Mimesis: slinost i imitacija

Umjetnika akademija, OsijekLikovna kulturaAk. godina: 2009/2010

2. diplomskaSeminar Mimesis:

Slinost i imitacija

u Aristotelovoj filozofijiKolegij: EstetikaPredavac: Slavko Kovai07.01.2010.

Maja StaniMimesis: slinost i imitacija

u Aristotelovoj filozofijiU svojoj Poetici Aristotel izlae filozofske probleme svoje teorije i svoga vremena. Njegova estetika (tada jo nepoznat pojam) je tzv. normativna, to znai da prouava konkretnu prirodu grke umjetnosti. Aristotel se ovdje bavi pojmom ljepote, problemom slinosti mimesisa, te prirodom i svrhom same umjetnosti.Prema Aristotelu, sredina je svojstvo vrline, na primjer: hrabrost je izmeu plaljivosti i pomamne drske smjelosti; dareljivost izmeu krtosti i rasipnosti, a ponos se nalazi izmeu poniznosti i oholosti. Tako se i njegova poetina filozofija nalazi izmeu metafizike (teoretske filozofije) i etike (praktine filozofije), to bi znailo da je ona i teoretska i praktina. to nas dovodi do njegove definicije umjetnosti, po kojoj je umjetnost prava osnova i bt savrene ljepote, ona predstavlja harmoniju tvari i istih apstraktnih oblika. Ona je vezana uz prirodu te dovrava ono to je priroda zapoela, prema tome, umjetnost usavrava, oplemenjuje prirodu, oponaajui je. Na ovaj nain umjetnost postaje vea od stvarnosti. Umjetnici stvaraju tipove jedinki koje su ogledalo svoje vrste i roda, te time oponaaju ideje. Ideja predmeta predstavlja samu bt tog predmeta.Aristotel cijeni umjetnost jer ima mimetiku funkciju. Oponaati ne znai ropski imitirati, ve imitirajui idealizirati i oplemenjivati svijet. Antiki su slikari bili usko vezani uz mimetiku funkciju umjetnosti, prema emu su stvarali sline ili ljepe likove nego li su u prirodi, ime naglaavaju duhovnu stranu same umjetnosti. Prema Aristotelu likovi koje umjetnici stvaraju (oponaaju) moraju biti slini originalu, ali ne identini, ve je vie nego poeljno da postoje razlike izmeu imitacije i imitiranog. Razliitost u isto vrijeme omoguuje slobodu izbora koja tvori kreativnost. Na samom poetku svoje Poetike Aristotel nam objanjava kako je ovjeku imitacija uroena, po emu se razlikuje od ivotinja, jer ovjek najvie naginje imitaciji (oponaanju) svega oko sebe, bilo predmeta, bilo ivih bia. ovjek imitirajui doivljava stvari oko sebe i tako dolazi do spoznaje. Stvorivi stvarni predmet na slici ovjek dokazuje da poznaje taj predmet (npr. stolica ili lula). Vjerne kopije stvarnosti, po Aristotelovoj teoriji, degradiraju tu spoznajnu funkciju umjetnosti, prema Walteru Benjaminu, njegovu auru. Umjetniki lijepo je ono to se ne vidi na povrini, ono to je ispod koe, to bez umjetnike obrade izgleda runo. Uzor/model (po kojemu neto stvaramo) nam, omoguuje da to ostvarimo, da prodremo ispod osjetilnog, ispod lica koje slikar prikazuje. Mimetizam je slikarske umjetnosti (imitacija odreenog predmeta) stvaranje novog lika (privida) uz pomo tzv. danog lika (stvarnosti). Osim toga oponaati ritam i sklad ili harmoniju znai oponaati prirodu. Oponaanje unutar umjetnosti nije samo puko imitiranje i prenoenje vanjskih elemenata u umjetnost, ve stvara novi svijet i vlastite vrijednosti.Mimesis ujedinjuje ideje nauke, ista teoretska razmiljanja, dok Aristotelov poiesis predstavlja umjetniko stvaranje, oponaanje mogueg, bilo ono istinito ili imaginarno. Prema tome umjetnikov posao nije prianje o onome to se dogodilo (to je posao povjesniara), nego ono to se moglo ili moe dogoditi. Ovime se umjetnost pribliava filozofiji, a udaljuje od povijesti. Sama se teorija mimesisa temelji na oponaanju razliitih predmeta na razliite naine i razliitim sredstvima o kojima ovisi mimetika funkcija umjetnosti. Cilj je mimetike umjetnosti da dosegne ideal koji je bolji od stvarnosti, ime umjetnost prestaje prikazivati stvarnost i ljepotu i poinje prikazivati mogunost i privid. Umjetnost se sastoji u proizvoenju privida i nestvarnog svijeta.Povijest i sudbina mimesisa usko je povezana uz povijest i sudbinu umjetnosti. Mimesis se tako razvija u dva pravca:

1. ustanovljavanjem istine reprodukcija, odraz originala

2. kroz poietiku djelatnost

Aristotel poeziju postavlja kao glavnog predstavnika svih mimetikih umjetnosti, i prema tome predstavlja njenih pet oblika imitacije:

1. ep

2. tragedija

3. komedija

4. ditiramb

5. auletika (sviranje lire) i kitaristika (sviranje flaute)

Ovi se oblici razlikuju u tri osnovna aspekta, i to u: predmetu, sredstvima i nainu imitacije. Umjetniko djelo se koristi ovim aspektima kako bi izgradilo oblik, organizam koji imitira/oponaa druge organizme. Sredstva i nain imitacije, u slikarstvu su predstavljeni kroz izraajnu tehniku, dok materijal i graa predstavljaju predmet imitacije.

U tragediji postoji est dijelova: pria, karakter, izraz, misao, spektakl i pjesma, koji se nalaze i u slikarstvu, gdje svaki od ovih elemenata ima svoje mjesto po vanosti:1. pria koja predstavlja duh tragedije/slikarstva

2. karakter koji predstavlja moralnu funkciju (ljudski izbor)

3. misao

4. izraz

5. pjesma

6. spektakl koji predstavlja emocije i umjetnost poezije

Ritam i harmonija prirode oituju se unutar suivota produkcije i reprodukcije, slinosti i neslinosti, identifikacije i deidentifikacije, te fikcije i stvarnosti.

Mimesis nastaje:1. preuzimanjem svojstava bia onakvog kakav jest i kako se pojavljuje

2. u stvarnosti mogunosti (potencijalnog bia) koje tehnika koristi kao materijal i grau za stvaranje prividnog bia.Slinost kao kriterij razdvajanja stvarnosti od umjetnosti, te odnosa izmeu predmeta i njegovog privida skriva se u teoriji katharsisa koji zahtijeva potpunu iluziju.

Na kraju ovog razmatranja se moe zakljuiti da, prema Aristotelu, umjetnost predstavlja neki oblik ovjekovog prisvajanja ljudske, svoje, stvarnosti i to transformacijom i kontinuiranim promjenama koje se odvijaju unutar umjetnikih djela.

Meutim, kako smo vidjeli, ni Aristotel ni Platon ne svode mimesis na puku imitaciju, reprodukciju, kopiju, ve ga prikazuju kao grau same umjetnosti. Ovo je ujedno i jedna od rijetkih zajednikih crta teorije mimesisa ovih dvaju suprotstavljenih filozofa.Puki je mimesis kao imitacija samo isto proizvoenje neega ni iz ega.

Literatura

Grli, Danko: Estetika; sv.I: Povijest filozofskih problema

Aristotle: PoeticsMusabegovi, Sadudin: Mimesis i konstrukcija, Akademija likovnih umetnosti,

Sarajevo, 2009.PAGE 2