Što je to u središtu?Tihomir Dun�erović: »Psiho, ptice«, Općinskanarodna knjižnica, Drenovci, 2005., str. 80

Napor u otkrivanju

zaèudnosti jednos-

tavnoga, dohvatlji-

vost nevidljivoga i

varljivost govora

podloga je knjizi

pjesama »Psiho,

ptice«

Knjiga pjesama Tiho-mira Dunðeroviæa»Psiho, ptice« (Ured-

nik: Goran Rem. Naslovni-ca: Hrvoje Duvnjak. Knjiž-nica Pjesnièki susreti Dre-novci, knjiga sedma, Op-æinska narodna knjižnica,Drenovci, 2005.) brzo inedvosmisleno imenujesvoj referentni okvir: sin-tagma dvaju glasovitih fil-ma, koja bi u svojoj pozna-tosti mogla biti i destimu-lativna, ali istodobno upe-èatljivost njihovih prizora,razlièite izvedenice i para-fraze originala, uvijek kaosluèajna prisutnost autora,kao da ostavljaju dovoljnaprostora da se, naizgledpouzdan okvir, promijeni iredefinira.

Uvodna pjesma ciklusa»Božji prst« (The fall oftroy) veæ je djelatna verzi-ja i demonstrira na koji æese naèin u knjizi slagatisvakodnevno i lirsko, ka-ko æe pamæenje i reèenica,prizor i sintaksa, sudjelo-vati u filmu, prièi, pjesmi –koji dolaze iz subjektovestvarnosti, svakodnevice.

dohvatljivost nevidljivogai varljivost govora podlogaje knjizi pjesama »Psiho,ptice«, koja zrcali zalju-bljenost, izgubljenost ilipodvojenost nad onimvjeènim pitanjem što je tajvrli novi svijet, koji stva-raš u osami, od rijeèi i re-èenica… Drag mu je tajprijelaz u prièu, taj razgo-vor sa svojim ti, obraæanjesebi kao onom koji je pro-matran iz neke druge per-spektive: ne bi li upravo tagestualnost, praksa svako-dnevice, dobila na važnos-ti.

Na važnosti zahvaljujuæikojoj se može pisati, moguispisivati redci koji su slo-ženi kao pjesma: »eto, svesi to lijepo popisao,/ složiopo abecedi i katalogizirao/pa možeš mirno sjesti,/ za-paliti cigaretu i odahnuti./jer, to je sada novi svijet,/koji kao da postoji/ neka-ko izvan tebe«.

Ironiènost, prièanje usvakodnevici, uzorno izve-deno u pjesmi »Ženinpas«, duhovito i bizarno,potresno i smiješno, iznu-ðeno i domišljeno, dajepjesmi (ali i knjizi) onajnerijetko opasni ton pri-vlaènosti, èitljivosti, ali gaautor sa strogošæu u iz-vedbi ne banalizira, nego,naprotiv, uèitava i piše pa-žljivo i bez dodatne afek-tivnosti, ozbiljno.

Pretenciozno pitanje»što je u središtu?« posta-vljeno je tako da bi odmahbilo pospremljeno na rub,izmješteno iz bilo kakve fi-lozofske interpretacije istavljeno u red s jednako-vrijednim fenomenima,ikonama: vraæeno u pros-tor igre. Igrivosti, djeèje,ne da bi zbog toga bilomanje vrijedno, nego da bita redukcija dobila naenergiji, pridonijela mobil-nosti teksta i njegovojupotrebljivosti.

Sklonost prièanju, prièi,uvlaèi, ne zaèudo, i temat-sko-razgovorni kompleksobiteljskih odnosa, preno-sivih znanja, upotrebu za-vièajnog bazena u drugimkontekstima.

Ali sa svijesti koliko jelako utopiti se u pamtlji-vom i arkadijskom, u snuo prošlome. Prevaga je nagorkome ili barem uskra-æenome, što je uvijek boljeza tekst: prostor / zavièaj iovdje je manipulativnosredstvo (naravno, sasvom popratnom uvažava-juæom scenografijom): jerda bi se išlo po neravnojzemlji, koja se još nijesnašla i nije znala popunititoliku prazninu, dobro jene zaboraviti da je središ-te Ništa. Ili: igra.

Prostora podložnog ra-zlièitim tumaèenjima, ali sdovoljno margina za novauèitavanja i vrednovanja:»Ona je stvarno nešto re-kla./ Rekla je: Ti si sadaèuvar stabala./ A ja sammislio na Toma Witsa kojije/ prao posuðe u kuhinji ipjevao/ The fall of troy.«

Govornik je nerijetko uradnom položaju, on seneprekidno kreæe ili oba-vlja svakodnevne rituale izapoèinje razgovore sasvojim drugopolnim Ja,prešuæuje i misli reèenicekoje su trebale biti upuæe-ne njoj, povlaèi se i ostajesamo tihi komentator frag-menata dana i poslova.

Preskok koji ponekadèini ne bi li iznudio u jezi-ku ponešto od njegovametaforiènog ustroja ilizapasao od njegove snagei himniènosti, višeznaèno-sti, košta ga brzog svo-ðenja i vraæanja na poèet-no ja, koje je veæ trajalo iopstajalo u vlastitom slje-pilu i bez dodatnih senza-cija.

Napor u otkrivanju za-èudnosti jednostavnoga,

Sjeæanja vješte žene

Madeleine Albright: »Me�moari državne tajnice, au�tobiografija«, prevela An�dreja Ciković, Profil, Za�greb, 2005., str. 417

Lijepa, pametnai slavna

Luko Paljetak: »Skrovitivrt: dnevnik Cvijete Zuzo�rić, plemkinje dubrovač�ke«, Profil, Zagreb, 2004.,str. 381

uvrstio u »Naše vile«, nijeprema njoj bio ravnodušanni Ivan Slamnig, dok joj jeAntun Šoljan posvetio luci-dan trubadursko-petrarkis-tièki esej »Kako sam otkriopjesme Cvijete Zuzoriæ«.Ovih dana održana je u Tea-tru ITD i predstava »CvijetaZuzoriæ« Matka Sršena.

No kult naše »Fior di spi-na«, kako ju je nazvao Tas-so, najbolje je oživio dubro-vaèki gospar Luko Paljetaku romanu »Skroviti vrt«, fik-tivnom dnevniku Cvijete Zu-zoriæ. Cvijeta se veæ prije ja-vljala kao figura u Paljetko-vu pjesništvu, a u romanu»Skroviti vrt« nešto škrtiharhivskih podataka, zapisa istihova suvremenika poslu-žilo je kao poticaj za jedin-stvenu kulturnu interakciju:suvremeni poeta doctus, vi-èan diskurzivnoj mimikriji isklon memoriranju hrvat-ske kulturne baštine, »usi-drio« se u svijest renesan-sne žene, osmislio njezinidiom, naèin mišljenja i os-jeæanja i ispisao prozu je-dinstvena emocionalnog imisaonog naboja. Cvijeta jepod Paljetkovim peromoživjela u dvostrukoj ulozi: ikao literarni lik i kao jedin-stvena osoba od krvi i me-sa. Takav stupanj literarneidentifikacije muškog auto-ra s logikom ženskog princi-pa, takvo sofisticirano opo-našanje ženske formae

mentis i naèina pisanja, je-dinstveno je u hrvatskojknjiževnosti.

Paljetkov imaginarnidnevnik obrazovane dubro-vaèke plemkinje podjedna-ko zadire i u privatnu i ujavnu sferu otkrivajuæi isto-dobno i onaj tajanstveni, go-tovo indiskretni »skrovitivrt« rafinirane žene, ali iobièaje, naèine ponašanja,društvene kodekse i formekomunikacije jednog vre-mena i jedinstvenog kultur-nog prostora kojemu suuporišne toèke Dubrovnik,Firenca, Ancona i Mleci.

Apokrifni dnevnik »Skro-viti vrt« nastao je kao izrazosobne fascinacije jednimmitom, ali i kao dijalog s re-nesansnom kulturom. Evo-cirajuæi tragove, kodove iznakove prošlosti, Paljetakje postao Cvijetin suvreme-nik, a mi konaèno znamokakva je »uistinu« bila tapametna i slavna žena kojaje svojom ljepotom i umomplijenila suvremenike. Kaošto je poznato, Cvijeta Zuzo-riæ pisala je i stihove i epi-grame, no oni nisu saèuvanii djelovali su kao svojevr-sno »mjesto neodreðenosti«stare hrvatske književnosti.Sada su, u Paljetkovoj pjes-nièkoj semiozi, oživljeni iCvijetini stihovi i život ove,kako kaže autor, »najzago-netnije i najprimamljiviježene našega podneblja«.

KREŠIMIR NEMEC

Cvijeta Zuzoriæ je

pod Paljetkovim pe-

rom oživjela u dvos-

trukoj ulozi: i kao li-

terarni lik i kao je-

dinstvena osoba od

krvi i mesa

Cvijeta Zuzoriæ, tajan-stvena dubrovaèkaplemkinja koja je svo-

jom zanosnom ljepotom imanirama obilježila dubro-vaèku sredinu krajem 16. ipoèetkom 17. stoljeæa, za-dobila je tijekom vremenagotovo privilegiran statuspostavši prvom ženskomikonom u hrvatskom kultur-nom pamæenju. Dva njezinasaèuvana portreta mogu sa-mo naslutiti razloge zašto jepostala simbolom renesan-sne ljepote, ali i muzom,upravo fascinantnim estet-skim objektom brojnih pjes-nika.

Dubrovaèki filozof NikolaVitov Guèetiæ, koji je Cvije-tu ovjekovjeèio u svojem»Dijalogu o ljepoti« i »Dija-logu o ljubavi« (1581.), na-pisao je da je njezina ljepo-ta takva da »drevni slikarZeuksis ili neki još vještijiod naših suvremenika nikadneæe moæi naslikati tako li-jepu ženu«. Cvijetinu ljepo-tu, um, plemenitost i udvor-nost opjevali su DominkoZlatariæ, Dinko Ranjina i Mi-ho Monaldi, ali i Talijani Ce-sare Simonetti i TorquatoTasso. Legenda o njoj preli-la se daleko preko granicavremena u kojem je živjelapostavši dijelom literarnogimaginarija i novijih hrvat-skih autora: Tin Ujeviæ ju je

TVRTKO JAKOVINA

Albright pokazuje i

kako su uspješno Èe-

si iskoristili pomoæ

svojih sunarodnjaka

u SAD-u. Šteta što

Hrvati nisu bili tako

vješti i imali takve

zagovornike

Nisam željela kraj, aliod prvog sam dana,naravno, znala da æe

završiti, prilièno je iskrenonapisala u zadnjemu pogla-vlju svojih memoara o pres-tanku mandata MadeleineAlbright, državna tajnicadruge Clintonove adminis-tracije. I više od toga: »Neš-to oko èega sam se dvoumi-la, ali za èim zapravo nisammogla žaliti, bilo je što samodbila ponudu Vaclava Ha-vela kada je predložio da gapokušam naslijediti na mjes-tu predsjednika Èeške Re-publike.«

Ambicijama je oèito samonebo bilo granica, ali nisubile nove. Kada je èekala dajoj se predsjednik SAD-aClinton javi i ponudi imeno-vanje za državnu tajnicu, že-ludac joj je jurio kao na to-boganu. »Svršeno je. Gotovasam«, poruèila je prisutnimadok je èekala Ovalni ured,ali su vijesti bile onakvekakvima se nadala. Konaè-no, diskretno je dala doznanja svima da Arapima nesmeta što æe morati prego-varati sa ženom.

Sjeæanja bivše državnetajnice su podijeljene u èeti-ri važne cjeline. Najvažnije inajdulje govori se o vreme-nu u administraciji BillaClintona, bilo kao veleposla-nica u UN-u ili državna taj-nica. Odluèno su opisani da-

ni kada preuzima dužnost ikada se u tisku pojavljujuinformacije o židovskom po-drijetlu njezine obitelji, neš-to što su i ona i brat saznaliiz medija.

Njen otac Josef Korbelbio je èehoslovaèki diplo-mat. Službovao je u Jugosla-viji prije i poslije rata, a tije-kom sukoba sklonio se uUjedinjeno Kraljevstvu. Pokomunistièkom prevratu uPragu 1948. odlaze u Ameri-ku, gdje je sveuèilišni profe-sor. Napisao je jednu od pr-vih uopæe knjiga o Titu, aMadeleine, i sama struènja-kinja za komunizam, bila jeu amerièkom izaslanstvu nanjegovu pogrebu.

Toplina kojom opisujekasnije posjete Èehoslovaè-koj i prijateljstvo s Havelomide u najbolje dijelove knji-ge. Pokazuje i kako su us-pješno Èesi iskoristili po-moæ svojih sunarodnjaka uSAD-u. Šteta što Hrvati nisubili tako vješti i imali takvezagovornike. Èetvrti važnidio je brak, rastava, službau Carterovu timu.

Zagrebaèki izdavaè »Pro-fil international« izda-vanjem ove knjige uèinio jeviše pozitivnih stvari. Poka-zao je kako se dobro i brzopo napuštanju dužnosti mo-gu pisati iskrena sjeæanja, ada se me, vjerojatno, ne ot-kriju državne tajne. Biogra-fije stranih osoba koje suimale važnu ulogu u zbi-

vanjima poèetkom devede-setih u Jugoistoènoj Europipokazuju što (nam) se doga-ðalo i kako su to vidjeli dru-gi.

Dok se u Hrvatskoj nekiod amerièkih posjeta pamtekao kljuèni dogaðaji i upo-trebljavaju u promidžbenimspotovima, tamo nisu vrijed-ni ni fusnote.

Prijevod knjige je oèitodovršavan u brzini. Valjdazato za hrvatsko izdanje nijenaèinjen indeks imena, ali ni– sadržaj!

Katkada se može èiniti daje inzistiranje na ženskoj so-lidarnosti, pa borbi protiv»muške dominacije susta-va«, koga u knjizi ima puno,tako tipièno amerièko. Ustvari Madeleine Albrightpokazuje kako se dalekomože stiæi u društvu gdje su(uglavnom) sposobnost i re-zultati jedina mjera stvari.Jednom je, još kao velepos-lanica u UN-u, kolegama uVijeæu sigurnosti rekla da seodluka o nekome problemuneæe donijeti dok zadnju nekaže »debela dama«.

Drugi je put koristila seprilièno izravnim jezikom.Nije se ustruèavala vrlo vi-dljivo pokazati što misli onekim politièarima (primje-rice Miloševiæu) ili neèijojpolitici (primjerice ministruJuri Radiæu). Odluèan, izva-nredan borac za amerièkeinterese. Odlièna knjiga sje-æanja.

Zavièajnosti kretanje

Pisani neposredno,

èesto poput stranica

iz dnevnika ili puto-

pisa, Selemovi likov-

ni ogledi nisu stoga

lišeni istanèanih

opažanja, važnih

spoznajnih dometa i

inovativnih osvje-

tljenja

TONKO MAROEVIĆ

Mnogo poznatijikao kazališniredatelj i sveu-èilišni nastav-nik, kao prevo-

ditelj i egiptolog Petar Se-lem u svojoj plodnoj spisa-teljskoj praksi rado povezu-je iskustva tih mnogovrsnihbavljenja, a pridodaje im ineke druge ljubavi i preoku-pacije, meðu kojima, eto po-sebno mjesto zauzima likov-no stvaralaštvo. Razumijese, slikarstvo za Selema nijeniti može biti izdvojeno odpromišljanja scenskog pros-tora, a još manje od doži-vljaja konkretnog ambijentai atmosfere, naroèito sredo-zemnog duha podneblja, ko-ji posebno potièe i nadah-njuje njegove redateljske iz-bore, estetske opcije, te na-èine pisanja i tumaèenja.

Okupljajuæi u cjelovit sve-zak likovne impresije i ese-je, autor ispisuje takoðermnoge stranice svoje du-hovne i radne biografije, jerpretežno govori o dobrimznancima, prijateljima i su-radnicima ili pak o mogu-æim uzorima i »svjetionici-ma«. Premda su tekstovinastali u nemalom vremen-skom rasponu od èak tride-setak godina, njihova je ko-herencija neupitna, a zna-èenje takoðer neosporno.Nazvani esejima, oni sudoista dosjetljivi ogledi o ra-zlièitim stvaralaèkim poja-vama i postupcima, neopte-reæeni znanstvenom preten-zijom ili teškom strukov-nom »aparaturom«. Pisanineposredno, èesto poputstranica iz dnevnika ili puto-pisa, nisu stoga lišeni istan-èanih opažanja, važnih spoz-najnih dometa i inovativnihosvjetljenja.

Naslov »Arielov pogled«dobro naznaèuje karakteris-tike Selemova pristupa. Ba-veæi se, na uvodnome mjes-

tu knjige, slikarstvom i sce-nografijom Ljube Babiæa,naš autor u njegovim broj-nim pejsažima prepoznaje»arielovski rakurs«, to jestptièju perspektivu (pogledaodozgo) koja krajoliku dajeposebnu pretežnost i omo-guæuje individualnu stilizaci-ju, redukciju, deformacijuviðenoga, to jest preobrazbuu kreativan èin. Pozivajuæise na Babiæevu kazališnupraksu i iznimne domete uopremi scene, odluèuje se injegovu slikarsku dionicuokrstiti šekspirijanskim atri-butom, metaforièki uzvisitiodnos prema motivu i ob-jektu slikanja kao interpre-tativnu i poetsku slobodu.

Slijedom »izbora po srod-nosti« Selem posebnu paž-nju posveæuje djelu Božida-ra Rašice, arhitekta i slikaralirskog nadahnuæa (pomaloanomalnog, no ne i nesluèaj-nog suputnika EXAT-a), ascenografa s kojim je pisaczapoèeo svoj redateljski rad,no koji je, inverzno, surad-njom sa Selemom pak za-kljuèio vlastitu kazališnudionicu. Treæi esej na temu»slikara na sceni« posveæenje Matku Trebotiæu, ponaj-prije u kljuèu zajednièkogaprostornog èitanja Bartoko-va »Modrobradog«, a zatim iu duhu zajednièkoga kultur-no-emotivnog ishodišta.

Naslov »Izbor po podrijetlu«sam govori o preferiranjumediteranske, južnohrvat-ske, dalmatinske zavièajnos-ti, a ta je komponenta odre-dila i veæinu ostalih Selemo-vih likovnih eseja.

Davni esej »Jerolim Mišeu zavièaju« (iz 1977.) nudirevalorizaciju istaknutih as-pekata važnoga opusa, asvoju intimnu inventuru po-sebno bliskih slikara Selemnastavlja inspiriranim prino-sima o prirodi u Ðure Puliti-ke, o prostoru kod MladenaVeže, o biljezima Josipa Bot-terija Dinija i o strukturi itvari Jurice Keziæa. Svi su titekstovi impregnirani ljuba-vlju za povod, upravo empa-tijski smješteni u meðupros-tor što ga tvori genius loci,s jedne strane, a njegovaspecifièna refleksija i indivi-dualna reakcija, s druge.Tekst o Jurici Keziæu pravaje monografska studija, te-meljena pretežno na shva-æanju graniènosti, meða,obostranosti, ambigviteta,što slikara svrstava meðusudionike tzv. strukturalnogpejzažizma.

Da je Selem kao kazališnièovjek ljubitelj pokretnihslika (Babiæ je za njega obi-lježen kretanjem par excel-lence), jasno je otprve, anjegova radna pokretljivostvodi ga logièno iz zavièajno-sti u univerzalno, nagoni gada lokalno ovjeri opæenitim.S puta u Pariz donosi lucid-na razmatranja o Watteauu(o sprezi i dosluhu sa sce-nom), a s amerièkih stranapiše, opet scenski motivira-no, o realizmu EdwardaHoppera. Pariški susreti saSlavkom Kopaèem opravda-vaju doživljaj »sretnog je-dinstva svijeta«, dok pra-æenje slikarstva Ede Murtiæaod Pariza do Dubrovnikaupravo idealno sintetiziraeuropsku i »bašæinsku« na-rav Selemova intelektualnoghabitusa.

U plodnoj spisateljskoj praksi povezuje iskustva mnogovrsnih bavljenja: Petar Selem

K U L T U R A

Utorak, 14. lipnja 2005. 43VJESNIK

u t o r k o m

Utorak, 14. lipnja 2005.42 VJESNIK

K U L T U R A u t o r k o m

Stojiæev rjeènik tranzicijeU nekadašnjem Tjedni-

ku, koji se reklami-rao kao prvi hrvatski

newsmagazin, Mile Stojiæje imao svoju kolumnu –»Rijeèi na prozoru«. Na-kon što se Tjednik ugasio,Stojiæ je nastavio s istomformom kolumne u sara-jevskim Danima, ali podnazivom »Rijeèi u foku-su«.

Dakle, iz tjedna u tjedan,od 1997. godine ispisujetekstove o rijeèima.

Stojiæ kreæe od rijeèi ko-ja je taj tjedan aktualna, aprva rijeè o kojoj je pisaobila je »tajkun«, koja je ta-da bila netom uvezena izengleskoga kako bi se opi-sali novi bogataši.

Od tih kolumni sastavlje-na je knjiga »Rjeènik zapetak i subotu« (petakzbog toga što su na taj danizlazile novine, a subotom

se Stojiæeva kolumna èita-la), koju je objavio VBZ.

Te su kolumne – a ima iho Europi, tranziciji, azilu,genocidu, Srebrenici, baj-ramu, šopingu, cionizmu –hibrid izmeðu novinarstvai književnosti, a njima sesažeto i informativno ob-jašnjavaju zapravo promje-ne u postkapitalistièkomdruštvu koje su se ogledaleu jeziku. Uostalom, knjigaje podnaslovljena kao »Ma-li pojmovnik tranzicije«.Radi se o kratkim tekstovi-ma u koje je ugraðeno ši-roko znanje i listanje stra-nica najrazlièitijih rjeèni-ka.

Zbog toga što su nastalikao reakcija na trenutnuzbilju, tekstovi svjedoèe ovremenu koje je iza nas, alizbog svoje erudicije oni suizvanvremenski. [BarbaraMatejèiæ]

Od kolumni u koji-

ma se Mile Stojiæ ba-

vio rijeèima sasta-

vljen je »Rjeènik za

petak i subotu«, koji-

je objavio VBZ

INFORMATIVNO POLITIČKI DNEVNI LIST

Vrijeme posljednje izmjene: 21. kolovoz 2005, 10:07:16, broj trenutnih posjetitelja na stranici: 40

NASLOVNA

SVIJET

HRVATSKA

OSIJEK

SLAVONIJA I BARANJA

KULTURA SPORT

EKONOMIJA

CRNA KRONIKA

ZANIMLJIVOSTI

AUTOMOBILI

MAGAZIN

INFOCENTAR VRIJEME TV PROGRAM

FORUMI

STRIP

IMPRESSUM MARKETING PRETPLATA

PRETRAŽIVANJE

OK

ARHIVA VIJESTI

Vaš komentar na ovaj tekst 21.8.2005 U OKVIRU “ĐAKOVAČKOG LJETA” PREDSTAVLJENA KNJIGA PJESAMA “PSIHO, PTICE” TIHOMIRA DUNĐEROVIĆA Mnogo opušteniji od Hitchcockovih filmova! Autor: Suzana ŽUPAN ĐAKOVO - Nenametljivo se, ali ipak vješto i intrigantno, Đakovčanin Tihomir Dunđerović, 34-godišnji profesor hrvatskoga jezika i književnosti te diplomirani knjižničar zaposlen u OŠ Bilje, poigrao s dva naslova Hitchcockovih filmova, čime je svojoj prvoj knjizi, knjizi pjesama dao naslov “Psiho, ptice” iza kojega se, zapravo, krije autorova jednostavnost, toplina, nenametljivost, ali i oštrina, stav u stihovima o (svojim) korijenima, zavičajnosti, domu, toplini, obitelji, ženi... Dunđerovićeva je knjiga, kao pretposljednja priredba u okviru ovogodišnjega "Đakovačkog ljeta", pred brojnom đakovačkom publikom predstavljena u petak (19. kolovoza) u caffeu “Godot”, kada su o njoj i autoru govorili Goran Rem i Mirko Ćurić, dok je pjesme čitao Ivica Budimir. Dunđerovićeva knjiga, objavljena 2005. godine pri nakladniku Općinska narodna knjižnica Drenovci, nagrađena je kao rukopis na Pjesničkim susretima u Drenovcima. Urednik knjige, Goran Rem, za Dunđerovića je rekao da je tih u svojim tekstovima, da ih je radio mimo buke, staloženo. “Čitajući njegove pjesme, čitatelj zasigurno pronalazi svoj djelić mira koji nam svima treba. Dunđerović u stihovima izoštruje svoj mir, sugerirajući da i mi u njima tražimo svoju opuštenost, jasnoću. Istodobno, on se u svojim pjesmama jako dobro igra pozicijama slika, da vizualiziramo njegov tekst. Također, on u stihove unosi i zabavnu dimenziju, humor, radeći to jako dobro”, rekao je Rem, pohvalivši Dunđerovićeve “Psiho, ptice”, za čiji se atraktivan omot pobrinuo đakovački akademski slikar Hrvoje Duvnjak. Voditelj promocije Mirko Ćurić o Dunđeroviću je govorio i kroz njegove dosadašnje umjetničke izražaje poput glazbe te izlaganje skulpltura, objekata, instalacija, kao i objavljivanja tekstova u periodici, zaključivši kako je u njegovim pjesmama prisutan utjecaj

Kultura OSTALE VIJESTI • U OKVIRU “ĐAKOVAČKOG LJETA” PREDSTAVLJENA KNJIGA PJESAMA “PSIHO, PTICE” TIHOMIRA DUNĐEROVIĆA Mnogo opušteniji od Hitchcockovih filmova! • FILMSKA KRITIKA: “KUNG FU FRKA” REDATELJA STEPHENA CHOWA IZVRSNA JE FILMSKA ZABAVA Sve presmiješne strane kung-fua

• LJETNI KULTURNI ŽIVOT BARANJE - ISPOD SVAKE RAZINE Ljeto potrošeno, hoće li tako biti i na jesen?

glazbe, filma, stripa... Autorove umjetničke afinitete i poeziju Ćurić je približio publici razgovorom s Dunđerovićem jednostavnom formom “pitanja i odgovora”, kada je autor rekao da su njegove pjesme nastajale od 2000. godine. Organizatori predstavljanja knjige bili su Gradska knjižnica i čitaonica, ogranak Matice hrvatske i DHK, ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski. Vaš komentar na ovaj tekst

-----------------------------------------------------------------

Copyright: Medijski centar "Glas Slavonije"

Glas Slavonije informativno politički dnevni list

Svi tekstovi na stranicama smatraju se vlasništvom Glasa Slavonije i nedozvoljeno je

svako neovlašteno kopiranje i objavljivanje u drugim medijima

������������� ������������ ��

Vrijeme posljednje izmjene: 26. svibanj 2006, 11:47:58, broj trenutnih posjetitelja na stranici: 89

NASLOVNASVIJETHRVATSKAOSIJEKSLAVONIJA IBARANJA KULTURASPORTEKONOMIJACRNA KRONIKA

ZANIMLJIVOSTIAUTOMOBILIMAGAZIN

INFOCENTAR

VRIJEME TV PROGRAM

FORUMI

STRIP

IMPRESSUMMARKETING PRETPLATA

PRETRAŽIVANJE

OK

ARHIVA VIJESTI

Vaš komentar na ovaj tekst

26.5.2006������ �������������������������������������“PSIHO, PTICE”Zbirka rafinirane i nepretenciozne lirike

��������������������� ��������������������������� �������������tijelom utišati ptice što grade svoj dvorac od crvenih opeka negdje u tvome ruhu”. Tekst je to pjesme pod nazivom “Psiho, ptice 2”, objelodanjene u knjizi stihova pod nazivom “Psiho, ptice”, mladoga ������������ ���������������� �������!- ��������������������������������� ������ ���"��������������������susretima u Drenovcima, pridruž��������������� ������������������objavljenih autora - ������������� ����������� �������������������Goran Rem. Progovorio je potom o fenomenu Drenovaca, sela u Vukovarsko-srijemskoj županiji, u kojemu se, siromaštvu usprkos, ����� �������������������������� ����#����������������������"��Drenovci, u svojstvu nakladnika, producira visoko urbanu, modernu �������!���$������������������������������ ��������%��������������je to nadrealni triler na samom rubu minskoga polja, tekstualni koncert bluesa, plemenita neotradicija, ali istovremeno zbirka fine, rafinirane i nepretenciozne lirike. - Zbirka ima ciklusnu organiziranost, osjetljivost na sliku, likovnost, ����������������� ��������������� ������������������� � ������- rekao je Rem.Autor je potom otkrio da naslov zbirke nema veze s istoimenim Hitchcockovim filmovima, iako je veliki ljubitelj filmske umjetnosti. Uz ��� ���������������� ������������������������������������������ ��������� �������� ������ ������������ ��!������"������� ����������zbi������������������������ ��������������� ������������������������������&���������������������������"����'����������������������������� ���������� ���� ���"�������� ���������������������������autora - ������������ ������(

)� ��*�+!�,)�-.#+-/

Vaš komentar na ovaj tekst

KulturaOSTALE VIJESTI

� PREDSTAVLJENA KNJIGA 0�-1#+)��-1#2-%)��3.45%#+-/)�“PSIHO, PTICE”Zbirka rafinirane i nepretenciozne lirike

� 3��36'#2�#�+#%5.#2�36-,-7�3�3�0,)�-.-Izlaže jedina hrvatska umjetnica glinotiska� +-.'#+)6'#�&%)�0'#�')8),-7�5��9#8)�-+)'-/:�.)9)+-,#�NOVI PROJEKT7 �������� �������� �� ��"�������;

�