nagib mahfuz - novi kairo

NAGIB MAHFUZ

NOVI KAIROS arapskog jezika preveo

MEHMED KICO

Šahinpašić

Naslov originala Novi KairoAutor Nagib Mahfuz

Biblioteka Džepna knjigaUrednik biblioteke Zoran Mutić

Izdavač TKD ŠahinpašićZa izdavača Tajili Šahinpašić

Prijevod sa arapskog jezikaLektura i korektura

Tehničko uređenjeDizajn naslovne strane

ŠtampaTiraž J.ULJUS ajj-fl^J 1(JL3'°Sa

IJJbs^ilJp-l^j ž 1976

IJ^e UljJg; 1945

MAHFUZ, NajibNovi Kairo / Nagib Mahfuz ; s arapskog jezika

preveo Mehmed Kico. - Sarajevo : "Šahinpašić",2005. -180 str. ■ 20 cm.

(Džepna knjiga / "Šahinpašić")

Izv. stv. nasl. na arap. jeziku

ISBN 9958-41-124-5I. Mahfuz, Nagib vidi Mahfuz, Najib

COBISS.BH-ID 14144262

Na osnovu člana 14. stav 3. Zakona o sistemu indirektnog oporeziva-nja ("Službeni glasnik BiH" br. 44/03 i 52/04) i člana 13. stav 1. tačka13. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga ("Službeni glas-nik BiH" br. 62/04), postupajući po zahtjevu TKD "ŠAHINPAŠIĆ"d.o.o. iz Sarajeva, a na prijedlog Federalnog ministarstva kulture isporta broj: 03-15-450/05 od 24.02.2005. godine, Upravni odbor Up-rave za indirektno oporezivanje daje mišljenje br. UO 15-03-05-78/05da je knjiga "NOVI KAIRO", koju je preveo Mehmed Kico, proizvodna čiji se promet ne plaća porez na promet proizvoda.

Mehmed KicoLejla Tuce

Dragan ToiomanoskiNerina CorbadžićAdnan Suljkanović

Bemust Sarajevo500

Iz ianje je objavljeno uz finansijsku pomoćondacije za izdavaštvo I nakladništvo

Sarajevo, april/travanj 2005.

CIP - Katalogizacija u publikacijiicionalna i univerzitetska bibliotekaBosne i Hercegovine, Sarajevo

821.412-31

1.Sunce je daleko od zenita. Posmatrana sa zemlje, njegova

lopta zatečena iznad velike džamijske kupole, unosi zabunus kojom se posmatrač pita, da li to ona iz kupole odlazi unebo, ili se nakon kruženja nebom u kupolu vraća. Svojimblagim zracima sunce grli krošnje stabala, ozelenjelu zemlju,srebrenaste zidove zgrada i dugački put koji se pružakroz park Uruman. Dok svojom blagošću upija januarskustuden, sunce po svemu postojećem razastire oprost imilost. Uzdižući se iznad dvaju redova palminih stabalapruženih duž puta, kupola se čini kao kakvo božanstvo predkojim skrušeni vjernici kleče popodne, kad je nebo vedro,tek mjestimično prošarano paperjastim oblačcima. Vjetarsvježinom šiba drveće, a lišće mu odgovara podrhtavanjemi šuštanjem.

Dok neumorni jastreb nebom kruži, zemljom koračajugrupe studenata. Zauzeti opuštenim razgovorom, studentiizlaze iz dvorišta fakulteta. Među njima se vidi grupa odukupno pet studentica. One idu postrance i gotovo šapatomrazgovaraju. Vidjeti djevojke na fakultetu još uvijek jeneobična pojava koja privlači pažnju svih, a posebnobrucoša. Jedna grupa brucoša se počinje sašaptavati.Glasovi im odzvanjaju tako da ih vjerovatno mogu čutistarije kolege. Jedan kaže:

- Medu njima nema nijedna da vjeruje u jednog Boga!?Glasom prožetim porugom, drugi odgovara:- One su znakovi znanja a ne ljubavi i vjerovanja.Uočivši kako su djevojke nježne, treći se podrugljivo

uključuje:- Ali, Bog ih je stvorio da budu znakovi ljubavi.Prvi se glasno nasmija. Podstaknut željom da se ruga i

prigovara, reče:- Napominjem da smo mi na fakultetu, a fakultet je

mjesto na kojem nije poželjno spominjanje ni Boga niljubavi!?

- Logično je da se ne spominje Bog, a što se tičeljubavi ...!?

Novi KAIRO 1

Glasom profesora poznatog po strogosti neutemeljenoju stvarnom znanju, neko odsječno dometnu:

- Fakultet se kosi s vjerovanjem u Boga, a ne sa zakonimaprirode.

- Istinu govoriš. Drskost ovih djevojaka nam još ništane može naškoditi. One su samo prethodnica skore pravenajezde ljepšeg spola. Za njima će doći mnogobrojne novedjevojke. Fakultet je moda koja će se brzo širiti, a sve što sečeka blizu je.

- Misliš li da će naše djevojke pohrliti na fakultet kao štosu, recimo, pohrlile na film?

-1 više. Stići će i djevojke koje nisu ovako drske.- Nemilosrdno će pritijesniti momke.- Neće biti mjesta ni za kakvu milost.- Djevojke se više neće iscrpljivati problemima porodice.

Umišljenost ne zna za stid!- Možda se između dvaju spolova raspali požar!- To bi baš bilo lijepo!- Gledaj to drveće i žbunje! U njihovom hladu se ljubav

začinje i sama od sebe, kao što se gljivice vrenja začinju uloncu sirutke.

- Bože, hoćemo li dočekati to sretno vrijeme!?- Dočekat ćeš ga ako baš hoćeš!?- Na početku smo puta, a budućnost je blistava.Nakon što okončaše kratak uvod, zajedljivo, s

porugom i ironijom počeše raspravljati o svakoj pojedinojdjevojci.

♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦

Četiri zrelija mladića polahko idu i razgovaraju. Moždasu pažnju bili obratili naklapanju brucoša. To su apsolventi,zašli u dvadest i četvrtu. Pored zrelosti, u izrazima lica imse prepoznaje i načitanost. Značaj svog položaja ne skrivaju.Prije bi se reklo da su ga svjesni, možda i više nego što treba.Me'mun Ridvan kritički reče:

- Ako ne razgovaraju o djevojkama, momci gotovo inemaju o čemu razgovarati!

2 NAGIB MAHFUZ

Nadovezujući se na koleginu kritiku, Ali Taha reče:- Što im to treba? Momak i djevojka su dvije polovine

koje se od iskona uzajamno traže.Na to će Mahdžub Abdudaim:- Me'mune, ne čudi im se! Danas je četvrtak, a to je

studentima dan rezervisan za žene.Ahmed Bedir, student i novinar, blago se osmjehnu.

Obrati im se manirom samouvjerenoga govornka:- Prijatelji, pozivam vas da sa samo nekoliko jasnih

riječi iznesete svako svoj stav o ženi. Šta imaš ti reći,Me'mune?

Momak se malo zbuni. Zatim se osmjehnu i reče:- Želiš li me uvući u razgovor u kojem ću druge

nemilosrdno kritikovati?- Ne izvrdavaj! Kaži samo nekoliko riječi. Ja sam novinar,

a novinar nikad ne odustaje od odgovora.Me'mun dobro zna kako je Ahmed lukav i uporan.

Popuštajući, odgovara:- Reći ću otprilike ono što je moj Gospodar rekao. Ako

želiš znati, to je i moj lični stav. Žena je sigurnost na ovomsvijetu i utaban put do sreće na budućem svijetu.

Ahmed se okrenu Aliju. Uporno ga gleda. Izrazom licatraži da odgovori. Ali reče:

- Obično kažu da je žena muškarcu životni saputnik.Međutim, ona je temelj društva. Po svemu kako se meničini, potrebna joj je apsolutna ravnopravnost u pravima iobavezama.

Tad se Amed okrenu Mahdžubu Abdudaimu.Nasmijavši se, upita:

- A šta misli naš dragi vragolan?Naglašavajući, Mahdžub odgovara:- Žena!? To je sigurnosni ventil na parnom kotlu.Smiju mu se kao što su i navikli s njim. Nakon toga, u

jedan glas pitaju Ahmeda:- A šta ti misliš?Ahmed šaljivo odgovara:- Novinarevo je da sluša a ne da govori, pogotovo u ovo

naše vrijeme.

Novi KAIRO 3

2.Skreću prvim putem idući iz pravca fakulteta. Idu prema

studentskom domu. Me'mun je rastom najviši. Mahdžub jevisok približno kao i on. Ali je, pak, srednjeg rasta i lijepograđen, a Ahmed niskog rasta i nesrazmjerno velike glave.Prije nego što dočeka dan odmora, Me'mun želi da radnesate što je moguće ljepše završi. Podrhtavajućim glasom izdubine srca reče:

- Razgovor o ženi nas je odvratio od onog što smo htjeli.Kakav je vaš komentar predavanja koje smo čuli?

Radi se o raspravi vođenoj oko "principa" i toga, jesu lioni neophodni ili ne.

Obraćajući se Me'munu, Ali reče:- Nas dvojica se slažemo da su principi čovjeku neophod-

ni. Oni su kompas po kojem se brod upravlja dok plovi.Mirno i staloženo Mahdžub se ubacuje:- Gnjavaža.Međutim, Ali tome ne obrati pažnju. Nastavlja

obraćajući se Me'munu:- Razilazimo se samo oko vrste principa.Slegnuvši ramenima, Ahmed primjećuje:- Kao i uvijek!Sa sjajem u očima proisteklim iz važnosti predmeta

rasprave, Me'mun reče:- Dovoljni su nam principi koje je uspostavio Dragi i

Uzvišeni Bog.Kao da se čudi, Mahdžub se upliće. Okrenuvši se Aliju,

reče:- Ne mogu se načuditi da ozbiljan čovjek kao ti vjeruje

u mitove.Ali nastavlja govoreći:- Ja vjerujem u društvo, u živu ćeliju humanizma.

Čuvajmo njegove principe, ali pod uslovom da od njih nenapravimo svetinje. Generacije se jedna za drugom trebajuobnavljati vođene umijećem učenjaka, prosvjetitelja.

Ahmed ga upita:- Koji principi su potrebni našoj generaciji?

Ali zanosno odgovara:- Vjera u nauku umjesto u nevidljivi svijet, u društvo

umjesto u džennet, te u socijalizam umjesto u rivalstvo.Mahdžub to prokomentarisa riječima:- Gnjavaža! Gnjavaža i opet gnjavaža!Tad Ahmed njega upita:- A šta je s tobom, Mahdžube? Šta ti misliš o

predavanju?Mirno mu odgovori:- Gnjavaža!- Jesu li principi nužni?- Gnjavaža!- Dakle, nisu nužni?- Gnjavaža!- Vjera, ili nauka?- Gnjavaža!- U čemu od toga dvoga?- Gnjavaža!- Zar ti nemaš nikakav stav?- Gnjavaža!- Je li gnjavaža princip koji dominira?- Ona je krajnji ideal.Tad se Me'mun okrenu Aliju. S neodoljivom željom da

nekog pridobije za sebe, reče:- Bog je na nebesima, a islam na zemlji. To su vam svi

principi.Ali se osmjehnu. Sa svoje strane reče ono šta je Mahdžub

maločas njemu rekao:- Ne mogu se načuditi da ozbiljan čovjek kao ti vjeruje

u mitove.Mahdžub se grohotom nasmija i reče:- Sve sama gnjavaža!Zatim ih pogleda i u hodu im reče:- Kakvog li čuda!? Kako nas je jedna kuća objedinila? U

mojoj glavi je promaha, Me'mun je vrač ogrezao u drevnimmitovima, a Ali pobornik modernih mitova.

Ne obraćaju mu naročitu pažnju, jer ih često u zabunudovodi ono što on, čas ozbiljno iznese a čas kaže u šali.

4 NAGIB MAIJFUZ Novi KAIRO 5

Osim toga, njegov način raspravljanja je pomalo zamoran,jer s uopćavanjima i šalama često i pretjeruje

Kad su bili nadomak doma, na uglu Rešad-pašine ulice,Ahmed se s njima rastade. Ode u novinsku redakciju gdjeradi u večernjim satima. Ostala trojica idu u dom da sepripreme za slobodne sate četvrtkom.

3.Studentski dom se nalazi na uglu Rešad-pašine ulice.

To je jedan veliki internat s prostranim okruglim dvorištem,uokvirenim nizom trospratnih zgrada, sa sobama čija vratase otvaraju prema uzdužnoj verandi koja vodi u dvorište. Triprijatelja stanuju u sobama jednoj do druge drugom spratu.Me'mun je već stigao u sobu i presvlači se. U sobi je nizakkrevet a naspram njega ormar. Između njih, ispod malogprozora, stoji sto srednje veličine na kojem su poredaneknjige i priručnici. Momak istinski voli knjigu. Kad mupogled pade na jedan leksikon, na usnama mu zablista blagosmijeh koji jasno odaje ushićenje. On ne propušta nijednudnevnu molitvu.

Uzima abdest i klanja ikindiju. Nakon toga oblačiprigodnu odjeću i izlazi iz sobe. Pokretima i hodom odajevojnički odmjereno držanje. Vitak je, ali ne i sasvim mršav.Lice mu je bijelo, ali prošarano rumenilom. Najljepše su mukrupne crne oči iz kojih blista bistar pogled, zračeći sjajem,ljepotom i oštroumnšću. Ni na šta se ne osvrćući, odmičeputem. Ide čvrstim korakom. Pred sobom ima jasan cilj. Toje kuća zaručnice u Novom Egiptu. Potrebama srca Me'munudovoljava razboritošću i stamenošću kao i svemu ostalom.Zaručio je djevojku, kćerku jednog rođaka, visokog oficira,nakon što ju je zaprosio od oca. Dogovorili su se oko ženidbenakon što on završi studije. Kući joj odlazi svakog četvrtkai sjedi s njom u krugu porodice. Po nekoliko sati provodi uugodnom druženju i razgovoru.

Njemu ni ne naumpada da djevojku pozove u bioskop,ili joj postavi stupicu u kojoj bi se sami zatekli. Dakako, to je

1 oe toga što on ne voli moderne izume i one koji se, kakosam voli reći "za njih zalažu". Djevojčina porodica, u kojojse još uvijek cijeni privrženost tradiciji, njegovo ponašanje jeprihvatila s uvažavanjem i zadovoljstvom. Uprkos svemu,nije pošteđen uzbuđenja dok ide izabranim putem.

Nakon nekoliko minuta je stigao na put za trg Giza gdjeje sjeo na tramvaj. Po odmjerenom sjedenju, bistrom pogledui visokom stasu, doima se kao osoba koju krase privlačnost idostojanstvo. Kad bi htio biti Omer ibn Ebi Rebi'a1, pošlo bimu za rukom. Međutim, njega krase neporočnost, čednost ičvrstina, kakve zajedno ne krase nijednog mladića. Savjestmu je čista, a duša blista. Iskrenim srcem očituje istinskuvjeru, čvrsto vjerovanje i stabilan odgoj. Djetinjstvo jeproveo u Tanti. Otac mu je profesor na Višoj školi islamskihnauka, pobožan i čovjek strogih moralnih nazora. Kad setiče širokogrudnosti, vjere, odgoja i fizičke snage, moglobi se reći da je rastao u okruženju sličnom nomadskomživotu. Tokom djetinjstva se suočio s poteškoćom koja muje u život urezala duboke tragove. Naime, bio je pogođenbolešću koja ga je sve do četrnaeste godine sprečavala dase upiše u školu. Okusio je gorčinu osamljenosti, iskusiopatnju i kalio se na okrutnim iskušenjima. Međutim, imaoje mogućnost da pred ocem proučava vjeru i pred njim,još kao dječak u pubertetu, nauči razborito rasuđivati.Kad je krenuo u osnovnu školu, bio je mladić velikog srca,živog duha, prodorno bistar. Pošto se još nije bio sasvimoslobodio sklonosti osamljivanju, povremeni nailascisrdžbe bi mu upropastili plodove duha - kao plameni jezikbi spržio sve na šta naiđe i spaljivao sve što dohvati. Zato seodlučio da snagom samokontrolisanja dvostruko više radikad radi, da dvostruko više vremena poklanja pobožnosti,da više oštrine unosi u raspravljanje kad raspravlja i višeodlučnosti da nadvlada potištenost kad se nade u osami.U jednoličnosti svakodnevice momak nije našao drugog

Kodonačelnik arapske ljubavne poezije, živio za vrijeme vladavineUmejida.

6 NAGIB MAHFUZ Novi KAIRO 7

puta za ostvarenje svojih zamisli koje se tiču rada i dodira sdrugovima. Po nekoliko sati je provodio u predanosti Bogu.Tokom posljednjih dana školske godine, znao je učiti i podvadeset sati dnevno.

Bio je prvi ko je maturirao u srednjoj školi, a sad seočekuje i da bude prvi koji će diplomirati na fakultetu. Dovisoke razine je doveo svoje ideale zasnovane na islamu,arapskoj nacionalnoj svijesti i ljudskim vrednotama,nemajući takmaca u tome. Međutim, kad se tičenatjecateljske pobude, zahvaljujući neupitnoj snazi, velikompovjerenju u sebe i čvrstoj vjeri u Boga, ona kod njega nikadnije poprimila ružni okus. Humanizmom se uzdigao donajviše razine. Zato on od vjerovanja nije načinio put usterilni asketizam niti u samoizgubljenost. Zna često reći:"Vjerovanje je akumuliranje duše božanskom snagom radiostvarenja uzvišenih Božijih principa na Zemlji."

Izvrstan je momak, premda se sa sigurnošću ne može rećii da je omiljen, budući da njegovo ponašanje izaziva zavist.Ponašanje mu je svojevrsno negiranje načina života drugih.Osim toga, on se nije sasvim oslobodio osamljenosti koju jeprihvatio za vrijeme duge nervne bolesti. Možda ne poznajeni načela konvencionalnog bontona i ne voli šalu. Neobičnoje otvoren. Riječi su mu vrlo često bič koji kažnjava. Kritičarisu ga znali nazvati nekad "fakultetlijom sa sela", a drugiput "neočekivanim Mehdijem".2 Jedan student je jednomprilikom za njega rekao: "Me'mun Ridvan je predvodnikislama našeg vremena. Nekad je islam u Egipat uveo AmrAs3 svojom domišljatošću, a izvest će ga Me'mun Ridvansvojim bezgraničnim zanosom."

Dakako, on pazi da se ne uzoholi zbog napredovanjai od Boga traži zaklona pred takvim zlom. Nije sposoban

potcjenjivanje, kao što ni konvencionalne vrednote neZosmatra s istinskim divljenjem. Onog dana kad je kraljtvorio Univerzitet u svojoj otvorenosti je jasno očitovaorezir prema predstavnicima vlasti koji su prisustvovalisvečanosti. Prezrivo je ramenima slijegao kad je gledaostudente kako hrle za prvacima. Prezire sve stranke i odbijapriznati da postoji "egipatsko pitanje".4 S dobroznanimzanosom tvrdi da postoji samo jedno pitanje, a to je "pitanjeislama" uopće i pitanje arapske nacionalne svijesti posebno".Daleko je bio od toga da pretrpi uticaje ateizma kao modekoja se u njegovo vrijeme širila na univerzitetu. Odgovormože biti to što se na fakultet upisao u dvadeset i trećojgodini, kad je već čvrsto vjerovao u troje, od čega ni kasnijecijelog života nikad nije zanijekao: Bog, ljudske vrednote ipitanje islama.

Njega nije opčinio novi bljesak Univerziteta. Stijenanjegovog vjerovanja je ostala čvrsta tako da su se o njurazbijali talasi psihologije, sociologije i metafizike. Po svomvjerovanju je zajedno usvajao nauku i filozofiju, koristećiih kao svoja uporišta i isprike. Neizmjerno bi se obradovaokad bi naišao na filozofe koji su slavili Boga (Platon, Dekart,Paskal i Bergson), kao što je punim srcem pozdravioi saglasnost između nauke, vjere i filozofije, kojom jedvateseto stoljeće obradovalo svijet. Danas se materijapodvrgava punjenju električnom energijom koja je sličnijanemateriji nego materiji. Danas duša vraća svoje oduzetoprijestolje. Danas se učenjaci bave razmišljanjem o vjeri,a teolozi staju pod jedra nauke i filozofije. Blago mladićufilozofu i vjerniku!

Premda je sada momak iz Gize izmijenio podosta odonog što se zateklo kod oboljelog dječaka iz Tante, postavšisirokogrudniji, s više razumijevanja i uvažavanja, budući da

♦ ♦♦♦2 Mehdi je čovjek koji je, prema islamskom učenju, po Božijem

određenju, pred propast svijeta upućivati u pravu vjeru.3 Amr ibn al-As, vojskovođa pod čijim zapovjedništvom su Arapi

osvojili Egipat.

Egipatsko pitanje je naziv praktikovan u publicistici za borbu egipćanaza nacionalna i kulturnopovijesna prava i oslobađanje od stranedominacije.

8 NAGIB MAHFTJZ Novi KAIRO 9

cinizam Mahdžuba može s osmijehom saslušati, raspravljatis Alijem o vrednotama vjere i obilježjima ateizma, strpljivodočekivati strijele kritičara i podrugljivaca, ponekad mu seipak pogled zažari, a taj neumoljivi trenutak ga razotkrije.Tad mu misli odlutaju i jasno pokažu da je ipak ranjiv.

Momak je među kolegama našao i iskrene vjernike.Ali, iako se kao vjernik ne osjeća usamljen, još nijednog nijepridobio da ga podrži u zanosnom pozivanju u borbu zaislam i panarabizam. Umovi su u to vrijeme bili zaokupljenidrugim problemima, kao što su "egipatsko pitanje", Ustaviz 1923. godine i embargo.5 Uprkos svemu, momak u svojojusamljenosti nije očajavao jer, nije ni bilo moguće da očajanjezagospodari srcem kao što je njegovo.

Živi obuzet velikim nadanjima, premda mu je srceotvoreno i za strujanja života, spremno da se prepustinjegovim radostima. Najednom, pomalo nestrpljivo počinjegledati kroz prozor tramvaja. Želi da tramvaj za samo trenstigne u Novi Egipat.

4.Ali Taha je ostao u sobi sve dok sunce nije klonulo ka

zapadu. Sjedi uz prozor pogleda upravljenog na verandukućice koja se nalazi na uglu gdje se put za poljoprivredni krajDuki odvaja od Rešad-pašine ulice, naspram studentskogdoma, uz čiji ulaz je mali dućan za cigarete. Obukao je sveosim fesa. Dotjerao se lijepo kao i obično. S tako širokimramenima izgleda kao da se bavi gimnastikom. Momakje zbilja naočit. Zelene oči i zlatnožuta kosa, na neki načingovore o plemenotosti porijekla.

Netremice gleda prema trošnoj kućici. Oči odajunestrpljiv, čežnjiv pogled, a sasvim se zažariše kad

♦ ♦♦♦

5 Radi se o ekonomskim sankcijama koje je Engleska uvela Egiptu a kojesu rezultirale posebno teškom ekonomskom krizom u razdoblju 1930-1934. godine.

ugledaše djevojku na verandi. Ali tad ustade i mahnu jojrukom. Djevojka mu se osmjehnu i pokaza na put. Onodmah stavi fes na glavu i krenu iz sobe. Istrčava na ulicu.Polahko seta dugačkom alejom čija stabla zaklanjaju vilei palače. Nestrpljivo se osvrće sve dok na blagoj svjetlostisunčeva zalaska ne ugleda djevojku s verande kako mu seodmjerenim korakom približava. Okreće joj se na petama,a srce mu od sreće lupa. Zarumenjelog lica joj prilazi. Rukeim se sklapaju. Lijeva ruka mu se spliće s njenom desnom adesna s njenom lijevom rukom. Momak izgovara:

- Dobro došla!Lica ozarenog osmijehom, uzvraća mu:- Dobro te našla!Blago oslobodivši ruke, uzima ga ispod ruke.

Laganim besciljnim korakom idu ulicom prema Gizi. Onaje osamnaestogodišnja djevojka. Ljupkost joj dodatnonaglašava koža boje slonovače i crne oči čarobno krupnihzjenica i dugačkih trepavica. Zagasitost neopisivo crne kosejoš jače joj ističe bjelinu lica i živost pogleda. Sivi mantiljoj omotava puteno i zarudjelo tijelo u kojem se nastanilačarolija i raskoš. Polahko koračaju, a iz očiju im blistaradost.

Ali Taha počinje oprezno naokolo zagledati kao datraži gdje bi se sklonio. Djevojka ga pogledom krišom pratiiščekujući trenutke užitaka i radosti. Kad se uvjerio da ihniko ne gleda, momak joj prstom dotače vrh brade. Lice jojokreće k sebi i usne priljubljuje uz njene. Ne odvaja ih svedok se nisu ovlažile. Nakon toga, momak licem izranja izdubina i šutke nastavljaju koračati. Ona ga hvata kako jeispitivački zagleda. Na osnovu načina zagledanja, povezujeda se radi o njenom pohabanom mantilu. Najednom jojradost malaksava. Možda i ne htijući, pita:

- Tišti li te to što na meni stalno gledaš ovaj starimantil?

Momak to izrazom lica negira. Nakon toga, ukorivši jeuzvraća:

- Kako možeš zamarati se takvim besmislicama? Umantilu je riznica koju je meni podarila sreća!


Ona ne prihvata da je mantil "besmislica", većtvrdoglavo pomisli: "Sretan život čine mladost i odjeća."Nakon što osmotri njegovo elegantno vuneno odijelo, neobuzda se da mu ne predbaci:

-Ti si prava varalica!? Odjeću ubrajaš medu "besmislice",a ti se moderno odijevaš.

Momku se lice zarumeni od postiđenosti. Zbunjen jekao dijete. Izvinjavajući se, reče:

- Ovo odijelo je novo. Ne prodaju se stara odijela. Usvakom slučaju, odjeća je nešto sasvim sporedno. Dragamoja, nije li tako?

Tako ona izbježe dalju raspravu, kao nešto što on voli. Usličnim prilikama, on se ponaša kao učitelj, a ona se pritomneugodno osjeća. On ima neke svoje slatke protivrječnosti:na riječima prezire značaj odjeće, jela i staleškog poretka, aelegantno i moderno se odijeva, do sitosti jede ukusna jelai ima dovoljno novca. A ona, Ihsana Sehata, ima li išta odtoga sa čim on u izobilju raspolaže!? Ne vodeći računa otome koliko mu je stalo do odgovora, sa željom da otklonizbunjenost, ona blagim tonom nastavlja:

- Gotovo dokraja sam pročitala knjigu koju si mi dao.Izrazom lica on pokazuje zainteresovanost. Njen način

razmišljanja nastoji zavoljeti jednako kao što i nju voli. Pita

ie:

- Šta misliš o njoj?- Vrlo malo sam razumjela. Na osnovu malog dijela koji

sam razumjela, ostalo nisam ni uspjela povezati.Osjetivši razočarenje, pita je:- Zašto?Da koliko-toliko ublaži težinu poruke riječi, osmjehnu

mu se i dodade:- Srž knjige, koju ti nazivaš romanom, jesu duboke misli

i stavovi, a ja volim knjige o životu i ljubavi.- Ali, ni ljubav ni život ne mogu bez razmišljanja.Izgubivši i zadnji tračak opreza, odgovara mu:- Ne okivaj me svojom logikom. Možda ja i ne uspijem

odbraniti se, ali ta knjiga zbilja ne može promijeniti mojukus. Po mome mišljenju, muzika je prava mjera umjetnosti.

Sve što se u nekoj knjizi ne može izjednačiti sa stavkom umuzici, ne treba ni smatrati umjetnošću.

Njen stav ga malo zbunjuje. Ovlaš se nasmiješivši,sjetno reče:

- Ti se odričeš najslađeg ploda prave umjetnosti.Glasno se nasmijavši, uzvraća:- Magdalena, Jadi Mladog Vertera, Rafaelove muke,

primjeri su umjetnosti koju ja volim.Izgovorila je to tonom nekog ko se našao u situaciji da

kaže: Vama vaša vjera, a meni moja vjera.6 Momak šuti. Pitase, može li ikako promijeniti njen stav!? On iskreno želida se vole i umom i srcem, da im zajednički život budesasvim usklađen. Želi u njoj steći voljenu ženu, drugaricui uvaženog partnera. Ljubav mu je obuzela i srce i dušu,ali želi da od nje za budućnost načini i suprugu kakvune zna orijentalna porodica. Već su stigli na kraj ulice zaGizu. Skreću ulijevo. Momak s olakšanjem uzdahnu. Ulicaje mračna. Vlada potpuna tama. Ruku joj prinosi usnama ičežnjivo je ljubi. Zatim se sagnu. Na punačke i sočne usnejoj stavlja vreo poljubac. Gleda kako je zatvorila oči dokje ljubi. Snažno tijelo mu drhti. U duši mu se žari plamenushićenja. Progutavši pljuvačku, reče joj:

- Jako si lijepa i umiljata!Prolazi stanovito vrijeme slatkoga, magičnog mirovanja,

nakon kojeg opet uzdiše. Gotovo sjetno dodaje:- Meni je do diplomskog ispita ostalo još samo nekoliko

mjeseci, a šta je s tobom!?Odgovara mu:- Matura je u junu. Šta ćeš mi izabrati?Momak s oduševljenjem odgovara:- Svoj fakultet.Premda je njoj, u svakom slučaju, najpreče da završi

školu, bilo bi joj mnogo draže da joj je rekao nešto kao:"Dosta ti je učenja. Dođi i svij se u našem gnijezdu." Osjetivšise malo potištena, pita ga:

♦ ♦♦♦6 Kur'an, 109., 6.

12 NAGIH MAHFUZ Novi KAIRO 13

- Zašto da odaberem baš tvoj fakultet?- Da isto razmišljamo. Da budemo u istoj struci i istom

zanimanju.- Istom zanimanju?Jednako ushićen, odgovara:- Da, draga moja. Služba žene je mnogo važnija od

poslova domaćice. Ja ne bih mogao prekršiti svoje principe.Ne bih mogao društvu uskratiti lijepog i korisnog člana kaošto si ti!

Ona ga je sasvim drugačije razumjela. Razumjelaje da će je potrebe jednog dana natjerati da prihvati nekiposao. Premda ni sama ne zna zašto, malo ju je zabrinulonjegovo oduševljenje. Zato otvoreno želi da ga trgne izoduševljenja.

Nastavljaju zamračenim putem. Povremeno gaprekidajući poljupcima, nastavljaju razgovor o zajedničkimplanovima.

Htjela to ona ili ne, Ihsana Šehata je svjesna dviju stvari:ljepote i siromaštva. Veoma je privlačna. Već je osvojilastanare studentskog doma. S prozora su joj otvorenopokazivali svoju naklonjenost, a ona je to registrovalaposmatrajući ih s verande kućice. Pred noge su joj otvorenobacali svoj ponos.

U kući nije bilo ogedala koje bi istinski odrazilo njenuistinsku ljepotu. Međutim, siromaštvo je nesumnjivovidljivo. Svjest o siromaštvu podgrijava joj je sedmero malebraće i mali dućančić za cigarete površine samo metarkvadratni, čije su mušterije isključivo studenti. Koliko seplaši za ljepotu, boji se siromaštva i slabe ishrane. Činjenicaje da bez majčinih uputstava - a majka je, prije nego što juje oženo Turčin Šehata, bila nadničarka u ulici MuhamedaAlija - ne bi bila ni primijećena njena bedra o kojima jejedan anonimni pjesnik s medicinskog fakulteta spjevaorječitu pjesmu. Kad je upoznala Alija, njeno srce mu je daloprednost pred svim stanarima doma. Privukla ju je njegovamladost, ljepota, velikodušnost i budućnost.

Međutim, dvije važne stvari su u njenoj duši od samogpočetka došle u sukob: voljeni i porodica. Drugačije kazano,

Ali i sedmero male braće. Prije Alija je bila upoznala jednogbogatog studenta prava. Iz ponašanja je shvatila da muje privlačna zbog mladalačke pohote. Zato je bila veomaoprezna. Roditelji su nastojali proniknuti u tajne njenogživota. Oprez joj je podsticalo upravo majčino uljepšavanjei očeva pohlepa za mladićevom imovinom. Tako je postajalasvjesna nevolja iz svoga tegobnog života i njegovih opasnihzamki.

Činjenica je i da joj roditelji nisu naročit značaj pridavalimoralnim načelima. Ljubavno iskustvo su imali i prijebraka. Njen otac se šarmom i mešetarenjem na ženskoj berzirazmetao sve dok se njena majka nije za njeg udala i svojuskromnu ušteđevinu mu predala da otpočne trgovinu.Ušteđevinu je spiskao u drogiranje i kockanje. Ostao muje samo dućančić za prodaju cigareta. Samog sebe tješeći,često ponavlja: "Moj život je uistinu izgubljen, ali u Ihsanije izobilje."

Međutim, Ihsana u njemu, kao i u majci, vidi samopomagača u đavoljim rabotama i propasti. Ali, ona ne srljau propast. Već se suočila s poniženjem iz kojeg ju je, madatoga nije svjesna, izbavio vlastiti ponos. Bilo je to kad jejednog dana zatekla mladića, svog druga, kako s njenimocem sjedi u dućanu. Odmah joj je bilo jasno da se pogađajuoko njenog izručenja. To ju je razbjesnilo. S gađenjem jemladića oštro odbila, slomila mu svaku nadu. Iz toga jeizašla kao pobjednik.

Iako je bila svjesna da živi u rupi, tako je u dubini dušeosjetila da se neočekivano oslobodila kontrole i postalaslobodna. Postala je svjesna da bez polaganja računa možeraditi šta hoće.

Sloboda ju je preobrazila. Dešavalo se da se duže vanizadrži bez razloga i svrhe. Međutim, neobjašnjiv oprez ju jeu svemu upozoravao i činio je suzdržanom, ali i prkosnom.Premda su joj pluća i u sparnom okruženju slobodno disala,vidljivi znaci su govorili da je neizbježan tužan kraj. Žalećiza izgubljenim bogatim momkom, raspusni otac joj je rekao:"Ti si odgovorna za sve nas, posebno za sedmero braće."Bože, može li ona svoju čvrstu riješenost očuvati pred tim


okrutnim pobudama? Zar se otac ne može strpiti makardok kćerka ne završi pedagošku akademiju i nađe pristojanposao s kojim će i njih opskrbljivati?

Kad se pojavio Ali, s donekle poljuljanim povjerenjemu sebe i izgubljenom vjerom u sve što može podržati nejnuodlučnost, prepustila se sudbini. U Aliju je našla iskrenuljubav, neskrivenu privrženost i plemenite namjere. On jojje vratio poljuljanu volju. Izbavio ju je iz muka kolebanja istraha, vratio joj osjećaj ponosa i samopoštovanja. Zavoljelaga je upravivši u njega sva svoja nadanja.

Kad je adže Sehata vidio novog momka, zajedljivo jerekao: "On je momak siromah. Ni ne puši!" Djevojci jejednom podrugljivo rekao: "Na zdravlje ti lijepi momakkojeg ti je Bog poslao da nas izgladnjuje!" Uprkos tome,ona se prepustila njemu vežući uz njega sva očekivanja. Onjoj garantuje da će se osposobiti za pristojno zanimanje iostvariti želje svog srca.

Alija odista krase mnogobrojne vrline. Dobar jeprimjer istinskog pobornika kolektivnog duha. U ranijimrazdobljima školovanja je bio istaknut član specijalnogodjela školskog turističkog udruženja, a kasnije članoratorske i novinarske sekcije. Veoma je rječit, dobro kuhai lijepo pjeva. Zadivljujuća mu je želja da stiče znanje iusvaja kulturne vrijednosti. Privržen je humanizmu. Kadse upisao na fakultet, suzio je područje aktivnosti, ali ih jeprodubio i digao na višu razinu. Mladi "gospodin" Ali jepostao predsjednik debatnoga kluba. Među drugovima seodlikuje snagom riječi, općom kulturom i pronicljivošću.Opsjednut je idealima. Sa zanosom i čvrstom vjerom govorio idealnom društvu.

Za one koji ga istinski poznaju, on je iskren, a za onekoji pošto-poto kritikuju, on je dahija bez premca, kojikoristi sva sredstva, pa i ljudske vrednote. Dok "u imenauke i ljudskih vrednota zagovara materijalne vrijednosti,on o moralu govori kao što provodadžika govori o nevjestikoju nije ni vidjela, već su je drugi s pretjerivanjem hvalili."Činjenica je, međutim, da je iskren i povjerljiv momak. Akovoli ljepotu, voli je čedno i iskreno.

Ni njegov život nije bio pošteđen problema. Uvjerenjasu mu se uzdrmala već na početku studentskog života.Bio je izložen iskušenjima ubitačnih preobražaja, ali je biohrabar i iskren. Novi život je prihvatio osnaženom voljomi razumom privrženim pravdi. Ne pretjeruje u šali. Neskriva divljenje prema Me'munu zbog njegove iskrenostii hrabrosti. Međutim, on se stavio pod okrilje Hegelovei Marksove materijalističke filozofije, vjerujući da sematerijom može tumačiti sav život. Ugodno mu je čuti da jei samo postojanje materija, da su materija i duh spregnutainterakcija materije, da su osjećanja neophodna svojstvakoja ne ostavljaju nikakvog traga, poput škripe kotača kojise okreće bez pomoći škripanja.

Nekoliko puta mu je Me'mun isticao: "Materijalnafilozofija je odista jednostavna filozofija, ali ona nijednomproblemu ne može ponuditi odgovarajuće rješenje."Međutim, Ali je druželjubiv momak koji nema strpljenjada predugo razmišlja. Premda po cijelu sedmicu uči ono zašta je Me'munu dovoljno samo dva dana on, pored čitanja,nalazi vremena i za sport, vođenje debate, putovanja, ljubavi drugo.

Od filozofije je dovoljno i to načelno tumačenje, da sekroz život krene vlastitim putem, ali postoji zapreka kojastalno opominje da se može pasti u strašnu provaliju. Toje moral!!! Njegov moral se nekad zasnivao na pobudamavjere, a na čemu se sada može zasnivati!? Ko je taj koji, osimBoga, može vrednotama vratiti njihovu vrijednost? Može liih sada poreći, kao stoje gotovo sasvim porekao vjerovanje!?Logika je jasna, a kraj neizbježan. Ipak, on je neodlučan.Polazi i zastajkuje. Boji se vlastite nemoći. Pita se: "Zar nebi mogao živjeti kao što je živio Ebu Ala'?7 Međutim, EbuAla' je bio bubuljičav, hendikepiran i melanholik, a on jeprivlačan, jakih mišica i veoma društven.

♦ ♦♦♦7 Ebu el-Ala el-Meari (973-1057) slijepi filolog, mislilac i pjesnik, autor

brojnih vrijednih spisa od kojih se medu najistaknutije može uvrstitiPoslanica oproštenja.


Daleko je on i od asketizma i odricanja! Našao se unedoumici sličnoj Ihsaninoj s kojom se suočila kad seoslobađala nesnosne roditeljske kontrole. Kao i ona, uspioje najzad se izbaviti. Došao je u dodir s Ogistom Kontom,čovjekom društva. Taj mislilac mu je otkrio novog boga,to jest društvo, te novu vjeru, to jest nauku. Sad vjeruje udruštvo i humanističku nauku. Uvjeren je da ateista, isto kaoi vjernik, ima svoje ideale ako im stremi vlastitom odlukom.Vjeruje da je dobrobit najdublja vjera koju je spoznao, bašonako kako je sebi i zamišljao. Sad za sebe kaže: "Bio samvrijedan s vjerom, ali bez razuma, a sada sam vrijedan srazumom, oslobođen praznovjerja."

Sad mirno i razborito stremi idealima pouzdajuči seu entuzijazam, snagu i neutaživu želju za reformisanjemdruštva. Sanja zemaljski džennet. Proučava socijalističkedoktrine i pravce. Prikladnim mu se čini da sebe nazivasocijalistom. Uspješno su mu se okončala imaginarnaputovanja od Meke do Moskve!

Jednog dana je poželio da najbliže prijatelje pridobijeza socijalizam, ali nije uspio. Izvinuvši se, Ahmed Bedir muje rekao: "Ja sam novinar vefdist,8 čovjek kapitalističkogusmjerenja." Me'mun ga je odbio na osnovama svogaosvjedočenog vjerovanja: "Islam ima svoj jasan socijalizam. Unjemu postoji zekat koji, ukoliko se pravedno raspoređuje i nezloupotrebljava u ostvarenju pojedinačnih ciljeva, garantujepravednost, pa ako hoćeš i poredak na ovom svijetu u kojembi svi ljudi bili ravnopravna braća. Ne preostaje ti ništa negoda se držiš islama." Mahdžub je, pak, nezainteresovanoslegnuo ramenima i izgovorio: "Gnjavaža".

Kako god da je sa svim tim, on je spoznao životni ciljkoji ga je izbavio iz nedoumica, nereda i pokvarenjaštva.Kako-tako zadovoljan, za sebe s pravom može reći: "Evovam moja legitimacija. U njoj su svi bitni podaci: siromahsocijalista, častan ateista i zaljubljenik platonista!"

♦ ♦♦♦8 Vefdist je pripadnik Vefd stranke, jedne od vodećih političkih stranaka

u Egiptu s početka 20. stoljeća.

5.Mahdžub u svojoj sobi također čeka. Međutim, on

se ne presvlači. Za razliku od svojih drugova, on nemaposebno odijelo za četvratak. S prozora posmatra put.Gleda Me'muna kako vojničkim korakom izlazi iz doma.Vidio je i zanosni znak upućen pokretom glave s verandetrošne kućice. Nakon toga je posmatrao dvoje zaljubljenihkako jedno drugom nestrpljivo žure na Rešad-pašinojulici. Sve zajedno ih iz misli nastoji otjerati jednim ljutitim,podrugljivim i zlobnim "gnjavaža". Njegova podrugljivostuvijek sadrži i nešto pakosti. I on čeka sastanak, samo štoje njemu mrak u tome dobar zaklon. U domu sad nemavjerovatno niko osim njega.

Mahdžub je visok i vitak, približno kao i Me'mun, samošto je blijed i ima kosu boje bibera. Lice mu specifičnim činiblaga buljavost očiju boje meda i zavrnutost obrva premagore, uz nemiran i prevrtljiv pogled koji istovremeno iprovocira i uveseljava. Nije lijep kao prijatelji, ali po crtamalica se ne može reći ni da je ružan. Posmatrač neće pogriješitiako prepozna znake pakosti i bojazni da će ga zasuti kakvomporugom, neukusnom šalom ili zajedljivim zadirkivanjem.Život smatra bremenom problema, prvenstveno onih kojise tiču čuvstva. Njih u promil izjednačava s iscrpljujućimpitanjem rješenja egipatskog pitanja.

Otkako je prvi put vidio Ihsanu Sehata, ona u njemupokreće poplavu strasti. Gleda je kao i svaku drugu ženu:kakve su joj grudi, stražnjica i noge. I jedno od toga jedovoljno da u njemu upali razornu varnicu. Međutim,djevojka je, kako sam sebi objašnjava, izabrala u skladu sasvojim ukusom. Izabrala je zlatokosog momka zelenih očiju,a njegov život je i dalje mračan, samački. Srce mu je u tami,a razum na stalnoj vjetrometini. Drži se filozofije koju jeusvajao od različitih umova, ali po svom nahođenju. Njegovafilozofija je slobodna, onako kako je on najjednostavnijerazumijeva. "Gnjavaža" je njen pravi moto, a sama filozofijaznači oslobađanje od svega: od vrednota, ideala, uvjerenjai principa, od svega što čini opće društveno naslijeđe.

18 NAGIB MAIIFUZ Novi KAIRO 19

Samom sebi zna reći: "Porodica mi u amanet nema ostavitiništa čime bi me mogla usrećiti. Nemam naslijediti ništa odonog šta bih želio!"

Jednom prilikom je rekao: "Prava formula sastavamaterije od koje je sačinjen ovaj svijet jeste: vjera + nauka+ filozofija + moral = gnjavaža." Tumačenja pruža logikomcinika koji udovoljava samo svojim željama. Dopada muse Dekartova premisa: "Mislim, dakle postojim." S njimse slaže da je duša ono najvrednije u postojećem. Duševnozadovoljstvo je sve što ga interesuje. Dopada mu se ikad socilozi kažu da društvo stvara i moralne i religijskevrednote. Zato on neznanjem i glupošću smatra postavljanjeprincipa ili vrednota poput kamena o koji se čovjek na svomputu treba spoticati.

Ako je nauka ta koja mu je omogućila da se oslobodipredrasuda, to ne znači da u nju treba vjerovati i založitijoj život. Dovoljno mu je da je eksploatise i koristi. On se neruga samo naučnicima nego i teolozima. Cilj su mu na ovomsvijetu samo užitak i moć, a do njih treba stići najlakšimputem i sredstvima, bez osvrtanja na moral, vjeru i ljudskevrednote.

Takvu filozofiju je usvojio po mjeri svojih prohtjeva, ata sposobnost je kod njega od početka zajedno s njim rasla.Za svoj odgoj duguje ulici i urođenoj naravi. Roditelji sumu dobri ljudi ali neznalice, u skladu s vladajućim općimprilikama. Formirao se isključivo na ulicama Kanatira.Rastao je kao dijete prirodno snalažljivo, bez posebnogvaspitavanja i sputavanja. Psovao je, gađao kamenicama,napadao je i bio napadan. Stizao je na sam rub provalije.

Kad se našao u novom okruženju, to jest u školi, počeoje shvatati da je vodio neuredan, čak prljav život, osjećajućiu duši gorčinu, stid, strah, nemir i revolt. Nakon toga senašao u još zanimljivijem okruženju. Kao student kojina fakultetu traga za naukom, oko sebe gleda vaspitanemomke koji streme ka zadatim neostvarenim željama ivisokim idealima. Došao je u dodir s čudnim stremljenjimai stavovima koji se ne daju održati. Susreo se s modomateizma, tumačenjima vjere, morala i drugih društvenih

pojava, iznesenim od strane psihologa. Ta nova tumačenjasu ga neočekivano vraški obradovala.

Iz njihovih trica i kučina je sakupio fragmente vlastitefilozofije s kojom mu se srce smirilo, a on se oslobodioosjećaja vlastite ništavnosti. Bio je izgubljen i propali jadnik,a u tren oka je postao filozof!

A društvo!? Ono je stari čarobnjak koji je od nekih pojavanačinio vrednote a od drugih niskosti. Kao izum vlastitogumijeća, Mahdžub je sebi od vrednota načinio niskosti, aod niskosti vrednote. Zadovoljno trlja rukama. Prošlostise prisjeća s osjećajem istinske ugodnosti, a budućnostzamišlja s bljeskom radosti u očima. Sa sebe stresa osjećajništavnosti. Od samog početka shvata da je prava filozofijatajna filozofija.

Sasvim je normalno što Me'mun u islam poziva javno,a Ali otkriva kako je prigrlio socijalističku slobodu misli.Međutim, kad se radi o filozofiji, ona mora ostati tajna. Neiz bojazni od javnog mijenja, budući da se ona zasniva nanačelu negiranja svega, već zato što će uroditi plodovimasamo ako je drugi ne budu svjesni i jedino on u nju vjeruje.Nije li samo po sebi očigledno da bi, ukoliko bi svi ljudivjerovali u niskosti, preostajalo samo da se svi uzdignu?Zato će on niskosti pridržati samo za sebe i iz njih nećeotkrivati ništa što spada u pravila mode kakvu predstavljajuateizam i sloboda misli. Baš zato on, kad u grudima osjetitjeskobu, ili ga obuzme osjećaj usamljenosti, punim srcem iplućima praktikuje šalu i zabavu. Na druge ostavlja utisakda je veseljak, a ne izgrednik. Nastavit će slijediti svoj putkao momak siromah, bez morala. Vrebat će svoju priliku,spreman da je zgrabi bezgraničnom odvažnošću.

♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦

Još ne izlazi iz sobe. Čeka da se smrkne. I njegovosrce čezne za dogodovštinama, ali ljubav mu je istovjetnafilozofiji koja se ne može održati na svjetlosti. Djevojka mumože biti samo "Beračka opušaka." Ljubav ga jako žalosti.Međutim, kako uopće pomišljati da to prevaziđe kad


mu novac koji dobija nije dovoljan ni za osnovne životnepotrebe? Cesto se tješi riječima: "Nisam ni ja bolji od nje.Ako je ona beračica opušaka, ja sam berač trica i kučinafilozofije. U očima društva sam i gori od nje!"

Puka slučajnost ju je dovela u njegove ruke. Nijedozvolio da mu prilika izmakne. Samom sebi je za utjehurekao: "Ko je Bogu ponizan, On će ga uzdiči." Te noći juje vidio kako s jednim noćnim strazarem s Rešad-pašineulice u neosvijetljenom dijelu zalazi iza smokvinog stabla.Vrebao ju je dok je nije vidio kako sama ide nakon što jestražar otišao svojim putem. Hrabro joj je prišao. Uhvatio juje za rame i s osmijehom je oslovio:

- Sve sam vidio.Djevojka je zastala. Iznenađena ga je pogledala. Na

svjetlosti ulične lampe ju je bolje zagledao. Jasno je vidioda je izrazito crnoputa i da ima oble grudi. Uz zadihanostju je gledao proždrljivo poput krvoločne zvijeri. Nakonpočetnog uzbuđenja, djevojka se ubrzo pribrala. Ležernoga je upitala:

- Sta si vidio?Dok je smišljao odgovor, Mahdžubov pogled kao da je

govorio: "Sad se sve zna." Međutim, rekao je:- Smokvino stablo, pa stražar ...Jednako ležerno je dodala:- Dobro, šta hoćeš ti?Nesigurnim glasom je izgovorio:- Isto što i on.- Gdje?- Može na istom mjestu.Okrenuo se na petama. Međutim, prije nego su krenuli,

upozoravajućim tonom mu je rekla:- Tri pjastera.S olakšanjem je prihvatio:- Dobro.Neznatan iznos novca ga neće osjetno unazaditi, a

djevojka, nije šala, ima oble grudi. Jedino bi poželio da jojcrnoputost bude prirodna a ne od nakupljene prljavštine.Inače, morati će podnositi odvratan zadah njenog tijela.

Dobro, bolje išta nego ništa. Zar je zaboravio da se i on uKanatiru kupao samo u sezoni? Opravdano je pitati se:"Nisu li sve žene u noćnoj tami iste?" Prilikom povratka juje pitao:

- Jesi li dugo s tim strazarem?- Ne. Ovo je bilo prvi put.- Jeste li zakazali za slijedeći put?-Ne.Mahdžub je s olakšanjem izgovorio:- Valjda nama ovo neće biti posljednja noć!?Pritežući mahramu na glavi, uzvratila je:- Ne bi trebalo.

* * * * * *

Tama se razlijeva vasionom, a on je još na svom mjestuuz prozor. Čeka vrijeme sastanka s "dragom". Najednomčuje kucanje na vratima. Prilazi i otvara ih. Gleda portirakako maše pismom. Uzima ga i zatvori vrata. Na koveratbaca letimičan pogled. Vidi pečat Kanatira. S lahkoćomprimjećuje da to nije rukopis njegovog oca. "Čiji bi mogaobiti!" Rukopis gleda prvi put.

6.Uznemiren otvara koverat i čita:Uvaženi i vrijedni gospodine Mahdžube,Neka je mir i Božija milost s Vama.Sa žaljenjem Vam javljam da je Vaš otac bolestan, vezan za

postelju. Boga molim da posljedice ne budu trajne. Neophodnoje da što prije dođete, jer je on posebno za Vas zabrinut. Mene suzamolili da Vam pišem, a Vi nemojte odugovlačiti.

Čelebi Afeš, vlasnik bakalnice Hajrija u Kanatiru.Znači, otac je u tako teškom stanju da nije mogao držati

olovku. Sta li ga je snašlo?Dok pismo čita drugi put, na blijedom licu mu se jasno

vidi koliko je potišten. Vrhovima prstiju počinje čupati


lijevu obrvu. Čudno je što se uopće ne sjeća da mu se otacikad žalio na bolest. Uvijek je bio snažnog tijela i čvrstogakoraka. Nema sumnje da je to teška bolest koja ga je oborilai učinila nemoćnim. Šta li mu skriva tajanstvo? Kakve li ćenevolje donijeti njemu i majci?

Sad ne smije gubiti vrijeme, već mora odmah krenuti.Me'munu napisa nekoliko riječi kojim objasni razlogiznenadnog odlaska. Dželabiju zamotava u stare novinei izlazi iz doma. Ne ide u aleju kako je želio prije samonekoliko minuta, već se uputi Rešad-pašinom ulicom,"Ihsaninom i Alijevom ulicom", kako je on u šali naziva.Ide razgovarajući sam sa sobom: "Ako mu dođe smrtničas, pokopat će sve moje nade. Bože, je li moguće da se todešava sad kad me od diplomskog ispita dijele svega četirimjeseca?" Sam sa svojim brigama se nađe na pustom putuu tišini kojom se razliježu samo njegovi koraci. Kad stižedo Gize, sjede na tramvaj. Sjeta mu se odslikava i na licu iu očima.

Dok snužden sjedi, misli ga vode do bliskih prijatelja:Me'muna i Alija. Uzdiše. Zamišlja kako njih dvojica uživajuu miru i sigurnosti: Me'munov otac je profesor na višojškoli i ima solidnu platu. Porodica ne živi u strahu. Otacsinu odvaja koliko mu je dovoljno, pa i više. Da nije učenjai pobožnosti, Me'munu bi pripale sve životne radosti.Međutim, on je ograničen, a takvi su uvijek sretni.

Alijev otac je, pak, općinski tumač u Aleksandriji za,također, veliku platu. Sina mu čeka udobnost, slično očevoj.Sin je sretan momak. Dosta mu je samo Ihsana da budesretan. Vjerovatno nema čovjeka kojem taj zgodni momakne bi izazvao zavist kao i njemu.

A on, Mahdžub!? On je baš nesretan! Njegov otac je- ako ga još ima - pisarčić u Grčkoj mljekari u Kanatiru.Već dvadeset i pet godina radi za platu od osam funti. Većnekoliko mjeseci s posla povremeno odsustvuje uz znatnoumanjenu naknadu. Mahdžubu od plate izdvaja tri funtemjesečno tokom školske godine, a to jedva može podmirititroškove stanovanja, hrane i odijevanja. Momak se morazadovoljiti s tim malim iznosom.

Oholost i bunt mu pomažu da prevlada svoj nezavidanpoložaj. Čari Kaira posmatra s odstojanja. S uzdasimai bolom prisluškuje kad se razgovara o njima. U sebipotaknutu znatiželju prigušije odlučnošću kojom zataškavanadolazeće ambicije.

Zapamćena prepričavanja ga obuzimaju doimajućiga se tužnije nego ikad ranije. Tad pomisli na ono što gaveže za dvojicu momaka, što se naziva prijateljstvom. Neprimjećuje poljane i vode pored kojih tramvaj prolazi jurećišinama. Ima li on uistinu prijatelje? Ne! Prijateljstvo je tekjedna izmišljena vrijednost koju on ne priznaje! Ali, istina jeda im je dosta naklonjen. Me'munova diskusija mu godi, aAlijeva duhovitost ga privlači. Veoma ugodno mu je biti snjima dok diskutuju. Ali, kakva korist od svega toga kad topotpada pod drugarstvo!? Uprkos svemu, on im sa zlobomzavidi. Bez predomišljanja bi ih uništio da za sebe izvučekorist. Samog sebe ohrabrujući, izgovara: "Samo apsolutnasloboda! Apsolutna gnjavaža! Neka mi šejtan bude uzor. Onje najdosotojniji uzor potpunog savršenstva! On je istinskirevolt, istinski ponos, istinska ambicija i istinska pobunaprotiv svih principa!"

Tramvaj staje pored službe hitne pomoći. Tu Ali izlazii presjeda na tramvaj koji ide do trga na žljezničkoj stanici.Odatle ulazi u staničnu zgradu. Prilazi šalteru na kojem seprodaju karte treće klase. Kupuje kartu. Kad se udaljavao odšaltera, našao se pred jednim momkom tridesetih godina,niskoga ali dobro popunjenog stasa, krupnoga trouglastoglica, gustih obrva, oštrog pogleda, okruglih očiju, kojisamouvjereno, podrugljivo i s visine gleda na sve oko sebe.Kad ga je prepoznao, prišao mu je. Uz naklon mu pruživširuku, izgovorio je:

- Gospodin Šalim Ihšidi! Neka je mir s Vama.Ihšidi ga bezizražajno gleda budući da mu se izraz

lica iznimno rijetko mijenja. Ne pokazujući ni radost niznatiželju, ne da se uznemiriti. Kad hoće da pokaže bijes,što inače vrlo često čini, koristi krupan glas i oštar ton.Okrenuvši se Mahdžubu, mirno ga upita:

- Kako si, Mahdžube?


- Hvala Bogu. Šta gospodina dovodi na stanicu?Ihšidi mirno odgovara:- Idem u Kanatir u posjetu roditeljima. A šta tebe

dovodi? Ovo nije vrijeme raspusta!?Vidno potišten, Mahdžub odgovara:-1 ja ću u Kanatir, da obiđem oboljelog oca.- Gospodin Abdudaim bolestan? Neka mu Dragi Bog

olakša. Prenesi mu moje pozdrave.Zajedno idu na peron. Ihšidijeve novosti Mahdžubu

prekraćuju tegobno vrijeme. Mahdžub ga pita:- Gospodine, jeste li još sekretar kod Kasim-bega

Fehmija?S radosnim bljeskom u očima, Ihšidi odgovara:- Uskoro ću biti predložen za mjesto šefa kabineta, to

jest protokola i rukovođenja službama.Premda je u sebi nešto drugačije osjetio, naizgled

obradovan, Mahdžub mu čestita:- Neka Vam je sretno! Čestitam, gospodine.Osjetivši se ponosan, Ihšidi podiže obrve. Odsječno

reče:- Peta klasa.Mahdžub uzviknu:- Čestitam! Čestitam, na redu je i četvrta.Mudrujući, Ihšidi reče:- Zemlja je opljačkana i pokradena, a nadležnosti su još

uvijek u rukama slabića i luđaka. Koliko god se mi trudilida je zaštitimo, ništa se ne može mimo ovlaštenja.

Mahdžubu se izgovorene riječi dopadaju. Odobravajući,odgovara:

- Tako je, gospodine!Nakon toga Ihšidi traži dopuštenje i ide u vagon prve

klase. Mahdžub ga pogledom prati dok ne zamače. Zatimse, sa sjetom na licu i snovima u mislima, uputi premavagonu treće klase. Dok u vagonu zauzima mjesto, glavamu je puna košmarnih misli. Ihšidi mu ne izlazi iz glave.Prije dvije godine Ihšidi je, kao i on sada, bio student.Vjerovatno je i on razmišljao o principima, ali bez buke igalame. Možda se njih dvojica ništa ne razlikuju u dvjema

suštinskim stvarima: jednako su bistri, a kad se tiče morala,ili nemorala, tu su sasvim izjednačeni.

Međutim, veoma se razlikuju u temperamentu. ŠalimIhšidi precizno vaga šta će reći. Od njega se ne može čuti daza bilo šta kaže ijednu ružnu riječ, dok je Mahdžub uvijekspreman sve izvrgnuti ruglu. Po onom čega se Mahdžubsjeća, šta ne može zaboraviti, Ihšidi je u završnom perioduna fakultetu bio jedan od najistaknutijih studentskih lidera.Bio je istaknut član lige boraca protiv embarga i aktivanraznosač letaka i biltena protiv novog ustava.

Ono čega se sjeća i nikad neće zaboraviti, jeste da jeIhšidi jednog dana bio pozvan na razgovor kod ministra.Objavljena je i vijest o primanju i razgovoru. Mnogi suočekivali neviđenu kaznu. Međutim, momak se najednomzagonetno promijenio. Povukao se sa svih poprišta.Prekinuo je sve aktivnosti. Više se nije mogao vidjeti nigdjeosim u salama za predavanja. Kad bi ga neko upitao otajnama preobražaja, s poznatom mirnoćom je odgovarao:"Pravo poprište za studenta je nauka." Nakon toga jediplomirao. Prije nego i najnapredniji studenti, namještenje kao sekretar Kasim-bega Fehmija. Veza mu je bio ličnoministar. Postavljen je u šestu klasu koja je u to vrijeme bilaizgubljeni raj. Eto, u roku od dvije godine od namještenja,sad je predložen za petu klasu. Kad se ministar koji jeposredovao povuče nakon dugog službovanja, a budući daje, kako se po svemu vidi zadobio Kasim-begovo povjerenje,ići će i dalje. On je primjer za ugled! To je čovjek dostojandivljenja koliko i zavisti! Pravo je oličenje časti i ugleda!Briga njega za onim što Me'mun i Ali poriču!? Gnjavaža!

Voz ravnomjerno savladava teren. Premda su prozoridobro zatvoreni, studen prodire u kupe. Međutim, onstuden nije ni osjetio sve dok se nije trgnuo iz razmišljanja.Tad je zakopčao svu dugmad na sakou i uspravio se. Odmahse sjetio bolesnog oca. Postaje svjestan da je bio zaronjen umisli s kojima je sasvim zaboravio provaliju nad kojom senašao. Osjeti kako mu se tijelo jezi. Usput sjetno razagledaokoliš. Nakon izvjesnog vremena stigao je u Kanatir. Uzimasvežanj i izlazi. Sa stanice ide glavnim putem. Ležerno gleda


u pravcu grada i izgovara: "Kanatire, grade moj! Međusvojim sinovima pravednije raspoređuj sreću!"

7.Za tren oka se našao pred rodnom kućom. To je skromna

jednospratnica. Ispred nje je prašnjava avlija zagrađenadrvenom ogradom čija trošnost govori o skučenimmaterijalnim prilikama stanara.

Kuća se nalazi preko puta stanice. S krovne terase gledana polja iza željezničke pruge. Zamračena je. Samo tračaksvjetlosti proviruje iz pukotine na prozoru očeve sobe.Mahdžubu srce snažno zalupa. Osjeća strah pomiješan spritajenim tračkom nade. Avlijom prolazi do ulaznih vratai tiho kuca. Kad je čuo korake, prepoznao ih je. Vrata seotvaraju i ukazuje se majčina sjenka. Mahdžub joj se saginjegovoreći:

- Dobra večer, majko!Čuje glas kako s uzdahom pita:- Ti si?Majka mu ruku mu stegnu svojim rukama i ispreki-

danim glasom nastavlja:- Kako si, sine? Srce mi je govorilo da ti kucaš.U mračnom hodniku joj se lice gotovo i ne raspoznaje.

Kad je majka zatvorila vrata, Mahdžub je nestrpljivupita:

- Majko, šta je bilo!? Kako mi je otac?Žena zabrinuta odgovara:- Sve je u Božijim rukama.Podrhtavajući, Mahdžub odlaže svežanj s dželabijom.

Nečujno koračajući ulazi u sobu. Pogledom traži bolesnikana postelji. Kad je prišao postelji, ugledao je glavu okrenutuzidu. Tad je tiho izgovorio:

- Dobra večer, oče moj! Kako si?Učinilo mu se da otac nije ništa čuo niti registrovao. Tad

se majka sagnula i na uho ocu je rekla:- To ti Mahdžub naziva dobro veće.

Tad je starčeva glava načinila slabašan pokret, a očise otvorile. Nakon toga bolesnik je pružio lijevu ruku.Mahdžub ju je uzeo i poljubio.

Čovjek je jako slab. Crne oči se čine kao da u dupljamadrže ustajalu vodu. Usne su mu iskrivljene. Mahdžub gapita:

- Oče, kako si? Samo u Boga su snaga i moć.Čovjek ga gleda. Hroptavim glasom progovara:- Tek danas popodne mi se vratio glas.Mahdžub se zapanji. Pita majku:- Znači, neko vrijeme nije mogao govoriti?Žena umorno odgovara:- Da, sine moj. U utorak je, kao i obično, bio na poslu.

Najednom je pao ostavši bez glasa. Donijeli su ga ovamo ipozvali ljekara. Ljekar ga je pregledao i dao mu injekciju.Svako jutro ga obilazi. Govor mu se vratio tek danaspopodne.

- Šta kaže ljekar?U očima joj se ukazuje nesiguran pogled. Miče usnama,

ali joj se glas ne čuje. Sad otac izgovara:- Kaže da je paraliza. Djelimična paraliza!Momak se užasava i samim nazivom, iako mu značenje

nije sasvim jasno. Nastojeći da mu ublaži strah, majka reče:- Jutros se pokazalo da je prošla opasnost.Otac nastavlja isprekidanim i promuklim glasom:- Ja, ja ra-zu-mijem šta ka-žu. Ni-kad neću bi-ti kao pri-je.Mahdžub se grize za usnu. Pita majku:- Je li bilo iznenada?Nije. Zapravo, otac je bio zdrav kao i kad si ti bio s

nama. Samo što mu se počela oduzimati desna ruka, a uponedjeljak uvečer je imao nesnosan kašalj.

Nastaje tajac. Bolesnik sklapa oči. Kao da ga je savladaodubok san, izvjesno vrijeme ne čini ni pokreta. Mahdžubse okreće majci. Uvjerava se da sna nije imala od utorkauvečer. Oči su joj crvene i bezizražajne. Okružene sumodrim kolutovima. Koža joj je veoma blijeda.

Dok gleda roditelje, Mahdžuba ispunjava tuga. Jadni sukao i on sam. Sjeda na stolicu pored postelje. Obara pogled


i počinje razmišljati: "To je porodica čija sudbina ovisi ooronulom čovjeku. Šta li stoji iza zatvorenih očnih kapaka,nastavak života ili smrt? Čeka li ga uspješno okončanjefakulteta, ili skitnja? Što paraliza nije došla samo godinukasnije?" Prisjetih se Rešad-pašine mirne i otmjene ulice,palača i vila u njoj, paša i begova koje auta odvoze i dovoze,žena koje proviruju iza zvjesa i paravana. Kako su njegoviroditelji neizrecivo daleko od svega toga!? Kuća samo štose nije srušila! Samom sebi reče: "Da je na mom mjestunasljednik jedne od vila, otac mu paša, na samrti bi zacijeloozdravio, premda bi on želio drugačije." Iz ranjenog srcauzdiše, a bijes ga snažnije spopada. Još ne podigavši pogled,pita se: "Kako li će se okončati ova katastrofa?"

♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦

Krišom gleda majku dok pognuta sjedi pored njega.Utonula je u očajanje dosuđeno joj do kraja života, azapočeto još davno, kad su Mahdžubove dvije sestre umrleod tifusa. Lice joj je uvehlo. Za svojih tek pedeset i nekugodinu izgleda veoma stara. Povila se pod teretom životakoji je potrošila uz vatru ognjišta ili užarene peći, mijeseći,kuhajući, perući i metući. Prsti su joj skamenjeni, a vene nanadlanicama nabrekle.

Nikad za života nije imala vremena za razgovor. Bilaje poput benzina koji pokreće glomaznu mašinu a ništa neosjeća. Sina voli do razine obožavanja. Ljubav se udvostručilajoš za djetinjstva, nakon smrti sestara. Međutim, nijeuspjela ostaviti nijedan trag koji može potvrditi da ga je onapodizala i odgajala. Za cijelog života nije imala mogućnostirazgovarati s njim. Cijeli život je proživjela kao nijema, ušutnji i neznanju.

Teške prilike su i oca primorale da se sklanja od života.Stalno je u firmi radio od sabaha do iza jacije. Nakon toga jetrčao na okupljanja na kojima se do ponoći Bog slavi. Sinaskoro nije ni gledao. Bio je marljiv i vrijedan čovjek, privržendruštvu i svom mjestu u njemu. Ničim se nije razlikovaood okoline. Veoma se ponosio tazbinskom vezom s jednim

visokim činovnikom, ženinim rođakom, premda mučinovnik, kao rodičinom mužu, nikad ništa nije pomogao.Nije bio presretan svojim bračnim životom. Sina je tjeraona izvršavanje vjerskih obaveza, često se služeći i batinama.Zbog toga je Mahdžubovo djetinjstvo bilo u sjenci strahaod oca. Nakon svega, našao se na ulici koja je dovršilanjegovo odgajanje. Zbog toga su mu odnosi s roditeljimakrhki i nejasni. Majku voli više. U svakom slučaju, uvijekje bio spreman obaveze prema roditeljima podrediti svojojrazornoj filozofiji, koja ne preza ni pred čim. Zato on sadane žali oca, već čovjeka koji mu daje tri funte mjesečno.

8.Drugog dana ujutro došao je ljekar. Pregleda bolesnika i

daje mu injekciju. S olakšanjem zasnovanim na poboljšanjustanja, jasno reče da je opasnost prošla. Tad čovjek krenu, aMahdžub pođe za njim. Kad ga je stigao u avliji, ljekar muse okrenuo. Predosjećajući razlog što je izašao, rekao muje:

- Istina je ono što sam rekao tvom ocu. Radi se o djelimičnojparalizi. Rekao sam i da se nikad neće vratiti na posao. Bitće nekoliko mjeseci vezan za postelju. Moći će pokretati iparalizovanu stranu, ali vjerovatno neće moći hodati.

Čuo je samo: "Nikad se neće vratiti na posao." Nezna šta da kaže. Na oči mu je pao mrak. Izbezumljen sevraća u sobu. Otac mu je po svojoj naravi praktičan. Osvemu otvoreno govori. Pozva sina da priđe bliže. Jedvaizgovarajući, reče:

- Slušaj, sine! Činjenica je da se ja neću vratiti na posao.Šta ti misliš o tome?

Mahdžubu se grudi jače stežu. Šuti ne bi li neštopametno smislio. Čovjek nastavlja:

- Vjerovatno će mi firma dati neku malu nadoknadu.Nema sumnje, nadoknada će se potrošiti za nekolikomjeseci. Međutim, nisam izgubio sve ljude koji mogupomoći da nađeš neku službu.


Pogleda klonulog od bola u duši, Mahdžub molećivoizgovara:

- Ispit je sasvim blizu. Sad je januar, a diplomski je veću maju. Ako sad prihvatim službu, ostat ću sa srednjomškolom. Tako ću izgubiti lijepu budućnost.

Otac sjetno odgovara:- To znam, ali šta se drugo može?Usrdno moleći, momak sa zanosom reče:- Četiri mjeseca! Samo četiri mjeseca me dijeli od

slatkih plodova petnaestogodišnjeg truda. Oče, daj mi jošmalo vremena!? Nadoknada će nam biti dovoljna dok jane stanem na noge. Nećemo gladovati. S Božijom pomoći,nećemo propasti.

- Šta će biti s nama ako ti procjena bude pogrešna? Akoti, ne dao Bog, trud bude uzalud. Naši životi su u tvojimrukama.

Ugrizavši se za usnu, Mahdžub odgovara:- Oče, ti ne možeš ni zamisliti koliko ću se ja truditi. Ništa

se ne može ispriječiti između mene i uspjeha na ispitu.Mahdžub malo zastade pa nastavi:- Tu je i majčin rođak, Ahmed-beg Hamdis.Usprotivivši se, otac podiže lijevu ruku. Ljutito senamršti.

Momak se uplaši da je prokockao svu očevu naklonjenost,da je uzalud otišao sav trud da ga ubijedi. Hitro mu reče:

- Nije nam potrebna ničija pomoć. S Božijom pomoći,sve će ići u skladu s mojim očekivanjima.

Shvata da je pogriješio što je spomenuo velikogrođaka koji se udaljio i s njima ne kontaktira otkako sedomogao položaja. Istina je da se njegov otac javno ponosiotazbenikom, zbog prestiža kod drugih, ali ga je predmajkom stalno zasipao kritikom, iskazujući prema njemuprezir i osudu. Pokajavši se, Mahdžub reče:

- Nama nije potrebna ničija pomoć. Međutim, treba nammalo snage i volje da se strpimo i prepustimo se Božijoj milosti.To je svega četiri mjeseca, a nakon njih nastupa olakšanje.

Otac zna da im očekivana nadoknada, uz strogu štednju,može biti dovoljna za pet, možda šest mjeseci. Bez žurberazmišlja, zatim pita:

- Možeš li ti živjeti od jedne funte mjesečno?"Jedna funta!? To se izjednačava samo s kirijom u

studentskom domu! Bože! Jučer mu je od svega bila muka,iako je raspolagao s tri funte! Šta da radi sutra sa samojednom funtom?" Čovjek mu ne daje dovoljno vremena,već nastavlja:

- Ja nemam izlaza, a ti imaš mogućnost da biraš."Ima li zbilja mogućnost da bira? Ne! Otac je neumoljiv.

Ne preostaje mu ništa nego da prihvati." Zato reče:- Nek bude kako ti kažeš.Starac uzvraća:- Nek bude kako Bog hoće. Jedino Dragi Bog te može

na dobro uputiti i tvojom rukom nam zaliječiti slomljenakrila.

Otac Mahdžubu predloži da putuje odmah uvečer,da ne gubi dragocijeno vrijeme. Uvečer se sin oprosti sroditeljima. Oca poljubi u ruku. Majci dopusti da ga poljubii poželi mu sreću. Kad je izlazio iz kuće, čuo je oca kakodovikuje:

- Bog je uz tebe. Trudi se i u Boga se pouzdaj. Nezaboravljaj da si nam ti jedina nada!

Ide na stanicu. Kako god bilo, izbavio se iz neizvjesnostii nedoumica koje su ga iznuravale prilikom dolaska. Sadzna da mu nada visi o koncu koji samo što se nije prekinuo.A što se tiče nevolja kojima ga budućnost opominje, kakvegod bile, znat će on kako ih treba prevazići. Hladno seoprašta s gradom i sjeda u voz. U isti mah zaboravlja kućui porodicu. Sam sebi se prepušta. Čupajući lijevu obrvu,pita se: "Zašto mi je bilo dosuđeno da se rodim u toj kući?"Šta od roditelja ima naslijediti osim propasti, siromaštva ibijede? Nije li okrutno što u takvim okovima mora hodatiprije nego što ugleda svjetlost? Daje, recimo, Hamdis-begovsin, imao bi drugo tijelo, drugačije lice i sasvim drugačijusreću. Uživao bi u miru i rahatluku. Vozio bi automobil.

Privida mu se avet siromaštva. Gleda kako mu secinično smješka. Kao da mu govori: "Nisi me mogao otjeratis tri funte, pa kako ćeš me otjerati s jednom funtom?" Gdjeće stanovati? Šta će jesti? Snužden klimnu glavom, ali ne


osjeti ni nemoć niti beznađe. Ima on bezgranično povjerenjeu sebe. Hrabar je, a povrh toga je pun gnjeva.

9.Dok se približavao Resad-pašinoj ulici, sunce se

kupalo u krvavom rumenilu, a nakovještaji tame su sjenčilirubove horizonta. Kad je skretao u ulicu, počeo se osvrtati.Ugledao je Alija kako ide iz pravca fakulteta. Zastao je daga sačeka. Nakon što su se rukovali, Ali sa zanimanjemzapočinje:

- Me'mun mi je kazao da ti je otac bolestan. Istinski mije bilo žao. Zato mi je sada drago što si se tako brzo vratio.Nadam se da nije ništa ozbiljno.

- Hvala ti.- Je li ti otac dobro?- Hvala, dobro je.Idu polahko kao da šetaju. Mahdžub se pita: "Vraća li se

prijatelj sa sastanka s djevojkom, ili tek ide na sastanak? Toje momak kojem je predodređena radost s mjerom u kojoj jenjemu predodređena patnja." Krišom ga gleda i vidi kakokorača sanjalački, lica ozarenog osmijehom, dok mu se načelu odslikava bezbrižnost i radost, kao da pocupkuje potaktu opojne melodije ljubavi. Nije li dosanjana ljubav istošto i pobjeda u ratničkom pohodu, makar kad se tiče užitkai zadovoljstva sa samim sobom? Mahdžubu se javlja željada prijatelja navede na taj ugodni razgovor. Rukom pokazana rasadnik voćaka i uz znakovit osmijeh poče:

- Eh, kad bi ove mladice mogle govoriti!Ali Taha predosjeća svrhu pokazivanja. Iako strogo

pazi da iz odgovora ne proistekne potreba za opširnimobrazlaganjem, izazvan reče:

- Mahdžube, tu si u pravu. Međutim, ne gledaj na topodrugljivo. To i nije za šalu. Treptaj srca je veoma važan.Njemu u ovom našem svijetu pripada značaj jednakznačaju kretanja zvijezda u kosmosu. Nije uredu što ti toizjednačavaš s parnim kotlom i sigurnosnim ventilom.

Mahdžub je već osjećao prezir prema sagovorniku, a sadga zavist i ovaj odgovor dodatno pojačavaju. Podrugljivo usebi reče: "I razmnožavanju su potrebni luđaci koji će odnjega napraviti mihrab."9 Mirno i hladno uzvraća:

- O vi, zaljubljeni, ja ne obožavam ono šta vi obožavate\w

Osmjehnuvši se, Ali odgovara:- Niti sam ja obožavalac onog što vi obožavate}'1

Mahdžubseodjednomuplašidaćenjegovapodrugljivostsagovornika upozoriti. Zato odlučno odustade od onog štoje bio naumio. Odlučuje da mu ne protivrječi, te izmijeniton. Pretvarajući se da je ozbiljan, reče:

- Čudna stvar je ta ljubav. Doduše, tvoja djevoka je neštoposebno!

- Ljepota nije njena jedina vrlina. Ona ima plemenitudušu i čisto srce. Sa zadovoljstvom ti mogu priznati da namse duše podudaraju. Takva je Ihsana.

Sagovornik se uznemirava i samim spominjanjemimena. Pomišlja: "Bruka! Kako, uopće, pod teret časti možepasti onaj ko neodoljivo želi pokidati sve okove?" Dodatnose potrudivši da prikrije porugu, nastavlja:

- Dakako, to podrazumijeva da je tvoja djevojkapošteđena nebeske vjere, a vjeruje u društvo, visoke idealei socijalizam.

Momak mirno odgovara:- Dovoljno nam je za sada da se slažemo duhom, a

razumom ćemo se sjediniti u zajedničkom životu. Jednogdana ćemo biti skladna porodica.

Mahdžub s čuđenjem pita:- Već ste dotle stigli?-Da.- Jesi li je u svemu tome provjeravao?- Jesam. Samo terbam čekati dok ne završi studije.

♦ ♦♦♦

' Mihrab je udubljenje u pročelju džamije namijenjeno onom ko predvodizajedničku molitvu.

10 Kur'an, 109., 2." Kur'an, 109., 4.

34 NAGIH MAHFUZ Novi KAIRO 35

- Nek ti je sa srećom!Udostojio se čestitati kolegi, a sam je dostojan sažaljenja.

Obuzima ga sjeta. Ali Taha je osvojio najljepše lice Kaira.Sutra će i to raskošno puteno tijelo biti njegovo. Bezrazmišljanja istrčva i pita:

- Kako si je upoznao? Na ulici?Ali uzbuđen reče:- Ne, već s prozora.-1 drugi su je gledali s prozora.Ta rečenica mu je izletjela. Osjeća istinsko kajanje.

Pomišlja da će sagovornik shvatiti. S ciljem da zataškanesmotrenost, nastavlja:

- Naše komšije studenti je, također, gledaju.Ali Taha nasmiješen šuti. Da ga jezik ne bi odveo

pred novu stupicu, šuti i Mahdžub. Prilaze domu koji muizgleda kao kasarna. Zgrade su glomazne a mnogobrojniprozori maleni. Nasuprot njima, na uglu ulice, vide kućicuadže Sehate. Čovjek stoji pred svojim dućanom. Sehataje pedesetogodišnjak svijetle puti i pravilnih crta lica.Mahdžub u sebi podrugljivo pomišlja: "Divnog li punca."U dom ulaze zajedno premda je jedan od njih najsretniji, adrugi najpotišteniji čovjek na planeti.

10.Tri prijatelja su se okupila u Me'munovoj sobi. Prozor

je zatvoren, a peć na sredini sobe je natkriljena zavjesomod dima. Me'mun kritikuje propovijed uz molitvu petkomkoju je danas slušao u džamiji. Tvrdi da su propovijedimapetkom neophodna osvježenja, jer one, stereotipne kakvejesu, mogu biti samo put u neznanje i praznovjerje.

Propovijed petkom ni njegovi prijatelji ne odbijaju posvaku cijenu. Međutim, Ali dodade:

- Propovijedima su zaista potrebni propovjednicinovog kova. S našeg fakulteta, a ne s Azhara. Potrebni supropovjednici koji će narodu objašnjavati da su mu oduzetaprava, upućivati ga na put spasa.

36 NAGIH MAHFUZ

Mahdžub obično sudjeluje u razgovorima prijatelja, aline zato što ima stav, već sa željom da učestvuje u raspravii da se naruga. Međutim, te noći se on, više nego inače,poistovjećuje s jadnim narodom koji je označio Ali. Javljamu se želja da iz zgrčenih pluća izdahne šta osjeća. U prvimah odustaje jer narod i nije nešto što njega posebno brine.No, ipak ne može raspravljati o onom što se njega kako-takotiče, a da to ne bude na njemu svojstven način. Zato reče:

- Dobro, naša nevolja je siromaštvo.Ali Taha zanosno uzvraća:- To je istina. Siromaštvo je ono u čemu se zajedno

batrgaju i pokvarenjaštvo i nauka, higijena i vrednote. Onajko tvrdi da je seljaku dobro, ili je zvijer ili đavo!

Mahdžub u sebi reče: "Ili pametan kao ja, ali poduslovom da je bogat." Nakon toga naglas pita:

- Znamo gdje je bolest, a to je za početak dovoljno.Međutim, šta može biti lijek?

Namještajući kapu, Me'mun se ubacuje:- Lijek je vjera! Islam liječi sve naše bolesti.Gotovo dodirnuvši peć, Ali pruža ruke. Ne osvrćući se

na to šta je rekao stanar sobe, dodaje:- Vlast i parlament!Mahdžub mu uzvraća:- Vlast, odnosno bogataši i njihove porodice! Vlast je,

zapravo, jedna porodica. Ministri sekretare imenuju iz redarođaka, državni sekretari direktore biraju iz reda rođaka,direktori upravnike biraju iz reda rođaka, upravnicislužbenike biraju iz reda rođaka. Čak i posluga se bira izvelikih kuća. Dakle, vlast je jedna porodica, ili jedan staležsastavljen iz nekoliko porodica. Činjenica je da se interesnaroda žrtvuje ako se kosi s interesima vlasti!

- A parlament?Ovlaš se nasmiješivši, Mahdžub odgovara:- Poslanik koji dobije stotinu funti prije nego što bude

izabran, ne može zastupati siromašne. Parlament se u takvojpoziciji bavi problemima drugih organizacija i udruženja.Pogledaj, recimo, Kasr Ayn koji nazivaju i Narodnom bolnicom.To je mjesto za opite na siromasima kao pokusnim kunićima.

Novi KAIRO 37

Ali Taha mirno uzvraća:- Gnjev je uzvišen osjećaj. Sto se tiče očajanja, to je bolest.

Kako god bilo, parlament je jezero u koje se ulijevaju vode srazličitih izvora. Nema dvojbe da se vode miješaju i iz njihnastaje novo vrelo.

Mahdžub se s gorčinom osmjehnu i progovori:- Dopadaju mi se ova imena: Ahmes12 i Hiksi,13

Menfetah14 i Zidovi, beduin i Čerkezi.Smijući se, Me'mun se uključuje:- Najčudnije je to što je Ali komunist i graditelj, a ti

rušilac. Ti si čovjek najdostojniji imenovanja anarhistom.Mahdžub se smije grohotom koji prelazi u kašalj. Ne

uspijevajući sasvim zaustaviti kašalj, odgovara:- Mi se svim tim zamaramo više nego što treba, kao da

smo mi u ovoj sobi odgovorni za blagostanje na svijetu.Ali Taha se ubacuje:- Ovi zidovi osluškiju očekivanja budućih generacija.

Tako će biti sve dok ovo bude soba za studente.Me'mun šaljivo upita:- Ova soba je inkubator, a šta je slijedeći korak?Gubeći strpljenje, Mahdžub odgovara:- Ako ćemo biti iskreni, zatvor!Mahdžuba ponovo obuzimaju brige iz Kanatira. Ponestaje

mu volje za razgovorom. Opravdavajući se umorom od puta,traži dopuštenje da ode. Ustaje i odlazi u svoju sobu. Sjeda zamali sto i tužan se predaje mislima: "S krajem januara bit ćekraj i njegovog urednog života." Istina, njemu je i dosadašnjiživot izgledao kao pakao, ali u poređenju s onim koji ga čeka,to je izgubljeni raj! Nema sumnje da će slijedeća tri mjeseca sasobom donijeti razne nevolje koje ni u snu nije mogao vidjeti.Šta da radi? Dok mu se na licu odslikavaju odlučnost i revolt,namršten čupa lijevu obrvu.

♦ ♦♦♦12 Ime jednog faraona." Naziv naroda koji je ispred čije najezde su se odbranili drevni Egipćani

predvođeni faraonom Ahmesom.14 Ime Faraona.

11.Posljednjih dana januara je uzalud tražio jeftinu sobu.

Za rukom mu nije pošlo jednostavno riješiti problem. Kvartje veoma naseljen, krcat studentima i đacima koji se tiskajupo mansardama. Najzad je naišao na jednu takvu sobu nakrovnoj terasi jedne nove zgrade u Čerkeškoj ulici, nedalekood trga Giza. Samo pronalaženje je po njega bilo pogubno,jer je vlasnik odbio iznajmiti je za manje od četrdesetpjastera. Pritisnut nevoljama, Mahdžub je bio primoranprihvatiti cijenu.

Prijatelje je obavijestio da će se preseliti. Trepćući očima,rekao im je da mu to nameću novonastali uslovi. Saopćavaim to tužan jer se neće ubuduće moći sastajati ni s Beračicomopušaka. To s ponosom skriva.

Našao se pred neizbježnim izdacima oko prevoza inabavke petrolejske lampe. Pogledom kruži po svomeskromnom namještaju. Ne može se odreći ničeg osimormarića za odjeću koji više liči na sanduk nego na ormar.Posredstvom stražara ga je krijući prodao za tridesetpjastera.

Prvog dana februara je sakupio stvari, oprostio ses prijateljima i preselio se. Kiriju je platio unaprijed. Zapreostale troškove u novim uslovima mu je ostalo šezdesetpjastera. To mu je sve za cijeli mjesec, što znači dvapjastera na dan za ishranu i petrolej, pored pranja i drugihneizbježnih potreba, tamam kad ne bi računao čišćenje sobe,brijanje i šišanje. Filđžan kafe spada u luksuz. Od bijednognamještaja nije preostalo ništa čega se može odreći, a štobi donijelo pažnje vrijednu nadoknadu. Čak ni krevet,najvrednije što ima, ne vrijedi ni pola funte. Uprkos tome,vrijednost mu je neprocjenjiva. Na njemu leži, a ispod njegamože držati odjeću. Klimnuvši glavom, prkosno izgovara:"Ta tri mjeseca će proći kao što prođe i svako drugo vrijeme.U svakom slučaju, neću umrijeti od gladi!" Provodi prvunoć u novom obitavalištu.

Drugog dana ujutro izlazi iz sobe i zaključava je. Stražarhoće da mu je očisti, ali ga on zahvalan odbija. To je zapravo


izbjegao, jer se u korist stražara ne može odreći ni jednogmilima. Nakon toga stiže na trg Giza. Počinje razgledati.Pogled mu se zaustavlja na asčinici s graškom. Snuždenjoj prilazi. Gleda grupe radnika zasjele po trotoaru ispredaščinice kako halapljivo jedu, razgovaraju i smiju se. Samomsebi reče: "Postao sam jedan od radnika koje Ali oplakuje."

Naručuje pola pogače punjene graškom. Odmiče se ipočinje s apetitom jesti. Pojeo je pola pogače ali se nije najeo.Inače ima dobar apetit. Samo za doručak je znao pojestitanjir graška i pola pogače, ne računajući luk i začine.Sad ne smije jesti više od dva mala obroka dnevno. Sliježeramenima. Putem prema fakultetu odlazi govoreći: "Jakopotrebno mi je da mi se pamet malo razbistri. Ili ću uspjeti,ili ubiti se?" Vrijeme nastave je proteklo uobičajeno. Susreose sa svim prijateljima. U parku je dosta vremena potrošiou razgovoru o predavanjima.

Kad je došlo vrijeme ručka, rastao se s prijateljima. Onisu otišli u kantinu, a on se uputio na Gizu. Još jučer je ukantini ručao zajedno s Alijem, Me'munom i Ahmedom.Ručak se sastojao iz tanjira spanaća s ovčetinom i narandže.A danas!? Prilazi asčinici, a vlasnik ga dočekuje s osmijehomna licu. Pozdravlja ga riječima: "Dobro došao!"

Pozdrav ga ljuti. Izaziva mu osjećaj ponosa. Poredaščinice je ćevabdžinica iz koje dopire miris roštilja. Pljuva-čka mu se cijedi, a u stomaku osjeća nekakvo stiskanje.Uzima pogaču i hitro se sklanja od ugodnog mirisa.

Vraća se u sobu. Kad je za sobom zatvorio vrata, osjetioje vonj ustajalog vazduha, jer je prozor ostavio zatvoren.Gleda prašinu nataloženu po stolu i knjigama. Na krevetugleda savijenu posteljinu. Postaje mu jasno da je od togtrenutka i student i poslužitelj, a možda i pralja. Ljutito sedaje na izvršavanje novih dužnosti. Novi život je tegoban izamoran, ali će, nesumnjivo, nastaviti studij. Nastavit će gaprkosno i odlučno. Međutim, glad i sve drugo mu ne dajumira. Provodit će noći zatvoren u sobi. Duge sate će sjeditiza stolom nadnesen nad knjigu. Vjerovatno će ga okrutnasituacija iscrpiti dotle da će jadno i smiješno izgledati. Gladće ga zacijelo iscijediti.

Međutim, ne preostaje mu ništa nego da se strpljivo bori,da prkosi svemu, ljudima, sreći i svijetu, da pokaže revolti prezir, da poludi. Sve do ponoći izvršava nove dužnosti.U ponoć prilazi krevetu. Iscrpljen liježe izgovarajući:"Okončala se prva noć iskušenja!"

12.Sutradan se digao umoran i s glavoboljom. Začudo

nije gladan, ali se prisjeća sinoćnjega bolnog osjećanjagladi. Pogača punjena graškom, nedovoljna i za večeru,nije mu utažila glad. Pomišlja da se odrekne doručka, daza ručak bude mogao pojesti pogaču i pol, da bude mirantokom noći i bezbrižno uči. Tokom jutarnjih sati nastavagarantuje da će ga zaokupiti i zavaravati mu crijeva. To jedobra zamisao, dostojna siromaha i jadnika, a kad pređeu naviku, garantovat će da se ono što je inače bolno nećedoživljavati s bolom.

Međutim, tek što je načinio prvi korak u razmišljanju,zapahnuo ga je jutarnji povjetarac. Raspalio je u njemunesnosan osjećaj gladi. Odlučnost mu se krši. Ni na šta sene osvrćući, odlazi prema asčinici. Dok jede, sjeća se šta sepriča o izdržljivosti hinduskih fakira. Divi im se kako setako čudesnom voljom mogu oduprijeti gladi, kako takonezamislivo strpljivo mogu podnositi bol, nalazeći u tome"veličanstveni užitak"! Bože, kako je čarobna ta nedokučivariječ "užitak" koja jasno govori o raspoloženju čovjeka.Njemu je ona nedokučiva, kao što je i Beračica opušakasada djevoka o kojoj može samo maštati.

Odlazi na fakultet. Prisustvuje prvom času. Nakontoga izlazi u park da sačeka slijedeći čas koji počinje tek zadva sata. Sjeda na klupu sred brojnih studenata izloženihblagim sunčevim zrakama februarske toplotne oskudice.Kako se kome prohtije, društvo s mladalačkim zanosompreskače s jedne na drugu temu: "Ta korpulentna gospođakoja nespretno naglašava riječi i podiže glas dok govori,kad uzme čitati neki tekst ... Gospodin Irving, zlatokosi


profesor latinskog jezika ... Ne bi li bilo bolje da je ženastvorena samo kao žena, a stvorena je kao unikatni biser ...!Bioskop, potresanje izvorne kulture i prave umjetnosti ...!Viski i hašiš, šta je od toga bolje!? Hoće li se vratiti Ustav iz1923? Kome pripada veća zasluga u osnivanju Univerziteta,kralju ili Sa'du Zaglulu,15 neka mu Bog oprosti? Egipatskodjevojačko udruženje, da li je patriotsko ili špijunskoudruženje!? Šta je po domovinu bolje, da princ Faruk studijezavrši u Italiji, kao što želi njegov otac, ili u Engleskoj, kaošto žele Englezi?" Atmosfera je ispunjena s puno smijeha inadvikivanja. I Mahdžub je u nekoliko navrata učestvovaou razgovoru. Uglavnom se, kao i obično, podrugljivo slušao.Nakon toga je ustao i otišao. Na kraju velikog parka je samproveo vrijeme do časa. Zatim je ušao u zgradu fakulteta.Nakon završetka časa, izlazi zajedno s Ahmedom koji gadrži ispod ruke. Novinar mu reče:

- Neka ti je sretan novi stan!Mahdžub s osmijehom uzvraća:- Bog ti nadoknadio!Uz zagonetan osmijeh, prijatelj ga pita:- Je li iz neke ugledne porodice, ili je samo za užitak?Mahdžub se odmah dosjeti šta prijatelj pita. Ugodno mu

je čuti takvo pitanje. S prikrivenim osmijehom odgovara:- To je tajna koja se ne odaje.- Je li s tobom u istoj sobi, ili ti povremeno noću dolazi?Mahdžub slavodobitno odgovara:- Kao što i sam znaš, momcima je najvažniji smještaj.Novinar klimaglavom.Gotovoneprimjetnopomijerajući

usne izgovara:- Eh, baš si ti sretan!Februarski dani s nebrojenim nevoljama ga istinski

iscrpljuju. Danonoćno ga mori glad. Stomak ga na miruostavlja samo po nekoliko trenutaka. Pored redovnihzadataka oko studija, mora čistiti sobu, brisati sto, namještati

♦ ♦♦♦15 Sa'd Zaglul, najistaknutiji borac za nacionalna prava. Egipćane je poveo

u Narodni ustanak 1919., zbog čega su ga Englezi protjerali na Maltu.

krevet, prati maramice, čarape i košulje. Na zna kako će doćido potrepština koje za druge predstavljaju sitnice, kao štoje komad sapuna, petrolej za lampu i list papira. Odlučioje da jelo svede na jedan obrok dnevno. Glad ga je gotovosmoždila. Jako je oslabio, lice mu je sasvim poblijedilo.

Počeo se plašiti za život koji voli više od svega nasvijetu, koji mu je jedino vrijedan. Ustrajava gladan boravitisam u sobi za koju bi njegovi prijatelji rekli da je grobnicanakon odslužene kazne. Zašto prijatelje ne zamoli da mupomognu oko ishrane? Kad bi pitao Alija, nimalo se ne bidvoumio niti oklijevao! Da upita Me'muna, podijelio bi snjim i zadnji komad hljeba. Šta ga u tome sprečava? Časti dostojanstvo!? Teško njemu! Ne poriče li on sve to!? Neprezire li sve vrednote? Šta mu je sada pa se osvrće na čast idostojanstvo!? Teško njemu! Još uvijek mu je filozofija samošuplja priča i lakrdija. Kad će uistinu postati čovjek? Kadće raščistiti s obzirima i čašću, jednostavno kao što s cipelaobriše prašinu!?

Brige su mu vrhunac dostigle kad ga je fakultet primoraoda nabavi jednu knjigu na latinskom jeziku koja koštadvadeset i pet pjastera. Kad se uvjerio da ne može za njuizdvojiti ni milima, sav se odložio. Ispit se sasvim primakao!Šta da radi? Tražiti pomoć od prijatelja je nešto tegobno iodvratno, pogotovo zato što zna da ne može vratiti dug! Štada radi? Dan za danom prolaze, a život je sve neizvjesniji.

Sasvim bi zapao u očajanje da se nije sjetio velikogamajčinog rođaka, Ahmed-bega Hamdisa. Kako uopće možeočajavati kad ima tako uglednog rođaka!? Tačno je da njegovotac rođaku želi dokazati dostojanstvo, da otac tvrdi da jerođak nezahvalnik koji se pretvara da je zaboravio rodbinui tako ih omalovažava. To je gola istina. Međutim, otac munije u pravu kad se ljuti, niti se rođak pogrešno ophodi. Akose rođak i uzoholio, ohole se i drugi njemu ravni. Oni imajupravo oholiti se. Zašto mu oca ne ljute neotesani seljaci?Kako god bilo s rođakovom ohološću, ona ga neće spriječitida saosjećajno nađe razumijevanja za njegov položaj i pružimu ruku pomoći. Otići se mu s pouzdanjem jer, dosta mu jepouzdavanja u one koji se nepotrebno ljute!

42 NAGIB MAHFUZ Novi KAIRO 43I

13.Iz sobe je izašao s čvrstom odlukom da proba sreću.

Pripremio se ne štedeći novac. Ispeglao je fes, a cipele očistioza cijeli pjaster, koliko mu iznosi kompletan obrok. Uprkostome, po bljedilu na licu i mršavom tijelu, izgleda kaobolesnik. U telefonskom imeniku pronalazi rodakovu adresu:ulica Fustat, u Zemaliku. Donosi čvrstu odluku i polazi.

Dok usput razmišlja, predaje se izblijedjelim sjećanjima.Vraća se u vrijeme kad mu je bilo osam godina, kad mu jerođak, gospodin Ahmed Hamdis, bio inžinjer u Kanatiru.Porodicu je sačinjavao on inžinjer, naočita supruga,četvrogodišnja kćerka Tehija i dvogodišnje muško djetete.Bila je to jedna sretna porodica koju je krasilo izobilje i mir.U to vrijeme Hamdisova porodica nije izbjegavala druženjes Abdudaimovom porodicom. "Gospodin" Abdudaimnije štedio truda da ukaže gostoprimstvo dragoj porodici.Mnogo puta je otišao u čaršiju da kupi kokoš ili golubove ipriredi im dobru sofru. Mahdžub je bio osvojio naklonjenostHamdisove gospođe. Hvalila mu je oštroumnost, divila senjegovoj snalažljivosti. Znala je Tehiju ostaviti da se s njimigra u avliji i na ulici. Kako li sada izgleda Tehija? Da li ga sesjeća? Sve je to bilo prije petnaest godina i vjerovatno se uzaboravu raspršilo. I negova sjećanja lelujaju pod koprenomzaborava. No, ako su ikad sjećanja bila urezana, morali bi ikod njih ostati makar blijedi tragovi.

Međutim, Hamdisova porodica se uzdigla i uznijela, aMahdžubovi su ostali u svojoj bijedi. Kanatir je vjerovatnoizbrisan samim odlaskom iz njega. Sjećanja na Muhdžubasu se izgubila u prošlosti. Abdudaim sada ne radi čak ni uGrčkoj mljekari? Kakva li je Tehija? Nije li, ipak, moguće daga se sjeti kao dječaka koji ju je na rukama držao i trčao odkuće do stanice!? Premda se pretvara da se ničeg ne sjeća, niHamdis-beg ga nije mogao zaboraviti. Sjetit će ga se čim gaugleda. Neće oklijevati pružiti mu ruku.

Stigao je u Zemalik. Nakon što se raspitao, uputio seulicom Fustat. Po dužini i tišini, ulica je slična Rešad-pašinoj. Sa strana se unedogled pružaju stabla čije grane

se prepliću i iznad ulice tvore nadstrešnicu od rumenihcvjetova. Iskolačenih očiju posmatra vile. Iz pogleda mu sečita samo pitanje: "Je li uopće moguće da se ikakva nevoljanađe iza ovih debelih zidova? Je li ispravnije reći da su oneotjelovljenje znanja ili da u njima uživaju bezbrižna srca?"

Mahdžub sigurnim korakom prilazi vili br. 12.Samouvjeren stražara pita za domaćina, naglasivši daga traži rođak koji je došao da se s njim vidi. Stražar gavodi u primaći salon. Mahdžub ulazi u veliku luksuznonamještenu prostoriju. Nikad prije nije ulazio u takvukuću, niti se zatekao u takvoj prostoriji. S uzbuđenjem,oduševljenjem i uzdahom, znatiželjno razgleda oko sebe.Kad je sa svog položaja bacio pogled kroz prozor, ugledaoje dio bašče ispunjen ljepotom i mirisima. Kako li će gadomaćin primiti? Hoće li ga gospođa pozvati da vidi kako jepostao snažan momak? Hoće li se domaćini sjetiti boravkau Kanatiru i s nostalgijom ga pitati za starog prijatelja"gospodina" Abdudaima? Hoće li biti dirnuti njegovombolešću i shvatiti razlog koji ga je natjerao da im kuca navrata, ne bi li mu oni, u ime lijepih sjećanja, pružili rukupomoći. Krasne li prostorije! Nije li moguće da i on jednogdana bude imao ovakvu vilu i da mu se obraćaju oni kojimaje pomoć potrebna!?

Čuje korake. Pogled mu se usmjerava u pravcu vratai opaža domaćina. Pemda se malo postarao i promijenio,odmah ga je prepoznao. Hitro ustaje, prilazi i uz naklon mupruža ruku. Nakon što su se rukovali, domaćin ga kratkogleda, a zatim reče:

- Dakle, to si ti!? U prvi mah mi je ime izgledalonepoznato, zatim sam uspio sjetiti se. Postao si čovjek. Kakosu ti roditelji?

"U prvi mah mi je ime izgledalo nepoznato! Dakle, to siti!" Mahdžub se pretvara da mu takvo reagovanje ništa neznači. Zato odvažno reče:

- Majka je dobro, ali otac je bolestan. U lošem je stanju.Nakon toga sjedaju. Domaćin je obukao mantil, a to samo

po sebi govori da se spremio da negdje krene. Zavalivši sena naslon fotelje, domaćin pita:


- Nadam se da nije ništa opasno. Šta mu je?Pretvarajući se da je potišten, Mahdžub hitro odgovara:- Pokosila ga je paraliza i vezala ga za postelju. Prestao

je raditi. Sve nam se zakomplikovalo.Polažući nade u riječi "sve nam se zakomplikovalo",

domaćina krišom gleda da vidi jesu li ga riječi dirnule. Ali,ništa ne primjećuje. Bez i tračka promjene u izrazu lica,domaćin reče.

- Nevesela vijest. Prenesi mu moje pozdrave. Mahdžube,jesi li ti završio studije?

Mijenjanje toka razgovora ga je razbjesnilo. Izazvalaga je sagovornikova hladnoća, ali ne nalazi načina da muodgovori, a da ne bude staloženo:

- Diplomski ispit je sada u maju.- To je lijepo! Neka ti je sa srećom!Zatim, ustajući reče:- Jako mi je žao. Ja sad moram ići. Imam važan

sastanak.Ustajući tužan i bijesan, momak u sebi proklinje.

Susret se odigrao tek nakon petnaest godina, a nije trajaoviše od dvije minute. Zar domaćin uopće nije shvatiorazlog dolaska? Zar mu ništa ne znače riječi "sve nam sezakomplikovalo", zbog kojih je i došao. Neizrecivo zbunjenga slijedi dok odlazi. Da li da ga uhvati za ruku i poviče: "Jasam ubogi siromah. Neophodna mi je tvoja pomoć. Pružimi ruku!" Tako će postupiti makar sve prokockao.

Međutim, na manjoj udaljenosti je ugledao tekzarudjelu djevojku i dječaka u pubertetu kako se mirnopenju stepenicama. Odluka mu se počinje ljuljati.Pogled mu se prikiva za dvoje koji dolaze. Tehiju odmahprepoznaje uprkos velikom zaokretu između ljepote licakoje sada gleda i onog koje nosi u sjećanju. Po sličnostiizmeđu nje i mladića siguran je da joj je to brat. Zaboravljašta je bio naumio. Odlučan da pokaže ponos, odjednom seuskočoperi. Domaćin s osmijehom pogleda kćerku i sina.Pokazavši rukom na Mahdžuba, kaziva im:

- Gospodin Mahdžub, moj rođak, a ovo je moja kćerkaTehija i njen brat Fadil.

Dok se rukuju, Mahdžub izgovara:- Dobro ih se sjećam.Krenuvši prema automobilu koji čeka, domaćin

dobacuje:- Eto, provedi s njima neko vrijeme.Da li da ostane s njima? Uz osmijeh se ispituju pogledima.

Fadil je naočit dječak otmjenog izgleda. Od prvog trenutka gajeprezreo zbog naočitosti, otmjenosti i ljepote. Tehija je iznimnolijepa djevojka. Možda je Ihsana Sehata za nijansu ljepša, ali jeTehija kompletan izraz elegancije i gracioznosti, živi obrazacaristokracije. U tren oka su mu se osjećanja rasplamsala. UTehiji vidi oličenje života na visokoj nozi, onakvog za kakvimmu srce žudi. Zapljuskuje ga ushićenje, rasplamsava muambicije. Premda mu Tehija ne podstiče čežnju kakvu mupodstiče Ihsana, niti se uvjerava da su osjećanja uzvišena - onuostalom i nema vremena za uzvišena osjećanja - pobudilamu je divljenje začinjeno bijesom i pohotu pomiješanu srevoltom. U sebi osjeća neodoljivu želju da je osvoji, da je sedograbi. Odmah donosi odluku da s njima ostane.

Sjedaju u raskošnoj gostinskoj sobi. Mahdžub seuvjerava da na njih ostavlja utisak otrcanka, ali to prihvatahladnokrvan. Činjenica je da se odlikuje čudesnom snagomu prevladavanju stida i zbunjenosti. Odbrana prezirom mune zna za granice. Fadil ga s osmijehom na licu pita:

- Gospodine, ti nas se uistinu sjećaš?- Živjeli smo skupa u istom gradu prije petnaest godina.

Hamdis-beg je bio inžinjer u Kanatiru, a vi ste se sa mnomigrali u "parku" moje kuće.

Dječak mu iznenađen odgovara:- Ničeg se ne sjećam iz tog vremena.Tehija se uključuje glasom umilnim kao što je i ona:- Otprilike ni ja.To ga boli. Osmijehom prikrivajući šta osjeća, reče:- Bili ste mali, a ja sam imao osam godina.Fadil se osmjehuje i pita:- Jesi li završio studije?Najprije se pita, da li takvo pitanje spada u navike

aristokratskih porodica, zatim odgovara:


- Završit ću u maju.- Koji fakultet?- Filološki.- Sretni smo što imamo takvog rođaka.- Ja sam sretniji jer sam pronašao dvoje rođaka.Tehija ga ispituje pogledom svojstvenim ženi. S

namjerom da tek nekako učestvuje u razgovoru, kao što jei red, reče:

- Kanatir nismo posjetili otkako smo iz njega otišli.Mahdžub se neočekivano zbuni. Da li da ih pozove da

posjete Kanatir i vide kuću i "park" u kojem su se igrali?Međutim, iz nedoumica ga izbavlja Fadil koji sestrupodrugljivo pita:

- Jesi li posjetila Kairo u kojem živiš? I u Kairu znašsamo salone i bioskope!

Tehija se zarumenjelog lica osmjehuje i uzvraća:- Tužibabo, nije li ti jasno da ja znam sve u Kairu? Obišla

sam i piramide i kulturne spomenike, kao što ih obilazeturisti!

Mahdžubu naumpada spasonosna ideja. Izbavljajući seiz nedoumica, hitro se ubacuje.

- Piramide i kulturni spomenici su već prešli u dosadu.Jesi li obišla nove iskopine?

Okrenuvši se sagovorniku, Tehija pita:- Nove iskopine!?Pokaza na svoje grudi. Kao da je lično on taj ko ih je

otkrio, Mahdžub reče:- Iskopine koje je fakultet pronašao, svega nekoliko

minuta hoda od najveće piramide. To je čaroban svijetograđen bodljikavom žicom. Svi kontrolori su mi prijatelji ikolege. Kad ćemo otići da ih pogledamo?

Sa zadovoljstvom odgovara:- Ne znam, ali jednog dana ću otići. Je li tako, Fadile?Budući da mu je razgovor prešao u dosadu jer ga se ne

tiče, Fadil odgovara:- Naravno, naravno.Dok korača parkom uz vilu nakon završene posjete,

Mahdžub predosjeća mogućnost da s ovo dvoje može

uspostaviti neku vrstu onog što ljudi nazivaju prijateljstvom.Sad razmišlja šta bi mogao izvući iz prijateljstva ako seostvari. Iz njega neće praznih šaka izaći kao što je izašao izposjete rođaku.

14.Vraća se ulicom Fustat. Najednom ga zahvata žestok

hladan vjetar koji prethodno nije bio ni primijeto. Grane seljuljaju. Ulica se ispunjava njihovim lupkanjem, a o zidovese odbija fijuk vjetra. Osjećaj jeze koji mu zahvata udove,umornim tijelom mu struji zajedno s drhtanjem učestalijimnego što može podnositi glađu iznureno tijelo. Međutim,misli ga zaokupljaju dotle da nije svjestan ničeg oko sebe. Dokgotovo nesvjestan lošeg vremena ide svojim putem, prisjećase Fadila. Upoređuje ga sa sobom. Tamo je zdravlje, ljepotai bogatstvo, a ovdje bolest, iznurenost i siromaštvo. Uprkossvemu, rođaci su! Tehija je, pak, djevojka aristokratkinja,živa slika svijeta kojem on neodoljivo stremi. Da li će jednogdana ići s njom do piramida? Djevojka kao ona uistinu možebiti magičan ključ za vrata iza kojih se izlažu čudesa.

Dugo o tome razmišlja. Eh, žalosti, može li se on uopćevinuti u takve snove i zaboraviti nesnosne brige? Odaklenjemu novac da kupi knjigu na latinskom? Kako se možeoduprijeti gladi koja mu neprekidno potresa tijelo i razum? Ačudesa!? Je li pokazivanje ispraznih ljudskih vrednota prečeod potrebe za hranom radi održanja na životu? Je li baš tahrana, koja se dobija iz prljave zemlje pognojene izmetom,agens života i opstanka? Je li ona stožer razmišljanja ivrhunski motiv najviših ideala? Nije li to dokaz da je suštinahumanizma prljavština i niskost?

Dok korača, vjetar jednako fijuče. Po nebu se kulajutamni oblaci. Uzburkana smaragdna voda Nila huči.Mahdžub ljutito gleda oko sebe. Kao da svijetu otkrivaneprijateljstvo, prezrivo pijunu na zemlju. Ne bi li bolje biloda uzme pozajmicu? Od koga? Kako će vratiti dug? Slijedećimjesec ne može biti bolji od prošlog, može samo gori. Sta da

48 NAGIB M'AHFUZ Novi KAIRO 49

radi? Kad bi znao džepariti! Džeparenje je čarobno umijeće.Džeparoš na raspolaganju ima sve što je u džepovimasvih ljudi zajedno. Prvaci ove zemlje znaju domašaje ovemudrosti. Šta da radi? Da li da još samo jednom pokuša kodHamdis-bega? Da li da mu ode u ministarstvo i otvorenozatraži pomoć?

U razmišljanju mu se ispriječi zamišljeni graciozanaristokratski lik Tehije. Ide li mu u prilog da ona saznakako je bijedan i bespomoćan!? Ta djevojka mu rasplamsavaosjećanja, ali ne tako ludo da sanjari kao što sanjari Ali. Ona jenova žudnja. Premda je to žudnja slična onoj kakvu pokrećeIhsana, nije platonska. Zadivljuće je što on ima neizrecivopovjerenje u sebe. Vjerovatno zbog urođene hrabrosti iodvažnosti. Zato se običnim ljudima, prostacima, pridružujeu uvjerenju da su oni, kad se tiče seksa, bolji od bogataša.Čvrsto vjeruje da Tehija nije njegova neostvariva želja. Snovisu mu iznad nebeskih visina. Luđački ih oznažuje glad kojaje od studija načinila tešku borbu, a od noći bolne patnje. Aknjiga na latinskom!? Teško njemu! Kako će doći do novca!?

15.Sutradan ujutru probudio se sasvim miran. Odmah mu

se javilo sjećanje na posjetu rođacima. Potresen razmišlja.Čvrsto odlučuje da ode Hamdis-begu u ministarstvo i pomoćtraži makar žrtvovao prijateljstvo s Tehijom i Fadilom.Morat će propustiti časove. Da bi mu doteklo novca zatramvajsku kartu u odlasku i povratku, odriče se doručka.Odmah polazi sa čvrstom odlukom. Tačno u deset je stigaopred ministarsvo. Pronalazi put do rođakovog sekretara.To je čovjek četrdesetih godina. Učtivo pozdravlja čovjekai sapoćava mu:

- Želim vidjeti gospodina Hamdisa.- Ko si ti?- Njegov rođak, Mahdžub.Čovjek mu reče da sačeka, a nakon toga nestade.

Mahdžub poče razmišljati šta da kaže rođaku. Priprema

dirljivo obrazlaganje. Sekretar se ubrzo vraća. Sjedajući zasto, odgovara mu:

- Gospodin predsjedava sjednicom konsultativnogvijeća. Bolje bi bilo da dođeš drugi dan.

Odgovor ga je porazio. Osjeća nešto kao udarac potjemenu. Molećivo reče:

- Ali, došao sam zbog nečeg jako važnog.- U to ne sumnjam. Primit će te, ako Bog da, drugi put.- Mogu ja i sačekati sat-dva.Tonom koji želi pokazati da ima drugog posla, čovjek

mu odgovara:- Kad je baš tako, dođi popodne.Odlazi ljutit, bolje reći bijesan. Hoće li mu tramvaj

progutati preostali novac. E neće! Nek rođak i njegovokonsultativno vijeće idu dovraga! U prvi mah pomišlja dabi, ako se želi vidjeti s begom, makar radi troškova prevoza,trebao do popodne sačekati u gradu. Međutim, neće moćiizdržati divljanje gladi. Odlazi na skver Al-Azhar u potraziza aščinicom. Uzima obrok kakav jede već tri sedmiceuzastopno. Nakon toga ide prema Nilskoj palači da u parkuprovede duge sate čekanja.

Vrijeme je hladno, nebo ispunjeno oblacima. Predatnedoumicama, Mahdžub ljutit korača bez određenog cilja."Iznevjeri me taj lopov!" Uprkos tome, čvrsto je riješen damu ponovo ode. To je neprijatelj s kojim se mora održavatiprijateljstvo. On je oličenje patnje s kojom ga život stavljapred iskušenje. Ruku stavlja na usplamtjelo čelo i izgovara:"Neću plakati. Čuvat ću ponos. Kako god da me se gladdoveže, kukavicama je neću otkriti i kao Boga ih moliti!"

Noge ga nose u park. U sjedenju i hodanju provodivrijeme ispunjeno nepodnošljivom mukom. Hladno mu jepo rukama, a u stomaku osjeća grčeve. U strahu se pita: "Jeli moguće da ovi crni dani ne ostave ožiljke za cijeli život?"Mršti mu se blijedo lice. U očima mu trepće tužan pogled.Prolazi pola sata čekanja. Ide uz Nil. Ne zna kako da sačuvastrpljenje do ponovnog susreta. U blizini Andaluske kapije,na stražnjoj strani parka, susreće dvije djevojke koje mu,predate razgovoru i razdraganom smijehu, idu u susret.


Letimično ih pogleda. U jednoj prepoznade Tehiju! Zauzetarazgovorom, ona ga i ne primjećuje, a sama njena iznenadnapojava je kod njega proizvela vidljive reakcije.

Mahdžub zastaje. U isti mah zaboravlja njenog oca injegovo konsultativno vijeće. Pretvara se da nije svjestan nisvoje patnje ni gladi. Sav se usredsreduje na jedno, da jepresretne. Nije mu ni važno kako sad izgleda i što je s njomnepoznata djevojka. Pogled ne skida ni s nje, ni s njene bundeod vjeveričinog krzna koje govori o izobilju i otmjenosti.Kad su bile na nekoliko koraka, Tehija je vjerovatno osjetilanjegov pogled. Pogled joj je skrenuo u njegovom pravcu.Naklonivši im se u znak pozdrava, prepriječio im je put. Onane krije iznenađenost. Lice joj oblijeva rumenilo. Kratko gagleda i pruža mu ruku. Predstavlja mu prijateljicu, kao štoi njoj njega predstavlja. Sve troje su zbunjeni. Neočekivanose našao u prilici da ostvaruje cilj!? Ne zna šta da kaže.Započinje s onim što je uobičajeno pitajući:

- Kako je čestita porodica?- Dobro, hvala.Iz zbunjenosti ga izbavlja hitro prisjećanje na iskopine.

Odlučan je da nametne temu razgovora:- Ovo je baš zgodna prilika da te podsjetim, a obećano

treba ispuniti.Zbunjena reče:- Ne razumijem.Naglašavajući kao da upućuje ukor, odgovara:- Iskopine pod nadzorom fakulteta.- Aha. Ne, nisam zaboravila.- Kada?-Kada!?- Da. Budimo praktični. Šta misliš za popodne slijedećeg

petka?Malo oklijeva. Zatim, kao da joj se prijedlog dopao,

reče:- Dobro.-AFadil?- Reći ću mu.- Zakažimo tačno vrijeme i mjesto.

- Ne želim da ti išta komplikujem. Bolje ti reci vrijemei mjesto.

- Četiri sata popodne, pred autobuskom stanicom natrgu Giza.

Nakon što se pozdraviše i rastadoše, on produži svojimputem. To je neočekivan a veliki uspjeh. San je postaostvarnost. Dakako, primijetio je kako je njena prijateljicaobratila pažnju njegovom izgledu, ali zar je uopće važnokako izgleda? Međutim, nisu li dvije žene stajale snajbjednijim muškarcem!?

Dakle, sasvim moguće je da se ovo okonča čvrstomvezom. To nije nemoguće. Tehija je ruka sreće koja sepruža sretnicima. Njom se dohvataju dragocjenosti. Ko tozna!? Međutim, sad je svjestan da ne može i dalje molitiHamdis-bega. Nije logično da njega danas moli, a sutramu s kćerkom ima sastanak s pobudama čuvstva. Kad bitako postupio, djevojčin otac bi kćerki zabranio izlazaks momkom bijednom kao on. To bi i ona sama odbila. Ilimoljakanje, ili sastanak!?

Međutim, tu i nije bilo izbora. Ili je izabrao a da nije nibio svjestan. Kako god bilo, ta vrata su mu se pred licemzalupila! Nakon sveg truda, nađe se u nedoumici s kojomse i dalje pita: "Šta da radi? Kako doći do novca?" Savigubljen korača. Razmišlja bez zastajkivanja. Najednom sesjeti Salima Ihšidija. Oči mu zasjaše i iskolačiše se. Naravno,to je stari komšija. Nije on ni Me'mun Ridvan, ni Ali Taha.Ne vidi ništa pogrešno u tome da se njemu obrati. Zašto neotići njemu? To je dobra ideja! Još nije podne, a između njegai ministarstva je svega pola sata. Otići će bez oklijevanja.Polazi bez oklijevanja.

16.Raspituje se za kancelariju gospodina Salima Ihšidija,

sekretara Kasim-bega Fehmija. Odgovaraju mu da on višenije sekretar, već šef kabineta. Uvode ga. Stasiti i plećatikurir, brko, stade pred vratima. Zatraži dopuštenje da uđe.


Nestade nekoliko trenutaka. Vrati se i oštrim tonom reče:"Izvoli."

Mahdžub se nađe u prostoriji kracatoj muškarcima iženama. Ihšidi se za stolom ne vidi. Zaklonjen je plukružnimredom službenika koji mu predočavaju papire. Momakrazgleda oko sebe i pita se: "Kad će se razići ta nepreglednagomila. Kad će mu se ukazati prilika da progovori?"

Prostorijom odjekuje Ihšidijev glas. Odzvanjanaglašavanje koje govori o značaju u rukovođenju. Iznosiprimjedbe, kritikuje i prijeti. Glasovi službenika šušte sričućiobrazloženja, komentare i isprike. Službenici uzimaju svojepapire i jedan za drugim odlaze. U prostoriji najednom neostade niko osim šefa koji tek tad obrati pažnju na momkovoprisustvo. Pruža mu ruku i poziva ga da sjedne. Okreće sepravo Mahdžubu. Pripaljuje cigaretu i duboko udahnjuje.S užitkom i olakšanjem odbija dugačak dim. Na licu mu seočituje radost i zadovoljstvo.

Mahdžub ga krišom, pažljivo posmatra i razmišlja: "On jesit i sretan. Nema sumnje, doručkovao je maslac, kajmak i med.Puca od zdravlja. Bezbrižno sjedi u fotelji!" Osjeća u sebi prezir.Podrugljivo se pita: "Što u kancelariji ne objesi sliku čestitežene, svoje majke, u crnoj dželabiji ulijepljenoj blatom?"

Kao i u većini prilika, podređeni i stranke su bilitu sa svojim potrebama. Neki su podnijeli zahtjev zasubvencionisanje školarine. Jedna gospođa je tražilaIhšidijevu preporuku da joj kćerka bude unaprijeđena ušestu klasu. Neko ga je molio da mu rođaka premjesti uKairo, jer je u nekoj maloj kasabi proveo već punih dvadesetgodina službovanja. Jedan mladić ga je molio da mu zakažesusret s Kasim-begom, da mu pokloni svoju studiju o životudjeteta do pete godine života. Mahdžub ih je slušao kako muse obraćaju s poštovanjem i uvažavanjem: "Čestiti beže."Odgovarao im je oštro, oholo, čak i drsko. Mahdžub sestrpio dok se "šef" nije stavio samo njemu na raspolaganje.Dakle, čudo se desilo! Prostorija se ispraznila! Kad mu seokrenuo, Ihšidi je rekao:

- Ovako provodim dan, a noću nastavljam u Kasim-begovoj vili!

Mahdžub se u sebi Ijutito pita: "Nećeš valjda od menetražiti da Bogu činim dovu da te poštedi posla?" Suzdravšise, uz osmijeh mu uzvraća:

- Presude se izriču prema rangu osuđenog.Ihšidi klimnu velikom glavom. Nije mu nepoznato

laskanje samom sebi i zbijanje šala na račun drugog.Poznat je po oštrini jezika i napadima, bez razlike radi li seo protivnicima ili saradnicima. S pravom se za njega kažeda život temelji na stalnom radu, samohvali i klevetanjutakmaca. Egoizam ga je navikao da sve koji s njim dolazeu dodir doživljava kao takmace. Stoga su rijetki oni kojenjegovo zlo mimoilazi. Ne mari za to šta se o njemu priča.Ne brine ga klevetanje, gotovo kao ni nepostojeće pohvale.Kad sazna da neko o njemu ružno govori, zna s preziromreći: "Svaki zaljubljenik je omrznut." Dakle, klimnu velikomglavom i reče:

- Ja neprestano radim. Šta vrijedi da se osvrćem naklevetanja? Ja to neću! Niko ne može usta zatvoriti onimakoji naklapaju da se Ihšidi domogao pete klase, a da u šestojnije proveo ni pune dvije godine!

Pretvarajući se da ih osuđuje, Mahdžub pita:- Valjda ne očekuju da sistem napredovanja eliminiše

značaj podobnosti!?- Ja sam prividno u ministarstvu, a u biti sam na

đubrištu. A sad, dragi moj, šta je s tobom?Mahdžub guta pljuvačku. Popravlja se u stolici, a zatim

molećivo reče:- Salim-beže! Ti si mi stari komšija i drug. Ja i moja

porodica prolazimo kušnje teškog vremena. Čestiti beže,otac mi je vezan za postelju. Svi smo u nevolji. Ja lično samu teškoj krizi. Potrošio sam novac. Dozvoli da zatražimpomoć.

Ihšidi ga ispitivački odmjerava okruglim očima. Shvatada je gladan. Međutim, nije navikao davati. Apsolutno nezna šta je gest dobročinstva. Nije on "slabić" kojeg nečijanevolja pogađa u srce. Jasno vidi da je momak u teškojnevolji. To ga navodi da makar malo promisli. Pomišlja daustane i skloni se, ali kako to izvesti? Da mu se izvine!? On


to ne može jer izvinjavanja prezire, pogotovo izvinjavanjeonima koji nemaju nikakvu moć. Tad se nečeg dosjeti. Pitamomka:

- Znaš li dobro francuski i engleski?- Da, znam.- Dobro. Znaš li za časopis Nedžma? Vlasnik je moj

kolega i prijatelj. Možda te primi s mojom preporukom.- Hoću li trebati prevoditi članke?- Da. Članke, anegdote i slično. Uzmi moju posjetnicu

i idi k njemu. Ja ću mu javiti telefonom. Ne ljuti se, ja sadmoram ići Kasim-begu, odnijeti mu neke papire. Nije li to iza tebe bolje i časnije?

Tad Ihšidi ustade. Lijevom rukom uze svežanj papira,a desnu pruži momku. I jadni momak njemu pruži ruku.Tad ga upita:

- Može li taj posao donijeti pristojnu zaradu?Premda mu se iz očiju vidjelo da ga je pitanje naljutilo,

Ihšidi se nasmija i uzvrati:- Vjerovatno si slušao o dobroj zaradi novinara!? U

svakom slučaju, dobit ćeš makar onoliko s koliko se možešizvući iz nevolje.

Ihšidi ga ispraća do vrata, a njega obuzima nestrpljenje.Samo što ne viče da mu da nekoliko pjastera, ali vrata seprije toga zatvoriše. Našao se pred gorostasnim kurirom.Odlazi noseći sa sobom posjetnicu. Iz ministarstva izlazisnužden i jednako ophrvan brigama.

Časopis Nedžmal? Ako i uspije, to ima smisla tek kaolijek koji će kasnije djelovati. Šta da radi? Kako doći donovca? Sat pokazuje tri popopdne. Vrijeme je hladno kao štoje bilo i prije podne. Teške glave i potišten, ide putem ni samne znajući kuda. Sav svijet ga stiska. Zamahuje stisnutomšakom. Glasom koji sliči jauku, ljutito izgovara: "Sav svijetće mi platiti za ovo!"

Jasno mu postaje da ne preostaje niko osim Alija iliMe'muna. Jako teško mu je njima pružiti ruku! Međutim,nema izbora. Sto se mora, mora se. Ide prema tramvajupitajući se: "Koji od dvojice je prikladniji? Obojica su čestiti.Međutim on Alija ne voli, jednako kao što Me'muna ne

mrzi. Bez obzira na sve, Me'mun je pobožan vjernik. On jedostojan čuvanja tajne. Čuvat će tajnu, taman i da dođe doodgađanja vraćanja duga.

Ide prema studentskom domu. Zaokreće premaMe'munovoj sobi. Momak ga obradovan dočeka i pita:

- Sto si danas odsustvovao s fakulteta?Mahdžub odgovara:- Prijatelj ti je na mukama. Vrlo teško mi je!Me'mun mu se krupnim crnim očima zagleda u lice.

Plaše ga iscrpljenost i briga koje prepoznade. Saosjećajnopita:

- Mahdžube, šta ti je?Bez oklijevanja odgovara:- Teška situacija. Izgubio sam i zadnji pjaster. Za knjigu

na latinskom nemam ni milima.Me'mun bez riječi ustaje i prilazi čiviluku. Ruku zavlači

u džep sakoa i vadi tri novčanice po deset. Donosi mu ih.Mahdžub ih uzima gotovo ne vjerujući. Zausti da prijateljuzahvali, ali on, stavivši prst na usne, samo prošapta:"Pst."

Mahdžub iz doma odlazi ni na šta se ne osvrćući. Čaki Ihsaninu kućicu samo letimično pogleda. Istovremeno je izadovoljan i mrzovoljan. Zadovoljan je što je dobio novac, amrzovoljan što je postao Me'munov dužnik.

17.Stiglo je vrijeme sastanka zakazanog za petak. Neznatno

prije sastanka, Mahdžub odlazi na autobusku stanicu. Pitase: "Hoće li brat i sestra ispuniti obećanje?" U zakazanovrijeme stiže luksuzan automobil i staje ispred stanice. Krozprozor proviruje lijepo lice. Mahdžubu srce lupa. Pritrčavaautu. Otvaraju mu se vrata. Ulazi i sjeda na svoje mjesto.Odmah uočava da je Tehija došla bez brata. Iznanađen je, alito ne pokazuje. Preplavlja ga istinska radost. Pretvarajući seda mu to ništa posebno ne znači, pita:

- Gdje je Fadil?


Djevojka vozaču naređuje da krene. Nakon toga seokreće Mahdžubu i kritičkim tonom mu saopćava:

- Zajedno smo krenuli. Usput je ugledao neke drugove iodustao. Zadužio me je da ti prenesem njegovu ispriku.

Mahdžub se trudi da prikrije zadovoljstvo. Učtivo jepita:

- Kako su čestiti roditelji?- Hvala Bogu. Zahvaljuju ti za ovaj lijepi izlet.- Molim. Drago mi je.Nakon toga, glasom kojim se izražava očekivanje, ona

reče:- Vidjet ćemo lijepe stvari. Nije li tako?S pouzdanjem odgovara premda i on ide prvi put:- Svakako.Vlada tajac. Djevojka gleda kroz prozor, a on je krišom

posmatra. Ovo je prvi put da je nasamo s djevojkomkoja zaista zavređuje pažnju. Ali, gdje je? U luksuznomautomobilu koji zavidnike čini tužnim. To je najboljikomentar za one koji ga eventualno vide. Nosnice mu seopijaju ugodnim mirisom. Nema tu mirisa znoja i prašine.Kad ulazi u svoju sobu ispunjenu ugljendioksidom, obuzimaga osjećaj da se guši. Tad u njemu ne može biti pobuđenačednost i ponos.

Pohota ga vodi da zamišlja samo jednu sliku, da seodmah na nju baci! Osjeća kako mu se požuda pojačavai kola zajedno s krvlju. Pogledom kruži van automobila.Pita se što li je Fadil odustao? Da nije ugledao kakvulijepu djevojku i za njom krenuo? Možda mu je i Tehijanešto namjestila da ga se riješi? Muška pohota ga čini sveuznemirenijim. U sebi reče: "Iste su krvi, a kako kažu 'krvvri'. Ni ona nije nešto nestvarno." Ako ga osjećaj ne vara,vidjet će ona lijepe stvari, onako kako i želi. A vozač!? On jetu nebitan. On ne može ni pretpostaviti kreposti i bogatstvoljudskog bića. Nema sumnje da su se ti vozači izvještili udržanju postrani. Naravno.

Dobro, kakav bi, inače, bio motiv njenog dolaska bezbrata? Najveća mudrost je ona koja kaže: "Ako se čovjeknađe nasamo sa ženom, odmah se tu nađe i vrag kao treći."

Gdje je taj vrag da sad pred njim klekne i ljubi mu stopala.Kad toliko dugo on vraga slijedi i privržen mu je, što njegavrag ne nagradi vezom koja će ga spasiti. Pogled vraća uunutrašnjost automobila. Osjećajući želju da Tehiju uvučeu razgovor, pita:

- Je li gospođica student?- Fakulteta za edukaciju djevojaka.Zadovoljan reče:- Lijepo. Vrlo lijepo.Tehija njega pita:- Šta ti namjeravaš raditi kad diplomiraš?Pitanje ga iznenadi. Njegovi prijatelji o budućnosti

govore sa sjetom i zabrinutošću. Mnogi prethodnici se grčeza stolom po ministarstvima. Diplomama mašu i rashlađujulica pržena na temperaturi osme klase. Međutim, on seizbavlja svojom poznatom odvažnošću. Premda svjestan dalaže, samouvjereno reče:

- Moram izabrati između dva puta: uključivanja udiplomatski kor, ili postdiplomskog studija uz rad uobrazovanju.

Osmjehnuvši se, ona uzvraća:- Lijepo.Što li je ona iskoristila njegov način odgovora? Da li mu

se, vragolanka, tako ruga, ili toga nije ni svjesna. Poželivšida je provjeri, pita:

- Šta bi ti radije?- Ja? To je tvoj problem.Lukavo joj odgovara:- To se i tebe tiče, jer ti se radi o rođaku.Nakon što joj lice porumeni, reče:- Diplomatski kor je privlačniji.Zamišlja Hamdis-bega kako ide u ministarstvo vanjskih

poslova i zauzima se za njega. Zatim reče:- To i ja mislim. Bilo bi jako lijepo život provoditi između

Brisela, Pariza i Beča.Ona se nasmija i uzvrati:- Ili između Damaska, Ankare i Adis Abebe.Pridruživši joj se sa smijehom, lukavo dodaje:


- To su prijestolnice u koje ne ide neko čiji rođak jeHamdis-beg.

Zajedno se nasmijaše. Samom sebi reče da pametanrazumije i poruku nagovještaja, a toliko je zasada dovoljno.Što se tiče budućnosti, srce mu govori da mu djevojkane može iz života otići kao da nije ni postojala. Ko zna?Smjelosti mu ne manjka. Nedostatak može biti prije to štosmjelosti ima više nego što mu je potrebno. Prepušta sepoplavi misli. Najednom pažnju obraća na automobil kakose putem penje i skreće prema platou s piramidama. Nazaravni ispred najveće piramide izlaze. Tad reče:

- Iskopine su nekoliko milja iza sfinge.Ni brzo ni polahko, pješke idu. Noge im gaze prašinu.

Počinju osjećati umor. Vrijeme je stabilno, samo prohladno.Nebo je vedro, a sunce šija ni oblačkom nezaklonjeno.Njegova odječa na bjelini dana jasno se očituje s odsustvomelegancije i ljepote. Malo se time uznemiri. Pomišlja:"Vjerovatno se ona pita, što čestiti ambasador ne nosi frak?"Nakon dvadeset minuta hoda, ugledaše zonu kopanjaopasanu bodljikavom žicom. Mahdžub progovara:

- Stigli smo.Momak prilazi stražaru. Po njemu posla ceduljicu za

nadzornika zone. Čovjek se vrati i pusti ih da udu. Kad suušli, dočekao ih je nadzornik, približno tridesetogodišnjak,Mahdžubov prijatelj. Uz dobrodošlicu i izvinjenje,nadzornik im reče:

- Vidjet ćete mjesta koja je dozvoljeno gledati. To sumjesta na kojima su završena istraživanja. Međutim, javam neću praviti društvo. Jako sam zauzet. Mislim da vami nije neophodan vodič.

Mahdžub se pokaznim znakom usaglasi s tim, anadzornik nastavlja:

- Ono tamo, to vam je Hram sunca koji pripada drevnombožanstvu. Poznat je po imenu Hram sfinge. Do njega jestražnji dio grobnice princa Senfera.

Mahdžub u sebi reče: "Bog po svojoj mudrosti došaptavada danas duže budemo sami. Ako je sva Božija mudrostovako osmišljena, onda sam i ja vjernik!" Duboko udahnjuje

da krene prema Hramu sunca. Spuštaju se tek pripravljenimstepenicama. Ulaze u ložu čiji pod je od granita, a sa stranasu dva reda stubova. Loža je bez krova. U njoj nema ničegšto ushićuje, što može pobuditi divljenje. Djevojka oko sebebaca letimičan i nezainteresovan pogled. Mahdžubovorazočarenje nije ništa manje. Međutim, svjesno nastojeći dadolasku prida značaj, reče:

- Pogledaj te stubove! Kako su uspjeli odoljeti tolikomvremenu?

Podrugljivo se nasmiješi, ona upita:- Sta je bilo na njima da bi se porušili?Pokazuje na uklesane natpise po stubovima i

odgovara:- Kad bismo pročitali te hijeroglife, znali bismo sve šta

skrivaju ta nepoznata čuda.- Zbilja!- Naravno. Jesi li učila o faraonskim vremenima?Niječno odgovara i tako se okončava obilazak prvog

spomenika. Dok se približavaju grobnici iza Hrama, Tehijaga pita:

- Ima li još spomenika osim ove grobnice?Predosjeća kakva dosada vreba iza pitanja. Uznemiren

reče:- Postoje mnogobrojni spomenici, ali nije dozvoljeno

razgledati ih.Silaze niz stepenice i ulaze u malu pravougaonu

prostoriju zidova ukrašenih natpisima i slikama. Strop jojje odmah iznad glava. Prostoriju površno razgledaju. Zatimse Mahdžubov pogled zaustavlja na slikama. Tihim glasomprogovara:

- Pogledajmo slike! Gledaj te prekrasne boje!Počinju od zida na kojem je ulaz. Ukrašen je slikama

koje predstavljaju vlasnika grobnice. Lijevo od njega jenjegova žena, a između njih djeca. Okružuju ih robovi isluge. Na slijedećem zidu vide prizor prostrane poljane.Oru je rala koja vuku volovi. Tu i tamo stoje goli seljaci.Tehija se bez zadržavanja okreće od slika, prilazi trećemzidu. Mahdžub shvata da se nelagodno osjeća pred slikama


golaća. On razrogačenim očima posmatra slike koje su mupotakle podozriv osmijeh zajedno s ubrzanim kolanjemkrvi. Postaje svjesniji da su sami. Ne odmiče se od prizorapoljane, niti pogled skida s golaća. Obuzima ga dojamo gotovo nestvarnoj činjenici da su sami s golaćima. Odustrajnog gledanja mu se pričinjava da se slike otjelovlju,da se u njima budi život, da im u venama kola krv. Po kožiim se razlijeva nabujalo rumenilo, a iz očnih duplji im izvireživ pogled. Vratovi su im izduženi, okrenuti prema djevojcikoja bježi. Srce mu od silne pohote snažno lupa, krv uvenama vri. Uzalud se susteže.

Na umu mu je Tehijin dolazak bez brata, razgovoru autu i blagost komentara. Ne smeće s uma da su sami,da se nalaze u grobnici u kojoj ih skrivaju znaci nestankageneracija. Privida mu se zreo plod koji samo čeka branje. Unjemu se uzburkava vulkan. Preobražava se u zvijer koja jeizgubila samokontrolu i razum. Guta pljuvačku. Oči su mujednako uprte u golaće, kao da ništa drugo ne vide.

- Ne vidiš li ovu svetkovinu na poljani?Ne krijući da se dosađuje, ona bezvoljno odgovara:- Nema tu ništa što zavređuje pažnju.Zakreće glavom i gotovo šapatom joj reče:- Gospođice, ti se baš dosađuješ.Prilazi joj korak bliže i staje naspram nje. Zajedno s njom

gleda sliku sluge koji mijesi tijesto. Kao da želi bolje osmotritijedan dio slike, malo se saginje. Dodiruje joj desno rame.Zatim se okreće gleda je u oči. Podrhtavajućim glasom pita:

- Zar ti se ništa od ovog nije svidjelo?Ona se opušteno nasmija. Jasno mu uzvraća:- Istina je da nisam našla ništa dostojno dolaska.Dok pogledom strijelja njene oči, Mahdžub podrhta-

vajućim glasom nastavlja:- Ali, samo mjesto je lijepo i mirno.Podrhtavanje glasa je opominje da nešto priprema. Ona

obara pogled. Obuzima je strah. Zato mu reče:- Vrijeme je da idemo.On klima glavom. Želi nešto reći, ali glas ga izdaje.

Hvata je za ruku, a ona je energično istrgava. Prezrivo ga

eleda. On na to ne obarača pažnju, već je snažno hvata zaruku. Dok mu lice mijenja boje, izgovara: "Daj da ostanemojoš malo." Preplavlja ga vražija pohota. Energično je sebivuče. Obujima je rukama i navaljuje usplamtjelim usnama.Ona se brani desnom rukom i izmicanjem glave unazad. Nalijepom licu joj se vidi da je bijesna. Glasom koji para tišinugrobnice, oštro podvikuje:

- Ti si poludio! Pusti me! Pusti mi ruku!Ušutkiva je gotovo izbezumljen od bijesa:- Molim te, ne ljuti se. Priđi, privij mi se na grudi!Ni sama ne znajući odakle joj takva snaga, luđački snažno

mu se istrgava iz stiska ruku. Odlučno i gromko podvikuje:- Ne prilazi mi! Teško tebi ako me samo dirneš! Samo mi

probaj stati na put!Ide k vratima, a on gleda za njom. Šuti i slomljen je prati.

Ophrvan je osjećajem neuspjeha i stida. Šutke idu putemkojim su došli kao dva vesela prijatelja.

Njeno lijepo lice je prošarano znakovima prigušenogbijesa, ali ide uzdignute glave, gordo i slavodobitno. On nezna kako da ispravi grešku. Što šutnja više traje, sve više gamuči. S kajanjem se počinje pitati, nije li bilo bolje da se jošneko vrijeme strpio. Sa žaljenjem, sam sebi reče: "Očiglednoje da se djevojke kao Tehija ne mogu osvajati jednostavno kaoBeračica opušaka. Vjerovatno joj se nije dovoljno udvarao ilaskao joj. Da se malo više strpio i udovoljio njenoj sujeti,uspio bi. Prokockao je ukazanu priliku." Ne čekajući ga,Tehija najednom naredbodavno reče:

- Ne prilazi!Ona uđe u automobil i zalupi vrata. Vozaču naredi da

krene. Njegove oči je prate dok se ne izgubi iz vidokruga.Ostavila ga je samog na zaravni pred piramidom. Dugoostaje nepomičan, kako mu je ona naredila. Nakon togasleže ramenima, a podrugljivi duh mu se poče vraćati.Samom sebi se s porugom nasmija. Dugo gleda piramidu,zatim samokritično izgovori: "Četrnaest minulih vijekovaove piramide svjedoči moj neuspjeh."

Zatim ga zapljuskuje neočekivani val srdžbe. Blijedolice mu se crveni, nosnice titraju. Javlja mu se želja da


Kairo zaspe kamenjem ugrađenim u ogromne piramide.Korača, a srdžba ga jednako razjeda. Za čim da žali!? Onaje samo žena! Nije po ženstvenosti ništa ni iznad njegoveBeračice opušaka, samo stoje prokockao priliku!? Zauvijekgubi Tehiju i njenog oca. Na trenutak razmišlja. Slegnuvširamenima, s prezirom izgovara "gnjavaža".

1 8 .

INastupilo je vrijeme izvjesnog stabilizovanja. Mahdžub

uspijeva odagnati pomisli na sve što ga tišti. Predaje se poslu.Odlazi na primanje kod glavnog urednika Nedžme. Čovjekga zapošljava prevođenjem nekih izvoda uz naknadu odpedeset pjastera mjesečno, da bi mu primanja ubrzo poraslana stotinu i pedeset pjastera.

S tim može odoljeti strahu od gladi koja je prijetila smrću.U svakom slučaju, može život učiniti podnošljivim. Predajese poslu, radi danonoćno. Ispunjava obaveze na fakultetu iu rutinskom novinarskom polsu. Život mu više nije prazan.Počinje razmišljati o sebi. Zaokupljaju ga uobičajene ljudskebrige. Prolazi i po cijeli dan a da u ljutnji ne stisne pesnicu,niti podrugljivo uzvikne "gnjavaža". Istina, naiđe ponekineizbježan trenutak revolta, kao kad, recimo, treba pojestimizerni obrok, kad vidi sportski stas i bezbrižan osmijehAlija, ili kad se sjeti kako je kucao na mnogobrojna vratatražeći nekoliko pjastera. Međutim, izuzev toga, život idesvojim prihvatljivim tokom.

Protekao je mart sa svojom prijatnom temperaturom,blagim vjetrovima i nebom koje je sa sebe svuklo zimskuodoru, pokazalo toplinu proljeća i njegovih čari. Za njim jedošao april sa svojim blistavim suncem - ono se spominjeu svakom razgovoru - svojim prašnjavim vjetrovimai glinastožutim zrakom. Početkom maja mu je stigloočekivano pismo od oca u kojem mu saopćava da mu šaljeposljednju funtu koju je mogao odvojiti. Želi mu dobrozdravlje i uspjeh. Ne propušta naglasiti da, od sada paubuduće, očekuje njegovu pomoć koja im je jako potrebna.

Obradovao ga je viješću da će, ako Bog da, moći uskorohodati, ali vjerovatno uz pomoć štaka.

U pismu nije bilo ništa o čemu se ranije nisu bilidogovorili, samo što on ne može obuzdati bijes potaknutpismom. Prisjeća se crnih noći gladi i bezizlaza, ali se sjeti iroditeljskih riječi: "Dok bude nas, ne brini."

Ispit je bio početkom maja. Rezultati su se znali 20. umjesecu. Prošla su sva četvorica prijatelja koji su se družilitokom četiri godine studija. Za Mahdžuba to nije bio ispit kaoi matura. To je za njega bila iznimna i nestrpljivo čekana pri-lika da ubere plodove dugotrajne petnaestogodišnje borbe.Neizmjerno se obradovao. Iz dubine duše je odahnuo.

Međutim, radost uspješnog diplomca je kratkogdaha. Zapravo, ona ne traje više od jedne noći nakon štose saznaju rezultati. Čim svane prvo jutro, dograbe ga sebrige nove vrste. Brige kakve se ustreme na momka kojiskida studentsku odoru i sam se treba suočiti sa životom,pogotovo ako mu prilike nisu naklonjene, kao što je slučajs Mahdžubom. Neumoljivi silnik kojeg nazivaju budućnost,sadrži nagovještaje sreće i nepredvidiva posrtanja.

Prijatelji se u istom sastavu uvečer okupljaju u klubu nafakultetu. Do njih stižu vijesti o kolegama, sinovima ljudiiz uticajnih krugova, pred kojima se vrata državne službeotvaraju preporukom moćnih. Razgovaraju o budućnostiprigodnim riječima i kritikom, optimistički ili pesimistički.Ahmed s uobičajenim mirom kaže: "Tok mog života se ništaneće promijeniti. Neću tražiti ni novi posao. Jučer sam biostudent i novinar, a sad mi preostaje samo da radim kaonovinar." Me'mun ne zna hoće li biti poslan u Francusku, iliće biti zadržan u Egiptu. U oba slučaja, njegov cilj je jedan,a to je islam. Jednom prilikom se pitao: "Ne bismo li moglizapočeti našu istinsku borbu najprije u muslimanskomomladinskom društvu, da islam očistimo od nanosaidolatrije. Tako bismo mu vratili izgubljeni mladalački duh.Tek nakon toga bismo ga pozivanjem širili. Ne bi potrajalodugo, a on bi obuhvatio, najprije sve istočne arapske zemlje,a za njima i ostale islamske zemlje." Ali Taha, pak, nemasasvim jasan cilj. Njemu su se pobrkali ciljevi i putevi.


Spremao se za rad u politici, ali politika koju on poznajenije politika kakvu znaju drugi. Kad bi našao stranku kojukarakterišu socijalistička načela, bez predomišljanja bi u njojuzeo učešća. Međutim, gdje postoji takva stranka? Hoće ličekati dok se ne osnuju takve socijalističke stranke pa da unjima učestvuje, ili da već sad krene s pozivanjem? Nemasumnje da je čekanje lakše i mudrije, jer nema nikakvekoristi od pozivanja u društvene preobražaje u zemlji u kojojnikog ne brine ni ustav i njegove manjkavosti. Vjerovatnoje najbolje da malo sačeka, da još proširi znanja i iskustva.Neće pokopati nade u državnu službu. Međutim, kad bimu služba bila ponuđena, on bi je u ime svega navedenogodbio.

Mahdžuba je obuzeo strah. Islam, politika, socijalističkipreobražaj?! Sve su to pitanja koja njega nimalo ne brinu.Ono što njega najviše brine jeste strah od smrti zbog gladi.Opsjednut je službom koja mu može garantovati pogaču.Ako naleti kakva služba, glad ga više neće potresati.Međutim, uznemiravat će njegove roditelje. No, on o njimane brine kao oni o njemu.

Šta da radi!? U državnu službu ne ulazi niko bezpodrške. Dugo razmišlja. Ne preduzima ništa osim što jeocu poslao pismo u kojem mu saopćava da uporno tražiposao i da se nada da će uskoro biti u mogućnosti izvršavatiobaveze prema porodici. Natuknuo mu je i teškoće s kojimase suočava.

U međuvremenu je profesor filozofije "Francuz"Me'mun kandidovan za nastavak školovanja na Sorboni,a Ali je preporučen za mjesto u biblioteci u kojoj imasve mogućnosti da priprema magistarsku tezu. Kad jeMahdžub to čuo, počeo je svoju sudbinu upoređivati sasudbinom prijatelja. Sutra će Me'mun, izrod najodvratnijegsela u zapadnim krajevima zemlje, otići u Pariz! Sutra ćese Ali skrasiti u biblioteci, pripremati tezu i oženiti Ihsanu!Nek je veselo! A šta da on radi!? Hoće li mu se vratiti crnifebruarski dani?

Odlazi da se vidi s Alijem u biblioteci. Od njegovognamještenja je prošla jedna sedmica. Očekivao je da će ga zateći

radosnog i razdraganog. Momak ga dočekuje s neizostavnimosmijehom, ali bez predviđenog zadovoljstva. Staviše, činimu se da umjesto sreće primjećuje potištenost kakvu nijenavikao gledati kod njega. Prilično se time iznenadio. Razlozimu nisu jasni. Pomišlja da mu prijatelj prividnim tištanjemprikriva istinsku radost. Dugo razgovaraju. Tvrdeći da nećedugo ostati na tom poslu, Ali mu reče:

- Ovo je vrijeme čekanja i razmišljanja dok ne dođem dozaposlenja u javnom životu. Moguće je da se u odgovarajućevrijeme opredijelim i za novinarstvo.

Prisjeća se svog posla u Nedžmi koji mu "donosi velikaprimanja". Na usnama mu se ukazuje jedva primjetanpodrugljiv osmijeh, ali Ali nastavlja:

- Spremam se da napišem raspravu o planiranjuprirodnih resursa u Egiptu.

Alijevi planovi i nadanja Mahdžubu prelaze u dosadu.Otvoreno ga pita ima li mogućnosti da i on dobije namještenjeu biblioteci. Momak ga vodi kadrovskom službeniku da snjim razgovara. Čovjek je s njim sasvim otvoren. Uhvatio jeMahdžuba za ruku i otvoreno mu rekao:

- Slušaj sinak! Zaboravi stručnu spremu! Ne daj nimilima za molbe kadrovskim službama! Pitanje ne iziskujeni riječ manje ili više, već zavisi od toga imaš li nekog ko ćese za tebe zauzeti!? Jesi li rođak nekom ko se pita? Jesi li umogućnosti zaprositi ruku kćerke nekog ko je na vlasti. Akoje odgovor "da", sretan ti dolazak, a ako je "ne", obrati senekom drugom!

Iz biblioteke je otišao očiju tužnih zbog razočarenja.Premda za njega nije bilo novo ništa šta je čuo, guši ga tošto je čuo, kao da je sve bilo prvi put. Snužden ide da maloproskita parkom Uruman. Eh, da je makar ostao u dobrimodnosima s porodicom Hamdis! Da nesmotrenošću nijemakar pokidao veze onog dana pored piramida! Sto mu seništa ne da!? Zašto i on ne dobije svoj dio sreće i mira? Zaštoga glad vreba? Kao da ne postoji nikakav drugi plijen osimnjega! Sav svijet je radost njemu nedokučiva.

Proljeće prolazi u zelenilu granja i rumenilu cvijeća.Leprša zajedno s vrapcima i drugim pticama. Pleše


na rumenim usnama, svugdje, lijevo i desno predatimpoljupcima. Sav svijet je nepomućena radost. Lica u njemublistaju. Park Uruman je stjecište ljudskih radosti, životinjai biljaka. Zemlja isto tako, a nebo je prekriveno neiskazivimblagostanjem. Hoće li on od gladi umrijeti u takvom svijetu?To pitanje mu se učini čudnim i besmislenim. Nasmijase ironično, podrugljivo i ljutito. Srdito pita: "Zar ja daumrem od gladi? Neću ni trunke odstupiti!" Kako da odgladi umre onaj ko se diže protiv svih normi? Kako možeod gladi umrijeti onaj ko poriče savjest, krepost, vjeru,patriotizam i sve druge vrednote? Je li od gladi umro ikokoga spominju po niskostima? Je li ikad bilo pritužbi osimod strane onih koje plijeni svako dobro na ovom svijetu?Čime bi ga sve teretili kad bi u listu Al-Ahram u rubrici zaoglase objavio: "Momak dvadesetčetverogodišnjak, nosilacdiplome o završenom fakultetu, sve podređuje niskostima.Na putu ostvarenja zacrtanog cilja, radi zadovoljenjaneprikosnovenih želja, žrtvuje čast, krepost i savjest." Ne bili ga velikani linčovali?

Međutim, ko bi pristao objaviti takav oglas? Na drugojstrani, ko je taj ko će ga uzeti za ruku. Nikakve koristi nemaod prijatelja, od gospode, niti od Hamdis-bega. Nema ni odkoga osim od jednog. Dovoljno je bilo samo njega se sjetiti!To je Šalim Ihšidi. Nema dovoljno smjelosti i odlučnosti dakrene, ali mu ne preostaje niko osim njega!

19. 1Procjenjuje da bi bilo mudro Ihšidija kod kuće potražiti

jer je u kabinetu zauzet. Ide prema svjetioniku. Tamo negdje,u ulici Sejida Mifdala, on stanuje u jednom stanu. Uvjerenjeda ga u petak ujutru može naći.

Ihšidi ga dočekuje u maloj ali ugodnoj primaćoj sobi.U Kairu živi kao samac koji na usluzi ima kuharicu.Domaćin dokučuje očevidan razlog posjete. Posjetioca bezpredomišljanja pusti da kaže šta ima na umu. Mahdžubpočinje:

68 NAGIB MAHFUZ

- Oprosti što ti dolazim kući. Međutim, siguran sam da tiposao u kabinetu ne omogućava slušanje ličnih ispovijesti.

Ihšidi hladno uzvraća:- Činjenica je da ja posao ne ostavljam osim sasvim

nakratko petkom.Mahdžub vaga značenje odgovora. No, svojom

poznatom odvažnošću se pretvara da mu ne pridaje nikakavznačaj. Zato reče:

- Diplomirao sam.Ihšidi se zadovoljno osmjehnu i uskliknu:- Čestitam.Momak zahvaljuje i zanosno dodaje:- Salim-beže, ti si mi stari komšija, stari drug. Ti si svima

učitelj patriotizma. Nikad neću zaboraviti šta si preduzeoda me prihvati urednik Nedžme. To mi je spasilo život ibudućnost. Zato se tebi obraćam s velikom nadom. Čestitibeže, diploma bez preporuke vrijedi manje od zalogajamesa. Mogu li se nadati da me preporučiš za neku službu?

Ihšidi ga hladno sluša. Navikao je slušati "dirljive"govorancije. Momka prezire i nipodaštava zbog siromaštva.Nema namjeru pomoći mu premda su u ministarstvu trenutnodva mjesta slobodna. Jedno je nekom već obećao, a za drugoočekuje veliki poklon. Možda bi jednog dana i Mahdžubmogao biti koristan, ali sve što se odmah može ostvariti,vrednije i od onog što treba čekati. Mahdžub ga posmatra sizrazima strahopoštovanja i molbe u očima. Shvata da se našaou milosti i nemilosti čovjeka koji ne zna ništa drugo osim svoginteresa. Čim je zašutio, Mahdžub mu uzbuđen reče:

- Imam vlastitu kožu. Ako treba ...Ihšidi pripaljuje cigaretu. Premda mu oči ne pokazuju da

mu Mahdžubove riječi išta znače, klima glavom pretvarajućise da mu je žao. Mirno uzvraća:

- Kod nas sada nema nijedno mjesto slobodno.S izrazom očajanja na licu, momak pita:- Ništa od mojih nadanja!?- Nema tu mjesta očajanju. Kod nas sada nema mjesta,

ali u državi postoje mnogobrojna mjesta. Mogu te uputitina dobar put.

Novi KAIRO 69

U riječima mu nije bilo ničeg što bi upućivalo na bilokakvu nadu, ali mu nije preostalo ništa drugo nego da kaže:

- Hvala ti, beže. Hvala!Ihšidi ga oštro i prodorno gleda i savjetuje:- Želio bih ti da budeš čovjek praktičar, da dobro

razumijevaš život. Htio bih da znaš da svaka korist imacijenu. Ništa ti ne govorim u svoje ime. Ja sam samotumač.

- Da, da. Neka mi Bog oprosti.Ihšidi se osmjehnu i reče:- Ako prihvatiš moj savjet, postoje moćni ljudi koji mogu

biti korisni takvima kao što si ti.Ihšidi nekoliko trenutaka šuti, zatim nastavlja:- Tu je, npr., Abdulaziz-beg Raži. Jesi li čuo za njega?- Da. Mislim da je on znamenit.- To je taj. Njegova je riječ zadnja u ovo naše vrijeme.

Njegov djelokrug je ministarstvo unutrašnjih poslova.Momak ga s nedoumicom pita:- Ko mi može kod njega pomoći?- Put je jednostavan. Samo trebaš znati da on od onog

koga zaposli zagarantovano uzima pola plate tokom dvijegodine.

Razočarani momak se prestravi cijenom. Sa strahompogleda sagovornika, zatim bez oklijevanja pita:

- Ima li neko ko nudi bolje uslove?Poput konobara koji čita jelovnik, Ihšidi spremno

odgovara:- Znamenita pjevačica, gospođica Devleta.Gleda Mahdžuba kako je zbunjen. Pošto mu niko drugi

ne naumpade, nastavlja:- Područje njenog uticaja je državna željeznica,

ministarstvo naoružanja i još neka visoka nadleštva.Ihšidi vuče dugačak dim, zatim nastavlja:- Cijene su slijedeće: osma klasa trideset funti, sedma

četrdeset funti, šesta stotinu funti, a isplata odmah.Mahdžub očajan uzdiše. Malo razmišlja pa reče:- Mislim da su uslovi Abdulaziz-bega Razija

najprihvatljiviji. Od toga što zahtijeva pjevačica, ja nemam

ni milima, a polovine plate bih se mogao odreći kad bih jeimao. Kako mogu doći do njega?

- Ne možeš sada. Ne možeš prije mjesec i pol, dok se nevrati s hadža.

Teško njemu! Međutim, glad ga neće mimoići dokse ovaj ne vrati s hadža. Pod utiskom da će ga razjarenisagovornik zadaviti, tihim glasom reče:

- Čekanje znači glad. Sta da se radi?Nasmijavši se prvi put, Ihšidi uzvraća:- Nisam ni ja svemoguć čovjek, niti mađioničar. Sta ja

da radim?Vlada tajac. Najnormalnije bi bilo da Ihšidi okonča

susret. To bi i uradio da mu ne naumpada jedna zamisao.Brzo razmišlja. U sebi pomišlja kako se Mahdžub možeiskoristiti. Ako ideja upali, garantovano će ga moći isko-ristiti. Reče mu:

- Postoji i Gospođa Ikrama Nejruz.- Osnivačica društva hendikepiranih?-Da.- Ali, ona je veoma bogata. Slovi kao jedna od

najbogatijih.- Da, da. Gospođa ne traži novac. Ona je opsjednuta

popularnušću i ekstravagancijom. Mogu te u nekoj prigodinjoj predstaviti. Nakon toga, sve zavisi od tebe, šta ćešnapisati u Nedžmi. Ako izmamiš njenu naklonjenost, ona ćeti osigurati budućnost. Ona ima jak uticaj u mnogobrojnimministarstvima i strankama.

Odlučio je iskoristiti momka za njeno reklamiranje.Predstavit će ga kao sebi podređenog koji izvršava njegovanaređenja. Zato dodaje:

- Gospoda Nejruz će iduće nedelje u domu društvahendikepiranih organizovati dobrotvornu zabavu. Dođi nazabavu, a ja ću te predstaviti. Napisat ćeš nešto o zabavi iorganizatorki, zatim samo treba sačekati.

- Hoće li mi to omogućiti išta od onog što želim?- Vjerovatno! Sve će zavisiti od tvog pera. Morat

ćeš kupiti ulaznicu za pedeset pjastera, jer nisi novinarprofesionalac. Kasnije ćeš se uvjeriti da je taj mizerni iznos


plodonosniji od šezdeset funti koje bi dao gospođici Devleti.Idi, ništa ne čekaj!

Uprkos odvažnosti, nema smjelosti zatražiti iznospotreban za ulaznicu. Ustaje, rukuje se i odlazi.

20.Pedeset pjastera!? Uistinu bezvrijedan iznos, ali

kako doći do njega!? On bi taj iznos mogao uštediti nakancelarijskom materijalu i knjigama tokom mjeseca koji ćeprethoditi prvoj plati, no da li će, zbilja, ikad dočekati dankad će platu dobiti!? Ko će mu dati iznos potreban za kartu?Me'mun je otišao u Tantu da se oprosti s porodicom predodlazak u Evropu. Ne ostaje mu niko osim Alija, a što semora nije teško.

U subotu ujutro odlazi u biblioteku. Ali ga dočekujes poznatim osmijehom, ali Mahdžub već u prvi mahprepoznade da mu je prijatelj potišten. Nije to Ali kakvogpoznaje. Ugašen je blistav sjaj njegovog pogleda. Razorenje poletni živahni duh. Činjenica je da bi to njega činilozadovoljnim da ga je takvog zatekao u bilo kojim drugimokolnostima. Međutim, danas mu je zbog te potištenostižao, povrh toga što bi se ona mogla ispriječiti ispunjenjecilju posjete. Pretvarajući se da na prijateljevom licu ništane primjećuje, pita:

- Dokle je stiglo pisanje studije?- Sta da ti kažem!? Krila su mi slomljena.Pretvarajući se da saosjeća, a u biti skrivajući sebi

svojstvenu zluradost, Mahdžub pita:- Ne dao Bog da je nešto na zlo krenulo. O čemu

govoriš?Ali Taha nije u stanju kriti tajnu. Nervozan kakav jeste,

reče:- Kao što i sam možeš pretpostaviti, radi se o Ihsani.- Tvojoj zaručnici!?Ali uzdahnu, zatim slomljen odgovara:- Da, o mojoj zaručnici.

Mahdžub je iznenađen. Glasom nekog ko želi znatidetalje, neodređeno reče:

- Ništa ne razumijem.Ali trenutak oklijeva. Da li da oda tajnu? Međutim,

po prirodi nije tajanstven, a Mahdžub je prijatelj kojem jenadugo kazivao o svojoj ljubavi. I tako i tako ima neodoljivupotrebu da se požali. Glasom koji sasvim jasno iskazujeduboku potištenost, uzvraća:

- Ni ja. I ja sam strašno iznenađen i zbunjen. Sta bimogao biti tajanstveni i pogubni razlog koji je drži u crnimmislima. Život je tekao svojim lijepim tokom. Uzajamnosmo se voljeli, a ljubav je iz dana u dan jačala. Dobro smose razumijevali, a uzajamno razumijevanje je vremenomnapredovalo. Znali smo naše prošlosti i bili smo ih zavoljeli.Okusili smo zajedničku sadašnjost i njome bili zadovoljni.Sve smo polagali na budućnost i nju smo očekivali. Nasastancima je jačala naša zaljubljenost i učvršćivala seljubav.

Ali za trenutak zastade. Prijateljev pogled se ne odvajaod njegova beznadežnog lica. Ponesen značajem onog očemu razgovara, najednom se zagonetno upita:

- Sta je to što je unijelo smutnju u naš život? To jenešto nevjerovatno, ali istinito! Kako se nešto takvo moglodesiti? Počela je da se mijenja. Promjene su na početkubile bezazlene, ali su mi potakle oprez. U pogledu sam jojprepoznavao tegobne nedoumice s kojima joj misli lutaju,a osmijeh blijedi. Počela je izbjegavati razgovor o ljubavi,posebno se plašeći spominjanja ispunjenja naših nada.Ja sam jedno vrijeme bio strpljiv, uz gorčinu nedoumice isumnje. Međutim, ni to ništa nije vrijedilo. Ništa se time nijepromijenilo. Sa zebnjom sam joj otkrio svoje sumnje rekavšida naša ljubavi ne može trpiti skrivanje tajni. Ona me jeoptužila da pretjerujem, opravdavajući promjene nervozom.To mi je patnje dodatno pojačalo. Kako da se pomirim s timda jedna ljubav, kao što je naša, umre bez valjanog razloga?Sve sam pokušavao. Sastanci su se postepeno pretvarali upakao. Njazad je prekinula, možeš li vjerovati!? Bio sampoludio. Posvuda sam je vrebao. Pisao sam joj. Tvrdoglavo


i uporno sam je progonio dok nije pristala doći na sastanak.Došla je potištena i postiđena. Otvoreno sam joj rekao dame njene promjene izluđuju.

Momak opet kratko šuti. Mahdžub ga napeto prati, spažnjom zbog koje zamalo da zaboravi cilj posjete. Pretvarase da je ganut, da tako sagovornika potakne da nastavi. AliTaha nastavlja:

- Rekao sam joj da me njen preobražaj izluđuje, a ona mije odgovorila da je nju naš sastanak izludio. Saopštila je damudrošću trebamo liječiti tugu i pomiriti se s neizbježnimkrajem. Treba li da se bez borbe pomirim s patnjama? Jesamli trebao bez pitanja se odreći svoje sreće? Rekla mi je daje to želja njenih roditelja, da je primorana udovoljiti im,da nema izbora. Na kraju me je usrdno zamolila da seraziđemo, da je ne mučim.

Momak dugo gleda Mahdžuba, kao da shvata da jemalo oduljio s pričom. Zacrveni se i dodade:

- Sto da te dalje zamaram? Sve je ionako gotovo. Nadesu mi slomljene. Nema tu više ništa što može pomoći.

Mahdžub je veoma iznenađen. Zašto adže Sehata,prodavač cigareta, odbija gospodina Alija!? Smatra li ganedostojnim tazbinstva s njim! Možda čovjek želi da mukćerka završi fakultet i uspješno izdržava porodicu!? Tad sesjeti nečeg savim nevezanog. Pita prijatelja:

- Da nije kakav bogataš bacio oko na djevojku ,a otac ježeli za njega udati?

Ali sumnjičavo podiže obrve, ali ni riječ ne izusti.Mahdžub se tad prisjeti cilja posjete. Nastoji napraviti uvod,ali Alijevo povjeravanje mu je pričinilo istinski užitak, dotleda mu se dušom i tijelom razlijeva osjećaj miline. Umjestouvoda, prijatelju iznosi savjet:

- U svakom slučaju, za tebe nije dobro da se predašočajavanju. Iskreno ti kažem da taj prekid, kako god dase odigrao, ide na njenu dušu. Ostavi je kao nešto štonikad nije ni postojalo. I uzrok i posljedicu baci u korpuza otpatke!

Prijatelj sa sjetom odgovara:- Ali, rane nisu zacijelile.

- To je nagrada onom ko iskreno voli kao ti. Zar ne vidišda psi te potrebe zadovoljavaju s više sreće i zadovoljstva?Mi smo uvijek sami krivi sa svoje patnje.

Ali ništa ne odgovara, a savjetodavac nastavlja:- Zaborav i samo zaborav! Je li pravo da mi kao budale

dopuštamo da nam ljubav uništi život?Vlada tajac. Dok tajac traje, Mahdžubu nakratko jenjava

mržnja prema Aliju. Kad silina mržnje splasnu, samom sebireče: "Sta njemu može naškoditi što je izgubio Ihsanu!? Nijeizgubio ni privlačan posao, ni mladost, ni ljepotu. Sto se tičeIhsane koja je u njemu raspaljivala požudu, zadovoljstvo ješto je nije osvojio taj takmac, taman kad bi je sada osvojioi neko treći." Ustaje s namjerom da se ustremi na ono radičega je došao. Rukujući se s prijateljm, uz blagi naklon mugotovo šapatom reče:

- Prijatelju, tvom drugaru je potrebno pedeset pjastera,na poček do kraja mjeseca.

Ali Taha zavlači ruku u džep. Vadi je i daje mu traženiiznos. Mahdžub uzima novac izgovarajući:

- Hvala ti. Hvala, dragi prijatelju.Odlazi zadovoljan. Cupnuvši lijevu obrvu, pita se:

"Hoće li mi se džep ikad napuniti državnim novcem?"

21.Sve je pripremio. Okupao se, ispeglao pantalone,

košulju i fes. Naglancao je cipele, obrijao se i počešljao kosu.Premda je još uvijek mršav i blijed, sasvim druga je osoba.

Rano je otišao u dom društva hendikepiranih. Iznenadiose kako je zgrada velika i privlačna. Okružuju je bašče sprostranom hladovinom. Ulazi u prostranu pravougaonudvoranu u čijem pročelju je velika bina. Po širini sale sepružaju redovi zelenih sjedišta. Na bočnim zidovima suvrata s izlazom na balkone koji imaju izlaz na bašču.

Prije njega je stigao tek neznatan broj posjetilaca.Sasvim mirno je zauzeo mjesto. Opčinjen razgleda oko sebei pita se: "Je li zbilja moguće da mu se put do vlasti završi


u ovom domu? Struja posjetilaca ne prestaje. U prethodnicisu krupnooke gospođice. Nakon svega dvadesetak minuta,broj posjetilaca sasvim poraste. Privid gužve stvarajumuškarci u svečanim odijelima i žene s najskupocjenijimnakitom.

Blagostanje šija na sve strane, a zrakom se pronosemirisi. Muhdžub je opčinjen. Iskolačene oči mu bulje ublistava lica, blještave vratove, gola leđa i nabrekla prsa.Krv mu živo kola. Nervima mu struji nemir. Opčinjen jetim nestvarnim svijetom. Gdje se taj svijet do sada krio!?Gdje su se skrivala ta luksuzna odijela, taj skupocijeninakit. Jedan komad je dovoljan da podmiri troškove svihstudenata na fakultetu. A te gospođe!? Koliko ih je i kakosu lijepe! Nažalost, svakoj društvo pravi po jedan ili višemuškaraca. Većina ih tečno govori francuski, a sve suuvjerene muslimanke! Francuski dođe kao zvanični jeziktog doma. Kako li se sporazumijevaju s hendikepiranima?

Izliv luksuza ga zapljuskuje osjećajem gađenja, ali nezbog nipodaštavanja lokalnog jezika, već usljed privrženostiurođenom preziranju svega. Pita se gdje je "gospodin"Šalim Ihšidi? Pogled je bacio prema ulazu upravo kad jeulazila jedna naočita gospođa. Odmah ju je prepoznao.Sjetio se Kanatira iz davnog vremena. Sjetio se mladoginžinjera u Kanatiru i njegove lijepe supruge. To je zaistaHamdis-begova gospođa. Za njom stiže Hamdis-beg, aiza njega su Tehija i Fadil. Pogled ne skida s porodice kojaprilazi sjedištima u prvom redu.

Blijedo lice mu se rumeni. U sjećanje mu se vraćaobilazak piramida. Čini mu se da čuje kako se pred njimzalupiše vrata automobila. Zaškrguta zubima. Osjećavrašku želju da se dograbi te zgodne i uobražene djevojke.Eh, kad bi ga sad ispod ruke uzela neka od ovih ljepoticapa da s njom prođe ispred čestite rođačke porodice koja ses navodnom pobudom dobrotvorstva i milosti udostojiladoći u ovu salu.

Neka su prokleti! Treba samo vladati se bez protokolai njegovih zahtjeva, bez obziranja i odgojnih skrupula. No,kad će i on s njima sjediti u prednjim redovima, u skupom

svečanom odijelu ,a ne u ovom novinarskom!? Prije negošto se trgnuo iz misli, malo dalje je ugledao Salima Ihšidijakako ležernim korakom krči put. Ide uobičajeno kočoperan,kao da u sali nema nikog osim njega. Klimanjem glavepozdravlja mnoštvo žena i muškaraca iz visokog društva.Mahdžub ga pogledom prati dok ne sjedne. Praćenje gaispuni osjećajem divljenja i zavisti. To je pravi život! Sladakživot koji udovoljava svim prohtjevima. Ihšidi je najvišiuzor takvog života. Zbilja, on je pravi uzor! Najednomosjeća nečiju ruku na svom ramenu. Okreće se desno i vidiAhmeda Bedira kako sjeda na stolicu do njega. Srdačno serukuju. Mahdžub ga pita:

- Prijatelju, šta je tebe dovelo ovamo?Gledajući ga tako kao da i sam pogled sadrži povratno

pitanje istog sadržaja, Ahmed odgovara:- Posao. Nisam li ja dopisnik lista Džerida?Mehdžub uzvraća:- A ja sam dopisnik Nedžme.Nasmijaše se. Taman kad je Ahmed naumio da prijatelja

upita šta misli o radu u novinarstvu, podigla se zavjesa.Na bini se pojavljuje jedna uvažena gospođa visoka čela,dražesnoga okruglog lica, čija ljepota nije nestala uprkosšezdesetim godinama. Dočekuju je dugotrajnim pljeskom.Ona dobrodošlicu prihvata držanjem nekog ko je na sveto dobro naviknut. Samo blagim naklonom otpozdravljapoštovaocima i razmotava list papira. Mahdžub jedugo gleda. Najednom čuje Ahmeda kako mu šapatomsaopćava:

- Gospođa Ikrama Nejruz, osnivačica društva.Naravno, već je to znao. Međutim, kakvu će ulogu ona

imati u njegovom životu?Ahmed nastavlja govoreći:- Ona je u godinama, ali voli mladost!Zna on da Ahmed, kao i obično, neće šutiti. To mu kako-

tako godi budući da je čvrsto naumio i bez vodiča zgrabitinovi život. Gospođa Ikrama Nejruz mirnim i odmjerenimglasom drži pozdravnu riječ. Prisutnima izražavadobrodošlicu. Hvali pobude dobrobiti u srcima prisutnih.


Nakon toga, govori o društvu hendikepiranih i njegovimuzvišenim ciljevima. Govori na arapskom jeziku, ali takoda nijedna jedina riječ nije pošteđena gramatičkih grešaka.Prijatelji se zgledaju s podsmijehom. Ahmed reče:

- Nemoj se razočarati. U ovom domu nema nikog bezgrešaka.

- Pogreške joj opraštamo. Samo, zna li ona neki stranijezik?

Nakon toga, posjetioci su odgledali jedan činMolijerovog Tvrdice. Madam Tard je otpjevala jednupopularnu francusku melodiju. Na slušaoce je ostavilasnažan utisak. Zatim su svi pozvani u drugu salu, zapravokružnu dvoranu pripremljenu za ples, u čijem pročelju jetalijanski muzički ansambl, a sa strana poredani stolovi. Čimje muzika krenula, plesači su zaplesali. Opojne čaše kruže.Prijatelji zastaju uz ulaz jednog balkona da posmatraju plesdok razgovaraju.

Mahdžub prvi put gleda ples. Uzbuđen je i zadivljen.Gleda kako se grudi gotovo naslanjaju na grudi, kakoruke obujimaju strukove. Čudi se kako se ljudi uspijevajuobuzdati. Želio bi da je jedan od plesača. Iskolačenimočima posmatra lica. Šapatom sebi govori: "Bogatstvo jegospodstvo i moć. Ono je sve na ovom svijetu." Oči mu sličena jedne nabujale grudi čije bradavice samo što ne provirujukroz prozirnu bijelu haljinu. Krv mu vri. Pogled zadržava davidi kako žena izgleda. Uvjerava se da je to jedna omalehnastarija žena koja prkosi svojom smjelošću. Prijatelja laktompodbada. Pokazuje mu ženu i šapatom pita:

- Kako starica može imati onakve grudi?Ahmed letimično pogleda ženu. Podrugljivo se

nasmiješi i reče:- Kako se dobrotvorna svečanost može održavati u

krčmi?Pretvarajući se da i njega to ljuti, Mahdžub odgovara:- Nek hendikepirani idu dovraga! Živjela krčma!Nastavlja pretraživati pogledom. Pronalazi Tehiju

Hamdis. Vidi je kako pleše s jednim zgodnim mišićavimmomkom. Momak je visok kao Me'mun, a sportski građen

slično Aliju. Predosjeća da bi ga momak samo jednimudarcem mogao poslati u mezar. Mršti se. Ahmeda pita koje momak, a on odgovara:

- Zastupnik sindikata, jedan od boljih tenisera.Mahdžub uzdiše. Pomišlja: "Kad bih sad mogao biti

neki velikan, i pod cijenu kasnijeg zatvora, nimalo se ne bihpredomišljao. Sta je to što me je spriječilo da i ja budem jedanod tih momaka? To je cijeli svijet. To je kosmička sila kojastvara historiju, uspostavlja društvene klase, raspodjeljujesreću, koja je odredila da mi Abdudaim bude otac a Kanatirrodno mjesto." Čuje glas Ahmeda kako mu šapatom reče:

- Pogledaj tamo na onaj balkon!Okreće se prema balkonu. Vidi jednu gospođu kako

lepezom od mehkog perja zaklanja lice, a u zagrljaj jojse svio neki čovjek poodmaklih godina. Kad se čovjekuspravio, prepoznao ga je po fotografijama s vremena navrijeme objavljivanim u novinama. Ahmed mu objašnjava:

- Ona je supruga Enis-bega Ibrahima. Taj paša joj jeudvarač. Priča se da ona sada nastoji progurati se u klasupaša.

Muzika prestaje. Mnogi izlaze na balkone i u bašču.Prijatelji se vraćaju na balkon. Ahmed reče:

- Prvi dodiri s društvenim i javnim životom su meizlagali iskušenjima. Činilo mi se da ljudi nemaju drugogposla nego da me posmatraju od glave do pete. Kako je stobom?

Mahdžub se prisjeća svoje odjeće i ispijenoga blijedoglica. Krv mu navire u obraze. Međutim, za tren oka vraćasamopouzdanje. Mirno odgovara:

- U ovom našem položaju osjećam se kao čovjek kojiprolazi pored stoke!

Skoro da nije dovršio odgovor, a licem u lice se našaopred Hamdis-begom. Srce mu snažno lupa. Rođaka gledanastojeći da stoje moguće bolje prikrije znakove zbunjenosti.Pita se da li se iznenadio susretom!? Sta da kaže, kako dapostupi. Hamdis-beg ga je prepoznao. Lice mu je ozarenoosmijehom. Pruža mu ruku i pita:

- Kako si, Mahdžube?


Rukuju se i u miru se mimoilaze! Time se iznenadio.Dakle, Tehija sve čuva u tajnosti. Beg ništa nije saznao.Okreće se Ahmedu koji ga pita:

- Ti se znaš s Hamdis-begom?- Naravno. On je amidžić moje majke.- Kako nikad u razgovoru nisi spominjao to važno

rodbinstvo?Zadovoljan što se izbavio iz neugodne situacije,

Mahdžub hitro odgovara:- Gnjavaža!Niz stepenice silaze u bašču. Pogledom traži Salima

Ihšidija. Kad će ga predstaviti gospođi Nejruz? Može li seod toga očekivati išta korisno? Prolazi pored mnoštva ženai muškaraca. Vidio je mnogobrojne znamenite ljude. Nekisu ukočeni, a ima i onih koji su se sasvim otkačili. Pažnjumu privlači jedna osoba neobičnog izgleda, nezgrapnogadivovskog stasa, trbava, kao nedorađena živa tjelesna masa.Ide raskoračena kao da je muče nesnosni bolovi. Uprkostome, izgleda da je cijenjena i omiljena. Bez sustezanja seophodi s velikanima i šali se s njima. Njen eksplozivan glasnadjačava sve druge. Grohotom se smije. Mahdžuba golicao kome se radi. Pita prijatelja:

- O ti koji si upućen u probleme svih ljudi svijeta, ko jeovaj?

Ahmed se nasmija i reče:- Kako to ne znaš? To je Azuz Darim. Nekad je bio cijenjen

službenik. Primoran na ostavku, opredijelio se za slobodnedjelatnosti. Znaju ga svi uticajni i ugledni ljudi. Vraćen je udržavnu službu. Nakon toga je uraganski napredovao, alinije napuštao slobodne djelatnosti.

- Kako uspijeva spojiti to dvoje?- Slobodna djelatnost mu je jedan luksuzni apartman

s kockarskim stolom. U njemu ima i "širokogrudnih"ljepotica.

Mahdžub počinje razmišljati. Grudi mu se stežu,a raspoloženje mu pada. Kako se njemu može ukazatiprilika da se uvuče u takvo društvo!? Oni se svi vladaju ponjegovim načelima, ali bez filozofiranja. Ništa manje od njih

on nije odvažan i drzak, ali kakva korist? Ne bi li bilo boljeda se preobrati u dobrog mladića kao što je Me'mun ili Ali?Razmišljanje mu prekida momak lijep kao mjesec. Skladnogje stasa, iznimno privlačan, pitomog izgleda, bistrih očiju,pravilnih crta lica i svijetle kose. Koračajući kao gazela,pokazuje jasne znakove muževnosti i mami uzdahe žena.Mahdžub ne uspijeva suzdržati se a da ne kaže:

- Bože, kako je zgodan! Znadeš li ga?Osmjehnuvši se, Ahmed odgovara:- Ahmed Midhat. Proslavio se s prodornim umom i

poduhvatima. S pravom ga nazivaju "Zvijezda istoka".- Službenik?- U Egipatskoj banci. Prije godinu je dana diplomirao

pravo. Plaća mu je trideset funti.- Trideset funti! Ko je bio njegova veza?Nasmijavši se, Ahmed odgovara:- On sam sebi, tikvane.Oglašava se zvonce kojim se posjetioci raštrkani po bašči

pozivaju u salu s binom. Svi se vraćaju. Mirno i bez guranjazauzimaju mjesta. Nakon toga se diže zavjesa i otkrivagrupu biranih iznimno lijepih djevojaka u skupocijenojfaraonskoj odjeći. Djevojke plešu jedan za oko veoma lijep,dobro uvježban ples, kojim plijene pažnju prisutnih. Ahmedtiho pjevuši pjesmu Sejida Derviša: "Dok vasiona u svomeporetku pleše, šalje poruku da su Egipćanke najljepše."Publika s oduševljenjem plješče.

Nakon toga najavljuju izbor najljepše djevojke, što izazivaburu oduševljenja i zanimanja. Sve ih obuzima neočekivanaradost. Na bini se žiri predstavlja. Natjecanje je najvrednijidio svečanosti. To je jedini ugođaj koji privlači nepodijeljenupažnju svih prisutnih. Ahmed pažljivo proučava sastavžirija. Tad mu se na usnama ukaza blag podrugljiv osmijeh.Iz džepa vadi ulaznicu. Ispisuje na njoj riječ ili dvije. Papirićsavija i rolaj ga u rukama dok ne postade kao štapić.Stavljajući ga Mahdžubu u džep, reče mu:

- Neka ova ulaznica stoji tu gdje jeste dok se ne objavirezultat. Tad je razmotaj i vidjet ćeš napisano ime kraljiceljepote.


Mahdžub ga zapanjen pita:- Kako znaš?- Pusti sad to! Pažljivo gledaj!Pažnja svih je usmjerena na isto. Voditelj poziva prvu

natjecateljku. Ona izlazi na daske bine poput jutarnje vedrine.Lijepa je i otmjena. Na njoj je bijela svilena haljina koja se vučepo podu. Premda je duboko u sebi uzbuđena, osmijehom sijemir i dopadljivost. Ahmed sa žaljenjem govori:

- U Evropi se na ovakvim natjecanjima pojavljuju gotovogole djevojke, a mi ovdje moramo suditi prema odjeći.

Kao i obično, Mahdžub podrugljivo pita:- Sto članove žirija ne biraju između onih koji imaju

stvarne uvide?Oči netremice gledaju. Mnogi koriste optička povećala.

Neki u notese unose nekakve bilješke. Revija i posmatranjetraju bez pometnje i zastoja. Lijepa lica se pojavljuju jednoza drugim kao zvijezde. Nakon toga se žiri povlači radiusaglašavanja. Diže se graja. Razvija se raspravljanje.Mnogi se klade. Ubrzo se članovi žirija vraćaju i objavljujuime pobjednice. To je gospođica Hida Hajdar. Svi joj plješću.Mahdžub iz džepa vadi ulaznicu. Razmotava je i na njojnalazi čitljivim rukopisom ispisano ime pobjednice "HidaHajdar". Ne mogavši skriti zbunjenost, pita prijatelja:

- Sta ovo znači?Ponosan na svoju pronicljivost i upućenost u mnoge

tajne, Ahmed se slavodobitno osmjehnu. Pomišlja daprijatelja prepusti nedoumicama, ali ovaj ga uporno pita.Nije mu preostalo ništa nego da ga na neki način ušutka.Glasom u kojem nema ni prizvuka likovanja odgovara:

- Saznao sam gotovo slučajno. Pobjednicu sam prije dvadana na platou kod piramida vidio s novinarima članovimažirija. Iznenađuje li te to?

Mahdžub zanijeka. Savlađujući se, mrzovoljnoodgovara:

- Ne! Ništa me ne iznenađuje. Zapošljavanje službenikaje namještaljka, dodjela priznanja namještaljka, izbor uzvanja i odlikovanja namještaljka, opći izbori namještaljka!Sto i izbor kraljice ljepote ne bi bio namještaljka!?

♦ ♦ ♦♦ ♦ ♦

Zamalo da od svega digne ruke, ali se sjetio osnovnogcilja. Ugledao je Salima Ihšidija kako ide prema vratima.Pozdravlja se s prijateljem i polazi prema Ihšidiju na kojegje bio sasvim zaboravio.

Rukuju se. Zajedno idu prema drugim vratima. Ulazeu luksuzno namještenu prostoriju u čijem pročelju sjedigospođa Nejruz u društvu malobrojnih saradnika. Mahdžubse pouzdaje u svoju odvažnost. Zajedno s Ihšidijem prilaziuvaženoj gospođi. Ihšidi se saginje njenoj ruci i ljubi je.Mladića joj predstavlja mirnim i odmjerenim glasomizgovarajući: "Gospodin Mahdžub Abdudaim, saradnikNedžme, fakultetski obrazovan poštovalac onog što Vašaplemenitost čini za preobražaj zajednice." Mahdžub joj senakloni, a ona mu pruži ruku i reče:

- Ja se ponosim novom generacijom. Tvrde da je "gotovoje s frankofonijom". Posuda se prepunila. Vodu joj trebapromijeniti ili je prečistiti.

Mahdžub primjedbu prihvata na francuskom jeziku:- To je tačno, gospođo.Ihšidi radi u području njenog promovisanja u štampi,

bilo lično ili putem prijatelja. Sad se nada da će Mahdžubpovećati njegove zasluge. Gospođa momku postavljanekoliko pitanja u vezi s općom kulturom, stručnomspremom i planovima. Mahdžub učtivo odgovara. Razgovormijenja svoje tokove. Ihšidi traži dopuštenje za polazak.Kad su izlazili, Ihšidi mu reče:

- Mnogo šta ti ovisi o peru.Zbilja!? Je li moguće da mu ostvarenje nada zavisi od

članka o toj svečanosti? Vrati se u Gizu razmišljajući oneostvarenim snovima. Noć je probdio kao što je mučenglađu probdio i mnoge februarske noći. Zagubio se udolini snova i očekivanja. Prisjeća se svega što je doživiotokom nekoliko sati neponovljive noći: raskoši, blagostanja,ljepote, zanosa ljubavi, ludila razuzdanosti, života za čijomljepotom mu srce čezne a duša se topi.


22.Sutradan u zoru po sobici korača i razmišlja o presudnom

članku. Šta da kaže? Kako započeti, čime zaključiti?Usredsređuje se na kratke teze o najvažnijim pitanjima.Logika ga vodi praktičnom rješenju odabira važnih pitanja.Otvara stranicu sveske i okomitom linijom je dijeli na dvastupca. Stupce označava posebnim naslovima: kako jeste (najednoj polovini) i kako bi trebalo prikazati (na drugoj polovini).

Kako jeste:1. Ikrama Nejruz je kćerka čovjeka okupacijskog

slugana;2. Opsjednuta je mladićima;3. Tečno govori francuski, a nedopustivo slabo zna

arapski jezik;4. Dom hendikepiranih je krčma;5. Gosti su isti kao i Ikrama;6. Gosti se bavi svime osim hendikepiranima.

Kako bi trebalo prikazati:1. Porodica Ikrame Nejruz je patriotska;2. Odana je supruga i osjećajna majka;3. Izvrsno poznaje dvije kulture: arapsku i francusku;4. Njeni poduhvati su dobrobitni;5. Njeni gosti žele biti slični njoj;6. Okuplja ih ista želja da drugima čine dobro.

Ovako je nabacao teze o najvažnijim pitanjima. Nakontoga sjeda da krene s pisanjem. Međutim, prije nego što islovo napisa, na vratima čuje kucanje, prvi put otkako sepreselio iz studentskog doma. Ljutit i nervozan ustajeda otvori vrata. Gleda krupan stas kojim se otvor vrataispunjnava. Sjeća ga se. Srce mu od straha počinje lupati. Toje niko drugi već kurir Salima Ihšidija.

Uplašen gleda čovjeka. Samom sebi postavlja pitanjabez odgovora. Premda s osmijehom na licu, čovjek strogimglasom saopćava:

84 NAGIB MAHFUZ

- Čestiti beg hoće da se odmah s tobom vidi.- Salim-beg?-Da!- Gdje?- U kabinetu.Čovjek mu priča kako je po Salimovoj preporuci išao u

studentski dom i kako mu je portir opisao gdje mu se nalazinovo prebivalište. Međutim, Mahdžub ništa ne sluša. Hitro seoblači. Pita se: "Šta li je posrijedi? Je li moguće? Za tako kratkovrijeme!? To je čudotvorna magija! Ta aristokratkinja!? Tađavolica! Ne, već boginja!? Ah, da nije posrijedi kakav drugirazlog s kojim će mi se nepovratno raspršiti luđačka radost?Dobro, zbog čega bi ga uopće zvao ako nije zbog toga?"

Odlaze u ministarstvo. Stižu u pola dvanaest. Ulaze ukabinet. Ihšidi ga dočekuje ljubaznije nego što je navikao.Kuriru naređuje da nikog ne pušta dok mu drugačije ne kaže.Mahdžub sjeda naspram njega. Čovjek mu se okreće mirnimtrouglastim licem. Međutim, mir je ovom prilikom samo maskakojom želi prikriti silno uzbuđenje. S osmijehom mu kazuje:

- Pozvao sam te zbog nečega veoma važnog za tvojubudućnost.

Baš takve riječi je priželjkivao! Radost se neće nepovratnoraspršiti! Obuzima ga uzbuđenje. Podrhtavajućim glasomreče:

- Još nisam završio članak.- Pustimo sad članak i gospođu Nejruz. Iskrsla je mnogo

povoljnija prilika, zagubljeno blago koje sretnim čini onogko ga pronađe.

Vlastitim očima ne može vjerovati. Gutajući pljuvačku,reče:

- Ja ću ga pronaći uz tvoju pomoć!Vještim lukavstvom koje sagovornik ne može ni

zamisliti, Ihšidi mu po izrazu lica prati reakcije. Najednommu reče:

- Našao sam ti službu?Ni riječ ne izgovori. Blijedo lice mu se zarumeni. Tad

Ihšidi nastavi:- Šesta klasa!

Novi KAIRO 85

- Šesta!?- Sekretar!Ne vjerujući vlastitim ušima, zadihan pita:- Čiji sekretar?Ihšidi pripaljuje cigaretu. Bez milosti prema

sagovornikovom nestrpljenju, pretvarajući se da nije shvatiopitanje, uzvraća:

- Dobra prilika je riznica onom ko je zna iskoristiti, agubitak onom ko oklijeva. Sjećaš li se strašnih prihoda odbranja pamuka za rodnih godina na našoj zapuštenoj zemlji?

Momka primjedba zbunjuje, ali odlučno odgovara:- Čestiti beže, nema ni govora da ću ja oklijevati.Ihšidija raduje sagovornikova zbunjenost. Utoliko više

smirivši se, dodaje:- Već sam ti ranije rekao da ćeš imati mogućnost uzimati

ako budeš spreman i davati."Davati!? Sta ima da bi mogao davati?" Nalazi se u

nedoumicama kakve nije mogao očekivati. Sjaj u očima muse gasi. Isprekidanim glasom pita:

- Ali, šta ..., kako mogu ja davati?- Materijalno bogatstvo nije jedina moneta na berzi

prilika i sreće.Mahdžub naglas uzdiše, a sagovornik nastavlja:- U ljudskoj prirodi ima i onog što ne počiva na

materijalnom bogatstvu. Pitanje ne traži ništa više nego dase odrediš jesi li hrabar i pametan, dostojan blagodati, ili sijedan od onih koje maštanje odvede na obalu mora na kojojga noge gaze kao pijesak.

U iskolačenim očima mu se čitaju nedoumice. Skidafes. Gladi se po crvenkastoj kosi. Hitro opet navlači fes iuzvraća:

- Stalo mi je do tvog mišljenja.- Zato sam te i pozvao. Osjećaj me nikad nije prevario.Mahdžuba pogleda okruglim očima i pita:- Možeš li prihvatiti da se oženiš?Sav se ledi. Ženidba mu nije ni naumpadala. Ni riječ ne

može izgovoriti. Ihšidi ga prodorno gleda u oči. Zavodljivomu govori:

- Došlo je na red da te ja ohrabrujem.- Možeš li mi dati malo vremena da razmislim?Ihšidi prezrivo sliježe ramenima i uzvraća:- Mislio sam da bolje znaš šta želiš. Zašto bih čekao? Postoji

hiljadu i jedna nevjesta, a jedna danas mora biti izabrana.- Danas?- Ne, već ovog časa.Mahdžub uzdiše. S uzdahom mu se vraća poznata

smjelost. Pomirivši se, reče:- Dakle, prihvatam.Ihšidi se zadovoljno osmjehuje i dodaje:- Dobar početak, ali to nije sve.Šta hoće taj vrag? Pitanje nije jednostavno kao što mu

se u prvi mah činilo. Ženidba nije cjelina pitanja. Šta jošpodrazumijeva to "sve"? Čuje kako ljutito progovara:

- Međutim, ja sam optimista kad se radi o tvojoj smjelostii odlučnosti. Služba je u kancelariji u kojoj sam ja doskoraradio kao sekretar Kasim-bega Fehmija.

Neviđeno čudo! Može li vjerovati!? Zbilja, je li mogućeda vrijeme odjednom donese toliku sreću? Zašto je bašnjega Ihšidi odabrao? Šta ga je zadužilo takvim čovještvomi velikodušnošću? Kao protuuslugu za takvu službu muzahtijeva samo da se oženi!? Dobro, ženidba, vrlo važno!Prikrivajući nedoumice, reče:

- To je nedosanjana sreća. Bog ti nadoknadio!Ihšidi se osmjehuje. Dodatno se umirivši, uzvraća:- Dozvoli da ti nešto kažem o supruzi.Izgovaranje riječi "supruga" u momkovoj duši izaziva

stres. Ihšidi ga gleda, a Mahdžubove oči kao da samepostavljaju pitanje: "Ko je ona? Kako izgleda? Kakav je tobrak?" Ihšidi nastavlja:

- Čestita djevojka iz službe Kasim-bega Fehmija.- Iz službe?Momak sa zebnjom dalje pita:- Njegova bližnja rodica?- Ona mu je ustvari samo bliska.Mahdžub se pretvara da ne razumije. Gutajući

pljuvačku, pita:

86 NAGIH MAIIFUZ Novi KAIRO 87

- Po komšijskim vezama, ili po vezama s njenimroditeljima?

Ihšidi jednostavno i bezobzirno odgovara:- Uistinu je bliska. Gospodin je blizak s njom lično!Istina postaje jasna, očigledna. Shvata šta se od njega

očekuje. Shvata cijenu veličanstvene službe. Ihšidi ne bi slaokurira za ljubav njegovim crnim očima. U pomoć prizivasvu preostalu smjelost, bezobzirnost i ponos. Šta ima utome čega bi se trebao stidjeti, zbog čega bi patio? Vjerujeli u brak? Vjeruje li u bilo kakvu prisnost? Sto da ne budeotvoren prema sagovorniku i jasno mu pokaže prezir? Životna provjeru stavlja njegovu filozofiju, da se na praktičnomiskustvu uvjeri je li ona isprazna sofistika i dijalektika, ili ječvrsto uvjerenje i pragmatizam. O ti, zbunjenosti, prestani!Ti, bijese, šuti! O toj sumnjivoj supruzi bi trebao govoritikao što govori, npr., o dnevnoj temperaturi u Brazilu. Spouzdanjem u svoju bezobzirnost i podrugljivost, pita:

- Nevina?Ihšidi s osmijehom odgovara:- Bila je.Dok Mahdžub olakšanje traži u šutnji, Ihšidi nastavlja:- Nemoj misliti da su veliki ljudi bezočni. Čestiti

Kasim-beg će ispuniti sve što do njega stoji. Ako udovoljišnjegovim plemićkim zahtjevima, zadobit ćeš njegovopovjerenje, a sebi osigurati lijepu budućnost. Ovakva ulogazahtijeva veliko srce, beskrajnu mudrost i široku kulturu.Ako problemu priđeš po mjerilima svjetine, to bi moglo bitirazlog da se ja i ti raziđemo. Ni ne pomišljaj da ću ikad višestati uz tebe. Onima koji bi drage volje prihvatili to šta setebi nudi, nema ni broja. Međutim, meni je stalo da ti budeštaj s kim ću sarađivati u kabinetu, pouzdavajući se u tvojurazboritost i privrženost. Osim toga, mi smo stare komšije.Nema sumnje, šesta klasa je riznica.

Shvata razlog zbog kojeg mu je Ihšidi poslao kurira.Time želi napraviti uslugu poslodavcu i tako ga zadobiti.Ukoliko za sebe ne uredi udaju djevojke koju je Kasim-begsebi odabrao, dovest će se u situaciju da bude žrtvovan. Toje sasvim razumljivo.

Međutim, ima tu i važnijih činjenica koje treba imati naumu. Posao sekretara! Šesta klasa! Može li se to žrtvovati?Zašto bi žrtvovao? Osjeća li on išta od onog što druginazivaju "čašću"? Bože sačuvaj! Vjeruje li u ono što se naziva"dostojanstvom"? Teško njemu! O svemu tome je izrekaokonačan sud. Odlučit će bez oklijevanja, jer oklijevanje biznačilo da je nedosljedan svojoj smjeloj filozofiji. Teško njemu!Zar se mogu zaboraviti noći gladovanja? Može li zaboravitigrašak? Treba li zaboraviti besciljna lutanja ulicama Kaira?AH Taha je u biblioteci, Me'mun Ridvan na putu za Pariz, aon se predomišlja!? Hamdis-beg mu ne može posvetiti ni petminuta, a on se snebiva!? Tehija mu je - tu se sasvim razbjesni- ispred nosa zalupila vrata automobila, a on se skanjuje!?Čupnu lijevu obrvu, diže pogled prema sagovoreniku i pita:

- Ko je ona? Hoću sve da znam!Ihšidi odgovara:- Znat ćeš sve u svoje vrijeme. Nećeš zažaliti.Mahdžub prezrivo podiže obrve i reče:- Dobro. Kad će biti suočenje?

23.Ihšidi je odahnuo s olakšanjem. Ustajući, govori

Mahdžubu:- Dođi da te predstavim Kasim-begu.Trudeći se da ima kontrolu nad samim sobom, Mahdžub

spremno ide za njim. Ulaze u raskošnu prostoriju. U pročeljuMahdžub vidi veliki sto za kojim sjedi Kasim-beg. Pažljivomu prilaze sasvim blizu. Prvi put Ihšidija gleda manjega odmakovog zrna. Gleda ga kako se skrušeno saginje Kasim-begovoj ruci. Mahdžub isto postupa. Tek kad se uspravio,pažljivo je pogledao Kasim-bega. Približno mu je četrdesetgodina. Srednjeg je rasta, veoma naočit. Elegantno je odjeven,a s podrezanim brkovima se doima kao veoma sređen. Reklobi se da je tipičan predvodnik škole zavodništva. Pohvalivšiga, Ihšidi predstavlja Mahdžuba. Kasim-beg mu izražavadobrodošlicu. Prikrivajući cilj poziva, pita:


- Jesi li diplomirao ove godine?Mahdžub potvrdno odgovara, a beg uzvraća:- Želio bih da gospodin Ihšidi bude zadovoljan s

tobom.Pruža mu ruku dajući znak da je posjeta završena.

Kasim-beg vodi računa da posjeta ima zvaničnu formu, dau Mahdžubovoj glavi ne načini zbrku. Mahdžub se vraća uIhšidijevu kancelariju. Gleda ga kako slavodobitno likuje.To ga jako ljuti. Međutim, ljutnja mu ne traje dugo jer je,uprkos vemu, zadovoljan. Učtivo ga pita:

- Kad će biti obavljeno suočenje?- To sad i nije važno. Danas će biti otvoren predmet tvog

postavljenja u skladu sa zakonskom procedurom. Ako Bogda, sve će biti sređeno za nekoliko dana. Dotle, pusti daobavimo neke druge stvari.

Ihšidi nekoliko trenutaka šuti, a zatim nastavlja:- Učini mi čast posjetom danas popodne:Mahdžub s nevjericom pita:- Zašto?Mirno mu odgovara:- Da pripremimo proceduru vjenčanja.Mahdžub uznemiren pita:- Nije li bolje da se to odgodi do suočenja?- A zašto?Mahdžub odgovara:- Da se malo smirim.- Gospodine Mahdžube, najvrednije u dobrobiti je njena

blagovremenost. Bit će ti isplaćen znatan iznos novca s kojimćeš moći voditi bračni život dok ne dobiješ platu. Ženidba teništa neće koštati. Nevjestin stan te čeka. Potrebno je samoda promijeniš odjeću.

Iznenađenog momka zahvata osjećaj zebnje. Nije mogaoni zamisliti da je sve pripremljeno. "Stupica je bila zapeta.Samo je čekala da miš dođe. Miš je dolijao! Samo, da li je ustupici med ili otrov?"

- Sto mi ne bi dao jednu sedmicu?- Zakonska procedura se mora završiti još danas, da se

smire srca nevjestinih roditelja. Pir može biti i poslije.

Predajući se, Mahdžub uzdiše i pita:- Gdje je nevjestin stan?- U Nadžijevoj ulici, Slajherova zgrada, br. 4.Mahdžub uzbuđen primjećuje:- To je evropski kvart. Stanarina je u njemu nesumnjivo

jako skupa!- Ništa o tome ne brini!Mahdžub nestrpljivo pita:- Kako je to moguće?- Mnogo pitaš. Budi strpljiv! Braco, znaj da je Kasim-beg

taj stan iznajmio na vrijeme od godinu dana!Mahdžubu se misli brkaše. Lukavo dodaje:- Da sam imao mogućnost izbora, izabrao bih egipatski

smještaj.Ihšidi se osmjehuje. Jasno pokazavši da mu je pronikao

u misao, odgovara:- Oko evropskih stanova se ne vrte uhode i nametljiva.

Kad Kasim-beg poželi da te posjeti, bit će bezbjedan.Mahdžub pogledom prati kako sagovornik prebire

po papirima. Opet mu krv navire u lice. Srce mu snažnolupa. Ni sam ne znajući kako, prisjeći se kolege Ahmedai svečanosti koju je organizovala Ikrama Nejruz. Zamišljase kako sjedi tokom svečanosti a prijatelj mu daje tajniznak glavom, poručujući s udaljenosti: "Uvijek ljudi! Ljudioduvijek!" Treba li dozvoliti da mu ti ljudi razore sreću!?

Šta je pametnije? Da bude sretnik, pa nek Ahmed govorišta mu je volja, ili da bude bijednik za kojeg novinar ne bi zashodno našao ni da ga spomene? Počinje ljutiti se na samogsebe. Zar još oklijeva!? Kako je zaboravio dragu uzrečicu"gnjavaža"? Baš je bijedna kukavica. Gnjevan je. Gledasagovornika i ljutit reče:

- Dobro!Ihšidi uzvraća:- Čekam te danas popodne.Prilikom izlaska iz šefove kancelarije, pogled mu je

pao na vrata kancelarije na suprotnoj strani, na kojoj jepričvršćena pločica s natpisom "generalni sekretar". Srce muje zatreperilo. Otišao je razgovarajući sam sa sobom: "Rogovi


na glavi! Premda će ih i budala vidjeti, oni su za mene slatkanedoumica. Rogovi na glavi ne uništavaju, a glad!? Bit ćubilo šta, ali budala nikad. Budala je svako ko bi odbio službuzbog onog što nazivaju 'čašću'. Budala je onaj ko se uništavau ime onog što nazivaju 'domovinom'. Budala je svako kose odriče užitka zbog nekoga izmišljenog humanizma. Sveje to uredu, a ja sam uzrujan! Sto li? To je zato što razumnije neovisan u upravljanju našim ponašanjem. Dok razumproizvodi mudrost, osjećanja pridodaju i gluposti. Mudrostbi morala isključiti gluposti. Neka mi pravi uzor bude Ihšidi,taj okretni momak. On ima dobru službu jer sve omalovažava.Stalno napreduje samo zato što je svodnik. Naprijed, kreni!"Desnu ruku stiska u pesnicu i snažno zamahuje. Dokpruža korak, u iskolačenim očima mu blista sjaj.

24.

f

Nakon što je obukao odijelo i malo se dotjerao,Mahdžub je popodne izašao iz sobe. Uputio se premasvjetioniku u čijoj blizini se nalazi Ihšidijev stan. Tokomdana nije prestajao razmišljati. Razmišljanje je bilo praćenonaizmjeničnim čuđenjem i divljenjem. Kao da sam sebi nevjeruje, zaokuplja ga pomisao: "Danas se ženim."

Stranica sveske na kojoj je iznio teze o najvažnijimpitanjima u vezi sa svečanošću društva hendikepiranihi sada je na stolu. Kako su druge stvari prekinule vezu sdalekim ciljem? Otvorila su se vrata službe. Sad ide platiticijenu, a to je brak. Nije ugodno ni spominjati tu odvratnuriječ! To ustvari i nije ništa više nego naziv. Nebrojeno jetoga što uzimamo kao činjenice i vrijednosti, a u biti je tekisprazan naziv. To je društvena navika. U nekim zemljamanevjeste se ne pripremaju za udaju. U nekim zemljamaje i seks dozvoljen, a u nekim društvima je i zakonomzagarantovan. Dakle, ne postoji neki općevažeći zakono braku. On će se u vezi s njim pridržavati onog što muje ostalo od smjelosti i odvažnosti. Tako sam sa sobomrazgovara, a zatim se putem prisjeća roditelja.

Srce mu se neočekivano steže, čelo mu obliva znoj.Pričinjava mu se lik majke uvjerene da on nikad nećepogriješiti. Pričinjava mu se i otac, čovjek seljak, sa svojomprostodušnošću, pobožnošću i nedaćama. Ženi se beznjihovog znanja. Ne može ni zamisliti kako će roditeljisaznati. Ali, svakako će saznati!? Ni njegova filozofijani temperament nisu mu dovoljni da se suoči s takvimiskušenjem! Očevu sablaznu sjenku mora otjerati od sebe.Nikad kao sada nije osjećao potrebu da mu se pametrazbistri, da mu se vrati prisebnost i hladnokrvnost. Nečeka li ga nevjesta? To je činjenica u formi priviđenja. Ko lije njegova nevjesta? Kako li izgleda? Iz kakve je porodice?Je li zdrava i lijepo odgojena? Srce mu govori da je lijepa jer,da nije, sigurno ne bi privukla Kasim-begovu pažnju.

Međutim, nema sumnje ni da je siromašna, o čemu jasnogovori odabir muža. Bogatu djevojku nevolje ne tjeraju ni našta neželjeno. Čast je okov koji steže samo vratove siromaha.Šta li mu skriva taj bračni život? Šta će sutra osjećati premasupruzi? Šta će ona osjećati prema njemu? Na šta li će ličitinjihova zajednička veza? Kako će dočekati Kasim-bega kadjoj dođe u posjetu? Čudnog li života i iskustva!? Sutra ćena ispitu biti njegov životni stav i snaga. Ići će prema ciljuni na šta se ne osvrćući. Razum mu sad ne može rješavatisve probleme budućnosti. Međutim, kad se s njima suoči,znat će kako će ih prevladavati. Pobijedit će ih kao što jepobijedio i sve nevolje iz prošlosti.

Obuzima ga osjećaj samopouzdanja, sigurnosti isamoljubivosti. Nastavlja sigurnim korakom sve doIhšidijeve kuće. Čovjek mu lično otvara vrata. Uvodi ga uspavaću sobu i odmah pita:

- Jesi li spreman?Sa željom da očuva samopuozdanje, Mahdžub se

osmjehnu i odgovori:- Kao što vidiš.Gleda Ihšidija, ali na njemu ne vidi uobičajenu

samouvjerenost. U dubini srca osjeća želju da ga pecne.Međutim, čovjek ga preduhitri rekavši:

- Kadijin opunomoćenik će brzo doći.


Mahdžub se osmjehnu. Pretvarajući se da je iznenađen,pita:

- Kadijin opunomoćenik!?Također s osmijehom na licu, Ihšidi dodaje:- Braco, sad ćeš se susresti sa svojom tazbinom. Dozvoli

da te sada predstavim nevjesti i njenim roditeljima.Dok slijedi Ihšidija, srce mu prijeteći lupa. Pogled mu

odaje i stid i neodlučnost. Nije dovoljno to što u pomoćpriziva smjelost i kašljucanje. Pogledom traži "družicu"života i budućnosti. Ihšidi ispred njega ulazi u prostorijugovoreći:

- Evo, stiže novi član vaše uvažene porodice.Mahdžub ulazi za njim. Pogled mu traži nepoznato lice,

a pronalazi Ihsanu Sehata. Ihsanu Šehata, nikoju drugu.Pogledi im se susreću.

25.To je Ihsana Sehata i glavom i bradom, ali ne ona čedna

djevojka koju je zavolio Ali i zarekao joj se na vjernost i brak.Zbila se jedna nova priča koja je započela očijukanjem anastavila se teškim zapletom. To je počelo jednog popodnevakad se Ihsana vraćala iz škole, na kraju Rešad-pašine ulice,odakle se nastavlja put za Gizu, tačno ispred zgrade zvaneZelena vila. Nebrojeno puta je u odlasku i povratku prošlapored te vile!? Međutim, tog dana su je primijetila dva lijepai zavodljiva oka ispunjena žarom zaljubljenika. Djevojka jeosjetila prodoran pogled naočitog muškarca koji bi, akonije paša, morao biti makar beg. Vrlo dopadljiv je, lijepihcrta, bujnih kratkih brkova, što zajedno čini sklad ljepote iodvažnosti, premda je osrednjeg rasta. Vjerovatno ju je sveto nagnalo da se osvrne. Uočila je njegov prodoran pogled.U svojoj zbunjenosti je osjetila kako je taj pogled toplinomrazgaljuje.

Vila je bila vlasništvo direktora neke talijanske firme.Prije nekoliko mjeseci je prodata tom begu. Pričalo da jebeg visoki državni činovnik. Premda su mu tada mnogi s

poštovanjem izgovarali ime, ona je to sve zaboravila. Nijestigla ni do kuće, a već je gotovo zaboravila i bega i njegovpogled.

Sutradan popodne, opet prilikom povratka iz škole,ugledala je bega na istom mjestu kao i jučer. Kad mu sepribližavala, spazila je kako je gorljivo gledaju dva lijepaoka i prate je sve dok nije izmakla iz vidokruga. Pitala se,da li se vrijeme slučajno podudarilo s onim od jučer, ili jedanas planirano čeka? Prošla je ne osvrnuvši se, premdase nije mogla oduprijeti mislima. Na pola puta je čulakako se trotoaru kojim ide približava automobil. Slijedi je.Automobil je raskošan, vila na točkovima! Uočava kako jeiza zaklona stakala, uz blag osmijeh i neskriveno divljenje,beg pažljivo i čežnjivo posmatra. Automobil se krećepolahko, ravnomjerno s njenim korakom. Preplavlja jeosjećaj stida i straha. Ihsana ubrzava korak. Nastavlja daljimrubom trotoara. Kad je stigla nadomak studentskog doma,automobil je naglo ubrzao prema fakultetu i zamakao.

Nema sumnje, to je bilo udvaranje. Srce joj se ispunjavaosjećajem slatke treme i slavodobiti. Uzbuđena je i zabrinuta.Požalila se majci, a ona joj je tiho otpjevala početak melodije:Taksi juri, momak ide curi. Ona je u sebi rekla: "Ali to nijetaksi, već automobil iz bajke."

Sta bi drugo pomislila čedna djevojka koja se tekzacurila? Međutim, naočiti lijepi muškarac nije odustajao.Nastavio je svakodnevno se udvarati. Ihsani nije preostajaloništa nego da ga ignoriše i ljuti se. Pogledom mu je slalaporuku: "To Vam baš ne dolikuje", samo što se on na porukunije osvrtao.

Jednog dana je u automobilu pored bega Ihasanazapazila osobu trouglastog lica i okruglih očiju. Nakon togase proganjanje nastavilo još očiglednije i upornije, sve dok udjevoci nije potaknulo nedoumice. Ona voli Alija i logičnobi bilo da uporna potjera prestane. S druge strane, taj begkod nje nije izmamio nikakvu naklonjenost. Ali, ipak jojgodi njegova čežnja i pogledi umilnih očiju. S neobjašnjivomsjetom sama sebi govori: "On je po muževnosti i vanjštiniljepši od Alija. Da mi srce nije kazalo zadnju riječ, ne bih

94 NAGIB MAIIFUZ Novi KAIRO 95

znala kako odbiti vlasnika raskošnog automobila." Ljutitose pitala: "Hoće li se opametiti? Kad će se skloniti? Kad ćese maknuti s puta?"

Međutim, pitanje je da li je bila iskrena u samozapitki-vanju, ili makar do koje razine je bila iskrena? Na to nisama nije nalazila odgovor. Sva u nedoumici, samu sebeopravdavajući, rekla je: "Ako mi godi njegovo proganjanje,to je samo zato što udovoljava mojoj ženskoj sujeti, a ljuljanjegov visoki položaj." Ništa nije znala dok je otac, jednogdana kad se vratila iz škole, nije uz znakovito naglašavanjepitao: "Zar se nisi dozvala pameti?" Srce joj je zalupalo, aobrazi joj porumenili. Pitala se, zna li on za to šta se dešavana Rešad-pašinoj ulici? Bože, hoće li joj beg stalno postavljatistupice? Praveći se da ničeg nije svjesna, upitno je gledalaoca, a on, nakon što je s majkom razmijenio pogled, reče:"Čovjek po rangu nije ništa niži od ministra, a po bogatstvui dostojanstvu je i viši. Ne vidiš li mu automobil? Ne vidiš livilu? Šta bi ti još htjela?" Djevojka ga ljutita pita: "Šta hoćeon?" Oštrim tonom koji je ovom prilikom neobično plaši,Šehata reče: "Želi ti dobro. I nama želi dobro. Bog hoće da teuzdigne među gospodu, da ti braću poštedi gladovanja. Samnom je razgovarao šef njegovog kabineta kojeg poznajemiz vremena dok je bio student. Hoće da se oženi tobom! Da!Zašto da ne!? Ti si lijepa, a ja čovjek plemenitog kova. Bogprokleo teška vremena! Nema potrebe da te išta nagovaram.Otvori oči! Otac od tebe očekuje pomoć, majka također, abraća ti vape."

Razgovor je nastavljen majčinim uključivanjem. Ihsanado zore nije oka sklopila. Sutradan popodne, u uobičajenovrijeme, prišao joj je automobil i vrata se otvorila. Trenutakje oklijevala, zatim je ušla i sjela.

Kako se to dogodilo? Nije li zavoljela Alija? Naravnoda jeste, ali to nije bila slijepa ljubav. Nije li i nova ljubavispunjena užitkom koji se zanavljao stalnom zavodljivošću.U njoj je zavoljela dostojanstvo, a osudila siromaštvo.Povila se pod teškim porodičnim bremenom. Vila je zanju predstavljala nestvaran prizor, automobil dragocijenuriznicu, a bega doživljava kao moć i raskoš. Ona se i prvi

put branila od studenta prava, jer je bilo prvi put. Roditeljisu bili uporni da je odvrate. Time su joj, od samog početka,pomogli da u prethodnoj ljubavi nađe ubježište ispredlakovjernosti, prepustivši njoj samoj njeno djevojaštvo. Danije bilo Alija, možda bi već posrnula i s njom bi bilo gotovo.Sad ne može uskladiti misli i osjećanja, priznajući vlastiteslabosti.

Tokom neprospavanih noći kroz misli joj prolazemnogobrojna očekivanja i oprečna osjećanja. Dvoumimse između bega i Alija, između braka odmah i braka kojiće mnogo kasnije uslijediti, između udobnosti i zamora,između života u izobilju i života u neizvjesnoj borbi, izmeđuživota u raskoši za nju i njenu porodicu,i života koji prijetioskudicom i siromaštvom.

Nakon toga, sa suzama u očima i uz bolno lupanje srcaje odabrala. Svjesna je da svoju sreću žrtvuje zbog srećedrugih. Zoru je dočakala odlučna da samu sebe žrtvuje.Sama sebi je rekla: "Ja volim Alija, ali volim i braću". Nijepravo da mi braća budu žrtve mog egoizma. Zato mi nemadruge nego da poslušam oca. Ja bega ne volim, ne volim ninjegov ugled, Bog to dobro zna."

Tako je sjela u automobil koji ju je uporno proganjao.Automobil je magija, a i vlasnik je čaroban. Ali Taha je unju zaljubljen, ali je istovremeno i kritikuje. Kritikuje je,uči i pametuje, a beg je zavodljiv. Naočit je i veoma lijepopriča. Njegovo laskanje je oduševljenje i ludilo. Oči su musanjalačke. Kad je u oči gleda, kao da je hipnozom uvodi usan.

Šehatino strpljenje je Bog nagradio dobrom. Jednogdana mu je stigao automobil marke Eskorijal. Iz njega jeistovarena velika količina skupe odjeće. Zabacivši glavuunazad kao prava pjevačica, Ihsanina majka je tom prilikomzapjevala: "Kad prolaziš pored nas, malo svrati kod nas."Dok je zajedno s majkom prebirala svilenu odjeću i biralaono šta joj se najviše sviđa, u Ihsaninim očima je blistalaradost. Tako je započela nova stranica.

Nekoliko sedmica kasnije uslijedio je obilazakpiramida. Projurio je automobil uvaženog bega. S desne


strane mu je bila djevoka poput mjeseca, koja izazivaludilo. Istina je da je Ihsana, nakon što je Eskorijalotnotišla kod krojačice Madam Žerkur da joj po mjeri sašijeodjeću, zatim se skladno dotjerala i odabrala nakit, premaneskrivenom begovom priznanju pričinjavala ludilo. Togdana se desilo nešto sudbonosno. Automobil se tokomvožnje pokvario.

Zatečeni su izašli. Beg je kazao da u blizini ima vilu.Predložio je da u njoj malo predahnu dok automobil bude napopravci. Krenuli su prema vili s lijepo uređenom baščom.Beg je Ihsani laskavo rekao da je pusta vila počašćenanjenim dolaskom, te treba proslaviti njenu dragu posjetu.Poslužitelju je naredio da na sto postavi voće i šampanjac.Ihsani je beg ogulio jabuku. Dao joj je čašu šampanjaca uznapomenu da je piće osvježavajuće, da ne opija.

Predvečerje je, vrijeme kad je okoliš najljepši. Pogledkroz prozor na bujno zelenilo pada i u njemu se gubi. Neboje u zalazak sunca rumeno. Jastreb kruži nebom snažnorazmahujući krilima. Djevojku u velikoj fotelji jastuci blagododiruju. Grle je svojom mehkoćom. Stopala joj tonu upovršinu raskošnog ćilima. Šampanjac svoju toplinu širipo tjemenu, a magična snaga stvarni svijet pretvara usvijet mašte, bez straha, brige i sjete. Započinje šaputanjezaljubljenika, mnogo ugodnije od običnog razgovora.Njegovi prsti joj dotiču zapešće. Emocije joj se razbuđuju,a krv vri. Slijedi dahtanje i toplo milovanje, bockavo poputvrhova igala. Sve polazi od džepova na haljini i putemnjegovih zuba se prenosi sve do njenih grudi. Ona seslabašnim rukama brani sve dok ne malaksa i ruke raširiu zagrljaj.

♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦

Oči joj izražavaju strah, zbunjenost i stid. Beg joj mirnogovori:

- Ništa se ne boj! Nemoj misliti da sam te prevario.Tvoja budućnost će biti osigurana mojim rukama. Bog mi jesvjedok da istinu govorim.

26.Mahdžub i Ihsana su zaprepašteni. Šutke se gledaju jer

su se odmah prepoznali. Zaprepaštenost im unosi istinskinemir. Mahdžub Ihsanu, čak, dobro zna. Čini mu se da muse razum muti. Zna i ona njega. Obuzima je gotovo paničanstrah. Prisjeća se Alija, studentskog doma i prošlosti odkoje želi nepovratno pobjeći. Mahdžub gleda oko sebe.Vidi adžu Šehatu u novom mantilu i pored njega punačkugospodu. Jasno mu je da je to Šehatina supruga. Ihšidipredosjeća koliko je društvo istinski zbunjeno. Nasmiješenprogovara:

- Nadam se da vam nije ni potrebno formalanoupoznavanje.

Adže Šehata se uključuje:- Ovo je gospodin Mahdžub, naš komšija već četiri

godine.Ihšidi je to znao. Njemu je ionako svejedno da li se dvije

strane međusobno poznaju. Kaže im:- Lijepa slučajnost. Ljudi vele: "Onaj koga poznaješ preči

ti je od onog koga uopće ne znaš." Gospodine Mahdžube,smiri se i sjedi!

Mahdžub se nastoji pribrati. Prilazi novoj porodici.Redom ih pozdravlja. Lica natmurenog kao oblak, skrivajućipogled, Ihsana pruža ruku. Željela bi prošlost zamračitii od nje se zakloniti kao od usuda kojem nikad nije dostakažnjavanja. Ihšidi razgovorom nastoji otkloniti napetost,ali Mahdžub ga ne sluša. Gotovo ga ne primjećuje. Kako nebi znao tu neznanku? To je Ihsana Šehata i dušom i tijelom.Je li u tome tajna Alijeve patnje? Kakvog li čuda!? Kakoje posrnula? Kako ju je beg osvojio? Ali Taha joj je slijepovjerovao! Da li tako posrću ljepotice? Mahdžub, pak, nezna šta je slijepo vjerovanje. Međutim, ni to mu ne pomažeda nasluti šta se desilo. Gotovo je s Ihsanom koju je volioAli Taha. Gotovo je s tom zavidnom ljubavi. Njemu sadneka druga i drugačija Ihsana pruža ruku, nudi mu bračnisporazum. Može li to uopće biti ona Ihsana koju je takodugo želio, za kojom je tako dugo žudio? Ne priređuje li


stvarnost čuda veća nego maštanje!? Najednom registrujeglas Ihšidija koji pita:

- Još se nisi pribrao?Jednako zbunjen ga gleda i odgovara:- Iznenadila me ova slučajnost.Ihšidi ga nasmiješen pita:- Šta kažeš na to?Mahdžub bez oklijevanja odgovara:- U svakom slučaju, sretna slučajnost.Ihšidi naklapa o slučajnosti. Ihsanina majka prilaže

riječ-dvije. Uvjeren da je tema zahvaćena u cijelosti, adžeSehata se uključuje: "Slučajnost je djelo i određenje DragogBoga, neka je slavljen." Uprkos svemu, mladenci su predatinavirućim mislima. Njihova zbunjenost sve više zahvatasusret. Najednom se oglašava zvonce. Zadovoljan što će seizbaviti, Ihšidi skače. Izlazeći reče:

- Gospodo, vjerovatno je to kadijin opunomoćenik.Svima srca zalupaše. U pratnji Ihšidija u sobu ulazi

stariji čovjek. Prisutnima naziva selom. Čini Bogu dovu damu zapisnik bude blagodaran. Nakon toga sjeda za sto,zagrće rukave i predaje se važnom poslu. Maljava rukaležerno izvlači linije u defteru u koji se upisuju Sehata iIhšidi. Mahdžub to šutke, pažljivo posmatra, usredsredujućipažnju samom činu. Jedva odagnava naviruće misli.Blijeda Ihsana je oborila pogled. Plačnim licem se sagnutaprema podu. Stiže odsudni trenutak. Opunomoćenik seokreće Mahdžubu i kaže mu: "Ponavljaj riječi za mnom:"Ovog časa kao svoju zakonitu ženu prihvatam gospođicuIhsanu, kćerku Sehate Turčina, nevinu, punoljetnu ..."Bez brige, sasvim staložen, Mahdžub jasno ponavlja zaopunomoćenikom, sve dok ne dođe do riječi "nevinu"koja mu zapara uši i potaknu prikriveni podsmijeh iprezir. Sjeti se Ihšidijevog odgovora kad ga je pitao je linevjesta nevina, a drznik mu prezrivo odgovorio: "Bila je."Naravno, bila je. Zašto opunomoćenik ne upiše: "onu kojaje bila nevina"!? Dakle, u zvanični sudski akt se upisujenamještaljka i krivotvorina! Brak mu je krivotvorina! I životje krivotvorina!

100 NAGIB MAHFUZ

Opunomoćenik počinje kratak prigodan govor: "HvalaBogu koji jebrakučinio dozvoljenim, a preljub zabranjenim."Opunomoćenik nastavlja s napamet naučenim govorom, aMahdžub ostaje sa svojom nevjericom. U sebi reče da je beg"brak učinio zabranjenim, a preljubu dozvoljenom!" Neštomu došaptava da potpisuje sporazum o braku koji je ustvarisporazum o preljubi! Tako dvoje postaju supružnici predBogom i pred ljudima! Momak krišom gleda nevjestu. Očisu joj se zacrvenile. Počinju kružiti čaše s pićem. Neobičanje to brak. I supružnicima je to izvršenje teške zadaće koje bise valjalo što je moguće prije razriješiti. Ihsanini roditelji suodahnuli s neskrivenom radošću i zadovoljstvom.

Mladenci su dotle pokunjeni i predati mislima.Obuzima ih nemir i stid. Od samog početka, kad je saznalada je žele udati, Ihsana se čudila. S nedoumicom se pitala:"Ko je taj koji nju želi za suprugu." Odgovor je pronašlakod 'čestitog' oca i ništa joj nije ostalo nejasno. Otac je tajkoga ne brine njeno srozavanje, ko joj je izabrao ljubavnika,a ne muža. Zar nema onih koji bi mogli biti muževi? Jedanuistinu takav se našao. Eto, tu pored nje sjedi kao muž. Onaga poznaje. Sjeća se kako se od njegove pohote branila dokje imala mogućnost da se brani. Sve što je mogla osjećatiprema njemu, pretvara se u prezir. Međutim u tome dugone ustrajava. Samu sebe osuđujući, pita se: "Nisam li ja kaoi on? Zastranila sam i gore od njega!" Tako je dvoje mladihpostalo zakoniti muž i žena.

27.Dakle, Mahdžubu se zbilo bračno iskustvo. Njegova

filozofija je to objeručke prihvatila, ali duša tako ne može.Međutim, nemir ga ne odvraća od posla. Staviše, dodatnoga podstrekava. Ni na trenutak ne zaboravlja cilj. Kao daje u poslu našao izbavljenje od svih iskušenja, ni sekundune gubi. Prebire papire iz predmeta o svom namještenju.Pripremljen je najbolje što može, jer "kandidat je izvanredani u svemu uzoran!" Potpisao ga je Ihšidi i jedan njegov

Novi KAIRO 101

kolega. Mahdžub to podrugljivo komentariše: "Svjedok svjenčanja."

Primio je dvadeset funti da "malo popravi prilike".Novčanice je uzeo s ushićenjem, jer nikad prije nije tolikinovac držao u rukama. S čuđenjem ih prevrće u rukama iprezrivo gleda. To je cijena rogova koji mu rastu na glavi.Jedan rog vrijedi deset funti.

Dok na jednoj novčanici gleda lik seljaka, na usnama muse pojavljuje smješak. Prisjeća se oca vezanog za postelju,izmorenog glađu. Pita se: "Zašto na novčanici nije istaknutlik nekog paše ili kakvog turskog znamenja?" Podrugljivou sebi odgovara: "Ova slika sliči mom pristanku na bračnisporazum." Punog džepa odlazi krojaču i kupuje štof zadva odijela. Svjestan je da je od studenta postao činovnik.Tokom četiri godine studija je uspio odvojiti novac za samojedno odijelo. Odlazi u dućan i kupuje dvije pidžame,nekoliko košulja, više pari veša i čarapa, cipele i fes, kao štoi dolikuje ženjeniku. Dok novu odjeću slaže u veliku torbu,lice mu se rumeni od radosti.

Svoju sobicu gleda s prezirom. Prisjeća se ružnihfebruarskih noći i aščinice s graškom bez mesa na trguGiza. To su bili baš crni dani! Ni po koju cijenu se ne smijuvratiti! Iznureno strašilo bi se trebalo zarumeniti. Trebalobi se popuniti to što je ostalo od kože i kostiju. Tad će sinutineiskaziva oštroumnost. Odvratna polusitost će zauvijeknestati.

Samo zbog održavanja na životu noj ima vrat vitakpoput zmija. Zbog slobodnog življenja lav ima šapusmrtonosnu poput bombe. U svrhu odbrane života, štitovisu izrađeni u različitim oblicima. Iz tih poruka uzima poukukoju će dosljedno primjenjivati. Želje će mu biti beskrajne,auživanje bezgranično. Već je platio basnoslovnu cijenu, anagrada mora biti srazmjerna ulaganju.

Mirno razmišlja, zatim sebi upućuje savjet: "Oprez!Polahko! Postupati može kako poželi, ali govoriti bi trebaosamo onako kako drugi žele. Odavno je pronikao u ovuistinu. Ako s nekoliko riječi pohvali neku vrednotu, nikoneće poreći da je vrijedan. Međutim, ako nešto otvoreno

102 NAGIB MAHFUZ

podvrgne sumnji, svi će se, predvođeni Me'munom, okrenutiprotiv njega. Neka mu uzor bude Ihšidi koji se može vidjetina svim dobrotvornim svečanostima! No, što ne bi ozbiljnorazmislio o članstvu u nekom dobrotvornom društvu!?

Prisjeća se svog braka. Pita se kako je s Ihsanomiznevjerio Alija!? Kako se ona saplela? Sta će Ali učiniti kadsutra sazna da je Ihsana postala njegova supruga? Sludit ćese u nevjerici. Pamet će izgubiti jer neće moći vjerovati daje Mahdžub uzrok njegovih patnji. Pošto mu ne preostajeništa drugo već da se pomiri s tim usudom, ozlojeđen ćega klevetati svim niskostima, strahotama i podvalama. Nekmu bude! Neka ga optužuje koliko želi! Nek ga mrzi doiznemoglosti!

Tad se sjetio neizmirenog duga od pedeset pjastera.Dosljedan je odluci da ih na vrijeme vrati. Osjećanje krivicene da mu da se s njim suoči. Zato ih je poslao poštom. Osjetioje kakvo-takvo olakšanje, premda prekida i posljednju nitkoja ga vezuje za Alija. Više ga ne brine šta će Ali misliti,osjećati ili možda preduzeti protiv njega.

Poziva stražara da mu prepusti prodaju opreme iz sobe.Obećava mu trećinu iznosa, ali da mu čuva pošiljke kojestignu na njegovo ime. Razmišljao je i o roditeljima. To jebilo vjerovatno prvi put da ih se nije sjetio sa srdžbom igunđanjem. Odlučio je slati ocu dvije funte svakog prvog umjesecu, s tim što će to, ako uzmogne, podići na tri funte.

Sutra ujutro će ići u ministarstvo, a u predvečerje ćenevjestu odvesti u gnijezdo.

28.Mahdžub se rano probudio. Odlazi u ministarstvo.

Ihšidija dočekuje u svojoj kancelariji. Sef je došao tačno udevet. Srdačno se rukuju. Zajedno piju kafu. Dok Mahdžubs uživanjem raspoređuje pribor stavljen na sto, Ihšidi mupočinje:

- Nešto nevjerovatno! Većinu zahtjeva o subvenci-onisanju troškova podnijeli su ljevičari!?

Novi KAIRO 103

Najblaže rečeno, Mahdžuba u tom trenutku još nisupočela zaokupljati takva pitanja. Međutim, ne nađe zashodno ništa drugo nego da "iznenađen" uzvrati:

- Ko bi to rekao!? Kako uspijevaju progurati zahtjeve?Ihšidi odgovara:- Nema naročite potrebe ni da ih guraju. Dovoljno je da

se jedan od njih grohotom nasmije i Kasim-begu kaže: "Nijeli previše i to što su pale cijene pamuka?" Ako to još popratis malo šale i dodvoravanja, dogovor je postignut!

Ihšidi počinje kritikovati prilike u držvi, te postupkevelikih i malih činovnika. Kritika ne pošteđuje nikog osimKasim-bega, a i njega, vjerovatno, do neke zgodne prilike.Okrenuvši se Mahdžubu, savjetuje:

- Ne zaboravi da ti posao zahtijeva snalažljivost.Tad ga je dotaknula sklonost nezanimanju za tuđe

probleme i poslove. Zato se nadovezuje riječima koje značesuprotno od onog šte je bio nagovijestio:

- Posao ti je sam po sebi jednostavan, obična igra. U bitine zahtijeva nikakvo znanje, samo snalažljivost.

Mahdžub sa zanimanjem odgovara:- Nadam se da će mi koristiti tvoja uputstva.- Drago mi je što sam našao odanog saradnika. Zato

sam to mjesto, uprkos tolikim zainteresovanim, za tebečuvao. Neka te ne prevari ljubaznost na koju ćeš naići.Uobičajeno je da službenici pretpostavljenom pristupajushodno njegovom značaju. Kad zvijezda pretpostavljenogpadne, njima je najbolji onaj ko ga je nemilosrdno udesio.Zato budimo kao jedna ruka.

Mimo navike, Ihšidi dugo govori. Mahdžub pomnorazmišlja o tome što ga poziva da budu kao jedna ruka.Sagovorniku odgovor pruža skrivenim mislima: "Ja samžrtva tvog pokvarenjaštva. Sreća te je dovela do saradnikatvog kova koji odanost razumijeva baš kao i ti. Sve postojećeima sebi svojstvene slabosti. Moj položaj kod Kasim-beganije niži od tvog. Ako si ti njegov komedijaš i svodnik, jasam muž žene koju on voli."

Dolazi stasiti kurir da najavi Kasim-begov dolazak.Ihšidi skače da zajedno s Mahdžubom uđe u njegov kabinet.

Beg se s njima srdačno rukuje. Momku čestita dolazak naposao. Blago mu reče:- Želim ti svako dobro i blistavu budućnost.Ihšidi mu podnosi neke papire, a Mahdžubove mislizaokuplja "blistava budućnost". Poslovica kaže: "Kome jekomandant rod, lahko mu je biti dobar oficir", a njemu jeovaj komandant bliži od ijednog rođaka! Krišom posmatraKasim-bega. Hoće da se nagleda čovjeka koji je uspio Ihsanuuloviti i pamet joj uzeti.

Pažljivo ga posmatra kao da odgoneta čarobnu tajnu.Je li tajna u naočitosti, ili u dostojanstvu ili u nečemu što jeIhsana otkrila, bilo na njenu sreću, ili na žalost? Najčudnijekod velikih i moćnih ljudi je to što krupnim stvarima prilazejednostavno i pretvaraju se da ne znaju za ono što druginazivaju nedaćom, nevoljom i problemom. Začas teškimproblemima nalaze jednostavna rješenja.

Upravo Mahdžub to jednostavno rješenje! Kako jeIhsana zalutala, pitat će se sve dok ne sazna kako se touistinu zbilo!? Ali Taha nije ništa manje privlačan. Sa svojommladošću je čak u prednosti. Pa kako je zastranila? Da sezbilja za njega udala, on bi sam bio siguran da mu je pošlazbog bogatstva. Međutim ..., Bože Dragi! Neka su prokletiti moćnici! Oni ne znaju za nemoguće. Možda je Ihsanavelika prevara, dozvoljena radi zadovoljenja besmislenihdruštvenih interesa!? Ona nije ništa drugo nego ... Saznatće on sve kako je uistinu bilo.

Kad su izašli iz begovog kabineta, Ihšidi ga je poveou kancelariju "generalnog sekretara" pred kojom već stojimalo stariji kurir. Kancelarija je pravougaona. Uz bočnezidove su poredane kožom tepecirane stolice, a u pročeljuje veliki sto. Ihšidi reče:

- Bog te čuvao. Obavijestit ću šefa kadrovske službe dasi danas preuzeo svoje poslove.

Ihšidi sam sebe zapitkuje: "Nije li bolje da je momakpodalje od kabineta. Nije baš zgodno što istoj službi pripadaosoba koju s begom povezuju tako povjerljivi odnosi! Ali,šta je on tu mogao? Situacija je bila vrlo složena. Begu seto prohtjelo, a radno mjesto je bilo slobodno. Da nije našao


Mahdžuba, sam bi neizbježno bio 'suprug'. Možda ćevrijeme pokazati da se momak može dobro iskoristiti!"

Mahdžub je najednom sam u kancelariji. U tren oka gapreplavlja neobična radost. Samo što ne poskoči. S osmijehomna usnama sjeda na pokretnu stolicu. Ruku stavlja natelefonsku slušalicu. Telefon nikad nije koristio. Na stolicise njiše desno-lijevo. Nema sumnje, veliki je činovnik. Sutraće mu se stomak ispuniti mesom i voćem. Nek dovraga idumudrijaši koji kažu: "Sreća je u skromnosti." Zar stomačnetegobe nisu lakše od gladi? Samo sadašnjost i budućnost, ašto se tiče prošlosti, daleko bila od mene!

* * * * * *

Već nakon sat vremena, samoća ga poče uznemiravati.Želi raditi bilo šta. Pritiskuje dugme zvonceta. Vrata seotvaraju, ulazi stari kurir. Obraća mu se: "Da, gospodine!?Izvolite, čestiti beže."

Mahdžub se zarumeni. Oslovljavanje po novompoložaju mu odzvanja umilno i melodično. Utisak se stvarana osnovama postupanja. Zato strogo izgovara: "Kafu". Tekšto su se vrata zatvorila, zvoni telefon. Nervi mu trepere.Uzbuđen diže slušalicu i stavlja je na uho. Drhtavim glasomizgovara:

- Da, gospodine.- Je li sekretar Kasim-bega Fehmija?- Da, gospodine.- Ima li bega?- Da, gospodine.- Daj mi ga. Kaži da je Muhamed Rešad.Mislio je da treba otići begu i obavijestiti ga. Vraća

slušalicu na telefon ne sluteći da je prekinuo vezu. Odlazibegu u kabinet i učtivo saopćava:

- Čestiti beže, Muhamed Rešad-beg želi da razgovara sVama.

- Pusti ga nek uđe!- Zove telefonom.Beg ga iznenađen pita:

106 NAGIB MAHFUZ

- Sto ga nisi spojio?Ne zna šta da odgovori. Mada za njega neuobičajeno,

izraz lica ga odade da se zbunio. Beg se nasmija i reče:- Ubuduće me spoji! U ovakvim prilikama trebaš

koristiti prenosnik!Zblanut izlazi iz kabineta. Shvata da je počinio grešku.

Kako se linija prespaja? Šta je taj prenosnik? Vraća se ukancelariju. Odmah diže slučalicu. Čuje "tu-tu-tu".

- Da, čestiti beže!?Niko mu ne odgovara. Ne čuje ništa osim neprekidnog

"tu-tu-tu". Još više je zbunjen. Boji se da nije ponoviogrešku. Izbezumljen je. Nije mogao ni zamisliti da rukovanjetelefonom podrazumijeva posebnu vještinu kojom trebaovladati. Premda nerado, poziva kurira da ga uputi u tajnetelefona. Na list papira bilježi neke informacije da mu nepromaknu kad mu ubuduće zatrebaju.

Nakon toga sve živnu u kancelariji. Počeše pristizatistranke iz različitih društvenih slojeva. Traže da ih primiKasim-begFehmi. Mahdžub ih dočekuje bez straha. Urođenaarogancija mu pomaže da smiri nerve, da se prikaže kaookretan i od važan. Dočekao je i jednog poznatog pašu, kojegje tek s udaljenosti imao priliku vidjeti. Pozdravlja ga, dajemu dopuštenje da se vidi s begom. Uprkos pretvaranju da jemiran, jedva skriva zadovoljstvo i ponos. Radni dan prolaziu kretanju, stalnoj aktivnosti i neiskazivom zadovoljstvu. Utoj stalnoj aktivnosti zaboravlja brige i nevolje. Duša mu sesmirila a da nije ni primijetio kada i kako. Iz ministarstvaodlazi rasterećen kao da je ustao nakon bezbrižnog sna.

Sasvim drugi je čovjek. Posve drugačiji od onog kojije jutros došao gotovo trčeći. Upoznao je mnoge begove ipaše. Naučio je i rukovanje telefonom. Preko deset puta jeoslovljen "Mahdžub-beže". Samouvjeren je i zadovoljan dane može više. Primjetno je promijenio i način hoda i pogled.U zanosu samoljublja prisjeća se rođaka Ahmeda Hamdisa.Želi da jednog dana dođe u posjetu Kasim-begu, da dođe uMahdžubovu kancelariju i od njega traži dopuštenje. Kakobi se samo iznenadio!? Kako bi se partnerski rukovali!? Kakobi porodici pričao šta je vidio!? Kako bi to Tehija slušala,

Novi KAIRO 107

pogotovo kad bi shvatila da je vrata automobila zalupilapred momkom dostojnim pažnje i uvažavanja. A kako tekželi da ga Tehija vidi s lijepom suprugom! Njegova suprugaTehiju nadmašuje i ljepotom i dopadljivošću. Jako bi volioposmatrati promjene na njenom licu dok mu poprijekogleda ženu, iznenađena ljepotom i privlačnošću! Samopolako, život se počinje smješkati.

29.Istog dana Mahdžub ode Ihšidiju kako je prethodno

dogovoreno. Čovjek ga uvodi u novi stan da mu predaključeve. Mahdžub je sa sobom ponio veliku torbu s odjećomi malobrojnim knjigama. Predajući mu ključ od stana, Ihšidije rekao:

- Sve u stanu, osim ormarića u spavaćoj sobi, stoji vamna raspolaganju.

Mahdžubu je odmah jasno da je mali ormarić Kasim-begov. Crveni se. Osjeća silnu želju da ga nogom snažnoraspali. Ihšidi dodaje:

- Bilo bi dobro da se ugovor produži na tvoje ime.- Je li on sada na ime Kasim-bega?Ihšidi hladno odgovara:- Na moje ime je.Osjetivši nekakvo olakšanje, Mahdžub upita:- Kolika je stanarina?- Deset funti.Osmjehnuvši se, Mahdžub komentariše:- Odgovara približno mojoj plati.- Sve će to izmiriti beg, kao i usluge kuharice i ostalog.Obilaze prostorije i gledaju šta ima u njima. Uprkos maloj

površini, stan je uzor umijeća i skupocijenosti. Mahdžubapreplavlja uzbuđenje. Svjestan je da mnoge komadenamještaja vidi prvi put. Mnogima ne zna ni naziv. Stan sesastoji iz tri sobe i salona. Desno od ulaza je primaća sobas izlazom na hodnik koji vodi u salon priređen za sjedenje.U salonu je i radioaparat. Na desnoj strani salona su dvoja

vrata. Jedna vode u spavaću sobu, a druga u trpezariju. Ispavaća soba i trpezarija imaju izlaz na dugački balkon spogledom na Nadžijevu ulicu.

U zatečenoj situaciji se prisjeća svoje kuće u Kanatiru,studentskog doma i sobička na terasi zgrade u Čerkeškojulici. U istoj prilici se uvjerava i da java sa svojim čarima iljepotom prevazilazi snove. Činjenica je da se građa od kojesu snovi sazdani, uglavnom temelji na onom što je osjetilnodokučivo i opipljivo, a ovo što on vidi je građa koja ga okružujeprvi put. Za njega ništa od toga nije bilo ni dokučivo nitiopipljivo. Razlika između stana i kuće u Kanatiru je jednakarazlici između Ihsane i Beračice opušaka. Istina je da su oneobje žene, ali je neuporediva razlika između ove i one.

U tom trenutku zaboravlja šta je stalno sebi govorio, dameđu ženama nema razlike, da su Ihsana, Tehija i Beračicaopušaka posve jednake.

Opraštajući se s njim, Ihšidi najavljuje:- Sutra uvečer će te čekati nevjesta.Čovjek odlazi, a momak ga poprijeko gleda.Sutradan u predvečerje odlazi u Gizu. Prisjeća se Alija.

Gdje li tačno stanuje? Zna da je u Gizi, ali ne zna adresu nitiuži lokalitet. Da li momak još ustrajava u svojim planovimai zanimanju za djevojku? Tjeraju li ga osjećanja da je traži?Da li je do njeg doprla vijest da se udala? Da li je mogućeda se sretnu, dok ga ona drži ispod ruke? Premda mu jenaizgled svejedno, obuzima ga nemir. U tom trenutkunekako želi da ga sretne i sve sazna.

Odlazi kući adže Sehate. Sve članove porodice, osimIhsane, zatiče kako ga čekaju. Jasno mu je da su Ihsidijeveinstrukcije uvaženoj tazbini stigle prije njega. Svi su tu: adžeŠehata, Sehatina supruga i sedmero male Ihsanine braće.Kočopere se u novoj odjeći koja govori o Kasim-begovojneštedljivosti. Nazva im selam, a oni mu srdačno uzvraćaju.Adže Šehata ga ljubi u čelo, a on punicu u ruku. Dječakemiluje, a najmlađeg ljubi u obraz. Dok sjedi, smjelo gledalica koja ga pažljivo posmatraju.

Uvjerava se da je nevjestina kuća ozarena radošću.Otac joj se dotjerao, majka blista, a braća su prosuti

108 NAGIB MAHHJZ Novi KAIRO 109

biseri. Pomišlja kako je bogatstvo uistinu moćno i kad senade u rukama siromaha. Počinju razgovarati. Momak urazgovoru sudjeluje sa zanimanjem, kako mu i dolikuje,premda bi volio što prije izaći iz kuće. Adže Sehata govorio studentskom domu, o marljivom studentu MahdžubuAbdudaimu, kako mu nije bio mušterija jer ne puši. Nepropušta naglasiti kako posebno cijeni studente koji nepuše, premda on - tu uz glasan smijeh zastade, zatim nastavi- nema nikakve koristi od toga što su nepušači čestiti. Rečeda ne čezne za proslavom u čast kćerkine udaje, jer je dobarbrak jedina istinska radost. Neće on zvati nikog od rođaka iporodice - uglavnom su to seljaci - da ih ne izlaže zamornomputovanju.

Mahdžub dobro zna da čovjek laže, kao i svako ko jelakom na neostvarivu slavu. Sa sjetom se prisjeća roditelja.Vijest o ženidbi će zacijelo doći do njih. Da mu otac, radnik ipoljoprivrednik koji u Kanatiru ima kakav-takav ugled, nijebolestan, prisutvovao bi tom događaju i poželio mu sreću.

Ihsanina majka govori o svojoj djeci, posebno oIhsani. Mahdžub iz puničinih riječi, zapravo iz njenognaglašavanja, pokreta koljenima, obrvama i očima, shvatada je žena sklona isticanju, dominaciji, laskanju i mutnimradnjama, premda ništa nije znao o njenoj prošlosti u uliciMuhameda Alija. Punica mahdžuba pita s poslu. Predlažeda mu s dlana ogleda sreću. Želi mu zdravo potomstvo idobar položaj u vlasti.

Mahdžub razgovara i sluša. Krišom motri na otškrinutavrata sobe. U očima mu se čita pitanje: "Koliko će moratičekati?" Najzad Ihsana dolazi. Stiže u bijeloj providnojsvadbenoj haljini. Kosu je podigla u obliku turbana. Dokiz njega izbija sivilo sjete, ona blista sjajem ljepote. S njomsu došle i četiri žene za koje kažu da su rodice s majčinestrane, ali on nijednoj ne obrati pažnju. Oči mu na trenutakopčini Ihsanina ljepota, ali on i to u prvi mah dočeka svojomznanom prividnom ravnodušnošću, da bi ga već slijedećegtrenutka obuzeli srsi. Škrguće zubima.

Prilikom razmjenjivanja pozdrava, oči su im sesusreću. Zatečeni zajedno čine lijep prizor. On osjeća da

blago podrhtava. Prisjeći se svoje davne žudnje i pohote.Uprkos bezobzirnosti i podrugljivosti, ne može vjerovatida je djevojka postala njegova, da, makar kako se javnomisli, baš njemu pripada. Prisjeća se partnera iz trougla. Sbolom se pita, kako ga je pretekao!? Tužno posmatra krasnoizvijeno tijelo u bijeloj svadbenoj haljini. Osjeća sve jače ijače tištanje.

Adže Sehata je već postavio bogatu večeru koja jenesumnjivo mnogo koštala. Poziva ih za sto. Ustaju uzvrisku djece. Uprkos očglednoj radosti, Ihsanina majka jeu duši tužna. Iz sveg srca bi željela javno proslaviti Ihsaninsretan dan, kao dan radosti cijelog kvarta. Međutim, Ihšidijoj je podvukao da Mahdžub nije u mogućnosti udovoljitinjenoj želji. Zna ona da mladoženja nije dostojan da budemuž njene kćerke. Zato je u mislima sa svojom neutaženomželjom.

Nakon što su večerali, zadovoljni zauzimaju svojamjesta. Pošto više nema valjanog razloga koji mladencezadržava da ostanu, oni ustaju da se oproste s prisutnima.Pozvan je taksi. Odmah su utovaraju dvije velike torbenevjestine odjeće. Mahdžub nevjestu uzima pod ruku. Stajes njom nasred polukruga poustajalih. Nakon toga polahkosilaze niz stepenice.

Najednom, kao da je izgubila strpljenje, Ihsaninamajka pušta poklik koji snažno odzvannja među zidovima.Momku srce lupa. Trepće očima. Žene poklik dočekujukao što vojska dočekuje znak za napad. Sve zakliktaše,najprije u jedan glas, a zatim nadostavljajući se jednana drugu. Isprekidana jeka se postepeno pojačava. Svesnažnije potresa Mahdžubove grudi. Mladenci se sklanjajuu taksi. Tu zaboravljaju jeku poklika. Jedno drugom ses naklonjenošću i stidom osmjehuju. Dok automobil odstudentskog doma skreće u Rešad-pašinu ulicu, osvrću sena priređeni ispraćaj.


nagib mahfuz - novi kairo

Documents