organa prema republičkim propisima o tim štam-biljima,

3) u službenim natpisima republičkih organa istaknutim na zgradama u kojima suoni smješteni,

4) u objektima kojima se obilježava granica Republike i na drugim objektima ublizini granice, prema posebnim republičkim propisima,

5) u drugim slučajevima pod uslovima i na način koji su utvrđeni zakonom.


446

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

Član 10.

U prostorijama u kojima su smješteni državni organi, jedinice i ustanove ArmijeBosne i Hercegovine, političke organizacije, preduzeća i druge organizacije izajednice, društvene organizacije i udruženja građana, ističe se grb Republike za čijuupotrebu odobrenje izdaje Vlada Republike Bosne i Hercegovine (u daljem tekstuVlada) odnosno odgovarajući republički organ uprave po ovlašćenju Vlade.Grb Republike može se isticati na uređenom prostoru i prilikom organizovanja javnihmanifestacija na način koji je prikladan prostoru odnosno karakteru javne mani-festacije.

Član 11.

Grb Republike može se upotrebljavati:

1) u zgradama u kojima su smješteni državni organi u Republici kao i u svečanimprostorijama tih zgrada,

2) u zgradi u kojoj se nalaze prostorije diplomatskog ili konzularnog predstavništvaRepublike u inostranstvu, na rezidenciji rukovodioca tog predstavništva i naprevoznim sredstvima koja oni lično koriste u vršenju službene dužnosti, uskladu sa odgovarajućim međunarodnim ugovorima, propisima i običajimazemlje u kojoj se predstavništvo nalazi, odnosno pravilima i praksom međunar-odne organizacije pri kojoj je predstavništvo,

3) prilikom međunarodnih susreta, takmičenja i drugih skupova (političkih, naučnih,kulturno-umjetničkih, sportskih i dr.) na kojima Republika učestvuje ili jereprezentovana u skladu sa pravilima i praksom održavanja takvih skupova,

4) u vazduhoplovima, brodovima i drugim plovilima, kao i na drugim javnimprevoznim sredstvima pod uslovima i na način koji su utvrđeni odgovarajućimpropisima,

5) na zvaničnim pozivnicama, čestitkama i sličnim aktima koje koriste: predsjedniki članovi Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, (u daljem tekstu: Pred-sjedništvo) predsjednik Skupštine Republike Bosne i Hercegovine, predsjednikVlade, drugi ovlašćeni predstavnici Predsjedništva, Skupštine Republike Bosnei Hercegovine ili Vlade, pod uslovima i na način koji su utvrđeni njihovim aktima,kao i rukovodioci diplomatskih i konzularnih predstavništava Republike uinostranstvu,

6) u drugim slučajevima, ako njegova upotreba nije u suprotnosti sa odredbamaove uredbe.

447


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

Član 12.

Izvornik grba Republike čuva se u Predsjedništvu i prema njemu se vrši oblikovanjegrbova.

Za upotrebu izvornika grba Republike odgovaran je generalni sekretar Predsjedništva.Član 13.

Ako se grb Republike ističe u Republici zajedno sa jednim ili više domaćih ili stranihgrbova ili drugih sličnih amblema, grb Republike nalazi se, zavisno od načinapostavljanja tih grbova, odnosno amblema:

1) u sredini kruga tako da se jasno vidi – ako su drugi grbovi i amblemi poredaniu krug;

2) u sredini polukruga – ako su drugi grbovi i amblemi poredani u polukrug;3) na čelu kolone – ako su drugi grbovi i amblemi poredani u koloni;4) na prvom mjestu ako su poredani u vrstu odnosno s lijeve strane, sprijeda

gledano – ako su drugi grbovi i amblemi poredani u vrstu;5) na čelu grupe – ako su drugi grbovi i amblemi raspoređeni u grupe,6) na desnoj strani, sprijeda gledano od grba strane države ili međunarodne

organizacije ako se taj grb ističe u Republici prilikom zvanične posjeteovlaštenog predstavnika odnosne države i organizacije.

III UPOTREBA ZASTAVE REPUBLIKE BOSNE 1 HERCEGOVINE

Član 14.

Zastava Republike ističe se:

1) na zgradi Predsjedništva Republike,2) na određenim objektima na granici Republike i na drugim objektima u Repub-

lici u blizini granice prema posebnim propisima,3) u drugim slučajevima, pod uslovima i na način koji su utvrđeni posebnim

zakonom.

Zastava Republike upotrebljava se kao oznaka na vazduhoplovu, brodu ili drugomplovilu, kao i na drugim javnim prevoznim sredstvima, radi označavanja njihovepripadnosti Republici, pod uslovima i na način koji su utvrđeni odgovarajućimpropisima.


448

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

Član 15.

Zastava Republike ističe se i:1) u dane praznika Republike na zgradama u kojima su smješteni državni organi

za vrijeme trajanja tih praznika,2) pri ispraćaju predsjednika Predsjedništva i njegovom dočeku pri povratku iz

inostranstva u Republiku,3) na prevoznim sredstvima koja koristi predsjednik Predsjedništva Republike,4) u dane žalosti, koje odredi Vlada na pola koplja za vrijeme trajanja žalosti,5) u drugim slučajevima, pod uslovima i na način koji su utvrđeni zakonom.

Član 16.

Zastava Republike može se isticati:1) na zgradi u kojoj se nalaze prostorije diplomatskog ili konzularnog predstavništva

Republike u inostranstvu, na rezidenciji rukovodioca tog predstavništva i naprevoznim sredstvima koja on lično koristi u vršenju službene dužnosti, u skladusa odgovarajućim međunarodnim ugovorima, propisima i običajima zemlje ukojoj se predstavništvo nalazi, odnosno pravilima i praksom međunarodneorganizacije pri kojoj je predstavništvo,

2) prilikom međunarodnih susreta, takmičenja i drugih skupova (političkih, naučnih,kulturno-umjetničkih, sportskih i dr.) ha kojima Republika učestvuje ili jereprezentovana, u skladu sa pravilima i praksom održavanja takvih skupova,

3) prilikom proslava, svečanosti i drugih masovnih političkih, kulturnih, sportskih isličnih manifestacija, koje su od značaja za Republiku,

4) u slučajevima ako njena upotreba nije u suprotnosti sa odredbama ove uredbe.

Član 17.

Ako se zastava Republike ističe zajedno sa više domaćih ili stranih zastava, zastavaRepublike nalazi se, zavisno od načina postavljanja tih zastava:1) u sredini kruga tako da se jasno vidi – ako su druge zastave poredane u krug,2) u sredini polukruga – ako su druge zastave poredane u polukrug,3) na čelu kolone – ako su druge zastave poredane u koloni,

449


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

4) na prvom mjestu uvrstiti, odnosno s lijeve strane sprijeda gledano – ako su drugezastave poredane u vrstu,

5) na čelu grupe – ako su druge zastave raspoređene u grupu.

Ako se zastava Republike ističe zajedno sa drugim zastavama sa ukrštenimkopljima, koplje zastave Republike mora biti postavljeno ispred koplja tih zastava,sprijeda gledano.

Ako se zastava Republike ističe zajedno sa dvije druge zastave, zastava Republikenalazi se u sredini.

Ako se zastava Republike ističe pored neke druge zastave ona se uvijek nalazi slijeve strane, s prijeda gledano. Izuzetno, ona se nalazi na desnoj strani, sprijedagledano, od zastave strane države ili međunarodne organizacije, ako se ta zastavaističe u Republici prilikom zvanične posjete ovlaštenog predstavnika odnosno državeili organizacije.

Član 18.

Ako se zastava Republike ističe preko ulice ili trga položaj zastave treba da budetakav da grb Republike bude u vertikalnom položaju.

IV KAZNENE ODREDBE

Član 19.

Novčanom kaznom od 500.000 do 1.000.000 dinara kazniće se za prekršaj pre-duzeće, druga organizacija i zajednica ili drugo pravno lice ako:

1) upotrebi grb ili zastavu Republike kao znak za obilježavanje robe ili usluga (član5);

2) izradi ili stavi u promet grb Republike Bosne i Hercegovine bez odobrenjanadležnog organa (član 10. stav 1.).

Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se novčanom kaznom od 50.000 do100.000 dinara odgovorno lice u preduzeću, drugoj organizaciji i zajednici ilidrugom pravnom licu.

Za radnju iz stava 1. ovog člana kazniće se za prekršaj novčanom kaznom od50.000 do 100.000 dinara odgovorno lice u organu društveno-političke zajednice,drugom državnom organu, ili mjesnoj zajednici.


450

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

Član 20.

Za radnju iz člana 19. Stav 1. ove uredbe kazniće se za prekršaj novčanom kaznomod 50.000 do 100.000 dinara pojedinac koji samostalno obavlja privrednu djelat-nost, a drugi pojedinac novčanom kaznom od 30.000 do 100.000 dinara.

Član 21.

Novčanom kaznom od 10.000 do 30.000 dinara kazniće se za prekršaj pojedinacako:1) javno upotrijebi grb ili zastavu Republike u obliku ili sa sadržinom koji, nisu

utvrđeni Uredbom sa zakonskom snagom o utvrđivanju privremenog grba izastave Republike Bosne i Hercegovine ("Službeni list RBiH", broj 4/92),

2) javno istakne grb ili zastavu Republike koji su oštećeni ili nepodobni za upotrebu(član 7.).

Član 22.

Učiniocu prekršaja iz čl. 19, 20. i 21. ove uredbe izrećiće se zaštitna mjera oduzi-manja predmeta kojim je izvršen prekršaj.

Ovlašćeno službeno lice organa unutrašnjih poslova može prije nego što je pokrenutprekršajni postupak, zaplijeniti predmete iz stava 1. ovog člana. Zaplijenjeni pred-meti moraju se odmah predati organu nadležnom za vođenje prekršajnog postupka.

V OVLAŠĆENJA ZA DONOŠENJE PROPISA

Član 23.

Predsjedništvo kao najviši organ rukovođenja i komandovanja Armijom RepublikeBosne i Hercegovine donosi, u skladu sa odredbama ove uredbe, propise o upotrebigrba i zastave u oružanim snagama Republike.

Član 24.

Bliže propise o upotrebi grba i zastave Republike donose, po potrebi:.

1) ministar unutrašnjih poslova u sporazumu sa ministrom odbrane – na određenimobjektima na granici Republike i ha drugim objektima u Republici u blizini granice(član 9. tačka 4. i član 14. stav 1. tačka 2),

451


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

2) ministar inostranih poslova – za diplomatska i konzularna predstavništvaRepublike u inostranstvu (član li. tačka 2. i član 16. tačka 1),

3) ministar saobraćaja i veze – za vazduhoplove, brodove ili druga plovila, kao i zadruga prevozna sredstva radi označavanja njihove pripadnosti Republici (član11. tačka 4. i član 14. stav 2).

VI PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 25.

Rok za primjenu odredaba člana 10. stav 1. ove uredbe je 30 dana od dana stupanjana snagu ove uredbe.

Član 26.

Danom stupanja na snagu ove uredbe na teritoriji Republike prestaje primjenaZakona o upotrebi grba, zastave i himne Socijalističke Federativne RepublikeJugoslavije i o upotrebi lika i imena predsjednika Republike Josipa Broza Tita("Službeni list SFRJ", broj 21/77) i Zakona o upotrebi imena i lika Josipa Broza Tita("Službeni list SFRJ", broj 51/84).

Sa obilježjima koja su isticana u skladu sa propisima iz stava 1. ovog člana postupićese na način utvrđen u članu 7. ove uredbe kao sa obilježjima koja se povlače izupotrebe.

Član 27.


('Službeni list RBiH", broj15; 5 septembra 1992.)


452

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

Na osnovu amandmana LI stav 5. tačka 3. na Ustav Republike Bosne i Hercegovinei člana 9. stav 1. tačka 9. Uredbe sa zakonskom snagom o oružanim snagama("Službeni list RBiH", br. 4/92,6/92. i 12/92), Predsjedništvo Republike Bosne iHercegovine, donosi

N A R E D B U

O PRIMJENI PRAVILA MEĐUNARODNOG RATNOG PRAVA UORUŽANIM SNAGAMA REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE

1. Oružane snage Republike Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: oružanesnage) u oružanom sukobu primjenjuju pravila međunarodnog ratnog prava.Pod pravilima međunarodnog ratnog prava, u smislu stava 1. ove tačke, podra-zumjevaju se: međunarodni ugovori koje je potpisala ili ratifikovala odnosnokojima je pristupila Republika Bosna i Hercegovina, pravila međunarodnogobičajnog ratnog prava i opštepriznata načela međunarodnog ratnog prava.

2. Za primjenu pravila međunarodnog ratnog prava odgovorni su komandantijedinica i svaki pripadnik oružanih snaga pojedinačno.Protiv lica koja krše pravila međunarodnog ratnog prava nadležni starješinadužan je da pokrene postupak za izricanje zakonom propisanih sankcija.

3. Radi upoznavanja sa pravilima međunarodnog ratnog prava, u oružanimsnagama redovno organizovati obuku, kojoj podliježu svi pripadnici oružanihsnaga.U planiranju vježbi, manevara i drugih aktivnosti oružanih snaga radi pripremeza borbena dejstva, uvježbati radnje i postupke u vezi sa primjenom pravilameđunarodnog ratnog prava.

4. Vlada Republike Bosne i Hercegovine obrazuje Komisiju za međunarodno ratnopravo i Republički obavještajni biro za ratne zarobljenike, na prijedlog ministraodbrane.

5. Ministar odbrane donosi uputstvo o primjeni pravila međunarodnog ratnog pravau oružanim snagama, kao i uputstvo o postupanju vojnih pravosudnih i drugihorgana pri vođenju krivičnog postupka protiv ratnih zarobljenika.

6. Ova naredba stupa na snagu danom objavljivanja u "Službenom listu RBiH".

('Službeni list RBiH”, br.15; 5.septembra 1992.)

453


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

Na osnovu Amandmana LI tačka 5. stav 3. na Ustav Republike Bosne i Hercegovine,na prijedlog Vlade Republike Bosne i Hercegovine, Predsjedništvo Republike Bosnei Hercegovine, donosi

UREDBU SA ZAKONSKOM SNAGOMO RATIFIKACIJI MEĐUNARODNIH KONVENCIJA

IZ OBLASTI RATNOG PRAVA I PRAVOSUĐA

Član 1.

Ovom uredbom ratifikuju se i dobivaju obaveznu snagu međunarodne konvencije,ugovori i protokoli, i to:

1. Ženevska konvencijama poboljšanje položaja ranjenika i bolesnika u oružanimsnagama u ratu, zaključena 12. avgusta 1949. godine, uz odgovarajuću reze-rvu Vlade Republike Bosne i Hercegovine na član 10. ove konvencije, koja glasi:"Vlada Republike Bosne i Hercegovine neće smatrati zakonitim traženje Sile učijoj se vlasti nalaze ranjenici i bolesnici, a kojima se ide za tim da neka neutralnadržava ili neka međunarodna organizacija ili neka humanitarna organizacijapreuzme dužnosti prema ranjenicima i bolesnicima ili članovima sanitetskog ivjerskog osoblja, koje po ovoj konvenciji pripadaju Silama zaštitnicama, akovlada zemlje čiji su oni državljani ne da na to svoj pristanak".

2. Ženevska konvencija za poboljšanje sudbine ranjenika, bolesnika i brodolomnikaoružanih snaga na moru, zaključena 12. avgusta 1949. godine – uz odgovara-juću rezervu Vlade Republike Bosne i Hercegovine na član 10. ove konvencije,koja glasi:"Vlada Republike Bosne i Hercegovine neće smatrati zakonitim traženje Sile učijoj se vlasti nalaze ranjenici, bolesnici i brodolomnici, a kojima se ide za tim daneka neutralna država ili neka međunarodna organizacija ili neka humanitarnaorganizacija preuzme dužnosti prema ranjenicima, bolesnicima i brodolomnicimaili članovima sanitetskog i vjerskog osoblja, koje po ovoj konvenciji pripadajuSilama zaštitnicama, ako vlada zemlje čiji su oni državljani ne da na to svoj pris-tanak".

3. Ženevska konvencija o postupanju sa ratnim zarobljenicima, zaključena 12.avgusta 1949. godine – uz odgovarajuće rezerve Vlade Republike Bosne iHercegovine, na čl. 10. i 12, ove konvencije, koje glase:


454

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

"U pogledu člana 10. Vlada Republike Bosne i Hercegovine neće smatrati Za-konitim traženje Sile koja drži ratne zarobljenike, a kojim se ide za tim da neka neu-tralna država ili neka međunarodna organizacija ili neka humanitarna organizacijapreuzme dužnosti prema ratnim zarobljenicima, koje po ovoj konvenciji pripadajuSilama zaštitnicama, ako vlada zemlje čiji su oni državljani ne da na to svoj pris-tanak.U pogledu člana 12. Vlada Republike Bosne i Hercegovine neće smatrati da jeSila koja je predala ratne zarobljenika oslobođena svoje odgovornosti za prim-jenu ove konvencije za sve vrijeme dok se ti ratni zarobljenici budu nalazili kodSile koja je pristala da ih primi".

4. Ženevska konvencija o zaštiti građanskih lica za vrijeme rata, zaključena 12.avgusta 1949. godine – uz odgovarajuće rezerve Vlade Republike Bosne iHercegovine na čl. 11. i 45. ove konvencije, koje glase:"U pogledu člana 11. Vlada Republike Bosne i Hercegovine neće smatrati za-konitim traženje Sile u čijoj se vlasti nalaze građanska lica, a kojim se ide za timda neka neutralna država ili neka međunarodna organizacija ili neka humani-tarna organizacija preuzme dužnost prema zaštićenim licima, koje po ovoj kon-venciji pripadaju Silama zaštitnicama, ako, vlada zemlje čiji su oni državljani neda na to svoj pristanak.U pogledu člana 45., Vlada Republike Bosne i Hercegovine neće smatrati zako-nitim da Sila koja predaje zaštićena lica nekoj drugoj Sili, bude oslobođena svojeodgovornosti u pogledu primjenjivanja konvencije za sve vrijeme dok se tazaštićena lica budu nalazila kod Sile koja je pristala da ih primi".

5. Dopunski protokol uz ženevske konvencije o zaštiti žrtava međunarodnihoružanih sukoba (Protokol I), koji je usvojen 10. jula 1977. godine u Ženevi.

6. Dopunski protokol uz ženevske konvencije o zaštiti žrtava nemeđunarodnihoružanih sukoba (Protokol II), koji je usvojen 10. jula 1977. godine u Ženevi.

7. Konvencija o zabrani usavršavanja, proizvodnje i stvaranja zaliha bakteriološkog(biološkog) i toksičnog oružja, te o njihovu uništavanju, sastavljena u Londonu,Moskvi i Vašingtonu, 10. aprila 1972. godine.

8. Ugovor o zabrani eksperimenata s nuklearnim oružjem u atmosferi, kosmosu ipod vodom, zaključen u Moskvi 5. avgusta 1963. godine.

9. Ugovor o neširenju nuklearnog oružja, sastavljen u Vašingtonu, Londonu iMoskvi, 1. jula 1968. Godine.

10. Ugovor o zabrani smještaja nuklearnog i drugog oružja za masovno uništavanje

455


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

na dno mora i okeana i u njihovo podzemlje, sastavljen u Londonu, Moskvi iVašingtonu, 11. februara 1971. godine.

11. Konvencija za zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba, zaključenau Hagu 14. maja 1954. godine.

12. Konvencija o nezastarijevanju ratnih zločina; i zločina protiv čovječanstva,otvorena za potpisivanje od 31. decembra 1969. godine.

13. Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, od 9. decembra 1948.godine.

14. Konvencija o krivičnim djelima i nekim drugim aktima izvršenim u zrakoplovima,sastavljena u Tokiju, 14. septembra 1963. godine.

15. Konvencija o suzbijanju nezakonite otmice zrakoplova, sastavljena u Hagu,16. decembra 1970. godine.

16. Konvencija o suzbijanju nezakonitih akata uperenih protiv sigurnosti civilnogzrakoplovstva, sastavljena u Montrealu, 23. septembra 1971. godine.

17. Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju krivičnih djela protiv osoba pod među-narodnom zaštitom, uključujući i diplomatske agente, otvorena za potpisivanje14. decembra 1973. godine u Njujorku.

18. Konvencija o jednoobraznom zakonu o obliku međunarodnog testamenta, od26. oktobra 1973. godine.

19. Protokol o arbitražnim klauzulama, od 24. septembra 1923. godine.20. Konvencija o izvršenju inostranih arbitražnih odluka, od 26. septembra 1927.

godine.21. Evropska konvencija o međunarodnoj trgovinskoj arbitraži sa završnim aktom

specijalnog sastanka punomoćnika od 21. aprila 1961. godine.22. Konvencija o priznanju i izvršenju inostranih arbitražnih odluka, od 10. juna 1958.

godine – uz odgovarajuće rezerve Vlade Republike Bosne i Hercegovine, kojeglase:

a) Konvencija se primjenjuje u odnosu na Republiku Bosnu i Hercegovinu samona one arbitražne odluke, koje su dpnijete poslije stupanja na snagu konven-cije.

b) Republika Bosna i Hercegovina će primjenjivati konvenciju na bazi reci-prociteta, samo u odnosu na one arbitražne odluke koje su donijete na teri-toriji druge članice konvencije.

c) Republika Bosna i Hercegovina će primjenjivati konvenciju samo na sporove


456

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

koji potiču iz pravnih odnosa, ugovornih ili neugovornih, koji se, prema njenomnacionalnom zakonodavstvu smatraju privrednim.

23. Konvencija o privilegijama i imunitetima Ujedinjenih nacija, od 13. februara 1946.godine.

24. Konvencija o privilegijama i imunitetima specijalizovanih ustanova, od 21. no-vembra 1947. godine.

25. Bečka konvencija o predstavljanju država u njihovim odnosima sa međunarod-nim organizacijama univerzalnog karaktera, od 14. marta 1975. godine.

26. Konvencija o zakonu koji se primjenjuje na saobraćajne nezgode, od 4. maja1971. godine.

27. Bečka konvencija o građanskoj odgovornosti za nuklearne štete, od 21. maja1963. godine.

28. Međunarodna konvencija o građanskoj odgovornosti za štetu prouzrokovanuzagađivanjem naftom, od 29. novembra 1969. godine.

29. Konvencija o međunarodnoj obavezi naknade štete pričinjene od strane va-sionskih letilica, od 29, marta 1972. godine.

30. Konvencija čiji je cilj da obezbijedf lakši pristup pravosuđu na međunarodnomplanu, od 25. oktobra 1980. godine.

Član 2.

Konvencije, protokoli i ugovori iz člana 1. ove uredbe, nalaze se u prilogu ove ure-dbe, i čine njen sastavni dio.

Član 3.


(“Službeni list RBiH",br.16; 18. septembar 1992.)

457


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

Na osnovu člana 387. stav 1. tačka 3. Ustava Republike Bosne i Hercegovine,Amandmana LXXVII tačka 1. na Ustav RBiH i člana 72. tačka 3. Poslovnika Us-tavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni list SR BiH", broj 1/91 i "Službeni listRBiH", broj 8/92), na sjednici održanoj 14.9.1992. godine, donio je

O D L U K U

Poništavaju se:

1. Odluka o uspostavi Hrvatske zajednice Herceg-Bosna, koju su 18.11.1991.godine donijeli "demokratski izabrani predstavnici Hrvatskog naroda u Bosni iHercegovini";

2. Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o uspostavi Hrvatske zajedniceHerceg-Bosna, koju je 3.2.1992. godine donijelo Predsjedništvo Hrvatskezajednice Herceg-Bosna;

3. Statutarna odluka o privremenom ustrojstvu izvršne i upravne vlasti na prostoruHrvatske zajednice Herceg-Bosna, koju je 3.7.1992. godine donijelo Predsjed-ništvo Hrvatske zajednice Herceg-Bosna;

4. Uredba o organizaciji, radu i djelokrugu sudbene vlasti u slučaju ratnog stanjaili neposredne ratne opasnosti na teritoriji Hrvatske zajednice Herceg-Bosnakoju je 3.7.1992. godine donijelo Predsjedništvo Hrvatske zajednice Herceg-Bosna;

5. Uredba o oružanim snagama Hrvatske zajednice Herceg-Bosna koju je3.7.1992. godine donijelo Predsjedništvo Hrvatske zajednice Herceg-Bosna;

6. Odluka o naknadama plaća i drugim novčanim naknadama pripadnicimaoružanih snaga Hrvatske zajednice Herceg-Bosna, koju je 3.7.1992. godinedonijelo Predsjedništvo Hrvatske zajednice Herceg-Bosna;

7. Uredba o preuzimanju u vlasništvo Hrvatske zajednice Herceg-Bosna sredstavabivše JNA i SSNO na teritoriji Hrvatske zajednice Herceg-Bosna, koju je3.7.1992. godine donijelo Predsjedništvo Hrvatske zajednice Herceg-Bosna;

8. Uredba o oduzimanju i prijelazu u vlasništvo Hrvatske zajednice Herceg-Bosnaimovine okupatora, koju je 3.7.1992. godine donijelo Predsjedništvo Hrvatskezajednice Herceg-Bosna i

9. Uredba o javnim poduzećima u Hrvatskoj zajednici Herceg-Bosna koju je3.7.1992. godine donijelo Predsjedništvo Hrvatske zajednice Herceg-Bosna.


458

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

Ova odluka objaviće se u "Službenom listu RBiH" i u službenim glasilima opštinakoje, prema poništenoj Odluci o uspostavi Hrvatske zajednice Herceg-Bosna, činepodručje te zajednice.

Obrazloženje:

Ustavni sud je po vlastitoj inicijativi 9.7.1992. godine, pokrenuo postupak za ocje-njivanje ustavnosti i zakonitosti navedenih opštih akata. Odlukom o uspostaviHrvatske zajednice Herceg-Bosna, od 18.II.1991. godine, utvrđeno je da se uspo-stavlja Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, kao "politička, kulturna, gospodarstvenai područna cjelina", koju čine područja opština: Jajce, Kreševo, Busovača, Vitez,Novi Travnik, Kiseljak, Fojnica, Skender Vakuf (Dobratići), Kakanj, Vareš, KotorVaroš, Tomislavgrad, Livno, Kupres, Bugojno, Gornjr Vakuf, Prozor, Konjic, Jablan-ica, Posušje, Mostar, Široki Brijeg, Grude, Ljubuški, Čitluk, Čapljina, Neum, Stolac,Trebinje (Ravno), (članovi 1. i 2.), da je sjedište Hrvatske zajednice Herceg-Bosnau Mostaru (član 3.); da Zajednici mogu pristupati i druge opštine Bosne i Herce-govine uz saglasnost opština utemeljitelja (član 4.); da će Zajednica štovatidemokratski izabranu vladu Republike Bosne i Hercegovine dok postoji državnanezavisnost Bosne i Hercegovine u odnosu na bivšu i svaku buduću Jugoslaviju(član 5.); da će štovati i sve važeće međunarodne akte koji su temelj savremenihcivilizacijskih odnosa, u društvu {član 6.); da je Vrhovništvo zajednice Predsjed-ništvo koje čine predstavnici Hrvatskog naroda u opštinskoj vlasti, prvi po funkciji ilipredsjednici općinskih odbora Hrvatske demokratske zajednice; da Predsjedništvobira. predsjednika dva dopredsjednika i tajnika (član 7.); da će se ustrojstvo,funkcioniranje i odnos sa drugim zajednicama regulisati statutom (član 8.) i da ovaodluka stupa na snagu odmah (član 9.).

Prema Odluci o izmjenama i dopunama Odluke o uspostavi Hrvatske zajedniceHerceg-Bosna, Vrhovnu vlast Hrvatske zajednice Herceg-Bosna, čine predsjednikHrvatske zajednice Herceg-Bosna i Predsjedništvo Hrvatske zajednice Herceg-Bosna koje čine predstavnici Hrvatskog naroda u općinskoj vlasti.

Ustavoni Republike Bosne i Hercegovine utvrđeno je da Republika preko repub-ličkih organa, u pkviru svojih prava i dužnosti utvrđenih ustavom, između ostalog,uređuje političko-teritorijalnu organizaciju Republike (čiana 304. tačka 21.);da se opštine, koje su prostorno i ekonomski međusobno povezane, mogu, radiracionalnijeg i efikasnijeg ostvarivanja zajedničkih interesa i potreba radnih ljudi igrađana i usklađivanje društveno:ekonomskog razvoja, udruživati u zajednice

459


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

opština. Udruživanje se vrši dogovorom koji zaključuju skupštine opštine (Amand-man XLII tačka 3.); da se obrazovanje i ukidanje opština i utvrđivanje područjaopština uređuje zakonom (član 265. stav 2.).

Prema navedenim ustavnim odredbama za udruživanje opština u zajednice opštinapotrebno je da postoji prostorna i ekonomska međusobna povezanost opština, dabi se racionalnije i efikasnije ostvarivali zajednički interesi i potrebe radnih ljudi igrađana i usklađivao društveno-ekonomski razvoj opština udruženih ii zajednicuopština, kao i da se zaključi dogovor opština o tome. Zakonom se uređuje obrazo-vanje, ukidanje i utvrđivanje područja opština.

Usiovi i postupak na koji je osporenim odlukama uspostavljena Hrvatska zajednicaHerceg-Bosna od strane "demokratskih izabranih predstavnika hrvatskog naroda"po ocjeni Ustavnog suda, nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike BiH. Takođe,osporene odluke su u suprotnosti sa zakonom i zbog toga što se određivanjem daZajednicu čine i naseljena mjesta (Dobratići i Ravno) iz opština Skender Vakuf iTrebinje koje ne ulaze u sastav Zajednice, mijenja političko teritorijalna organizacijaovih opština, koja se saglasno Ustavu, može uraditi samo zakonom.

Statutarnom odlukom o privremenom Ustrojstvu izvršne i upravne vlasti na pros-toru Hrvatske zajednice Herceg-Bosna utvrđeno je da se uspostavlja Hrvatskovijeće obrane sa sjedištem u Mostaru, kao najviše tijelo izvršne i upravne vlasti napodručju Zajednice, koje će svoje ovlasti obavljati kao privremeno tijelo do momentauspostave redovite izvršne i upravne vlasti.

Uredbom o organizaciji, radu i djelokrugu sudbene vlasti u slučaju ratnog stanja ilineposredne ratne opasnosti utvrđeno je da će se u skladu s Uredbom sa zakonskomsnagom o neprimjenjivanju odredaba saveznih zakona i propisa donijetih za njihovoizvršenje na teritoriji SRBiH ("Službeni list SRBiH", broj 2/92) od 11. travnja 1992.godine, Zakon o redovnim sudovima primjenjivati i za vrijeme ratnog stanja ili zavrijeme neposredne ratne opasnosti na teritoriji Hrvatske zajednice Herceg-Bosnaukoliko pojedine odredbe ovog zakona nisu u suprotnosti s ovom uredbom i da seutemeljuju vojni sudovi za područje operativne zone, kao samostalna odjeljenjaredovnih sudova određenih ovom uredbom.

Uredbom p oružanim snagama Hrvatske zajednice Herceg-Bosna utvrđeno je da jeobrambeni sustav Hrvatske zajednice Herceg-Bosna jedinstveni oblik ustrojstvaoružanih snaga, tijela uprave i pravnih osoba u svrhu pravovremenog i organizira-nog sprečavanja od napada i druge opasnosti po Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosna;da su oružane snage temeljni nositelji oružanog otpora; da su naglašene dužnosti


460

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

građana u obrani, radnoj obavezi, civilnoj zaštiti i materijalnoj obavezi; da oružanesnage čine jedinstvenu cjelinu i sastoje se pd djelatnog i pričuvnog sastava; dajezabranjena svaka politička djelatnost, osnivanje stranaka, održavanje političkihskupova i manifestacija u oružanim snagama; da je u oružanim snagama u upotrebiHrvatski jezik i latinično pismo; da je Vrhovni Zapovjednik oružanih snaga Hrvatskezajednice Herceg-Bosna predsjednik Hrvatske zajednice Herceg-Bosna; da postro-jbe oružanih snaga imaju svoju zastavu; da je zastava oružanih snaga Hrvatskezajednice Herceg-Bosna povjesna hrvatska zastava, odnosno trobojnica crven-bijel-plav, sa povjesnim grbom na sredini bijelog polja; da je znak pripadnosti oružanimsnagama grb sa crveno-bijelim poljima i tropleterom, te oznake HVO i da se pri-padnicima oružanih snaga temeljem službe u oružanim snagama osiguravaju pravona zdravstvenu zaštitu, pravo na mirovinsko i invalidsko osiguranje i pravo na dječijidodatak.

Odlukom o naknadama plaća i drugim novčanim naknadama pripadnika oružanihsnaga Hrvatske zajednice Herceg-Bosna utvrđeno je pravo na plaću i druge novčanenaknade pripadnicima djelatnog i pričuvnog sastava oružanih snaga.

Uredbom o preuzimanju u vlasništvo Hrvatske zajednice Herceg-Bosna sredstavabivše JNA i SSNO utvrđeno je da na teritoriji Hrvatske zajednice Herceg-Bosnapreuzimaju i postaju njeno vlasništvo sva društvena sredstva kojima je upravljala iraspolagala bivša JNA i bivši SSNO.

Uredbom o oduzimanju i prijelazu u vlasništvo Hrvatske zajednice Herceg-Bosnaimovine okupatora utvrđeno je da se imovina organa i tijela bivše federacije,poduzeća i drugih pravnih osoba sa sjedištem u Srbiji i Crnoj Gori, fizičkih osobadržavljana Srbije i Crne Gore i fizičkih osoba državljana Bosne i Hercegovine, kojisu sudjelovali ili sudjeluju na strani okupatora u neprijateljskim aktivnostima, oduz-ima i prelazi u vlasništvo Zajednice.

Uredbom o javnim poduzećima utvrđeno je da se u interesu gospodarskog i soci-jalnog razvoja, te zaštite prirode i prirodnih dobara hrvatskog naroda i drugih naro-da U Hrvatskoj zajednici Herceg-Bosna utemeljuju javna poduzeća u djelatnostimapoljoprivrede i vinogradarstva, proizvodnje, prijenosa i distribucije električne ener-gije, vodoprivrede, šumarstva, rudarstva, PTT, željezničkog i cestovnog prometa,osiguranja imovine i osoba. Istom uredbom ustanovljeno je službeno glasilo Hrvatskezajednice Herceg-Bosna i Radio-televizija – Hrvatska zajednica Herceg-Bosna.

Sve odluke i uredbe koje je 3.7.1992. godine donijelo Predsjedništvo Hrvatske zajed-nice Herceg-Bosna, stupaju na snagu danom donošenja.

461


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

Prema članu 304. Ustava Republike BiH Republika preko republičkih organa, uokviru svojih prava i dužnosti utvrđenih ustavom, ureduje obligacione odnose,svojinsko-pravne i druge materijalno-pravne odnose (tačka 6.); štiti ustavnost izakonitost u skladu sa ovim ustavom; obezbjeđuje jedinstvo pravnog sistema;uređuje sistem narodne odbrane i stara se o njegovom sprovođenju (tačka 16.);uređuje krivična djela i privredne prestupe i sankcije za ta djela; uređuje izvršenjekaznenih sankcija, sistem prekršaja, prekršajni postupak i odgovornost i sankcijeza prekršaje kojima se povreduju republički propisi; uređuje posebne sudske i up-ravne postupke u oblastima u kojima društvene odnose ureduje Republika; uređujeamnestiju i pomilovanja; (tačka 19.) i uređuje vrste, nadležnost, sastav i organizacijuredovnih sudova, nadležnost i organizaciju javnih tužilaštava, uređuje javno pravo-branilaštvo, advokaturu i druge vidove pravne pomoći (tačka 20.).

Ustavom je takođe određeno da Republika, u okviru svojih prava i dužnosti utvrđenihustavom, uređuje sistem državne uprave i prava, dužnosti i odgovornosti radnika uorganima koje obrazuju društveno-političke zajednice (Amandman XXXIX na UstavRepublike BiH) i da zakoni i drugi propisi i opšti akti organa društveno-političkihzajednica, kao i opšti akti organizacija udruženog rada i drugih organizacija izajednica, moraju biti u saglasnosti sa ovim Ustavom (član 215.).;

Uredbom sa zakonskom snagom o oružanim snagama Republike Bosne i Herce-govine ("Službeni list RBiH", broj 4/92) propisano je da se ovom uredbom uređujeorganiziranje oružanih snaga Republike Bosne i Hercegovine kao zajedničkeoružane sile svih građana, naroda Republike - Muslimana, Srba i Hrvata pripadnikadrugih naroda i narodnosti koji u njoj žive, i rukovođenje i komandovanje oružanimsnagama Republike (član 1.); da organizaciju komandi jedinica i ustanova Armijeutvrđuje Predsjedništvo Republike (član 7. stav 2.); da je Predsjedništvo Republikenajviši organ rukovođenja i komandovanja Armije (član 8.); da jedinice i ustanoveArmije imaju svoju zastavu (član 31. stav 1.); da pripadnici Armije nose jedinstvenznak pripadnosti Armiji – grb Republike Bosne i Hercegovine (član 32.) i daje u Armijiu službenoj upotrebi jezik kojim govore građani Republike u skladu sa Ustavom izakonom (član 34. stav 1.).

Uredbom sa zakonskom snagom o javnim preduzećima ("Službeni list RBiH", broj4/92) propisano je da su preduzeća koja obavljaju djelatnost proizvodnje i prometaodređenih proizvoda i pružanja usluga koje su nezamjenljiv uslov života i radagrađana ili rada drugih preduzeća na drugom području ili ako je to neophodno za raddruštveno-političke zajednice, preduzeća od posebnog društvenog interesaRepublici Bosni i Hercegovini i osnivaju se i posluju kao javna preduzeća.


462

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

Osnivanje i poslovanje javnih preduzeća obavlja se u skladu sa propisima kojima seureduju uslbvi i način obavljanja tih djelatnosti i ovom uredbom (član 1.) i dazakonom ili na zakonu zasnovanoj odluci skupštine društveno-političke zajednice,javno preduzeće može osnovati Republika, opština, grad Sarajevo ili dvije ili višeopština. (član 2. stav 1.).

S obzirom na navedene ustavne odredbe i odredbe navedenih uredbi sa zakon-skom snagom, normiranje odnosa u vezi sa jedinstvom pravnog sistema, izvršnom,upravnom i sudskom vlasti, svojinsko pravnim odnosima, sistemom narodneodbrane i osnivanjem javnih preduzeća je u nadležnosti Republike, kao i opština umjeri u kojoj su za to one ovlaštene Ustavom i zakonom. Kako je normiranje nave-denih odnosa u nadležnosti društveno-političke zajednice, što znači Republike iopština, to po ocjeni Ustavnog suda, osporeni akti nisu u saglasnosti sa Ustavom izakonom. Ustavni sud smatra da ovi akti ne bi bili u saglasnosti sa Ustavom izakonom i onda kad bi se radilo^o zajednici opština koja je formirana u skladu saAmandmanom XLII tačka 3. Ustava, jer se tim zajednicama ne može povjeriti vršenjevlasti na način kako je to uređeno u poništenim aktima. Ha osnovu izloženog od-lučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

('Službeni list RBiH",br. 16; 18. septembra 1992.)

463


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana 387. stav 1. tačka 3. Ustava Re-publike Bosne i Hercegovine i Člana 72. tačka 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosnei Hercegovine ("Službeni list SRBiH", broj 1/92 i "Službeni list R BiH", broj 8/92), nasjednici održanoj 8.10.1992. godine, donio je

O D L U K U

Poništavaju se:

1. Deklaracija o proglašenju Republike srpskog naroda u Bosni i Hercegovini od 9.januara 1992. godine;

2. Ustav Srpske republike Bosne i Hercegovine od 28. februara 1992. godine i nje-gove promjene od 11.8. i 1.9.1992: godine i

3. Opšti akti doneseni na osnovu akata navedenih u prethodnim tačkama.Ova odluka objaviće se u "Službenom listu Republike Bosne i Hercegovine" i uslužbenim glasilima opština.

Obrazloženje:

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, rješenjem od 28. 9. 1992. godine po vlastitojinicijativi pokrenuo je postupak za ocjenjivanje ustavnosti navedenih akata.

Deklaracijom je proglašena tzv. Republika srpskog naroda u Bosni i Hercegovini injome je utvrđeno da će se ova tvorevina nalaziti u sastavu Savezne države Ju-goslavije, kao njena federalna jedinica, a da će se teritorijalno razgraničenje sa poli-tičkim zajednicama drugih naroda Bosne i Hercegovine, kao i razjašnjenja ostalihmeđusobnih prava i obaveza izvršiti mirnim putem i dogovorom, uz poštovanje prin-cipa i pravila međunarodnog prava i uz uvažavanje etničkih, istorijskih, pravnih, kul-turnih, ekonomskih, geografskih, komunikacijskih i drugih bitnih kriterijuma, da će seosnove društvenog, političkog i državnog sistema "Republike" urediti njenim Us-tavom kojim će se garantovati puna prava i jednakost pred zakonom naroda igrađana i zaštita od bilo kog oblika diskriminacije, da će do izbora i konstituisanjanovih organa i institucija, koji će biti ustanovljeni Ustavom "Republike", funkcijedržavnih organa obavljati "Skupština srpskog naroda u BiH", da će sjedište organa"Republike" biti u Sarajevu i da će do donošenja pravnih propisa važiti sadašnjisavezni propisi kao i oni republički za koje "Skupština srpskog naroda u BiH" utvrdi


464

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

da su u saglasnosti sa saveznim Ustavom, te da Deklaracija stupa na snagu danomdonošenja.

Ustavom Srpske republike Bosne i Hercegovine utvrđene su osnove društvenog,političkog i državnog uređenja ove tvorevine (Glava I), ljudska prava i slobode (GlavaII), ekonomsko i socijalno uređenje (Glava III), prava i dužnosti "Republike" (GlavaIV), organizacija "Republike" (Glava V), teritorijalna organizacija (Glava VI), narodnaodbrana (Glava VII), ustavnost i zakonitost (Glava VIII), "Ustavni sud" (Glava IX),sudovi i javna tužilaštva (Glava X), promjena "Ustava" (Glava XI) i završne odredbe(Glava XII).

Na osnovu ovih akata doneseni su i drugi opšti akti kojima je uređen pravni sistemsamozvane Republike srpskog naroda kao šio su: Zakon o vladi, Zakon o državnojupravi, Zakon o narodnoj odbrani, Zakon o unutrašnjim poslovima, Zakon o javnominformisanju, Zakon o narodnoj banci, Zakon o službi za platni promet i finansijskukontrolu, Zakon o javnim prihodima i javnim rashodima, Odluka o osnivanju "Radio-televizije srpskog naroda Bosne i Hercegovine" i drugi podzakonski akti.

Stvaranjem takve tvorevine proizvedene su nesagledive posljedice. Izvršena jeagresija na nezavisnu i suverenu državu Bosnu i Hercegovinu, kao i genocid nadmuslimanskim i hrvatskim narodom, s ciljem etničkog čišćenja na određenimprostorima Republike Bosne i Hercegovine i uspostavljanja etnički čistog srpskogprostora. Ovaj genocid izvršen je na najbrutalniji način.Prema Ustavu Republike Bosne i Hercegovine, Republika Bosna i Hercegovina jedemokratska suverena država ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine,koji u njoj žive (Amandman LX na Ustav Republike Bosne i Hercegovine).Radni ljudi i građani, narodi Bosne i Hercegovine – Srbi, Hrvati i Muslimani i pri-padnici drugih naroda i narodnosti ostvaruju svoja suverena prava u Republici Bosnii Hercegovini (član 2. Ustava Republike Bosne i Hercegovine). Teritorija RepublikeBosne i Hercegovine je jedinstvena i nedjeljiva. Gjranice Republike mogu se mi-jenjati Odlukom Skupštine Republike Bosne i Hercegovine samo u skladu sa voljomgrađana cijele Republike, izraženom njihovim prethodnim izjašnjavanjem putemreferenduma, ako se za mijenjanje izjasni najmanje dvije trećine ukupnog brojabirača (Amandman LXII na Ustav Republike Bosne i Hercegovine).Republika Bosna i Hercegovina je 6. aprila 1992. godine stekla medunarodno-pravno priznanje kao samostalna, nezavisna i suverena država, a potom postalapunopravni član Organizacije ujedinjenih nacija, Konferencije o evropskoj bezbje-dnosti i saradnji i drugih međunarodnih institucija.

465


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

Na istoj teritoriji, na kojoj postoji suverena država Republika Bosna i Hercegovina,proglašena je posebna "Republika srpskog naroda", čime je, po ocjeni Ustavnogsuda, narušen osnovni ustavni princip ravnopravnosti građana, naroda i narodnostiBosne i Hercegovine i njena jedinstvenost i nedjeljivost. Pored toga, takva tvorevina,prema navedenim aktima, proglašena je sastavnim dijelom druge države (Saveznedržave Jugoslavije), čime je narušen i osnovni ustavni princip nepovredivostigranica, odnosno teritorijalnog integriteta Republike Bosne i Hercegovine.

Po ocjeni Ustavnog suda, navedeni akti nisu u saglanosti sa Ustavom RepublikeBosne i Hercegovine, jer se njima uspostavlja republika samo jednog naroda(srpskog) i to na prostorima postojeće Republike Bosne i Hercegovine – državeravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine – Muslimana, Srba i Hrvata i pri-padnika drugih naroda i narodnosti koji u njoj žive. Time se, u stvari ne neustavannačin uspostavlja novi ustavno pravni sistem, što predstavlja najgrublju* povreduUstava Republike Bosne i Hercegovine.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

('Službeni list R BiH" broj 18; 7. oktobra 1992.)


466

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

Na osnovu Amandmana LI stav 5. tačka 3. na Ustav Republike Bosne i Hercegovine,na prijedlog ministra odbrane, Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine,donosi

U R E D B U

SA ZAKONSKOM SNAGOM O DOPUNAMA UREDBE SAZAKONSKOM SNAGOM O ORUŽANIM SNAGAMA

REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE

Član 1.

U Uredbi sa zakonskom snagom o oružanim snagama Republike Bosne iHercegovine ("Službeni list R BiH", broj 4/92, 7/92, 9/92, i 12/92) iza člana 34. do-daje se novi odjeljak VIIIa) i novi čl. 34a, 34b, 34c, 34d, 34f, 34g i 34h.

VIIIa ORGANIZOVANJE I FUNKCIONISANJE VJERSKIH AKTIVNOSTI

Član 34a

U oružanim snagama Republike mogu se saglasno specifičnostima i mogućnos-tima oružanih snaga Republike organizovati i izvoditi vjerske aktivnosti pripadnikaoružanih snaga Republike.

Član 34b

Organizovanje i izvođenje vjerskih aktivnosti iz člana 34a ove uredbe, zasniva se naprincipu dobrovoljnosti ispoljavanja i upražnjavanja vjerskih osjećanja i životapripadnika oružanih snaga Republike.

Član 34c

Pri organizovanju i izvođenju vjerskih aktivnosti u oružanim snagama Republikevodi se računa o ravnopravnosti svih religija, odnosno vjerskih zajednica.

Član34d

Vjernicima – pripadnicima oružanih snaga Republike dozvoljeno je neometanoposjedovanje, primanje i čitanje vjerske literature, slobodno posjećivanje, bogomolja

467


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

izvan vojnih objekata u skladu sa Pravilom službe u Armiji Republike Bosne i Herce-govine ("Službeni list RBiH", broj 11/92), odnosno u slobodnom vremenu.

Član 34f

U oružanim snagama Republike način pripremanja i sastava ishrane prilagodava sepotrebama vjernika.

Član 34g

U jedinicama i ustanovama oružanih snaga Republike uvodi se dušebrižništvo.

Član 34h

Ministarstvo odbrane i Ministarstvo vjera u saradnji sa vjerskim zajednicama u rokuod tri mjeseca od dana stupanja na snagu ove uredbe, razradiće privremenuorganizaciju i način funkcionisanja vjerskih aktivnosti u oružanim snagamaRepublike.

Član 2.


(”Službeni list RBiH” br. 19; 26. oktobra 1992.)


468

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

Na osnovu člana 48. stav 3. Uredbe sa zakonskom snagom o odbrani ("Službeni listRBiH", br. 4/92 i 9/92), Vlada Republike Bosne i Hercegovine, donosi

UREDBU O RADNOJ OBAVEZI

I ORGANIZACIJA VRŠENJA RADNE OBAVEZE

Član 1.

Radna obaveza organizuje se i izvršava za vrijeme ratnog stanja, neposredne ratneopasnosti ili vanrednog stanja.

Član 2.

Prilikom proglašenja ratnog stanja, neposredne ratne opasnosti ili vanrednog stanja,radnici su dužni ostati na radu u državnom organu, preduzeću i drugom pravnom licukod kojih se nalaze u radnom odnosu, ako nisu pozvani na službu u oružane snageili raspoređeni u druge državne organe, preduzeća i druga pravna lica.

Radnici iz stava 1. ovog člana ostaju na radnim mjestima na koja su raspoređenidok, u skladu sa potrebama, funkcioner koji rukovodi državnim organom, odnosnodirektor u preduzeću i drugom pravnom licu drukčije ne odluči.

Član 3.

Odluku o zavođenju radne obaveze donosi Vlada Republike Bosne i Hercegovine.Odluka sadrži: nazive državnih organa, preduzeća i drugih pravnih lica kojapodliježu radnoj obavezi, način izvršavanja i vrijeme trajanja radne obaveze,područje na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Republika) nakojem se zavodi radna obaveza i poimenično određivanje republičkih državnihorgana i preduzeća i drugih pravnih lica od posebnog značaja za od bran uRepublike koja su dužna raditi u toku trajanja radne obaveze.

Radna obaveza može se zavesti za pojedina područja ili cijelu teritoriju Republikeza sve ili u određenim djelatnostima.

U skladu sa odlukom iz stava 1. ovog člana, izvršni organ opštine određuje

469


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

poimenično opštinske organe, preduzeća i druga pravna lica sa područja opštinekoja su dužna raditi u toku trajanja radne obaveze.

Član 4.

Radna obaveza sastoji se u izvršavanju poslova i zadataka iz nadležnosti državnihorgana, preduzeća i drugih pravnih lica, kao i poslova za potrebe oružanih snagaRepublike Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: oružane snage) ili povremenomizvršavanju radova značajnih za odbranu, na način propisan ovom uredbom.

Član 5.

Kada se donese odluka o zavođenju radne obaveze, državni organi, preduzeća idruga pravna lica dužni su da organizovanje i sprovodenje radne obaveze vrše uskladu sa svojim aktom o ratnoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta. Taj aktmora se donijeti najkasnije u roku od tri dana od dana donošenja odluke iz člana 3,ove uredbe.Akt o ratnoj organizaciji sadrži: šemu unutrašnje ratne organizacije,sistematizaciju radnih mjesta sa opisom poslova, broj izvršilaca i uslove u pogledustručne spreme.Akt o unutrašnjoj organizaciji iz stava 1. ovog člana utvrđuje se, na osnovu vrste iobima poslova i zadataka koja će državni organ, preduzeće i drugo pravno lice vršitiza vrijeme trajanja radne obaveze. Taj akt donosi funkcioner koji rukovodi državnimorganom, odnosno direktor u preduzeću i drugom pravnom licu.

Član 6.

Radnici organa uprave nadležnih za odbranu, radnici ministarstva unutrašnjihposlova, kao i radnici u kazneno-popravnim organizacijama i vaspitno-obrazovnimdomovima i vatrogasnim društvima, radnu obavezu izvršavaju u tim organima,organizacijama, domovima i društvima u skladu sa njihovim aktom o ratnojorganizaciji i sistematizaciji radnih mjesta.

Član 7.

Radnici zaposleni u državnim organima, preduzećima i drugim pravnim licimaizvršavaju radnu obavezu, po pravilu, u organu, preduzeću, odnosno drugompravnom licu u kojem se nalaze u radnom odnosu, u skladu sa aktom o ratnojorganizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tih organa, preduzeća i drugih pravnihlica.


470

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

Član 8.

Raspored radnika po osnovu radne obaveze na radna mjesta iz čl. 6. i 7. oveuredbe vrši funkcioner koji rukovodi državnim organom odnosno direktor u pre-duzeću i drugom pravnom licu.

Prije raspoređivanja radnika u skladu sa odredbom stava 1. ovog člana, mora sezatražiti pismena saglasnost od opštinskog organa uprave nadležnog za odbranu (udaljem tekstu: opštinski sekretarijat) koji radnike vodi u evidenciji. Saglasnost setraži pismenim zahtjevom sa obrazloženjem.

Kada se dobije tražena saglasnost, radnici se mogu rasporediti u državni organ,preduzeće ili drugo pravno lice.

Pri davanju saglasnosti iz stava 2. ovog člana, opštinski sekretarijat prioritet dajeorganima, organizacijama, domovima i društvima iz člana 6. ove uredbe, kao ipreduzećima i drugim pravnim licima od posebnog značaja za odbranu iz člana 9,stav 1. ove uredbe.

Član 9.

Javna preduzeća, preduzeća i druga pravna lica od posebnog značaja za odbranuRepublike, dužna su da vrijeme izvršavanja radne obaveze utvrde u trajanju kojeodredi izvršni organ društveno-političke zajednice. Vrijeme izvršavanja radneobaveze tih preduzeća i drugih pravnih lica određuje se u trajanju kojim se moguobezbijediti potrebe neophodne za život građana i rad državnih organa, preduzećai drugih pravnih lica, odnosno potrebe oružanih snaga na području opštine, odnosnoregije ili teritorije Republike.Vrijeme u kome se izvršava radna obaveza u državnim organima, preduzećima idrugim pravnim licima, osim preduzeća iz stava 1. ovog člana, mora se odrediti takoda se obezbijedi normalan rad i funkcionisanje organa, preduzeća i drugih pravnihlica.Funkcioner koji rukovodi državnim organom, odnosno direktor u preduzeću i drugompravnom licu odgovoran je za organizovanje i funkcionisanje državnog organa,preduzeća i drugog pravnog lica u smislu st. 1. i 2. ovog člana.U zavisnosti od potreba i borbene situacije može se odlučiti da se radna obavezaizvršava i na dan sedmičnog odmora i praznika o čemu odlučuje izvršni organdruštveno-političke zajednice, s tim da se jedan dan u sedmici obezbjeđuje kao dansedmičnog odmora.

471


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

Član 10.

Pri organizovanju izvršavanja radne obaveze mora se voditi računa da rasporedvremena izvršavanja radne obaveze bude prilagođen borbenoj situaciji na područjuopštine, odnosno regije koja omogućava bezbjedan dolazak i odlazak radnika naposao i sa posla i da se obezbijedi organizovan prevoz radnika na posao i sa posla,ukoliko ne funkcioniše javni prevoz.

Raspored vremena izvršavanja radne obaveze i organizovanje prevoza iz stava 1.ovog člana za radnike državnih organa vrši izvršni organ društveno-političke zajed-nice, a u preduzeću i drugom pravnom licu – direktor.

Član 11.

Majka koja ima jedno ili više djece mlade od 10 godina života, ima pravo da budeoslobođena radne obaveze dok ne bude obezbijedena njega i čuvanje djece.

Odredba stava 1. ovog člana odnosi se i na oca, usvojioca, lice kod koga se dijetenalazi na organizovanoni porodičnom smještaju i staratelja djeteta, ako majka,odnosno roditelj nisu u životu ili su dijete napustili ili su iz drugih razloga spriječenida se brinu o djeci, kao i trudnice, i majke odnosno očeve koji imaju teško bolesnodijete ili drugog člana porodice sa kojim žive u zajedničkom domaćinstvu, za čiju jenjegu i čuvanje neophodno njihovo prisustvo, ako ne postoje drugi članoviporodičnog domaćinstva koji se mogu brinuti o bolesnom djetetu odnosno drugomčlanu porodičnog domaćinstva.

Radne obaveze može biti oslobođen i obveznik radne obaveze koji traži odobrenjeza odlazak u inostranstvo na privremeni boravak radi zbrinjavanja ili posjećivanjaevakuisane djece ili zbrinjavanje starih, iznemoglih i bolesnih članova porodice ili radiličnog liječenja ili kao pratilac za člana porodice koji se upućuje na liječenje u inos-transtvo.

Rješenje o oslobađanju od radne obaveze za lica iz st. 1. do 3. ovog člana donosiopštinski sekretarijat. Rješenje se donosi na pismeni zahtjev tih lica. Uz zahtijev seprilažu odgovarajući dokazi.

Član 12.

Radne obaveze može biti oslobođen obveznik radne obaveze koji na osnovu nalazanadležne zdravstvene organizacije bude ocijenjeno nesposobnim za rad.


472

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

Oslobađanje od radne obaveze iz razloga stava 1. ovog člana vrši se na osnovuzahtjeva nesposobnog obveznika radne obaveze i ocjene i mišljenja zdravstveneorganizacije o nesposobnosti za rad.

Rješenje o oslobađanju od radne obaveze donosi nadležni opštinski sekretarijat.

Član 13.

Predstavništva, prodavnice, skladišta i drugi organizacioni dijelovi preduzeća i drugihpravnih lica čije se sjedište nalazi u drugim državama, podliježu radnoj obavezi uskladu sa odredbama ove uredbe.

Odluku o radnoj obavezi radnika u dijelovima preduzeća iz stava l.ovog člana donosiizvršni organ opštine.

Član 14.

Ratni raspored određen u skladu sa odredbama čl. 6. do 8. ove uredbe možemijenjati samo opštinski sekretarijat na zahtjev opštinskog štaba odbrane kad su upitanju interesi oružanih snaga ili na zahtjev državnog organa, preduzeća i drugogpravnog lica, koji su zainteresovani za promjenu ratnog rasporeda.

Promjena ratnog rasporeda iz stava 1. ovog člana traži se pismenim zahtjevom kojimora biti obrazložen.

Član 15.

Za vrijeme trajanja radne obaveze primjenjuju se propisi o radnim odnosima, osimu pitanjima koja šu ovom uredbom drukčije uređena.

Član 16.

Vojni obveznici koji nisu raspoređeni u oružane snage, a po osnovu radne obavezesu raspoređeni u državni organ, preduzeće i, drugo pravno lice, mogu bitiraspoređeni u oružane snage kada se za to ukaže potreba o čemu odlučuje opštin-ski sekretarijat na zahtjev opštinskog štaba odbrane.

Pri odlučivanju o rasporedu iz stava 1. ovog člana vodi se računa o prioritetima kojisu utvrđeni u odredbama člana 8. stav 4. ove uredbe.

473


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

Član 17.

Odredbe čl. 2. do 16. ove uredbe shodno se odnose na državne organe gradaSarajeva, kao i na lica koja samostalno obavljaju djelatnost ličnim radom isredstvima u svojini građana (poslodavac).

II POSLOVI I ZADACI ZA POTREBE ORUŽANIH SNAGA I RADOVI ZNAČAJNIZA ODBRANU

Član 18.

Za potrebe oružanih snaga u ratu ili vanrednom stanju, može se organizova tiizvršenje sljedećih poslova i zadataka:

1) izvođenje radova na: utvrđivanju i zaprečavanju; uređenju puteva, željezničkihpruga, aerodroma, letilišta, heliodroma, luka, pristaništa, hidrodroma i sidrišta;izgradnji objekata za vodu i uređenju stanica za vodu; maskiranje objekata zavodu; maskiranju objekata i radova; uređenju i održavanju mjesta prelaska prekovodenih i drugih prirodnih prepreka; izgradnji i održavanju tajnih skladišta, baza,zemunica, bolnica i drugih sanitetskih objekata, kao i izvođenju drugih radovana pravcima i u rejonima i zonama borbenih, dejstava kojima se obezbjeđuje us-pješnije izvršavanje ratnih zadataka jedinica oružanih snaga;

2) dekonzervaciju i aktiviranje tehničkih materijalnih sredstava u ratnoj rezervi;razmještaj ratnih materijalnih rezervi; ispomoć prilikom prenošenja materijalnihsredstava iz skladišta na mobilizacijska zborišta i u druge rejone, kao i obavljanjei drugih poslova u rejonima ukrcavanja i iskrcavanja;

3) razmještaj i evakuaciju ratnog materijala i druge vojne opreme, rezervi sred-stava i opreme preduzeća koja proizvode za potrebe oružanih snaga i njihovosklanjanje sa ugroženih rejona i pravaca;

4) utovar i istovar tehničkih materijalnih sredstava i drugih sredstava u lukama,pristaništima, aerodromima, željezničkim stanicama i drugim sabirnim centrimaratnih materijalnih rezervi i drugih sredstava;

5) ispomoć prilikom masovnog prenošenja povrijeđenih i oboljelih, asanaciju bojištai druge radove;

6) ispomoć u gašenju požara, raščišćavanju ruševina i opravci vojnih zgrada idrugih objekata i otklanjanju drugih posljedica na vojnim objektima i drugojimovini;

7) izvršavanje drugih radova za potrebe oružanih snaga.


474

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

Član 19.

Za rad državnjh organa, preduzeća i drugih pravnih lica u ratu ili vanrednom stanju,može se organizovati izvršenje slijedećih radova:1) utovari istovar robnih rezervi i drugih materijalnih sredstava društveno-političkih

zajednica;2) dislokacija proizvodnih kapaciteta, sirovina i drugih materijalnih dobara

preduzeća i drugih pravnih lica od posebnog značaja za odbranu;3) ispomoć komunalnim i građevinskim preduzećima i snagama civilne zaštite pri

raščišćavanju i spašavanju iz ruševina i sprovođenju drugih mjera zaštite ispašavanja pri masovnim ratnim razaranjima;

4) izvršavanje drugih radova od značaja za odbranu.

III JEDINICE RADNE OBAVEZE

Član 20.

Za izvršavanje poslova i zadataka iz čl. 18. i 19. ove uredbe organizuju se jediniceradne obaveze koje mogu biti opštinske ili jedinice preduzeća.

Opštinske jedinice radne obaveze obrazuje izvršni odbor opštine.

Pored jedinica iz stava 2. ovog člana, dvije ili više susjednih opština, premasopstvenim procjenama i potrebama, mogu obrazovati i zajedničke jedinice radneobaveze, o čemu sporazumno odlučuju izvršni organi tih opština.

Član 21.

Jedinice radne obaveze mogu se organizovati od dijela ili cijelog preduzeća čija jedjelatnost u miru: izgradnja i održavanje komunikacija (puteva, željezničkih pruga iaerodroma, luka i pristaništa); građevinarstvo; transport; utovar i istovar;hidrotehnički radovi; održavanje i opravka motornih vozila, vazduhoplova i plovnihobjekata.U jedinice radne obaveze iz stava 1. ovog člana, pored obveznika radne obavezezaposlenih u istom ili drugom preduzeću, mogu se raspoređivati i obveznici radneobaveze koji nisu u radnotn odnosu.Obrazovanje jedinica radne obaveze iz stava 1. ovog člana vrši direktor preduzeća,na prijedlog izvršnog odbora opštine.

475


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:55

Član 22

U jedinice radne obaveze raspoređuju se obveznici radne obaveze, koji nisuraspoređeni u oružane snage niti u organe, organizacije, domove, udruženja ipreduzeća i druga pravna lica iz člana 6. i člana 9. stav 1. ove uredbe.

Jedinice radne obaveze popunjavaju se potrebnim materijalno-tehničkim sredstvimai stokom, u skladu sa propisima o materijalnoj obavezi građana, preduzeća i drugihpravnih lica.

Član 23.

Popuna jedinica iz člana 20. st. 2. i 3. ove uredbe vrši se obveznicima radne obavezesa područja opštine koji nemaju drugi ratni raspored.

Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, u jedinice radne obaveze mogli se priv-remeno, radi hitnog izvršenja planiranog posla, rasporediti i obveznici radne obavezekoji imaju ratni raspored u preduzećima i drugim pravnim licima.

Član 24.

Izvršni odbor opštine utvrđuje ličnu i materijalnu formaciju jedinica radne obavezeiz člana 20. stav 2. ove uredbe.

U skladu sa potrebama i mogućnostima opštine u izvršavanju poslova i zadataka izčl. 18. i 19. ove uredbe utvrđuje se veličina, vrsta i broj jedinica radne obaveze.

Član 25.

Izvršni odbor opštine odlučuje o angažovanju jedinica radne obaveze iz člana 20.st. 1. i 2. i člana 21. stav 1. ove uredbe, a jedinica iz člana 20. stav 3. ove uredbesporazumno izvršni organi opština koji su obrazovali te jedinice.

Angažovanje jedinica radne obaveze na izvršavanju poslova i zadataka iz čl. 18. i19. ove uredbe može se narediti samo pod uslovom ako se procijeni da te poslovei zadatke blagovremeno ne mogu izvršiti preduzeća, odnosno druga pravna lica učiju nadležnost spadaju ti poslovi i zadaci, odnosno radovi, a poslovi i zadaci semoraju hitno obaviti.

Odlukom o angažovanju jedinica radne obaveze određuju se jedinice koje seangažuju, poslovi i zadaci koji će se vršiti, vrijeme obavljanja tih poslova i zadataka,način prevoza, smještaj, ishrana i zdravstveno zbrinjavanje pripadnika tih jedinica.


476

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:56

Član 26.

Zahtjev za angažovanje jedinica radne obaveze za vršenje poslova iz člana 18. oveuredbe podnosi nadležni opštinski štab odbrane, a za izvođenje radova iz člana 19.ove uredbe podnosi direktor u preduzeću ili drugom pravnom licu.Zahtjev iz stava 1. ovog člana sadrži: vrstu i obim poslova i zadataka iz čl, 18. i 19.oveuredbe za čije se vršenje traži angažovanje jedinica radne obaveze, vrijemevršenja tih poslova i zadataka, način prevoza, smještaj, ishrana i zdravstveno obezb-jeđenje pripadnika tih jedinica.Zahtjev iz stava 1. ovog člana podnosi se izvršnom odboru opštine na čijempodručju se treba da vrše poslovi i zadaci iz čl. 18. i 19. ove uredbe.

Član 27.

Po izvršenom zadatku jedinice radne obaveze iz člana 20. st. 2. i 3. ove uredbe, popravilu se rasformiraju, a obveznici radne obaveze, materijalna sredstva i stokavraćaju se kućama. Zavisno od potreba, te jedinice radne obaveze mogu se, poodluci izvršnog odbora opštine, upućivati na druge zadatke, ako to zatraži nadležniopštinski štab odbrane ako su u pitanju poslovi i zadaci iz člana 18. ove uredbe,odnosno direktor u preduzeću ili drugom pravnom licu, ako su u pitanju radovi izčlana 19. ove uredbe.Pripadnici jedinica radne obaveze iz člana 21. ove uredbe, po izvršenom zadatku,po pravilu, nastavljaju svoj rad u preduzeću ili drugom pravnom licu u kojima senalaze u radnom odnosu.

Član 28.

Opštinski sekretarijat vrši poslove koji se odnose na popunu, evidenciju i saopšta-vanje rasporeda licima raspoređenim u jedinice radne obaveze i poziva pripadniketih jedinica kada izvršni odbor opštine naredi njihovo angažovanje na izvršavanjuposlova i zadataka odnosno radova iz čl. 18. i 19. ove uredbe.


Član 29.

Državni organi, preduzeća i druga pravna lica, dužna su da u roku od 15 dana oddana stupanja na snagu ove uredbe, pitanja koja se odnose na radnu obavezu,usklade sa odredbama ove uredbe.

477


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:56

Član 30.

Danom stupanja na snagu ove uredbe prestaje da važi Uredba o organizovanju iizvršavanju radne obaveze za obavljanje poslova i zadataka od značaja za opšte-narodnu odbranu ("Službeni list SRBiH", broj 36/85).

Član 31.


('Službeni list RBiH", broj 19; 26. oktobra 1992.)


478

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:56

Na osnovu člana 16. stav 1. tačka 7. i 12. i člana 67. Uredbe sa zakonskom snagomo odbrani ("Službeni list RBiH", br. 4/92 i 9/92), Vlada Republike Bosne i Herce-govine, donosi

U R E D B U

O KRITERIJIMA I NORMATIVIMA RASPOREĐIVANJAGRAĐANA I MATERIJALNIH SREDSTAVA U

ORUŽANE SNAGE I DRUGE POTREBE ODBRANE

I OPŠTE ODREDBE

Član 1.

Ovom uredbom utvrđuju se kriteriji i normativi za popunu oružanih snaga RepublikeBosne i Hercegovine (u daljem tekstu: oružane snage), policije i Službe državnebezbjednosti Ministarstva unutrašnjih poslova (u daljem tekstu: policija i Državnabezbjednost), jedinica, štabova i povjerenicima civilne zaštite (u daljem tekstu:jedinice i organi civilne zaštite), službe osmatranja i obavještavanja, jedinica veze ikriptozaštite, državnih organa, preduzeća i drugih pravnih lica ljudstvom i materija-lnim sredstvima, kao i način davanja sredstava, evidencija, poseban način snabdi-jevanja oružanih snaga u ratu i naknade za izuzeta i korišćena sredstva za vrijemeratnog stanja.

Član 2.

Popuna oružanih snaga i drugih snaga odbrane iz člana 1. ove uredbe vrši se ras-poređivanjem ljudi i sredstava u te snage na odgovarajuća formacijska mjestaodnosno poslove i zadatke utvrđene u aktima o unutrašnjoj ratnoj organizaciji i sis-tematizaciji radnih mjesta (u daljem tekstu: akt o ratnoj sistematizaciji radnih mjesta).

Član 3.

U oružane snage, prvenstveno se raspoređuju lica iz rezervnog sastava (u daljemtekstu: vojni obveznici) čije je prebivalište, odnosno mjesto zaposlenja najbližemjestu razvoja ratne jedinice koja se popunjava.

479


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:56

Član 4.

Prilikom raspoređivanja ljudi i sredstava u oružane snage i druge potrebe odbrane,organi nadležni za određivanje ratnog rasporeda i korisnici popune obezbijediće dase:

1) ratnim rasporedom obuhvate svi sposobni građani i sva sredstva pod uslovimautvrđenim zakonom i ovom uredbom,

2) u skladu sa potrebama i mogućnostima zadovolje potrebe svih korisnika popune,s tim da se prioritetno zadovolje potrebe oružanih snaga i da se na rukovodećedužnosti u oružane snage raspoređuje što veći broj mladih kadrova sa izraženimsposobnostima i sklonostima za rukovođenje i komandovanje,

3) obezbijede neophodni uslovi za rad državnih organa, javnih preduzeća i pre-duzeća i drugih pravnih lica od posebnog značaja za odbranu s obzirom nanjihove zadatke koje obavljaju ža vrijeme ratnog stanja,

4) građani raspoređuju na dužnosti, odnosno poslove i zadatke na kojima će, sobzirom na njihovu stručnu osposobljenost (vojno-evidencionu specijalnost),moralne kvalitete, psiho-fizičke, stručne i druge sposobnosti i sklonosti moći datinajveći doprinos u izvršavanju zadatka oružanih snaga, odnosno drugihzadataka u odbrani zemlje.

II RASPOREĐIVANJE GRAĐANA NA RATNE DUŽNOSTI


Član 5.

Građani, po pravilu, mogu imati samo jedan ratni raspored.

Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, građani koji su po osnovu radne obavezeraspoređeni na ratne dužnosti u državne organe, preduzeća i druga pravna lica naposlove i zadatke utvrđene u njihovim aktima o ratnoj sistematizaciji radnih mjesta,istovremeno se raspoređuju u jedinicu i druge organe civilne zaštite ili službuposmatranja i obavještavanja koje obrazuju za svoje potrebe (dvojni raspored) očemu odlučuje funkcioner koji rukovodi državnim organom, odnosno direktor u pre-duzeću i drugom pravnom licu.

Građanin koji je raspoređen u oružane snage ne može se istovremeno raspoređi-vati na druge dužnosti.


480

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:56

Član 6.

Vojni obveznik koji nije raspoređen u oružane snage može se raspoređivati u jedinicei organe civilne zaštite, službu osmatranja i obavještavanja, jedinice veze i kriptoza-štite, državne organe, preduzeća i druga pravna lica, bez obzira na godine starosti.

Vojni obveznik koji je raspoređen u skladu sa odredbom stava 1. ovog člana, uodnosu na raspoređivanje u oružane snage smatra se ne raspoređenim vojnimobveznikom i kada se ukaže potreba raspoređuje se u oružane snage, a dotadašnjiraspored se ukida s tim da se, po pravilu, ne diraju lica raspoređena na radna mjestautvrđena u skladu sa članom 7. ove uredbe.

Član 7.

Vojni obveznik koji se nalazi u radnom odnosu u državnom organu, preduzeću i dru-gom pravnom licu na poslovima i zadacima od posebnog značaja za odbranu ili narukovodećim ili, drugim važnim poslovima i zadacima koji se za vrijeme ratnogstanja, moraju obavljati, jer predstavljaju osnovno polazište za rad državnog organa,preduzeća i drugog pravnog lica (u daljem tekstu: rukovodeći i ključni poslovi izadaci) koji su određeni ovom uredbom, po pravilu, ne raspoređuju se u oružanesnage.

Rukovodeći i ključni poslovi i zadaci iz stava 1. ovog člana, utvrđuju se samo udržavnim organima, javnim preduzećima i preduzećima i drugim pravnim licima kojasu od posebnog značaja za odbranu. Ti poslovi i zadaci utvrđuju se u aktu o ratnojsistematizaciji radnih mjesta državnog organa, preduzeća i drugog pravnog lica, asaglasnost na ta akta daje opštinski sekretarijat za narodnu odbranu (u daljemtekstu: opštinski sekretarijat).

U oružane snage neće se, po pravilu, raspoređivati ni vojni obveznik koji je putemposebne odluke osposobljen za vršenje određenih rukovodnih i ključnih poslova izadataka u civilnoj zaštiti ili službi osmatranja j obavještavanja koji su određeni ovomuredbom, osim pod uslovom ako se na te poslove i zadatke može rasporediti drugolice osposobljeno za njihovo obavljanje koje nije vojni obveznik ili vojni obveznikstariji od 35 godina života.

Član 8.

Raspored na poslove i zadatke utvrđene u aktima o ratnoj sistematizaciji radnihmjesta državnih organa, preduzeća i drugih pravnih lica, kao i jedinica i organa

481


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:56

civilne zaštite i službe osmatranja i obavještavanja koje se obrazuju u državnomorganu, preduzeću i drugom pravnom licu, vrši se, po pravilu, licima koja se u timorganima, preduzećima i drugim pravnim licima nalaze u radnom odnosu (proizvodniprincip popune).

Ako se popuna iz stava 1. ovog člana ne može izvršiti sa licima u radnom odnosu,popuna poslova i zadataka utvrđenih u aktu o ratnoj sistematizaciji radnih mjesta,vrši se građanima sa područja opštine koji nemaju drugi ratni raspored (teritorijalno-proizvodni princip popune).

Građanin se ne može raspoređivati samo na dužnost u jedinicu i organ civilnezaštite ili službu osmatranja i obavještavanja koje obrazuju državni organi,preduzeća i druga pravna lica za svoje potrebe, već se popuna tih snaga vrši nanačin propisan u odredbi, člana 5. stav 2. ove uredbe.

Član 9.

Vojni, obveznici koji se nalaze u radnom odnosu u državnim organima, preduzećimai drugim pravnim licima, a nisu raspoređeni u te organe, preduzeća i druga pravnalica po prioritetima utvrđenim ovom uredbom, raspoređuju se u oružane snage.

Član 10.

Ratni raspored određen u skladu sa odredbama ove uredbe može mijenjati samoopštinski sekretarijat i to na zahtjev opštinskog štaba odbrane kada su u pitanjuinteresi popune oružanih snaga, ili na zahtjev, državnog organa, preduzeća i drugogpravnog lica, koji su zainteresovani za promjenu ratnog rasporeda.

Promjena ratnog rasporeda iz stava 1. ovog člana traži se pismenim zahtjevom kojimora biti obrazložen. Pri promjeni ratnog rasporeda mora se voditi računa oprioritetima koji su utvrđeni ovom uredbom.

2. Popuna ArmijeČlan 11.

Popuna ratnih štabova, jedinica i ustanova Armije vrši se vojnim obveznicima uskladu sa zakonom i ovom uredbom.

Raspored vojnih obveznika u Armiju vrši se u miru i u ratu, a dobrovoljcima samo uratu, u slučaju neposredne ratne opasnosti ili vanrednog stanja.


482

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:56

Član 12.

Vojni obveznici u prvih deset godina po odsluženju vojnog roka, raspoređuju se, popravilu, u Armiju.Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, pripadnici policije i druga ovlašćenaslužbena lica organa unutrašnjih poslova, ne raspoređuju se u Armiju dok izvršavajuradnu obavezu u organima unutrašnjih poslova.

Član 13.

Vojni obveznici raspoređuju se u Armiju po sljedećem redu prvenstva, i to:1) u komande svih stepena i borbene i specijalne jedinice Armije, do ranga puka

– brigade – divizije.2) u štabove odbrane društveno-političkih zajednica,3) u ostale dijelove Armije.

Član 14.

Popuna Armije vojnim obveznicima vrši se po sljedećim kriterijumima i normativima,i to:

1) u borbene i specijalne jedinice ranga čete (baterije), bataljona (diviziona), puka– brigade i divizije kopnene vojske, kao i odgovarajuće jedinice ratnog vaz-duhoplovstva i protivvazdušne odbrane, odnosno ratne mornarice – raspoređujuse rezervni vojnici do 35 godina života,

2) u padobranske jedinice – raspoređuju se rezervni vojnici do 32, a u diverzantsko-pomorske i ronilačke jedinice rezervni vojnici pomorski diverzanti do 30, aostali ronioci – rezervni vojnici do 35 godina života,

3) u ostale dijelove Armije raspoređuju se rezervni vojnici – muškarci do 40, a ženedo 35 godina života.

U jedinice iz stava 1. tačka 1. ovog člana, na području na kojem nema dovoljan brojrezervnih vojnika do 35 godina, mogu se raspoređivati i rezervni vojnici do 40godina života.U jedinice iz stava 2, tačka 2. i 3; ovog člana, mogu se raspoređivati rezervni vojnici– muškarci do 50, a žene do 45 godina, a u nedostatku rezervnih vojnika tih god-ina, mogu se raspoređivati i rezervni vojnici – muškarci do 60, a žene do 50 godina,prvenstveno iz mjesta u kojima se formiraju takve jedinice.

483


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:56

Član 15.

Popuna starješinskih dužnosti u Armiji vrši se po redosljedu iz člana 13. ove uredbe,tako da se prvenstveno obezbijedi popuna komandnih i rukovodećih dužnosti uborbenim i specijalnim jedinicama Armije, a zatim popuna ostalih dijelova Armije ištabova odbrane društveno-političkih zajednica.

Član 16.

Popuna komandnih i rukovodećih dužnosti u jedinicama iz člana 14. stav 1. tač. 1.i 3. ove uredbe, vrši se raspoređivanjem starješina po sljedećim kriterijima:1) na dužnosti komandira odjeljenja, voda i njima ravne dužnosti do 35 godina;2) na dužnosti komandira čete (baterije), komandira bataljona (diviziona) i njima

ravne dužnosti do 40 godina;3) na dužnosti komandanta puka, brigade i njima ravne dužnosti do 50 godina;4) na ostale komandne i rukovodeće dužnosti raspoređuju se starješine – muškarci

do 60 godina, a žene do 50 godina života.

Član 17.

Vojni obveznici raspoređuju se prvenstveno na dužnosti za koje su se u miru ili ratuosposobili ili na srodne dužnosti koje, sa svojim kvalifikacijama, mogu uspješnoobavljati.

Vojni obveznici koji su obučeni za pilotske, padobranske, ronilačke i diverzantskespecijalnosti, raspoređuju se prvenstveno u Armiji po redu prvenstva iz člana 13.ove uredbe.

Vojni obveznici koji su osposobljeni za raketne, radarsko-računarske, vojno-polici-jske, izviđačke, šifarske, kriptografske i teleprinterske specijalnosti, radiofoniste,telefoniste, vozače borbenih vozila i samohodnih oruđa, vozače-poslužioceinžinjerskih mašina, nišandžije na borbenim vozilima i nišandžije artiljerijskih oruđai mehaničare, svih specijalnosti, raspoređuju se, po pravilu, na dužnosti odgovara-jućih specijalnosti za koje su obučeni u jedinicama i ustanovama odgovarajućegroda – službe bivše JNA ili Armiji.


484

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:56

Član 18.

Vojni obveznici o sposobljeni za posade vazduhoplova i plovnih objekata i vozačimotornih vozila, raspoređuju se u jedinice, ustanove i štabove Armije u koje suraspoređeni vazduhoplovi, plovni objekti ili motorna vozila kojima upravljaju.

Član 19.

Raspoređivanje vojnih obveznika u Armiji vrši se prema mjestu prebivališta, odnosnomjestu zaposlenja koje je najbliže mjestu razvoja ratne jedinice koja se popunjava,po pravilu sa područja jedne opštine ili mjesne zajednice.

Popuna ratnih jedinica Armije koje se razvijaju na području na kojem nema dovoljnovojnih obveznika za njihovu popunu, popunjavaju se raspoređivanjem u te jedinicevojnih obveznika sa područja dvije ili više opština, odnosno sa područja okruga ilišire teritorije Republike Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Republika).

Član 20.

Za vrijeme ratnog stanja, popuna Armije može se vršiti i na način što se vojniobveznici, i bez poziva nadležnog opštinskog sekretarijata, mogu neposrednojavljati u ratnu jedinicu.

Na način predviđen u stavu 1. ovog člana, popuna Armije može se vršiti i dobro-voljcima.

Član 21.

Dobrovoljci se, u redovnoj proceduri prvenstveno raspoređuju u jedinice iz člana14. stav 1, tačka 3. ove uredbe.

3. Popuna policije i Državne bezbjednosti

Član 22.

Popuna policije i Državne bezbjednosti vrši se licima koja su bila zaposlena ustalnim sastavima policije, vojnim obveznicima i dobrovoljcima.

Raspored vojnih obveznika i lica koja su bila zaposlena u stalnim sastavima policijei Državne bezbjednosti vrši se u miru i u ratu, a dobrovoljcima samo u ratu.

485


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:56

Član 23.

Za popunu policije i Državne bežbjednosti raspoređuju se, po pravilu, vojni obveznicido 35 godina života prema sljedećim kriterijima, i to:1) lica koja su bila u radnom odnosu u svojstvu policajca ili druga ovlašćena lica

organa unutrašnjih poslova,2) lica koja su služila vojni rok u vojnoj policiji, izviđačkim, graničnim, padobranskim,

diverzantsko-pomorskim i gardijskim jedinicama bivše JNA, ako nisuraspoređena na odgovarajuće dužnosti u vojno-policijskim, izviđačkim, roni-lačkim i padobranskim jedinicama Armije,

3) lica obučena za pojedine vojno-evidencione specijalnosti koje odgovarajuradnim mjestima specijalizovanih dužnosti u policiji prema tački 2. ovog člana,

4) ostala lica ako nisu raspoređena u borbene i specijalne jedinice Armije.

4. Popuna jedinica veze

Član 24.

U jedinice veze koje obrazuju društveno-političke zajednice, raspoređuju se vojniobveznici, po pravilu, muškarci do 60, a žene do 30 godina.

Član 25.

Jedinice veze popunjavaju se vojnim obveznicima prema njihovoj stručnojosposobljenosti (vojno-evidencionoj specijalnosti) i drugim svojstvima potrebnim zauspješno obavljanje poslova i zadataka na dužnostima na koja se raspoređuju, kaošto su: radio-telegrafisti, radio-teleprinteristi, radio-fonisti i telefonisti, teleprinteristi,šifroteleprinteristi, radio-relejni poslužioci, poslužioci uređaja noseće frekvencije,radio-mehaničari, telefonsko-telegrafski mehaničari, mehaničari za radio-relejneuređaje, elektromehaničari, automehaničari, bolničari, vojni policajci i kuhari.

Izuzetno, ako nema lica specijalnosti iz stava 1. ovog člana, jedinice veze mogu sepopunjavati i drugim vojnim obveznicima, koji su po osnovu, kvalifikacijeosposobljeni za te dužnosti, kao što su: radio-amateri, telefonisti i drugi odgovara-jući mehaničari.


486

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:56

5. Popuna službe osmatranja i obavještavanja

Član 26.

Popuna službe osmatranja i obavještavanja vrši se raspoređivanjem vojnih obveznikai lica koja su obavezna da učestvuju u civilnoj zaštiti (u daljem tekstu: obveznici civilnezaštite) koji nisu raspoređeni u oružane snage ili za druge potrebe odbrane.

Član 27.

Pod rukovodnim i ključnim poslovima i zadacima u službi osmatranja i obavješta-vanja, smatraju se:1) poslovi i zadaci načelnika i zamjenika načelnika centra za obavještavanje,2) poslovi i zadaci operativaća za praćenje i procjenu opasnosti od ratnih dejstava,3) poslovi i zadaci komandira računsko-analitičkih grupa odnosno stanica,4) poslovi i zadaci analitičara RHB dejstava,5) poslovi i zadaci komandira za rad na tehničkim sredstvima.

Član 28.

Popunjavanje službe osmatranja i obavještavanja koju obrazuju društveno-političkezajednice i mjesne zajednice vrši se na teritorijalnom principu.

Popunjavanje službe ili dijelova službe osmatranja i obavještavanja u preduzećimai drugim pravnim licima vrši se licima koja su po osnovu radne obaveze raspoređenana poslove i zadatke utvrđene u njihovim aktima o ratnoj sistematizaciji radnih mjesta(proizvodni – radni princip popune).

6. Popuna civilne zaštiteČlan 29.

Popuna jedinica i organa civilne zaštite vrši se obveznicima civilne zaštite i dobro-voljcima koji nisu raspoređeni u Armiju.

Jedinice i organi civilne zaštite koje obrazuju društveno-političke zajednice, popu-njavaju se obveznicima civilne zaštite sa područja društveno-političke zajednice,koji nemaju drugi ratni raspored (teritorijalni princip popune).

Jedinice i organi civilne zaštite koje obrazuje mjesna zajednica, popunjavaju se ob-

487


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:56

veznicima civilne zaštite sa područja mjesne zajednice koji nemaju drugi ratni ras-pored, s tim što se dužnosti povjerenika civilne zaštite u stambenim zgradama idrugim objektima popunjavaju obveznicima civilne zaštite koji žive ili rade u timzgradama odnosno objektima (teritorijalni princip popune).

Jedinice i organi civilne zaštite koje obrazuju državni organi, preduzeća i drugapravna lica popunjavaju se obveznicima civilne zaštite koji su po osnovu radneobaveze raspoređeni na poslove i zadatke utvrđene u aktima o ratnoj sistematizacijiradnih mjesta tih organa, preduzeća i drugih pravnih lica.

Član 31.

Pod rukovodnim i ključnim poslovima i zadacima u jedinicama i organima civilnezaštite, smatraju se:1) poslovi i zadaci komandanta i načelnika štaba civilne zaštite društveno-političkih

zajednica,2) poslovi i zadaci komandanta i komandira jedinice civilne zaštite,3) poslovi i zadaci civilne zaštite čije obavljanje mogu vršiti samo lica koja su za-

vršila posebnu obuku (školu, kurs i si.) za uništavanje neeksplodiranih ubojnihsredstava (pirotehničari), za spašavanje iz ruševina (geofonisti, spasioci savisokih objekata), pripadnici jedinica radiološko-hemijsko-biološke zaštite zaposlove RHB izviđanja, dozimetrijske poslove, laboratorijske poslove i poslovedekontaminacije,

4) poslovi i zadaci rukovaoca osnovnih građevinskih mašina za raščišćavanje,odnosno uklanjanje ruševina, skelara i vozača motornih čamaca za spašavanjena vodi, rukovaoci specijalnih uređaja u skloništima, kao i stručna lica iz re-dovnih službi ronioca za zaštitu i spašavanje (Ijekari, veterinari, bolničari,tehničari, agronomi i dr.).

7. Popuna državnih organaČlana 32.

Popuna poslova i zadataka utvrđenih u aktu o ratnoj sistematizaciji radnih mjesta udržavnim organima, vrši se, po pravilu, raspoređivanjem lica koja se u miru nalazeu radnom odnosu u tim organima, ako nisu raspoređeni u Armiju.

Ako se popuna ne može izvršiti licima iz stava 1. ovog člana, popunjavanje se vrširaspoređivanjem obveznika radne obaveze koji se u miru ne nalaze u radnom


488

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:56

odnosu u tim organima (teritorijalni princip popune). Na isti način vrši se popunadržavnih organa koji se obrazuju u ratu ili u slučaju neposredne ratne opasnosti.

Član 33.

Popuna organa uprave nadležnih za od branu, kazneno-popravnih organizacija ivaspitno-popravnih domova, meteorološke i hidrometeorološke službe, vatrogasneslužbe i elektrodistribucije vrši se, po pravilu, raspoređivanjem lica koja se nalaze uradnom odnosu u tim organima, organizacijama, domovima i službama u skladu sanjihovim aktima o ratnoj sistematizaciji radnih mjesta.

Lica koja se u miru nalaze u radnom odnosu u Ministarstvu unutrašnjih poslova upoliciji i Državnoj bezbjednosti raspoređuju se na poslove i zadatke tog organa uskladu sa aktom o ratnoj sistematizaciji radnih mjesta.

Ako se popuna policije i Državne bezbjednosti ne može izvršiti licam iz stava 1. ovogčlana, popuna se vrši sa licima pod uslovima propisanim u čl. 22. i 23. ove uredbe.

Član 35.

Pod rukovodećim poslovima i zadacima u državnim organima, podrazumijevaju seposlovi i zadaci funkcionera i rukovodećih radnika koja se utvrde u njihovim aktimao ratnoj sistematizacij radnih mjesta.

Član 36.

Pod ključnim poslovima i zadacima u državnim organima, podrazumijevaju seposlovi i zadaci određenog broja stručnih radnika koji su neophodni za uspješnofunkcioniranje državnih organa koji se utvrde u njihovim aktima o ratnoj sistemati-zaciji radnih mjesta.

Član 37.

Vojni obveznici raspoređeni na rukovodeće i ključne poslove i zadatke iz člana 35.i 36. ove uredbe ne raspoređuju se u Armiju, i to:1) na rukovodećim poslovima i zadacima bez obzira na godine starosti, 2) na ključnim poslovima i zadacima ako su stariji od 35 godina života. U Armiju se ne raspoređuju ni vojni obveznici, bez obzira na godine starosti, koji su ras-poređeni na poslove kriptozaštite i šifroteleprinterske poslove u organima društveno-političkih zajednica, kao i u organe, organizacije i službe iz člana 33. ove uredbe.

489


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:56

8. Popuna preduzeća i drugih pravnih lica

Član 38.

Popuna preduzeća i drugih pravnih lica vrši se obveznicima radne obaveze koji sekod njih nalaze u radnom odnosu, ako nemaju drugi ratni raspored.

Ako se popuna ne može izvršiti na način predviđen u stavu 1. ovog člana, popunase vrši i vojnim obveznicima koji se kod njih nalaze u radnom odnosu ili licima kojase kod njih ne nalaze u radnom odnosu, ako nemaju drugi ratni raspored.

Popuna preduzeća i drugih pravnih lica licima iz stava 1. i 2. ovog člana vrši se uskladu sa njihovim aktima o ratnoj sistematizaciji radnih mjesta.

Član 39.

Prioritet u popuni imaju javna preduzeća i preduzeća i druga pravna lica kojanadležni državni organ odredi kao preduzeća od posebnog značaja za odbranu.

Član 40.

Vojni obveznici do 35 godina koji rade na određenim rukovodećim i ključnim pos-lovima i zadacima od posebnog značaja za odbranu u preduzećima i drugim pravnimlicima iz člana 39. ove uredbe, ne raspoređuju se u Armiju, osim pod uslovom akose na te poslove i zadatke mogu rasporediti druga lica koja su osposobljena zanjihovo obavljanje koja nisu vojni obveznici ili vojni obveznici stariji od 35 godina.

Rukovodeći i ključni poslovi i zadaci iz stava 1. ovog člana utvrđuju se u aktu oratnoj sistematizaciji radnih mjesta preduzeća i drugih pravnih lica.

9. Postupak za raspoređivanje građana na ratne dužnosti

Član 41.

Popuna Armije, policije i Državne bezbjednosti, jedinica veze, službe osmatranja iobavještavanja i jedinica i organa civilne zaštite ljudstvom vrši se prema planovimarazvoja, odnosno formacijama tih jedinica, ustanova, štabova i službi.

Popuna državnih organa, preduzeća i drugih pravnih lica ljudstvom vrši se premanjihovim aktima o ratnoj sistematizaciji radnih mjesta.

Raspoređivanje ljudstva prema aktima iz st. 1. i 2. ovog člana vrši se u skladu sakriterijima i prioritetima koji su utvrđeni u odredbama čl. 3. do 40. ove uredbe.


490

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:56

Član 42.

Raspoređivanje ljudstva u Armiju i druge subjekte iz člana 41. st. 1. i 2. ove uredbevrši opštinski sekretarijat koji to ljudstvo vodi u vojnoj evidenciji.

Član 43.

Nadležni organi Armije i drugih snaga iz člana 41. stav 1. ove uredbe dužni suopštinskom sekretarijatu dostaviti plan popune (razrez) odnosno formacije jedinica,ustanova, štaba i službe radi izvršenja popune ljudstvom.

Član 44.

Radi izvršenja popune državni organi, preduzeća i druga pravna lica dužna suopštinskom sekretarijatu dostaviti sljedeća akta i to:

1) akt o ratnoj sistematizaciji radnih mjesta,2) spisak lica (muškaraca) koji se predlažu za raspored,3) spisak žena koje se predlažu za raspored,4) spisak lica (muškaraca i žena) koji se, kao višak u odnosu na ratne potrebe, ne

mogu rasporediti na poslove i zadatke utvrđene u aktu o ratnoj sistematizacijiradnih mjesta.

Akt iz tačke 1. stav 1. ovog člana nije dužno dostaviti Ministarstvu unutrašnjihposlova.

Član 45.

Nakon izvršenog rasporeda, opštinski sekretarijat upisuje ratni raspored u vojnuknjižicu i druga vojna dokumenta, odnosno donosi rješenje o ratnom rasporedu zaobveznike radne obaveze. Upisivanje ratnog rasporeda u vojnu knjižicu i druga vojnadokumenta vrši se za vojne obveznike koji su raspoređeni u Armiju, policiju i Državnubezbjdnost, jedinice veze i na poslove i zadatke civilne zaštite i službe osmatranjai obavještavanja iz čl. 27. i 31. ove uredbe, kao i na poslove i zadatke iz čl. 37. i 40.ove uredbe.

Rješenje o određivanju ratnog rasporeda donosi se za obveznike radne obaveze kojise raspoređuju u državne organe, preduzeća i druga pravna lica, osim za lica iz čl.37. i 40. ove uredbe.

491


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:56

Član 46.

Ratni raspored dobrovoljcima određuje opštinski sekretarijat na način što se prvouzima izjava od dobrovoljaca da želi dobrovoljno stupiti u Armiju, odnosno policiju iDržavnu bezbjednost ili civilnu zaštitu, a nakon toga za ta lica ustrojava se matičnii jedinični karton predviđen za vojne obveznike s tim što se na vidnom mjestukartona upisuje riječ "dobrovoljac" ili se sačinjava posebna evidencija (spisakdobrovoljaca).

Dobrovoljac je dužan da izjavu iz stava 1; ovog člana svojeručno potpiše, a ako jenepismen da da otisak prsta ruke. Izjava se mora unijeti na slobodnom prostorumatičnog i jediničnog kartona, odnosno u spisak dobrovoljaca.

Nakon završetka poslova iz stava 2. ovog člana, dobrovoljcu se izdaje vojnaknjižica u koju se upisuje ratni raspored koji mu je određen. Na vidnom mjestu vojneknjižice upisuje se riječ "dobrovoljac".

Član 47.

Raspoređivanje obveznika civilne zaštite u jedinice i organe civilne zaštite i službeosmatranja i obavještavanja vrše, i to:

1) opštinski sekretarijat – u jedinice i štabove civilne zaštite i u službu osmatranjai obavještavanja koje obrazuju društveno-političke zajednice, kao i u jedinice iorgane civilne zaštite preduzeća i druga pravna lica kada se u ta pred uzeća idruga pravna lica raspoređuju obveznici civilne zaštite koji se ne nalaze uradnom odnosu u tim preduzećima i drugim pravnim licima,

2) savjet mjesne zajednice – u jedinice i organe civilne zaštite mjesne zajednice,na dužnosti povjerenika civilne zaštite i za druge potrebe u civilnoj zaštiti mjesnezajednice,

3) funkcioner koji rukovodi državnim organom, odnosno direktor u preduzeću i dru-gom pravnom licu – u jedinice i druge organe civilne zaštite, kao i u službu os-matranja i obavještavanja koje obrazuju ti organi, preduzeća i druga pravna lica.

Obveznicima civilne zaštite koji se raspoređuju u jedinice i druge organe civilne za-štite i službu osmatranja i obavještavanja po odredbama stava 1. ovog člana, ratniraspored se upisuje u knjižicu civilne zaštite, osim za lica iz či. 27. i 31. ove uredbe.

Raspored lica iz stava 1. tač. 2. i 3. ovog člana vrši se nakon što se prethodno do-bije saglasnost nadležnog opštinskog sekretarijata.


492

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:56

Član 48.

Određivanje ratnog rasporeda za lica iz člana 20. ove uredbe vrši se tako što sunadležne starješine ratnih jedinica Armije dužni sačiniti spisak prijavljenih vojnihobveznika, odnosno dobrovoljaca. Spisak sadrži: lične podatke prijavljenog lica (ime,ime oca, prezime, datum rođenja, mjesto prebivališta, odnosno boravišta, datumjavljanja u jedinicu, opštinu i opštinski sekretarijat kod kojeg se vodi u vojnoj evi-denciji).

Sačinjeni spisak iz stava 1. ovog člana dostavlja se opštinskom štabu odbraneopštine na čijem se području nalazi ratna jedinica. Opštinski štab odbrane, naosnovu primljenog spiska, vrši razvrstavanje lica sa spiska prema opštinskimsekretarijatima koji ta lica vode u vojnoj evidenciji i tako sačinjene spiskove dostavlja,nadležnim opštinskim sekretarijatima.

Član 49.

Spisak vojnih obveznika, odnosno dobrovoljaca iz člana 20. ove uredbe, koji su sapodručja drugih opština u odnosu na sjedište ratne jedinice, a zbog ratnih dejstavase takav spisak ne može neposredno dostaviti nadležnom opštinskom štabuodbrane, spisak se dostavlja opštinskom štabu odbrane opštine na čijem područjuse nalazi sjedište ratne jedinice.

Opštinski štab odbrane koji je primio spisak vojnih obveznika, odnosno dobrovoljacaiz stava 1. ovog člana, postupa na način propisan u odredbi člana 48. stav 2. oveuredbe s tim što sačinjene spiskove dostavlja nadležnim opštinskim sekretarijatimakada se steknu uslovi da se spiskovi mogu dostaviti tim sekretarijatima.

Član 50.

Opštinski štabovi odbrane dužni su neprekidno ostvarivati kontakt sa ratnim jedini-cama na području opštine u vezi rješavanja pitanja iz čl. 48. i 49. ove uredbe,odnosno u vezi pribavljanja podataka o dolasku vojnih obveznika u jedinice koji suna osnovu poziva opštinskog sekretarijata upućeni u jedinice oružanih snaga.

Opštinski štab odbrane dužan je da podatke iz stava 1. ovog člana dostavlja odmahopštinskom sekretarijatu radi utvrđivanja odziva vojnih obveznika i javljanja ujedinice i preduzimanja odgovarajućih mjera ako budu potrebne.

493


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:56

Član 51.

Opštinski sekretarijat kada primi spisak iz čl. 48. i 49. ove uredbe, upisuje ratni ras-pored u vojno-evidenciona dokumenta za lica sa spiska u ratne jedinice u koja suse prijavili. Kada se steknu uslovi ratni raspored se upisuje i u vojne knjižice tih lica.

III RASPORED MATERIJALNIH SREDSTAVA


Član 52.

Građani, preduzeća i druga pravna lica i vlasnici privatnih preduzeća i radnji (udaljem tekstu: vlasnici sredstava) izvršavaju obavezu davanja materijalnihsredstava (u daljem tekstu: sredstva) u skladu sa odredbama ove uredbe.

Sredstva se daju za potrebe oružanih snaga, Državne bezbjednosti, jedinica i organacivilne zaštite, službe osmatranja i obavještavanja, jedinica veze i kriptozaštite,državnih organa, preduzeća i drugih pravnih lica koja su od posebnog značaja zaodbranu (u daljem tekstu: korisnici sredstava) za vrijeme ratnog stanja na privre-meno korišćenje.

Sredstva stranih fizičkih i pravnih lica koja se nalaze na teritoriji Republike, a moguslužiti potrebama oružanih snaga, Vlada Republike može kupiti na prijedlogMinistarstva odbrane. Preuzimanje tih sredstava vrši Ministarstvo odbrane u skladusa ugovorom o kupovini. Ta sredstva mogu se kupiti samo za vrijeme ratnog stanja.

Član 53.

Vlasnici sredstava dužni su da korisnicima sredstava daju sljedeća sredstva iobjekte, i to:

1. motorna i priključna vozila za drumski saobraćaj, i to: a) putnička vozila svih vrsta i kapaciteta;b) vozila za prenos tereta i vuče svih vrsta, kapaciteta i nosivosti;c) specijalna vozila svih vrsta i namjena;d) prikolice, poluprikolice i druge priključke za motorna vozila drumskog

saobraćaja, svih vrsta;


494

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:56

2. automobilske dizalice i dizalice-viljuškare, svih vrsta i kapaciteta, kao i svaostala sredstva integralnog transporta (kontejneri, palete, boks-palete i uređajina terminalima);

3. građevinske i inžinjerske mašine i agregate, svih vrsta, na sopstveni pogon ibez sopstvenog pogona;

4. traktore sa prikolicama i drugim priključnim mašinama;5. kazane i uređaje za topljenje bitumena, špric mašine, pumpe za asfalt i agregate

za osvjetljenje, svih vrsta;6. brodove, čamce i druga plovna sredstva pomorskog i riječnog saobraćaja, svih

vrsta i namjena, sa kompletima opreme, rezervnim dijelovima, alatom itehničkom dokumentacijom;

7. objekte, postrojenja i uređaje namijenjene plovidbi ili snabdjevanju, održavanjui remontu plovila, i to:

a) luke i pristaništa, sa uređajima za opsluživanje plovidbe, skladišnim prostoromi sredstvima za utovar i istovar;

b) objekte i sredstva za snabdjevanje brodova strujom, vodom i gorivom;c) objekte i uređaje za remont brodova i morske riječne rasvjete;d) signalne stanice, objekte i sredstva za elektronsku navigaciju;e) opremu i sredstva za podvodne aktivnosti, svih vrsta;

8. vazduhoplove svih vrsta;9. aerodrome sa hangarima i drugim objektima i uređajima za regulisahje vaz-

dušnog saobraćaja;10. skladišta pogonskog materijala za vazdušni saobraćaj;11. zemaljska radio-navigaciona sredstva i opremu za održavanje veze i kontrolu

letenja;12. računare i druga elektronska sredstva svih vrsta;13. radio i radio-relej na, telefonska, telegrafska i druga sredstva i uređaji veze,

odnosno sistema, njihove komplete (pribor) i izvore električne energije i tele-fonske i telegrafske linije;

14. radiološku opremu za održavanje i remont (opšti i specijalni alat, kompresori,dizalice, uređaji, ispitni stolovi, mašine radilice);

495


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:56

15. akumulatorske stanice, stanice za dobivanje i punjenje boca sa acetilenom ikiseonikom i stanice za punjenje i održavanje protivpožamih sredstava;

16. meteorološke i druge laboratorije namijenjene za zadatke meteorologije;17. izvore električne energije od 110 V, 220 V i 380 V (stacionirani i pokretni elek-

trični agregati, male centrale na vodu, vjetar i sunčanu energiju) i hemijske izvorestruje (sve vrste i tipove akumulatora);

18. pumpe i kompresorske stanjce i agregate za vodu, skladišta pogonskog gorivai maziva, plin i plinska postrojenja, skladište za smještaj municije i minsko-eksplozivnih sredstava, skladište za smještaj rezervnih dijelova, reprodukcionogi potrošačkog materijala, ljudske i stočne hrane, opreme i drugog materijala;

19. bicikle i motocikle, svih vrsta;20. zaprežna vozila, svih vrsta;21. jahaću, tegleću i tovarnu stoku;22. jahaći zaprežni i tovarni pribor uz jahaću, tegleću i tovarnu stoku;23. stambene i druge zgrade i zemljišta sa uređajima i instalacijama i servisne i

radioničke objekte sa odgovarajućim instalacijama i pratećom infrastrukturom zaodržavanje i remont sredstava;

24. opremu i sredstva za razvijanje novih bolnica i drugih zdravstvenih ustanova;25. građani daju i oružje, koje posjeduju sa dozvolom i bez dozvole; i26. repromaterijali koji su neophodni za proizvodnju vojne opreme (čelici u svim

dimenzijama i vrstama, bakar, aluminijum i sve njihove legure, komponenteeksploziva, tekstil, koža, drugi materijali za proizvodnju odjeće i obuće), kao igotovi proizvodi.

Uz sredstva iz stava 1. ovog člana daje se i odgovarajuća oprema, alat, pribor i rez-ervni dijelovi koji pripadaju tim sredstvima, kao i potrebna tehnička dokumentacija,ako postoji.

Izuzetno, preduzeća i druga pravna lica od posebnog značaja za odbranu Repub-like koja odredi nadležni republički organ, daju samo ona sredstva koja nisuneophodna za efikasno obavljanje njihove djelatnosti u ratu što se rješava u spo-razumu sa nadležnim opštinskim sekretarijatom.

Sredstva iz tačke 26. stav 1. ovog člana daju se samo za, potrebe oružanih snaga,a može ih izuzeti samo Ministarstvo odbrane.


496

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:56

Sredstva iz stava 1. tačke 7. pod tačke d) i tačke 13. ovog člana izuzimaju se nanačin i pod uslovima koji se utvrde u posebnom propisu o organizaciji ifunkcionisanju veza rukovođenja.

2. Način davanja sredstavaČlan 54.

Korisnici sredstava utvrđuju svoje potrebe u sredstvima iz člana 53. ove uredbe usvojim materijalnim formacijama, odnosno u svojim planovima materijalnih sred-stava za rad u ratu.

Član 55.

Davanje sredstava iz člana 53. ove uredbe sprovodi se tako što se prethodno vršinjihovo raspoređivanje na korisnike sredstava koji su zainteresovani za sredstva.Raspoređivanje iz stava 1. ovog člana vrši se prema sljedećim prioritetima:1. borbene i specijalne jedinice Armije,2. policiju i Državnu bezbjednost,3. ostale jedinice i štabove oružanih snaga,4. specijalizovane jedinice i štabove civilne zaštite, službu osmatranja i obavješ-

tavanja i jedinice veze i kriptozaštitu društveno-političkih zajednica,5. organe uprave nadležne za odbranu, javna preduzeća i preduzeća i druga

pravna lica od posebnog značaja za odbranu Republike.6. jedinice civilne zaštite opšte namjene, štabove i povjerenike civilne zaštite,

državne organe, preduzeća i druga pravna lica koja nisu obuhvaćena odred-bom stava 2. tačke 5. ovog člana,

7. preduzeća za proizvodnju naoružanja i vojne opreme, sanitetskog materijala i li-jekova imaju prioritet na repromaterijal neophodan za njihovu proizvodnju izčlana 53. stava 1. tačka 26. ove uredbe.

Član 56.

Prilikom raspodjele popisanih sredstava u oružane snage i druge korisnike iz člana55. ove uredbe, mora se voditi računa da se raspodjela izvrši na način koji će obezbi-jediti da svaki korisnik sredstava dobije onoliko sredstava koja su neophodna da bimogli uspješno izvršavati svoje zadatke, za vrijeme ratnog stanja s tim što seprioritetno zadovoljavaju potrebe oružanih snaga.

497


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:56

Član 57.

Sredstva koja se rasporede u preduzeća i druga pravna lica istovremeno se koristei za potrebe jedinica i organa civilne zaštite, odnosno službe osmatranja i obavješta-vanja koje obrazuju ti organi, preduzeća i druga pravna lica, o čemu odlučuje funk-cioner koji rukovodi organom, odnosno direktor u preduzeću i drugom pravnom licu.

Član 58.

Po izvršenom rasporedu sredstava, opštinski sekretarijat vlasniku sredstava izdajepotvrdu koja sadrži: naziv opštinskog sekretarijata, broj i datum raspoređivanja,podatke o vlasniku sredstava, vrstu, tip, marku, nosivost i druge individualne oznakesredstva, kao i podatke o ispravnosti sredstva, o korisniku sredstva i vrijeme i mjestopredaje sredstva, potpis ovlaštenog lica i pečat.

Član 59.

Izuzimanje sredstava bd vlasnika sredstava za potrebe korisnika sredstava vrši seputem opštinskog sekretarijata. Korisnik sredstava tom sekretarijatu podnosipismeni zahtjev za izuzimanje sredstava koji sadrži: naziv sredstva koje se traži,vrijeme i mjesto predaje i naziv korisnika sredstva.

Zahtjev iz stava 1. ovog člana rješava se tako što se daje raspoređeno sredstvo, akoje traženo sredstvo raspoređeno podnosiocu zahtjeva, a ako sredstvo nijeraspoređeno daje se neraspoređeno sredstvo ili mijenja već dat raspored, akota sredstva nisu angažovana ili za njima korisnik sredstava nema potrebe ili sezahtjeva rješava na drugi način u sporazumu sa podnosiocem zahtjeva, ako je tomoguće.

Član 60.

Opštinski sekretarijat na osnovu zahtjeva iz člana 59. ove uredbe, dostavlja naredbuvlasnicima sredstava radi predaje sredstava korisniku sredstava. Naredba sadrži:naziv vlasnika sredstava, naziv korisnika sredstava, naziv sredstava koje treba pre-dati, mjesto i vrijeme predaje.

Preuzimanje sredstava od vlasnika sredstava vrše lica ili komisija koju odredi ko-risnik sredstava uz učešće predstavnika opštinskog sekretarijata.

Prilikom preuzimanja sredstava utvrđuje se njegova ispravnost i podobnost za


498

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:56

upotrebu, snabdjevenost odgovarajućom opremom, alatom, priborom, rezervnimdijelovima, gorivom, tehničkom dokumentacijom i dr.Ako predato sredstvo nije ispravno ili nije podobno za upotrebu, vraća se vlasnikusredstva, a korisnik sredstva može zatražiti od nadležnog opštinskog sekretarijatada za njegove potrebe rasporedi i uputi drugo odgovarajuće sredstvo, ako se satakvim sredstvom raspolaže.O preuzetom sredstvu, korisnik sredstva dužan je izdati potvrdu vlasniku sredstvakoja sadrži: naziv korisnika sredstva, broj i datum, podatke o vlasniku sredstva,vrstu, tip, marku, nosivost i druge individualne oznake sredstva, podatke iz stava 3.ovog člana i vrijeme i mjesto preuzimanja sredstva. Potvrdu potpisuju lica koja susredstva preuzela, predstavnik opštinskog sekretarijata i vlasnik sredstava. Potvrdase ovjerava pečatom korisnika sredstva. Prilikom vraćanja sredstava iz stava 5. ovog člana korisnik sredstava je dužan vlas-niku sredstava izdati potvrdu o vraćenom sredstvu.Obrazac i sadržaj potvrde iz st. 5. i 6. ovog člana odštampan je u prilogu oveuredbe i čini njen sastavni dio.Korisnik sredstva dužan je da primljena sredstva koristi s pažnjom dobrog domaćina,u skadu sa potrebama, namjenama i osobinama koja ta sredstva imaju i da sredstvavrati u ispravnom stanju.

Član 61.

Za vrijeme ratnog stanja, ratne jedinice oružanih snaga mogu se popunjavati, poredsredstava iz člana 53. ove uredbe i sredstava od ratnog plijena, i kupovinom odgrađana ili preduzeća i drugih pravnih lica, o čemu odlučuju nadležne starješinejedinica i komandi oružanih snaga.

U slučaju iz stava 1. ovog člana, nadležne starješine, pitanje kupovine sredstava,neposredno rješavaju sa građanima odnosno preduzećima i drugim pravnim licimai o tome izvještavaju pretpostavljenu komandu.

3. Evidencija sredstavaČlan 62.

O sredstvima iz člana 53. ove uredbe ustrojava se i vodi evidencija, koja sadrži: poda-tke o vlasniku sredstava, vrsti, tipu, marki, nosivosti i drugim individualnim oznakamasredstva, kao i neophodne podatke o stanju i mogućnostima korišćenja tih sredstava.

499


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:56

Član 63.

Evidenciju iž člana 62. ove uredbe organizuje i vodi opštinski sekretarijat premaprebivalištu odnosno sjedištu vlasnika sredstava.

Ustrojavanje i Vođenje evidencije sredstava vrši se tako što opštinski sekretarijatizdaje opšti ili pojedinačni poziv vlasnicima sredstava da dostave podatke o sred-stvima iz člana 53. ove uredbe, kojom raspolažu. Na osnovu uvida u evidencijupodataka o sredstvima kojima raspolažu vlasnici sredstava, opštinski sekretarijatvrši popis i ustrojava evidenciju sredstava za potrebe odbrane.

Ako se za pojedina sredstva iz člana 53. ove uredbe ne vodi evidencija, ili su podaciiz tih evidencija nedovoljni, opštinski sekretarijat izvršiče pregled tih sredstava i naosnovu pregleda ustrojiti evidenciju za ta sredstva.

Ustrojavanje i vođenje evidencije iz stava 1, ovog člana vrši se i u miru i u ratu.

Ministar odbrane propisuje način vođenja evidencije iz člana 62. ove uredbe iobrasce za tu evidenciju i potvrde iz člana 58. i člana 60. stav 5. ove uredbe.

IV POSEBAN NAČIN SNABDIJEVANJA ORUŽANIH SNAGA U RATU

Član 64.

Poseban način snabdijevanja (u daljem tekstu: posebno snabdijevanje) jedinicaoružanih snaga u ratu može se koristiti samo izuzetno i to u slučaju kada, zbog bor-benih dejstava, ne postoji mogućnost đa se snabdijevanje sprovede na redovannačin (iz ratne, rezerve, sredstvima iz popisa, ratnog plijena, dobrovoljnim davan-jem građana, preduzeća i drugih pravnih lica ili kupovinom ili na drugi redovannačin), a snabdjevanje je neodložno i hitno, jer se radi o sredstvima neophodnim zaživot i vođenje borbe u tim uslovima.

Snabdjevanje iz stava 1. ovog člana, odnosi se po pravilu na obezbjedenje hrane,pogonskog materijala, ogrijeva i drugih sredstava iz člana 53. ove uredbe koja suneophodna za život i vođenje borbe u tim situacijama.

Sredstva iz stava 1. ovog člana obezbjeđuju se izuzimanjem od preduzeća i drugihpravnih lica.

Snabdjevanje iz stava 1. ovog člana može se vršiti samo u skladu sa materijalnimformacijama oružanih snaga koje su utvrđene od nadležnog organa.


500

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:56

Član 65.

Zahtjev za posebnim snabdjevanjem jedinica oružanih snaga može da podnesevojni starješina na položaju komandanta bataljona ili starješina jedinice njemuravnog ili višeg položaja kada ocjeni da su ispunjeni uslovi iz odredbe člana 64. stav1. i 2. ove uredbe o čemu prethodno pribavlja saglasnost pretpostavljene komande.

Zahtjev stava 1. ovog člana sadrži: naziv vojne jedinice za čije se potrebe zahtjevaposebno snabdjevanje, vrstu i količinu sredstava koja treba obezbijediti, rok do kogase sredstva moraju prikupiti, mjesto predaje sredstava, kao i druge neophodne po-datke da bi se posebno snabdjevanje moglo uspješno sprovesti.

Zahtjev iz stava 1. ovog člana podnosi se opštinskom sekretarijatu opštine na čijemse području nalazi sjedište ratne jedinice, a u hitnim slučajevima zahtjev se možepodnijeti i usmeno o čemu je opštinski sekretarijat dužan sačiniti službenu zabilj-ešku.

Član 66.

Na osnovu zahtjeva iz člana 65. ove uredbe, opštinski sekretarijat donosi naredbukojom određuje preduzeća i druga pravna lica koja će dati neophodna sredstva, očemu izjveštava izvršni odbor opštine.

Naredba iz stava 1. ovog člana sadrži: naziv vojne jedinice za čije se potrebe naređujedavanje sredstava, spisak preduzeća i drugih pravnih lica od kojih će se sredstvoizuzeti, vrstu i količinu sredstava koja treba izuzeti, vrijeme i mjesto predaje sredstva,način predaje sredstva, i način isplate naknade za sredstva koja budu predata.

Pri određivanju sredstava koja treba dati jedinici oružanih snaga, mora se voditiračuna da preduzećima i drugim pravnim licima ostane dovoljno sredstava kojamogu obezbijediti njihov normalan rad u vršenju zadataka koje imaju za vrijemeratnog stanja.

Član 67.

Prikupljanje i predaju sredstava na određenom mjestu, odnosno jedinici oružanihsnaga u mjestu naznačenom u zahtjevu iz člana 65. ove uredbe, vrši opštinski sekre-tarijat kome je zahtjev podnesen.

U hitnim slučajevima, opštinski sekretarijat može narediti preduzećima i drugimpravnim licima da sredstva neposredno predaju jedinici oružanih snaga u

501


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:56

naznačenom mjestu, ili može uzeti prevozna sredstva od preduzeća i drugih pravnihlica radi prevoza sredstava do mjesta određenog za predaju.

Član 68.

Starješina jedinice iz člana 65. ove uredbe za čije je potrebe sprovedeno posebnosnabdjevanje, dužan je da, prilikom preuzimanja sredstava od opštinskog sekretari-jata, vlasniku sredstava izda potvrdu o primljenim sredstvima odnosno potvrdu ovraćenim sredstvima. Potvrda sadrži podatke iz člana 60. stav 5. odnosno 6. oveuredbe, kao i podatke o visini isplaćene naknade, odnosno visini naknade koja nijeisplaćena.

Član 69.

Ako se zbog ratnih dejstava posebno snabdjevanje ne može sprovesti na načinpropisan u odredbama člana 65. do 68. ove uredbe, a snabdjevanje je hitno ineophodno, u tom slučaju starješina iz člana 65. stav 1; ove uredbe, može izuzetnoodlučiti da snabdjevanje neposredno sprovede jedinica oružanih snaga, o čemuprethodno mora pribaviti saglasnost pretpostavljene komande.

Sprovođenje snabdjevanja iz stava 1. ovog člana vrši komisija od tročlana koju odredistarješina iz člana 65. stav 1. ove uredbe ili zbog razloga hitnosti ili drugih važnihrazloga vojne prirode, za sprovođenje tog snabdjevanja može se odrediti posebnolice.

Član 70.

Starješina iz člana 69. stav 1. ove uredbe donosi naredbu kojom određuje preduzećai druga pravna lica radi davanja neophodnih sredstava. Pri određivanju sredstavakoja treba izuzeti postupa se u skladu sa odredbom člana 66. stav 3. ove uredbe.Naredba iz stava 1. ovog člana izdaje se pismeno, a u hitnim slučajevima može iusmeno, s tim što se naknadno izdaje pismeno. Naredba sadrži podatke predviđeneu članu 66. stav 2. ove uredbe.

Član 71.

Sredstva određena u naredbi iz člana 70. ove uredbe izuzimaju se u prisustvu vlas-nika sredstava.

U hitnim slučajevima, mogu se sredstva preuzeti i bez prisustva lica iz stava 1. ovog


502

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:56

člana, ako je njihov vlasnik odsutan ili ako se sredstva nalaze kod trećih lica, ili akose radi o napuštenim sredstvima, uz prisustvo punoljetnog građanina kao svjedoka.

Izuzimanje sredstava može se izvršiti na način što bi građani, preduzeća i drugapravna lica sredstva neposredno predali jedinici oružanih snaga na određenommjestu ili da se od preduzeća i drugih pravnih lica angažuju odgovarajuća prevoznasredstva radi prevoza sredstava do jedinice oružanih snaga.

Član 72.

Komisija, odnosno lice iz člana 69. stav 2. ove uredbe dužna je da o sprovedenomsnabdjevanju podnese pismeni izvještaj nadležnom vojnom starješini koji je narediosprovođenje tog snabdjevanja.

Izvještaj iz stava 1. ovog člana sadrži: spisak vlasnika koji su dali sredstva; količinu,vrstu i vrijednost izuzetih sredstava; iznos isplaćene, odnosno neisplaćene naknadeza izuzeta sredstva; mjesto i vrijeme preuzimanja sredstva.

Član 73.

Prilikom preuzimanja odnosno vraćanja sredstava komisija, odnosno lice iz člana 59.stav 2. ove uredbe dužan je da vlasniku sredstava izda potvrdu o preuzetim odnosnovraćenim sredstvima koja sadrži podatke predviđene u odredbi člana 60. st. 5. i 6.ove uredbe.

Član 74.

Nadležni vojni starješina koji je naredio i sproveo snabdjevanje po odredbama člana69. do 73. ove uredbe, dužan je da nadležnom opštinskom sekretarijatu dostavipismeni izvještaj o sprovedenom snabdjevanju čim bude u mogućnosti da to učini.Izvještaj sadrži podatke iz člana 66. stav 2. ove uredbe, kao i podatke o visiniisplaćene naknade, odnosno podatke o visini naknade koja nije isplaćana.

Član 75.

Ako ne postoji mogućnost da se jedinica oružanih snaga snabdije potrebnim sred-stvima od preduzeća i drugih pravnih lica na način predviđen u odredbama člana 64.do 74. ove uredbe, može se izuzetno, snabdjevanje jedinica oružanih snaga vršiti isredstvima građana.

Pri određivanju sredstava i građana koji će davati sredstva mora se postupiti na

503


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:56

način da se odrede oni građani za koje se utvrdi da raspolažu viškom sredstavakoja prevazilaze potrebe njihovog života i života članova porodičnog domaćinstvaza određeni vremenski period.

Izuzimanje sredstava od građana vrši se shodno odredbama člana 64. do 74. oveuredbe.

V NAKNADA ZA IZUZETA SREDSTVA

1. Naknada za dopremanje i korišćenje sredstava

Član 76.

Za dopremanje i korišćenje sredstava iz čl. 53, 66, 70. i 75. ove uredbe koja se izuz-imaju za potrebe korisnika sredstava, vlasnicima sredstava, pripada naknada, uskladu sa ovom uredbom.

Član 77.

Naknada za korišćenje sredstava iz čl. 53,66,70. i 75. ove uredbe, koja pripadajugrađanima, a izuzeta su za potrebe oružanih snaga i drugih korisnika, određuje seprema sljedećem:

1) za građane koji datim sredstvima ostvaruju dohodak za život svoje porodice,pripada naknadu u visini primanja koja bi ostvarili da su datim sredstvima vršilisvoju djelatnost u vrijeme korišćenja sredstava od strane oružanih snaga i drugihkorisnika sredstava u mjestu prebivališta, odnosno boravišta.

2) za građane koji datim sredstvima ne ostvaruju dohodak za život svoje porodice,pripada naknada u visini prosječnog ličnog dohotka u privredi Republike izprethodnog mjeseca.

Za korišćenje sredstva koja pripadaju preduzećima i drugim pravnim licima, a izuzetasu za potrebe oružanih snaga, civilne zaštite, službe osmatranja i obavještavanja ijedinica veze i kriptozaštite društveno-političkih zajednica, država, oslobađa ta sred-stva svih državnih obaveza koja terete sredstva za vrijeme njihovog korišćenja kodkorisnika sredstava, odnosno snosi obaveze koje postoje prema trećim licima za tasredstva, kada se radi o sredstvima koja će se vratiti vlasnicima sredstava.

Naknada iz odredbe stava 1. ovog člana može se odrediti i u paušalnom iznosu akose sa tim slože vlasnici sredstava.


504

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:56

Član 78.

Naknada za hranu, gorivo, ogrijev, tekstil, sirovine i druga potrošna sredstva iz čl.53, 66, 70. i 75. ove uredbe, koja se ne vraćaju vlasnicima sredstava, a izuzeta suza potrebe oružanih snaga i drugih korisnika sredstava iz člana 1. ove uredbe,određuje se za sredstva građana prema stvarnim mjesnim tržišnim cijenama tihsredstava, a za sredstva preduzeća i drugih pravnih lica prema mjesnim tržišnimcijenama tih sredstava obračunatih bez poreza i trgovačke marže.

Naknada iz stava 1, ovog člana za sredstva građana obračunava se i isplaćuje uroku od 15 dana od dana izuzimanja sredstava, a za sredstva preduzeća i drugihpravnih lica sporazumno između vlasnika sredstava i korisnika sredstava.

Član 79.

Za korištenje stambenih i drugih zgrada i zemljišta, sa uređajima i instalacijama izčlana 53. stav 1. tačka 18. i 23. ove uredbe, naknada se određuje prema zakupninikoja je u vrijeme njihovog korištenja uobičajena u mjestu gdje se nalazi zgrada ilizemljište.

Član 80.

Naknada iz člana 77. ove uredbe pripada od dana predaje do dana vraćanja sred-stava.

U vrijeme korištenja uračunava se i vrijeme potrebno za dopremanje sredstava odvlasnika do mjesta predaje i vrijeme potrebno za vraćanje sredstava od korisnikasredstava do mjesta predaje vlasniku sredstava.

Ako se sredstvo koristi 12 ili više časova isplaćuje se pun dnevni iznos naknade, aako se koristi manje od 12 časova – polovina dnevnog iznosa.

Član 81.

Naknade iz člana 77. i 79. ove uredbe, po pravilu, obračunavaju se i isplaćuju nakonvraćanja sredstava vlasniku sredstava.

Naknada se može isplatiti u novcu, građevinskom materijalu, kreditu i na drugi načinu sporazumu sa vlasnikom sredstava.

Izuzetno, naknada iz člana 77. stav 1. tačka 1. ove uredbe, obračunava se i is-plaćuje mjesečno, ako se ta sredstva koriste duže od 30 dana.

505


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:56

Član 82.

Naknade iz člana 77. i 78. i 79. ove uredbe vlasnicima sredstava isplaćuje korisniksredstava koji je sredstvo koristio. Naknade se obračunavaju i isplaćuju po službenojdužnosti ili na zahtjev vlasnika sredstava.Naknade iz stava 1. ovog člana obračunava i isplaćuje:

- za sredstva izuzeta za potrebe oružanih snaga – štab odbrane društveno-poli-tičke zajednice koji je podnio zahtjev za izuzimanje sredstava,

- za izuzeta sredstva za jedinice i organe civilne zaštite, službu osmatranja i obav-ještavanja i jedinice veze i kriptozaštite društveno-političkih zajednica – organuprave za odbranu društveno-političke zajednice za čije su potrebe izuzeta sred-stva,

- za sredstva izuzeta za potrebe državnih organa, preduzeća i drugih pravnih licadržavni organi, preduzeća i druga pravna lica koja su sredstva koristila,

- za sredstva izuzela za potrebe policije i Državne bezbjednosti – Ministarstvounutrašnjih poslova.

Član 83.

Naknada troškova dopremanja sredstava do mjesta predaje korisniku sredstavaobračunava se za dnevnicu lica koje je učestvovalo u dopremanju sredstva iprevožnih troškova koji su nastali u toku dopremanja.

Naknada troškova prevoza isplaćuje se prema cijenama prevoza koje važe za sred-stva javnog saobraćaja, i to samo ako je mjesto predaje, odnosno preuzimanja sred-stva udaljeno više od 5 km od sjedišta, odnosno prebivališta vlasnika sredstava.

Dnevnica iz stava 1. ovog člana isplaćuju se za vrijeme potrebno za dopremanje ipredaju sredstava i za povratak lica do sjedišta, odnosno prebivališta vlasnika sred-stava, odnosno za vrijeme potrebno za dolazak radi preuzimanja sredstava i zapovratak do sjedišta odnosno prebivališta, vlasnika sredstava.

Dnevnica iz stava 3. ovog člana obračunava se i isplaćuje prema propisima o put-nim i drugim troškovima radnika organa uprave društveno-političke zajednice čiji jeorgan postavio zahtjev za predaju sredstava.

Član 84.

Prilikom vraćanja motornih vozila, odnosno stoke vlasniku tih sredstava vraća se i


506

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:56

količina pogonskog goriva i maziva, odnosno stočne hrane koju je vlasnik dao radidopremanja sredstava, odnosno za ishranu stoke. Ako se vlasniku sredstava nevraća gorivo i mazivo odnosno hrana za stoku, za tu količinu isplaćuje se novčananaknada za gorivo i mazivo, odnosno stočnu hranu prema mjesečnim tržišnim cije-nama tih sredstava.

Naknade za troškove iz člana 83. ove uredbe, obračunavaju se i isplaćuju u roku od15 dana od dana predaje sredstva korisniku sredstva.

Naknade za troškove iz stava 1. ovog člana obračunavaju i isplaćuju organi pred-viđeni u odredbi člana 82. ove uredbe.

Član 86.

Visinu naknade iz člana 77, 78. i 79. ove uredbe utvrđuje komisija od tri člana kojuobrazuje opštinski sekretarijat koji je naredio izuzimanje sredstava. Naknada iz stava1. ovog člana utvrđuje se rješenjem.

Protiv rješenja iz stava 2. ovog člana može se izjaviti žalba Ministarstvu odbrane uroku od 15 dana od dana prijema rješenja. Rješenje donijeto po žalbi je konačno.

2. Postupak za utvrđivanje naknade štete koja nastane na korištenim sredstvima

Član 87.

Ako sredstva iz čl. 53, 66, 70. i 75. ove uredbe, osim potrošnih stvari, za vrijeme ko-rišćenja kod korisnika sredstava budu uništena ili oštećeno ili nestanu, vlasniku tihsredstava pripada naknada za nastalu štetu, prema opštim pravilima o naknadi štete.

Član 88.

Postojanje štete u visini naknade za oštećena, uništena ili nestala sredstva utvrđujekomisija od tri člana koju obrazuje nadležni organ korisnika sredstava koji je sred-stvo koristio, i to:1) opštinski sekretarijat – za sredstva izuzeta za potrebe oružanih snaga, civilne

zaštite, službe osmatranja i obavještavanja, jedinica veze i kriptozaštite i državneorgane;

2) nadležni organ u preduzeću i drugom pravnom licu – za sredstva uzeta zanjihove potrebe;

507


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:56

3) Ministarstvo unutrašnjih poslova za sredstva izuzeta za potrebe policije iDržavne bezbjednosti.

O utvrđenoj šteti i visini naknade štete komisija sačinjava zapisnik.

Član 89.

Postupak za utvrđivanje postojanja štete i ostvarivanje naknade iz člana 87. oveuredbe, pokreće se po službenoj dužnosti ili po zahtjevu vlasnika sredstava.

U postupku utvrđivanja postojanja štete i njene visine, organi iz člana 88. stav 1. oveuredbe, u skladu sa nalazom komisije, pokušaće sa oštećenim da zaključe spo-razum o naknade štete, a ako ne dođe do zaključenja sporazuma ti organi će rješen-jem odlučiti o visini naknade ili odbiti zahtjev za naknadu.

Rješenje organa iz stava 2. ovog člana je konačno.

Vlasnik sredstava koji nije zadovoljan sa odlukom utvrđenom u rješenju iz stava 2.ovog člana može u roku od 30 dana od dana prijema rješenja pokrenuti postupakkod nadležnog redovnog suda za ostvarivanje naknade štete.

Član 90.

Prilikom procjene i odmjeravanja visine naknade štete koja će se priznati vlasnikusredstva, komisija će se rukovoditi sljedećim mjerilima:1) za uništeno ili nestalo sredstvo visina naknade štete određuje se prema mjes-

noj tržišnoj vrijednosti koju je to sredstvo imalo u času izuzimanja od vlasnika;2) za oštećeno sredstvo naknada se odmjerava u visini razlike između mjesne

tržišne vrijednosti sredstva u vrijeme predaje i njegove vrijednosti u časuvraćanja vlasniku, uzimajući u obzir umanjenje vrijednosti nastalo usljed redovneupotrebe sredstva;

3) za oštećeno sredstvo koje se ne može popraviti, odnosno oboljelu stoku koja sene može izliječiti, visina naknade štete se odmjerava kao za uništeno sredstvoumanjena za preostalu vrijednost sredstva, ako se ono vraća vlasniku;

4) za popravljena sredstva visina naknade štete umanjuje se za umanjenu vrijed-nost sredstva.

Visina naknade štete u slučajevima iz tač. 2, 3. i 4. stav 1. ovog člana odmjerava seprema cijenama u vrijeme donošenja odluke o naknadi.


508

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:56

Vlasnicima sredstava iz tačke 4., stava 1. ovog člana iznos naknade za korišćenjesredstava umanjuje se za iznos povećane vrijednosti sredstva, ako je popravkompovećana vrijednost sredstva.

Član 91.

Naknada štete isplaćuje se u roku od 15 dana od dana zaključenog sporazumaodnosno uručenja rješenja iz člana 89. stav 2. ove uredbe vlasniku sredstava.

Vlasnik sredstva kome je isplaćena naknada štete, ima pravo da u propisanom rokupodnese zahtjev za naknadu štete nadležnom redovnom sudu, u smislu stav 4.člana 89. ove uredbe.

Član 92.

Sredstva za naknadu iz čl. 77,78, 79, 83. i 87. ove uredbe za sredstva koja suizuzeta za potrebe oružanih snaga, civilne zaštite, službe osmatranja i obavješta-vanja, veze rukovođenja i kriptozaštite i državnih organa, obezbjeduje država.

VI PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 93.

Korisnici sredstava koji su u periodu od 6. aprila 1992. godine do dana stupanja nasnagu ove uredbe, od vlasnika sredstava, bez naloga opštinskog sekretarijata, uzelisredstva predviđena u članu 53. ove uredbe, dužni su da u roku od 15 dana od danastupanja na snagu ove uredbe, opštinskom sekretarijatu dostaviti podatke o uzetimsredstvima (vrsta sredstva, tip, marka, nosivost, mjesto i vrijeme uzimanja sredstva,a za vozila registracioni broj).

Vlasnici sredstava čija su sredstva izuzeta u periodu od 6. aprila 1992. godine dodana stupanja na snagu ove uredbe, a za izuzeta sredstva nisu dobili potvrdu izčlana 60. stav 5. ove uredbe, mogu u roku od 15 dana od dana stupanja na snaguove uredbe, prijaviti nadležnom opštinskom sekretarijatu podatke o uzetim sred-stvima. Podnesak o prijavi uzetih sredstava sadrži podatke iz stava 1. ovog člana.

Na osnovu podneska iz stava 2. ovog člana, opštinski sekretarijat ustrojava evi-denciju uzetih sredstava u skladu sa članom 62. ove uredbe.

509


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:56

Član 94.

Odredbe čl, 77. do 92. ove uredbe shodno se primjenjuju i na slučajeve utvrđivanjanaknade, odnosno naknade štete za sredstva koja su od vlasnika, sredstava uzetau periodu od 6. aprila 1992. godine do dana stupanja na snagu ove uredbe.

Odredba stava 1. ovog člana odnosi se samo na sredstva za koja se ustroji evi-dencija kod opštinskog sekretarijata u skladu sa odredbama člana 93. ove uredbe.

Danom stupanja na snagu ove uredbe prestaje da važi Uredba o kriterijumima zaraspoređivanje radnih ljudi i građana i materijalnih sredstava za potrebe opštenar-odne odbrane ("Službeni list SR BiH", broj 20/86), Uredba o načinu sprovodenjamaterijalne obaveze za potrebe opštenarodne odbrane ("Službeni list SR BiH", broj29/85) i Odluka o izuzimanju materijalno-tehničkih sredstava za potrebe oružanihsnaga Republike Bosne i Hercegovine ("Službeni list RBiH", broj 18/92).

Član 96.


(”Službeni list RBiH", broj 19; 26. oktobra 1992.)

_________________________


510

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:56

REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA________________________________

(naziv korisnika sredstava)Broj: ____________________________________________________________________________________________

(mjesto i datum)

Na osnovu člana 60. stav 6. Uredbe o kriterijima o normativima raspoređivanjagrađana i materijalnih sredstava u oružane snage i druge potrebe odbrane("Službeni list RBiH", broj _____ /92), ____________________ i izdaje se sljedeća

(naziv korisnika sredstava)

P O T V R D AO VRAĆANJU MATERIJALNOG SREDSTVA

1. Potvrđuje se da je_________________________________________________

(naziv korisnika sredstava)dana _______ 199___ godine vlasniku sredstva ___________________________________________________________________________ vratio sredstva izuzeto

(naziv korisnika sredstva)na osnovu Potvrde o izuzimanju materijalnih sredstavabroj: _________________ od _______ 199___ godine.

2. Sredstvo je korišteno u vremenu od ____________ do ____________ godine.

3. Sredstvo se vrača u sljedećem stanju:a) ispravno _________________________________________________________b) oštećeno ________________________________________________________

(navesti oštećenje)

c) uništeno ili nestalo _________________________________________________(datum uništenja, odnosno nestanka)

4. Ako se sredstvo vraća navode se sljedeći podaci:a) količina goriva koja se vraća _________________________________________ b) količina maziva koja se vraća _________________________________________

511


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:56

c) vrsta i broj alata koji se vraća ___________________________________________________________________________________________________________d) vrsta i broj pribora koji se vraća _________________________________________________________________________________________________________e) rezervni dijelovi ____________________________________________________f) tehnička dokumentacija ________________________________________________________________________________________________________________

5. Visina isplaćene naknade ____________________________________________

6. Visina naknade koja nije isplaćena _____________________________________

7. Mjesto vraćanja ___________________________________________________

8. Potpisi : __________________________________________________________a) Vlasnik sredstva ___________________________________________________

(ime i prezime)

b) Korisnik sredstava _________________________________________________(ime i prezime)

c) Predstavnik opštinskog sekretarijata ___________________________________(ime i prezime)

M.P.________________________

(korisnik sredstava)


512

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:56

REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA________________________________

(naziv korisnika sredstava)Broj: ____________________________________________________________________________________________

(mjesto i datum)

Na osnovu člana 60. stav 6. Uredbe o kriterijima o normativima raspoređivanjagrađana i materijalnih sredstava u oružane snage i druge potrebe odbrane("Službeni list RBiH", broj _____ /92), ____________________ i izdaje se sljedeća


P O T V R D AO IZUZIMANJU MATERIJALNIH SREDSTAVA

1. Potvrđuje se da je_________________________________________________


dana _________ 199___ godine izuzeo od vlasnika sredstva __________________

__________________________________________________________________(naziv vlasnika sredstva)

__________________________________________________________________(naziv vlasnikaa sredstva)

slijedeće materijalno sredstvo:1. naziv sredstva ____________________________________________________2. marka, tip, nosivost ________________________________________________3. godina proizvodnje _________________________________________________4. registracioni broj (ako postoji) ________________________________________5. tvornički broj ______________________________________________________6. količina goriva ____________________________________________________7. količina maziva ___________________________________________________8. vrsta i broj alata ___________________________________________________9. vrsta i broj pribora _________________________________________________

513


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:56

10. rezervni dijelovi ___________________________________________________

11. tehnička dokumentacija (saobraćajna dozvola, sanitarni list i dr.) ______________________________________________________________________________

12. mjesto izuzimanja _________________________________________________

13. za izuzeto sredstvo vlasnik sredstva ima sljedeća prava:a) da mu se vrati sredstvo,b) da ostvari naknadu za korišćenje sredstava ako je uredbom naknada pred-

viđena,c) da ostvari naknadu štete ako sredstvo bude uništeno, nestalo ili bude oštećeno

Prava iz tačke 13. ove potvrde vlasnik sredstva može ostvariti na način i po postupkukoji je propisan u odredbama člana 76. do 92. Uredbe.

14. Potpisi : a) lica koja su preuzela sredstva _________________________________________

(ime i prezime)

b) Predstavnik opštinskog sekretarijata ___________________________________(ime i prezime)

c) vlasnik sredstva ___________________________________________________(ime i prezime)

M.P.________________________

(korisnik sredstava)

(“Službeni list RBiH”, br.19; 26. oktobra 1992.)


514

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:56

REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA MINISTARSTVO ODBRANE SarajevoBroj: 22-Sarajevo, 07.10.1992. godine

Na osnovu člana 34. h Uredbe sa zakonskom snagom o oružanim snagama Re-publike Bosne i Hercegovine (“Službeni list RBiH", br. 4/92,7/92. i 12/92), ministarodbrane, donosi

PRIVREMENO UPUTSTVO O ORGANIZOVANJU IFUNKCIONISANJU VJERSKOG ŽIVOTA U ORUŽANIM

SNAGAMA REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE


Za vrijeme ratnog stanja, u jedinicama, komandama, štabovima i ustanovamaoružanih snaga Republike Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: oružane snage),planira se i organizuje slobodno ispoljavanje vjerskih osjećanja i vršenje vjerskihobreda pripadnika oružanih snaga.

Član 2.

Ispoljavanje vjerskih osjećanja i vršenje vjerskih obreda u oružanim snagama temeljise na slobodnom i ličnom uvjerenju vjernika, pripadnika oružanih snaga naslijedećim principima:

- načelo dobrovoljnosti ispoljavanja vjerskih osjećanja i upražnjavanja vjerskihobreda i života vjernika, u skladu sa uslovima života i rada pripadnika oružanihsnaga;

- načelo ravnopravnosti pripadnika svih religija i mogućnosti ispoljavanja vjerskihosjećanja i vršenja vjerskih obreda, primjerenim uslovima i mogućnostimaoružanim snagama;

- načelo uvažavanja i međusobne tolerancije vojnika različitih uvjerenja uredovima oružanih snaga.

515


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:56

Član 3.

Vršenje vjerskih obreda ili drugih obrednih radnji (post, ispovijedi, pričešća i dr.)pripadnika oružanih snaga usklađuje se sa konkretnim uslovima koji proističu izobaveza i zadataka jedinica, komandi, štabova i ustanova oružanih snaga na izvrša-vanju svojih redovnih i vanrednih obaveza.

Odgovorni organi komandi (štabova, stožera) pri planiranju svoga rada i radajedinica oružanih snaga, dužni su neprekidno voditi računa o stvaranju potrebnogvremana i uslova upražnjavanja vjerskog života pripadnika oružanih snaga, u skladusa konkretnim mogućnostima.

Vjerski obredi i ispoljavanje religijskih osjećanja vjernika pripadnika jedinica,komandi, štabova i ustanova planira se i realizuje u slobodno vrijeme van redovnihi planskih vojnih aktivnosti.

Član 4.

- Vjerske obrede i ispoljavanje vjerskih osjećanja religiji kojoj pripadaju, vjernicipripadnici oružanih snaga vrše u namjenski odrecfenim prostorijama, u skladusa objekivnim mogućnostima jedinice, komande, štaba i ustanova u kojim senalaze vjernici pripadnici oružanih snaga.

- U kasarnskim ustavima potrebno je obezbijediti najmanje tri ustavne prostorijeza vršenje vjerskih obreda i službe vjerskog ispoljavanja (za islamsku, katoličkui pravoslavnu vjeroispovijest).

Materijalno opremanje sa vjerskim rekvizitima i dekorom u skladu sa posebnostimakonkretne religije (islamske, katoličke i pravoslavne) i druge preduslove u saradnjisavjerskim zajednicama obezbjeduje nadležne jedinice, štabovi, komande iustanove oružanih snaga.

Član 5.

U skladu sa članom 1. ovog uputstva vjernici pripadnici oružanih snaga imaju pravona slobodne dane za glavne vjerske praznike.

Vremensko trajanje vjerskih praznika za pripadnike oružanih snaga utvrđujeMinistarstvo odbrane na prijedlog poglavara vjerskih zajednica, a u skladu sakonkretnim potrebama i mogućnostima oružanih snaga.


516

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:56

II NADLEŽNOSTI I NIVOI ORGANIZOVANJA VJERSKOGŽIVOTA PRIPADNIKA ORUŽANIH SNAGA

Član 6.

Shodno usvojenoj formaciji za planiranje, organizovanje i funkcionisanje vjerskogživota pripadnika oružanih snaga i ostvarivanje potrebne saradnje sa vjerskim zajed-nicama koje egzistiraju na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine odgovorna jeUprava za moral, informativno-propagandnu djelatnost i vjerska pitanja.

Uprava za moral, informativno-propagandnu djelatnost i vjerska pitanja:- planira, organizuje i razrađuje ostvarivanje vjerskog života u oružanim snagama,- planira i vrši popunu stručnim saradnicima (kadrovima) u okviru odjeljenja za,

kreiranje i koordinaciju aktivnosti sa vrhovništvima (starateljstvima) vjerskih za-jednica.

- priprema planove i programe aktivnosti u slobodno vrijeme za organizovanje ifunkcionisanje vjerskog života i ispoljavanje vjerskih osjećanja pripadnikaoružanih snaga.

Organi Uprave za moral, informativno-propagandnu djelatnost, vjerska pitanjaostvaruju konkretnu saradnju sa odgovarajućim organima Uprave za pozadinu kaoi sa komandama potčinjenih jedinica, štabova i ustanova u cilju blagovremenog ikorektnog organizovanja i funkcionisanja vjerskog života i omogućavanja vjernicimakoji se nalaze u oružanim snagama slobodno ispoljavanje vjerskih osjećanja ivršenja obreda.

U operativnim sastavima oružanih snaga odgovorni za planiranje vjerskog životasu:

- komandir korpusa,- komande brigade,- štabovi oružanih snaga.

Član 7.

Uprava za moral, informativno-propagandnu djelatnost i vjerska pitanja, iz domenavjerskih pitanja vrši slijedeće poslove i zadatke:

- planira i realizuje sadržaje vjerskih aktivnosti za upražnjavanje vjerskih obredavjernika pripadnika jedinica, komandi, štabova i ustanova pružanih snaga.

517


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:56

- ostvaruje potrebnu saradnju i konsultuje se sa odgovarajućim organima vjer-skih zajednica na planu popune stručnim i kvalitetnim kadrovima,

- vrši usaglašavanje godišnjeg kalendara glavnih vjerskih praznika kojih će seobavezno pridržavati vjernici pripadnici određene religije,

- usaglašava vjerske aktivnosti u obavljanju obreda vjernika pripadnika oružanihsnaga u kasarnskim uslovima ili sa osloncem na mjesne vjerske objekte lociraneu zoni odgovornosti jedinice,

- planira i vrši nabavku i obezbjeđenje neophodnih materijalno-tehničkih sred-stava za pravilno realizovanje vjerske aktivnosti pripadnika oružanih snaga,

- vrši analizu i sagladavanje stanja i dostignutih nivoa realizacije zadataka iz dom-ena vjerskih aktivnosti i o tome izvještava pretpostavljenu komandu, odnosnoštab odbrane.

Član 8.

Planiranje, organizovanje i pravilno funkcionisanje vjerskih aktivnosti u zoni odgov-onosti korpusa i štabova odbrane (OKŠO i OPŠO), kao i saradnju sa odgovarajućimnadležnim organima vjerskih zajednica na teritoriji zone odgovornosti vrše komandekorpusa, odnosno okružni štabovi odbrane.

III OSNOVNI ASPEKTI ORGANIZOVANJA I FUNKCIONISANJA VJERSKOG ŽIVOTA

Član 9.

Vjernicima pripadnicima oružanih snaga, shodno usvojenim zakonskim rješenjimai principima, prilikom planiranja i konkretne realizacije vjerskih sadržaja potrebno jeobezbijediti slijedeće aspekte:

a) Edukativni aspekt

Podrazumijeva mogućnost slobodnog i svakodnevnog pristupa vjerskim objektima,posjedovanju, primanju i čitanju vjerske literature, nošenju vjerskih simbola i obilježjakoje pripadnici oružanih snaga mogu nositi isključivo ispod uniforme.

Na unifórmi pripadnika oružanih snaga osim vojnih oznaka i obilježja, nisu dozvo-ljena vjerska obilježja, označavanja i simboli.


518

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:56

b) Obredni aspekt

Podrazumijeva namjenski određene i uređene prostorije prilagođene, što je višemoguće, specifičnim uslovima i zahtjevima određene religije.

Dekorisanje unutrašnjosti prostorija u kasarnskim uslovima vrši se u skladu samogućnostima oružanih snaga primjereno uslovima i normama koje su predviđeneza određenu religiju kojoj pripadaju vjernici pripadnici oružanih snaga.

Za pripadnike vjernika određenih vjerskih zajednica (islamske i slične), zbog speci-fičnosti vjerskih obreda (pranje i umivanje ruku, nogu i lica), posebno u kasarnskimuslovima i drugim vojnim prostorima, namjenski se, po mogućnostima oružnihsnaga, regulišu toaletni uslovi predviđeni normama konkretne religije:

c) Intendandski aspekt

Zbog specifičnosti zahtjeva pojedinih religija (islamska i dr.) za pripadnike oružanihsnaga koji zbog svojih religijskih uvjerenja ne konzumiraju svinjsku mast, meso idruge svinjske sastojke reguliše se alternativni režim ishrane.

Zahtijeve i specifičnosti ishrane iz stava 1. ove tačke reguliše Uprava pozadine štabaVrhovne komande oružanih snaga.

Član 10.

Za vrijeme vršenja vjerskih obreda u jedinicama, komandama, štabovima i us-tanovama oružanih snaga, osim ispoljavanja vjerskih osjećanja pripadnika oružanihsnaga nije dopušteno bilo kakvo propagandno djelovanje ili pritisak koji bi imao zacilj teizaciju i ateizaciju, odnosno pristupanje ili napuštanje pripadništva neuUputstvashodno zakonu u drugim propisima predstavljaju povredu vojne discipline.

Član 11.

Vjernicima pripadnicima oružanih snaga u skladu sa godišnjim kalendarima vjer-skih praznika i svetkovina, biće omogućeno slobodno ispoljavanje i izvršavanje vjer-skih obreda u kasarnskim prostorijama namjenski uređenim kao i mogućnost posjetevjerskom objektu koji se nalazi u zoni odgovornosti jedinice.

519


425-520:Layout 1 28.4.2013 17:56

Član 12.

Planiranje i realizacija vjerskih aktivnosti u oružanim snagama vrši se putem godišn-jih i mjesečnih planova rada nadležne komande, Štaba, jedinica i ustanova vodećiračuna da se ne remeti redovni rad (vojno-stručni zadaci i aktivnosti).

Član 13.

Ispoljavanje vjerskih osjećaja i vršenja vjerskih obreda vrši se u slobodnom vre-menu i bez prisile na principima dobrovoljnosti potpunog međusobnog uvažavanjai tolerancijepripadnika oružanih snaga vjernika i ateista.

Član 14.

Časopisi, vjerska literatura i vjerski kalendari javno su dostupni svim pripadnicimau oružanim snagama i sastavni su dio vojničkog kluba, odnosno biblioteke oružanihsnaga.Vjernicima pripadnicima oružanih snaga dozvoljeno je posjedovanje i korištenjevjerske literature koja je u ličnom vlasništvu.

Član 15.

Ovo Uputstvo stupa na snagu danom objavljivanja u "Službenom listu Armije RBiH".

(“Službeni list Armije RBIH")


520

425-520:Layout 1 28.4.2013 17:56

STATISTICKI PODACIO STANOVNIŠTVU RBiH

PO OPCINAMA/

<

521-528 Statistika:Layout 1 28.4.2013 18:04

522



523

REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA

P O P I S 1 9 9 1 .

Statist ički podaci o stanovništvu RBiH po općinama

OPĆINA POVRŠINAkm2 STAN. HRVAT. MUSLI. SRBI JUGO. OSTALI

CENTAR 33 79.005 54116,6 %

3968650,2 %

1663221,1%

1296016,4 %

43165,5 %

HADŽIĆI 237 24.105 7433,1 %

1539963,6 %

639128,4%

8313,4 %

8313,5 %

ILIDŽA 169 67.438 691410,3 %

2897343 %

2506137,2 %

51347,6 %

13561,9 %

ILIJAŠ 323 25.155 17136,8 %

1062042,2 %

1133945,1 %

11584,6 %

3251,3 %

NOVI GRAD 48 136.293 86866,5 %

6920450,8 %

3773627,7 %

1550811,4 %

49593,6 %

NOVOSARAJEVO 47 95.255 8766

9,2 %3398135,7 %

3301434,7 %

1503615,8 %

44384,6 %

PALE 555 16.310 1260,8 %

435626,7 %

1126969,1 %

3942,4 %

1651 %

STARI GRAD 124 50.626 11972,4 %

3949878 %

517810,2 %

32376,4 %

15163 %

TRNOVO 451 6.996 170,2 %

482268,9 %

206329,5 %

711%

230,4 %

VOGOŠĆA 72 24.707 10744,3 %

1254950,8 %

884335,8 %

17197 %

5222,1 %

BANOVIĆI 185 26.507 5592,1 %

1918872,4 %

445316,8 %

19257,3 %

3821,4 %

BANJALUKA 1.239 195.139 2903314,9 %

2855014,6 %

10687854,8 %

2340812 %

72703,7 %

BIHAĆ 688 70.896 54717,7 %

4722366,6 %

1264617,8 %

42786 %

1278 1,9 %

BIJELJINA 734 96.796 5170,5 %

3031431,3 %

5754159,4 %

42564,4 %

41684,4 %

BILEĆA 633 13.269 390,3 %

194414,7 %

1065180,3 %

2231,7 %

4123 %

BOSANSKADUBICA 499 31.577 488

1,5 %6470

20,5 %2181169,1 %

18205,8 %

9883,1 %

BOSANSKAGRADIŠKA 762 60.062 3422

5,7 %1588826,5 %

3598959,9 %

32455,4 %

15182,5 %



524


BOSANSKAKRUPA 780 58.212 143

0,2 %4336574,5 %

1376523,6 %

6851,2 %

2540,5 %

BOSANSKIBROD 234 33.962 13923

41 %4140

12,2 %1146433 %

360910,6 %

8262,4 %

BOSANSKINOVI 554 41.541 402

1 %1408333,9 %

2510660,4 %

15313,7 %

4191 %

BOSANSKIPETROVAC 854 15.552 45

0,3 %3276

21,1 %1169575,2 %

3582,3 %

1781,1 %

BOSANSKIŠAMAC 217 32.835 14670

44,7 %22486,8 %

1361941,5 %

17225,2 %

5761,5 %

BOSANSKOGRAHOVO 780 8.303 219

2,6 %12

0,1 %7929

95,5 %128

1,5 %15

0,3 %

BRATUNAC 293 33.575 410,1 %

2156464,2 %

1147934,2 %

2200,7 %

2710,8 %

BRČKO 493 87.332 2216325,4 %

3877144,4 %

1813320,8 %

56216,4 %

26443 %

BREZA 68 17.266 8615 %

1304575,6 %

211812,3 %

10105,8 %

2291,3 %

BUGOJNO 361 46.843 1596334,1 %

1972442,1 %

885418,9 %

15393,3 %

7631,6 %

BUSOVAČA 158 18.883 908948,1 %

848644,9 %

6343,4 %

5052,7 %

1690,9 %

CAZIN 356 63.406 1420,2 %

6186197,6 %

7651,2 %

4110,6 %

2270,4 %

ČAJNIČE 275 8.919 50,1 %

400744,9 %

471452,9 %

760,9 %

1171,2 %

ČAPLJINA 256 27.852 1500753,9 %

771727,7 %

376813,5 %

10183,7 %

3421,2 %

ČELINAC 362 18.668 790,4 %

14407,7 %

1659188,9 %

3601,9 %

1961,1 %

ČITLUK 180 14.709 1454498,9 %

1100,75 %

190,1 %

170,1 %

190,2 %

DERVENTA 517 56.328 2197239 %

712212,6 %

2298640,8 %

33065,9 %

9421,7 %

DOBOJ 697 102.546 1328313 %

4126840,2 %

4002039 %

56375,5 %

23382,3 %

DONJIVAKUF 348 24.232 686

2,8 %1339355,3 %

937538,7 %

6222,6 %

1560,6 %

FOČA 1.267 40.513 1040,3 %

2089851,6 %

1833945,3 %

4481,1 %

7241,7 %


525

Stat ist ički podaci o stanovništvu RBiH po općinama


FOJNICA 306 16.227 663940,9 %

801049,4 %

1540,9 %

3862,4 %

10286,4 %

GACKO 736 10.844 290,3 %

383035,3 %

676562,4 %

840,8 %

1361,2 %

GLAMOČ 1.098 12.421 1841,5 %

224318,1 %

984979,3 %

1140,9 %

310 %

GORAŽDE 377 37.505 830,2 %

2631670,2 %

984426,2 %

7762,1 %

4861,3 %

GORNJIVAKUF 402 25.130 10709

42,6 %1408656,1 %

1060,4 %

1500,6 %

790,3 %

GRAČANICA 378 59.050 1350,2 %

4262872,2 %

1356623 %

15012,5 %

12202,1 %

GRADAČAC 407 56.378 852115,1 %

3392160,2 %

1118419,8 %

14172,5 %

13352,4 %

GRUDE 221 15.976 1593999,8 %

40 %

80,1 %

50 %

200,1 %

HAN PIJESAK 342 6.346 70,1 %

254440,1 %

369958,3 %

681,1 %

280,4 %

JABLANICA 301 12.664 225317,8 %

913672,1 %

5044 %

5734,5 %

1981,6 %

JAJCE 386 44.903 1578135,1 %

1740038,8 %

868419,3 %

24865,5 %

5521,3 %

KAKANJ 377 55.857 1662529,8 %

3044554,4 %

49378,8 %

25314,5 %

13192,4 %

KALESIJA 277 41.795 330,1 %

3322879,5 %

766918,3 %

2700,6 %

5971,5 %

KALINOVIK 732 4.657 180,4 %

172634,1 %

282160,6 %

461 %

460,9 %

KISELJAK 165 24.081 1244151,7 %

984340,9 %

7473,1 %

5972,5 %

4531,8 %

KLADANJ 325 16.028 380,2 %

1174773,3 %

383323,9 %

2721,7 %

1380,9 %

KLJUČ 844 37.233 3360,9 %

1771447,6 %

1843849,5 %

5451,5 %

2090,5 %

KONJIC 1.089 43.636 1135426 %

2379154,5 %

664515,2 %

13793,2 %

4671,1 %

KOTORVAROŠ 560 36.670 10.640

29 %11.16130,4 %

13.98638,1 %

7071,9 %

1760,6 %

KREŠEVO 149 6.699 4.73870,7 %

1.52722 %

330,5 %

2493,7 %

1522,3 %



526


KUPRES 622 9.683 3.82739,6 %

8118,4 %

4.89550,7 %

680,7 %

620,6 %

LAKTAŠI 388 29.910 2.5848,6 %

5061,7 %

24.43681,7 %

1.4915 %

8913 %

LIŠTICA 388 26.437 26.23199,2 %

90 %

1470,6 %

190,1 %

310,1 %

LIVNO 894 39.526 28.45072 %

5.92715 %

3.7829,6 %

1.1222,8 %

2390,6 %

LOPARE 428 32.400 1.2593,9 %

12.22537,7 %

17.99555,5 %

5581,7 %

3651,2 %

LUKAVAC 353 56.830 2.1323,8 %

37.88666,7 %

12.28121,6 %

3.3846 %

1.1471,9 %

LJUBINJE 326 4.162 441,1 %

3277,9 %

3.74389,9 %

190,5 %

290,6 %

LJUBUŠKI 293 27.182 25.18092,6 %

1.5695,8 %

640,2 %

2220,8 %

1470,6 %

MAGLAJ 385 43.294 8.36619,3 %

19.63745,4 %

13.29830,7 %

1.4923,4 %

5011,2 %

MODRIČA 294 35.413 9.66027,3 %

10.44229,5 %

12.56335,5 %

1.8135,1 %

8352,6 %

MOSTAR 1.227 126.067 42.64833,8 %

43.93134,8 %

23.90919 %

12.65410 %

2.9252,4 %

MRKONJIĆGRAD 685 27.378 2141

7,8 %327512 %

21.15977,3 %

5842,1 %

2200,8 %

NEUM 226 4.268 3.73887,6 %

1964,6 %

2094,9 %

922,2 %

330,7 %

NEVESINJE 911 14.421 1941,3 %

3.31323 %

10.73774,5 %

1230,9 %

540,3 %

ODŽAK 205 30.651 16.59854,2 %

6.22920,3 %

6.08419,8 %

1.1333,7 %

6072 %

OLOVO 408 16.901 6533,9 %

12.66975 %

3.19618,9 %

2821,7 %

1045 %

ORAŠJE 166 28.201 21.23475,3 %

1.9006,7 %

4.21915 %

6062,1 %

2420,9 %

POSUŠJE 461 16.659 16.57199,5 %

60 %

90 %

260,2 %

470,2 %

PRIJEDOR 834 112.470 6.3005,6 %

49.45444 %

47.74542,5 %

6.3715,7 %

2.6002,2 %

PRNJAVOR 630 46.894 1.7373,7 %

7.15315,3 %

33.57571,6 %

1.7183,7 %

2.7115,7 %


527



PROZOR 477 19.601 12.21362,3 %

7.17336,6 %

490,2 %

990,5 %

670,4 %

NOVITRAVNIK 242 30.624 12.127

39,6 %11.64938 %

4.087 13,3 %

2.1156,9 %

6462,2 %

ROGATICA 664 21.812 180,1 %

13.16960,4 %

8.37438,4 %

1850,8 %

660,3 %

RUDO 344 11.572 50 %

3.14227,2 %

819170,8 %

930,8 %

1411,2 %

SANSKIMOST 982 60.119 4.267

7,1 %28.28547 %

25.37242,2 %

1.2022 %

9931,7 %

SKENDERVAKUF 360 19.416 4.807

24,8 %1.0805,6 %

13.27768,4 %

1650,8 %

870,4 %

SOKOLAC 689 14.833 220,1 %

4.48630,2 %

10.18168,6 %

840,6 %

600,5 %

SRBAC 453 21.660 1450,7 %

9404,3 %

19.29189,1 %

7543,5 %

5302,4 %

SREBRENICA 527 37.211 380,1 %

27.11872,9 %

9.38125,2 %

3721 %

3020,8 %

SREBRENIK 248 40.769 2.7616,8 %

30.59575 %

5.32613,1 %

11302,8 %

9572,3 %

STOLAC 541 18.845 6.11333 %

839344,5 %

3.91221,1 %

3121,7 %

1150,6 %

ŠEKOVIĆI 184 9.639 110,1 %

3283,4 %

9.08694,3 %

1161,2 %

981 %

ŠIPOVO 462 15.553 330,2 %

2.99819,3 %

12.31879,2 %

1541 %

500,3 %

TESLIĆ 846 59.632 9.54916 %

12.80121,5 %

32.85355,1 %

3.4275,7 %

1.0021,7 %

TEŠANJ 222 48.390 8.95218,5 %

34.93872,2 %

3.0786,4 %

1.0382,1 %

3840,8 %

TITOV DRVAR 949 17.079 340,2 %

330,2 %

16.61397,3 %

3572,1 %

420,2 %

TOMISLAV-GRAD 967 29.261 25.347

86,3 %3.166

10,8 %570

1,9 %103

0,4 %75

0,3 %

TRAVNIK 563 70.402 26.00836,9 %

3186245,3 %

7.75111 %

3.6885,2 %

1.0931,6 %

TREBINJE 1.205 30.879 1.2264 %

5.54211,9 %

21.38769,3 %

1.6255,3 %

1.0993,5 %

TUZLA 303 131.861 20.58115,6 %

62.80745,6 %

20.42415,5 %

21.92016,6 %

6.1294,7 %



528


UGLJEVIK 197 25.641 850,3 %

10.40240,6 %

14.40456,2 %

2781,1 %

4741,8 %

VAREŠ 390 22.114 8.98240,6 %

672130,4 %

3.63016,4 %

2.0499,3 %

7323,3 %

VELIKAKLADUŠA 332 52.921 707

1,3 %48.60091,8 %

2.2614,3 %

9191,7 %

4340,9 %

VISOKO 231 46.130 1.9734,3 %

34.38574,5 %

7.37716 %

1.4563,2 %

9392 %

VIŠEGRAD 449 21.202 390,2 %

13.31662,8 %

6.96332,8 %

3161,5 %

5682,7 %

VITEZ 159 27.728 12.67945,7 %

11.47141,4 %

1.5025,4 %

1.3624,9 %

7142,6 %

VLASENICA 507 33.817 400,1 %

18.69955,3 %

14.35642,5 %

3361 %

3861,1 %

ZAVIDOVIĆI 590 57.153 7.51913,2 %

34.34160,1 %

11.63720,4 %

2.7034,7 %

9531,6 %

ZENICA 505 145.577 22.65115,6 %

80.37755,2 %

22.59215,5 %

15.65110,8 %

4.3062,9 %

ZVORNIK 499 81.111 1200,1 %

48.20859,4 %

30.83938 %

1.2251,5 %

7191 %

ŽEPČE 210 22.840 9.08139,8 %

10.78047,2 %

2.28910 %

5312,3 %

1590,7 %

ŽIVINICE 291 54.653 3.9697,3 %

44.06380,6 %

3.4996,4 %

2.1153,9 %

1.0071,6 %

UKUPNORBiH 51.170 4.364.574 755.895

17,3 %1.905.829

43,7 %1.369.258

31,4 %239.8455,5 %

93.7472,1 %


PRILOZI

529-546 Prilozi:Layout 1 29.4.2013 1:16

530


HISTORIJSKA KARTA SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE

529-546 Prilozi:Layout 1 29.4.2013 1:16

531


529-546 Prilozi:Layout 1 29.4.2013 1:23


532

BOSANSKI PAŠALUK U 17 I 19. STOLJEĆU

529-546 Prilozi:Layout 1 29.4.2013 1:23

533

Pri lozi

529-546 Prilozi:Layout 1 29.4.2013 1:24


534

GRANICE JUŽNOSLAVENSKIH ZEMALJA PREMA

ODLUKAMA BERLINSKOG KONGRESA

529-546 Prilozi:Layout 1 29.4.2013 1:24

535

Pri lozi

529-546 Prilozi:Layout 1 29.4.2013 1:24


536

GRANICE BOSNE I HERCEGOVINE U JUGOSLAVIJI

529-546 Prilozi:Layout 1 29.4.2013 1:24

537

Pri lozi

529-546 Prilozi:Layout 1 29.4.2013 1:24


538

GRANICE JUGOSLAVIJE PREMA ZAMISLI STEVANA MOLJEVIĆA,

IDEOLOGIJA “HOMOGENE SRBIJE” (1941)

529-546 Prilozi:Layout 1 29.4.2013 1:24

539

Pri lozi

529-546 Prilozi:Layout 1 29.4.2013 1:24


540

PODJELA BOSNE I HERCEGOVINE PLANIRANA

PREMA SPORAZUMU CVETKOVIĆ - MAČEK 1939.

529-546 Prilozi:Layout 1 29.4.2013 1:24

541

Pri lozi

529-546 Prilozi:Layout 1 29.4.2013 1:24


542

ETNIČKA MAPA DANAŠNJE BOSNE I HERCEGOVINE

529-546 Prilozi:Layout 1 29.4.2013 1:24

543

Pri lozi

529-546 Prilozi:Layout 1 29.4.2013 1:24


544

ADMINISTRATIVNO-POLITIČKA KARTA BOSNE I HERCEGOVINE

529-546 Prilozi:Layout 1 29.4.2013 1:24

545

Pri lozi

529-546 Prilozi:Layout 1 29.4.2013 1:24

restitucija bosanske drŽavnosti · 2020. 5. 28. · sadrŽaj restitucija bosanske drŽavnosti...

Documents