POVIJEST BOSNEU DOBA

OSMANLIJSKE VLADE.

II. DIO

(1739-1878.)

NAPISAO

DR. MILAN PRELOG.

SARAJEVO.

NAKLADA J. STUDNIKE I DRUGA.

PREGLED VAŽNIJIH DOGAGJAJA U BO-

SNI OD BEOGRADSKOG MIRA DO RATARUSIJE I AUSTRIJE PROTIV OSMANLIJA

(1739—1787.)

Alipaši Heimoviu uspjelo je u teška

vremena obraniti Bosnu od neprijatelja. Upravo

upada u oi poslušnost i jednodušnostbosanskih ajana u tom ratu. U prvom smove dijelu imali prilike upozoriti na uzroke ovoj po-

javi. Alipaša znao je stei povjerenje bosanskih

ajana. On je vazda u svakom odlunom asu po-

zivao bosanske ajane na zajedniko vijeanje i nije

sam na svoju ruku ništa odluivao. Obranu Bosne

udesio je on gotovo neodvisno od naloga centralne

vlade. Ovakav namjesnik svigjaše se bosanskoj ari-

stokraciji. 0.1 je štovao iznimni položaj, što ga je

ona stekla, branei stoljeima granice carstva.

Koliko je Alipašina metoda momentano po-

stigla velike uspjehe, toliko je opat ona još jaedigla ponos Bošnjaka u cjelini, ali i u pojedinim

sluajevima. U drugoj polovini XVIII. vijeka svaki

bosjnski ajan hoe, da se vlada u zemlji po nje-

govoj volji. Thalloczy, karakterišui ovu pojavu

veli, da se ona dade protumaiti iz starij e bo-sanske povijesti. U tim bosanskim prvacima

javljaju se opet plemenske starješine XV. stoljea,

stari bogomili, koji prividno priznavaju kralja, kad

1*

— 4 —

im je to baš volja, ali vrsto uvaju svoju religiju

i stare obiaje, a svaki tugji, pa ma i kako moniupliv odbijaju oružjem u ruci. Kao što su nekadaodluivali kraljevi savjetnici, a kralju nije ništa

preostalo nego veliki njegov naslov, tako i sadaupravlja Bosnom skupština a j a n a, koju je paša

iza bajrama sazivao. Na takovim skupštinama nijesu

dakako odluivale kakove velike politike ideje, negointeresi ove ili one mone obitelji, ovog ili onogkraja, koji je sluajno za sebe imao veinu. Dokje centralna vlada u Carigradu ove odnošaje trpila

i dok se nije mješala u te odnošaje, nego sve onoodobrila što su bosanski ajani zakljuili, pokoravali

su se Bošnjaci sultanu i borili su se velikim odu-ševljenjem za carstvo. Ako se sa strane centialne

vlade kušalo uinit štogod, što je bilo protiv njihovog

interesa, protiv njihovog iznimnog položaja, oni se

jednodušno dizahu protiv svakog provagjaa ova-

kovih pokušaja u Bosni. Namjesnik Osmanlija u

zemlji, koji je pokušao raditi protiv njih, jedva što

je oipoinuo u zemlji, morao ju je ostaviti, ako cen-

tralna vlada n'je htjela, da izazove nemire po itavoj

zemlji.

Ma da nam je baš period bosanske istorije,

kojem nam je sada govoriti, najslabije premadosadašnjem istraživanju poznat, ipak se dadujasno opažati pojave, o kojima smo gore govorili.

Poslije beogradskog mira, kada je nestalo po-

gibelji od neprijatelja, nema više ni one jednoduš-

nosti u bosanske aristokracije, nego zavladaše megjunjima megjusobne borbe, koje su oito išle za spe-

cijalnim interesima pojedinih familija ili lica. I

u tome su bosanski ajani ostali vjerni starim tradi-

cijama srednjega vijeka. Bosanski namjesnici po-

stadoše igrakom u rukama pojedinih monih poro-

dica. Ako paša nije parirao, obino je stradao i bio

maknut. Bosanske ajane pomagali su još i jenji-ari, odnosno njihovi poglavari, koji su u lo doba

pod imenom basa živjeli u dobrom sporazumu s mo-

— 5 -

nim bosanskim kapetanima. i) Ime basa prešlo je i

na svakoga nasilnika tako, da se pod imenom basa

misle i jenjiarske poglavice, a i sva gospoda, koja

su po svom efu Bosnom gospodarila.

Ali-pašaHeimovi, došavši 1745. go-

dine drugi put u hosnu, našao je ovdje znatno pro-

mijeiijene prilike. K tomu je on došao i u osobitoj

misiji, pa je zato, jer je ta misija bila protivna inte-

resima Bošnjaka, našao sve elemente protiv sebe.

Porti je trebalo novaca: Nesretna vojna preduzeaiscrpila su državne blagajne, a Alipaša^ je udario

veliki porez i na muslimane i kršane. ini se, da

su tom zgodom od nasilnog globljenja osobito stra-

dali begovi i kapetani. Uzbugjenost zavladala je u

itavoj zemlji, tužbe su letile u Carigrad i Alipaša

je bio maknut. Megjutim 1745. godine dolazi on

po trei put u Bosnu, a i sad se radilo o porezu.

Globe i ubijanja otpornika bijahu ur dnevnom redu.

Nekada krotki ajani, koji su s njime u zajednici

odbijali austrijske navale, sada se pretvoriše u bi-

jesne protivnike. Osim toga je življi pokret nastao

megju jenjiarskim bašama koji sada 'MŠe noikada preoteše maha.

Ako nam je vjerovati domaim Ijetopiscima, di-

gao se protiv carigradskog globljenja sav narod bez

razlike konfesije, ali kršani se doskora povukoše,

jer su trpjeli ne samo od nasrtaja centralne vlade,

nego i od domaih basa, koji se okrenuše protiv njih.

Oni su jedva ekali, da iko stane na vrat bašamai da se oslobode zuluma.

Mjesto da opeg tlaitelja, veli Ba-tini, proganjaju zajedno, base su po-put gladnih vukova napadali na ime-tak, ast i život krštenih suplemenika,te uinili, da su svi brzo poželili uni-

^) Bosna se dijelila na sandžake, sandžaci na nahije, ko-

jima su upravijaji kapetani, ooino lanovi najmonijih po-

rodica u zemlji. ast kapetana bila je i nasljedna u nekim po-

rodicama.

— 6 —

štenjc bašinske moi, a u tugjinu nazi-rali najboljeg branioca njihovih o-vjeanskih, nu tada pogaženih prav a. ^)

Heimovi je bio ^kinut 1747. godine, a nje-

govi nasljednici vojevahu s pojedinim bašama, ali

reda u zemlji nije bilo. Neprestane tužbe kišana i

muslimana na b a ša 1 u k dodijašc Carigradu, te bi

napokon poslan Me h med paša (Kukavica,Kukavii) kao izvanredni carski izaslanik, danapravi red u zemlji.-) Mehmed paša bio je najprije

u Uzicama, a odanle je, ne zna se zašlo, bio poslan

u piogonsivo. Sada je bio pomilovan i ujedno muje povjerena ova važna misija. Došavši god. 1751.

u Sarajevo, pokazao se vrlo milostivim. Sarajlije

ga kao carskog ovjeka doekaše s poastima, ali

na njihovu molbu, da ostane u gradu, odvratio je,

da mora u Travnik. Car ga je poslao, da izvidi pri-

like u zemlji, da izravna razmirice, a ako to ne uz-

mogne, neka javi u Carigrad. Ujedno pozva najod-

linije base, da dogju k njemu u Travnik, kamo ese skupili odlinici iz itave Bosne, gdje e biti do-

govor, kako da se sultana izvijesti. Iza ovakvogodgovora ostavi Sarajevo i ode u Travnik. DomaiIjetopisac pripovijeda, da su se Sarajlije, imajui is-

kustva, bojali prevare, ali veina ree: ,.Onje hodžai hadžija, dakle dvostruko pravi Turin, nije mogue,da e nas prevariti", te odluiše onamo pei. Takose u Travniku skupilo dosta basa, a u noi, dadeMehmed paša Kukavica 18 najodlinijih od njih po-

daviti. Glave basa odsjeku i donesu paši, koji ih

posla u Carigrad. Tjelesa pogubljenih dao je paša

odnijeti na aršiju i pokriti ih njihovim urkom.Kad zauše slijedei dan preostali, što se dogodilo,

razbjegoše se svojim kuam.a. Iza toga je Kukavica

nastavljao borbe i persekuciju bosanskih i herce-

) liatini, Djelovanje Franjevaca 111. 87.

-) O porijetlu njegovom se pisci laziiaze. Kao rodnomjesto njegovo spominju neki Fou, ntki -Plevlje, dokdrugi opet vele daje bio iz blizine Olova ili Travnika(Batini III. 91. Kneževi: Carsko-turski nan-jestnici p. 7U.)

— 7 —

govakih basa itavu godinu. Slijedee godine, o-

bavivši svoj posao, pogje u Carigrad, ali ga stiže

na putu ferman, da je imenovan bosanskim na-

mjesnikom. Sada je mogao nastaviti svoj posao. Ra-

zumije se, da su kršani rado gledali, kako im se

skidaju s vrata ovi zulumari, a zloradost njihova

našla je izljeva i u onoj porugljivoj pjesmi: „Dokbijaše Kukavica paša, Ne znade se tkoje bio basa! Smotaše saruke u sanduke,Jatagane baciše na tavane i td." Posredo-

vanjem jenjiarskog age Me h med paša bi mak-nut (1755.), al druge godine zatim vicimo ga opet

u Bosni, gdje je još ostao do 1760. godine, pro-

ganjajui i dalje base. Za svoj rad, koji je oito bio

u intencijama porte, ali su se dakako one premasituaciji mijenjale, bude Kukavica lišen svih asti i

prognan na Kretu, gdje je valjda nasilno poginuo,

dok domai Ijetopisac bilježi, da ga je na putu u

Carigrad stigao ferman, da odmah ispije fil-

džan (t. j. da se otruje).^)

Kroz itav osamnaesti vijek borili su se stanov-

nici Crne Gore (Brda) za svoju neodvisnost protiv

Osmanlija.-) Jedna epizoda loga vojevanja vrijedna

je specijalnog spominjanja na ovom mjestu, Udoba Šepana Malog uznemirivali su Br-gjani pogranine turske krajeve. Po zapovijedi iz

Carigrada skupio je tadašnji bosanski namjesnik S i-

lahdar Mehmed paša (od 1766.) bosanskuvojsku oko 28.000 ljudi, dok je ^s druge strane bilo

^1 Sr. Juki o. c. p. 144—145. Kneževi o. c. p. 71—72.Bašagi: Kratka uputa p. 105.

-) O jednom turskom pohodu na Crnu Goru god. 1756.

isp. detaljnju studiju Jovana N. Tomia: Turski pohcd naCrna Goru 1756. god. (Glas XCII p. 256—340). Ve je Meh-med paša isposlovao ferman od sultana, da napadne Crno-gorce. No usred priprava bi ski.iuti postavljen za solunskogapašu. Napadaj na Crnu Goru izveo je Cehaja Ahmed paše,

nasljednika Mehmed pašina. Crnogorci su morali pristati naplaanje haraa. — Jovan Tomi iznaša neke detalje o la-

komosti JMehmed-pašinoj za novcem. (Isp. osobito p. 277.)

na okupu oko 40.000 rumelijske vojske. Usprkostolike vojske, nijesu Brgjani podlegli. Tek što su se

Bošnjaci povratili svojim kuama, došlo je do sukobaizmegju Rusije i Turske, a onda do rata (1768

—

1774.) Bošnjaci moraju slati vojsku u daleku tu-

gjinu. Koliko su bili oprezni, pokazuje nam najbolje

injenica, da su na vrat na nos pokupili od kršanaoružje prema posebnoj naredbi (1769.) Ovu naredbunijesu izveli krajiški kapetani, izgovarajui se, daoni ne sumnjaju o svojoj raji, te da im i ona po-maže uvati granicu od neprijatelja.^)

Ako su i Bošnjaci sudjelovali u ratu Rusije s

Turskom, oito se u to doda pokazuje otpor Bošnjakada idu u tuojinu. Nekako je Turska poela radi svo-

jih nesretnih vojna gubiti u njihovim oima, a Bo-šnjaci su mislili, da valja štediti sile za obranu užedomovine.

Naredbe centralne vlade u vojnikim stvarima

iza mira u Kuuk- Kajnardže (1774.), koji je za Turskuopet znaio jednu etapu propadanja, pokazuje i od-više oito, da je porta htjela u budue sprijeiti mli-

tavost Bošnjaka u obrani carstva i obvezati ih nastrogo ispunjavanje dužnosti. Za karakteristiku odno-šaja onoga doba iznašamo naredbu od god. 1774.,

ma da je ona, kao i druge u praksi ostala nesprovedena.Poznato je, da su po lenskom sustavu zajimi

ispahije bile uvijek dužne na zapovijed alajbegapoi na odregjeno mjesto i sudjelovati u borbi. Be-glerbezi i alajbezi su zloupotrebljavali svoju vlast i uzi-

mali zijaniete i timare a dijelili ih svojim ljudima

pod uvjetom, da nove timarlije i njima nešto od tog

dadu. Tako je Bosna, koja je nekada mogla opre-

miti po 20000 spahija, za posljednjeg rata opremilauz silne prijetnje iz Caiigrada zajedno s plaenicimajedva po par hiljada, jer se veina timara nalazila

u rukama pojedinaca pod imenom ljudi, kojih nije

ni bilo na zemaljskoj površini.

^) Batini I. c. p. 128

— 9 —

Godine 1777. proitan je carski ferman po

Bosni, u kome se odregju je nasljedstvoipodijeljivanje timara vrijednim lju-

dima i prijeti se smrtnom kaznom be-

glerbegu i alajbegu, koji bi se usudiozloupotrebljavati svoju vlast. Za bolju si-

gurnost mora se u svim gradovima u sudski pro-

tokol pc jedan vjeran prepis berata zavesti.')

^) Bašagi o. c. p. 109.

II.

RAT RUSIJE I AUSTRIJE S OSMANLIJAMAI BOSNA (1787—1791.)

Ve 1782. godine sklopio je car Josip II.

s 1 uskom caricom Katarinom II. savez protiv

Osmanlija. Ruska carica Katarina II. i njeni držav-

nici zagrijali se za ideju uništenja Turske u Evropi

i za Oonu'ak grkoga carstva. Josip II. htio je pro-

širiti granice svoje države na jug. Još od svoje ma-tere carice Marije Terezije ba.^jtinio je suko-be s Turskom zbog trgovine na Savi i Du-navu. Tražio je od Osmanlija desnu obalu Save i

jedan dio Bosne, ali mu je Turska to odbila. Tražio

je slobodu brodarenja na Dunavu, gdje je svaka

lagja iz njegovih zemalja prolazila slobodno samodo Vidina, a ovdje se morala roba prelovariti na tur-

ske lagje, koje su vozile robu dalje po Dunavu u

Crno More. Trgovci su esto bili izvrgnuti samo-volji, pa je i prestala austrijska trgovina na Du-navu i prešla u ruke Turaka. Savez s Rusijom, u-

ništenje turske vlasti u Evropi, proširenje austrijske

vlasti na teritoriju srpskom i bosanskom, a Dunavslobodan za trgovinu, to su bile nade Josipa II.

Kada je Turska radi Krima navijestila Rusiji

rat, posredovao je Josip II. u Carigradu u korist

ruskih zahtjeva. Turska je to posredovanje odbila,

a Josip II. zapoe ratovanje kao ruski saveziiik s

lozinkom: „Neu metnuti maa ukorie, dokle mojoj

kui ne pridobijem, što joj je oteto".

u

Nije nam zadaa, da zagjemo u detaljno pri-

kazivanje ovoga rata. Na ovom nas mjestu zanima

uloga, koju je Bosna igrala u tom ratu.

Josip II. pazio je ve davno prije rata budno na

prilike u Bosni. U tu svrhu stajao je vazda u svezi

s nekim franjevcima. Kad je douo, da je umro ta-

danji bosanski biskup Dobreti (januar 17S4.),

upotrebio je sav svoj upliv kod rimska stolice, da

ga zamijeni na stolici bosanskog apostolskog vikara

njegov ljubimac fra Augustin Botos-Oki,bivši provincijal. U tom nastojanju podupro ga je i

general franjevakoga reda. Rim, koji je i onako bio

zabrinut zbog carevih reforama, koje su zadirale

duboko u crkvene stvari, požurio se, da što prije

udovolji želji carevoj. Koliko je lo godilo njegovim

namjerama, vidi se najbolje iz toga, što se carski

poslanik Herzen usmeno i pismeno zahvalio papi

za naimenovanje Okia apostolskim vikarom. Okibude u Rimu posveen u franjevakoj crkvi ,,Ara coeli"'.

Nije nam poznato, da li je morao dati kakvih obe-

anja carevom poslaniku, ali kad se vratio iz Rimai onda Bea u Bosnu, v^ralio se obradovan osobitom

carskom naklonošu.Ovu piliku upotrebili su franjevci i zamolili

cara (u aprilu 1784.), da primi o svom trošku ne-

koliko bosanskih klerika u svoje zemlje, jer oni o-

skudijevaju na podmlatku. Molbu ovu potkrepi i Oki.Car Josip II. se požurio s odgovorom. Preko ugar-

skog namjesnikog vijea obznani on gjakovakogabiskupa Matu Franju Krticu, da je u tu svrhu

odredio jednu zakladu, opredijeljenu za sv, zemlju,

koja je iznosila svoiu od 107.700 forinti i da se od4^ kamata othranjuje mlagje bosansko sveenstvou opem zagrebakom sjemeništu (pro educando ju-

niore clero Bosnensi"). Ovu je zakladu kasnije po-

veao grof Nitzky, doavši od svoga 120COforinti. '^)

') Batini: Nekoliko piiloga itd. (Starine 17. p. 101, J;

Batini: Djelovanje Fra.ijevaca 111. p. 153—154.

12

Josip II. spremio je vojsku od 200.000 dobroopskrbljenih pješaka sa 1000 topova. Bila je to

vojska, kakvu Austrija još nije digla nanoge. Glavni vojvoda rata bio je carev uitelj i

reorganizator vojske maršal grof Lacy. Na ne-

sreu Josipa II. ovaj je general bio potpuno nespo-

soban i skrivio je sav neuspjeh austrijski u ovo ni

ralu. Razmjestivši vojsku u velikoj liniji, pazio je

na razna manevrisanja po naelima neke taktike i

izgubio tim naganjanjem više vojske nego da je

bio bitku. Grof Lacy vodio j'^ centar vojske ; desnokrilo (Hrvati) uz Unu i Savu sa 50000 vojske

vodio je knez Ivan Lichtenstein. Slavonskomzboiu stajao je na elu grof Josip Mitrovski.

Formalno je rat bio naviješten tek 8. febru-ara I78S. Maršal Lacy objavi rat i izda proklama-

ciju na pravoslavni elemenat u Srbiji, Bosni i Alba-

niji, stavljajui u izgled Srbima privilegija, jednaka

onima, što su ih in)ali oni, koji su ve u Austriji

živjeli. (,,Denen an ottcmanischen G.anzen sich be-

findenden der morgenlandischen Kirche zugeihanen

Christen iiberhaupt, insbesoiidere aber deiien i Bo-snien, Albanien und Serbien und anderen Provin

zen sich befindenden Mitropoliien, Erzbischofen,

Bischofen, Protopopen, Pfarrern etc. und dem sammt-lich iibrigenVolke und Innwohnern sey hiemit kundgemacht"). Slian patenat upravljen je i muslima-

nima u tim pokrajinama.^)

Carevi ljudi razišli se Bosnom i Hercegovinom,

da dižu narod na oružje, koji je i onako ve bio

pripravljen po franjevcima. Zaas se osnuju dobro-

voljake ete i prešavši Savu, prikljue se hrvatskoj

vojsci..2)

^) Drag. M. Pavlovi: Srbija za vreme posljednjeg au-

Btrijsko-turskoga rata. Beograd 1910. p. 17; p. 275—276.

-) Batini navodi poimence neke fianjevce, koji su ak-

tivno sudjelovali u korist carevu. Dosta je malo zabilježeno

o toj franjevakoj pomoi. (1. c. p. 157—158; p. 163).

13

Glavna borba u Bosni vodila se oko grada

D u b i c e, stoga Bošnjaci po'zvaše taj rat „dubikimratom'' ^) Knez Lichtenstein poeo je topovima biti

Dubicu. Iz Carigrada na brzu ruku spremiše u

Bosnu za namjesnika Beirbašu, koji popisa 32bajraka Sarajlija i Visoana, pa ih otpremi u Krajinu.

Osim toga raspisa još na sve strane bujruntije, da

se sakuplja vojska za opu obranu. Krajišnici uprusile, da složno brane Dubicu. Knez Lichtenstein bio

je ve rasklimao zidine grada i htio jurišati na grad,

kada stiže gradu u pomo 8u00 Turaka. U vojsci

kneza Lichtensteina nastade smetnja, sam knezskoro da nije pao u ruke Turaka, da ga ne spasi

Franjo Jelai, banski pukovnik sa svojimkrajišnicima, koji je ujedno spasio sve topove i

vojsku. Kada stigoše opet novi glasovi o dolaskuvelike turske vojske sa strane Banje Luke i Gradi-

ške, uplaši se Lichtenstein i ostavi desnu obalu Une.S nešto više sree vojevao je grof M i t r o v s k i,

koji je zauzeo Šabac (u aprilu 1788). Tai grad je

carska vojska trebala radi upada u Bosnu iz Srbije.

Glavna vojska stradala je u movarnimkrajevima Bake i Banata. Osmanli'e pro-

vališe pae u Banat i pripraviše glavnoj vojsci

silnih neprilika, gotovo rasulo. Ni prisutnost carevau vojsci, koji je skoro zaglavio, ne pomože ništa.

Sada se tek Josip H. odlui, da izmijeni za-povjedništvo vojske. Vojsci u Hrvatskoj po-stavi na elo proslavljenoga Gideona Laudona,nekada- likog pukovnika, a grofa Lacy-a zamijenigrof Andrija Hadik.

Cim je Laudon preuzeo zapovjedništvo, okrenese ratna srea. U augustu zauzme Laudon Du-bicu , a iza toga Novi. beir basa opremi na-redbe na sve strane, da se ide brže bolje na ba-njaluko polje, gdje razvi bajrak da eka, dok seokupi vojska. Dok se vojska okupila nasta i jesen,

^) Još i danas, veli Batini, spominjaju dobu i brojegodine, kada je na Dubici top pulcao (1. c. p. 157).

14

a vezir u dogovoru s prvacima bosanskim ostavi

za proljee da povrati Dubicu i Novi.

S ovim Laudonovim pobjedama svrši se voje-

vanje godine 1788. Gubitak Dubice i Novoga kosnuose islamskoga svijeta u cijelom turskom carstvu.

Sam Šejh-ul-Islam Essejidi Mehmedia-mil otpremio je okružnicu na sve muftije i ulemu,

da osokole zemljake svoje na rat.^)

U proljee 1789. zauzme Laudon Berbir(Tursku Gradišku). Bosna se nekako vrlo mlakospremala, da povrati Dubicu i Novi. NamjesnikBeir basa povjerio je sav posao svom ehaji

Ibrahim-agi, a on ostade u Travniku. Bosanskaulema i ajani optužiše ga u Carigradu, a porta posla

u Bosnu Arslan Metimed pašu, po-jerivši mui ukupno zapovjedništvo nad bosansko-hercegova-

kom vojskom. Kada je Arslan paša stigao u Trav-

nik doekaše ga i vijesti, da je kršanska vojska

pod Gradiškom. Bosanska vojska pohita onamo i

piotjera kršane preko Save.-)

Laudon je megjutim (28. jula 1789.) bio ime-

novan vrhovnim generalom, zauzeo Beograd i

Srbiju do Timoka.U Bosnu je pod jesen 1789. stigao s vojskom

od 15000 ljudi, Bošatlija paša, ali njegova

akcija nije imala nikakove koristi, jer su baš u to

doba nastale razmirice megju bosanskim ajanima.

Nijesu nam poznati razlozi tim razmiricama, samoznademo, da su i u Carigradu bili s Bošnjacima

veoma nezadovoljni. Posebni glasnik nosi iz

Carigrada ferman, u kojemu se Bošnja-cima predbacuje kukavština te da se

nijesu ponijeli kao oevi i djedovi. DaBošnjake barem nekako primiri i da im ugodi,

imenuje porta vezirom Bošnjaka Mehmed pašuMira lema. Bosanski i hercegovaki prvaci saku-

') Bašagi: o. c. p. Il3. Tu je otštatnpanatava vrlo karakteristina okružnica.

) Bašagi o. c. p. 114.

— 15 —

piše se u Travniku i odgovoriše na carigradsku

poruku, da vojnici njiiiovi radije brane svoje ognjište,

u koje esto provaljuju careve ete, nego da pro-

valjuju preko Save i haraju neprijateljsku zemlju.

Traže dalje od države, da isplati vojnike, koji u-vaju bez ikakove plae ve šest mjeseci pograninegradove.

Ova izjava pripisana je u grijeh Miralem paši,

pa ga zato porta svrgne, a koncem februara 1790.

stiže u Bosnu novi vezir Hadži Salih paša.Ovaj sazove prvake u Travnik i tu bude odregjeno,

da svi zajimi, spahije i agaluci, zatim iz sela i ka-

sabe, svake kue po jedan ovjek mora poi na

vojsku. Roište je bilo odregjeno koncem maja

1/90. godine.

Megjutim se pripravljala poznata epizoda toga

rata kod Cetin-grada. Ve u proljee 1789. za-

mislio je Laudon uzeti Cetin, ali se to generalima

inio muniji posao, nego li uzimanje Berbira. Tek1790. mogao je general Wallisch, dobivši do-

voljna sprava i lumbarada krenuti pod Cetin. ^)

Vojska carska dospjela je u blizinu grada u drugoj

polovici mjeseca juna i stade odmah sipali vatru

na grad. Posada se branila pucajui iz topova i pu-

šaka, a na 1. jula izleti dva puta iz grada, na-

pavši poziciju generala Wallischa na Romanovibrdu. Ovaj ih suzbije na oigled ovee turske

vojske, koja je stajala u obližnjoj šumi nepomino,bojei se izai u kreševo.

Na 1. jula poela je tjesnija opsada grada,

jer su carevci primakli topove jedno 200 koraaja odgrada. Tek 12. jula navališe Turci, jaki 6000 naprotivnike šaneve, ali su morali pred topovimauzmaci. Valra na grad trajala je neprestano dan i

no. Premda je grad bio ve gotova ruševina, op-

koljenici, njih jedva jedna tisua, ustrajaše hrabro u

obrani, nadajui se u pomo turske vojske. 20. jula

bi napokon grad uzet jurišem. Megju prvima po-

^) Lopaši: Oko Kupe i Korane p 122.-123.

— 16 —

peo se u grad Mihajlo Ogr iz o v i, tada straž-

meštar sa 25 ogulinskih i slunjskih dobrovoljaca.

Oni su nosili u rukama granate i bacali ih pred

Tutke. Uza to zapališe grad, koji je za pola sata

bio sav u plamenu. Zapovjednik tvrgjave Ali-be gBeširevi, starac od 112 godina, pade živ

u ruke carevaca. Turska vojska, koja je bila utaborena

kod Grabarske, pobježe sjutradan, im je ula, da

je pao Cetin. Cetin je gorio etiri dana, dok nije

•izgonio sve, što je bilo od drva. U svemu je za-

robljeno bilo 144 vojnika od preostale posade i

70 topova.

Doskoraiza pada Cetina umre i Josip II. Poslije

njegove smrti poelo se pregovarati o miru, koji

je najposlije sklopljen u Svištovi 1791. godine. Josip

11. nadao se bio, da e barem ispraviti granicu Hr-

vatske do Une, da e porušiti Beograd i Oršavu,

koji se više ne bi nikada smjeli podizati. Po pred-

bježnim ustanovama svištovskoga mira imala se

faktiki pomaknuti granica do Une, ali kad je došlo

do provedbe, dobila je Hrvatska komadi zemlje kod

Cetnia i Drežnika, ispod gore Plešivice kod Plit-

vikih jezera, i u Krbavi. Sav unski kut osiao je i

dalje Turskoj.^).

Dok se pregovaralo o miru u Svištovi imao

je Salih paša uspostavili staru slogu megju bo-

sanskim prvacima, jer se za ovo pošljedne vrijeme

pojaviše megju njima mnoge razmirice. Pošto

se dugo zavlaila rasprava o miru, bojao se Salih

paša, da ponovo ne dogje do rata. On zato pozva

Dosansko-hercegovake prvake na vijee u Travnik,

da ih izmiri i pripravi za svaki sluaj. ini se, da

mu je to donekle i uspjelo, jer je sve priprave za rat

uinio i bio pripravan na zapovijed iz Carigrada

provaliti u Hrvatsku. Kad mu je u julu 1791. stigla

vijest iz Carigrada, da je sklopljen mir, raspusti

vojsku i vrati se u Travnik. Hadži Salih pašabio je odregjen i za lana povjerenstva, koje je

^) Lopaši: Biha i bihaka krajina p. lU.

— 17 —

imalo ustanoviti s austrijskim povjerenstvom granice.

Krajišnici su i ovom zgodom oponirali odregjivanju

granice. Bišani i Izaiani ne samo da su

Salih pašu tužili u Carigradu, nego su i pucali iz

topova na austrijske povjerenike. i) Gradišku, Du-bicu i Novi predala je Austrija Turskojtek godine 179 7.

Tako je svršio taj rat oez ikakovih uspjeha za

Austriju, a bio je poet Josipom II. u vrstoj nadi,

da e mu pasti u ruke itav sjeverozapadni dio

Balkanskoga poluostrva. Prilike specijalno u Bosni,

bile su za nj veoma povoljne, jer nije bilo pravogasklada izmegju namjesnika i bosanskih prvaka, ali

opet su se i ovaj put Bošnjaci hrabro bor»li za

carstvo. Poznat nam je sud klasinog svjedoka

ovoga doba, generala Laudona, koji je rekao

slijedee rijei o obrani bosanskih gradova: „Upravoje nevjerojatno i nadmašuje svaku pre-dodžbu, koju bi ovjek sebi htio stvoriti,

kako su vrsto gragjeni mali bosanskigradii, kako se tvrdokorno u njimaTurci bore i s kojom se lakoom oniumiju iznova ušaniti, kad im se razorijedna obrambena linija; jedva ima tvr-

gj av a, s kojima bi ovjek imao tolikoposla, a svakom drugom narodu dadese laglje doskoiti. "2)

^) Bašagi o. c. p. 116-) Thalloczy: Geschichte Bosniens (Osterr-ungarische

Monarchie in Wort und Bild) p. 262.

III.

DOBA USTANAKA I REFORAMA U OS-

MANLIJSKOM CARSTVU.

A.

Od svištovskoga mira do godine 1820.

Za vlade sultana Selima III. (1789—1806.)prevladalo je i ustalilo se u svim uvigjavnijim kru-

govima Turske uvjerenje, da država mora propasti,

ako se jenjiari ne izmjene regularnom školovanomi disciplinovanom vojskom, kao što je to bilo posvuda u Evropi. Sultan Selim nije trpio jenjiara,

a bio je iskren prijatelj reforama. U to ime izdao

je on neke naredbe o reformi u vojsci, poznate podimenom „Nizami Džedid" (nova organi-zacija). Provedbom ovih naredaba poe se odmahkao što se poelo i pobiranjem novoga poreza. Da-kako, da se našla odmah i opozicija protiv tih

reforama. Masa carigradska prozvala je novi regle-

ment „Giaur Talimi" (reglement nevjernika), a

jenjiari, kojima je bilo naloženo, da vježbaju potom novom reglementu, ne htjedoše o njem ni uti.^)

Poetak gušenja jenjiarske samovolje uinjenje poslije svištovskoga mira na teritoriju beograd-skog p a š a 1 u k a. Pri tom je dakako bilo više dobre

') Rosen : Geschichte der TUrkei vom Jahre 182G— 1866BdI. Leipzig. 1866. Novakovi; Die Wiedergebutt des ser-

bischen Staates (1«04-1813), Sarajevo 1912. p. 12—13.

19

volje, nego li snage u sultana i njegovih savjetnika.

Jedna od taaka svištovskoga ugovora o miru sa-

vržavala je i uvjet, da se na granici austrijsko-turskoj

utvrdi mir i red. Ovo je bilo mogue samo tako

provesti, da se jenjiarima uskrati povratak u Beo-

grad i Srbiju. Guverner Beograda Abu Bekirpaša zapoeo je svoje gospodstvo time, da je neo-

ekivano dao pogubiti Deli A h m eda, jenjiar-

skoga poglavicu u beogradskom pašaluku. Poslije

toga je rastjerao jenjiare, koji ostadoše bez vogje,

a spremali su se na povratak u Srbiju i dao ujedno

objaviti, da jenjiarima nije dozvoljen povratak u

ovu provinciju (1792.) Jenjiarima je ipak uspjelo

još iste godine povratiti se u Srbiju, te ih je ttk

j794. potjerao iz Srbije TopalAhmed paša a

Srbija dobila posebnim hattišerifom privilegij, da su

iz beogradskog pašaluka jenjiari iskljueni,^)

Protiv reforama sultana Selima III. digao se

otvoreno iskusni i sreom praeni Osman PasvanO g 1 u (Pasvandžija).On je otjerao sultanove pristaše iz

Vi dina, restaurisao tvrgjavu i dao razglasiti, daustanak nije naperen protiv sultana nego protiv

njegovih savjetnika. God. 1795. vodio se oko Vidina

formalni rat protiv Pasvandžije, ali on se održa

protiv svih sultanovih vojskovogja. Nemo tadanje

Turske vidi se najbolje po tome, što se porta mo-ralas Pasvandžijom nagoditi. Godine 1798. napala gaje opet velika carska vojska, u kojoj su se nalazile

iete izBosnepod Mustaf a pašom Perišanom,ali i ovaj put mu nijesu mogli doskoiti. Pod jesen

se Bošnjaci vratiše svojim kuama.-).Pošto je radi Egipta došlo do f r a n c u s k o-t u r-

skoga rata, osjetila se porta u još veem škripcu,

pa zato je morala popustiti jenjiarima. Posebnimfermanom dozvoljen im je povratak i u beogradskipašaluk. Sada zareda u beogradskom pašaluku go-

spodstvo dahija (uzurpatora), koji podijeliše vlast

Novakovi o. c. p. 9.

-) Bašagi o c. p 118.

-20—

nad pašalukom i svojim nasilnim postupkom izaz-

vaše ustanak Srba pod Gjorgjem PetroviemCrnim (Karagjorgjem) 1804, godine.

Bošnjacima imala je zapasti veoma važnazadaa, da uguše srpski ustanak. Turskaimala je na sve strane neprilika, nije mogla svladati

ni Pasvandžije, a sada joj se nametnu ovdje novaopasnost. Sve onamo do 1813. godine opaža se

neka mlitavost sa strane došnjaka u obrani interesa

Turske u Srbiji. Pokušaj reforama sultana Selima III.

prouzrokovao je ope nepovjerenje osobito premavezirima tugjincima Osmanlijama, koje su poeli sma-trati kao oružje »nevjernika«. Slabost, koju je Turskapokazivala u zadnje doba, digla je mo bosanskogaphmstva. Ovi su kao »bedem Islama« s prijezirom

gledali na turske namjesnike, koji su svojim na-

prasnim, nespretnim nainom izazivali bosanskeprvake. »Turska, govorili su megju sobom, nije u

stanju bez naše pomoi ukrotiti šaku Srba, što se

tako golemom nama ukazuje?« Prema svjedoanstvuvrlo oštroumnoga francuskoga konzula u Travniku,

Pierra Davida (1806— 1814.) oni uope nijesu

marili, da se bore više u tugjoj zemlji za carstvo.^)

Ovo je bilo potrebno naglasiti, da se razumije

udnovato držanje Bošnjaka prema srpskom ustanku.

Imat emo jošte prilike, da se u pripov jedanju do-

gagjaja, koji su u svezi sa srpskim ustankom, na

to držanje Bošnjaka povratimo.

Zadaa da Srbe primiri, zapade nekadanjegabeogradskoga guvernera, sada bosanskoga namjes-

nika Abu Bekir pašu. U drugoj polovici juna

god. 1804., kad su ve Srbi oistili zemlju od da-

hija, pokupi Bekir paša nešto bosanske vojske i

pogje u Srbiju. Srpske ustaše zaprijeiše mu put u

Beograd i tako ga obrlatiše, da nije mogao uiniti

ništa. Njegov boravak u Srbiji, sa zadaom da pro-

vede istragu, bio je bez svakog autoriteta.

') Jt lavi: Iz prepiske francuslcog generalnog konzulata

u Travniku u godinama 1807.—1814. {Gl. z muzeja 1904. p.

270)

— 21 -

Megjulim stvari su se na oko primirile, dahija

nije više bilo i Bekir paša povrati se u oktobru u

Bosnu. Karagjorgje opremio je pisma na neke bo-

sanske prvake, svaljujui krivnju radi nemira u Srbiji

na dahije i nastojei ne bi li bosanske pivake sklonio,

da ne pomažu Turskoj gušiii ustanka u Srbiji.^)

Turci u Srbiji u poetku us'anka simpatizuju sa

Srbima u borbi protiv dahija i zauzimlju se u Cari-

gradu za nje. Od bosanskih prvaka zauzima se za

Srbelbrahim beg Vidaji iz Zvornika.^)Kako je ustanak Srba zauzimao sve šire di-

menzije, ratuju po malo Bošnjaci za Abu Bekirovognasljednika Mustafa paše Smajilpašia i

onda Husrev-Mehmed paše (u martu 18U6.).

Bošnjaci su u proljee 1806. provalili u Mavu i

zaposjeli zapadne dijelove Srbije, Protiv Bošnjakaborili su se uspješno vojvode od Podrinja. PopMilutin iz Gue svlada u junu nedaleko Požegesarajevske ete pod Ord-agom. Karagjorgje svlada

Hadžibega iz Srebrenice na visini od Bra-ta i a, zapadno od V a 1 j e v a i natjera ih u bijeg.

Glavnu bosansku vojsku razbije kod Krnjia i

Mesaraca Janko Kati, plativši tu pobjedusvojom glavom. Karagjorgje je u to pošao premaSapcu i razbi Bošnjake u glavnoj bitci kod M i š a r a,

koja je svršila tako potpunom pobjedom, da se

s ove strane nijesu trebali bojati Srbi itave pre-

ostale godine nikakove navale. Jedan dio bosanskevojske povukao se poslije bitke kod Mišara u Šabac,ali su moiali odanle izai u februaru 1807. i predati

grad Karagjorgju.'^)

Godine 1807. zapoe rusko-turski rat,a time i zbliženje Rusa i Srba i veliki upliv Rusana pravac srpske politike i borbe. Nastojanje Rusada pomognu Srbiji protiv Turske, gledao je parali-

zirati Napoleon, koji je bio sklon Turskoj. Ima-

^) Bašagi; o c. p. 119.

') Novakovi: o c. p. 24.

^) Ibid. p. 38. 39. 40. 41.

22

jui Dalmaciju u svojim rukama, on je s izvjesnim

nakanama imenovao konzulom u Travniku PierraDavida (god, 1806.), koji je na svoje mjesto stigao

u februaru 1807. godine. Pierre David bio je bistra

glava i znao se vješto uzdržati na svom mjestu sve

onamo do 1814. godine, kada je konzulat bio ukinut.

Njemu imamo zahvaliti mnogu dragocjenu vijest ozamršenoj situaciji onoga doba u Bosni. Mehmedpaša, tadanji vezir bosanski, doekao je Davidaprema njegovom izvještaju upravo sjajno. Ovo ipak

nije sprijeilo, veli David, neke ovdašnje stanovnike,

da me na ulici ne susretnu pogrdama i dadu mi naziv,

stoga obino davaju kršanima (gjaur). Sjajan doekfrancuskoga konzula nije proizašao zaista samo iz

simpatije vezirove prema Francuzima, nego je vezir

morao sigurno to da radi po naputku iz Carigrada.

Kakvo je nepovjerenje vladalo tada u Bosniprotiv carigradske politike, vidi se najbolje iz toga,

što se dolazak fiancuskoga konzula nemilo dojmioBošnjaka. Oni su mislili, da je David ovamo stigao,

da provede prenos zemljišta i da je Bosna predanaFrancuskoj.^) Neki su opet mislili, da je konzuldošao, da pomogne Sibima. Radi opeg nepovje-

renja nije Mehmed paša mogao preduzeti nikakoveenergine akcije protiv Srba.

Nakana je Francuske bila, da iz Dalmacijepošalje jedan pomoni kor protiv Srba u smjeru

Sapca i Beograda i da pomogne tako ugušiti srpski

ustanak. Ovu nakanu Francuske potvrgjuje David u

jednom svom izvještaju, Mehmed paša bio je valjda

prema višoj uputi toj ideji sklon i toplo se zauzi-

mao za Davida, kad je ovaj bio izvižen sa svojim

ljudima napadajima sa strane Travljana. Jednomovakovom prilikom sazvao je Mehmed paša divan

od paša, kapetana i aga, koji su odmah u poetkuvijearja poeli mumljati, da se on prodao Fran-

cuzima i da je posiao gjaur.

i) Jelavi 1. c. 270.

— 23 —

Veoma karakteristiki odgovor Mehmed pašin za

prilike ovog vremena, prema Davidu glasio je: „Ja

sam Turin, a ne gjaur, ali ja ljubim Francuze, što su

najstariji i najiskreniji prijatelji osmanlijskoga carstva.

Teško vama, ako rasrdite Francuze, jao onima, koji meuvrijede; jer ako njih rasrdite, mene ete uvrijediti.

Ako ovdje nastane protiv njih pobuna, ja u uzjahati

konja ispred svojih mameluka, stavit u do sebekonzula i udarat u po buntovnicima. Zatim uotii u Carigrad, da tražim osvetu protiv ove pokra-

jine i vratit u se na elu 20.000 vojnika, da je

kaznim. Pa što se mene tie vaša Bosna?Ja nemam šo da izgubim; moje se žene ne nalaze

ovdje, moja je ast obezbijegjena, ja nemam bo-

gatstva. Imam samo da sabljom branim svoj život.

Teško vama, ako razgnjevite mene i Francuze!"Na ovaj energini i malo osmanlijsko hvalisavi

govor, obeaše bosanski ajani, da e lijepo doekatifrancusku vojsku, ako bude htjela ii preko Bosne. ^)

Ovako je izvjestio u martu 1807. David svojuvladu, a u maju opet izvješuje francuski generalSebastiani u Carigradu, da je porta voljna zatra-

žiti jedan pomoni kor od Napoleona protiv Srba^.)

Dok je Francuska htjela pomoi Turskoj, kom-biniralo se opet s rusko-srpske strane prekoBosne napasti Francuze u Dalmaciji. Taj plan bio

je veoma fantastian, ali se i Rusi i Srbi vratiše još

jednom kasnije na tu ideju, samo je dakako ne izve-

doše.

Osim ovog ruskog i francuskog nastojanja

valja zabilježili, kako S3 Austrija ponijela u toj situ-

aciji. Tadanja najbistrija glava, najbolji posmatraAustrije, nadvojvoda Karlo, zagovaraše od 1807.

godine okupaciju Jadranskog troku'a. Austrija nije

pustila s vida prilike u Bosni i u Srbiji.-^)

^) Ibid. p. 270.

-) Novakovi o. c. p. 58.

) ThaUoczy 1. c. p. 266.-267.

— 24 -

Ustanak Srba našao je u zemlji saveznika.

Znademo za hajduke ete bosanskih Srba 1807,

do 1808.^) Konzul David pripovijeda da su bosanskevlasti našle pismene dokaze o zavjeri pravoslavnih

vladika, koje su javljale, da je razoružanje raje (Turci

su naime raji oduzeli oružje) samo prividno i daoni imadu dobro sakrivenog oružja i netom se pri-

bliže Srbijanci Tuzli, svi e se pravoslavni dii protiv

Turaka. Konzul David dalje javlja, da je obadvijemvladikama odsjeena glava (? !)-') I franjevci se uprvom dijelu srpskog ustanka nadali mnogo od tOJ

pokreta, jer su vjerovali, da e Austrija otvoreno

podupirati Srbe. Katolici u Hercegovini i u Dalmaciji

obodreni uplivom Crne Gore, nadali su se od Rusai Srba svome oslobogjenju. U oktobru 1807. znadeDavid priati o nekom potajnom pokretu katolika

u Banjoj Luci i o prebjeglim katolikim biskupima (?)

preko Save. Vojska se s austrijske strane skuplja

na Savi, a Turci se groze, da e poubijati sve

kršane.'')

Beki je dvor bio dobro informiran o rusko-

srpsko-katolikim simpatijama, pa je zato bila izdana

lozinka, da sa bosanske katolike nastoji uvjeriti, da

imadu oekivati samo od Austrije oslobogjenje.

3. juna 1808. stigao je u Travnik i austrijski konzul

Mittesser, koji je imao valjda u tom smislu da

radi. U ovim svim moguim stranim uplivima u zemlji

teško su se razabirali muslimani Bošnjaci. Osjeali

su da neprijatelji sa svih strana nastoje i rade protiv

njih, pa su mislili, da im je najprea dužnost braniti

svoju vlastitu zemlju.

U Carigrad nijesu gledali nikakovom nadom.U junu 1807. oborili su ondje jenjiari pomouŠejh-ul-Islama Selima III. i postavili na prijesto

Mustafu IV., a i ovaj je samo kratko vrijeme vladao.

Husref Mehmed paša nije mogao nikako

da sebi pribavi autoriteta u zemlji i da odluno

*) Batini 1. c. p. 182.- Jelavi 1 c p. 274') Ibid. p 280.

-25 —

povede vojnu na Srbe. U aprilu 1807. provalili su

Srbijanci preko Drine i udarili na Janju iBije-

1 j i n u. Drugoga dana napao ih je bijesno A 1 i p a š a

i potisnuo preko D.ine.^) Ovaj neuspjeh popravljen

je donekle zauzeem Uzica sa strane Srba.

Zaludu dolaze fermani iz Carigrada, da se

digne jaka vojska protiv Srbijanaca. Bošnjaci se ne

miu Konzul David izvješuje, da u zemlji postoji

feudalna anarhija »nepopravljivih bar-

bara^<. U Sarajevu, tom leglu opozicije, postoji

neka vrsta oligarhijske republike, koja namjerno

radi u svemu protiv onoga, što vezir hoe.-)

Tužbama Bošnjaka protiv Mehmed paše udo-

voljiše napokon u Carigradu i u aprilu 18U8. stigne

u Travnik zamjenik mu IbrahimHilmi paša.Husref Mehmed paša imenovan je guverneromMaedonije. Nilbrahim paša nije mogao uiniti

reda. David nam drastino crta nemo vezirovu i

drzovitost travnike svjetine. Sarajevska oligarhija

ne priznaje ni vezira ni njegove vlasti, a i Banja

Luka je nepokorna. Ve tri mjeseca otkako je Ibrahim

paša ovdje, a ne može se govoriti o kakovoj vladi.

itava pokrajina je u periodu potpune anarhije —svako okružje ima svoga posebnoga vladara,^) Kadasu srpske ete provalile u srebreniki kotar, Ibrahim

paša se ni ne mie. On veli, da nema naloga.^)

Godina 1808. donijela je opet promjenu nasultanskoj stolici. Koncem 1808. digao se Mustafabajraktar, da uspostavi Selima III. Ovaj ustanak

stojao je života Selima III., oborio je s prijestolja

Mustafu IV. i digao na nj Mah muda II. Ovajdade smaknuti Mustafu i ouva prijestolje tako,

daje potvrdio prava i privilegija jenjiara. Mahmud II.

stekao je još za Selima III. uvjerenje, da se nemože ništa uiniti na preac.

^) Jelavi 1. c. p. 272. Novakovi o. c. p. 57.

-) Jelavi 1. c. p 458.^1 Ibid. p. 466.

*) Ibid. p. 467. Isporedi još Miško vic: Srpskavojska i vojevanje za vreme ustanka 1804.-1815. (Glas 47.)

p. 34.

26

Kada je god. 1809. zapoeo iznova rusko-turski rat, poeli su i Srbi energinije vojevali.

Borba nije baš bila sretna po Srbe. Oni su ljuto

bili poraženi kod Niša. S nešto više sree vojevaoje Karagjorgje. On je zauzeo Novi Pazar i Sjenicu,

prije no š;o je došao na svoje mjesto kao muhafizu Novi Pazar junaki Sulejman paša. Kada je

Sulejman paša potisnuo Srbe s Drine i oslobodioSoko od opsade, pohiti prema Sjenici protiv

Karagjorgja. Kod Sjenice se zametne bitka, u kojoj

je Sulejman paša bio potpuno razbit. Karagjorgje

je imao nakanu, da se združi s Crnom Gorom, ali

glasovi porazu kod Niša prisiliše ga, da se po-vukao u unutrašnjost Srbije.

Bosanski namjesnik Ibrahim paša videi, dane može puno uiniti, pokuša s Karagjorgjem sklo-

piti primirje. Ovo mu je donekle i pošlo za rukom,ali dobije zato iz Carigrada ukor, kako može skla-

pati s onima ugovore, koji su vijekove turski po-

danici, nego neka radije gleda da ih svaki danuznemiruje, kako se ne bi mogli ni odmoriti.^)

U proljee 1810. sazove Ibrahim paša sve ajane

i kapetane u Travnik, da im razjasni položaj i po-

sljedice, ako se jednom srpskim provalama ne uinikraj. Vezirovom pozivu se svi listom odazovu : S u-

lejman paša bi odregjen za Sjenicu, Sunulahpaša za Srebrenicu, a Alipaša ZvornikizaZvornik. Ibrahim paša ode pod Ložnicu, gdje bijaše

glavna sila srpskih ustaša. Bašagi znade pripovi-

jedati o porazu Srbijanaca kod Ložnice i Uzica, ali

pošto Turska vojska, zaokupljena ruskim provalamanije mogla od Niša pritisnuti srpske ustaše, sjediniše

se oni i preprijeiše put Ibrahim pašiprema Beogradu. Bašagi dalje veli, da je zimaprisilila Ibrahim pašu da se morao povratiti u Bosnu.-)

Novakovi veli, da je Karagjorgje Bošnjake rastjerao

^) Bašagi o. c. p. 122-') Ibid. p. 123.

27

i potjerao preko Drine.^) Neuspjeh Ibrahim paše u

Srbiji i njegov uzmak, zabilježio je i konzul David.-)

Godina 1811. prošla je u borbama na granici

srpsko-bosanskoj, a tako i prva polovina god. 18i2.

Megjutim se promijenila i opa evropska politika

situacija. Izmegju Francuske i Rus je dolazilo je doneprestanih konflikta i sve se više približavalo vri-

jeme velikog rusko-francuskog rata. U okolini cara

Aleksandra bavili su se neprestano mišlju, da

Francuskoj zadadu udarac sa strane, s koje ga onanikako ne oekuje. Sada se opet vratiše na onaj

fantastini plan iz god. 1807. Admiral iagov,koji je zamijenio Kutuzova na dunavskom bo-

jištu, kad je ovaj ve bio potpisao preliminare rusko-

turskoga mira, opajao se, a i Srbe raspravama i

i pripravama za navalu na Dalmaciju prekoBosne. Potpukovnik Pol je v bio je poslan Kara-gjorgju u Srbiju, da s njime ustanovi jakost ekspe-dicionih korova, Sibi pojaani neznatnim odjelimaruske vojske imali su zauzeti (?!) Bosnu i ondanapasti Dalmaciju. U Bosni se dakako raunalo napotporu ustaša. Iza svih ovih planova stajao je ge-

neral grof Marko Iveli, rodom iz Risna u Dal-

maciji, ovjek nepouzdan i vrlo sumnjiva glasa. Onje dao po nekim kalugjerima sakupiti glavare her-

cegovakih plemena, da se s njima dogovori oustanku.

Usred tih nepromišljenih i besmislenih priprava,

bio je sklopljen definitivno rusko-iurski mir i ruskavojska je morala ostaviti ratište, da brani svojuzemlju od Napoleona.=^)

Mir u Bukureštu nije dovoljno zaštitio Srbe.Srbi i sami nee da za njih vrijede ustanove togmira. Ovo potonje nije žao ni Turcira, jer drže,da im se povoljna prilika pružila, da Srbe iznovapodjarme. Veliki vezir Huršid paša priprema se

') Novakovi o. c. p. 118; 134.-) L. c. p 475.') Novakovi p. 152.—lf>3.

23-

ozbiljno zimi 1812 13. i u proljee protiv Srba.Mlitavoga Ibrahim pašu zamijeni u Bosni ener-gini, osobito pouzdani Ali paša Derende-lija.i) (1813.)

Derendelija je umio nai sredstva, kojimaje Bošnjake prisilio na odluniju akciju protiv Srba.On spada u niz onh vezira, koji e iza njega slije-

diti, što nijesu baš birali sredstva za svoje ciljeve.

Prema izvještaju konzula Davida imalo se po nje-

govu nalegu sabrati jedio 80,000 vojske protiv

Srba. Koliko ih se u istinu sabralo, ne znamo.Znamo megjulim za uspjehe Bošnjaka god. 1813.Odluni bojevi bili su se kod L o ž n i c e, L jesni ce,

Zasavice i Sape a. Negdje u septembru unišli

su Bošnjaci pod Derendelijom u Beograd i ovdjese sastali s H u r š i d - p a š o m, koji je nešto kasnije

došao od Niša.

Prema svjedoanstvu nekog poturenog Fran-cuza Ibrahim Manzur efendije, koji je su-

djelovao u bojevima oko gore pomenutih gradova,Bošnjaci su uzeli u Srbiji tom prilikom silan pli-

jen. On veli : Jedva se može vjerovati, koliko sumnogo Srbi imali rogate marve i ovaca i koliko

smo im mi pootirnali. Putevi u Bosni su krali odstoke i od robova iz Srbije, što su u Bosnu tjerani.-)

Kada su stigle u Carigrad vijesti, da su pali

Sabac i Beograd, tri su dana grmili topovi nadBosporom od radosti. I Travnik je pucanjem iz to-

pova slavio zauzee Beograda."')

') Bašagi o. c. p. 123. zove ga „bivšim razbojnikom'.Juki (Zemljopis i poviestnica Bo^ne p 145) veli za nj: ,,ovi

nit je znao štiti ni pisati. Po Turke je bio strašan i

više ih je stotina na oni sviet odpreraio". Batini (o. c p.

19U) veli da je bio na elu 12.000 razbojnika, s kojima je naBalicanu napadao putnike i gradove

-) Novakovi: Iz memoara Ibrahim Manzur efendije ove'ikim dogagjajima u Bosni i u Srbiji iz god. 1813. i I8l4.

(Spomenik XXII. p 50.)

•') Jelavi 1. c. p. 480.

— 29 —

Veliki vezir nije moga preboljeti, što s u

Boš n j aci pri j e njega z auz el i B eogr ad.

On zae snovati, kako da im se osveti. Svoje djelo

odluio je izvesti tajno. Pod izlikom prije nego se

razigju vojske, pozove on bosanske prvake na ve-

eru u svoj tabor. Bosanski bezi i ajani saznavši

,da e im veera velikog vezira na nos skoiti"

zakljue zajedno, da svaki odabere po nekoliko

valjanih drugova i pOvede sa sobom u HuršiJ pa-

šin tabor. Ovo iznenadi velikog vezira i on okrene

u prijateljski ton darivajui i astei Bošnjake.^)

Oerendelija nije se mogao dugo održati uBosni kao namjesnik, ma da je imao za legjima

Huršid pašu. Bosanski ajani gledali su na svaki

mogui nain, da ga se riješe. Sarajlije i Visoani-)potražili su ga i u Travniku, ali ga ondje ne na-

gjošc. Ljuti odoše u Skoplje i popale Sulejman-pašine dvore, koji je bio guverner u Beogradui za koga su držali, da je sa svojima u savezu sa

Derendelijom. Porta sada makne Derendeliju i po-

stavi Huršid-pašu za bosanskog namjesnika.

(1815.) Dok je on snivao o tome, kako e skuiti

begove bosanske, plane u Srbiji ponovo ustanak1815. godine. Bošnjake nije zapala ovaj put

glavna zadaa, a teško da bi se bili i odazvali kaoza Derendelije. Huršid paša morao je ostaviti sto-

licu bosanskih vezira još iste godine, jer se porta

bojala ustanka u Bosni. Da ugodi Bošnjacima, po-stavi porta za vezira domaeg sinaSulejman-pašu, kojeg su bosanski bezi poštovali kao junakai svog ovjeka, ali nijesu mogli podnositi nasilja

njegovih sinova. Zato ga optuže u Carigradu i onbude pod stare dane maknut iz Bosne (1818.) Sadase izredaše još dva vezira i najposlije bi poslan uBosnu glasoviti Ali Dželaluddin (u martu182(\ godine).

^) Bašagid o. c. p. 125.

-) Pobliže o tome gl. u Batinia III. p. l90.

— 30—

B.

Borbe protiv reforama centralne vlade od god.

1820.—1839.

Od zadnjeg srpskog ustanka, u kojem su bo-sanski velikaši ipak vodili odlunu rije, porasla je

opet njihova mo. U doba, kada je na svim stranamaosmanlij«ko carstvo imalo neprilika, bosanski su

begovi sauvali „prag carstva "" od neprijatelja i

onemoguili prijelaz srpskoga ustanka na bosanskiteritorij. Ova okolnost ojaala je bosanske ajane u

njihovom shvaanju, da nemaju ništa zahvaliti sul-

tanovoj vladi nego obratno, da su oni bili opet u

najveoj nuždi pomagai države i spasitelji vrhovnevlasti sultanove.^) Odatle je proizlazilo i ono oma-lovažavanje sultanovih vezira i igranje s njima.

Izvrsno je njihov odnošaj prema vezirima karakte-

risao konzul David: Bošnjaci štuju vezirasamo u toliko, u koliko je njegovapravda neumoljiva. Ako je mekan i do-brodušan, oni ga smatraju slabim, te gapreziru. Oni su uvjereni, da valja pro-lijevati krv, ako se hoe nad njima vla-dati.^) U Ali Dželaluddinu našao je sultan

reformator Mahmud II. vezira, koji je bio kaostvoren, da slomi otpor Bošnjaka. Bošnjaci su baš

tada prianjali uz poznatoga Alipašu od Janine,te nijesu bili protivni ideji, da se do Save osnuje

nova islamska država, naravno u pretpostavci, da

e oni ovdje igrati ulogu vodilja.-') Možda je baš i

ta injenica sklonula sultana, da je Dželaluddinu

dao punomoi, da postupa u Bosni svom strogošu.Ali Dželaluddin bio je poznat i otprije

kao nemilosrdan, do skrajnosti oštar vezir. Fra GrgoMarti znade priati, kako je ijegdje u Bitolju, dokje bio tamo vezir, dozvao tamošnjih prvih 12 otpor-

^) Thalloczjr 1. c. p. 267.

^) Jelavi I. c. p. 474.

") Thalloczy 1. c. p. 269.

- 31 —

nika i naredio, da svaki usjee po jedan hrastov

kolac i da ga donese njemu u konak. Oni poslušaše

vezira, doniješe, što je tražio i_, posadiše po njegovoj

avliji. Iza toga im je rekao: „ujte! Zabilježi svaki

svoj kolac, pa im pokaže vas koji neposlušnost,

odmah u ga evo ovdje na kolac nabiti."^; im je

stigao u Bosnu, (poetkom marta 1820.) odmah je

pokazao, da kani energiki provesti u zemlji mir i

red. Pošto su kragja i palež preoteli maha, izdade

naredbe na sve kadiluke, da nitko ne smije iz

jednoga mjesta u drugo, a da ne uzme oJ kadije

putni list (teskeru). Za kontrolu postavio je posebneljude na glavne putove i klance, da pregledaju putne

listove. Stroge kazne bile su odregjene za one, koji

bi bili uhvaeni bez tih putnih listova. Ovim je

postigao, da za njegovoga vladanja nije bilo haj-

duka. Pandura nije držao, ali je zato strogo pazio,

da kapetani (muselimi) vrše svoju dužnost. Stvar

izgubljena, na mjestu bi sagnjila, a ne bi je nitko

smio do vlasnika dignuti, veli Juki. Kršani su

pod njim malo odahnuli : svaki je zulum bio dignut-).

Kada se malo snašao u Bosni, poeo je sa perse-

kucijom bosanskih ajana. Ovu je velikom sigurnošuprovagjao. To se dade protumaiti samo tako, što

je predobio za sebe neke odline bosanske rodove.

Po jednoj verziji bili su to Sarajlije Babici i

Džin džaf ii, •') dok Asbost opet pripovijeda,

da se Dželaluddin združio s monim rodom e n-

gia, kojima je sultan dao itavo Zagorje sa svimdržavnim dohocima kao leno.^)

Godine 1821. dao je pogubiti itav niz kape-tana, zatim mnoge sarajevske uglednike. Zauzeo je

na juriš Mostar i Srebrenicu. esto je i nedužanplatio glavom. Zaludu su ga tužili u Carigradu, da

^) Marti: Zapamenja p. 4.

^) Juki: Zcmlj. i poviestnica Bosne p. 145.^) Popovi Šapanin: Pokreti u Bosni izmegju 1820. i

1832. Po L. Ranku i R. Kunibertu (Glasnik XXI. p. 187.).

*) Asb6th: Bosnien und die Hercegovina Wien 1888.

p. 135.

32

je potajni kršanin, jer se on esto znao preobui,mješao se megju raju i posjeivao kršanke crkve.

Sultan je obeao, da e ga maknuti, ali Dželal je

ipak ostao. Juki bilježi, da je od muslimana po-ubijao 300, a od kršana samo dvojicu, i to ubojice.

Napokon je ipak Bošnjacima uspjelo, da gamaknu. Dželaluddin dobio je više mjesto, postao je

serasker u Grkoj. On megjutim nije pošao na svoje

mjesto. Jedni vele, da je sam uzeo otrova u Trav-

niku, dok drugi bilježe, kako su se pronosili glasovi,

da je bio otrovan.

Dželaluddin je toliki strah zadao muslimanimau Bosni, kao rijetko koji vezir. Držali su ga za

Francuza i mrtva ga se još bojali, govorei da onnije umro, nego drugi mjesto njega. Marti pria,

da je vilajet u Maedoniji „od veselja inio mjesec

dana ast".

Smrt Dželaluddinova (1822.) vrati Bosnu u

prijašnje stanje anarhije i nereda. U Carigradu pri-

pravljahu se megjutim znameniti dogagjaji. Sultan

Mahmud II. odluio se napokon, da obrauna s

jenjiarima. Njegovoj akciji protiv jenjiara mnogoje pripomoglo nesremo ratovanje Turaka u zadnjim

vojnama. Jenjiari su svuda nesretno vojevali, pa

je zato u osmanlijskom puanstvu nestalo pouzdanja

i ljubavi prema njima, a opet s druge strane poelose pravedno prosugjivati uspjehe redovitih eta.J

Za svoje osnove protiv jenjiara predobio je

sultan Mahmud II. itavu vladu, Sejh-ul-Islama, agujenjiara i odlinije jenjiarske asnike. 29. maja182^6. sazvao je sultan u palai age izvan-

redan divan, kojem su osim velikog vezira pri-

sustvovali još ministri, prvi civilni inovnici, ulema

i viši asnici jenjiara. Prema fetvi uleme: Postavite

pioiiv vašeg neprijatelja isto oružje, kojim se on

protiv vas služi, stvoren je zakljuak, da se podimenom „Muallem Iskendž" (izvježbana ruka!)

stvori nova redovita vojska. Izbjegavalo se ime

„N i z a m i D ž e d i d", jer je uz to ime bila vezana

— 33 —

uspomena na posljednje revolucije i narodne anti-

patije. Svaki od jedno 50 bataljuna jenjiara imaoje novoj eti dati 150 momaka. Novaenje „muallemiskendža" išlo je u najboljem redu. asnici, koji su

imali vježbati nove ete, bijahu pri ruci, jer ih je

ve prije poslao Me h med Alipaša iz Egipta.

Šejh-uMslam potvrdio je novu instituciju pred

masom svijeta i jenjiara. Sam veliki vezir izašao

je na ulicu u novoj uniformi, od koje se osobito

nijesu svigjale na pola evropske uske hlae.

Polovinom juna iste godine diže se jedno 20.000

jenjiara, i zatražiše od sultana ukinue „muallem isken-

dža", zatim glavu velikog vezira, age i muftije. Sultan

Mahmud dao je odgovoriti, da je on navikao zapovijedi

dijeliti, a ne primati i da je vrlo daleko od tog, daim dade glave svojih vjernih. On e doi po njihove,

ako se ne predadu odmah na milost i nemilost.

Protiv jenjiara izree carigradski muftija sve-

ano prokletstvo, a njihovo uništenje bude progla-

šeno boguugodnim djelom. Jenjiari se povuku u

vojarnu, koju sultanove ete zapališe. Tko je iz-

megju njih htio pobjei vatri, taj je pao u ruke

protivnika. Do 6000 jenjiara bude tom zgodompoubijano. 16. juna 1826. posebnim je fermanomnajavljeno uništenje jenjiarskoga kora i osnutak

nove vojske. Rije jenjiar nije se smjela javnoizgovarati. Ta se naredba još 25 godina kasnije

obdržavala. Iza toga je Mahmud uništio i derviški

red Bektaša, porušio im 14 tekija u Carigradu,

smaknuo šejha, a 200 derviša prognao u Malu Aziju,

ali su putem bili posmicani. Pošto su radi Bektašanastale ponovne smutnje u Carigradu, Mahmud još

jednom upotrebi svu strogost, kazni smru glaveurote i uspostavi mir.^)

Za Bosnu js bio imenovan uto doba veziromBelenli Hadži Mustafa paša. Carigradskidogagjaji izazvaše u Bosni strah. Padom jenjiar-

^) O ovim dogagjajima sravni Rosen o. c. I. p. 9., 10.,

13., 14, 15., 17 i 19.

— 34-

skjm bijaše izreena i osuda bosanskoj vlasteli, koja

su preko jenjiarkoga age u Saraji^vu stajala u svezi

s jenjiarskim odžakom (korom) Carigradu, a to i

davaše bosanskoj vlasteli tolikog maha. Orgaraza-

ija jedne redovne i subordinirane vojske podvrhovnom vlašu samoga sultana, uinilo je njihovu

silu sasvim izlišnom, a to su oni dobro predvidjeli.^)

Belenli Mustafa paša zadržao se samo kratko

vrijeme u Sarajevu, gdje je ve kipjelo protiv sul-

tanovih reforama, nego je otišao odmah u Travnik

i ondje proglasio sultanov ferman o ukinuu jenji-

arskog odžaka. Sada se uzbuni itava Bosna, a

napose jenjiari. Ovima se postavi na elo KaraAli-aga Rušuklija, koji je imao odžak u Sa-

rajevu. Uza nj pristade Fejzulah-aga Turnadžija(Tu'-anija) kao i ostale age, koje odmah razviše agi-

taciju po itavoj zemlji protiv sultanovih naredaba.

Jenjiarske age bile su ujedno vogje srednjeg mu-slimanskog staleža u gradovima, koji je pristao uz

njih. Bosanska aristokracija držala se za sada još

na strani.

Kada je povjerenik Belenli Mustafa paše, B a-

tal-aga stigao u Sarajevo, nosei sa sobomrazna muila, ope ogorenje prevrši svaku mjeru.

Batal-aga dade na bajram proitati u Sarajevu

ferman o ukinuu jenjiara i u ime vezirovo izjavi,

da se jenjiarski odžak ukida. Bosanski jenjiari

proglase na to, skupivši se u Carevoj džamiji, Ruš-ukliju jenjiar-agom, a Batal-agu protjeraju

iz Sarajeva. O novim uniiormama nitko nije htio

ni uti. Pošto je megju inim bilo kod novih uni-

forma i to da se kajiši moraju unakrst zakopavati,

openito se govorilo: Ako se hoe, da se krstimo,

ne treba nam sultan. Austrijanci i Rusi bolje e nas

nauiti.

Rušuklija pozove iz 32 kotara po dva za-

stupnika na vijee u Sarajevo, koje sastavi u sep-

tembru (1826.) izjavu, da se carski ferman odbija.

') Popovi Šapanin o. c. p. 173

— 35 —

Na ovo se dakako u Carigradu nijesu puno obazirali

ali su i podcijenili znaenje to^a pokreta. Ipak se

pokuša mirnim putem Bošnjake privesti poslušnosti.

U Bosnu bijahu poslani glasoviti uenjak A h m e d

ef. Priliplija i Arif beg, da savjetom sklone

otpornike na poslušnost, a one, koji još nijesu stupili

u opoziciju, da zadrže. Ovi poslanici odose najprije

u Beograd, gdje su se posavjetovali s tamošnjimvalijom Abdurrahman pašom, koji je bio kaosusjed dobar poznavalac bosanskih odnošaja. Iza-

slanici nijesu se usudili doi u Sarajevo, nego su

se stavili u pismeni saobraaj s Rušuklijom, ali

ovaj im porui, da sami dogju pa da vide.^)

Buntovnici su u Sarajevu megjutim upotrebili

silu protiv prvaka i prisilili ih na potpis ugovora,

da su s jenjiarima.

Jedan od ustaša, poznat u Bosni pod imenomPinjo barjaktar, kojemu je Abdurrahman pašajoš za svoga boravka u Beogradu kao i nekimdrugim Sarajlijama poslao bio svoje poslanike s

nekim porukama, izjavio je Abdurrahmanovim lju-

dima ovako: »Mi se ne možemo odrei jenjiara.

Ja vam mogu samo toliko kazati, da kad bih ja

imao stotinu sinova i oni još dosta svojih, pa kadbi me pitali, da li volim, da svi poginu ili da se

odreem jenjiara, ja bih sve žrtvovao. Da ih se

ne emo odrei, može se potvrditi time, što se svebosansko stanovništvo zavjerilo i 70000 potpisa dalo,

da se za jenjiara žrtvuju. Zatim im pokaza te pot-

pise.-)

^) Bašagi o. c. p. 133—135., gdje je opširan prikazovih dogagjaja.

-) O dogagjajima u Bosni ovoga doba opširno nasinformira Rašid-bej u djelu: Rašid beja istorij i udnovatihdogagjaja u Beogradu i Srbiji. S turskog preveo D. S. o-hadži (Spomenik XXIII. p. 25^ i dalje). Rašid bej pripovijeda,da je Mustafa Nuri cf. sin Šerif efendije, pretstavnikavelikih duhovnika iz Meke uskratio potpis govorei im:Stidno je, što ste poeli da radite; ja neu da ugovaramzavjere protiv sultana. Na to pred njihovim oima slomi svojpeat. Zbog toga ga zatvore, a poslije tri dana pogube i

zatrpaju kamenjem. ^

— 36-

Ne znamo, kakva sudbina je stigla Belenli-Mustafa pašu. Juki znade pripovijedati, da su gaBošnjaci pod Alipašom Zvornikim razbili na Orlo-vom polju kod Zvornika i protjerali u Srbiju.^)

Krajem godine 1826. imenovan bi bosanskimnamjesnikom beogradski valija, gore spominjaniAbdurrahman, Bio je to boležljiv ovjek i sla-

botinja, ali zato pun turskih vrlina : lukav i odvažans pretjeranom odanošu prema sultanu. Upravo ne-

obinom vještinom prihvati on tešku dužnost. Sasrpskim knezom Milošem živio je u dobroj ljubavi,

te mu zato ispadne za rukom, da je mogao naoru-žati do 200 pratioca. No u Bosnu ipak ne bi mogaoni zakoraiti, da nije imao tamo za sebe ljude. Uprvom redu pristade uza nj zvorniki kapetanVidaji, koji ga usrdno primi u svoju tvrgjavu.

Osim toga ve na putu iz Beograda u Zvornik u

Ložnici, zatekoše ga izjave sa strane naroda u Bosniiz Zvornika, Tuzle, Bijeljine i Srebrenice o tome,kako oni nijesu za jenjiare. I u Sarajevu se doskorapojaviše dvije stranke: jedna je bila dušom i tijelom

uz jenjiare, a druga je samo silom morala pristati

uz nje i ekala zgodu, da se tog pritiska oslobodi.

Abdurrahman se privremeno nastani uZ V o r n i k u. Poznavajui situaciju, on je svoj dolazak

u Bosnu ponosno oglasio: »Šaljem Vam pozdrav

vjere i bratskog jedmslva. Vaše budalaštine, poru-

uje on ustašama, neu da uzmem na um. Ja do-

lazim da vam otvorim oi, te da vidite svjetlost.

Donosim svete zapovijedi našega vladara i oekujem,da im se pokorite. Ovlašten sam, da vam vaše po-

greške opraštam. Birajte sami ! Do vas stoji ili da

živite ili da propadnete. Zrelo promislite, da se

docnije ne kajete.-)

Iz Zvornika posla Abdurrahman svoje punomo-nike Ibiš-agu i Omer-agu s jedno 100 vojnika u

Sarajevo. Valijini punomonici spremahu se baš, da

"^ Juki o. c. p. 146.

-') Popcvi-Šapanin o. c. p. 194:

37

nakon svoga dolaska preduzmu mjere, koje e upo-

trebiti protiv buntovnika, kad im trei dan iza nji-

hovog dolaska stigne od Abdurrahmana nalog, da

mu odmah žive ili mrive opreme sarajevske glave

buntovnike kao: Ibrahim-agu Bakr-zade(Bakariju), Tah m is Mustafa agu (Tahmišiju),

Tahmis Husejin agu, Fejzullaha Turna-džiju, Hadži Abdullah agu,Ali-agu Ruš-ukliju i baj rak tara Pinovu (Pinju). Valijini

punomonici bijahu u najveoj neprilici, jer je itavopreduzee bilo više nego neizvedivo. Pomou sara-

jevskog mule uspije im prevarom opremiti sve te

prvake, a Pinju nasiljem paši u Zvornik. Abdur-rahman ih dade pogubiti. Istoga dana veli Rašid

bej, moglo se vidjeti, kako sedam mrtvakih san-

duka bijaše pronešeno kroz aršiju put groblja nakraju Zvornika. Taj prizor još više prepade narod.

^)

Sada je tek Abdurrahman odluio se, da pogjeu Sarajevo. Ovdje zatraži od sarajevskih prvaka i

viših inovnika vilajeta, da mu podnesu spisak svih

buntovnika jenjiarskih, da ih po zasluzi kazni.

Mnoge je opremio u progonstvo, a mnoge je po-gubio. Iza toga kazni još mostarske i travnike je-

njiare. Od tog doba sve je manje bivalo poznatogtipa bosanskog društva, a to je basa. Fra GrgoMarti ovako definira base: Od jenjiara neki po-stadoše tvrdoglavci i neposlušni ljudi, koji nijesu

slušali niti sudija, niti koga, ve bi se skitali, pi-

janstvovali, pomjali mnoga nedjela, po putovimaplašili kršane, negdje koga posjekli, negdje kogaopet oglobili, dok najstrag nijesu od pijanovanjado take budalaštine i ludosti došli, da su se megju-sobno sjekli, podijelivši se u partite. Abdurrahmanih je razredio. Znam Turina, veli tra Grgo, koji ih

je po noi hvatao, ali izdajniki, jer bio je onprebjeg njihov veziru. Zvao se Bektaš-aga Turak,a živio je još doskora.-)

^) Rašid bej 1. c. p. 26.-') Zapamenja p. 5.

— 38 —

Abdurrahmanovu persekuciju zabilježila je i

narodna pjesma: »Abdul Rahman paša isjee sa-

rajske baše.«^)

Oni, koji su pomagali Abdurrahmana, nagra-

gjeni su titulama i darovima.-) Abdurrahman pred-

ložio je u Carigrad, da se u Sarajevu naine vezirski

dvori i da se prenese stolica valije iz Travnika

ovamo. Ovo je porta i odobrila, ali novi nemiri

oboriše planove valije. Kada je došlo god. 1828.

do rata rusko-turskoga, poslan bi u Sarajevo naosnovu carskog fermana državni ehaja Mu sa aga,da prikupi Bošnjake i da ih uputi preko Niša i

Vidina na bojno polje. Abdurrahman odredi, da se

skupi 20% od bosanskog stanovništva za vojsku.

Radi lošeg postupka povjerenstva, koje je imalo

urediti vojsku i radi intrigua Musa age, koji je

prema Rašid-beju'*) tajno odgovarao Bošnjake, da

ne idu izvan svoje zemlje, dogje do bune eta iz

Visokog i Sarajlija protiv paše. Abdurrahman bori se

u Sarajevu u svojim sarajima s malom etom i

topovima protiv ustaša. Tri se dana bilo i krvarilo,

a etvrti dan stane Abdurrahman pregovarati s usta-

šama, koji od njega zatraže, da ostavi odmah Sa-

rajevo i ode u Travnik. Prema jednim vijestima

otišao je Abdurrahman na posjed Husejin kapetana,

a prema drugima u Travnik i ondale javio u Cari-

grad, što se u Bosni dogagja.^) Od velike vojske,

koja se imala sabrati ne bi ništa. Abdurrahmanbude skinut i na putu u Carigrad smaknut.

Abdurrahmana zamijeni blagi Morali AliNamik paša (1828— 1831.), koji je htio, da mirnim

nainom postigne ono, što je Abdurrahman htio

1) Bos. prijatelj II. p. 100.

-) Rašid bej 1. c. p. 27.

^) Ibid. p. 28. Koji su razlozi Musu agu na to poticali,

ne veli Rašid bej.

*) Dr. M. Pavlovi u raspravi : Pokret u Bosni i uAlbaniji, Beograd I9l3. veli, da Abdurrahman žurei se

ŠIO prije da ode iz barajeva nije mogao sa sobom povesti ni

svoj harem, ve sa 30 ljudi pobježe i zatvori se u Iculu uBij eloj (p. 8.).

— 39 —

strogošu. Megjutim ovakav recept nije bio za Boš-

njake. On je samo izazvao svojim postupkom opiprijezir. Ope uzbugjenje nije se ni najmanje sleglo,

nego je još više poraslo. Megjutim vlada u Caiigradu

kušala je i mirnim nainom uplivati na otpornike, pa

je pozvala neke poglavice i kapetane na veliko vijee

u Carigrad, kojemu je sam sultan predsjedao. Ovdjeih je lijepim nainom nagovarao, da prihvate reforme,

ali zaludu. Grgo Marti dodaje ovome anekdotu,

koja možda nije istorijski zajamena, ali izvrsno ka-

rakteriše tvrdoglavost i otpornost bosanske opozicije.

U vijeu skinuše svi bezi alme s glave samoto ne uiniše Zlatarovi i derventski ka-petan Mahmud beg. Sultan rekne kapetanu:

„Znaš li ti, da bi ti mogao skinuti i glavu ! Onpritisne jednom rukom almu^ na glavu, a drugompokazuje na vrat i rekne: uješ, care, ovako je

s glavom skupa možeš skinuti, ali s glave ne možeš. ^)

Morali Namik paša mogao je uza sve neprilike

u zemlji ipak opremiti nešto vojske protiv Rusa.

Radi toga su Bošnjaci dobili posebnu zahvalu odsultana (u junu 18^9.) Kada su stigli glasovi, da su

Rusi došli do Jedrena, opet se opremi pomonavojska iz Bosne, kojoj je t)io na elu sam Namik.Megjutim la je vojska došla prekasno, jer je vebio sklopljen mir, pa se Bošnjaci vrate koncem1829. god. natrag u Bosnu.-)

Premda su se Bošnjaci borili s Turskom protiv

Rusije, ipak ih to ni najmanje nije smetalo, da teže

za uspostavom staroga sistema. Ugled Namik pašenije ni najmanje porastao. Muslimani gledaju ne-

voljko, kako Namik paša nosi fez i jednostavnoodijelo i bijahu potpuno uvjereni, da sve te reformeproizlaze od kršana, te da e dovesti do potpunogukinua njihovih privilegija kao i do uništenja vjere.

Javno mnijenje poelo je govorkati, da e sultan

^) Zapamenja p. 6.

') Sr. o tome opširnije dr. Tavlovi: Pokret u Bosnii A baniji protiv leforama Mahmuda U. Beograd, 191^ p. 9—10.

— 40—

dati hvatati po vilajetu mladie ne uzimajui ni našto obzir i goniti ih na silu u nove odžake, gdje

e uvijek bez zamjene služiti.

Budui da je svakoga dana bilo sve više zna-

kova, da porta misli preduzeti ozbiljne pokušaje,

da izvede reforme, sastadoše se bosanski prvaci u

Tuzli (1831.), gdje odluiše, da e se svim silama

oduprijeti uvogjenju nove vojske i novih poreza. Zavogju svih kapetana izabraše Husejin kapetana iz

Gradaca. Da se uzmognu laglje oprijeti, stave se

u^ sporazum i sa skadarskim pašom Mustafom(Š k d r a paša), ije se ime u to doba poelopronositi osmanlijskim carstvom. Mustafa paši bijaše

tada 25 godina, a poticao je iz poznata porodice

Bušallija. Prema jednoj verziji vukla je porodica

Bušallija svoje porijetlo iz plemena Mrnjavevia i

od kralja Vukašina. Narodna pjesma izvodi to po-

rijetlo od Ivana Crnojevia. Djed Mustafa paše bi-

jaše glasoviti Kara Mahmud, koji se takogjer bunio

protiv sultana. Mustafa paša je kao što i Bošnjaci,

došao sultanu u pomo, ali je gledao da što manjevojoke izgubi. Inae je ostao žestoki protivnik sul-

tanov. ^^

Ugled Namik paše danomice je padao, a u

Bosni stekne najvei upliv Husejin kapetanod Gradaca. Kada su bosanski ajani u Tuzli

zakljuili, da im Husejin bude vogja, urodi to traj-

nom neslogom megju bosansko-heicegovakim aja-

nima, koji i onako nijesu bili bog zna kako složni.

Hercegovci na elu im Ali-aga^Rizvanbego-vi Stoevi i Smail-aga engi odijeliše

se najviše radi osobne mržnje, a i povrijegjene

taštine od Bošnjaka i izjaviše, da ne pristaju na

zakljuke vijea. Oni su još za sebe dobili Hasan-bega Resulbegovia, trebinjskog muselima,

Bašagu Redžepašia Ne vesi n j skog a i

^) U Tuzli je bilo zakljueno, da naroifi izaslanici

kapetani odu k njemu, da se sporazume o zajednikoj akciji.

(Drag. Pavlovi o. c p. 12.)

— 41 —

kapetana Ljubuškoga. U drugoj polovini

marta 1831. navališe kapetani, pristaše Husejinove

na Travnik. Namik paša se zatvori u grad, dok su

pristaše sultanove zametnule borbu s kapetanima u

kojoj bijahu potpuno razbiti i raspršeni. Husejin

kapetan poeo je travniki grad topovima biti. Na-mik paši ne preostade drugo nego da se preda,

pretvarajui se, da je napustio carsku stvar i prešao

na stranu ustaša. Tom je prilikom zadao sveanorije, da pristaje uz pokret. Tada mu ustaše pod-niješe svoje zahtjeve, kojima je on imao da izradi

sankciju u Carigradu. Megju ovima bijahu naj-

važniji, da Turska opozove vojne reforme, da se

Bošnjacima dade pravo, da sami sebi biraju pogla-

vicu zemlje i da se porta odree svake kontrole i

mješanja u unutrašnje poslove bosanskog vilajeta.

Za ove ustupke, dobit e porta godišnji tribut odetiri hiljade kesa (2 milijuna groša). Takav je izvje-

štaj tom dogagjaju poslao grofu Sedlnitzkomeguverner Dalmacije Tomaši.

Budui da su austrijske vlasti u Dalmaciji i nagranici na Savi održavale živu vezu s bosanskimprvacima i ustašama, nema razloga sumnji o vjero-

dostojnosti ovoga izvještaja. Tako je sada po prvi

put jae izbila misao o autonomiji Bosne, inaeprirodna, kad se uvaži, kako je uope Bosna uži-

vala iznimni položaj u carstvu.^)

Husejin kapetan sa svojim pristašamapoe sada spremati vojsku, da pogje u pomoŠkodra-paši, koji je u to doba (1831.) digao usta-

nak protiv sultana. Mustafa paša imao je 40000ljudi i držalo se openito, da e osvojiti Carigrad.

Bošnjaci su naoružali oko 25000 ljudi, te krenušepolovinom aprila 1831. iz Travnika. Kod Busovaemorao je Husejin da saeka sve kontingente, pa dakrene na Kosovo, jer odziv nije bio onakav, kakavse mogao oekivati. Ovo sporo kretanje Bošnjaka

^) Pavlovi o. c. p. 18—20. Offdje i detaljni zahtjeviustaša.

-•42 —

potakne velikog vezira Rešidpašu, da požuri

napadaj na Škodra pašu, da mu ne da vremena, dase sjedini s Husejin kapetanom. Rešid paša bio je

poznat iz rata s Grcima kao valjan vojvoda, a ugledmu nije pao ni onda, kad je podlegao ruskom ge-neralu Diebiu. Po rodu je bio erkez te je svo-

jom viteškom htabrošu i tjelesnom snagom, ljepo-

tom i vještinom vrijedio kao pravi zastupnik svoje

rase. Imao je sva svojstva, koja su potrebna vojsko-vogji, da oduševi vojsku. Vojska mu nije bila tolika

kao ona Mustafa paše, ali je ovoga daleko natkri-

lio u lukavosti i vještini.

Rešid paša predobije neke od poglavica u Mu-stafinoj vojsci novcem, laskavim rijeima i obea-njima. Kada je došlo do boja na prilipskim visinama,

piijegje veina Mustafa pašinih boraca na stranu Re-šidovu. Mustafa paša morao se povratiti u Skadar.

Megjutim je i Namik paša pobjegao iz Travnika uDalmaciju, a odanle u Stolac Ali-agi Rizvanbego-viu.^)

Najposlije stigoše i Bošnjaci. Zanimivo je, daih je knez Miloš svjetovao, da se kane toga posla.

On im u pismu obeaje, da e ib izmiriti sa sulta-

nom, a uzgredice im malo i prijeti. Koliko se Hu-sejin kapetan bio tada ve digao, dokazuje njegovodgovor knezu Milošu. On mu naime uzvraa ovako:„Uzmi sam to malo jestiva pred sobom, ja samsvoje inije davno isprevrtao. Baš za tog padišahaneu da znam, kod koga bi se ti za mene mogaozauzeti. Da te doekam, gotov sam u svako dobai na svakom mjestu. Moja je sablja sjekla prije^

nego što je tvoja kovana (?!)".-)

Knez Miloš nije Bošnjake smetao i oni poraze

Rešid pašu na Kosovu'*) (oko 18. jula.) Svuda su

') Sr. Hilfering: Eosnija, Hercegovina i Staraja Serbija

p. 491.

-) Popovi o. c p. 210. Opširnije o odnošaju knezaMiloša prema ustanku i Gradašaviu u Pavlovi o. c p. 29—37.

) Rešid paša bio je sam teško lanjen i pobjegaoprema Skoplja ostavivši i svoju arhivu, koju zaplijeni Huse-jin. (Pavlovi o. c. p. 23—24)

43

ih doekali kao osloboditelje. A li • p aš a Viaj iosvoji Pei. Pobjedonosna bosanska vojska mo^la je

pored opeg entuzijazma i fanatizma, oslobodivši

najprije Skadar, dospjeti do Carigrada. Husejin ka-

petan, od naravi ponosit, veli Bašagi, poeo je

bivati nepristojan prema svojim drugovima, a oni

povrjegjeni poeše se ralilaziti. Drugi nam pisci na-

vode i druge razloge.^) Veliki vezir poslužio se istim

sredstvima kao i kod Mustafa paše, naime obea-njima i laskavim rijeima i tako Bošnjake razdvojio.

Rešid pašini izaslanici imali su najprije saslušati

želje Bošnjaka. Oni zatražiše, da se Bosna imazadržati u stanju, ukojem jest, bez ikakovihref ora m a. Vezir se ima postavljati samoizmegju domaih ljudi, a sada se ima H u-

sejin postaviti odmah za vezira. Na sva

tri uslova pristade Rešid paša odmah. Bošnjaci su

time uinili veliku pogrešku. Oni su napustili svogprirodnog saveznika Mustafa piišu i onda nijesu po-

ekali, da im se obeanja vezirova sankcionišu car-

skim fermanom, nego krenu kui, kao da su obe-anja velikog vezira dovoljna. Osim toga valja još

uvažiti i to, da je Rešid paša poruio tajno Mah-mud begu, tuzlanskom kapetanu („Tuzlakapetan") da to nije velika stvar, što Bošnjaci traže

svoga vezira, samo da se ne tiaži vezirstvo za mladai nepraktina ovjeka, kao što je to Husejin. To bi

bolje priliilo starijem n. pr. njemu. Starac se daouloviti i ode kui ne posavjetovavši se s drugima.

Husejinu je opet Rešid poruio, neka se samovrati kui, a on e njemu od cara pribaviti potvrduza vezira. Uza to mu još i javi, da Tuzla kapetanradi o prevari.

Kada se tako Rešid paša riješio Bošnjaka koji

su pokazali više junaštva nego diplomatske proni-

cavosti, navali na Škodra pašu, koji se predadei ode u progonstvo.

^) Sr Juki o. c. p. 147. Popovi p. 211—212. Zapam-enja p. 6.

44

Husejin kapetan Gradaševi po-

vrativši se u Bosnu, dao se proglasiti posvojim pristašama nekom vistom izbora vezirom.On je po svoj prilici sada uvidio, da je prevaren

od velikog vezira, pa je sasvim vjerojatna Jukievaverzija,^) da je poslao dva latarina u Novi pazar,

te mu donesu ferman, koji je on sam uinio, da muje u Bosni dano vezirstvo. Postavši vezirom, odmahje uredio u Travniku veoma sjajan veziiski dvor,

pos'avio dvorjanike : ehaju, divan efendiju, hazna-

dara i t. d. Potpisivao se .vitezom od Bosne"(narod ga prozvao „Zmajem od Bosne"), dijelio

mjesta i lena. Tball6czy ispravno primjeuje, da nas

ovaj bosanski velikaš vrlo podsjea na sredo-vjenog HrvojuVukia svojim ponašanjem.

Štaka Skenderova-) u svom „Ljetopisu Bosne" (od

god. 1825—1856.) veli, da je vladao ne kao bo-

sanski paša nego kao car. Jedan franjevac umije

priati, kako je Husejin dao pokupiti po Bosni

sve najbolje krojae i zlatare, koji su pripravljali

odijela i opreme za nj, njegove dvorjanike i konje,

od srebra i zlata. Vezirski peat dao je uiniti od

zlata.'*)

Bašagi, koji sa mnogo antipatije piše o

Husejinovoj osobi, drži, da je Husejin samo po

svom bogatstvu stekao toliku mo i prvenstvo. Nje-

gova hazna da je bila upravo neiscrpiva. On bilježi

„pouzdanu predaju*, da se postanak neicr-pive Husejinove hazne osniva na patvo-renju austrijskih banknota.^) Onaj, koji

pozna iz zabilježene tradicije Husejinov život, jedva

bi mogao povjerovati u tu Bašagievu hipotezu.

Megju protivnicima Husejin kapetana najmar-

kantnija je linost A 1 i - a ga R i z van be go v iSt oev i. S njime emo iinati jošte prilike da

1) 1. C. p. 14".

-) Hilferding o. c p. 570.

') Bos. prijatelj IV. p. 121.

*) Potanje Bašagi o. c. p. 1p. 143.

— 45 —

se pobavimo u Omerpašino doba, ali emoipak na ovom mjestu nešto o njemu rei. Rodio

se Ali-aga u Siocu. Imao je više brae, ali mlagji

Omer-beg postade kapetan u Stocu, a to je

dalo povoda estim borbama megju braom. Bio-

graf Ali- age Rizvanbegovia Pamuci na^) iznaša

do utanine ove obiteljske svagje, te bi prema njemuAli-aga i skrivio smrt svog brata Omerbega u dobaDerendelije (1813. god.) Poslije smrti Omerbegovezavadiše se braa opet ladi stolake kapetanije, a

Ali-aga ostade pobjednik. Brata Hadži-bega,kasnije glasovitog zulumara, izagnao je za vazda iz

Stoca. Ovaj se sklonio u Hutovo, u poiteljski

kraj, gdje je sagradio kulu i ostavio iza sebe mnogugorku uspomenu.

Ali-aga nije bio puno bolji od Hadžibega;mnogo je haraio po Hercegovini i skrivio mnoguborbu megju hercegovakim prvacima.

Husejin kapetan poslao je (1831.) protiv

Hercegovaca, svojih protivnika, Turan-bega(Turhaniju!) Sarajliju s nalogom, da pohvata

svu petoricu hercegovakih kapetana. Na granici

nevesinjskoj zametne on borbu s vojskom Herce-

govaca, koji su imali mmošlvo kršana u svojoj

vojsci. Turan beg bude razbit, dade se u bijeg, a

riasan beg Resulbegovi ode u Bitolj, gdje

se u to doba ve nalazio Mahmud paša, spre-

majui se na Bosnu. Hasan beg se ovdje posavje-

tovao s Mahmud pašom, kako e raditi protiv

Bošnjaka.

Budui da Husejinu nije stizala nikako potvrdanjegove vezirske asti, stadoše mnogi dvoumiti onjemu. Neki ga i onako ostaviše, ma da su bili

sultanovi protivnici. Tako n. pr. Hasan aga Peki,vogja krajišnik^ i Tuzla kapetan. Održati se

prema svojim novim protivnicima mogao je jedinoterorom i on ih poe krvniki goniti. Da bi ih zastra-

1) HiUerdincr o. c. p. 473—542.-) Sravni u Hilferdiaga osobito p 477—78.

— 46 —

šio, on nije prezao da najgore od njih odvede i nastratište. Mnogi od straha pred njim prebjegoše uSlavoniju.^)

Huscjin se obraao na vezira za potvrdu svojeasli, ali ovaj mii je poruivao, da e mu ostaviti

vezirsku ast pod uvjetom, da se pokori, da pokupibosanske mladie, obue im nizamsko odijelo i

pone ih vježbati prema novim propisima. Husejinje to dakako odbio i sada jasno vidio, da e mo-rati proslijediti u borbi protiv sultana.-)

U to se po malo poeo micati i novo imeno-vani bosanski vezir Hamdi Mahmud paša (u

narodu Kara-Mahmud paša) prema bosan-skoj granici. Vodio je sa sobom 180(0 Arnauta i

1200O regularne vojske. „Zmaj od Bosne" znajui,da e Mahmud paši pomoi i Hercegovci, nastojaše

iz petnih žila, da skupi što više vojske. Odazov je

bio vrlo slab. Oko Husejina ostalo je malo ljudi, u

koje bi se on posvema bio mogao pouzdati. Onpošalje u Novi pazar Alaj-bega Todoroviai Krupu kapetana. Ovi se utaboriše kod Banj-ske. Hadži Mu j aga, prijepoljski kapetan i

Zmajev haznadar (nekada trgovaki momak^ uta-

boi i se kod P r i j e p o 1 j a. Kara Mahmud paša svlada

najprije Todorovia i otpremi ga svezana u Carigrad.

Hadži Mujaga branio je hrabro upriju na Limu,ali se i on morade predati pretežnijoj sili. Poslije

predaje metnuše ga na magarca licem unatrag i

vogjahu ga kroz varoš, kojoj je on bio zapovjednik.

On je vikao Turcima: „Zar nema nijed-nog, da me ubije i oslobodi ove grdnesramote?" Na to mu odgovoriše: Ovdjenema nikakova Turina, vi Bošnjaci stesamo pravi Turci.-')

) Sr. detaljnije Pavlovi o. c. p. 26—27.-) Guverner Dalmacije izvješuje grofa Sedlnitzkoga,

da je Husejin zatražio od sultana, da mu dade Bosnu i Her-cegovinu kao kneževinu kao što je Miloš Obrenovi dobioSrbiju. (Ibid. p. 27.)

^} Fopovi 1. c. p. 21G. (Ove boibe dogagjale su seaprile 1832.)

— 47 -

Iza -toga Mahmud paša svlada još u nekoliko

okišaja Bošnjake i pogje prema Sarajevu.

Dok se ovdje ovako razvijale stvari, nije ni

ona Husejinova vojska, što ju je poslao iz Travnika

protiv Ali-age, imala sree. Od straha pred tomvojskom razbjegoše se hercegovaki kapetani koje

kuda, a sam Ali-aga zatvori se u Stocu. Tvrgjavi

megjutim ne mogoše Husejinovi ljudi „ni pera od-

biti". Mnogo ih je pogibalo pred tvrgjavom. Zaludu

su Ali-agi dovikivali aludirajui na njegovu posadu,

koja je bila veim dijelom kršanska: „Luka, Panto,

Vidae! poturi se i predaj!" Ali-aga im je odgo-

varao : Vi nijeste Turci, nego carske izdajice ; sve

je u vas samovoljno, pa i vaš vezir. Na vama leži

carsko prokletstvo, šio vjenavate, nije vjenano

;

rodili se tko, ne e biti Turin.^) Bošnjacima priklju-

iše se i brojni hercegovaki muslimani, megju njima

i brat Ali-agin : Hadži-beg. Nou 26—27. febru-

ara 1832. provali Ali-aga iz tvrgjave. Zametne se

borba, u kojoj bude Husejinova vojska razpršena.

Pred zidinama Stoca poginuo je i Ha-dži-beg. Devet zrna bilo je u njemu, ali on je

još disao, kad je k njemu došao Ali-paša, da muse naruga.-)

Nešto sretniji bio je barem u poetku Mu-jaga Zlatarevi , koji je kod Nevesinja svladaoBašagu Redžepašia i prisilio Ali-agu, da se

opet morao sklonuti u tvrdi Stolac. Tvrgjavi megju-tim nije mogao ništa uiniti. Kad mu stigoše ne-povoljni glasovi od Husejina iz Sarajeva, napusti

vojsku i pohita onamo. Tako je Ali-agi i njegovimpristašama bio otvoren put, da pogju u pomoMahmud paši protiv Husejina.

Vojska Husejina od Gradaca brojila je nauzmaku pred Mahmud pašom oko 10.000 ljudi.

U toj vojsci bilo je dosta i kršana. Ovi su se

valjda u posljednjim bojevima držali pasivno. Po-

1) Hilferding p. 495.

-) Hilferding p. 497.

48

znato nam je, da se Mahmud paša još .iz Bitolja

obratio na l<atolikoga biskupa (Miletia) pismom,koje je dospjelo u ruke fojnikom gvardijanu. Mah-mud paša poziva biskupa i njegove potinjene, da

se ne pridružuju ustašama i da se ne boje carskih

obhisti. Oni „neka se pritrpe i zabavljaju mirno

svojim poslovima, a kad mi stignemo na bosansku

granicu, onda emo dati njima naše naredbe i pi-

sati a kako budemo zapoviediti, tako neka urade,

a uzdamo se, da emo ih brže izbaviti od svih

muka, što su podnosili i podnose od tog prokletca

(t. j. Husejina\) Mahmud paša se još dvaput obraanatranjevce: jednom iz Sjenice (29. aprila 1832.)

a drugi put (u maju 1832.) izLjubogoša („due

ore distante della citta Seraio").

Iz Sjenice piše Iranjevcima da svjetuju narod

na vjernost svom zakonitom vladaru kao što je to

bilo 1 u diugo doba, a on e njima potvrditi po-

vlastice, dane im od Mehmeda II. Iz Ljubogošajavlja, da je pobijedio Husejina i ustaše. Husejin je

pobjegao u Sarajevo, pa zato neka ne ulaze u grad,

dok on grad ne kazni. Nije mi poznato, ali je više

nego vjeiovatno, daje slina pisma moraoMahmud paša upuiiti i pravoslavnimvladikama.

Husejinova stvar morala se smatrati izgublje-

nom. Protivnici Husejinovi poeli su dizati glavu i

u Sarajevu je spremio bunu protiv Husejina begDžindžafi. Poetkom maja smišljao je on gdje

e sklonuti svoju glavu. Najprije je htio, da po-

bjegne u Crnu Goru, s kojom je bio u saveznikim,

prijateljskim odnosima, ali ga od toga odvrati glas,

da je mrska flota iskrcala vojsku kod Sutorine. Nije

mu preostalo druge nego da pomišlja na jedini izlaz,

a 10 je bijeg u Austriju. Dakako da nije htio na-

pustiti svoju stvar bez posljednjeg otpora.

') Batini u: Starine XVII. p. lOG—08. Ovi su doku-

menti otštampani i u Jeleni: Izvori za povjest kulturnog

rada bos. franjevaca. (Gl. z. m. 1913 p. 48—49.)

— 49-

Negdje kod Hana Bulo ga') izgubi Husejin,

mnogo slabiji od Mahmud paše bitku i povue se

prema Sarajevu. Pred samim zidinama Sarajeva po-

kuša Husejin još jednom sreu. Ali paša Vidaji,a valjda i Zlatarovi borili se s njime rame o rame.

Osam konja palo je pod Husejinom i AlipašomVidajiem. Mahmud paša imao je goleme gubitke

i ve je bio pripravan, da krene natrag, U to stigoše

Hercegovci pod Alipašom Rizvanbegoviemi Smajil agom engiem, Ovo je odluilo okonanom porazu i bijegu Husejinovu.-) Zvornikikapetan Mahmud beg i Tuzla kapetan^bojei se Zmajeve osvete, bijahu tobože doveli po-

mone ete, ali idui polagano stigoše jedva doGlasi nca, gdje su saznali za Zmajev poraz, pase vraiiše kui, 2. juna mogla je ve carigradska

vlada objaviti, da ie Bosna pokorena, a ustanak ugušen.Kada su ustaše bile razbite kod Sarajeva, raz-

bjegoše se na sve strane, Husejin je otišao premaSavi u svoju kapetaniju, a Ali paša Vidaji krio se

u planinama. Ostali kapetani — dakako ne svi sa-

stadoše se u Lijevnu, da se dogovore, hoe li se

i dalje boriti. Ovdje nije došlo do kakove obavezneodluke, jer niti su ustaše imale vogje, niti se imaloza šta boriti. Kapetani i ajani se razigjoše i poešese svaki na svoju ruku predavati carskim vlastima.

Kara Mahmud paša iznenadio je sve, unišavši

u Sarajevo, svojim blagim postupkom. Nije bilo

nikakovih persekucija. Veli se, da je Mahmud pašaizjavio, da nije »ljudski kasap«. Konfiscirao je jedinoimetak Husejina, Zlataria i Dženetia u ime državei prodao na javnoj dražbi,-^) Drugi su dobili pomi-lovanje. Ovaj je blagi postupak bio prouzrokovan i

nuždom. Radi rata sa sinom Mehmed Ali paše egi-

') Pavlovid o. c. p. 48 veli kod Šaruh-hana 17. maja.

-') Otpor je morao biti vanredno hrabar, jer se raznioglas, da je Husejin pobijedio. I knez Miloš i dalmatinskageneralna komanda dobili su izvještaje, da su Bošijaci potuklicarsKU vojsku (Pavlovi p 48 ).

*) Bašagi o. c. p, 146.

50

palskoga, Ibrahim pašom, morao je Mahmudpaša opremiti Bošnjake na istok. Mnogi od Bošnjakakoji pogjoše na islok nijesu ni u borbi s Ibrahimpašom zatajili svoje oporbeno stanovište premasultanu nego su prešli na Ibrahim pašinu stranu.

Iznimka je bio Alipaša Rizvanbegovi, koji

se odlikovao u borbi kod Konje. Radi svojih za-

sluga isposlovao je kao »persona gratissima« kodsultana odvojenjeHercegovine od Bosne,te postade tako hercegovakim vezirom(1832.— 1851.). Od drugih poasti, zapade ga još

i pridjevak »Galib« (pob j ed itel j). I njegovivjerni kao n. pr. Smajil-aga bijahu poašenititulama i darovima. Sloga megjutim izmegju njegai hercegovakih njegovih drugova nije potrajala dugo.

Kad se Ali- aga Rizvanbegovi u maju 1833.

vratio s istoka kui, doeka ga sveano itavaHercegovina. Ali-aga je i progovorio sabranom na-

rodu: muslimanima i raji pred Mostarom. Premabiografu Pamuini palo je tu lijepih fraza, koje onnije ni pomislio provesti u životu. Ali-aga se pozivaona svoje domorodstvo rekavši ujedno : Nitko nije

svojem domu zloinac. Svakome u ja suditi poistoj pravdi. Bio Turin — bio raja — svejedno,

nai e u mene mjesta. Raja se mnogo nadala odnjega. Ta ona mu je i pomogla mnogo do njegovogvisokog položaja. Svoje rijei nije ispunio. Ponovnoje završio svoj govor rijeima: »Nitko od sadane treba da ide ni k caru ni u Stambul;evo vam Stambul, Mostar, evo i carai u Mostaru!«^)

Husejin Gradaševi je još prije svoga kona-noga poraza, kako smo to spomenuli, držao, da se

nee moi održati u Bosni. Zato je poslao u Becaru Franji II. svog pouzdanika »starog prijatelja«

fra Iliju Starevia s molbom da mu austrijski dvor

izradi milost sultanovu. Starevi kao da se nadao,

veli Batini, veliku dobru od pravednosti i dobrote

Hilferding o. c. p. 603.—504.

— 51 —

H'jsejinove, te j> živo zagovarao u Beu narodnusamoupravu u Bosni i preporuivao »bosanskogviteza« carevoj milosti. Iz ministarstva spoljašnjih

poslova dobio je Starevi odgovor, da Gradaševiprestane sa svakim otporom i da izjavi svoju vjer-

nost sultanu. U sluaju potrebe garantuje mu se

slobndan prelaz u Austriju. Ovim se Gradaševi i

poslužio, kad je uo, da se Kara Mahmud pašini

Arnauti spremaju na Gradaac Husejin je ponio sa

sobom sve što je mogao. U sviti njegovoj bilo je

devedeset ljudi. Dakako, da je Husejin držao, da

e ga austiijske vlasti primiti s poašu i ponašati se

prema njemu kao veziru, ali se u tom prevario.

Ponajprije morao je on i svita mu predati oružje.

Onda ih otputiše u Vinkovce, a odavle u Osijek,

gdje su u istinu bili internirani. asnici s jakim

stražama pazili su na svaki njihov korak. Što više i

sva gotovina, koja se nalazila u Husejina bila je

konfiskovana.^) Husejin se nadao, da e moi u Becaru, ali o tome austrijska vlada nije htjela ni dauje. Porta je nato poela tražiti od austrijske vlade,

da Husejina predadu turskim vlastima, jer Husejin

nije politiki krivac, nego obini zloinac. KnezMetternich je odbio ovaj zahtjev Turske. Kada je

Husejinu uza svu pažnju s austrijske strane, ipak

pošlo za rukom da korespondira sa svojim prista-

licama u Bosni, odlui beko dvorsko ratno vijee,

da se on premjesti iz Osijeka u Komoran. Istodobno

porui knez M.tternich Husejinu, da se obrati sultanu

molbom za milost i da e se car Franjo za nj zauzeti.

Metternicli je to uinio dakako tek onda, pošto muje austrijski poslanik u Carigradu javio, da je porta

pristala nato, da pomiluje Husejina. Husejin pristade

rado, a s njime i Alipaša Vidaji na Metternichovuporuku i predadoše molbe. Kada je stigao oekivaniterman, po kojem je Gradaševiu bilo dozvoljeno,

da prijegje u Tursku, ali da ne živi u Bosni, ve

') Marti (Zapamenja p. 7.) bilježi, da su on i njegovi

drugovi živjeli u Osijeku »galantno«.

— 52 —

gdje mu porta odredi i to da najprije dogje u Ca-

rigrad, bio je Husejin odveden u Zemun i ondje

mu po generalu Fojtu proitan sultanov ferman.

Austrijski feldmaršal-iajtnant Radošcvi stavio muje na volju, da može sam odrediti hoe li ostati na

austrijskom tlu ili otii u Tursku. Tek nakon dugogkolebanja i to ponajviše zbog toga, što mu je bilo

zabranjeno živjeti u Bosni, a on se još i sada borio

mišlju a i molio Radoševia, da se car Franjo za-

uzme za njega kod sultana, da mu se vrati imanje

u Bosni i da se opet viati za vezira, pa kada je

stigao odgovor, da s austrijske strane nema više

ništa oekivati, odlui se Husejin peti dan, da ide

u Beograd u potpunoj resignaciji, ne pitaju što ebiti dalje s njime.

U Beogradu sproveo je Husejin u svemu dva

mjeseca. Tuera i pomisao na nemilu budunost pro-

uzrokovaše, da je pao u krevet. Napokon je moraootii u Carigrad U Carigradu mu sultan ponudi,

da se primi velikog ina nad nizamom. Nadao se

tako, da e Husejinov p:imjer i druge potaknuti na

pokornost. Husejin tu ponudu odbije. Zato bude

prognan sa svojim drugovima u Trapezunt. Prije

no što je mogao otii u Trapezunt, umrije u Cari-

gradu (1832.). Alipaša Vidaji i Zlatarevipovrate se kasnije kui u Bosnu, dok je Krupakapetan umro u Maloj Aziji.')

Husejin kapetan bijaše u asu svoga pada i

smrti jedva 30 godina ili nešto više. S njime nestaje

bez sumnje jedne znaajne linosti. Bio je pun lijepih

svojstava, ali odviše malo diplomata. Cilj njegova

pokreta bio je vei, nego što je bilo u nj sposob-

nosti, da ga izvede. Mlad, bez iskustva, bez kulture.

^) O ovim dogagjajima sravni: Popovio. c.p. 221.—225.

Rašid bej 1. c. p. 41.—42. Asboth o. c 'SV3. i dalje. Po ba-

šagiu umro je i Zlatarevi u Maloj Aziji, dok K em ura:

sarajevske džamije. Separat otisak Gl. z. muzeja za godinu

1909. p. 2. znade da je Zlatarevi živio u Sarajevu sve do

1862. godine i ovdje pokopan. Mnogo sasvim novog materijala

iznio je Drag. Pavlovi o. c. p. 52.—61.

53

ponosi', ambiciozan preko mjere, velikodušan i ne-

milosrdan, nestalan u svojim raspoloženjima premaprijateljima i neprijateljima, nije bio kadar održati

za sebe stranku svoju. Slomila ga je i zavist bo-

sanskih velikaša. Osobito neke starije porodice gledale

su u njemu »parvenija« i odatle na nj tolika mržnjan. pr. Hercegovaca.

Da toga nije bilo, možda bi mu bilo uspjelo

izvojevati Bosni slobodnu unutrašnju administraciju

i autonomiju, koja bi bila od sultana priznata, dakle

zakonska.

Popovi-Šapanin opisuje pojavu Husejinovuovako: Porasta je bio srednjeg, 'nteresantne fizijo-

nomije. Pogled mu bijaše sladak i pun melanholije,

osmjeh tužan, ali prijatan. Nad crnim oima imagjaše lijepo povuene obrve, a lice mu bijaše bijelo

i nosaše na sebi gjurgjijanski tip njegove matere.

Bijaše duh pun kreposti, energije, vojnikog talenta

i hrabrosti. Kao muslinan bijaše pun revnosti. Dositnice je vršio obrede svoje vjere i propise kurana.

Ve njegov otac Osman kapetan slovio je kaopravedan ovjek, jer u njegovom kotaru, kad je

bila rije o pravu, nije pravio razlike izmegjukršana i muslimana. Ista svojstva posjedovaše i sin

mu Husejin. I ako je raju prezirao, nije dopustio,

da joj se pravednoj ini na žao, zato su ga poti-njeni ljubili, a pogranine tugje vlasti su ga odli-

kovale, jer je znao držati duž granice red.^)

Kara Mahmud paša upravljao je Bosnomu svemu 15 mjeseci. U Carigrad predloži, da se uSarajevu naine vezirski dvori i jedna vojarna u

gradu, u kojoj e biti uvijek 1000 vojnika. Ovo budeodobreno i na Gorici sagraeni »Paša-saraji« s ve-

likim zidom. Polovinom juna godine 1833. poslašega u Janinu, gdje je planuo ustanak, a u Bosni ga

') Sumnjam, do je na nj djelovao »pokret hrvatskogbugjenja« u ono doba. O tome gl. Holeek: Bosna i Herce-govina za vreme okupacije. Preveo St, Milievi, Beograd1903. p. 75.

- 54 —

zamijeni Davud paša, slabi, koji je popuštaovelikašima. Napose stekne veliki ugled i vlast u Sa-

rajevu Fazli Šerifovi, koji je ve za Kara-Mahmudovog namjesnikovanja sa Mustafa pa-šom Babiem igrao važnu ulogu. Davud pašaimenova Fazli Serifovia sarajevskim muselimom.Kao sarajevski muselim nainio je mnogo nasilja

protiv kršana. Slaka Skenderova pripovijeda, da je

dao objesiti franjevakog gvardijana u fojnikommanastiru.^) Franjevci se potužiše u Beu, a iz Beaje otišla tužba u Carigrad. Šeiifovi bio je pozvanu Carigrad. On ponese sa sobom mnogo novaca i

ujedno dade za sobom poslati pisma s peatimamuslimana i pravoslavnih, u kojima se potvigjuje,

da je on pravedan. Doskora se povrati iz Carigradai nastavljaše svoje zulume.

Slaba uprava Davud paše karakterizovana

je i ustankom popa Jovice iz Dervente, koji se

odmetnuo u Vujak i odavle sa svojim etamauznemirivao Derventu i Odžak. U aprilu god. 1834.

razbiše okolišni muslimani popa Jovicu i raztjeraše

mu ete. Ovo je prvi ozbiljniji pokušaj pobune pra-

voslavnih.

Radi ope anarhije u zemlji poslaše franjevci

svoga ovjeka u Be ne bi !i pomou papinskognuncija izradio u beke vlade, da ona na novo po-

stavi u Bosni konzula. Beka vlada nije to moglaizvesti.-) Lijenik Marcochi, izvješujui vladu svoju

u Zadru o nekoj pošasnoj bolesti, opisuje anarhiju

u zemlji i nemo vezira, koji je zaslužan i mudarovjek, ali ne može držati na uzdi vlastele. Kršanitraže, veli on, prisutnost jednoga konzula, koji bi

im bio zaštitnik i branitelj od nepravda, što ih tlae.

Konzulat plašio bi Bošnjake više negovlastita vlada (»piu assai che il proprioloro Governo«).')

') Hilferding o. r. 677.

-) batini III. 2liJ.

^) Batini u Starinana XVII. p. 108.

— on —

Godine 1835. dogje mjesto Davud paše Ve-džihi Mehmedi paša (Vedžid-paša). Ovaj je

odmah na prvom sastanku bosanskih prvaka ukinuokapetanije i podijelio Bosnu na mu seli m-1 u k e. Stari kapetani ostali su u svojim nahijamai nadalje muselimi, ali im se ovom novom naredbomipak uzdrma vlast. Vezir ih je mogao sada kao i-novnike skidati i namještati.

Vedžihi paša imao se mnogo boriti s bosan-skim velikašima. Radi kleveta Mustafe Babica i

Fazli Serifovia, koji su i za njegove upraveuživali u Sarajevu i u zemlji osobite povlastice,

dade on smaknuti uglednog banjalukog muselimaHifzi-efendiju Ovo je piouziokovalo ustanakkrajišnika, kojima se pridruži i Posavina pod bije-

Ijinskim muselimom Alipašom VidajiemSarhošem, nekadanjim drugom Husejin kapetanaGradaševia. Borbe su se vodile god. 1836. i 1837.

Alipaša Vidaji svladan od Vedžihi-paše izmegjuVranduka i Žepa umakne u Bijeljinu i zatvori se

u gradu.

Vedžihi paša pogje za njim u potjeru i

kad je zaprijetio Bijeljini, da e je spaliti, piisiliše

stanovnici grada Vidaiia na predaju. Valija ga ot-

premi, a s njime i mnoge diuge u Carigrad. Alipašaje doskora iza toga umro u Trapezuntu kao pro-

gnanik.

U god. 1836. pada i jedna epizoda istorije

hercegovake, koju je vrijedno zabilježiti. Kako je

Alipaša Rizvanbegovi postao hercegovakim veziromsasvim je zaboravio na svoja obeanja raji, o kojimaje tako lijepo znao pri svom nastupu govoriti. Po-granine oblasti prema Crnoj Gori kao nikšikažupa, Grahovo, Zupci, Drobnjaci esto su zbog ve-

likog pritiska od njega otpadale. Mnogi su opet iz

ostale Hercegovine bježali u Crnu Goru. Alipaša je

svojim ljudima naložio, da hvataju bjegunce, da imsijeku glave i njemu dostavljaju. Posebne nagradedijelile su se za crnogorske i uskoke glave, kojima

— se-

je on kitio mostarsku tvrgjavu. Tim su se poslombavili i pravoslavni obani, a govorilo se, da su i

mrive iskapali i sjekli im glave.

Petar II. Petrovi Njeguš (1830.— 1851.)slavni pjesnik „Gorskoga vijenca", nekoliko se putapismeno obraao na Alipašu, da se urede spornapitanja na granici. Dogovoriše se najposlije, da enamjestiti na granici pandure. Alipaša bijaše u 8 a-

njanima namjestio pandure, a stavio im je naelo buljukbašu Murata Boranina, koji

je bio veoma nasilan ovjek i silu nepravda poinio.Knez Rade Božovi s nekolicinom svojih dru-gova smakne buljuk-bašu i prebjegne u Grahovo,koje se bijaše ve sasvim u to doba odmetnulo odAlipaše. Alipaša odlui sada da Grahovljane kazni,

pa zato naloži svim hercegovakim muselimima,da dogju na grahovsko polje. U toj vojsci bio je i

opjevani Smajil aga engi. Smajil aga rodio

se od oca Rustan-bega po svoj prilici u L i p-

niku, kuli njegove porodice na gatakom polju.Njemu je uspjelo poveati oinski posjed, a kaopristaša sultanov u Husejinovom pokretu dobio je

naslov carskog kapidži base (nadkomornik). Uranije doba odlikovao se u bici pod Ložnicom,gdje je uhvatio jednog ruskog generala živa (?) i

poklonio ga Ali- paši Derendeliji.

Kada je u augustu 1836. Alipaša stigao nagrahovsko polje, 'zatraže Grahovljani pomo u Crno-goraca. Petar II. posla im 300 ljudi, i pred njimasvog rogjenog brata JokaiStevu Stankova.U toj eti bijaše još sila lanova iz porodice Petro-

via. U noi iznenada nahrupe Crnogorci na Her-cegovce, i to po nesrei baš na onaj dio, kojimupravljaše Smajilaga. Crnogorci budu suzbiti.

Od Petrovia umakao je tek jedan IG-godišnji DragoJakovov. Grahovljani se nato predadu sa svojimvojvodom Jakovom Dukoviem VujaiemAlipaši, a ovaj odvede vojvodu i još nekoliko znat-

nijih glavara u Mostar, te ih baci u tamnicu. Kas-

57

nije ih Alipaša Dusti na slobodu uz obeanje, da se

nee više odmetati od Turaka i uz otkup.

Junaštvo Smajil age prou se doskora po i-tavom turskom carstvu. Sultan Malimud II. posla

mu ferman, u kojem ga imenova pašom.^)

C.

Borba protiv reforama se nastavlja do sloma

bosanskih feudalaca pod Omer-pašom(1839—1852)

Sultan Mahmud II. reformator zaklopio je svoje

oi 30. juna 1839. Za itave svoje vlade imao se

boriti s unutrašnjim i vanjskim poteškoama, ali to

ga ipak nije smetalo, da stalno ide k cilju, što gaje postavio. O ovome vladaru ne smije istorija dasudi po onome, što je on izvršio, nego više poonome, za ime je težio i što je junaki poeo. Vo-lio se Mahmud sam usporegjivati s Petrom Velikim,

za kojim je dakako mnogo zaostao što se tie us-

pjeha. Živio je i radio u mnogo težim i nepovolj-

nijim prilikama nego veliki ruski reformator.

Sin i nasljednik Mahmutov, AbdulMedžid,imao je tek 16 godina, kad mu je otac umro. Oevereforme nijesu još uhvatile vrstog korijena i bla-

goslov njihov ne bijaše još nitko osjetio. Dogaalose upravo obratno, da je svatko držao, da ima pravosve nesree, koje su državu stigle u posljednje dobasmatrali posljedicama uništenja staroga i neuspjelih

novotarija. Ušljed toga bilo je nezadovoljstvo udržavi openito. Muslimani su držali, da su njihova

gragjanska privilegija ugrožena, a kršani nijesu

vjerovali, da vlada ozbiljno misli njihov položaj

poboljšati.

^) Šišid: Pogibija Smajil age engia. (U Kolu M. H.1908. p. 169.). Ovdje je i literatura o tom dogagjaju.p pori-

jetlu engia: Bašagi: Najstariji ferman begova engia.(Gl. z. m. 1897. p. 437. i dalje). Drukije glasi prikaz gra-hovskog dogagjaja u Hilferdinga o. c. p. 528.-529.

53

Abdul Medžid je bio sretan u izboru ve-

zira. Kormilo države preuze Rešid paša, koji je

boravio mnogo na zapadu, specijalno u Londonu,i pribavio sebi tako pogled u zapadno evropske pri-

like. U Londonu je imao prilike vidjeti, kako en-

gleska i francuska javnost s oduševljenjem prati rad

M eh med Alipaše egipatskoga, u kojem je

gledala ovjeka modernih ideja i regeneratora Sultan

Mahmud prokrio je novoj eri prije 13 godina pu-tove krvavim aktom, a sad je Rešid paša spoznaopotrebu, da Turska treba pred "itavim civilizovanim

svijetom pokazati, da kani ustrajati na putu, kojimje pošla. Prvi put je to pokazala barbar-skim inom, sada neka pokaže da znadeupotrebiti drugu metodu, metodu mir-noga rada, kojim e se zapoeti novaepoka Turske.

Rešid paša mislio je svoju osnovu izvesti tako,

da izagje pred svijet jednim aktom, u kojem e se

modernim duhom razložiti gragjanska prava, odstra-

niti najizrazitije zloupotrebe uprave i tako Turskudovesti u red liberalnih država Evrope. Engleska i

Francuska priklonit e svoje prijateljstvo Turskoj, a

pojava Mehmed Alipaše ne e toliko više svraati

pažnje Evrope kao do sada.

Rešid paša nije htio novim ^iktom stvoriti odmahnovo stanje. U tom aktu ustanovit e se principi, ukojima e biti sadržan i proklamiran budui pravacturske vlade. Sultana Abdul Medžida bilo je lako

za taj plan predobiti. Tajne pripreme inile se dulje

vremena i najposlije poetkom novembra 1839. bili

su svi visoki dostojanstvenici i inovnici uz drugeodline zastupnike duhovnog i svjetovnog staleža

kao i predstavnici kršana sabrani na južnoj strani

saraja u baši, gdje je stajao kiosk od Gulhane.Uz osobitu pompu dogje ovamo i diplomatski kor.

Svi ti dostojanstvenici sabrali su se da uju hatti-šerif sultanov (prozvan od „GiJlhane"). Rešid

paša ga je proitao, a salva od 101 topovskog

— 59 —

hica, koji su grmili nad Bosporom, objavila je

gradu itanje toga „lista slobode". Na taj

hattišerif prisegao je sultan s veliko-dostojanstveni-

cima, što do sada nije bilo u obiaju. Haitišerif

nije donio originalnih misli. Sultan Mahmud II. sve

je te misli prije izrekao. Zato ima u hattišerifu

mnogo dvomislenosti. S jedne strane gledalo se

predobiti kršansko žiteljstvo Evrope, a s drugestrane hvalenjem staroga, ugodit muslimanskomjavnom mnijenju.

Glavne toke ovog glasovitog hattišerifa sastoje

se u slijedeem : Obeaje se sigurnost života, asti

i imanja bvim podanicima bez razlike narodnosti i

konfesije. Nitko se ne smije kazniti više nego to

sud odredi. Nad nikim se ne može u budue pro-

glasiti smrtna kazna osim iza sudake odluke nakonistrage. Smrtne osude imadu se s izvješem opre-

miti u Carigrad. Dok sultan ne potvrdi osude, nesmije se nitko ni javno ni tajno smaknuti.

Konfiskacije j.imetka se zabranjuju t. j. po za-

konu ne smije se više plijeniti ostavština osugjenogaod strane politikih vlasti niti stajati na put zako-nitim nasljednicima. Za muslimane odregjuje se

novaenje i to srazmjerno prema broju stanov-

ništva u pojedinim pokrajinama. Vojnika službaodregjuje se na 4—5 godina. Svatko e u budueplaati porez prema svoru posjedu i imetku. Mo-nopoli 1 zakup poreza u provmcijama imadu se

dati onima, koji najviše nude.

Na osnovu „hattišerifa" izdavao se niz orga-nikih zakona, koji su spojeni poslije pod imenom„Tenzimati hairrije" (t. j. spasonosne, dobreuredbe).

Dakako, da su turski državnici ovoga dobazaboravili na jednu staru injenicu : da je laglje

dobre zakone izdati, nego korumpiranu upravu od-straniti. Bili su skloni dobru volju smatrati djelomi mislili time poslii velike uspjehe. Dogagjaji iza

proklamacije „hattišerifa" opravdali su sasvim sud

— 60—

Mehmed Alipaše, koji je rekao, da je sveto šahovski potez protiv njega.^)

Hattišerif nije imao u Bosni nikakove praktikeposljedice, premda je bio javno proitan, U zemlji

vladali su i upravljali po starom sistemu muselimii u toku od 8 godina izmijenila su se etiri vezira,

te trošila sve svoje sile, a da nijesu mogli ništa

promijeniti. O jednakopravnosti nije bilo govora;uregjena se civilna uprava nije dala provesti, ncgoje stari feudalni sistem vladao i dalje.

Sasvim je ispravno shvatio „hattišerif", bistri

fratar Juki. O ravnopravnosti proklamiranoj godine1839. , veli on, u Bosni nema ni govora. Taj hatti-

šerif služi engleskim i francuskim politiarima, daimadu štogod „blebetati" po svojim žurnalima, daje u Turskoj „Eldorado".

Moramo primjetiti, da protivnici hattišerifa ni-

jesu bili jedino u domaem muslimanskom puan-stvu. Veziri, koji su dolazili u Bosnu, da provagjajutenzimat, pokvareni turski inovnici, svakim su danomgazili ono, što su morali provagjati. Tim svojimzlim primjerom poticali su i druge, [da rade u nji-

hovom duhu. Veziri, veli Juki, koji jedan za drugimdolaze u Bosnu, nemaju druge brige, ve kako enakupiti od sirotinje blaga, a to ovim nainom : onprepusti muselimu, kadijama i drugim velikašima,

da rade od kršana, što hoe. Oni globe, a raja se

prituži veziru. Onda vezir ono, što su od nje po-otimali od njih sebi uzme, raju praznu pusti, a

njih opravdane šalje natrag na selimluke ili i njih

pritvori i oglobi. Hajduka su pune planine, a varoši

kesedžija. Ovi osim što globe i cijene kršane esioi ubojstvo uine. Ove zloince i razbojnike isti mu-selimi drže i brane ih, a oni njima za to neko-liko kesa plaaju.-)

') O ovim do^agjajima sr. Rosen o. c. II. 14.— 24.

Ovdje i >hattišerif< p. 250.—253.

-) Juki o. c. p. 153.

— 61 —

Ovakovu tmurnu sliku daje nam Juki, a imamodostatno drugih svjedoanstva, koja pokazuju, da

nije pretjeravao.

Vratimo se megjutim na vezirovanje Vedžihi-paše. Ovaj ..kršanski i turski krvolok", kako ga

Juki zove, proveo je neke reforme u vojsci. Odsedam bosanskih sandžaka, osnuje on etiri a laj a

spahija pod imenom suvari-redife (konja-nika rezerva). Ta etiri alaja nosila su imena:

bosanski, hercegovaki, kliski i zvorniki. Svakomalaju postavi na elo po jednoga miri- alaja(pukovnika) i imenuje ostale inovnike po novoj

naredbi. Sva etiri alaja spoji u dvije live (di-

vizije). Mustaj paša Babi i Fazli pašaŠerif vi postadoše mir- Uvi ma. ini se, da

je to uinjeno zato, jer stari spahijski sistem i

onako nije više puno vrijedio. Spahije su gledale,

da se otmu svojoj dužnosti. Da i ova „konjanikarezerva" nije bog zna kako funkcionirala, te da je

izazvala smutnju, o tome ima dokaza.^) Po tenzimatu

bio je uope spahijski sistem ukinut, ali u Bosni

se to provelo do kraja istom za Omerpašinih vre-

mena. Rušenje lenskog (spahinskog) sistema, pokojem su spahije dobile neku otkupninu ili doživotnu

penziju, smanjilo je dobitke begovima i agama, pasu oni poeli tražili robotu. Vrijedi to osobito za

one, koji su imali malene dohotke, jer je za nje

bio i oikup malen. Mnogi su zaludu i oekivali odporte otkupninu. Zbog loga se i pogoršaše od-

nošaji izmegju aga i kmetova, koji su u mnogimkrajevima bili upravo patrijarhalni. Poznato nam je,

da su ve god. 1840. kmetovi predali tužbu naportu posredovanjem bekoga kabineta. Porta je

nato god. 1843. odredila, da age ne sile kmetovepo svojoj volji na robotu nego da svaka kmetskafamilija šalje na tjedan jedan dan dva ovjeka. Te

') Bašagi o. c. p. 152. Bašagi ne navagja tano godi,nu, kad se ta reforma provela. Valja primjetiti, da su bašmiljenici vezira: Babi i Šerifovi, koji su tobože bili odanisultanu svojim nezakonitim postupkom izazivali bune.

- 62 —

se naredbe dakako nijesu obdržavale sa strane aga.

God 1848. bila je lobota saiviin ukinuta (vidi niže!).

Ako su u Bosni vladale dezolatne prilike, nije

bolje bilo ni u Herce^^ovini. Alipaša Rizvanbegovivladao je ovdje sasvim tiranski. Nezadovoljni su

bili s njime kršani ali i njegovi nekadanji prijatelji.

Ako je samo deseti dio onoga istinit, što nam onjemu njegov biograf pripovijeda, dosta je, da Ali-

pašin režim u Hercegovini istorija osudi. Velika muje pogrješka bila, da je vladu i upliv na vladu pre-

puštao svojim sinovima i zloglasnim ljudima. Njegovkavaz-baša Ibrahim Dio je gadan krvopija,

koji je masu kršana ni krivih ni dužnih dao po-

gubiti. Za 17 godina njegova vezirovanja bilo je

pogubljeno baš ni za šio lOOO kršana. Zato su

mnogi bježali u Crnu Goru i Dalmaciju.^)

Megjutim Alipaša se tiranski ponašao i premasvojim nekadanjim drugovima. Najodliniji su megjunjima museliml: Hasan beg i Smajil aga.Oni su mislili, da e s njime vladati, a on se sadani malo nije na njih obazirao. I jedan i drugi mu-selim intrigirahu protiv njega u Carigradu, ali bezuspjeha.

I prema obinim muslimanima postupa tiranski.

Otima im zemlju na Buni, gdje je postavio glaso-

viti svoj ljetnikovac. Zapovijedi iz Carigrada nije

slušao, a svoju neposlušnost pokrio podmiivanjemcarigradskih velmoža. Vedžihi paša opomenuo ga,

da provede tenzimat, ali on nije mnogo za to mano.Kolali su glasovi, da Alipaša šalje potajno u

Bosnu bundžije, da dignu Sarajlije protiv vezira.

Buna god. lc4U. u Saiajevu, kojoj je stao na ^ilo

Ah med ef. Glodžo, koji je kasnije tražio zaštite

*) Hilfeiding o. c. p, 513.—514. O nasiljima Alipaše

pria mnogo i Colcorilo. Prije pada njegova sastadoše se

svi muselimi i bosanski namjesnik Hairuddin paša kod njeg

te se tuže, >da e arae uzimo na mertve nakon šest

jjodina dana i da su žene trudne pipali, pa im govorili, i ti

ceš roditi muško dicte, dai ara«. (Gledaj G. z. m. 1913. p.

97. i p. 103. i dalje).

63

u Alipaše na Buni, a onda tek pobjegao u Du-

brovnik, dokazuju opravdanost te sumnje. Bune su

mu bile uvijek razlogom, da otegne provagjaiije

tenzimata.^)

Hasan beg Resulbegovi i Smajil aga Cengiizgubili su sasvim u njega povjerenje, kad je Ali-

paša poeo po dvije do tri kapetanije spajati u

jedan muselimluk, u koji je onda namještao svoje

sinove ili rogjake. Smajil aga, pivski, gacki i drob-

njaki muselim kao i Hasan beg trebinjski, znali

su, da e doi i na njih red. Sami dakako nijesu

mogli ništa uiniti protiv Alipaše. Alipaša, koji je

Smajil agu držao najpogibeljnijim, grozio se esto,

da e mu skinuti glavu. Koliko ga je mrzio, vidi

se po tome, što je najmio nekog krvolonog Fer-hata Krvave a, da agu ubije. To megjutim nije

uspjelo. S malo sree radio je protiv Smajil-age,

tražei jednako nekoga, da ga potajno smakne i

crno,^orski vladika.-)

Godine 1840. napokon uspije vladici, da se

Smajil agi osveti za poraz na Grahovu. Smajil agaimagjaše vrlo razvratnog sina Rustan-bega, koji

je obešašivao djevojke u Pivi, Gackom i Drob-njacima. Drobnjaani potuže se vladici i ujedno musaope odluku, da e Rustan-bega pogubiti. Vladikaih odgovaraše od tog, jer da e ostati stari Smajil-

aga, a on e za osvetu uništiti Drobnjake, ako po-

gine Rustan-beg. On im dadne savjet, da domame, u Drobnjake samog Smajil-agu i njega ubiju. Takoe lazoriti dom engia. Pod izlikom, da bez nje-

gova prisustva ne mogu pODrati hara ili po drugoj

verziji, da se Drobnjaci bune, zatim da riješi nekenepravde i napokon, da ljudi tajno izmegju sebešapu, kako se Smajil-aga boji doi megju Drob-njaane, odkad je ono na Granovu posmicao Petro-

vie, namamiše Drobnjaci Smajil-agu, da dogjemegju nje. Na ovom mjestu valja još zabilježiti i

'^) Hilferding o. c. p. 525,

-) Šiši 1. c. p. 171,

— 64 —

verziju Bašagievu. Smajil aga je sluajno došaou Drobnjake, On je naime stpjerao svog zeta i ve-

zira Sulejmanpašia uzeti iž Škodre u Bosnu i po-

staviti ga mjesto Vehidžije. Ako bi mu to za rukompošlo, on bi bio maknuo pomou Osman-pašeSulejmanpašia i Alipašu Stoevia. Zato je pošaos dobrom etom, da tobože kupi hara u Drob-njacima.^)

Smajil-agi stigao je u pomo još Ah medBauk, njegov pobratim s 200 Nikšiana. Smajil-aga

se utaborio na Ml j etiku, na istonoj strani

Drobnjaka 5. oktobra 1840. godine. Za burne noinavale Drobnjaci, kojima su stigli po dogovoru u

pomo Crnogorci, na agin tabor, te u as nastade

metež i strašno nono klanje. Pošto su mu prije

još odveli konje, skoi Smajil-aga (u gaama i

košulji) na prvog konja, koji mu je bio pri ruci i

ispali kuburu na jednog prisutnog taoca. Smajil aga

je naime uzeo nekoliko Drobnjaka kao taoce, jer

kao da je slutio, a bio je donekle i upozoren, da

se protiv njega nešto sprema. Ostali taoci sada

skoe, te udare na agu. Netko sprijeda, netko straga.

Kad le Smajil-aga pao, povie Mia Memedovi:„Ako ga je puška u potiljak ubila, to je moja",

dok je Mirko Aleksi odrubio mrtvom agi

glavu. Tako pogibe Smajil-aga iz busije. AhmedBauk sretno pobježe, dok je kojih 70 aginih ljudi

poginulo. Vladika je kasnije primio Smajil-aginu

glavu, sablju, oružje i dva konja.

Kad je Alipaša Stoevi saznao za Smajil-aginu

pogibiju, bilo mu je s jedne strane milo, ali ga je

opei s druge strane smetalo, što je tim dogagjajem

pao ugled turski kod kršanske raje, a porastao

ugled Crne Gore. Osim toga i javno mnijenje u

Hercegovini tražilo je od njega, da osveti Smajil-

aginu pogibiju. Alipaša zatraži pomo u Vedžihi

paše i ovaj mu posla 500 ljudi. I nasljednik Ve-

džihi paše u Bosni Mehmed Husrev paša

') Bašagi o. c. p. 156.

65

posla mu 100 ljudi. Na elo vojske postave se osimAlipašina sina Hafiza još i oba Smajilagina sina

Muhamedbeg i Dedaga, zatim HasanbegResulbegovi i drugi neki hercegovaki ajani.

Vojska hercegovaka navali na Drobnjake u

januaru 1841. godine. Drobnjaci i Moraani buduhametom potueni, a Hercegovci se vrališe sa 120

crnogorskih i drobnjakih glava, kojima okitiše još

svježi grob Gazi Smajil-age Cengia kod Cengiakule u Lipniku. arkanja izniegu hercegovakihmuslimana i Crnogoraca potrajahu iza toga još dojeseni god. 1842. Dok je bilo tih bojeva, nije u

Hercegovini moglo biti ni govora o provagjanju

tenzimata.

Iza Vehidži paše izmijeniše se u dosta kratko

vrijeme na bosanskoj namjesnikoj stolici M e h m e dHusrev-paša (1840—1843.), Mehmed amilpaša (1843—1844.), OsmanNuri-paša (1844.),

Hadži Halili amili paša (1845— 1846) i na-

pokon Mehmed Ta hir paša (1846(?) ili 1847., do1850.) Mnogo je posla bilo osobiio za Hadžia-milipaše sa Krajišnicima. Godine 1845. imali su

se po osmanlijskom carstvu provesti t. zv. medžlisi,

koji su se dijelili u pokrajinske, okružne i kotarske.

Paše su na taj nain bile obvezane, da u svim po-

slovima, koji se tiu uprave, sudstva i porezne upraverade sporazumno sa vijeem, dok je egzekutiva da-

kako ostala u njihovim rukama. Osim muslimanabile su u vijeima zastupane i ostale religije.^)

Mehmed Tahir paša, nekada kapudanpaša, a kasnije vezir u Jedreni, poeo^je iza dulje

pauze energinije provagjati tenzimat. im je stigao

u Bosnu, predloži zemaljskom vijeu u Travniku,da se uz redifsku suvariju (konjaniku rezervu) po-piše po Bosni još 30.0( vojnika za sluaj potrebei naoruža novim oružjem (nizam!). Protiv toga di-

goše se najprije Sarajlije, a Tahir paša zatraži pomo

^) Rosen o. c. II. p. 87.

— 66 -

u Carigradu i upokori Sarajlije.^) Iza toga je odluioda se baci na Krajišnike, U augustu 1849. pobiose s njima kod Bihaa, ali bez osobita uspjeha. Po-slije mu zavlada u vojsci kolera, a i on sam oboli,

pa se vrati u Travnik. Ovdje je dulje poboljevao,

nešto se oporavio, a onaa mu se bolest povratila i

on umre (1850.) Prije smrti htio je da napokon raz-

rauna sa glasovitim Babiem i Šeritoviem.Ova dva intrigana na oko su prianjala uz reforme,

ali su potajno znala mutiti protiv njih. Kad je Tahir

paša bio douo, da su oni krivi prvom ustanku Sa-

rajlija, a i posljednjem ustanku K'ajišnika, pozva ih

po naroitom poslaniku u Travnik. Oni uz razne

izlike otprave poslanika u Travnik, a tajno pobjegnuu Carigrad, da tuže vezira. Odnijeli su novce, veli

fra Grgo, a i sultanova mati bila je Fazlipašina za-

štitnica i tako se pomognu.-)

Godine 1848. navališe portini vjerovnici na

nju, a porta se nagodila tako s njima, da im je

dala pravo prikupljanja poreza, od kojih je jedan

dio išao u državnu blagajnu, a drugi su dio oni za

sebe pridržali. Vjerovnici, velike engleske i francuske

banke, povjeriše pobiranje poreza zakupnicima, jer

nijesu htjeli navui na se mržnje naroda, što ga

„obrazovana Evropa" uvaljuje u propast. Domailjudi su se stidili biti zakunnici „carske desetine",

pa su zato taj posao obavljali Maedonci. Zakup-

nici su plaali gotovim novcem, pa su i oni htjeli,

da im se plaa u gotovom i to dobrim zlatnim tur-

skim novcem. Oni su iznugjivali novac od godine

do godine, bez obzira na neiodne godine, na koje

je nekada spahija uzimao obzira. Kolike je nevolje

zbog toga imao podnijeti seljak, izlazi ve iz samenaravi stvari.^)

') O tome zanimljivj pria Marti u >Zapamenjima<

p. 13.— U.-) Zapamenja p. 13. I Babi i Serifovi zaslužili bi

posebnu monografiju.») Holeek o. c. p. 79—80.

— 67 —

Pošto su age teretile seljaka robotom, došlo je

<opet do intervencije preko Bea. Tada je porta fer-

manom na Tahir pašu ukinula sasvimrobotu (1848.). Tahir paša pozvao je na to u

Travnik sarajevske paše: Mustafu Babica i Fa-zliŠerifovia; iz Zvornika Mahmud pašuVidaia, iz Banje Luke Ali bega Džinia, iz

Tuzle Mah ni ud pašu Tuzlu, iz Bihaa Meh-med pašu Biševia. S njima su bili pozvanisarajevski vladika Ignjatije i neki franjevci Pašaproita portin ferman. Kada su bosanski velikaši ra-

zumjeli, da e ih ukidanje robote mnogo oštetiti,

dogovoriše se i predadoše paši molbu, a s njomedakako i novaca. U molbi su tražili, neka se krš-

ani obvežu, da mjesto robote daju u napredak be-

govima i agama treinu rada s njiva i polas livada, a da im zato begovi i age plate njihove

gragjevine, da im naknade trei dio troška oko ogra-

gjivanja polja i plaaju za njih porez na zemlju.

Paša i velikaši su sumnjali, da e kršani bezGlpora pristali na treinu, pa stadoše smišljati, kakoe prevarili seljake i portu. Pozvaše zato u Travnikznamenitije knezove iz svih nahija, pravoslavne sve-

enike, franjevce iz nekoliko katolikih župa, pa imrekoše: Porta ukida robotu, ali zato trebasvi kmetovi begovima da daju treinu.Knezove kao da je udario grom, ali se poklonišedo zemlje i odgovoriše : „Pokoravamo se svemušto naredi sultan i vlast". Za ovakav odgovor dobišeneki kmeti za nagradu po kabanicu, a neki po 50groša gotovog novca.

Na ovom sastanku vidješe knezovi, da ih mameu vuje rup^. Pošto im je život bio mio, nijesu se

odupirali, ali odgovoriše dvomisleno: „Pokoravamose sultanu i njegovoj vlasti". Ovo je znailo, da sukmetovi spazili zamku i poznali, da begovi rade za

sebe. Znajui begove kao buntovnike protiv sultana,

staviše S3 svojim odgovorom pod zaštitu sultana i

vlasti. Ali Tahir paša, kao obino bosan-6*

08

ski veziri, nije mislio raditi u intenci-jama vlade. On je dižao s begovima, jer je imaou Posavini imanja, koga je vlada oduzela Husejinukapetanu. Kmetovi su do sada ovdje plaali deve-

tinu, a Tahir paša htjede im natovariti treinu. Kadsu se etiri kneza tome usprotivila, dao ih je Tahirišibati. Dva kneza su od toga poginula, a dvaostala živa. Ovako su pretstavnici centralne vladeizvagjali njene leforme. Nije ni udo, da su se do-mai begovi tim reformama mogli tako dugo i

uporno protiviti.')

Kada su u Carigradu saznali za nesretnu vojnuTahir paše u Krajini, uvidjeli su, da nije za vezira

bilo dosta 4 - 5000 vojnika. Odluiše zato, da se

bosanski feudalci jakom rukom pokore i reformepošto po to provedu. Ovaj posao bio je povjeren

O m e r p aši Latasu.^)Omer paša rodio se god. 1806. u selu Janja

Gora, opine Plaški, ogulinske regi-mente kao sin nadporunika. Zvao se tada Mi-hajilo Latas. U vojnikoj gospikoj školi odli-

kovao se kao izvrstan gjak, teje 1827. bio dodijeljen

nakon svršene škole kao kadet feljbaba stožeru.

') Sr. Hilfeiding p. 436.-438 ; Holiek o. c. p. 77.— 78.

O tome, kako se ni ovih, po kmetove loših ugovora i-ijesu

age dizale, pripovijeda opširno Juki o. c. p. 150.— 151.

Sastanak u Travniku crta opširno i franjevac M. Nedi.On je uz fra M ar i j ana Š unj i a i fra Luku Dr op u-

Ijia b;o zastupnik »latinskOj^ milleia«. Tako iz njegovogpripovijedanja sazoajtmo, da se agama i begovima prikljuiou pitanju treine i pravoslavni vladiiia Ignjatije,dok su katoliki zastupnici bili protiv treine. Nedievo pri-

povijedanje mnogo se razlikuje od onog Hilferdingova pouz-danika (ijeratinski perivoj god. 1908 br. li. p. 169.— 171.).

O ovom pitanju valja još pog'edati Hrania: Kmetovskopitanje u B. i H. p. 26.-28., i Boži: Agrarno pitanje p. 43.-45^

-) Za životopis i rad ovoga glasovitoga poturice upu-ujem na Dr. Koetschet: Erinnerungen aus dem Lebendes Serdar Ek-em Omer Pascha. Sarajevo 1^85. Dr. K. bio

je tjelesni lijenik Omer pašin. Njegovu vojnu u Bosni de-taljno je opisao Juki u 'anku: Omer paša i bosanskiTurci (bos. prijatelj III. Zagieb 1801.).

69

Odavle je dazertirao. Dr. Koetschet misli, da je to

uinio zbog nekih novanih neprilika. Prešavši u

Bosnu, došao je u Banju Luku, gdje ga je primio

u svoju kuu Hadži Aliaga Boi, kod kojeg

je prešao na islam i primio ime Omer. U Banjoj

Luci proboravio je dvije godine, marljivo uio turski

i kratko vrijeme pred ustankom Husejinovim ostavio

Banju Luku i otišao u V i d i n. Zapovjednik vidinske

tvrgjave Ibrahim paša ga zavoli i preporui gavelikom veziru Husrev-paši. Došavši u Carigrad

postade kapetanom i uiteljem tehnikog crtanja nanovo osnovanoj višoj vojnikoj školi, gdje je svratio

naše pažnju i sultana Mahmuda II. Ovaj ga imenujemajorom i uiteljem crtanja i pisanja pri-

jestolonasljedniku Abdul Medžidu. Zato

vrijeme postao je Omer Latas pravi „Osmanlija".

Mnogo je opio s ulemom i marljivoposjeivao džamije. Iza smrti Mahmud II.

postade brigadirom i dobije naslov paše. Kao takav

odlikovao se u raznim važnim misijama u

Srbiji i Albaniji. God. 1846. bio je poslan

protiv Kurda, koji su se digli protiv tenzimata.

Ugušivši tu bunu, bude odlikovan ašu mu šira{maršala). God. 1848. i 1849. okupirao je radi

ustanka podunavske kneževine, a sada je prihvatio

tešku zadau, da skrši mo bosanskog plemstva,

koje je toliko briga zadavalo carstvu.

Ljeti god. 1850. osvanuo je Omer-paša s ve-

likom pratnjom u Sarajevo. Imao je 11 bataljuna

infanterije po 750 momaka, jednu poljsku bateriju

i nešto konjaništva. U pratnji njegovoj nalazio se

Skender-beg, nekadanji grof Ilinsky.^Kad je stigao u Sarajevo, popeo je adore na istom

mjestu, gdje su to uinili princ Eugen Savojski i

Kara Mahmud paša — na Gorici. Dva bataljuna

dao je staviti pred višegradska vrata. Ve prije toga

) Nepopravljivi pijanac i na glasu radi svoga pretje-

rivanja i hvalisanja (»Skendcrpaš'jade« !) Umro od deiiriumtremensa 1861. godine

70

bili su u Sarajevo pozvani bosanski odlinici, dauju carski ferman. Megju njima nalazio se i sijedi

Ali-paša Rizvnnbegovi. Njegov biograf nampripovijeda, da je poslao iz Mostara pred Omer-pašuu Novu Varoš svog sina Hafiz-pašu i vladikuJosifa, da ga prate do Sarajeva i da ispriaju nje-

govu odsutnost starošu. Omer paša nije htio ni

jednog ni drugog primiti, nego ih je poslao natrags nalogom, da sam Alipaša dogje u Sarajevo. Ali-

paša naime nije u poetku ozbiljno shvaao Omer-pašinu misiju.

„Mi emo", govorio je on, „sabratiza n i z a m 20—30 mostarskih prosjaka i

dat emo mu 50000 groša i neka ga vrag:nosi, otkuda je i došao".')

Drugi dan iza dolaska proitan je uz veliki

vojniki sjaj i jeku topova carski ferman pred mu-salom, koji je glasio na nj i na novog vezira H a-

fiz-pašu, nasljednika Tahirpaše, iz kojega se

razabralo, da je Omcr-paša imenovan zapovijedajuimgeneralom u Bosni sa zadaom, da provede hatti-

šerih. Kada su prisutni bosanski ajani obeali,-) dae ga podupirari u provedbi tenzimata, povratio ih

je Omer-paša svojim kuama, samo je pridržao«

u Sarajevu Alipašu, jer se bojao, da mu ne p avi

neprilika u Hercegovini, a znao je da su svi neza-

dovoljnici upirali oi u nj. Nezadovoljnici su po-

stupali oprezno. Vidjeli su, da Omer-paša ne poznašale i da su sada nastupila ozbiljna vremena. Oso-bito ih je ubilo, što se i Alipaša došao pokloniti

u Sarajevo. Držali su, veli Juki, da nema nadnjim nikoga, koji bi mu mogao zapovijedati i dabi se svi prije pokorili carskoj zapovijedi nego oiu

Jedva je proteklo dva tjedna poslije ovogadogagjaja, zau Omer-paša, da se Posavina i Zvoi-

) HilferdinjT o. c. p. 537.-538.

-') ^nahodei se usrijed tolike vojske megju napere-nimi topovi *.

— 71 —

nik miu a i Krajina. Zato pogje odmah u Krajinu.

Ve u Banjoj Luci dolazili su mu brojni krajišnici

i obeavali sve i sva. U Prijedoru pokloniše mu se

vogje krajišnika Ali Kadi, Ibrahim Kapi i

Redži (bajraktar od Vrnograa). U Bihau postavi

Omer za muselima mjesto glasovitog zulumara^)Mehmed-paše Biševia, Jakub-bega.Jedva ŠIO je Omer-pašina vojska odmakla pete, pukneu znak opega ustanka top u Cazinu, a krajišnici

izaberu Aliju Kadia vogjom i poglavicom te oijeiaju

carskog kajmakana.Dok je serasker Omer-paša boravio u Krajini,

otpustio je na svoju odgovornost bosanski namjesnik

Alipašu kui u Mostar, da uredi stanove za dvatabora nizama, koji su bili odregjeni za Mostar.

Alipaša udari u Mostaru na otpor i konano se

povue na svoj ljetnikovac na Buni. Na elo neza-

dovoljnika u Hercegovini i Mostaru postavi se gla-

soviti Alipašin Kavaz-baša Ibrahira-aga. Alipaša

zatraži pomo od Omerpaše i tim je htio pokazati,

da nikako ne stoji u vezi s ustašama. Ustanak je

mepjuiim planuo i u Posavini. Omcr>paša mislio

je iz Sarajeva preko Travnika, Skoplja, Duvna, Lju-

buškog kienuti u Mostar, ali stigavši u Travnikpromjeni osnovu, jer su Posavljaci bili ve, iduiprema Travniku, stigli doŽepa. Druga vojska ustaša

išla je od Zvornika i Srebrenice prema Kladnju.Ibrahim Kavaz-baša imao je od Konjica poi naSarajevo, gdje se imao sjediniti sa Sarajlijama, koji

e takogjer dii ustanak.

Serasker piše u Bitolj po pomone ete, a uSarajevu naloži divizijonaru Avdipaši, da gradokruži topovima i neka na prvi i najmanji pokretpali. General I b r a h i m-p a š a bude otpremljen premaKladnju, Skender-beg ode sa 1000 momaka protiv

Konjica, a sam Omer-paša krene protiv Posavljakai rasprši ih kod Vranduka. Po drugi put se oboriOmer-paša na ustaše podno Vujak planine,

) Sr. Lopaši: Biha p. 116— 117.

72

pa kad ih je i ovdje svladao, prodre preko Gra-daca do Tuzle. Ma h m ud-paša Tu z 1 i po-bjegao je ve prije u Vinkovce, jer nije ht o, kakoBašagi veli, da se pridruži ustašama. Ma hm ud-paša Vidaji i Osma n-begTuzli, sin Mah-mud-paše Tuzlia pobjegoše preko Srbije u Carigrad.

Iz Tuzle, gdje je razgrabio imovinu Tuzlia,krene Omer-paša u pomo svom generalu Ibrahim-paši, koji se nalazio u najveoj neprilici, pošto su

ga ustaše sa svih strana opkolile. Oslobodivši gaopsade, povrati se u Tuzlu. Ovdje mu dovedu tuz-

lanskog pašu i druge posavske orvake, koji su muse na vjeru predali i došli iz Vinkovaca. On sve

zajedno okova u gvožsje i povede u Sarajevo. Tu-zlia je Omer-paša doveo na samarici u Sarajevo.

Dok je još Omer-paša u Posavini boravio, dao je

Avdi-paša zatvoriti Mustafa-pašu Babica, koji

je Posavljanima obeavao pomo. Tako se napokonstalo na put dvolinosti ovog nasilnika.

Bosanski vezir Hafiz-paša došao jesOmer-pašom u sukob i to, kako neki misle, radi Omer-pašinog postupanja protiv bosanskih velikaša. Zatoje bio svrgnut, a zamijeni ga H a i ru d d i n-p aša.Ovaj je preko Sutorine došao na Bunu i ovdje je

zamolio Alipašu. da ga provede kroz Mostar u Bosnu.Pošto 10 nije bilo mogue, jer su svi putevi bili

zaposjednuti ustašama, otpremi ga Alipaša sa svojim

sinom Nafiz-pašom, koji ga je samo doneklepratio, preko Gabele, Ljubuškoga i Duvna u Trav-

nik, te u Sarajevo.')

Spomenuli smo, da je Skender-beg bio poslan

u Hercegovinu. On je itavu zimu I8')0 godinaproveo u Konjicu. S ustašama se borio na B o r-

^) Ovom prigodom, veli Rašagi, rekao ie Alipaša: Akoprovedete tenzimat u Bosni i Hercegovini,nedeie ih moi održati ni punih 30 godina, (o. c.

p. 169.) O dola IvU Hairuddin-paše na t^unu ima zanimivih

podataka u dr. orovi: Iz dnevnika Prokopija okoiila (Gl.

z. m. I9l3) On nam opisuje i bunu Mostaraca protiv Alipaše

(sr. osobito p. 96).

- 72>-

k a m a, ali je više s pregovaranjem uspjevao. Stigao

je u Mostar tek 1851. godine bez puške i noža.

Došavši u Mostar pozva s Bune Alipašu. da dogje

kao vezir primili glavni grad Hercegovine. Skender-

bcg ga doeka s velikim poastima i s pucanjemtopova. Sam je izašao pred njega i poljubio muskut. U noi se megjutim situacija promjeni. Sken-

der beg unigje Alipaši i proita mu nareabu, pokojoj se lišava svake asti. Zatim mu oduzme ni-

šane, te ga sa sinom Hafiz-pašom odvede u

tamnicu. Ovim asom prestade gospodstvo Alipaše

u Hercegovini. Treeg sina, R i z v a n-b e g a, poslao

je bio Alipaša s unukom Arif-begom u Sarajevo

da estita seraskeru povratak iz Posavine, ali ih

serasker dade utamniiti. '^)

Napokon stigne i serasker u Mostar, da traži

Alipašino blago, ali je tu bilo ve sve razgrabljeno,

kao što je on razgrabio blago Tuzlia. Odavle je

seraskeru valjalo poi, da obrauna jednom ozbiljno

s krajišnicima. Bosanska Krajina, osobito ona preko

Une, uvijek se najžeše opirala carskim naredbama.Krajišnici ne samo da nijesu ništa davali u carsku

blagajnu, nego su još i iskali, da se njima daje

neka starinska plaa u ime uvanja megje. Od go-dine 1832.— 1851. imali su pravu repu-bliku. Protiv nje su išli gotovo svi veziri, mnogisu krajišnici izginuli, mnogi prognani, ali se neki

i opet povratiše i ostadoše i dalje „buntovnici". I

na hrvatskoj su granici etovali, koliko su mogli,

sve do godine 1845.- ali pošto baš tamo nije bilo

više lako robiti i plijeniti, to je eiovanje u Bosni

bilo obino njihovo izdržavanje. Zemlje su im puste

i neobragjene. Oni samo toliko kukuruza posiju,

što im je za kuu prezimiti potrebno, za ostalo se

ne brinu. Isti bezi su ovdje siromašni, jer malo koji

kmet može megju njima živjeti.

*) Drugi sin Nazif umro je nešto prije ovih dogagjaja.-) Sr. Lopašx o. c- p. 112.

- 74 —

Nove reforme smatrali su za vlaške obiaje,ko'i mrae pravu vjeru. Juki pripovijeda,^) da suu Carigrad poslali Red žica, a on se vratio sa

strašnim porukama. »Poevši od Mitrovice i našeKladuše dalje nigdje nema naše prave vjere." Onju je tražio u Carigradu, ali je tu ni od lijeka nema.Tamo nit se ui, nit se klanja. Još prave vjere imau Krajini i bolje nam je svima izginuti, veli Redži,nego se vlahu — Omer-paši — predati.

Krajišnici se podijeliše u tri vojske. Jedna je

pod Kadiem preko Prijedora pošla prema BanjoJLuci. Ali Kedi bio je nižega pnrijetla, te je baš

zato imao mnogo pristaša megju seljakim svijetom.

Kajmakam banjaluki, Ali-beg Džini, zatvori se

s nekoliko stotina banjalukih muslimana u grad,

a nešto se Banjaluana pridruži Kediu. Ali-begpreda poslije grad i pobježe put Kotora.Kapi je preko Kljua i Varcara stigao pod Jajce.

Trea vojska, Redžieva, imala je ii na Glamo i-

Lijevno. Poslije se sastadoše sve tri vojske kod Jajca

i Jezera. Omer-paša pohiti iz Mostara preko Lijevna,

Kupresa, Skoplja uz Vrbas pod Jajce. Skender-begudari kroz Glamo prema t\ljuu, da suzbije Re-

džia. Kapi se pred Omer-pašinim topovima po-

vukao iz Jajca, te se sjedmio s Kadievom i Re-džievom vojskom kod Jezera, gdje se zametnebitka. Nevjesti krajišnici imali su se ovdje boriti

s Arnautima i nizamom, pa doskora izgubiše bitku.

Jedno 1500 ustaša pokri bojno polje. Kapi je nabijegu ubijen u Zmijanju selu Paviima od gla-

mokih muslimana za 5000 groša. Redži i Ali-

Kedi pobjegoše u Hrvatsku. Kedi se iza godinudana povrati u Sarajevo, te je kao bimbaša baši-

bozuka bio poslan na crnogorsku granicu, gdje je

doskori i poginuo.

Omer-paša na to ode iz Jajca preko Varcara u

Banju Luku, gdje je stigao prvih dana proljea go-

') Juki 1. c. p. 55.

— 75 —

dine 1851. Prvi konak na lom pohodu bijaše na

Sitnici, a drugi na Dobri nj u. Dok je još bio

pod Jajcem, stiže onamo Ibrahira-paša s jednim di-

jelom vojske, u kojem je vodio Ali pašu Riz-vanbegovia. Ovaj nekadanji hercegovaki sultan

jašio je sada na mršavoj samarici pod stražom, a

sin mu je Hafizpaša pješice pred njim vodio konja

za ular. Telal je vikao po aršiji u Jajcu, da svak

ide gledati Ali-pašu. Ovako je Omer-paša odluiovoditi Ali-pašu kroz svu Krajinu i Bosnu, „da vide

u koga su se pouzdali". Na Dobrinju dogodila se

megjutim žalosna epizoda, koja je prema Koetschetu

izazvala konsternaciju megju begovima i agama a

baca i veliku sjenu na Omer-pašin znaaj. Ovdje je

naime iznenada Omer-paša promijenio svoj plan,

da Ali pašu okolo voda i dade ga po straži ubiti.

Iza loga dao je pronijeli glas, da ga je straža ne-

hotice ubila, btražar je tobože drijemao, a puškamu se omaknula i tako se dogodila nesrea. Neo-prezni vojnik je bio uhapšen, aii ne ostade dugotajnom, da je taj isti vojnik kratko vrijeme iza toga

u svom selu u dalekoj Anadoliji „udobno pušio

svoj ibuk". Ali-paši bilo je tada izmegju 75—80gonina. Juki, koji baš Ali-pašu Rizvanbegovia ne

brani, velei za nj, da e i stotine godina proi, dokse hercegovaka raja osvijesti i oporavi od njego-

vih zuluma, ovako veli o tom inu: „da nikomkoji ljudsko srce ima, nije moglo bitimilo, da je Ali-paša bio tako muen i

razbojniki ubijen" Dr. Koetschet drži, dabi <^e jedva moglo sumnjati, da Ali-paša nije bio

nedužan u ustanku. Omer-paša je iz Mostara poslaoporti teške dokaze sukrivnje Stoevia na ustanku.

Carigradska vlada se ljutila, jer je mogla raunatina zahvalnost i vjernost Alipaše. Neda se ustano-viti, da li je Omer-paša dobio kakav mig, da gaodstrani ili je sam radio na svoju odgovornost^).

) Koetschet o. c. p. 26. okoiilo ovako bilježi Alipa-šinu pogibiju: Alipaša Rizvanbegovi vezir od cijele Hercego-vine umre a m u e n i j u Omer-paše seraskcra u Banjoj Lucioko 20. ožujka ib51. (Gi. z. m. g. l^i:5 p. ILI).

— 76 —

Znamo samo to, da opetovane tužbe familije ne

postigoše ništa. Sinovi mu Hafiz i Rizvanbeg,te unuk Arif-beg odoše u progonstvo. Imetak po-

rodice bio je konfisciran i to kako Marti znade

za nekakovu štetu, što ju je ustanak u Hercegovini

prouzrokovao. Neka saska firma sjekla je borove

grede u planini Borcima Ona je sagradila velike

zgrade, ceste i uprije, da grede s planine svede u

u Neretvu. Ibrahim Kavazbaša dao je sve to

srušiti i popaliti. 200.000 forinti platila je porta šteie

iz sekvestriianih Sloevia dobara,^) koja su tek

godine 1878. porodici povraena. Vidi se, da je

vlada Omer-pašino djelo odobrila.

Bila bi nepotpuna naša slika silnog hercego-

vakog velikaša, da ga još s jedne strane ne pri-

kažemo. On nije bio samo nasilnik. Pozna o je

njegovo geslo: „Ili puška pucaj, ili eki kucaj".

Vjeran tome geslu, on je mnogo uinio korisna u

Hercegovini ma da metoda njegovog rada i ovdje

bijaše tiranska i nasilna. Njemu se pripisuje u za-

slugu, da je digao gotovo zanemareno vinogradar-

stvo u Hercegovini. Poeo je sijati pirina (na Lju-

bugkom polju),-) brinuo se za sijanje kukuruza, sa-

gjenje krtole i du'iana. Dobavljao je o svom trošku

razno južno voe kao smokve i masline i podijelio

narodu, da sadi i oplemenjuje zemlju. Poeo je sa

diti i dudove.Omerpaša ode iz Banje Luke prema Bihau,

kamo je ve prije prispio Skenderbeg. Kod Krupeje došlo do posljednjeg veeg okršaja.Krajem aprila (27. aprila 1851.) bila je bunau itavoj Bosni ugušena. U maju nalazimo

Omer-pašu ve u Travniku. Ovdje je bilo preko

lOdO sužanja, s kojima je Omer-paša postupao vrlo

ružno. Od toga je 400 s gvožgjem o vra'.u oprem-

') Zapamcnja p. 20.

«j Godine 1868. raanalo se na žetvu od 150.0 kg.

pirina (Sr. Blau Reisen in B. und der H. Berlin 1877. p.4:^).

Zapamenja p, 21.

— 77 —

Ijeno u Carigrad. Neki su unovaeni, neki umrli na

putu, dok su neki bili otpušteni i otkupljeni. Manji

krivci vratili se svojim kuama godine 1853. Ujedno13 okršaja bit e poginulo oko 60C0 Bošnjaka, a

20.000 uzeto u vojnike. Silno blago pade u ruke

Omer-paši. Tako je napokon skršena mobosanskih feudalaca.

Bosan^ki kršani su s najljepšim nadama i

željama doekali Omer-pašu, mislei, da e se sada

ili nikada provesti reforme i stegnuti prevelika vlast

paša i muselima. Omer paša ih je u tim mislima i

utvrgjivao. On je sveenstvo usmeno i pismeno u-

vjeravao o carskoj milosti, ako buntovnici budusvladani.

Poznati bosanski književnik fra Juki poslao

mu je još prije, nego što je u Bosnu stigao prvu

svesku svoga „Bos. Prijatelja". Drugu svesku po-

sveuje Juki Omer-paši kao provagjau reforania.

S pobratimom Martiem pjeva Juki (Bos.

Prijatelj II. p. I.): »Slavodobitnicu svietlomu go-

spodaru Omer-paši, prikazanu mjesto sviju kršanau Bosni", gdje se opisuje buna po Bosni i Her-

cegovini i pobjede Omer-pašine. Za pohoda Omer-pašina u Krajinu stoji fra Juki s njime u linomdodiru, a prije toga mu pismeno javlja kretanje

krajišnika. U Jajcu je dao Omer-paša Jukiu 50.000groša i dva velika koša kukuruza, što Juki podijeli

megju kršane. Kršani su davali hranu i podvozza vojsku, a obeano im je, da e im se sve to

platiti. Dug je bio narodu u visini od 6 milijuna

groša, koji narod nikada nije dobio. ^)

Megjutim, kad je Omer-paša skršio feudalce,

bacio se i na kršane. Veli se, da mu je vezir H ai-

ruddin-paša, s kojim je došao u sukob, rekao:

„Kad uništiš sve muslimane, šta misliš s ovim zem-ljama?""^) Da mu se ne rekne, da je vlah, poeo je

^) Sr. Ljetopis katol. crkve u Bosni godine 1852- (Bos.Prijatelj III. p. 193—208).

-') Bašagid o. c. p. 173.

78

i kršane proganjati. Izda nalog, da se u jedan danpokupi oružje od kršana, što je i provedeno. Strogoje dalje Omer-paša pripazio na sveze, što su ih bo-sanski kršani imali sa susjednom Hrvatskom i Sr-

bijom. Omer-paša je tobože unišao u trag nekompanslavislikom društvu i agitaciji megju rajom.Kao žrtvu ovih panslavistikih agitacija utamniiOmer-paša svog negdanjeg prrjatelja i pratioca fia

Jukia, koji je bio otpremljen u Carigrad. Imade i

verzija, da je Omer-paša bio u Carigradu opanjkan,da s Jukiem smišlja, kako bi se Bosna otcijepila

od Carigrada i pod njegovom upravom postala sa-

mosvojna kao Egipat^).

Kršani su se dakle prevarili u svojim nadama.Sam Juki, koji je nekada s tolikim nadama oekivao od Omer-paše reforme, ovako se jada naOmerpašino doba: Turin i kršanin na ništa je

dotjeran i u prosjake je otpraen. Sjeme, koje je

on posijao, ragjati e unaprijed draom i glogo-vinom.-) Ili opet na drugom mjestu: Proi e i 100godina, a rane im (Bosancima i Hercegovcima) nee zarasti, niti e ono, što su pogubili ikad više

stei! Od više stotina goiina, što su im praoci stekli,

to sad sve ode Arnautu i nizamu u torbu.

Krajem ljeta godine 1851. povratio se Omer-paša u Sarajevo, gdje je ostao do proljea godine1852., da bdije nad organizacijom nove provinci-

jalne vlade. Sarajevo postade glavnim gra-dom i sjedištem vezira. Bosna bude podije-

ljena na šest okružja (sandžaka), okružja opet u

mudirluke ili kaže. U mudirlucima vrše policajnu

^) O Jukiu vidi Alaupovi I. Fr. Juki p. 11—18. Zap.

p. 27. i dalje. Juki je u svom Zemljopisu i povjestnici Bosne(p. 156— 1.^9.) publicirao i jednu spomenicu pod naslovom:Zelje i molbe Kristjanah u Bosni i Hercegovini, koje poniznoprikazuju njecrovom carskom velianstvu sretno vladajuemsultanu Abdul Medžidu (u ime 600.000 hristjanah) Ovose doznalo i na porti, te mu se veoma zamjerilo (Sr. Mar-kuši-Škarica: Život i rad I. F. Jukia p. 88.)

-) Juki 1. c. p. 70.

79

vlast mudiri, u okružjima kajmekam. Sudbenu vlast

u mudirlucima vrše kadije s medžlisom, u okružjima

kajmekami. U Sarajevu je medžlis za cijelu Bosnu.

Tu nema kajmekama, nego sudi mulla. Hercegovina

je do godine 1865. imala svoju vlastitu administra-

ciju. Namjesnik hercegovaki samo je u onim stva-

rima podregjen bosanskom veziru, koje se tiu bla-

gostanja obiju pokrajina.

Spahijski sistem bude odstranjen. Iza nekoliko

godina budu opet timari dozvoljeni samo uz uvjet,

da ona lena koja, još postoje ne mogu prijei na

djecu timariota. Zapoelo je pregledavanje spahijski

dokumenata. Jedan je radio na tom, veli Marti, ci-

jele tri godine, pak pronašavši da je mnogo berata

nezakonito prenijeto s oca na sina, gotovo ih je Viouništio.') Spahije izgubivši desetine dobili su odštetu,

koja je odgovarala jedva Vi > kapitala, koji im se oteo.

Novaenje bude uvedeno, ali jer se nije mogaoobaviti popis radi krimskoga rata, zadovoljila se

vlada s pozivom od 3000 vojnika. Faktino je no-

vaenje provedeno tek u doba Šer if-Osman-paše.

Agrarno pitanje ostalo je netaknuto. Dr. Koet-

schet veli, da mu nije poznato, da li je Omer-pašauope imao moralne smionosii predložiti porti ma-kar štogod, da se pop'^avi stanje raje. Poznato namje, da je Omer-paša dao telalima razglasiti, da krš-

ani ne trebaju više pred begom ili agom silaziti s

konja. Ovo je bilo skoro jedino, što je uinio krš-

anima. Kako se vidi vrlo malo.

Za Omer-paše dala je porta proglasiti svešume državnima. Omer-paša koji je portinu na-

redbu izvršio, rekao je begovima, da e im vladavratiti šume odmah, im pismeno dokažu, da su

njihove. Begovi to nijesu mogli dokazati. Sekvestra-

cijom se šuma postiglo to, da ih je vlada dala nauživanje narodu. I narod i pojedinac smjeli su bes-

platno uzimati, što im je bilo potrebno za gragju i

") Zapamenja p. 40.

-80 —

gorivo, a da zato ne traže odobrenja od vlasti osimu sluaju, ako je ko htio sjei za prodaju. Šumskopitanje uregjeno je inae zakonom tekgodine 1869.

U doba Omer-pošino pada i osnutak ge-neralnog austrijskoga konzulata u Sa-rajevu (1850.). Omer paša baš nije živio u skladu

s austrijskim konzulom (Atanackovi). Pravio je u

ope smetnje i austrijskoj trgovini. Beki kabinet

se direktno tužio protiv njega u Carigradu.^)

^) Rosen II. 163—164. Zapamenja p. 34. Marti go-

vori s osobitom simpatijom o Atanackoviu.

IV.

PREGLED VAŽNIJIH DOGAGJAJA PO-SLIJE PADA BOSANSKIH FEUDALACADO USTANKA U HERCEGOVINI (1852.

DO 1875.) TOPAL ŠERIF OSMAN-PAŠA(1860—1869.)

Omer-paša ostavio je Sarajevo u proljee

1852. godine s velikom pratnjom i uz najveu voj-

niku pompu. Sarajevsko stanovništvo stajalo je u

spaliru sve do višegradskih vrata. Koliko je kletava

— dakako tihih na nj baeno, to znade samobog, veli Koetschet.^) Orr.er-paša otišao je u Bitolj,gdje je dobio nalog, da koncentrira ete u gornjoj

Albaniji. Uzrok tome bila je Crna Gora i knezDanilo, te ustanak nekih hercegovakihplemena. Radi nesregjenih agrarnih prilika u Her-

cegovini, a osobito u onim krajevima, koji su gra-

niili s Crnom Gorom, gdje je još i ova poticala

na otpor, ve je dulje vremena kipjelo. Her-

cegovake oblasti pošle su protiv uzbunjenih ple-

mena, da ih pokore, a ustaše, smatrajui se nesi-

gurnima kod kue, umakoše u planine. Glavni vogja

jugoistonih plemena bio je Luka Vukalovi,rodom iz Zubaca, o kojem emo još kasnije imati

prilike da govorimo. Nekoja plemena sasvim se tomzgodom oslobodiše ispod turske vlasti kao n. pr.

Grahovo.

') o. c. p. 32. Prokopije okorilo zabilježio je i daonjegovog odlaska (17. aprila: Sr. orovi Gl. z. m. p. 103),

6

— 82 —

Omer-paša je udario tabor polovinom decem-bra 1852. u Podgorici. Knez Danilo, osjea-jui, da nije dosta jak da bi mogao odoljeti svom^

protivniku, poslao je ujaka Gjorgja Petrovi a

u B e , da zamoli Austriju za intervenciju..Austrija je na to poslala grofa Leiningena u

posebnoj misiji u Carigrad. Pošto se i onako pri-

premao lat s Rusijom, naredi porta Omer-paši sre-

dinom marta 1853., da obustavi daljnje operacije.

U sVemu se ratovalo tri mjeseca, krvi je proliveno-

dosta, a nijedna stranka nije imala nikakove ko-

risti od toga. Mir nije bio sklopljen, a spornapitanja izmegju Crne Gore i Turskeostadoše i dalje neriješena. Zato su s^mo-

bila obustavljena oficijelna neprijateljstva, ali eto-vanja s hercegovakim plemenima trajala su sve

onamo do godine 1858. Crnogorci nijesu stupili u

otvorenu akciju za krimskoga rata protiv Turske zato.

jer je Austrija energino prisilila kneza Danila na

neutralnost.^)

U Bosni je dotle izmijenio Hairuddin-pašu

Giridli Velijjudin-paša (1852.), a ovogHuršid Mehmed paša (1853.~1856.) koji je došao iz

Beograda, gdje je bio m u h af i z (upravitelj ili uvargradova). Kršanska vrela o njemu vrlo lijepo govore.

Jedni hvale njegovu naobrazbu, a drugi ednost,dobrotu i poštenje. On je ugodio svima: Turcima,

Latinima i pravoslavnima. PiCd njegovim sudom bili

su svi jednaki -). Kneževi spominje,") da se za nje-

gova vladanja dobili franjevci od sultana dozvolu,

da grade 9 crkvi. Marti mu spominje kao osobitu

zaslugu, što je ukinuo posebne haralije, koje su

kupile taj porez od kršana i povjerio kršanskim

') Prema pripovijedanju generala Stratimirovia ruski

je general Kovalevski Crnu Goru nagonio na rat s Turcima;Stratimirovi je bio po-lan od Austiije, da to sprijei. (Isp.

Uspomtne generala Stratimirovia. Be 1913. p. 67.).

-) Hilferding o. c. 642.

') Carsko-turski namjesnici p. 89.

83

fratrima i popovima, da oni kupe taj hara i uru-

uju financijskoj upravi. To je tako dugo trajalOy.

dok porta nije uope hara ukinula. Bilo je to 10.

maja 1855., kad se porta odluila konskripciju pro-

širiti i na kršane.

Odregjeno je dakako, da e se samo jedan

dio od kontingenta, što na svaki narod otpada uno-

vaiti, a od Oitalih e se tražiti ratni porez.Kršani nijesu bili time zadovoljni, jer s jedne>

strane nije im bilo milo, da se moraju boriti protiv^

kršana, a s druge strane taj je porez, koji se

zvao bedelija, askerija ili vojnica (voj-

nina?)^) teško tištao narod. Prema jednoj vijesti

iznašao je on 40 pijastra od svakog muškarca, te su

tako kue, u kojima je bilo 7— 10 muških lanova,

morale platiti do 5')0 pijastra. Muslimani nijesu

plaali askerije. Kad je došlo do rata, kišani su

morali davati podvoz, hraniti sebe i konje na svoj

raun, a zakonom odregjenu odštetu za podvoz ni-

kada nijesu dobivali-). Ni muslimani nijesu bili za-

dovoljni novim odredbama o konskripciji kršana,

jer su se bojali dobro organizovane raje u evrop-

skim provincijama. Zato je porta novaenje raje

napustila t. j. na neodregjeno vrijeme odgodila, a

od itave naredbe ne preostade drugo nego uki-

nue imena hara.

U doba Huršid-pašinog namjesnikovanja pa

da još jedna znamenita naredba, koja je u Bosni,

kako emo vidjeti bila iluzorna. Lordu Redcliffu,

1) Marti veli, da je narod zvao taj porez »Kremeni-jom« i pripovijeda o udnom nainu mjerenja gajtanom, jer

nije bilo statistike o godinama ronjenja pojedinih mladia.(Djeak od 15. godina uzimao se, da je dobar za pušku)

Ispod vrata svezi gajtan, pa preko glave premetni natrag.

Ako nije mogao om gajtan preko glave prijei, nijesu uzimali

haraa. Zapamenja 42.). U Hercegovini digoše se liarji 1866.

godine u augustu. Vojnina — tako zove oko rilo novi

porez bila je kud i kamo nepovoljnija za oarod, (Gl. z. m.1913. p. 1^6.).

-) Hilferding o. c. p. 443.

6*

— 84 —

engleskom diplomati, ima se zahvaliti, da je nared-benim putem 16. marta 1854. porta odredila, da je

dozvoljeno svjedoanstvo kršana u kriminalnimstvarima protiv ili u prilog muslimana (kršani sumogli naime svjedoiti samo protiv svojih ljudi i

jevreja.) U Bosni megjulim bili su inovnici veinomOsmanlije, koje nijesu poznavale hrvatskoga jezika.

Domai muslimani imali su sve u rukama, jer su

oni bili prevagjai. Njima pomažu i t. zv. hodža-baše (Kodža-baše) t. j. zastupnici nemusliman-skih konfesija, a to su bili veinom, njima odaniljudi. Bolji n. pr. pravoslavni, veli Hilferding, nijesu

se ni primali toga zvanja. S pohvalom spominjekatolike, koje su birale bolje svoje ljude, a oni ih

onda znali i braniti ^).

Huršid-pašu zamjeni Rešid Mehme d-p a š a

(1856.— 1857.). U njegovo doba opet nastadoše ne-

miri radi agrarnoga pitanja u Posavini. Digla se

naime raja i tražila, neka se barem vrši ono, što je

bilo s Tahir-pašom 1848. ugovoreno. Došlo je i doustanka pod popom Stefanom Avramoviemu Posavini, ali je Rešid-paša poslao tamošnjimagama vojniku pomo, koja je s agama rastjerala

ustaše i nemilo ih proganjala-).

Za vezirovanja Rašid Mehmed-paše proglasila

je porta po svršeiku krimskoga rata Hattihumajun t. j. vlastorunu sultanovu zapovijed. Ovimaktom potvrgjuje se u Hattišerifu od Giilhane kaoi u kasnijim naredbama zajamena sigurnost osobei imeika za sve podanike bez razlike vjere kao i

prava i sloboštine nemuslimana. Od važnijih stvari

dobili su n. pr. kršani nešto polakšica kod gradnje

svojih crkvi, što je prije bilo skopano sa silnim po-

teškoama. Zabranjeno je preziranje jedne konfesije

prema drugoj kao i prezirni izrazi (n. pr. gjaur,

kiafir, (afir), ifut!). Nitko S2 u budue ne smije

siliti na promjenu vjere. Svi podanici bez razlike

») o. c. p 4 13.

-) Kneževi o. c. p. 89.

— 85 —

vjere mogu biti od sultana pozvani u civilne službe.

Pošto su podanici izjednaeni u nošenju tereta i

dužnosti, podpadati e i kršani kao i ostali poda-

nici nemuslimani pod zakon novaenja. O tom se

ima što prije izdati zakon, kako e oni služiti u

vojsci.

Lijepe ideje u Hattihumajunu ostadoše osimnekojih negativnih naredaba samo na papiru. Me-gjutim i svrha mu nije ni bila, da se sve obeano i

provede. Kod pariškoga mira valjalo je evropskim

kabinetima i publici pokazati, da Turska imade le-

gitimaciju da pristupi u koncerat civilizovanih država.

Turska je to i postigla i tako je Hatiihumajun iz-

vršio svoju misiju').

Za nasljednika Rešid-paše, koji su bili slabi

i pokvareni ljudi,-) vladalo je u itavoj zemlji ve-

liko uzbugjenje i to ponajviše radi treine, dakle

agrarnoga pitanja.

Godine 1S58. ili poetkom 1859. naredila je

porta ladi neprestanih tužbi bosanskih seljaka, a i

prema savjetu velevlasti bosanskom veziru CaniMe h med- paši,") da na državni trošak pošalje

u Carigrad iz svakoga sandžaka po 3 muslimana i

po 3 kršana. I jedni i drugi imali su biti slobodnoizabrani. Premda su begovi i age zadržali mnogeod izbora, a i uticali na izbor, on se ipak izvršio,

a izaslanstvo bude sastavljeno i poslano u Carigrad.

Begovi megjutim poslaše i svoje izaslanike, da

kvare rad u korist seljaka i da štite njihove inte-

rese. Ministarski savjet saslušao je izaslanstvo sva-

kog sandžaka zasebno. Pošto su se seljaci bojali.

') Rosen. II. p. 239—244; Prevod Hattihumajuna vidi

Bosanski Prijatelj III. p. 92—gS.

-) Si-. Kneževi o. c. p. 89.

') Ovo donosim prema Holeeku o c. p. 81 —83, koji

je to u^eo iz meni nepristupnog djela Kusa Popova: Polo-

žen ije raji u sovremenoj Bosniji. Slavj. Zbornik godine 1875.

Popov zove Cani-pašu Džani-paša. O toj ttvari vrijedno

je usporediti i poznato djelo dr. Kadleca: Agrarnipravo.

-86

da e im tužbe na taj nain izgubiti jednodušnost,napisaše i predaše porti zajedniku tužbu (u pro-

ljee 1859...

H'lferding spominje, da je ve godine 1852.

neki potkupljeni bosanski paša izdao naredbu, dase porez ne pobire od zemlje nego od kue. Takoje aga s velikom zemljom plaao jednako kao i

kmet^). Ovo je bilo potrebno istaknuti, da se razu-

miju tužbe seljakog izaslanstva u Carigradu. Se-

ljaci naime navode razne poreze, što ih morajuplaati i obrazlažu njihovu neopravdanost. Takovele, da od poreza za zemlju plaaju 90 groša pokui, a oni misle da to ne spada na njih, nego nekaplaaju oni, ija je zemlja. U tužbi se istie, da u

zvornikoj, banjalukoj i bihakoj nahiji ima 20 do4U.0OO seoskih kua, od kojih jedva 200 posjeduju

svoju zemlju, za koji bi bili dužni plaati zemljarinu.

Od ostalih poreza tuže se na askeriju, zatim svi-njar inu, koja se pobire od onih, koji uope ne-

maju svinja. Isto se tako tuže i na t. zv. žiro vinu,jer ako im je dano pravo uživanja šume, onda se

ne bi smjela tražiti žirovina. Tuže se i na džumrukna izvoz. Plaati se mora za ono, što se unaša, a

ne obratno. Kod treine tuže se, da neki begovi

davaju treinu prema uzoru države u zakup, a svi

opet hoe treinu u novcu. Robota je doduše uki-

nuta, ali je begovi silom seljacima nameu. Begovidalje ne vrše svoje dužnosti prema kmeiu: ne da-

vaju sjemena, ni sprege, a ne grade im kue. Sazemlje jh izgone, kad im se svidi, a njima ne pri-

znaju pravo ostaviti begovsku zemlju, kad oni to

hoe. Kmet se za prava ne može maknuti, jer su

begovi solidarni, te ne e da primaju kmeta, koji je

otišao s druge zemlje.

U tužbi se nadalje spominje, da narod nije

dobio ve iO godina nikakove odštete za podvoz i

konje, koji je morao kupovati za gotov novac. Na-pokon imade još tužba na zaptije i više pravoslavno

') o c. p. 44-2.

— 87 —

sveenstvo (fanarijole). Tužba je bila predana- 9.

•aprila, a 12. aprila dogjoše na portu begovi trav-

nikog i sarajevskog sandžaka s tužbom na raju.

da se bez uzroka buni i da joj je bolje nego njima.

Kada su iza toga bili pozvani seljaki izaslanici iz

novopazarskog i sarajevskog sandžaka, upitaše jed-

nog muslimana seljaka, kako je raji. Ovaj se nije

htio odvojili od begova istovjernika nego je slije-

dee rekao : Vlasi su jaki ; s jedne strane imaju

Nijemce (Austriju), s druge Crnu Goru, a- s tree

Race (Srbiju). Oni su ih podgovorili, da se bun« i

otkazu desetinu. Energino je branio raju seljaki

izaslanik Mladen Jovi. 14. aprila došli su be-

govi i kmetovi iz banjalukog i bihakog okružja.

Dragoman Pavao Periši, koji je služio kaotuma kod ovih rasprava rei e begovima: „Vi ste

Bošnjaci, drski i nasilnici i gnjeite svoju raju.

Evropa to zna i ona e protiv toga ustati kod sul-

tana „vašeg oca". Alibeg Babi odgovori mu na to:

_Pavle, Pavle! A hoe li biti lijv-'po, ako djeca

ustanu protiv toga oca i udare ga po glavi? ["Kadsu seljaci dokazivali svoje tužbe, rekoše; begovi

:

Vlaše, razmisli što govoriš? Zar se ne misliš vra-

ati u Bosnu?« Od ovakovih se rijei zaplaši i

porta i seljaci. Vlada je navalila bojei se bune, dla

se seljaci smire i odustanu od tužbi. Nekoji Odizaslanika izjaviše, da u njihovom kraju nije tako

zlo i da oni žive sa svojim begovima kao u stato

doba. Prepadoše se i oni iz Posavine, gdje je zaista

bilo zlo i na posljednjem sastanku izjaviše svi, daim nije teško davati treine i da im se ne inizulum. Ministri im i ovako izjaviše, da sultan tako

hoe i da nema ni govora o tome, da e begovimaoduzeti treinu^).

Rezuliat ovog seljakog izaslanstva bio je za-

4ion od god. 1859. poznat pod imenom „saferskenaredoe" (od 14. safera I27G. — 12. septembra1S59.). Zadaa je te saferske naredbe, da se srede

') Holeek o. c. p. 84.

— 88—

kmetovsko-pravne prilike u zemlji. Valja istaknuti.

da ovaj zakon nije za turskih vremena izvršen radi

nemara vlade i burnih vremena, koja su nastupila-

70 tih godina za doba ustanka obeavala je vladada e bezobzirce izvršiti agrarni zakon iz g. 1859.,

ali je ve bilo kasno. Još nam je pripomenuti, daje zemaljska uprava iza okupacije recipirala ovunaredbu i ve g. 1878. je iznova promulgirala.

Saferska naredba ostala je tako i iza okupacije je-

dina norma za agrarne odnose'). U doba kad je

saferska naredba izdana, upravljao je Bosnom O s-

man Mazhar paša Sulejmanpaši iz

Skoplja,^) kojeg je zamijenio god. 1860. TopalŠerif Osmanpaša. Prije nego pregjemo na.

prikazivanje Osmanpašina upravljanja Bosnom,,valja nam svratiti pažnju na prilike u Hercegovini,

gdje su se u to doba odigravali znameniti doga-gjaji.

Spomenuli smo, da god. 1853. nije bio sklo-

pljen mir izmegju Crne Gore i Turske i da su eto-vanja na granici hercegovako-crnogorskoj trajalai

itavih pet godina. Kad su Turci htjeli god. 1858.

da pokore Grahovo, dogje do bitke izmegju pobunje-nih Hercegovaca, kojima je u pomo stigao voj-voda Mirko i Turaka na sam Spasovdan.Bitka se svršila velikim porazom Turaka (na bojištu

je ostalo 6000 Turaka i 2000 Crnogoraca i Herce-govaca). U najkobnijem asu došao je Crnogorcimau pomo Luka Vukalovi. Ovaj poraz Turakaprouzrokovao je ustanak svih kršanskih nahija u

susjedstvu Crne Gore (Od Sutorine do Drobnjaka) i

') Hrani u svojoj raspravi: Kmetovsko pitanje veli, dasaferska naredba nije drugo nego pokušaj kodifikacije za-

kljuaka stvorenih za Tahir-pašc u Tiavniiu kao i još dru-gih nekih nezakonitih obiaja. Safersku naredbu kao i kriti-

ku te naredbe gl. u tom djelu p. 33 36 i p. 46-47. Isporedii Izvještaj o upravi B. i H. za god. 1906. p. 46 i dalje.

-') Kao mutesarif u Prizrenu pomogao je podii krš-ansku školu, pa je zato dobio od Pape Pija IX. red sv«

Grgura (Kneževi o. c. p. 90.)

— 89—

1o ponajviše poticajem cetinjske vlade, ali i iz odu-

ševljenja i prirodne simpatije za brau Crnogorce.

Turci su sada poeli pregovarati s pobunjenim ple-

menima, a veliku je ulogu pri tom igrao Luka Vu-kalovi, koji je i ponudio Turcima uvjete mira. Takosu ustaše tražile, da za prošle dogagjaje niko neodgovara. Tko je zaostao u kakovim davanjima ili

porezima, nema se od njeg ništa tražiti, a i u bu-

due ne e za tri godine ništa nitko plaati. Uz oveuvjete bilo je i takovih, koji su im imali garantirati

gotovu neku autonomiju. Turci su iz nužde pristali

na sve. Luka Vukalovi postade bimbašom sa 1000groša mjesene plae. On se uope nadao, da bi

ga porta mogla imenovati proelnikom nad pleme-nima, koja bi bila neovisna od Crne Gore. Raditoga je došlo i do zavisti izmegju pojedinih plemen-skih glavara, megju kojima se istie Bogdan Zi-

monji, kojega je i Crna Gora voljela nego Vuka-lovia, te je za nj i radila. Luka Vukalovi nikada nije

bio rado vigjen u Crnoj Gori, S Cetinja je bio po-

slan i neki Ivan Mašanov za zadaom, da makneVukalovia, ali je ovaj znao sretno izmaknuti za-

sjedama^).

Turska" nije oprala sramotnog poraza na Gra-hovu. Mislila je, da e se moi granica prema Cr-

noj Gori odrediti po mješovitoj komisiji. I u istinu

god. 1859.— 1860. bila je granica od te komisije od-regjera i protokolirana, samo što obje stranke nijesu

veliki broj toaka priznale. Prema tome se položajnije ni najmanje poboljšao.

Dok su evropski konzuli nastojali god. 18.59.

da odstrane sporove, poslala je porta jednu re for-m n u k o m i s i j u u M o s t a r, koja se sastojala odetiri viša ministarska inovnika, jednog pravoslav-

'j Sr. Koetschet o. c. p. 137. Prorokovi: Buna god,1874. i ustanak u Hercegoviui god. 1876. Stanojevi: IstorijaBosne i Hercegovine p. 81. Gotovo nije vrijedno ladi velikesmetenosti i miješanja doga^jaja pogledati Gjurgjevi:Memoari sa Balkana p. 5-10.

— go —

nog episkopa i jermenskog sveenika kao i dvajudrugih kršanskih funkcionara, koji su došH u Mo-star bez ikakvog programa, ah s vehkom plaom.U dvije liodine svog rada rada nijesu mogh poka-zati ni najmanjeg rezultata^).

Prema kraju god. 1860. plane ustanak iznova.

Na elu mu je Luka Vukalovi.-) I Crna Gora oJlunose spremala na borbu s Turskom. Porta je uvidjela,

da mora nešto ozbiljno preduzeti proiiv Crnogoraca i

Hercegovaca, pa je Omer-pašu, koji je u poetkurata s Rusima god. 1853. stekao rijetki naslov S e r-

dar E krema (velikog serdara) imenovala muširomtreega kora i vrhovnim zapovjednikom u Bosni i

Hercegovini. Omer-paša stigao je Dunavom prekoBeograda zatim Savom do Brkog a odavle krenuo u

Srajevo, gdje je ostao nekoliko dana Ma da j? veprilino proteklo vremena, što je ostavio ovu zemlju,

ipak nijesu begovi i age u Bosni mogli zatajiti svo-

ju zlovolju zbog ponovnog njegovog dolazka. Mr-žnja se protiv njega nije još slegla Istina, sada je

njegov dolazak bio namijenjen Hercegovini, a neBosni, a imao je i drugu zadau nego prvi put, ali

im je ipak dolazak njegov bio nemio. Ljeti 1861.

god. osvane Serdar-Ekrem u Mostaru. Evropskim vla-

stmia uspjtlo je u Carigradu, da je Turska pristala

na evropsku pacifikacionu komisiju. Omer-paša imaoje instrukcije, da sa svim koncesijama i sredstvima,

koja su u skladu sa ašu države, a što više mo-gue bez te evropske komisije, pacificira ustaše,

a ako ta mirna sredstva ne budu uspješna, nekane gubi s vida, da e ih morati pokoriti oružjer.

Kada je Omer-paša u jesen stigao u Mostar, ve

'). Koetschet p. 13S.

-') O Vukaloviu vrlo posprdno govori Koetschet, koji

je imao prilike, da ga lino vidi. Zove ga >^Tiunkenboldoni».(pijanicom) Na jednom mjestu veli za nj: Ein obscuierWa-ffenschmied aus der ^utorina vcrstand sich den Anstrich

eines hcrcegovinischen Garibaldi zu geben und sicn in der

Mcinung der europSischen Presse die Diktatur tibtr die in-

surgirttn Distiikte anzumassen (o. c. p. 138.).

91

je bila na okupu pacifikaciona komisija, kojoj je Omerpaša imao predsjedati. U toj komisiji bijaše zastu-

pana Austrija s majorom Jovanoviem. Engleskuzasiupaše konzul Holmes, Francusku konzul Tissot,

Prusiju konzul Blau, Rusiju vicekonzul Bezobrazov.

Mecjju lanovima komisije bilo je vrlo razliitih mi-

šljenja, a i njihove instrukcije se u mnogom razi-

lažahu, Omer-paša predložio je komisiji svoj pro-

gram, po kojem e on prema instrukcijama velikog

vezira izvršili svoju misiju u Hercegovini. Programodobriše svi konzuli i stvoriše zakljuak, da se na

sve glavare ustaša pošalje proglas s pozivom u imevelevlasti, da polože oružje i da podnesu svoje že-

lje i tužbe. Porta e ih amnestirati.

Megjutim je komisija konstatirala jednodušno,da

centar itavog ovog gibanja nije me^ju hercegova-kim ustašama, nego na Cetinju, pa zato postaviše

princip: Bez sudjelovanja i pregovaranja s knezomnema pacifikacije. U to ime imao se crnogorski knez

Nikola sastati s komisijom i Omer-pašom. Ova ko-

misija otputovala je i u .S ka d ar zajedno sa Omerpašom, ali Nikola je izbjegao sastanku,makar je Omei-paša izjavio, da je Turska spremnana koncesije, pa ako komisija zatraži. Turska e pri-

stati na odstup luke Spia. Rezervirano držanje Ni-

kole pripisuje dr. Koetschet ruskom konzulu u Du-brovniku Petkoviu ifrancuskom konzuluHeequardu u Skadru, koji su Crnu Goru od-

vraali od pregovaranja. Napokon se komisija povra-

tila u Mostar ne opravivši ništa i izjavila, dasmatra svoja vijeanja provizo rn o zak-ljuenim (1861).^

Pokušaj Omer-pašin, da se lino sastane s Lu-

kom Vukaloviem takogjer nije uspio. Luka Vuka-lovi pozvao je Omer-pašu, da on dogje k njemuu Sutorinu.-) Omer-paša gledao je da dogje u dodir

') Viijedno je zbog nekih detalja pogladiti i orovi. Iz

•dnevnika Prokopije okoriia. (Gl. z. m. 1913. p. 196—201).-) Vrlo drastian opis ovog pokušaja sastanka Omer-

paše i Vukalovia u Koetscheta o. c. p. 146.

— 92—

i s drugim ustašama, ali sa slabim uspjehom. Voj-vode ustaša bile su uz Vukalovia, Jovan Baovi,.MiaLjubibrati, Bogdan Zimonji,LazarSoica,JovanVasiljevi, Peko Pavlovi i Žarko Lješevi uz drugemanje važne. Veinom emo ista lica susretati i u

ustanku hercegovakom godine 1875.

Dok je još Omer-paša boravio u Skadru, za-

tražio je ukinue turske reformne komisije, koja je

dvije godine tobože radila, a još nije mogla poka-

zati ni najmanjeg uspjeha. Isto tako nije postigla

nikakova uspjeha ni turska vojska pod Derviš-pa-šom lomei se dulje vremena s ustašama. Stanje

turske vojske kod dolaska Omer-pašina ne bijaše

baš ružiasto. U svemu je turska vojna sprema iz-

našala jednj 14.000 ljudi, uraunavši ovamo i b a-

šibozuke oko Gackapod vodstvom hra-broga Dervišbega engia (Dedagesi-n a S m a j i 1-a g i n a). Megju tim bašibozucima bilo je

oko 20b0 Hercegovaca, koji su direktno stajali podvodstvom Dejagmim, a inae j : bilo niegju njima.

i Arnauta, Makedonaca i t. d.'). Sva turska vojska

nalazila se u lošem stanju.

Pokvareni Derviš-paša bijaše se obogatio, dokvojnici nijesu ve primali davno nikakove plae.

Nije ni udo, da u takovim desolatnim pri-

likama turska vojska nije mogla preduzcti energi-

nije borbe. Podruja Zubaca, Banjara i Pive nijesu

još ni vidjela nijednog nizama i ustaše su bili slo-

bodni gospodari svojih brda. Oko yodine dana sva

se akcija turske vojske sastojala u periodinom op-

skrbljivanju nikšike Ivrgjave, gdje je bilo nt^što vojske

i topova. Pošto se u Nikši moglo prispjeli jedino

glasovitim Dugaklancem, koji je bio obrasao

u ono doba gusiom i visokom šumom, bilo je lako-

turskoj vojsci praviti silnih neprilika. Sviko opskrb-

ljivanje Nikšia svršavalo se teškim gubicima Turaka

u tom klancu, „grobištu turske vojske".

') lspo:edi o ovim bašibozucima Gjurgjevi o. p. c. 11-

— 93-

Omer-paša bacio se zimi 1861. god. na reor-

ganizaciju vojske. Pobrinuo se za dobru opskrbu i

popunio dosadanje znatne gubitke. Istodobno pozvao

je na oružje i Bošnjake. U Mostaru je tom zgo-

dom rekao jednu gorku rije tamošnjim musliman-

skim prvacima: Vi begovi i age, koji steovdje u konaku lojalni savjetnici, visteisisavanjem u korist vaših linih inte-resa i vašim ponašanjem prema krša-nima skrivili ovu nesretnu situaciju, ali

ja neu više za vas žrtvovati nedužneanadolske vojnike, nego u vas poslatinaprijed protiv ustaša. Kukavice dat uotraga postrijeljati. ^).

Unovaeni Bošnjaci njih oko 3000, pogjoše u

Hercegovinu prema Bilei i Gacku, ali se doskora

raspršiše svaki svojoj kui.Vojevanje Omer-paše god. 1861. nije baš bilo

popraeno osobitim uspjesima. U septembru je oti-

šao na Pivu, te je tu podigao jednu utvrdu i osta-

vio u njoj posadu. Žestok sukobsustašamaimao je Dedaga l^., sata daleko od Pivekod Muratovia. Iza toga se Omer-paša po-

vrati u Mostar, Nešto je borbe bilo i u trebinjskom

kotaru, gdje se arhimandrit m anasti ra DužiNikifor Dui pridružio V u ka 1 o viu. eteustaša bile su raspršene. Borbe god. 18ol. svršile

su se ekspedicijom Dedaginom u Nikši, koji

je po obiaju na putu imao sukoba s ustašama.

Godine 1862. izdao je Serdar-Ekremproklamaciju na ustaše. U ime sultanovo ih

poziva da polože oružje uz neke koncesije i opuamnestiju. Dao im je rok od 20 dana. Proklama-cija je u tisue komada bila raširena megju usta-

šama, ali ostade bez rezultata. Omer-paša obrati se

i na Crnu Goru, da ona ne pomaže ustaša, ali je

odande dobio odgovor, da Crna Gora ne može su-

djelovati u pacitikaciji bez materijalnih kompenza-

^). Koetschct o. e. p. 159.

- 94 —

ija za sebe. Na to je Omer-paša poslao porti iz-

vještaj, u kojem je razložio, da ne e moi svladatr

ustanka bez direktnog napadaja na Crnu Goru. Voj-nika okupacija opustošene zemlje ne bi još uvijekznaila pokorenje Hercegovaca, koji bi se u tomsluaju povukli u Crnu Goru. Ustanak možebiti svladan samo u Crnoj Gori. Porta se

posvema složila s Omer-pašinim planom ali je sa-

mo ekala prikladni momenat, da navijesti Crnoj Gorirat. Kad se napokon i taj našao, imenovan je umaju Derviš- paša muširom i komandantom di-vizije u Hercegovini, a Omer-paša otpu-tovao je u Albaniju, gdje je bio glavni tabor.

Prema unaprijed ustanovljenom ratnom planuimao je Derviš-paša preko Nikšia spojiti se saAvdi-pašom (koji je neka Ja bio za Omer-pašedivizijonar u Sarajevu), ija je divizija operisala uravnici Bje lopavliirna. Protiv Derviš-paše ope-rirao je velikom vještinom Petar Stevanov Vu-koti, knežev tast, s vojskom sastavljenom odCrnogoraca i Hercegovaca. Kada je polovinom majaDerviš-paša pošao Duginimklancem prema Nik-šiu, doživio je osjetljiv poraz. U žestokom kreševupoginuo je i brat Derviš-bega engia, Me li-

me d-beg. Derviš-paša morao je uzmaci, ali je

kasnije krenuo drugim putem preko Banjana, do-živivši ponovni poraz na lavni kod Kite. Iza teških

i napornih borba pošlo mu je ipak za rukom pro-

drijeti do Nikšia i polovinom jula sjediniti se

sAbdulKezimo m,koji je zamijenio A v d i-p a š u.

Vrhovno vodstvo crnogorske vojske, imao je u svo-

jim rukama otac kneza Nikole, Mirko, koji je

velikom samozatajom i oajno vodio borbu protiv

pretežitog neprijatelja. Kada su napokon Crnogorciizgubili bitku kod Rijeke, poeše pregovaranja omiru, koji bude još iste godine sklopljen.

Svršivši s Crnom Gorom rat, Omer-paša nije

vodio dalje ozbiljne brige o ustaškim hercegovakimkrajevima, niti je išao zatim, da ih definitivno pokori.

— 95 —

Luka Vukalovi pokorio se, te je o tome dao iz-

javu, kod osmanlijskog konzula u Dubrovniku. Omerpaša dao mu amnestiju uz plau t. zv. pandur-baše.

Kada je Vukalovi tražio, da mu se amnestija, u

koju valjda nije vjerovao, kao i nova ast garantira

pL) austrijskim oblastima u Dubrovniku, nije Omerpaša više htio da o njem uje. Luka Vukalovi,protiv kojega su sada radili Turci, a napustili ga i

nekoji mu drugovi, pae intrigirali protiv njega u

Crnoj Gori, ostavi Hercegovinu i otputi se u južnu

Rusiju, gdje je dobio zemlje za uživanje i ondje

ostao do svoje smrti. Prat.o ga je u Rusiju MiaLjubi brati. Ovaj se kasnije povrati u Sibiju,

a odavle opet za ustanka 1875. god. natrag u Her-

cegovinu. ^). God. 1863. sklopio je portin komisar

Dževdet eff. s Banjanima, Pivljanima, i Zupcimakompromis, po kojom su ova plemena dobila ši-

roku autonomiju. Ovi su gorski kolari imali raz-

mjerno dobar položaj prema onijem u Hercegovini,

a to je i bio glavni uzrok opem ustanku god. 1875.

Dok se stvar na ovaj nain riješila u Herce-

govini, upravljao je Bosnom ve više od dvije go-

dine „pošljedni veliki vezir Bosne" Topal ŠerifOsman-paša (1860— 1869.). itava njegova po-

java u pošljednim godinama osmanlijskoga gospod-stva u ovim zemljama tako je zanimiva, da je vri-

jedno opširnije se pozabaviti njegovim namjesniko-vanjem. Njegov slavitelj dr. Koetschet oito iz linesimpatije prema njemu, pretjeruje ponešto u svo-

jim memoarima, ali uza zve to, ma da nijesmo ni

iz daleka uvjereni o tome, da ima štogod slinosti

izmegju njega i Ljudevita XI., kako to dr. K. misli,

ipak držimo, da je on jedan veliki upravni talenat

i rijetka svijetla pojava megju inae veoma žalosnimbosanskim namjesnicima itavog XIX. vijeka.

Šerif Osman-paša došao je u Bosnu iz Beograda,gdje je bio civilni guverner i proveo je u Bosni de-

^). Osim Koetscheta gl. još Pavlovi : Gragju zaistoriju ustanka i ratova 1875—1878. g. Beograd 1911. p. 28.

— 96 —

vet godina. Sam je esto isticao, da od slavnogGazi Husref-bega nijedan namjesnik nije u Bosnitako dugo sjedio.

Svoju karijeru zaeo je Osman-paša kao po-morski asnik, dostigavši god. 1839. ast vice-admi-rala. Poslije je nekoliko godina sproveo u Egiptu,

'^dje ga je znameniti Mehmed Alija mnogo cijenio.

Marti je sasvim dobro primjetio, da je taj boravakOsman-paše u Egiptu mnogo uticao na njegov ka-

rakter. On to samo letimice spominje rijeima:»školovan u školi misirskog kedifa Alije". Koetschetznade priati o njemu, da je bio dobro verziran

u perzijskoj, arapskoj i turskoj 1 teiaturi i da je i

sam bio cijenjen kao turski pjesnik. Mar-ti veli još za nj, ,da je bio dosta prosvijetljen i

razuman za vladu, a narodu ugodan, a na drugomjednom mjestu „da je bio praktian i upravo ženi-

jalan u mnogom pogledu, kao drugi nijedan, što

je u Bosnu došao".

Po itavom svom radu, koji mirnim metodoma ne nasilno hoe da u svakom pogledu digne ma-terijalno i kulturno stanje zemlje, mnogo je Osman-paša nalik Husref-begu. Od njega se daleko razli-

kuje poglavito u tome, što na oko strogo korektan,

ipak nije bio bez stanovite doze turske korupcije.

Nije ni udo. Njegov rad pada u doba potpune de-

kadanse osmanlijskoga carstva. Husref-beg je živio

u doba, kada je carstvo pohitilo da osvoji srednju

Evropu!

Kada se neki bosanski begovi povratiše iz

svoga zatoja nekoliko godina pred Osman pašinitn

dolaskom, držahu se tako, da se jasno vidjelo, kakonijesu ništa zaboravili, ah ni ništa nauili. Osman-paša imao je prema njima osobitu taktiku. Nastojao

je svim silama, da im oduzme onaj nimbus, onaj

iznimni položaj, koji su uvijek uživali i na koji se

narod u Bosni bio privikao. Zato je u prvom redu

mnoge namještao u javne službe. Timesu dakako izgubili svoj stari baštinjeni ugled. Na

.

— 97 —

drugoj strani živo je podupirao srednji gra-gjanski stalež nastojei stei u njem potporu

protiv plemstva. U njemu su mali trgovci i obrtnici

našli iskrenog zaštitnika. Ovome nastojanju imala je

i služiti obrtna ško 1 a, u kojoj su bila siromašna

djeca bez razlike konfesija poduavana u raznim zana-

tima, a dobivala su jelo i odijelo (uniforme) badava.

Školstvu i prosvjeti posvetio je uope veliku

pažnju. Dakako, da se to sve mora uzeti relativno.

Moramo uvažiti, da smo rijetko imali prilike govo-

riti kulturnom i prosvjetnom radu bosanskih

namjesnika. U Sarajevu osnovao je kiraetanu,ruždiju i strunu školu »mektebi hukuk« za

obrazovanje inovništva. Vrlo je hvale vrijedno, dani ostalim konfesijama nije smetao u njihovom pro-

svjetnom nastojanju. Pravoslavni imali su malugimnaziju u Sarajevu, a fra Grgo opet svoju školu

za katolike. Na Bisniku bila je od države osnovanadjevojaka škola za sve konfesije. Kodbegove džamije dao je Osman-paša podii biblio-teku (kutubhanu), kamo je prenesao knjige iz

kuršumlije medrese i sam nabavljao knjiga arapskih,

perzijskih i turskih^). U ovaj njegov rad valja ura-

unali vilajetsku štampariju, gdje su se

štampale školske knjige-) službeni kalendar (Sel-

name Bosna), službeni tjednik »Bosna« i »GjulšenŠaraj« (»Sarajevski cvjetnik«).

U proljeu god. 1865. provedena je vojnikakonskripcija muslimana u vilajetu. Carskikomisar Dževded eff.^) kao i Osman-paša

^) O tome gl. Dr. Truhelka: Gazi Husrefbeg. Sarajevo1912. p. 71.

") Bos.-herc. institut za prouavanje Balkana ima tri štam-pane knjige irilskim slovima za osnoviie škole u bosanskom vi-

Tilajetu (gl. Dr. Kcetschet: Osma n-p a š a Sarajevo 1909. p.6.)

^) Ovaj komisar došao je u Bosnu god. 1862. Premakoncu god, 1863. morao je svatko bez razlike staleža dati

svoj posjed legalizirati. Tko bi se tomu protivio, zaprijetilo

mu se konfiskacijcm dobara. Bilo je to odre gj eno radi od-mjere portza. Zatim je bio odregjen popis radi novaenja.R6skiewicz: Studien tiber Bosnien Wien 1868 p. 3 i dalje.

— 93—

držali su, da je najbolje blagošu i lukavošu pre-

dobiti Bošnjake za tu stvar. Marti nam pripovijeda

u svojim »Žapamenjima«, da je Dževdet eff. došaou Sarajevo kao pravi hodža: bijeli turban na glavi,

zelena duga dolama na ramenima i žute papue.To je muslimanima bilo po volji: »Ko biva pravi

Turin« i nadali su se dobrom od njega. Sazva onpoglavice i priopi im namah, da imadu davati mla-die u nizam. Dakako, da su sada ve malo druk-

ije mislili »pravom Turinu.« Dr. Koetschet pri-

povijeda, da su i Osman-paša i Dževdet svim mo-guim laskanjem i obeanjima i napokon uz for-

malno obeanje, da bosansko-hercegovaki bataljuni

nee biti izvan zemlje upotrebljavani, skupili 1000dobrovoljaca na trogodišnju službu i smjestili usarajevsku kasarnu. Mladi begovi postadoše odmahasnici. Prema Herkaloviu sklonio je muslimane i

time na popuštanje, što je dao širiti megju njima

glasove, da e Srbija provaliti u Bosnu^).

Godine 1866.-) bijaše carskim fermanom uitavom carstvu proveden vilajetski ustav. Zasluga

je to velikog vezira slavnog F u a d-p a š e. Za nj

veli jedan njemaki istoriar, da nije itavo društvo

Staro-Turaka, imama, muftija, mutevelija, hodža i

derviša protiv njega radilo u školama, džamijama,kavanama i t d., da bi mu bilo sigurno

pošlo za rukom oistiti veliku Augijevu štalu azi-

jatske lijenosti i povesti Tursku na nove putove.

Bosna i Hercegovina s Novopazarskim san-

džakom bijahu udružene u jedno upravno podrujepod imenom vilajeta, kojemu na elo stoji vali-

^) Vorgeschichte der Occupation Bosniens und der Her-cegovina. Zagreb 1906 p. i*. R6skiewicz veli, da je

god. 1864. za obranu ovih zemalja unovaio 6000 muslimana,

koji su bili razdijeljeni u 6 bataljuna. Oni moraju služiti 3

godine aktivno a 9 godina u rezervi. Svake daljne godine

ima se unovaiti 2000. Regularne trupe iznašale bi prematome iza 10 godina 26 OOO. Za 5000 piastera (lOOO kruna)

može se obvezanik otkupiti. Koetschetovo piipovijedanje je

vjerojatnije.•) U Heikalovia i R6skiewicza godine 1865.

— 99 —

paša. Vilajet je razdijeljen na 7 okružja (mutesari-

fata), kojima stoje na elu mutesarifi. Okružja se

dijele na kaže (na elu su im kajmekami), doknekolikim opinama (ekspozitura) na elu stoje mudiri.

Ovako je Osman-paša ustanovio i nekoliko nužnih

ureda i tako barem djelomino s te strane udo-

voljio težnjama za reformama centralne vlade.

Najvažniji dio reformi bijaše administrativniodbor ili vijee (»I dare medžlis«) i ge-

neralno vilajetsko vijee (»Med ž li si

k e b i r«). »Idare medžlis« je bio sastavljen od šefova

oblasti, pretstavnika raznih konfesijskih opina i odpetorice lanova, koje je puanstvo biralo (3 musli-

mana, 2 kršana i 1 jevrejin). Ova korporacija sasta-

jala se dva puta u tjednu pod predsjedanjem valije,

a služila je valiji kao savjet. U generalno vilajetsko

vijee slalo je svako okružje po 3 zastupnika (2 mu-slimana i 1 kršanina).

Jednom u godini dana ovo se generalno vijee

sastajalo u Sarajevu i raspravljalo o svim poslovima

zemlje. Vijee je imalo samo konzuitativniglas.i)

Porta je uope pokazala najbolje intencije, a

valiji je uvijek ovisilo, da te institucije budu na

korist narodu.

U sporazumu s Dževdet eff. nastojao je

Osman-paša, da olakša i pobiranje desetine, koju

su zakupnici nemilosrdno pobirali. On je pojedinim

džematima dao pravo, da procijenjenu desetinu sami

poberu i da je donašaju u državne žitnice, koje je

on osnovao. Ta je megjutim ustanova potrajala samogodinu dana, jer je seljak znao iskoristili ovu po-

lakšicu na štetu državne blagajne.

1) Prema Koetschetu o. c. p. 7. On je bio u stvar dobroupuen. R6skiewicz o. c. p. 420—421. razilazi se u nekim po-jedinostima od Koetscheta. Izborno pravo za generalno vijeeimali su oni, koji su plaali 500 pijastera poreza.

7*

— 100 —

Koetschet nam pripovijeda, da se Osman-pašadulje vremena ozbiljno bavio planom, da napustidesetinu i da uvede direktnu zemljarinu.On mu je pomagao kod tod posla, prevodeimu ustanove, koje su vrijedile u susjednoj Hrvatskoj.

Pomno izragjeni nacrt o toj stvari poslao je Osman-paša u Carigrad, ali je ministarstvo njegovu osnovuzabacilo.^)

Mnogo je Osman-paša uinio za promet u

zemlji gradnjom cesta. Bez pitanja ministarstva i bezupotrebe novaca iz državne blagajne kao i bez teh-

nikog osoblja, bacio se na gradnju ceste od Sara-jeva do Bos. Broda. Osim toga gradila se u

njegova doba još i cesta od Sarajeva u Mostari Gabelu, a da i ne spominjemo manje važne.

Tako se barem donekle poptavili stari grijesi os-

ftianlijske uprave, koja se gotovo ništa nije brinula

za ceste. Radi gradnje cesta od Sarajeva do Bos.

Broda, koju je i Austrija želila, mnogo su mu pri-

govarali muslimani govorei: „da se to sprema za

dolazak Švaba."-) Zasluga je dalje Osman-paše os-

nutak poštanskih i telefonskih ureda po Bosni i

Hercegovini.-') Posebno valja spomenuti, da su au-

strijski štopski oficiri (Roskiewicz, Sterneck i Thoe-mel) obavili od 1862.— 1868. mapiranje Bosne za

vojniko- geografski institut.-^J

Jednu posebnu kapitolu zaslužuje odnošaj

Osman-paše prema Srbima. Dok je još bio u

Beogradu muhafizom, imao je prilike upoznati

njihove težnje u samoj Srbiji, zato je u Bosni pomnopazio na svaki i najmanji pokret. Valja da se malo osvr-

nemo na ovodobne odnošaje u Srbiji. Kada je godine

1862. ušljed svagje Srba i Turaka na jed-noj esmi došlo do tue i krvi, poeo je

^^ Koetschet o. c. p. 9.

^) Zapamenja p. 71.

^) Herkalovi o. c. p. 13.

*) Ibid. p. 17.

— 101 —

beogradski paša bombardovati beogradskuvaroš. Ovo je izazvalo ogorenje po itavoj Srbiji,

koja ?e poela spremati na rat. Evropske velevlasti

posredovale su u Carigradu i izradile, da se Turci isele

iz varoši, da se gradovi Soko i Uzice razore, a

turske posade da ostanu u Beogradu, Smederevu,Sapcu i Kladovu.

Slijedeih godina, osobito iza god. 1866., kadaje Austrija pod Beustom promijenila svoju poli-

tiku na Balkanu u korist Srba, razmahao se jaki

panclavistiki i veliko-srpski pokret u Srbiji, a knezMihajilo pokrenuo je iznova pitanje turskih gra-

dova u Srbiji. Turska se otimala koliko god je mogla,ali je napokon morala popustiti. Ona nije samohtjela, da prosto preda svoje gradove Srbiji. Engleskiposlanik u Carigradu našao je formulu, na koju je

Turska pristala: porta e predati gradove nauvanje knezu Mihajilu. Bilo je to u aprilu

god. 1867., a znailo je za Srbiju veoma mnogo.Iza toga su Mihajilovi agenti vrlo živo radili poBalkanu u Albaniji i Macedoniji, a napose u Bosnii Hercegovini. Prema Stanojeviu imao je knez jakih

veza i s muslimanima u Bosni. Akcija je bila takoživa, da su Francuska, Austrija i Engleska protesti-

rale protiv kneževog spremanja.^)

Osman-paša silno se uznemirio na glasove, daje porta odluila izai sasvim iz beogradske tvrgjave.

Topovi na bedemina Beograda bdiju i nad sigur-

nošu Bosne, rekao je Koetschetu.-) Od ovog asaon je još veu pažnju posveivao Beogradu, odaklese dao preko Zemuna po svojim špijunima tanoizvješivati. Kod porte je isposlovao uregjL-nje voj-

nikog kordona duž itave obale Drine. Sav taj

oprez Osman-paše nije baš bio u interesu Turskebezrazložan.

') Opširnije u Stanojevi: Istorija srpskoga naroda II,

izdanje p. 305—308.-') o. c. p. 16.

102

Poznato je, da je knez Mihajilo dva puta za-

molio od sultana administraciju Bosne „u ime i za

Njegovo Velianstvo" (au nom et pour S. M. la

Sultan). Time je jasno pokazao, kuda smjera, a i

priprave njegove nijesu ostale Osman-paši tajnom.

Marti u svojim ,.Zapamenjima" primjeuje,

da se srpsto „u sav mah" širilo po Bosni i Herce-govini, a Osman-paša nastojaše „svakom prilikom

da srpstvo oepi". Pazio je i na školske knjige, koje

su iz Beograda dolazile, pa bi ih konfiscirao, a i nauitelje je pazio otkuda su dolazili. Marti je samzbog sumnje, da i on spada u agitatore, pao kodOsman-paše u nemilost.

U zadnju godinu Osman-pašina vezirovanja

pada afera arhimandrita Vaše Pelagia. Onje otvorio s dozvolom sarajevskog mitropolita bogo-slovski zavod u Banjoj Luci „a poduavao je svoje

gjake, veli Marti, bome i u gimnastici sa štapovima,

biva u maevanju i to javno pred školom". Koetschet

veli, da je Pelagi, rogjeni Bošnjak, ali odgojen u

Beogradu i Kijevu, ispovijedao otvoreno svoje srpske

ideje i revolucijonarne nakane. Uenici njegovi ra-

dili su isto, pjevali srpske nacionalne pjesme poBanjoj Luci i psovali tursku vladu. Osman-paša daoga dovesti zbog toga u ^arajevo. Proces protiv njega

vodio se u velikom savjetu kod valije. Marti veli

Pelagiu govorei o tom procesu : „Taj je ovjektako zanesen bio, kao da nikakve sile na svijetu nepriznaje". Poslaše ga u Carigrad i prognaše u MaluAziju (1869.). Kasnije je Pelagi još igrao ulogu i

u Srbiji,^)

Megjutim su planovi Kneza Mihajila, koji je

pao kao žrtva zavjere, njegovom smru bili preki-

nuti (1868. u maju), ali življa srpska nacionalna

agitacija u Bosni nije njegovom smru prestala.

Prema Crnoj Gori vladali su bolji odnošaji.

Od god. 1865. poevši bile su posljednje hajduke

Koetschet o. c, p. 33. Marti: Zapamenja p. 43—45.

103

ete na hercegovako-crnogorskoj granici neumornomdjelatnošu Osman-paše rastjerane, a u pograninomopenju zavladaše odnošaji, koji su se barem dali

podnašati.

Godine 1868. poeli su se širiti glasovi, da

e Osman-paša biti opozvan. Ovo se obistinilo unovembru iste godine, kada je imenovan gene-

ralnim guvernerom u Rušuku. Poetkom decembra1869. ostavio je Osman-paša vrlo nerado Sarajevo.

U Brkom se imao ukrcati u iagju, ali radi velike

studeni bio je promet prekinut. On javi tu nepriliku

u Carigrad. Prije toga nastojao je on svim silama,

da po svojim prijateljima u Carigradu izradi, daostane u Bosni. I zaista mu stigne nalog, da se po-

vrati na svoje prijašnje mjesto.^)

Kada je u zimi 1868. g. odilazio iz Sarajeva,

pratila ga je do Ilidže ogromna masa svijeta, a kadse opet vraao izašao je pred njega itav grad. Kaošto su ga s veseljem otpratili iz grada muslimanskibegovi i srpski odlinici, tako su ga sada sa stra-

hom doekali. Mnogi je i odviše raznim izjavamaodao svoju preveliku radost nad njegovim padom.Megjutim njegova ponovna vlast i odviše je kratko

trajala, a da bi njegovi protivnici imali bili priliku,

da oute na sebi njegovu osvetnu ruku. U maju1869. bio je konano skinut, a na njegovo mjestopostavljen Safvet-paša.

Pad Osman-paše pripisuju neki vojnikoj stranci

u Carigradu, koja ga je oklevetala kod sultana kaobivšeg uenika Mehmed Ali-paše, da teži za neod-visnošu. Govorilo se, da su i neki bosanski begovipodnijeli protiv njega tužbu u Carigradu. Koetschetbilježi, da mu je mnogo škodilo u Carigradu, što

je kupio imanje Slatinu u Gradaakom kotaru (ne-

kada vlasništvo Husejin kapetana), a kasnije i veiposjed u blizini Sarajeva, gdje je sagradio svoju ljetnu

^) Gjurgjevi o. c. p. 32. znade, da su Petraki i Giu-seppe Vita Salom sa »punim torbama zlata« otišli u Carigrad,da osujete premještenje Osman-pašino.

104

rezidenciju.^) Porta nije rado gledala, da valije

imadu posjeda u svojim provincijama.

Doba Osman-paše doba je mira i rada u Bosni,Savremenici hvale ga kao ovjeka religiozno tole-

rantnoga, ovjeka humanoga (n. pr. vakufska bolnica

njegovo je djelo). Na glasu je bio sa svog patri-

jarhalnog openja s narodom. Ni njegov najveihvalitelj Koetschet ne može doduše rei, da je biou novanim stvarima sasvim ist; Marti je uo oddefterdara mnogo »pašinih krivica i gjavoluka, te

im skoro nije vjerovao«, ali uza sve to je on rijetka

pojava megju bosanskim valijama.

Nasljednik Osman-paše, Safvet-paša, došaoje do ove visoke karijere nezasluženom protekcijom,

a da ništa nije valjana ni korisna stvorio. Ve uljetu 1869. bilo je u Sarajevu nemira radi novaenja.Ozbiljniji je bio pokret u Novopazarskom sandžaku,gdje je došlo do krvavih sukoba s regularnim e-tama kod Bjelopolja. Nekako u isto doba izazvala

je asentacija nemire i u južnoj Dalmaciji. Ustanakse usresredio u Krivošijama, a Safvet-paši bijaše

naloženo, da u sporazumu s austrijskim oblastima

pazi na to, da Sutorina, Banjanji i Zupci ne pomažuustanka u Krivošijama. Zato je Safvet-paša otišao u

Mostar. Ovdje mu je stigao od porte spis o slaven-

sko-ruskoj agitaciji po Bosni i Hercegovini. Prematomu spisu bilo je vrhovno vodstvo te akcije u

Bosni povjereno mitropolitu Mihajilu u

Beogradu, dok je ruski generalni konzulat u Du-brovniku i vicekonzulat u Mostaru imao u svojim

rukama niti agitacije u Hercegovini. U Mostaru bi-

jahu glavni emisaii i agitatori žitomisliki igumanSarafim Perovi, zatim arhimandrit LeontijeRadulovi i brat mu Jovan, uitelj u Mo-staru. Premetaina u žitomislikom manastiru nije

donijela ništa osobitog na javu, ali u Mostaru po-

*) Otišavši iz Bosne prodao je taj svoj posjed Derviš-

paši engiu (Dedagi) — odatle »Dedagini konaci< danaszvani »engi vila«.

105

vedena premetaina kod Radulovia i brata muiznijela je na vidjelo „važne spise s dokazima o pri-

pravama ustanka". U Sarajevu našli su se takogjer

neki važni spisi u Gavre Vukovia, koji je

za vremena pobjegao. Perovi i braa Raduloviiodvedeni su u Sarajevo, a odanle u Carigrad, odakle

su otišli u progonstvo u Fessan.^)

Safvet-pašu zamijeniše Akif- paša (1871.), zatim

Mehmed Asim-paša (1871.—72.), Mustafa Asim-paša(1872.—73.), pa Akif Mehmed-paša (1873.) i Ibrahim

Derviš-paša (i874.), a da i ne raunamo one, koji

su bili imenovani, a nijesu došli u Bosnu, nego su

na putu bili opozvani. Bio je to udan sistem, koji

je potrajao sve do okupacije. Od 1869.— 1877. bilo

je svega 15 generalnih guvernera imenovano za

Bosnu.Dok je Osman-paša znao i jake i slabe strane

muslimanskih odlinika iskoristiti u interesu reforma,

radei s njima u rukavicama i s puno obzira, nje-

govi se nasljednici staviše direktno u protivštinu

prema njima. Nazivali su ih ignorantima i dadošeim nadimak »Bukova glava Bošnjak«. Oduzeše imi neke povoljštine, koje su dobili od Osman-paše,a to je još pojaalo mržnju protiv Osmanlija. Svaki

paša doveo je u zemlju svoje rogjake i prijatelje

davajui im službe, koju su mogli Bošnjaci obav-

ljati, jer oni i onako nijesu poznavali jezika.-)

Sve eše javljaju se u to doba i primjeri

vjerske intolerancije, koji nijesu bili poznati

1) Sr. o tome Koetschet o. c. p. 49. Maiti o. c p. 51veli, da su Dili prognani u grad Tripolis u Afriku na vjeiturobiju, robovali su tamo samo godinu i po dana. Fra orgokrivo stavlja ove dogagjaje u zadnje dan^ Osman-paše.

Herkalovi o. c. p. 19. i urevi o. c. p. 69. vele, dasu bili prognani u Aziju.

Heikalovi istie, daje tada razvio živu hrvatskuagitaciju, putujui po manastirima, Kiement Boži, dra-goman rjemakog konzulata. Otpušten otišao je redakciji»Pozora« u Zagreb, iji je bio dopisnik (Sr. i Zapamenjap. 61.).

-) Herkalovi o. c. p. 34.

— 106 —

u dob? Osman-paše. U doba valije Me h medAsim-paše izbio je nemilo na vidjelo rivalitet

izmegju kršana i muslimana. Muslimani nijesu moglipodnijeti, da novi toranj srpske mitropolitske crkveu Sarajevu nadvisuje munaru begove džamije. Naelu agitacije protiv pravoslavnih bijaše u Sarajevufamozni Hadži Lojo, pustolov i bundžija. VeOsman-paša dao ga je eše opominjati i grozio muse, da e ga iz grada protjerati. Po svojoj vanjštini

bio je to ovjek atletskog stasa, dugih ruku i nogu,a naliio je, veli Koetschet, prije svemu drugom,nego li pripadniku duhovnog staleža. Bio je veliki

siromah, a naobrazbe gotovo nikakove.^) Govorilose po Sarajevu, da e muslimanska masa demoliratipravoslavnu crkvu. Mehmed Asim-paša dao je

Hadži Loju internirati u kasarni zaptija u svoj-

stvu imama. ^') Kod posvete pravoslavne crkve moralaje itava sarajevska garnizona izai u grad. Sve je

prošlo u najboljem redu.

ZaAkif Mehmed paše (1873.) došlo je

ponovno do smutnja radi zvonjenja malog zvonau pravoslavnoj crkvi. Imam begove džamije HafizAbdullah eff. Kaukdži, kojeg emo imati

prilike, da još bolje upoznamo u godini okupacije

Bosne, doveo je Akif paši deputaciju, da protestira

protiv zvonjenja. Kaukdži poeo je svoj govor ree-nicom iz kurana. Akif paša mu nije dozvolio, daizgovori svoj govor, brzo ga je prekinuo rijeima,

koje izvrsno karakterišu upravo^ neprijateljski odnošajvalije prema Bošnjacima : „Šuti, magare, zar ešme ti uiti kuranu ? Ti, pseto, ne možeš da pod-

neseš zvonjenja zvona? A vi, drugi, zar ste toliko

glupi, da ne znate da bi ovaj lopov ovdje za 50groša mjeseno sam vukao zvono, kad bi ga se

) . . er war ganz und gar unwisserid, veli za nj dr.

Koetschet (o. c p. 55.).

-) Hetkalovi pria, da je Hadži Lojo bio u svoje vri-

jeme vjerouitelj u Osmanpašinoj zanatlijskoj školi, gdje je

gledao neislamsiu djecu predobiti za islam (o. c. p 12.).

- 107 —

objesilo na vlastita mu, vrata ! Na polje ! Ako ujemjoš jednu nepovoljnu o tebi, poslat u te na magarcu

privezanog u Bassoru !" Kada je deputacija otišla,

okienuo se paša prema Koetschetu i rekao : „Sasvim

nam je pravo, da ovo fanatino smee tako s namapostupa, jer ne osjea više naše ruke. Ti imaš

sasvim pravo, vrijeme je, da idemo" ^) Akif pašabio je Arnaut i malo mu je bilo do Bosne stalo.

Zabilježena je i njegova izjava u razgovoru o mo-gunosti gubitka Bosne i Hercegovine. „A k o jezbilja volja Allahova, rekao je on, tomi se gubitak ovih provincija neiniprevelikom nesreom za osmanlijskoca r s t V 0.-)

Kao predigru dogagjaja god. 1875. valja zabi-

lježiti ozbiljne sukobe kršana s muslimanima u

banjalukom okružju. Bilo je to za Mu stafaAs im paše (1872.—73). Turske oblasti pripisivale

su ove nemire austiijskom konzularnom agentu

kapelanu Draganiu. Izvještaji Draganievina generalni sarajevski konzulat govore o izazivanju

kršana po muslimanskim feudalcima. Dr. Koetschet

veli, da je mnogo skrivio nemire neki Omer Fesli,Marokanac. Bio je on službi mone stranke be-

gova Džinia.Mustafa Asim pusa pošao je lino u Banju Luku,

gdje je imao žestoki sukob s Draganiem. Mnogosrpskih trgovaca bilo je pozatvarano, a neki su i

pobjegli na austrijsko tlo, gdje su upravili molbu nacara, da ih zaštiti. Grof Andrassy zatražio je, dase trgovcima dozvoli povratak u Bosnu (Banja Lukai Gradiška) i da se skine banjaluki mutesarif, a i

valija. Vaiija je faktino doskora bio opozvan iz

B s n e.^)

^) Koetschet o. c. p. 76.

-) Ibid. p. 75.

3) Ibid. p. 73-74. Sr. i Gjurgjevi o. c. p. 69 Marti o. c. p. 83.

V.

USTANAK U HERCEGOVINI.

U maju god. 1874. imenovan bi bosanskimnamjesnikom Ibrahim Derviš paša. Budui daje Deiviš paša bio otprije poznat kao odluan i

izrazit neprijatelj kršana, to je ovo imenovanjeimalo za posljedicu pooštrenje odnošaja izmegjumuslimana i kršana. Ibrahim Derviš paša nije ni

tajio svoje nazore i njegov dolazak budio je megjumuslimanima nove nade, da e njihov do-minantan položaj u zemlji biti zaštien;i preostali feudalci podavali su se ispraznim nadamao uspostavi nekadanjeg njihovog privilegovanog

položaja.

Opi položaj u zemlji nije ni izdaleka bio

takav, da opravda feudalne iluzije, ali kratkovidnost

zahvatila je neke elemente u tolikoj mjeri, da nijesu

kod zdravih oiju mogli razaznati situacije.

U teška vremena, u kojima se Bosna ovogadoba nalazila, jedva da je mogla porta izaslati u

Bosnu nepodesnijeg ovjeka od Derviš paše. Bio je

to ovjek bez ikakvog vojnikog i upravnog dara,

koji se domogao svoga visokog položaja jedino posvom bogatsivu. Ovo je stekao raznim iznugjivanjem,

.ili kod literacije za vojsku. Isprazni hvalisavac nije

nikako shvaao ope uzbugjenje kršana u Bosni i

Hercegovini, pa ako možemo vjerovati jednom sa-

vremeniku, on je upravo želio, da dogje do ustanka,

da šatre „kaure".

— 109 —

Ustanak u Hercegovini nije planuo iznenada.

Godina 1874. bijaše puna znakova, da se nešto

sprema. Seljaci oko Ravna, Gabele, Nevesinja, u

Ijubinjskom i stolakom kotaru itavu su spomenutugodinu stajali u živoj svezi s Dalmacijom, jer

austrijske oblasti nijesu pravile smetnje prijelazu, a

osobito su esto uzmicala preko granice u Crnu Gorupravoslavna izaslanstva, nalazei ondje potpore zbo-

rom i tvorom.

Crna Gora je i onako stajala prema Turskoj

u vrlo napetim odnošajima radi krvoprolia u Pod-goi i ci. Kada su naime Crnogorci jednom prilikom

došli kao obino u trgovakom poslu u taj grad,

navali na njih masa muslimana i poubijaju jedno 15

od njih. Zaetnik ovoga pokolja bijaše neki JusoMu in a sa svojim društvom. Ovaj dogadjaj silno

uznemiri Crnogorce i knez Nikola ih je jedva uz-

držo, da ne osvete ovo krvavo djelo. On zatraži odporte da kazni krivce i zaista porta dade posmicati

krivce, samo Juso Muina izmae smrtnoj kazni.

Kasnije je ipak poginuo od osvetnike crnogorske

ruke^). Turska je radi ovih dogagjaja pojaala svoju

vojsku na granicama Crne Gore, a knez Nikola se

obrati na Austriju i Rusiju za intervenciju. Austrija

preporuivaše knezu umjerenost i apelovaše na raz-

boritost turske vlade.-)

Jedan od glavnih uzroka uzbugjenju bijaše

nemilosrdno pobiranje desetine po zakup-nicima-^) i uope agrarna mizerija, kojoj nije

1) O tom dogadjaju sr. Risto T. Prorokovi: Buna 1874. god.

i ustanak god. 1875. u Hercegovini. Beograd 1902. Novih de-

talja i ponešto razlino pripovijedanje donosi: Buconji:Povijest ustanka u Hercegovini i boj kod Stoca. Mostar 1911.

p. 62—66.-) Sr. Fournier o. c. p. 14.

^) Kapetan Thoemel (Beschreibung das Vilajets Eos-

nien p. 195.) pripovijeda upravo nevjerojatnih stvari o utjerivanju

poreza. Dr. Koetschet šuti o toj stvari. Zagrebaki vojni zapo-vjednik Mollinary, koji je nekoliko godina kasnije izjave bo-

sanskih bjegunaca protokolarno zabilježio, slaže se s opisimakapetana Thoemela (Sr. Fournier : Wie wir zu Bosnien kamen.Wien 1909. p. 13.)

110

državna vlast nikako mogla stati na kraj, a samiposjednici zemlje upravo su svojim postupanjemizazivali otpor.

Godina 1874. bijaše u nekim gornjim krajevimaHercegovine slabije ponijela, pa se stoga nije moglani desetina potpuno davati. Zakupnici su bez obzirana 10 teško seljako stanje nemilosrdno kupili de-setinu, a zaostatak htjedoše kupiti ve u januaru1875, U okolini Nevesinja bili su neki seljaci po-hvatani i pozatvarani, a neki su pred tim nasiljempobjegli u planine, a i u Crnu Goru. U proljee1875. pokazaše se na mnogim mjestima Hercegovineodlune pojave otpora proti nezakonitog postupanjaoblasti i protiv zuluma pojedinaca. Od sluajeva,koji su nam zabilježeni^), valja istai osobito jedan,

koji karakteriše tadanje agrarne prilike u Hercegovini,pa ga zato i iznašamo. Ispred Donjeg Hrasnau stolakom kotaru, nalazi se Blato, izmegju sela

Draeva i Svitave. U Blatu su imali dijelove nekoji

begovi i age iz Stoca, Mostara, te Nevesmja. UStocu je bio osobito uvažavan Smajil-aga Šari,koji je imao jedan komad zemljišta u Blatu. Onje slao zaptije, da mu sakupe seljake, koji e po-pravljati puteve kroz Gabelu. Tako se sastalo do200 i više seljaka, da rade na carskim putevima.Smajilaga odvojio bi od sakupljenih težaka 15—20njih i naredio im, da idu kopati u Blatu jarke,

neka se voda ocjegjuje i ostaje zemlja za oranje.

Smajilaga je onda dijelio isušeno zemljište kome je

htio ili koji je od njega tražio, da je obragjuje, a

njemu da daje hak. Ovakovi su se težaci zvali

,poorci" za razliku od ostalih kmetova.Ovakim su nainom i ostali begovi i age prisvojili

isušena zemljišta, koja im nijesu pripadala posjedu.

Kraj sela Višia morali su težaci iskriti begovimaLug, koliko ga je njima po tapijama pripadalo, a

onda su krili i dalje, što nije bilo pod begovskim

') Sr. buconji o. c. p. 70—73, Cjjurgjevi: Memoari sa

Balkana p. 83.

— 111 —

tapijama. Težaci su to krili sebi, ali im to ne

dopade, jer su iskrena zemljišta prisvojili begovi,

a težaci ga obragjivali i davali hak. Slinih sluajeva

bilo je i u drugim stranama.^)

Ovaki postupak begova i aga, da ne spomi-

njemo razne druge pojedinane sluajeve njihove

samovolje, izazivao je upravo otpor u kmetova i

jaao mržnju, koja je svakim danom bivala vea.Prije nego što je buknuo ustanak u Hercego-

vini, došao je u Dalmaciju i car i kralj FranjoJosip I., te je njegovo putovanje po Dalmaciji, u

neposrednoj blizini Hercegovine, znatno utjecalo

na odnosa je ustaša, osobito katolikih.Hercegovaki katolici, koje su vodili Franjevci,

usuprot nastojanju turskih oblasti, da ne dogju u

dodir s carem i kraljem, ipak na nekoliko mjesta

pozdraviše vladara austro-ugarske monarhije. Takoje n. pr. u Imotskom vladar pod kraj aprila

primio deputaciju hercegovakih Franjevaca, koju je

predvodio kustos Fra Paško Buconjii tajnik

mu fra Augustin Zubac. Kustos Buconji pro-

itao je u audijenciji adresu, u kojoj je razložio

gospodarstveno i materijalno stanje naroda i nabrojio

sve nevolje, koje narod trpi. Osim toga pokloniše

se vladaru još i deputacije, predvogjene Franjevcima

u Vrgorcu i u drugim pograninim mjestima i

napokon sveenstvo trebinjske vikarije uDubrovniku.-) U Dubrovniku pozdravio je vladara

i bosanski namjesnik Derviš paša,^) a u Kotorupozdravi ga knez Nikola u prainji svojih rogjaka

i generala Ma rtinovia.^)

-) Buconji o. c. p. 74—75.

-) Ibid. p. 76-79.^) Interesantnu vijest zabilježio je Herkalovi (o. c. p.

55— i)7.) On veli. da je neki musliman Hadži Hasan eff.u Sarajevu spjevao pjesmu u slavu carevu, u kojoj moli cara,

da oslobodi Bosnu iz revolucionarnoga kaosa i uzme u zaštitu.

*) Fournier (o. c, p. 14.) veli, da je Knez Nikola caru

Franji Josi.iu I. predlagao, da Austrija provali u Hercegovinu,a Crna Gora e je pomagati.

— 112 —

Posjet vladara austro-ugarske monarhije napunioje osobito katolike Hercegovce velikim nadama, dae se njihovo stanje ubrzo poboljšati. Njima se

stavi na elo župnik u Ravnom don Ivan Mu sic.

Njegov nemirni temperamenat izbio je na površinuve u doba, dok je još bio klerikom u manastiruŠirokom b r i j e g u. On je sa osam svojih drugovapobjegao iz manastira s nakanom, da pogju u Srbiju.

Trojica izmegju tih klerika, koji su ve došli doSarajeva, povrati u Mostar fra Grgo Marti , aostali biše ve u Konjicu pohvatani i vraeni umanastir. Francuskom konzulu Moreau-u svigjali

su se megju tim klericima osobito Ivan Musi i

Bajo Boži, te njegovim i Osman pašinim po-sredovanjem bijahu poslani na „medicinske nauke*u Carigrad. Ivan Musi otišao je odavle u Ostrogon,gdje se kasnije zapopio i postao župnikom u Her-cegovini, i)

Oko Don Ivana Musia okupiše se doskora i

ostale katolike vogje kao Mijo Tomaševi,Andrija Rai, Gjuro Krist o, (Peko), N i-

kola Putia i Lovro Maslac. Uz Musiapristadoše i pravoslavne vogje Jovan Džombetai Jefto Kalajdži, ma da su skloniji bili CrnojGori nego li Austriji, za koju je Musi radio. Uostalom su katolike i pravoslavne ustaše stajaleu neprestanom megjusobnom dodiru,a i sam Musi polazio je i na Cetinjeknezu Nikoli.-)

Od pravoslavnih vogja ustaša bijahu najodli-niji Lazar Soica, Petar Radovi , StojanKovaevi , Bogdan Zimonji, MaksimBaevi, Peko Pavlovi i Mio Ljubi-brati. Gornja Hercegovina bila je sva pod uplivom

Crne Gore.

^) Marti: Zapamenja p. 64—56.•') Opširno nam karakteriše linosti ustaša : Buconji

o. c. p. 80—108.

— 113 —

Polovinom jula god. 1875. bio je najvei dio

Hercegovine spreman na ustanak. Turske oblasti

nastojale su pregovaranjima ustaše smiriti i skloniti

ih, da polože oružje. Iz Mostara odoše nekoji

uplivniji gragjani do Krupe, ali se vratiše bez

uspjeha. Mostarski mutesarif zamoli i biskupaKraljevia, da pogje megju ustaše. On je i po-

šao u pratnji nekolicine svojih pouzdanika (bilo je

i muslimana), megju ustaše i pregovarao s njima

„a okom ih je i držanjem svojim bodrio na otpor ".^)

Razumije se, da se i ova deputacija vratila bez uspjeha.

Megjutim su bili u proljee stigli u Sarajevo

iz Carigrada Konstante ff. i Husejin pašakao turski delegati crnogorske komisije za regula-

ciju granice, da nastave posao, koji je bio godine

1869. prekinut. Derviš paša nastojaše, da što dulje

zaustavi sastav te komisije i uzalud su se oba lanaopširnim izvještajem obratila na portu, u kojem su

prikazali neobino vrijenje u Hercegovini.-)

Kada su ostale bezuspješne intervencije herce-

govakih oblasti, odlui se i Derviš paša, te pošalje

u Hercegovinu dva lana vilajetskog vijea : P e 1 1 a

Petraki-a i Hajdar bega engia. Ako je

i. prvi bio za ovakav posao, linost Hajdar-begovanije nikako odgovarala ovako škakljivoj misiji. Onje bio ratoboran posjednik i bliži rogjak familije

Basa gica, kojoj je pripadao i zakupnik desetine

od Nevesinja,^) a osim toga bilo je megju ustašama,

kako veli Buconji, i Hajdarbegovih kmetova, koji

nijesu htjeli ni uti o pregovaranju s njime. Izasla-

nici vilajetskog vijea odoše ustašama oko Nevesinja

i vratiše se bez uspjeha. Sada je Derviš paša poslaaHusejin pašu iKonstant eff. k ustašama,ali na sva uvjeravanja o dobrim namjerama porte,

pozivahu se ustaše na prošlost, koja nije nikako

^) Ibid. p. 91. Sr. i Koetschet Aus Bosniens letzterTflrkenzeit. Wien und Leipzig 1905. p. 8.

-) Koetschet o. c. p, 5.

3) Ibid. p. 6—7.

8

— 114 —

pružala jamstva za bolju budunost. Dok su oni još

pregovarali, stiže vijest, da su ustaše oplijenile tr-

govaki karavan kod Bišine blizu Nevesinjai da su poubijali nekolicinu muslimana. Konstant

eff. je na to telegrafisao u Sarajevo Derviš paši, da

su sva dalnja pregovaranja izlišna i da e odluiti

jedino oružje.^)

U mjesecu augustu bukne ustanaki u Bosni. Glavni tabori ustaša bijahu u planinama:

Motajici, Prosari, Kozari, Majevici, aiuunutrašnjosti zemlje. Uzduž Save od Rae do Ja-

senovca, pa uz Unu do Petrovca i Grahova, popa-

liše ustaše mnoge ardake begova i aga. Age i be-

govi poeše sakupljati ete bašibozuka i harati za

osvetu kršanska sela. Tom prilikom izgine mnogosvijeta, u koliko nije moglo pobjei u susjednu Hr-

vatsku i Slavoniju. Broj bjegunaca na tlo monarhije

iznašao je u prvom mjesecu ustanka 20.000, a kasnije

je narastao na 100.000.-)

Iz hrvatske granice poduzimali su prebjezi iz

Bosne pod vodstvom hrvaiskih i srpskih vogja pro-

vale u Bosnu s manjim odjelima tako n. pr. da-

današnji srpski kralj Petar Kar agj orgj e v i ^Ljubljananin Miroslav Hubniayer, Go-lub Babi , Petar Uzelac i drugi. 8)

Stanje turske vojske u Bosni i Hercegovini

bijaše jadno. U Hercegovini, gdje je ustanak zauzeo

najvee dimenzije, imala je Tuiska osim slabih po-

sada u nekim utvrdama, samo u Mostaru jedan bata-

ljun. Mostarski brigadir Selim paša odlui sa

tri kumpanije i pola brdske baterije otii premaNevesinju, ali nije mogao protiv ustaša ništa poslii^

U to se umješa u ove odnošaje i evropska

diplomacija, a napose Austrija i Rusija, te Njemaka.Težnje austro-ugarske monarhije, da osvoji Bosnuveoma su stare, a mi smo imali prilike, da to na

') Ibid. p. 7.

^) Foutnier o. c. p. 13.

^) Sr. GjurgjevJ o. c. p. 89-90; Koetschet o. c. p. 1-L

— 115 —

svom mjestu istaknemo. U XIX. vijeku je maršal

Radetzky u posebnoj spomenici naglasio važnost

posjeda t3osne i Hercegovine kao zalegje za Istru

i Dalmaciju, a istoga mišljenja bio je nešto kasnije i

pobjednik kod Visa, adm. iral Tegetttioff.Iza gubitka Venecije i zapadne obale Jadranskoga

mora, postala je uska pruga Dalmacije veoma ne-

sigurnim posjedom, koji je upravo tražio teritorijal-

ne potpore u svom zalegju.

Kada je grofu A n d r a s s y-u uspjelo zbližiti

Austriju Njemakoj, dobivale su težnje

Austrije za proširenjem upliva na Balkanskom polu-

ostrvu konkretnije forme. God. 1872. došlo je dosastanka triju careva (ruskog, austrijskog i

njemakog) u B er 1 i n u, od kojeg je Austriji,

ojaanoj njemakom potporom, i sa strane Rusi-je priznato pravo, da sudjeluje u riješe-n j u orijentalnog pitanja, koje je Rusija do ovogvremena smatrala iskljuivo svojom zadaom. Godi-

ne 1873. posjetio je ruski car Aleksandar II. u Beusvjetsku izložbu i tom je prilikom stvoren neki„arrangement",u kojem Rusija i Austrija obreko-

še jedna drugoj potpuno povjerenje u orijentalnim

stvarima i sporazumni rad za budunost.^)

U mjesecu augustu 1875. sastadoše se u

Beu njemaki i ruski poslanici, tešesporazumiše s grofom Andrassy-em u ovim tokama:Pivi i glavni princip evropskog mira neka budeodržanje turskoga gospodstva u Evropi („status quo").

Pošto je provagjanje reforama prešna stvar, da se

udovolji raja, eviopske e velevlasti poslati svoje

konzule na lice mjesta, da saslušaju tužbe lajc i

da je odvrate od napadaja na turske ete. Pomirbe-nu akciju konzula neka potpomognu poslanici kodporte, da porta odredi povjerenstvo, pred koje eustaše iznijeti svoje tegobe. Ako i ustanak u Herce-

govini spada u unutarnja pitanja osmanlijske države,

') Opširnije o lome sr. u Fourniera o. c. p. ti—9.

116

ipak su se velevlasti odluile na taj korak, da se

dosadanjl ustanci nebi pretvorili u vjerski rat, koji bi

mogao zahvatiti i pogranine krajeve i štetno dje-

lovati na sigurnost u susjednim državama.^)

Porta pristade na internacionalnu komisiju,

koja e Hercegovinu dovesti u mirnu koloteinu

još u augustu stigoše u Mostar evropski konzuli:

Za Englesku Holmes, (jedini turkofil), za Nje-

maku Lichtenbsrg, za Rusiju Jastrebow, za

Au?triju V a s i , zn Francusku D o z o n, a za Italiju

Durando. Konzuli odoše korporativno u tabor

ustaša u Lukavac, ali premda ustaše nijesu jasno

formulirale svojih zahtjeva, ipak se razabralo potpu-

no nepovjerenje u svako obeanje vlade o reforma-

ma i isticalo, koliko je Turska vlada gazila svako

pravo i obeanje.U to je prispio u Mostar osmanlijski komi-

sar Server paša i izdade proklamaciju u turskom i

hrvatskom jeziku, punu obeanja. Dakako da ovako-

va papirnata obeanja ne postigoše ni najneznatnijeg

efekta.-) I bosanski namjesnik Derviš paša odlu-

io se napokon, da ode u Hercegovinu, ali mu siiže

telegram, da je opozvan, ='') a na njegovo mjesto da

je imenovan Ah med Hamdi paša, s kojim su

stigle i prve turske ete preko Kleka u Hercegovinu.

Konzularna komisija u Mostaru držala se još

na okupu i vijeala sa Server pašom. Ovdje joj je

bila dostavljena kao i Server paši jedna pret-

stavka, koju je talijanski napisao kustos B u c o n j i .U toj se pretstavci istie, da e kršani radije um-rijeti, nego li podnositi toliko ropstvo. Ako velevlasti

ne e, da im pomognu, neka im barem ne stavljaju

zapreka u njihovom pothvatu. Oni e inae morati

') Mandi: Povijest okupacije Bosne i Hercegovine 1878.

Zagreb 1910. p. 9—10.'-') Koetschet o. c. p 10—11.'') S Deiviš pašom došao je u sukob radi njegovih prlja-

vih novanih stvari tadanji divizionar u Sarajevu, kasniji slavni

junak od Plevn?), Osman paša, koji ga je i tužio u Carigradu

(Koetschet o. c. p. 3.)

— 117 —

zamolili koju kršansku državu, da im prepusti

kakav kraj, kamo e se iseliti. Neka se velevlasti

zauzmu kod Turske, da se iz Bosne i Hercegovineuini autonomna država, koja bi sultanu plaaladanak. Na elo države nek se postavi jedan strani

knez, a nipošto turski podanik.^) Ovo su glavne

toke te pretstavke, za koju nije bilo u Server pašeni najmanje sklonosti, da je prihvati.

Sada plane ustanak svom žestinom osobito u

južnoj i istonoj Hercegovini. Nešto su se teže od-

luile na ustanak nahije kao: Piva, Banjanii Zupci, Kruševica, Sutorina, koje su zaslu-

gom koinisara Dževdet eff. godine 1863. dobile

velikih privilegija. Na njihovo podruje nije smiostupiti nijedan zaptija i nijedan turski inovnik.

Svaka nahija birala je iz svoje sredine vlastitog

starješinu, u ijim je rukama bila uprava i sudbenavlast. Starješina je tobože još i držao znatan broj

pandura, koji su primali iz državne blagajne mjese-nu plau od 100 groša.-) Poreza nijesu te nahije

plaale, nego su još primale i novaca. Tek iza ne-

koliko sedmica krzmanja odluiše napokon i one(ponajviše pod uplivom kneza Nikole) piikljuiti se

ustanku.'')

Najžeše borbe bile su izmegju Bi lee i

Trebinja i oko manastira Duži, koji su turske

ete zauzele na juriš i spalile. Masa kršanskogsvijeta pobjegla je preko granice u Dalmaciju.

Megju pravoslavnim ustašama vodio je u prvo

doba odlunu rije MioLjubibrati. On je

iza prvog ustanka u Hercegovini pratio Luku Vu-kalovia u Rusiju, ali se kasnije vratio iz Rusije

u Beograd, gdje je uživao neku potporu od srpske

vlade. Kada je planuo ustanak u Hercegovini, pohiti

on iz Beograda u Hercegovinu, ali izgubivši do-

') Sr. Ruconji o. c. p. 101.

^) 1 groš u Hercegovini 20 helera.

^) Koetschet o. c. p. 13—14

— 118 —

skora povjerenje Crne Gore, vojevaše na svoju ruku.^)

Vodstvo pravoslavnih ustaša bijaše u rukama L a-

zara Soice i Peke Pavlovia. Sve niti

ustanka imao je u svojim rukama ruski konzul

Jonin u Dubrovniku.AhmedHamdi paša odlui poslati ete,

da osbbodi Goražde od opsade ustaša. Divizijo-

naru Ševket paši bilo je povjereno, da sa GOOOvojske obavi ovu misiju. Dedaga Cengi, koji

je tada boravio u Lipniku, jugoistono od Gacka,ponudi mu se, da e s^ muslimanima Gacka preuzeti

službu pretstraža, alt Šefket paša je to ponosno od-

bio. Kolona Šeiket paše^ bude napadnuta na putu

kod Mura to vic a-) i Šefket paša morao je žrtvo-

vati dvije kumpanije i dio provijanta samo da možes ostalim dijelom uzmaknuti prema Gacku. Ova prva

, znatna pobjeda ustaša nad regularnom turskom voj-

skom izazvala je u slavenskih naroda, koji su veli-

kom simpatijom pratili borbu ustaša, opi entuzijazam.

Hamdi pašu zamijeni još iste godine R e u f

paša, koji je odmah pohitio u Gacko, i iza toga

poveo iz Goražda na pola izgladnjeli bataljun turskih

vojnika i pošto je nastala zima, povue se sa svojim

etama iz Bilee u Trebinje.

Diplomacija je ovo vrijeme zaludu sjedila u

Mostaru. Server paša došao je na ideju, da se

Hercegovina razdijeli u dva okružja: Mostar i

Gacko (s Bileom i Trebinjem). Gackodobit e mutesariia kršanina. I zaista bi

doskora Konstant eft., dobivši naslov paše, imenovanmutesarifom novog okružja. On je sa sobom poveoi inovnike kršane, ali ni to sredstvo nije više mogloumiriti ustaša.

Pod kraj 1875. godine opozvan bi i Reufpaša, te Server paša, a civilna uprava Herce-

'') O Ljubibratiu sr. Pavlovi o, c. p. 28. Koetschet

o. c p 23.'-) Baš na onom mjestu, gdje se 1851. gcd. Dedaga

hrabro borio sa svojim bašibozucima.

— 119 —

govine bi odijeljena od Bosne. Zapovjednikomvojske postade Aiimed Muktar paša, veliki

hvalisavac, koji je brzo nainio veliku vojnikukarijeru, ma da nije posjedovao osobitih sposobnosti.

Valijom u Hercegovini postade A 1 i p a š a, koji je

u januaru 1876. prispio u Hercegovinu.Grof Andrassy je megjutim u sporazumu

s Rusijom i Njemakom upravio notu Engleskoj,

Italiji i Francukoj, koje su potpisale parišku kon-venciju od god. 1876. te u njoj saopuje, da su se

Rusija, Njemaka i Austrija složile, da e suzdržati

Srbiju i Crnu Goru od sudjelovanja u ustanku i da

bi bile takogjer spremne po svojim konzulima i

agentima doprinijeti primirenju ustanka. U ostalomvaljalo bi da se Europa složi u ovim zahtjevima

na portu : Potpuna sloboda vjeroispovijesti i jedna-

kost pred zakonom za kršane pobunjenih pokrajina;

otstranjenje zakupa poreza; upotieba poreza samoza potrebe zemlje^) i radikalno poboljšanje gospodar-stvenog stanja seljaštva. Pošto je Turska vlastitim

naredbama (2. oktobra i 12. decembra) odluilaprovesti reforme (megju njima i takve, koje traže

velevlasti), neka ih sada provede, ali pod nadzoromkomisije, koja e se sastaviti u zemlji od jednakogbroja kršana i muslimana. Ova nota, na koju su

pristale i gore pomenute velevlasti, poznata je podimenom „bekog memoranduma". 2) Porta je

taj memorandum prihvatila i imenovala dva komi-sara (za Hercegovinu katolikog Arnauta Vašu eff^,

da provedu t. j. da obeaju provedbu reforama.

Dok se ovako diplomacija naprezala, zbi-

vali su se u Hercegovini žestoki okršaji s ustašama.Premda je vojniki zapovjednik Muktar paša bio

upozoren, da je cesta Carina (na dalm.-herceg,granici sjeverno od Dubrovnika)— T r e b i n j e zapo-

^) Koetschet 1. c. p. 36. veli da je ovo bilo suvišno tražiti

pošto ve od godine 1873. nije osim carine nijedan pijaster

odaslan iz Bosne.

') Fournier p. 16—17.

— 120 —

sjednuta ustašama, da se sprijei dovoz živeža i daPeko Pavlovi imade svoj tabor u šumi(zapadno od ove ceste) te da e mu doskora stii

pomo od Soice iz Pive, Maksima Baevia iz

Banjana i Luke Petkovia iz Zubaca, Muktar pašanije slušao tih opomena, nego je oslabio trebinjsku

posadu i otišao u Bileu. U Trebinju je ostalo samodva bataljuna vojske, koji su morali naizmjencedonašati živež. Ni zapovjednik trebinjske posadeHusejin paša nije mario za opomene, nego je

18. januara otposlao kao obino jedan bataljun

prema Carini. Dva odjela bosanskih vojnika išla su

naprijed kao predstraže i stigoše ve do utvrde kodDuži, kad ustaše napadoše tursku vojsku. Bošnjaci

su dobili nalog da zaposjednu brežuljke na obje

strane ceste kod Gluhe Smokve, da zaštite pro-

laz bataljuna, a kasnije i na povratku bataljun sa

živežom. Oni su se nalazili u udaljenosti V2 sata

od mjesta, gdje su ustaše napale trebinjsku posadui natjerale je u bijeg. Mjesto da su pobjegli u utvrdu

Drijeno, ostadoše Bošnjaci na svom mjestu, brzo

uvrstišs svoje pozicije, a ustaše ih potpuno opkoliše.

124 momka borilo se preko 56 sati protiv užasnevatre ustaša, koji su brojali do 3000 ljudi. Kada su

ispucali svu municiju, odbiše kamenjem i sabljama

pošljedni juriš. Napokon su 50-torica preostalih

ostavili u noi svoju poziciju i sklonili se u Drijeno,a odavle se onda povratiše u Trebinje. U tom boju

poginuo je od ustaša vrli Maksim Baevi^jedan od najmlagjih ustaških vojvoda.^)

Iza ovog dogagjaja postigao je Muktar pašaneznatni uspjeh kod Vlastice brda ispod Drijena,

On je dakako javio u Carigrad veliku pobjedu i

skoro ugušenje ustanka.-)

U februaru nastao je u borbama neki zastoj.

Tu i tamo pomalja se Petko Pavlovi, a i

1) O njemu više Koetschet p. 27—29. Pavlovi 0. c.

28—29. Bio je po materi rogjak Njeguša.

) Koetschet 0. c. p. lb.

— 121 —

Buconji spominje i neke manje borbe don IveMušica^) U martu svršio je svoju karijeru kao

ustaški vogja Mio Ljubibrati. On je izgu-

bivši potporu Crne Gore i ruskog konzula u Dubrov-

niku, na svoju ruku poduzimao akciju i uznemirivao

turske oblasti po Hercegovini. Jednom prilikom,

kad je prešao na austrijsko zemljište, bio je u blizini

imotskog na zapovijed austrijskih vlasti uhvaeni odveden u Linac. Pušten kasnije na slobodu,

umro je u Srbiji kao naelnik nekoga mjesta u

pirotskom okrugu.-)

U aprilu došlo je do sastanka vogja ustaša s

dalmatinskim namjesnikom Rodiem i hercego-

vakim valijom A 1 i p a š o m. Rodi je proponirao

ustašama ono, što je grof Andrassy u svom memo-randumu istaknuo, ali s time ustaše ne bijahu

zadovoljne. Oni su u memorandumu na grofa An-drassy-a megju inim tražili treinu zemlje u potpunovlasništvo, za tim da im Turska pogradi iznova

njihove kue i crkve, da im dade živeža za godinudana i nabavi orugje za obragjivanje zemlje. Kršanine tiebaju tii godine plaati nikakva poreza, a ne-

trebaju položiti oružja, dok ne stupe na snaguobeane reforme. Narodni poglavari neka s oblastima

zajedno raspravljaju o provagjanju reforama. Austrijska

i ruska vlada e u 6 mjesta, u kojima ostaju turske

posade, postaviti po jednog agenta, koji e paziti,

da se reforme provedu.^) To su dakako bili zahtjevi

diktirani vrlo lošom situacijom, u kojoj se tadaTurska nalazila. Ustaše se uza to nadahu, da e imsusjedne slavenske države, Srbija i Crna Gora, koje

o. c. p. 117.

-) Na puta kroz Dalmaciju kao zarobljenik bio je usvakom veem gradu doekivan sa slavljem. U Zadru ga je

pozdnvio Dr. Klai, (Sr. Koetschet p. 38; 40 -4t.) Gjurgjevi(o. c. p. 96.) znade, da je Mio radio u korist Obrenovia (?), ato da nije bilo milo ni Crnoj Gori ni Austriji. Vrijedno je

pogledati i Buconji 1. c. p, 108—109.

^) Buconji p. 119—l'2l. Foumier p. 17.

— 122 —

su se u to doba, poele sve življe pripravljati naakciju protiv Turske priskoiti u pomo.

Pošto se u Dubrovniku uzalud vodili pregovorio primirju, da se može opskrbiti hranom turska

posada u izolovanom Nikšiu, morao je Muktarpaša iza dvodnevne ljute borbe sa svim etamakoje su mu stajale na raspolaganju, proi istorijskim

Duginim-klancem i iza teških gubitaka opskrbiti ovutvrgjavu hranom. U tim borbama pomagali su ustašeobilato i Crnogorci.^)

Prvih dana mjeseca maja planu ustanak i u.Bugarskoj radi zloinakih grozota, što ih tamopoiniše bašibozuci; u Solunu poginuše njemaki i

francuski konzul od luke fanatine svjetine. UCarigradu digoše se sof te i izazvaše silne demon-stracije. Sav Balkan nalazio se u stanju velike

uzrujanosti i napokon ustanka.

Zastupnici Austro-Ugarske, Njemake i Rusije

sastadoše se nakon tih dogagjaja u Berlinu navijeanje. Pod predsjedanjem Gorakova i izra-

gjen je berlinski memorandum (12. maj1876.), koji su spomenute tri velevlasti preporuileostalima na prihvat. Ovaj memorandum je pooštrenoizdanje Andrassy-eve decembarske note. U njem.u

se traži za ustaše dvomjeseno primirje, da im se uto doba dade gragjevni materijal i živež, te da imse ostavi oružje kao i muslimanima. Turska vojskaneka se ogranii samo na pojedine garnizone. Nadprovedbom ovih zahtjeva imadu bditi konzuli sig-

natarnih vlasti.

Memorandum prihvatiše sve velevlasti osimEngleske, koja je izjavila, da bi time bila

uništena samostalnost Turske.-) Megjutim je predajamemoranduma odgogjena, pošto je Abdul Aziz biobaš u to doba otsranjen s prijestolja (30. maja 1876.),

a na nj postavljen M u r a t V. Novi sultan proglasi

svim podanicima Bosne i Hercegovine opu amnestiju

^) Koetschet p. 49-50.-) Fouinier p. 18.

— 123 —

i šestnedjeljno primirje, ako se pokore vlasti, ali

ustaše to odbiše.

U to se naime doba bijaše ve ustalasalo javno

mnijenje u Srbiji, koje je tražilo, da Srbija i CrnaGora pomognu ustašama. Knez M i I a n, koji je

bio u poetku odluno protiv rata, jer je bio uvjeren

da Srbija prema svojoj spremi i internacionalnom

položaju ne bi mogla uspješno voditi rata, moraoje pod pritiskom javnoga mnijenja popustiti, te u

zajednici s Crnom Gorom preda posljednjih danajuna porti ultimatum, u kojem ova dva vladara traže,

da se Bosna predade srpskoj, a Herce-govina crnogorskoj upravi. Duša srpskog

ministarstva, R i s t i , izjavio je da e se rat jedino

u tom sluaju odgoditi, ako Turska prepusti upravuBosne Srbiji uz izvjesno plaanje haraa.^) Pošto

nije na taj ultimatum stigao odgovor, zae Srbija

2. jula ratovanje. General Alimpi navali na

B i j e 1 j i n u ali je još istoga dana na veer bio

od 1 bataljuna redovite turske vojske i od domaihmuslimana potuen i prisiljen na povratak prekoDrine. Slabo je prošla i ona srpska vojska, koja je

pod generalom Z a c h o m prodrla u novopazarskisandžak. Crnogorske ete skupljahu se izmegjuGrahova i Banjana, kamo je stigao i sam knez Ni-

kola s nakanom, da preko Nevesinja i Stoca prodre

prema Mostaru.

Ahmed Muktar paša u misli, da e Crno-gorci nastojati, kako bi se što prije sjedinili sa Sr-

bima, odlui to sjedinjenje sprijeiti, te pohiti sa 17

bataljuna preko Nevesinja na Fou. U Gacku i Ne-

^) Kada su Srbija i Crna Gora izdale proklamaciju, za-

traživši za sebe Bosnu i Hercegovinu, dao je biskup u Mostarufra Angjeo Kraljevi, štampati izjnvu, u kojoj je sveano izjavio,

da katoliko stanovništvo u sluaju, da sultan ne e moiodržati ove zemlje, želi da padne pod Austriju. Pošto je Austro-ugaiski komisar Vasi radio u zajednici s biskupom Kra-ljeviem, a bekomu se kabinetu ova akcija uinila preuranjena,

morao je Vasi seliti iz Mostara na svoje mjesto u Skadar(Koetschct o. c. p. B4— 65.)

— 124 —

vesinju ostadoše samo male posade. Knez Nikolana elu 14.000 Crnogoraca i hercegovakih ustašazauzme gotovo bez olpora Gacko i bileu i padnepod N e V e s i n j e. U Nevesinju zapovjedaše I s m a i 1-

a ga, imajui V/^ bataljun vojnika. Crnogorska vojskapopali i opustoši nevesinjsku okolinu, ali kad je po-kušalo jurišem zauzeti Nevesinje, bila je krvavihglava odbijena od hrabre posade.

U taboru kod Ne ve sin ja bio je crnogorskiknez Nikola upozoren od austro-ugarskoga zastup-nika u Crnoj Gori, potpukovnika Thoemmela, daAustrija ne e trpi'i prodiranje kneževo u dolinuNeretve. Ve prije toga znalo se da je Thoemmelimao od svoje vlade slijedeu instrukciju : kakogodoružje odluilo, Austrija pridržaje sebipravo r ektifikacije rezultata borbe.

Prije navještenja rata sa strane Crne Gore i

Srbije, bijaše knez Nikola (nekako polovinom juna)poslao Peka Pavlovia prema Kleku, da gazauzme i da tako suzbije eventualni dolazak turske

vojirke s morske strane. Peko Pavlovi je iz busije

napao u Vranjevu selu kod Kleka turske ete,kad su išle po vodu na jedno vrelo i postigaoznatne uspjehe protiv Turaka.^) On je još napao i

Ljubinje, ali bez uspjeha, te se u drugoj polo-

vini juna povratio glavnoj crnogorskoj vojsci.-)

Dok je knez Nikola boravio kod N e v e s i n j a»

poslao je Ali paša Muktar paši u aj nie depešu,da se povrati u Gacko, te da tako sprijei Crnogor-cima povratak. Kad je Muktar paši osim toga stigao

nalOfi iz Carigrada, da zaštiti Mostar i Nevesinje^

odabere Muktar paša dulji, ali sigurniji put prekoSarajeva u Mostar, a ne na Gacko. Oito mu nije

) Opširni lijepi opis u Buconjia p. 124—129.

-) Ibidem p. 130—134. Vanredno smiono poniješe se utoj borbi muslimanl<c Šeiifa hanuma Mataradžia i Pa-šariT Hadžia, Šerifa dobila je kasnije nišan od sultana i

50 kruna mjeseno. Udala se za H a s a n-b ega engia iz

Zagorja.

— 125 —

prijalo, da bude eventualno prisiljen na borbu s Cr-

nogorcima. On je i onako bio samo u rijeima velik.

Po užasnoj vruini morale su njegove ete preko

Sarajeva u Mostar, prevaljujui dnevice do 40 km.iza jednodnevnog odmora u Mostaru ode on s ovakoizmorenim etama prema Nevesinju, kad je Ali paša

ve saznao, da su se Crnogorci poeli polako po-

vlaiti. Knez Nikola je naime vidio, da poslije au-

strijskoga veta nema nade dalnjem napretku. Naputu u Nevesinje naigju Muktar pašine predstraže

na jedno 2000 Crnogoraca i ustaša pod StankomRadoviem (kod Bišine nad Blagaj em).Crnogorci u veoma dobrim pozicijama zametnušeborbu, ali se ipak moradoše povui pred pretežnijom

silom. ^) I ovaj neznatni uspjeh, prikazao je Muktarpaša kao sjajnu i veliku pobjedu u Carigradu.

Knez Nikola povukao se u najboljem redu naKorita, a Muktar paša poeo je ve sanjati o tome,

kako e provaliti u Crnu Goru i spaliti Cetinje. OdNevesinja pogje on prema Bilei samo da se što

prije prikui Crnoj Gori. Knez Nikola pomno je

pratio kretanje turske vojske i zaustavio se podPlanom sjeverozapadno od Bilee. Kad je turska

vojska zamakla za Planu, pogje i knez sa svojomvojskom dalje i stade kod Vrbice. Gjurgjevi, koji

se nalazio u glavnom stanu kneza Nikole, pripo-

vijeda dalnjim dogagjajima slijedee, : Muktarpaša nalazio se ve u Bileu, a Peko Pavlovi do-

bije zadau, da Turke domami iz Bilee u t. zv.

Vui do, gdje je Crnogorcima bilo najpovoljnije

za bitku. On je uzeo 400 ljudi i silesiju trubljaa,

te se došulja do Bilee i stade pucati na gradskekue i turski tabor. Radi velikog broja trubljaamislili su Turci, da je tu skupljena sva crnogorskavojska, te Muktar paša naredi, da se zametne boj.

Crnogorci Peke Pavlovia stadoše uzmicati, a

Turci ih stadoše proganjati, idui za njima prema

1) Detalji ovog boja Koetschet p. 59—60; Gjurgjevi p.110—111. i Buconji p. 137.

126

Vujem dolu ni ne slutei, da je tu u zasjedisva crnogorska vojska, koja se ovamo spustila iz

Vrbice. Pošto je ve turska glavna municija bila ot-

premljena prema crnogorskoj granici, nijesu Turciimali dosta municije. Doskora se prešlo na dijeljenje

mejdana handžarima. Turci poeše bježati premaBilei, a Crnogorci ih proganjahu sve do grada,koji su mogli zauzeti bez osocitih poteškoa, da susamo ustrajali. Od Turaka ostade na bojištu 2500mrtvih, megju njima idivizionar Selim pašai zapovjednik glavnog stožera Šukri-beg.Osim toga pade u sužanjstvo 300 vojnika, a od od-linih viših asnika: Osman paša (26. jula 1876).Muktar paša pobježe najprije u Bileu, a ne osje-

ajui se ni ovgje sigurnim ode u Trebinje. Odavleje htio svaliti svu krivicu radi poraza naSelim i Osman pašu jer je obojicu držao zamrtve, Osman paša opravdavao se sa Cetinja i bacaoopet svu krivnju na Muktar pašu.^)

Knez Nikola zadržao se još neko vrijeme naGatakom polju, a onda se povukao u svoja Brda.Muktar paša je krajem augusta htjeo kod Klobukanavaliti na Crnu Goru, a'i ga ni ovaj put nije pra-

lila srea.

Još u poetku srpsko-crnogorsko- turskog rata

sporazumijele su se Rusija i Austrija o nainu svogaraana Balkanu. 8. jula sastadoše se naimecar Franjo Josip 1. i car Aleksandar IL

u eškom dvorcu Reichstadtu i ovdje bude od-lueno slijedee: Ako budu Srbija i Crna Gora odTurske svladane, ne smije se njihov posjed, ni

njihov odnošaj prema Turskoj ni u em promijeniti.

U protivnom sluaju dobit e Srbija nekoje bosanskedistrikte na Drini, a Crna Gora e se poveati po-praninim dijelovima Hercegovine. Sve ostalo odBosne i Hercegovine pripast e Austriji, a Rusija

e moi slobodno proširiti svoju granicu u Besa-

^) Gjurgjevi o. c. p. 112—130. Koetschet p. 60—63>

Buconji p. 138— 14U.

127

rabiji i prema azijskoj strani. Obje e se vlasti premadalnjem razvitku dogagjaja sporazumjeti o svim mo-gunostima. Osim ovih toaka, koje nas na ovommjestu zanimaju, sporazumjele su se Rusija i Austrija

i u svim drugim tokama t. zv. orijentalnogpitanja. Valja još istai, da su zakljuile ostati

neutralnima, dok na ratištu ne dogje do važnije

odluke. Zato je i Austrija odmati zatvorila luku

K 1 e k za turski dovoz.^)

Srbi vojevahu s malo sree protiv Turakausprkos velikog broja ruskih dobrovoljaca. Kada su

krajem oktobra zauzeli Turci Aleksinac i spre-

mali se na Beograd, posredova Rusija u Carigradu^

da se Srbiji dade ve prije zatraženo primirje. 1.

novembra dobila je Srbija zatraženo ptin irje oddva mjeseca. Izmegju Austrije i Rusije vodili su se

r.eprestano pregovori o daljnjem postupanju naBalkanu, koji su esto nosili karekter nepovjerenja

jedne države prema drugoj. Engleska je napokonpredložila konferenciju zastupnika velevlasti u

Carigradu, koja je poela ondje vijeati oko po-

lovine decembra 1876. Vijeanja su trajala sve do20. januara 1877. Pozitivni rezultat vijeanja bijaše taj,

da je primirje sa Srbijom . i Crnom Gorom bilo

produljeno do marta 1877. U dugim pitanjima je

porta odbila sve zahtjeve velevlasti (za Bosnu se

tražila nova organizacija sa kršanskim guvernerom,izabranim pod uplivom velevlasti). 20. januara razišla

se konferencija bez rezultata.

Sa Srbijom sklopila je porta 28. februaramir na osnovu „statusquo-a", ali sa Crnom Gorom,koja je stavljala velike zahtjeve nije došlo do mira.

Rusija je u „londonskoj konferenciji" (3.

marta 1877.) zatražila, da Turska pristane na miri s Crnom Gorom, da pone provagjati reforme i

da se razoruži. Rusija je takogjer spremna, dapregovara o razoružanju s Turskom, ali tek onda,

') O sanstanku u Reichstadtu opširnije eovori Fouiniet

p. 20-23.

— 128 -

kada bude s Cinom Gorom sklopljen perfektan miri leforme na Balkanu provedene.

Valja uvažiti, da su svi energini zahtjevi Ru-sije uslijedili poslije konvencije izmegju Rusije i

Austrije, sklopljene u Budimpešti (lb. janu-ara 1877.) Austrija je ovdje obeala Rusiji, da eu sluaju rata izmegju Rusije i Turske ostati neutralna

i Rusiju diplomatski podupirati. Austrija e paedozvoliti ruskim komisarima kupovati sve što je za

vojsku potrebno. Sredstva i vrijeme za voj-niku okupaciju Bosne i Hercegovineimade Austrija pravo da bira. Austrija ne

e svoj vojniki rajon proširiti na Rumunjsku, Sr-

biju, Bugarsku i Crnu Goru, a Rusija opet naSrbiju, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu. Srbija i

Crna Gora mogu operisati sa svojim etama s Rusi-

jom, ali izvan ovoga teritorija.. Ova konvencija

popunjena je 18. marta u Beu. Ekspanzivno

podruje Austrije proteže se na Bosnu i Hercego-

vinu, a o podruju izmegju Srbije i CrneGore (Novopazarski sandžak) zakljuenj e ka sn i ji spor a z u m.

U aprilu stiže odgovor Turske na zahtjev

Rusije u Londonu. Turska izjavljuje, daeprovesti reforme, ali bez tugje intervencije i da eradije ratovati, nego pristati na ruske zahtjeve, koji

je ponizuju. Samo istodobno razoružanje možesauvati mir. Tri dana iza toga dobio je knez Nikolaobavijest, da se primirje s njime ne može više

produljiti, jer su se pregovori o miru razbili. Rusija

je sada moiala povui konzekvencije i n a v i jest iti

Turskoj rat (24. aprila 1877.i) Detalji ovog

rata ne zanimaju vas na ovom mjestu. Rusija je

u poetku brzo napredovala, dok je nije kod Plevnazaustavio slavni Osman paša. Tek u decembrupadne ova tvrgjava u ruske ruke, a sada je Rusija

i Srbiju pozvala, da Turskoj navijesti rat. Iza pada

^) Opširno o pregovaranju izmegju Rusije i Austrije s

novini podacima u Fourniera p. 23—47.

— 129 —

Plevna napredovaše ruski general G u r k o brzo

prešavši Balkan i zauzevši Jedrene. Ovdje je sklop-

ljeno primirje, u kome su ve bili utvrgjeni glavni

uslovi mira, a ovo je dovelo do Sanstefanskogugovora, koji je Rusija diktovala, a porta samopotpisala. Turska je uz diuge teške uvjete pristala

u t om ugo vo ru na au t o n o m i j u B o sn e i

Hercegovine.Sanstefanski ugovor uzrujao je neke vele-

vlasti, a naroito Englesku, Njemaku i Austriju.

Ova potonja bila je upravo izigrana od ruske diploma-cije.^) Ni Srbija nije bila zadovoljna radi zakljue-nog stvaranja velike Bugarske, te je srpsko

javno mnijenje bilo veoma razoarano sanstefanskim

ugovorom.-) Grof Andrassj stade raditi, da se sazove

konferencija evropskih velevlasti, koja e vijeati omodifikaciji sanstefanskog ugovora. Rusija je kušala,

da Austriju predobije za poseban sporazum, ali

grof Andrassy ne pristade nato. Dugotrajna prego-

varanja izmegju velevlasti svršiše odlukom, da se uBerlinu sastane kongres. 13. juna zaeo je napokonkongres svoj rad pod predsjedanjem njemakogakancelara Bismarcka.

U drugoj polovini god. 1877. pade u ruke

Crnogoraca posvema izolovani N i k š i , prisiljen napredaju ušljed gladi i jer mu Crnogorci oduzeše vodu.^)

^) SI. Jovanovi u raspravi: Graf Julije Andrassy (L. M.S. knjiga 296 p. 46—92) veli, da Rusija nije mislila iskljuiti

Austriju i Njemaku od ueša kod sklapanja Sanstefanskog

mira i da nije krila od svojih saveznika uslove mira (sr. p.

47). Izvodi Jovanovievi ine mi se odviše nategnuti.

2) Slanojevi: Istorija srpskog naioda p. 312.

^) Kad su Crnogorci opsjedali Nikši, u Sarajevu se,

kako ironino veli Dr. Koetschet, piobudio ratoborni duh. Podosobnim ravnanjem namjesnika Mashar paše, bijaše nešto

Sarajlija unovaeno i izvježbano i poslano u Hercegovinu. Veu Mostaru pofcvadiše se vogje megju sobom. Sarajlije nastaviše

uza sve to svoj put do N e v e s i n j a, ali ve za tri sedmice

povratiše se preko brda i dolina svojim kuama (Koetschet

o. c. p. 69-70.)

VI.

OKUPACIJA BOSNE I HERCEGOVINE.(1878.)

A.

BOSNA NEPOSREDNO PRED OKUPACIJOM.

Iza Ibrahim Derviš paše izmijenilo se u kratko

vrijeme nekoliko namjesnika u Bosni do posljednjega

Mashar paše (april 1877.). U zemlji je dubokapao autoritet državne vlasti, a nijedan od namjes-nika nije imao dovoljno energije, da štogod poduzme,što bi povratilo ugled vladi. Oni su i onako dolazili

u ovu zemlju u nadi, da njihov boravak ovdje nee biti od duljeg trajanja. Za to su svoj položaj

nastojali što je više mogue iskorisiiti za sebe,

svoje rogjake i prijatelje.

Ve god. 1873. nijesu inovnici mogli dobiti

plae. Kod blagajne im se odgovaralo, da nema para.

Oni su lihvarima jevrejima davali svoje namire, koji

su im isplatili 507o od plae, a ostalo je valija

dijelio s njima. ^) Nesigurnost u zemlji bivala je

svakim danom vea. Poznati H a d ž i L o j o i brat

mu stvoriše razbojnike bande, od kojih nije nitko

bio siguran pae ni u Sarajevu i okolini.

Proklamacija ustava (31. decembra 1876.) uTurskoj, nije u Bosni našla nikakva odziva. Vidi

se to najbolje po tome, što se nitko od muslimana

') Herkalovi o. c. p. 66.

131

i kršana nije htio primiti mandata, nego na na-

govor vaiije primio je taj posao jevrejin J a v e r

ef f. B a r u eh.Teške su ratne kontribucije tištite

narod. Od državnih službenika utjerivao se ratni

porez u novcu : uzimalo se 10% od njihove plae.Isio su tako morale i opine plaati ratni porez u

novcu. Kršani su plaali po 10 pijastra (oko 2 K),

a bogatiji i po 20 pijastra. Veleposjednici morali sudavati u naravi n. pr. pšenice za vojsku.

U poetku 1877. pozvala je porta sav musli-

manski narod od 15—70. godine pod oružje premdaje ve u to doba stajalo pod oružjem oko 52 bata-

ljuna. Vojska je bila slabo plaana i opskrbljivana

tako, da su bile veoma este dezercije. Apel porte

našao je ušljed toga slabi odziv.

Mashar paša, posljednji osmanlijski na-

mjesnik Bosne, kojemu je bio dodijeljen kao civilni

adlatus Konstantin paša,^) bijaše pravo cari-

gradsko dijete, koji nije nimalo poznavao zemlje, a

niti je osjeao kakove simpatije za nju. Pošto nije

iz Carigrada primao instrukcija za svoje držanje, onje igrao više ulogu posmatraa dogagjaja, nego li

aktivnog faktora. U vrijeme rusko-iurskoga rata

kolale su u Bosni osobho poslije san-slefanskog

ugovora najrazliitije glasine o buduem nainuvladanja. Neuspjeh Turske u ratu s Rusijom znaioje gubitak i ono malo prestiža, što su ga osman-lijske vlasti imale u zemlji. Istina je, da su Boš-

njaci i ovaj posljednji put mnogo doprinijeli u

obranu carstva. Na svim bojištima hrabro su se

borili njihovi bataljuni, rezerva je stajala duž azijske

i evropske granice, ali uza sve to nije više bilo

prema pretstavnicima centralne vlade u Bosni nika-

kva štovanja.

U proljeu god. 1878. nalazila se Turska u

stanju najvee bijede. Razmjerno je Bosna piemaostalim krajevima turskoga carstva još najmanje bila

^) On je još u novembru 1876. ostavio Hercegovinu.

9*

132

taknuta tom opom mizerijom. Osim istone Herce-govine i suhe granice prema Hrvatskoj, koje je

uništio ma ustanka, seljaci su u itavoj zemlji

obragjivali svoja polja. Seoski je svijet bio u obiajnomsvom apalinom miru, ali zato je to više brujalo ugradovima, napose u Sarajevu. Osmanlijska je

vlada dugo šutila o dogovaranju u San Stefanu,

ali doskora se ipak proulo, da je Bosni stavljena

u izgled autonomna vlada. Neki muslimani po-

eli su ve sanjariti, kako je evo nadošlo vrijeme, dase ispune njihove siarc aspiracije o neodvisnosti

Bosne od osmanlijske vlade, zamišljajui sebi

Bosnu autonomnom u starom feudalnom duhu prije

Omer-pašinih vremena. Osmanlijska vlada inila imse odviše evropska i oni su samo pod silu prignuli

pred njom svoje glave. Dakako, da autonomija, koja

je Bosni bila stavljena u izgled, nije imala ni iz-

daleka biti oiiaka, kako bi to njima bilo prijalo.

Me^jutim ništa se nije pravo o tome znalo i svatko

se prepuštao kombinacijama, koje su njemu bile

najpovoljnije.

Specijalno u Sarajevu bijaše veliki broj neza-

dovoljnika s osmanlijskom upravom, koji su željno

ekali zgodu, da svojem osjeanju i mišljenju dadujavno izražaja. Pošto je stanje vojske u Bosni bilo

veoma jadno i vojnici nijesu primali ve odavnanikakove plae, a uza to i vanredno manjkavu ops-

krbu, nagjoše nezadovoljnici povod, da javno istupe

pioiiv osmanlijske vlade.

Ve u poetku maja (1878.) saznala je policija,

da se svake veeri poslije obavljenog klanjanja u

raznim dijelovima gra ia drže sastanci, u kojima je

osobitu ulogu igrala ulema i hodže. Megju agita-

torima se na prvom mjestu isticaše imam begovedžamije Hatiz Abdullah eff. Kaugdži,nemirni fanatik, koji se ve u doba Osman-pašinoisticao kao veliki protivnik kršana i zato dolazio u

sukob s konakom. Uza nj pristajahu niži slojevi

sarajevskog stanovništva. Od ostalih vogja i agitatora

— 133 —

isticahu se još: Muhamed eff. H a dž i- Ja ma-kov i , šejh i mudeiis, oduševljeni fanatik, koji se

do ovog doba nije isticao ni u kakvim nemirima,ali je sada ušao u pokret sa svom energijom,

osvjedoen, da osmanlijska vlada nije više kadra

odbiti od Bosne mrske evropske kaure.

U konaku je imao jaki upliv Mustafa begF a d i i p a š i , glava koterije, koja je sanjala ouspostavi davno propale staro-bosanske feudalne

epohe. On se tek nedavno vratio iz progonstva iz

Carigrada. Koetschet veli za nj, da je preko mjere

bio astoljubiv, a uza to da je vazda imao na umui line svoje interese i interese svoje koterije.

Od odlinijih muslimana pripadao je vogjamai Mehmed beg Kapetanovi —L j u b u š a k.

R'o je to naitan, i inteligentan ovjek, vatren go-

vornik. Baš u to doba bijaše on naelnik Sarajeva,

a težio je i za mutesarifatom s rangom paše. Porta

je nerado gledala domae ljude u višim službama,te j tako lako Mashar paša mogao sprijeiti njegovoimenovanje. Za njega valja još lei, da nije imaoništa zajednikoga s fanatizovanom sarajevskommasom i da se još za vremena povukao s površine.^)

Adresa nezadovoljnika, o kojoj se dulje poaršiji govorilo, bila je napokon 2. januara predanasa silnim potpisima valiji Mashar paši. Ovognamjesnika smo ve naprijed u kratko karakterizovali,

a sada nam valja još primjetit', da je njegova anti-

patija prema Bošnjacima, osobito Sarajlijama, za

godinu dana njegovog s užbovanja toliko narasla, daje lekao jednom prilikom, p.omatrajui velike sku-

pine Sarajlija, dok su izlazile iz careve džamije:Ako e naša vlada uope moi zadržati Bosnu, to

ona mora kao nekada sve ove tvrdoglavce bezmilosti i milosrgja prognati u Anadoliju, jer s njima

') Sr. Koetschet o. c. p 75—76. Herkalovi veli, za nj

da je on držao za spas ovili zemalja ulaz austrijsl^e vojske.

Kad je megjutim stigao telegram o mandatu .bekundste er

aucli keine Freude daran" (o. c. p. 118.)

134

je svaki napredak i svaki kulturni rad nemogu.^)I odviše jasno karakterišu ove rijei odnošaj izmegjuBošnjaka i turskih oblasti, a da bi trebale poseb-nog komentara.

Mashar paša primio je izaslanstvo i adresu, koja

je bila direktno naperena protiv inovništva, a osobito

protiv tadanjeg vojnikog zapovjednika Veli paše.U adresi crtaju se materijalne patnje muslimanskogstanovništva, koje je doprinijelo velikih žrtava u

interesu države, a ova ih nije zaštitila ni u njihovim

životnim interesima. Autoritet oblasti je potkopan,

a tome je krivo nepošteno i podmitljivoinovništvo. Vodstvo vojnikih poslova leži u ne-

vrijednim rukama. Kao što se ovo potonje ticalo

Veli paše, tako su tužbe glede civilnog inov-ništva bile poglavito uperene protiv civilnogadlatusa Konstant-paše, koji se nadao, da

e ušljed svakako oekivane promjene odnošaja u

Bosni zasjesti na važno mjesto, te se i više

približio Srbima, nego što je to bilo za nj oportuno.

Mashar paša sazvao je na vijeanje predstoj-

nike oblasti i druge odlinike, ' koji iza govoraMehmed bega Kapetanovia zakljuiše, da se izabere

odbor od 24 lana sa zadaom, da ispita iznesene

zahtjeve i tužbe i da stavi predloge, kako bi se

otstranile .razne zloupotrebe. Radi pogibeljnog polo-

žaja u kojem se zemlja nalazi, raspravljat e ovaj

odbor i o sredstvima za obranu zemlje. MustafaFadilpaši bude iazabran za predsjednika toga

odbora.

Berlinski kongres raspravljaše sporna ori-

jentalna pitanja od 13. juna do 13. jula. Crna Goradobila je osim teritorija na istoku i jugoistoku svog

dosadašnjeg podruja nahije hercegovake: Nikši,Pivu i B a n j a n e. 28. juna poeo je kongres ras-

pravljati 14. lanku san-stefanskog ugovora, u

koje M je bilo govora o Bosni. Grof Andrassy je u

ime austro-ugarske monarhije u svom ekspozeju

1) Koetschet o. c. p. 72.

— 135 —

razlagao, da je pitanje sudbine Bosne i Hercegovineod evropskog interesa, jer je posljednji orijentalni

rat imao svoj poetak baš u ovim zemljama, ukojima Turska nije bila u stanju umiriti ustanaki zaustaviti iselivanje u velikoj masi. Radi ovogposljednjeg bila je monarhija izložena znatnimžrtvama,^) a pogranini narodi monarhije pretrpjeli

su velike štete. Autonomijom za ove pokrajine kakoje zamišljena u san-stefanskom ugovoru, ne e se

stati na kraj nemirima, jer su ovdje prevelike vjerske

i socijalne opreke megju stanovnicima, koje ei dalje trajati, a time e ove pokrajine biti vrelomneprestanog ošteivanja austro-ugarske monarhije.

Monarhija e pristati samo na takvo riješenje

ovog pitanja, koje e konano u obim pokrajinamastvoriti mir i sprijeiti za uvijek dogagjaje na štetu

monarhije. Formalni predio g, da Austrija

zaposjedne i upravlja Bosnom i Herce-govinom stavio je lord S a 1 i s b u r y, koji je

uz engleskog ministra predsjednika Beaconsfieldazastupao na kongresu Englesku. Engleska je veprije bila obeala Austriji, da e zaposjednueBosne i Hercegovine po monarhiji „u svakoj formi"

podupirati, ali sada nije predlagala aneksiju, negosamo „okupaciju i^ upravu", dakako neo-granienu vremenom.-) ini se, da je namjera GrofaAndrassy-a bila, da se zadovolji ovom blažomformom. Na kongresu, tvrdi Fournier, nija nitko

u toj blažoj izvanjskoj formi vidio drugo do potpu-nog utjelovjenja ovih pokrajina austro-ugarskoj

monarhiji.^) Na predlog Engleske pristadoše Rusija,

Njemaka, Italija i Francuska, samo turski zastupnici

Karatheodorypaša, Mehmed Ali i Sa-'dullah bej oponirahu prema svojim instrukcijama.

^) Grof Andrassy j© izjavio, da je država potrošila na te

iseljenike 10 milijuna forinti.

2) Ovako je Engleska dala na sebe prenijeti i Cipar.^) Sr. Fournier o, c, p. 68.

136

Oni su megju inim sveano obeali, da e turska

odmah uvesti u ovim pokrajinama reforme.

Grof Andrassy izjavio je u ime austro- ugarskemonarhije, da je ona spremna preuzeti okupaciju i

upravu obiju pokrajina, samo iskljuuje novopazarskisandžak, gdje neka i dalje ostane na snazi osman-lijska uprava. Monarhija pridržaje ipak sebi pravo,

da i ovdje radi prometa i trgovine drži posade.

Kada je lord Beaconsfield iza svršene sjednice

turskim zastupnicima predbacio njihovo držanje i iza-

šao pae i s grožnjama, aBismarck svjetovaogrofu Andrassy-u, da ugje u Bosnuprije nego što dobije privolu porte,postade položaj nijihov vrlo težak. ^) 4. jula stigoše

im nove instrukcije, prema kojima izjaviše, da sultan

sebi predržaje pravo, da se s Austrijom neposrednosporazumi u pitanju Bosne. 11. jula izjaviše turski

zastupnici jednom od austrijskih punomonika, ba-

runu H a y m e r 1 u, da e oni samo onda potpisati

akte kongresa, ako se Austro-Ugarska tajno p i s-

meno obveze, da smatra svoju oku-paciju provizornom, te da ona ne dirasultanov suverenitet. Oni izjaviše, da žele

ove izjave samo radi sebe, kako bi se zaštitiliod gnjeva sultanova i obeaše sveano,da nitko ne e ove tajne saznati.U predpošljednjoj sjednici U. jula ni-

jesu turski zastupnici tražili nikakveizmjene redakcije lanka o Bosni, a kadje slijedei dan imao biti akt sveano potpisan,

osvanuše oni kod Grofa Andrassy-a i zatražiše

od njega, da pristane na njihov zahtjev, što su gastavili barunu H a y m e r 1 u. Grof Andrassy, koji

nije htio, da eventualno turski zastupnici kongresrazvrgnu, a i u uvjerenju, da to ni najmanje ne e

1) Bismarck je svjetovao Andrassy-u, da ugje u Bosnuve u doba izmegju jedrenskoga primirja i san-stefanskoga mira,

ali Andrassy je htjco okupaciju u besprijekornoj diplomatsko!

formi (Jovanovi SI.: Grof Julije AndrašI I. c. p. 48).

137

biti od štete uspjehu monarhije, potpisa proto-kol, u kojem izjaviše zastupnici monarhije,da suverena priiva sultanova ne e bitiinjenicom okupacije dirnuta, da sedalje ima okupacija smatrati provizor-nom i da e se o pojedinostima okupa-cije neposredno iza svršetka kongresaobje vlade sporazumiti. Napokon je 13. jula

bio potpisan kongresni akt, sastojei se od 64 lanka.XXV. lanak tie se Bosne i Hercegovine,a glasi ovako : Pokrajine Bosnu i Hercegovinu za-

posjest e i njima upravljati Austro-Ugarska. Poštoaustro-ugarska vlada ne želi da upravlja i sandžakomNovim Pazarom, koji se proteže megju Srbijom i

Crnom Gorom u jugoistonom pravcu do prekoMitrovice (Jusqu'au dela de Mitrovitza"), ovdje ei dalje funkcionirati osmanlijska administracija.

Austro-ugarska monarhija, da osigura opstanaknovom politikom stanju („du nouvel etat politique")

kao i slobodu i sigurnost komunikacija, pridržaje

sebi pravo u itavom opsegu ovoga dijela starogabosanskog vilajeta držati posade i posjedovati voj-

nike i trgovake ceste (l'Autriche-Hongrie se reserve

le dioit de tenir garnison et d'avoir des routes

militaires et commerciales sur toute l'entendue dei

cette partie de l'ancien Vilayet de Bosnie"). U tu

svrhu pridržavaju za se austro ugarska i turska vlada,

da se potankostima sporazume.')Vratimo se sada na dogadjaje u

Bosni. Zakljuak o mandatu okupacije stigao je uSarajevo na generalnog konzula V a s i a ve 3,

jula. On je dobio ujedno i naputak od Grofa An-drassy-a, da o toj injenici obavijesti odlinije ljude,

pa i muslimane. Tadanji vrlo brbljavi konzularnikancelista H e r k a 1 o v i -) još je u noi izmegju

^) O raspravama berlinskoga kongresa Sr. Fournier

p. 64—75.-') Herkalovi napisao je, kako je poznato i svoje memo-

are, koje smo na više mjesta citirali.

138

3. i 4. jula raširio tu vijest tako, da je ve 4. jula

znala za mandat okupacije itava aršija. Istoga danaje konzul Vasi službeno saopio valiji Mashar-pašidepešu grofa Andrassy-a, a ovaj je izjavio, da to primasamo kao privatni razgovor do znanja i da u takovažnim stvarima prima instrukcije samo od svogavladara.

Nema sumnje, da su evropske velevlasti, davšiaustro-ugarskoj monarhiji mandat okupacije, pret-

postavljale, da e se okupacija provesti u miru to

više, što se u doba kongresa u Carigradu za izvjesnotvrdilo, da ne e austrijske ete kod ulaza u Bosnunaii na otpor. Ovo openito mišljenje dijelio je i

grof Andrassy i poznata je njegova izjava,da e se Bosna i Hercegovina oku-pirati jednom vojnikom glazbom. GrofAndrassy je dakako bio loše o situaciji informiran

po konzulu, a valjda i po drugim svojim agentima.Zato imademo i dokaza. Tako nam je poznato, daje konzul Vasi u jednom izvještaju od 20.

aprila pisao „pouzdanju i nadi", kojuimadu bosanski begovi prema austrij-skoj vladi. ^) Fra Grgo Marti zabilježio je,

kako je Vasi javio Andrassy-u, da ni puška ne epuknuti, kad dogje austrijska vojska. 2) Turska vlada

je poevši od aprila 1878. slala u zemlju velike

transporte municije i oružja tako, da doskora nije

bilo mjesta u magazinima, nego se i u konakumoralo spremati patrone i nove puške. itavo držanje

turske vlade za i poslije berlinskoga kongresa bilo

je takvo, da ona nije htjela istinito i odluno služ-

') Sr. bilješku u Forniera p. 77. prema .Crvenoj knjizi*.

^) Zapamenja p. 91. Kapetan Milinkovi, koji je bio još

u zimi 187d. dodijeljen sarajevskom generalnom konzulu kaovicekonzul, sabiiao je data, koja • e eventualno poslužiti kodbudue vojnike okupacije. Jedna d' peša Milinkovieva je

uhvaena. U njoj Miliiikov javlja, da je kršansko puan-stvo puno najlojalnijih uvstava prema Njeg. Vetianstvu.

(Koetschet 0. c. p. 67.)

139

beno u Bosni izjaviti, na što je pristala. Time je dakakomnogo skrivila krvave dogagjaje u doba okupacije.

Dr. Koetschet u ostalom s pravom primjeuje,

da je grof Andrassy radio neoprezno, dakako krivo

upuen. Od 3. jula do ulaska austrijskih eta —dakle 24 dana — bilo je dostatno, da se organi-

zira otpor u onom opsegu, koji bi inae bio ne-

mogu, da se nije prije reda stvar publicirala.^) 5. jula,

ušljed raširenih vijesti iz austrijkoga konzulata, na-

stade u Sarajevu opa uzbuna. Duani u aršiji osta-

doše zatvoreni, a masa svijeta poela se skupljati

u velikoj avliji Husrev-begove džamije. Ovdje je

istupio opet aktivno Hadži Lojo, razvivši u sre-

dini avlije zelen barjak. Masa ga je burno pozdrav-ljala. Time je zapoeo ovaj toliko razvi-kani tobožnji junak svoju karijeru usarajevskoj ,,re vo 1 uci j i". Uloga, što ju je

Hadži Lojo igrao u sarajevskom pokretu ne smije se

potcijeniti, ali je od mnogih istoriara i odviše naivno

Hadži Lojo prikazan kao veliki heroj. Fra GrgaMarti, koji je bio lanom ,,njegovoga medžiisa', i

lino ga dobro poznavao, veli za nj, da je bio ovjekprostoga roda, teško je umio nešto itati i pisati, a

zanim.anje mu je bilo pogdjekad, da je na konjimadobavljao materijal za gragjevine u Sarajevu. Iza

toga se dao i na ,,hodanje". Kriomario je duhaniz Hercegovine i sa Diine i raznašao ga na tovare

po Bosni, a da vlada ništa nije protiv njega pod-uzela. Naprijed smo imali prilike spomenuti, da se

bavio mimogred sa svojim biatom i razbojnikimposlovima, kojima je takogjer uprava zaludu kušala

stati na kraj. Izaslani oružnici, imajui pred njim

rešpekta, redovno su se vraali bez njega. Jednomje bio i vojniki imam. Poznat je bio sa svoga her-

kulskog stasa i glasa i vjerskoga fanatizma. U i-tavom otporu protiv okupa jije igrao je, razmjernoprema drugima, nedužnu ulogu. 2)

^) Koetschet 0. c. p. 78.

o) O Hadži Loji sr. Marti: Zapamcnja p. 10; Koet-schet 0. c. p. 74; Herkalovi o. c, p. 125.

— 140 —

Hadži Lojo stigao je u Sarajevo na glas, dase ovdje nešto sprema. Ne zna se, da li je došao iz

vlastite inicijative ili ga pozvaše vogje pokreta. Va-lija Mashar paša nije imao uz opu uzbugjenosti dezorganizaciju smionosti, da ga dade zatvoriti.

Uz Hadži Loju prianjašj u prvom redu sarajevski

proletarijat.

Kada je Mashar-paša uo za dogagjaje u avliji

Begove-džamije, pozva on u konak vojnikog za-

povjednika Veli -pašu, više inovnike i musli-

manske odlinike, koji se nijesu prikljuili ustankuHadži Loja. Veli-paša htio je u prvi mah, da even-

tualni ustanak uguši svojim Anadolcima, jer s pravomnije imao povjerenja u bataljun Bošnjaka, koji je

bio u vojarni konsigniran. Za: tije poa vodstvomoficira zatvoriše sve ulaze u konak i u kasarnu.

Mashar paša opominjaše na hladnokrvnost i nehtjede, da preuzme odgovornost za kakovi sukobs narodom.^)

Neki od vogja svjetine, koja se približila ko-

naku biše pripušteni u konak, te staviše pitanje, daU je sultan Bosnu i Hercegovinu izruio Aus'riji.

Na to dakako ni Mashar paša nije mogao dati od-

govora. Pošto su buntovnici naroito tražili odstupVeli paše, izjavi ovaj, da se zahvaljuje na svojoj

asti i da predaje zapovjedništvo priviemeno bri-

gadiru I smet paši Uzuniu, rogjenom Boš-

njaku. Ovo je svjetinu donekle udobrovoljilo i onase razigje.

Dva dana iza toga primio je Mashar paša usvom konaku sveano Hadži Loja, poastio gakahvom i cigaretama, a konano bude zamoljen, dauzme sa sobom svilenu kesicu s dukatima u znak,

da mu je sve oprošteno, što ga je do sada teretilo.

Bila je to prava amnestija.

Mashar paša zaludu se dulje vremena obraaotelegramima na portu, da mu odgovore, što je za-

kljueno s Bosnom. Kada je napokon odaslao br-

') Koctschet o. c. p. 80.

— 141 —

zojav, u kojem se prikazuje jadni položaj vlade,

koja se bez vojske nalazi u gradu, potpuno sprem-

nom na bunu, stiže mu odgovor, da su osmanlijski

delegati od sultana opunomoeni, da s austrijskim

delegatima stupe u pregovore. Ujedno mu se od-

regjuje, da narod opominje na ekanje i mir.^)

Narodni odbor ili vijee zapoe opet raditi. Usjednicama odbora radili su i muslimanski odli-

nici, koji su se sada morali prikljuiti masi, jer se

njihovo držanje tumailo kao da su podmieni odAustrije. Važnu je ulogu igrao u tom odboru Mu-stafa beg Fadilpaši, Narodni odbor zakljui,

da se digne opi ustanak u zemlji protiv austrijskih

eta i ovaj zakljuak bi brzojavno javljen svimokružnim mjestima. Na portu je poslan protestni

telegram protiv okupacije.

Veli paša je ostavio doskora Sarajevo, a neko-

liko dana iza toga stigao je ovamo Hafiz pašas jednom eskadionom kavalerije, premda se Masharpaša najprije nadao, da e Hafiz paša dovesti više

eta u grad i izbaviti njega i vladu iz teške situacije.

S Hafiz-pašom stigao je u Sarajevo i ple-

valjski muftija Vehb i effendija. Bio je to ovjekuen, ali i veliki fanatik. Svjetina ga je pozdravila

s velikim entuzijazmom, a on je vatrenim govorom u

odboru poticao na otpor. Hafiz paša je prekasno ra-

zabrao, što je uinio, dovedavši ovog ovjeka sa

sobom u Sarajevo. Na njegov mig morao je Vehbieff. ostaviti Sarajevo, ali on je ve ovdje obaviosvoju misiju, utvrdivši Sarajlije u otporu i ustanku.

Kasnije emo vidjeti plevaljskog muftiju u borbi s

austrijskim etama kao vještog organizatora otpora.

Dužnost Hafiz paše bijaše, da upozori narodna teške posljedice otpora i na uzaludnu borbu. Onje to i uinio, makar je bio uvjeren, da ne e biti

mogue uvjeriti otporne elemente o opravdanostiovakog stanovišta. Prema dr. Koetschetu, koji je

1) Ibidem p. 82.

142

dobro dulje vremena lino poznavao Hafiz-pašu, nije

Hafiz-paša šurovao s ustankom, ali u pomanjkanjuvojnike sile on nije ni mogao preduzeti kakove ak-

cije protiv buntovnika.^)

U drugoj polovini jula zabilježile su i sara-

jevske novine „Bosna" vijest, da e austro-ugarska

vojska zaposjesti Bosnu i Hercegovinu. Ovo potvr-

diše i carigradske novine. Kada je prema kraju

mjeseca Hafiz paša poduzeo neka sredstva, koja se

masi priinjahu sumnjivima, da su protiv nje nape-rena, diže se opet svjetina, a na elu joj H a d ž i

L o j o. Hafiz paša promišljao je najprije na to, daoružjem rastjera svjetinu, ali ipak se predomisli radi

slabe discipline vojske i demoralizovanih asnika.Svjetina je došla pred konak (27. jula). Hafiz paša

pokušao ju je s balkona umiriti, ali zaludu. Pošto je

jedna kumpanija infanterije zaposjela sve ulaze ukonak, dogje i do sukoba, u kojem je poginuojedan asnik, dva vojnika, a i jedan ovjek iz svjetine,

dok su nekolicina bila ranjena. Nekoji pouzdanici

svjetine dobili su pristup u konak, te tu zatražiše,

da svi osmanlijski inovnici odstupe i da se postavi

narodna vlada. Pred oima pouzdanika odaslan je

na portu telegram, da su oblasti prisiljene voljom

naroda na odsiup. Istog dana poslije podne prikljui

se ustašama i bosanski bataljun.'-)

U noi ostavi Hafiz paša kasarnu, ^kamo se

bio povukao s Mashar pašom sa 100 konjanika,

pošavši Terezijom ulicom u dolinu Koševa, pa ondanad Bjelavama, te stiže neopažen sve do višegrad-

skih vratiju^ a odavle pogje dalje višegradskom

) Sr. Koetschet o c. p. 84. Marti je u Zapamenjima(p. 87.) mišljenja, da je Hafiz paša šurovao s ustanicom. Vrlo

nepouzdani Kneževi (Carsko-turski namjesnici u Bosni i Her-

cegovini Senj 1887, p. 92.) veli, da je on upravo organizirao

usranak proiiv okupacije. Uza to ima još drugih nepouzdanih

vijesti njemu.

-) Koetschet p 87. I Marti fZapamenja p 91) zaoilje-

žio je to ovim rijeima: .neko kroz prozor, neko kroz vrata

prebaci robu svoju i pobjegnu ispod barjaka'.

— 143 —

cestom, prepustivši Mashar pašu i drugove njihovoj

sudbini. Kod Hana na Hreši susretne jaki odjel

naoružanih muslimana iz Mokrog. Najprije je htio,

da se probije, ali vojnici njegovi izjaviše, da se ne

e boriti protiv jednovjernika. U to opazi Hafiz paša,

da ga progone i iz Saiajeva. Ne preostade mu drugonego da se preda. U pratnji ga odvedoše do begovedžamije.

28. jula proklamiraše buntovnici novu vladu.

Za vojskovogju bosanskih eta bijahu izabrani

HadžiJamakovi i Haki IsmaelTasli-džak.^) Na elo civilne uprave postaviše Hafizpašu, koji je bio skinut s vojnikog zapovjedništva

i sada se morao pokoriti volji ustaša. Posebnadeputacija otišla je Mashar paši, da njemu i njego-

vim drugovima javi odluku bosanskoga naroda i

ujedno da se spremi na put u Carigrad.

Hadži Lojo obilazio je po gradu s mladjimljudima, te se zaustavi pred kuom poznatog gra-

gjanina Petra Petrovia, najavivši da je osman-lijsko gospodstvo oboreno i postavljena na-rodna vlada, koja e smatrati Srbesvojom braom. Petrovi je doiio iz kuezlatom vezeni urak i predao ga Hadži Loji. Uzpoklike : Mi smo bir (jedno), slavilo se po Sarajevu

Dratimljenje izmegju Srba i Muslimana. I srpska

mladež demonstrirala je sarajevskim ulicama. Arhi-

mandrit Sava Kosanovi i pop RistoKanta-Novakovi izašli su obueni kao harambaše, upojasu im kubure i handžari, na elu omladine, koja

je pjevala srpske pjesme. Megju vogjama ovogpokreta u Sarajevu osobito se isticao uitelj StevoPetranovi. Inae su u egzekutivni odbor na-

rodne vlade od Srba osim Petrovia-Petrakia spadali

još i Jovo Bakra Vasiljevi, RistoJ.Besarovi, Risto Hadži ukovi , Gjor-gjoHadži-Damjanovi, braa DmitariGliša Jeftanovi i drugi. Na sastanke narod-

') O Taslidžaku vrlo nepovoljno sudi Koetschet o. c. p. 73.

— 144 —

nog odbora dolazili su uz Srbe i neki Jevreji. FraGrgo Marti, koji je igrao izmegju katolika najvažniju

ulogu, sakrio se u francuskom konzulatu.^) Franjevci

su ve prije odašiljali brojne izjave lojalnosti i oda-nosti austrijskoj vladi.

Narodna vlada preuze vlast u svoje ruke i

obavijesti o tome sve gradove i kotare, pozivajuiih na otpor. Zadnjih dana jula ostaviše M a s h a r

pašaiKonstantpaša, te ostali osmanlijski

inovnici u pratnji od 100 konjanika Sarajevo uzporugu svjetine, te odoše preko Plevlja u Carigrad,'-)

Sjutra dan iza njihova odlaska morao je i austro-

ugarski konzul, te podanici austro-ugarske monarhijes njime ostaviti Sarajevo.*')

Dogagjaji u Sarajevu naigjoše na osobiti odziv

u glavnom gradu Hercegovine, Mostaru. Ovdjeje postojala t. zv. bojno pvvjerenstvo, u kojem su

bili brigadir Ali pa ša, ueni muftija Kara beg,vladika I gnat i je, biskup Kraljevi i drugi.

Neposredno pred okupaciju obrati se ova ko-

misija na portu brzojavom, da Austrija prelazi granicu

što joj je raditi? Iz Carigrada im stiže odgovor:Austrija i ako e doi, prijateljski e doi. Na osnovuovog brzojava stvorila se btranka, koja je radila

oko toga, da se austro-ugarska vojska doeka bez

otpora.^) Druga, kud i kamo jaa stranka, kojoj su

pripadale mase mostarske, a na elu im AlijaHaljevac i Ali-aga Hamzi spremile su se

^) Razloge vidi u Zapamenjima p. 90—^4, gdje se u

kratko Marti taknuo i bratimljenja izmegju Srba i muslimana.

'*) Konstant paša je dan prije odlaska bio skoro od razja-

jarene svjetine ubijen, da ga nije spasio Hadži Lojo.

^) Detalji u Koetscheta o. c. p. 94. Marti 1. c. p. 92.

Marti vrlo diastino opisuje niin, kojim je konzulu bila do-

javljena volja naroda. Koetschet istie odlunost konzula Vasiau veoma teškoj situaciji.

*) Buconji o. c. p. 149. Ovdje mi valja primjetiti, da

se u opisu dogadjaja u Mostaru oslanjam najviše na pripovije-

danje Buconjievo, ma da mi se ini, da nije dostakritino.

— 145 —

na otpor, koji je bio dirigiran iz Sarajeva. U Sara-

jevo je bio naime izaslan Hadži Arif eff. Kaj-t a z, kojega je narodna vlada imenovala hercegovakimmutesarifom, a on je odavle javio, da se sva Bosnasprema na otpor i da e velika pomo doi Herce-govini. Ovo je svjetinu potaknulo, da je energinijeistupila protiv pretstavnika osmanlijske vlade. Vogjesvjetine zatražiše najprije mutesarifa, da ih on vodi

u borbu, ali mutesarif odbije taj zahtjev pozivajuise na nalog sultanov, da se ne smije nitko opirati

austrijskoj vojsci. Sada buntovnici zatražiše odmuftije Ka rabe ga fetvu, da se mogu boriti

po šerijatu protiv neprijatelja i da im bude slobodnopoubijati u Mostaru sve što se krsti. Karabeg uzkrati

letvu. ^) Pošto je brigadir Ali-paša bio otpustio bo-sanski redifski bataljun, opravdavajui tu svoju odlukuinjenicom, da bosanski vojnici ne spadaju više

carskoj osmanlijskoj vojsci, razigjoše se ti vojnici

po Mostaru i prikljuiše se masi Duntovnika. Svjetina,

razjarena držanjem pretstavnika oblasti, opsjednekonak, provali u nj i poubija mutesarifa Mustafapašu Hulussiju i zeta mu. muftiju Kara-beg a, kadiju i potpukovnika Murad-bega. Jedini je Ali-paša, vojniki za-povjednik sretno izmaknuo smrti.-)

Od drugih krajeva siabo se u poetku odazvalanarodnoj vladi Posavina. Banja Luka nije uopemislila na otpor, a isto tako i Travnik. U Bihau,te krajini spremao se kao uvijek jak otpor, koji je

ondje pripravljao H u s e j i n-b eg Karabegovi.

^) Prema Gjurgjeviu o. c. p. 166. rekao je Karabeg :

Gdje nema cara, nema ni fe<ve po šerijatu

-) U datumu ovog Icrvoprolia ne slažu se vijesti. Gjur-

gjevi koji je tada boravio u Mostaru stavlja ovaj dogagjaj na•Ji>. jula. (Mnoge detalji gl. u njegovim Memoarima p. 163-170.)

Koetschet opet stavlja taj dogagjaj na 31. jula ^o. c. p. ^5),

a Buconji na 2. augusta.

B.

VOJNIKA OKUPACIJA BOSNE

I HERCEGOVINE,

Austrijsko ratno ministarstvo bilo je ve mnogoprije obaviješteno o topografskim odnošajima oku-

pacionog podruja kartografskim snimanjem Gus-tava Thoemmela, Ivana Roskieviczai Henrika Daublebsky von Sternecka.^)Spomenuli smo ve, da je kapetan Milinkovi

takogjer kao vicekonzul pribirao potrebni materijal,

a isto su radili i neki drugi asnici.

Još u prvoj polovini jula obavljena je mobili-

zacija potrebnih eta, koje nijesu u poetku preko-

raile 80.000 vojnika, a i od tog je 9.000 bilo

odregjenoza uvanje dalmatinske granice i za posade

u Dalmaciju. Kasnije su stigla znatna pojaanja.

Zapovjedništvo okupacionog zbora bijaše povje-

reno Josipu barunuFilipoviu, a njemu bi

dodijeljen Fml. Stefan barun Jovanovi, da

') Rezultate objaviše oni u specijalnim djelima. ThoemmeI:Geschichtliche, politische nnd topographisch-statistischcBeschrei-

bung des Vilajets Bosnien. Wien 1867; Roskievicz: Studien

uber Bosnien und Merzegovina Leipzig und Wien 18o8. Ster-

neck: Geographische Verhaltnisse, Kommunikationcn und das

Reisen in B. H. und Noid-Montenegro. Wien 1877.

— 147 —

ravna divizijom, koja je imala okupirati Hercegovinu.^)

21. jula stigao je Fzm. Filipovi u Brod, da ravnapripremama za prijelaz eta. Sve pripreme za prijelaz

bile su svršene 27. jula, ali se moralo još ekatijer je porta zavlaila s pregovorima. Napokon se

svršiše i pregovori, a 28. jula stiže Filipoviunalog, da sjutradan pone s prijela-zom eta.

Prije prijelaza eta izdao je Filipovi uime vladarevo proklamaciju na narod uBosni, u kojoj se veli, da austro-ugarske eie dolazeu Bosnu kao prijatelji naroda, da poprave u zemlji,

što su vremena i posljednji gragjanski rat od nje

uinili. Sultan je privolio, da tu zemlju povjeri

svom monom prijatelju caru Franji Josipu I. Odselee svaki imati jednako pravo pred zakonom, branit

e se svaiji život, vjera i imanje; zemaljski dohociupotrebit e se jedino na potrebu zemlje. Zaostali

porezi od posljednjih godina ne e se utjerivati. 2)

U jutro 29. jula prijegjoše austro-ugarske eteu Bosnu^ na 6 mjesta : Kod Broda, Gradiške, Kos-tajnice, Samca, Vrgorca i Imotskog.

1) Ratovanje u Bosni opisano je s isto vojnikoga gle-

<Jišta u djelima : Dle Occupation Bosniens und der Hercegovinaduich k. u. k. Truppen im Jahre 1878. (Osterreich. miiitarische

Zeitschrift, Wien 1879. Mitteilungen des Kriegs-Archivs). UnsereTruppen im Bosnien und der Hercegovina 1878. Einzelndarstel-

lungen, herausgegeben und redigiert vom Hptm. A Veltze.

Wien-Leipzig 1907.—1908.Gotovo suvišnim ini upotrebu gornjih djela Dr. Mandi:

Povijest okupacije Bosne i Hercegovine 1S78. Zagreb 1910. Dr.

Mandi je iscrpivo i kritiki složio u svom djelcu sav materijal

vojnike okupacije.

*) Proklamaciju donio je u Sarajevo izmegju 25— 2'3. jula

rezervni nadporunik M u ši c k i, preobuen kao trgovac. KonzulVasi, prije no što je morao ostaviti Sarajevo, predao je prim-

jerke proklamacije deputaciji, koja mu je došla javiti da seli iz

Bosne. Petraki-Petrovi htio je proklamaciju itati, ali muje drugi lan deputacije Jamakovi istrže iz ruku s rijeima,

da Bošnjaci ne e ništa da Z;iadu o berlinskom kongresu, da ne

priznavaju tugjeg vladara i da e svaki napadaj u ime Allahovo

odbiti (Koetschet o. c. 94. i p. 85.)

10*

— 148 —

Divizija fml. vojvode odWiirtembergazaposjela je najprije Bos. Gradišku, a 31. jula uni-

gjoše prve njegove ete u Banju Luku bez ikakvogotpora. Nekoliko stotina ustaša razbjeglo se na sve

strane, im se proulo, da se približava austrijska

vojska. U Ban joj Luci radile su osman-lijske oblasti do posljednjega asa i

Banja Luka mogla je biti predana u potpunoj formi

okupacionim etama.Fml. Jovanovi prešao je se svojim e-

tama granicu na dva mjesta, kod Vrgorca i Imot-skog krenuvši prema Ljubuškom, koje je zaposjeo

2. augusta. Dva dana kasnije sukobio se Jovanovis ustašama kod sela itluka. Pod vodstvomnaime Alije Haljevca i Ali-age Hamzianalazilo se oko 12.000 ustaša, megju njima nešto

A r n a u t a i vrlo ozloglašenih N i k š i a n a. Ham-zi i Haljevac odoše prije sukoba u Jovanovia tabor,,

te izjaviše, da su Hercegovci brzojavno zamolili cara,

da ne šalje na njih vojsku, nego da im šalje inov-nike. Jovanovi im odgovori, da se pokore i dade

im proglase, da ih podijele. Kad su se Haljevac i

Hamzi povratili iz Jovanovieva tabora, razbjegne

se najvei dio ustaša, tako da je iza kratkoga boja

ostatak bilo Iako savladati.^) Iza toga su Jovanovieveete bez ozbiljnog otpora 5. augusta unišle u Mostar.

Jovanovi je tek slijedei dan unišao u grad u

pratnji odlinih predstavnika gragjanstva, koji su muu susret izašli. -j

Filipovi je sa glavnom kolonom svoje vojske

krenuo iz Broda prema D e r v e n t i. Poglavice

ovih mjesta pokloniše mu se bez otpora. Odavdeje bio poslan kapetan generalnog stožera, poznati

ve M i 1 i n k V i s jednom eskadronom husarske

pukovnije u dolinu Bosne, da razvidi teren i komuni-

kacije, da u veim mjestima priskrbi živeža, razdijeli

1) Sr. Gjurgjevi o. c. p. 172—173. i Buconji o. c p. 162.

») Megju njima i H a d ž i Hafiz paša, sin Ali-paše.

Rizvanbegovia i biskup Kraljevi (Buconji p. 163.)

— 149 —

proklamacije i pripravi narod na dolazak eta. Vese sada opazilo, da se zbog loših komunikacijamora vojska razdijeliti u manje odjele, da moženastaviti put u dolinu Bosne.

Milinkovi je stigao 1. augusta u Doboj, a

2. augusta u Maglaj. Prvaci izagjoše preda nj,

lijepo ga doekaše i poastiše, a Maglajlani ga još

uvjeravahu, da ne e imati nikakvih zapreka nadaljnem putu. Sjutradan zaputi se Milinkovi sasvimbezbrižno sa svojim^ konjanicima dolinom potokaL j e š n i c e prema Ž e p u. Marti u Zapamenjimapria, da su ih na putu susretali kršani i upozo-ravali da ne idu dalje, jer da je žepako polje punoustaša. Iza etirisatnog puta, kad stigoše pod V e 1 j uplaninu, zapoeše ustaše sipati vatru na husare

s obje strane ceste. Husari odgovarahu pucnjavomiz pušaka, koju kapetan Milinkovi prekine zapo-vjegju, da se uzmakne prema Maglaju. Vraajui se

niz jedan brijeg (Slukin kamen!) naigjošehusari na telegrafske žice, koje su ustaše preko ceste

izprevezali za grane stabalja u šumi. Mnogo je

husara posrnulo preko tih žica i poginulo. Podkapetanom Milinkoviem bijahu dva konja ubijena,

tako da je tek na treem utekao smrti. Do 45 husarai dva asnika izgubilo je život (3. augusta).^)

Kad su Filipoviu stigle vijesti o pokoljuhusara, odlui on odmah poi protiv Maglaja. Prije

toga raspršio jfe vei broj ustaša kod sela Kosova,zatim kod Maglaja i 6. augusta unigje u prilinopusti grad. Na grad udari namet od 5.000 forinti,

ali kasnije oprosti tu kaznu Maglajlanima, kad se

našla ratna blagajna od 20.000 forinti, koju su sa

sobom nosili nastradali husari.

Fml. Wartemberg svladao je kod Jajcajedno 4—5000. ustaša, koji su mu se ovdje uspro-tivili pod vodstvom Hamdibega Teskeredžia,

') Vrijedno je uz vojnike izvještaje pogledati i Fra Gr-gino pripovijedanje, koje se ini vjerodostojno, jer je bio liniMilinkoviev znanac i prijatelj. (Zapamenja p. 96.)

— 150 —

begaKulenoviai bega Džabia. Ustašeostaviše na bojnom polju 70 mrtvih, 250 ranjenih i

300 zarobljenika. Megju mrtvima bijaše i begKulenovi. U redovima jajakih ustaša bilo je

bosanskih^ i oko 1000 rumelijskih vojnika.^) (7.

august) etiii dana iza toga unišao je vojvoda

WUrtemberg bez otpora u Tiavnik.Filipovi je iz Maglaja pošao prema Ž e p u,

gdje je svladao jaku vojsku od jedno 6000 ustaša.

Kad je boj zapoeo, stigoše megju ustaše iz Sara-

jeva, odaslani od egzekutivnog odbora, H a d ž i

Jamakovi i Mustafa beg Fadilpašisa Srbinom Ris tom Bujakom, Hadži Jamakoviušao je u borbu, a Mustafa beg je umakao kui u

Sarajevo.') 7, augusta unišao je Filipovi u Ž e p e,

a ustaše mjesto da brane Vranduki klanac,

uzmakoše prema Busovai. Tako je najopasnija

toka pala bez kapi ktvi i ujedno uklonjena i naj-

vea zapreka za daljne operacije prema Sarajevu.

Narodni odbor je megjutim u Sarajevu radio

što je više mogao, da organizira otpor. Tako je 3.

augusta bilo zakljueno, da se svi tugjinci (Osman-lije, Arnauti, Nikšiki bjegunci), a i osmanlijski

inovnici imadu oboružati i poslati na bojno polje.

Jevrejiimadu platiti 1 milijun pijastra ratnog poreza.-')

Pošto se narodni odbor obratio za informaciju cari-

gradskoj vladi, siiže mu istog dana odgovor odvelikog vezira. Porta dakako nije odgovorila onako,

kako je bila dužna, potpisavši berlinski ugovor.

Odgovor velikog vezira je glasio, da je vlada u imesultanovo potpisala protokol berlinskoga kongresa,

po ko.em je austro-ugarskoj monarhiji dan mandat,

da Bosnu privremeno (muvaket) zapos-

jedne, ali da e se vlada o mjerama, koje se imadupoduzeti jošte s monarhijom sporazumjeti. Bosanski

^) Koetscliet o. c. p. 99.

») Ibid. p. 103.

*) 1 pijastar =:= 16 helera.

— 151 —

narod neka se ne uspiotivi oružanom lukom, jer

ako e Austrija oružjem zaposjesti zemlju, bit euvjeti za narod i zemlju nepovoljniji. Ovim dakakoveliki vezir nije kazao potpunu istinu. Oznaivšievropski mandat Austrije kao „privremeni", on je

izdao doduše ono, što je u tajnom protokolubilo utanaeno izmegju Austrije i Turske, a nije

spomenuo ono, što su ustanovile velevlasti.^) Vidi

se iz svega, da se carigradska vlada još uvijek

podavala iluzijama i ispiaznim nadama. Austrija ne

e moi lako zaposjesti Bosne. Dotle, dok e Aus-trija trošiti sile na okupiranje zemlje, uskrsnut ekakova nova konstelacija, koja bi uinila nemoguimizvagjanje berlinskog ugovora ili bi izazvala moždainteivenciju koje druge sile.-)

Da je porta zaista nešto slinoga kombinirala,

dokazuje nam najbolje telegram njezin, što ga je

izmegju 5. i 6. augusta poslala u Sarajevo. U lomtelegramu saopuje veliki vezir, da je sultan bolnodirnut dogagjajima u Bosni, te da je zatražio inter-

venciju engleske kraljice, kako bi se sprijeilo daljne

proljevanje krvi. Osmanlijski poslanik u Beu dobioje nalog, da o tom koiaku porte obavijesti bekuvladu. Hafiz paši odregjuje se zadaa, da sa depu-lacijom odlinika ode u Filipovia tabor i da zatraži

obustavu daljnih operacija. Uz velike poteškoe(Hadži Lojo se osobito tome protivio) odlui narodnavlada, da posebna deputacija odnese prijepis ovogportinog brzojava u Filipoviev tabor.

Filipovi je baš bio došao do Zenice, kadmu iz Sarajeva stiže deputacija s Hafiz-pašom naelu. U toj deputaciji nalazili su se još HadžiAvdija Halaevi, Fehim eff. Alikadi,

^) O depeši ve'.il<od vezira sr. Koetscliet p. 97. Fourniero. c. p. 79.

-) O tome sr. Pavlovi o. c p. 46. Pavlovi referira odjelu Alfonza Falicnera: Ober Operationen im Gebirgs-land, illustriert durch Kampfe der Osterreicher bei der OccupationBosnicns 1885. (Meni nepristupno djelo).

152

Dimitrije Jeftanovi, Risto J. Besarovi,Hadži Livaji (katolik) i Salamon eff. Isa-

kovi (jevrejin). Filpovi je deputaciju primio

vrlo neprijazno izjavivši, da on samo poznaje naloge,

koje mu daje njegov car i kralj, a za druge ne ii'ari.

Ujedno je upozorio deputaciju, da poradi oko toga,

kako se ustaše ne bi opirale, zagrozivši se najveomstrogošu, ako se bude i dalje otpor naslavljao.^)

Deputacija se povratila prilino pokunjena iz

Filipovieva tabora kui. Putem navratiše se i u tabor

ustaša kod Iv. lokota (na cesli izmegju Kiseljaka i

usovae), gdje sti kušali djelovati u pomirbenomsmislu, ali svaki pokušaj ove vrste ostade glas

vapijuega.. .

.

16. augusta svladale su Filipovieve ete ustaše

kod KlokotaiKaknja i napokon 17. augusta

kod Visokoga. Ostatak ustaša, u koliko se nije

razbjegao, pohitao je u divljem bijegu pod vodst-

vom Hadži Jamakovia prema :~arajevu.

Osobitu je ulogu ovih posljednjih dana igrao

„heroj" Hadži Lojo. Njegov se posao sastojao u

tome, da je iz Sarajeva pratio ete na bojno polje,

ali jedva da je dalje dospio od Kiseljaka. On nijeuope sudjelovao ni u jednom sukobu.U. augusta bio se povratio opet u Sarajevo izjavivši,

da je došao natrag, kako bi još i posljednje, za boj

sposobne ljude poveo na bojište. Kada se je 14.

augusta proulo po Sarajevu, da je bez razlo^^a

pogubio jednog kršanina, zavlada ope uzbugjenjeprotiv tog demagoga. I narodnom odboru dodijala

je diktatura to i vikaa, te u njemu kadija izree (tako

se misli) protiv njega smrtnu osudu, jer je ostavio

bojno polje. On bude pozvan pied narodni odbor.Ovdje su dvojica bila odregjena, da ga na dani znaksmaknu. Hadži Lojo, koji je valjda bio upozoren,što se protiv njega sprema, sakupi oko sebe 12

svojih najvjernijih i najodlunijih drugova, te uz

») Koetscliet o c. 10i>. Marti o. c. p. 98.

153

grožnju pogje prema konaku. Sašavši s konja, poese penjali stepenicama u konak, ali mu se iznenada (?)

isprazni puška, koju je držao u desnoj ruci. Zrno

od puške prodrije mu u lijevu nogu, a njegovi ga

drugovi ranjena otpremiše kui. Svima je odlanulo

u Sarajevu, kad se proulo o Hadži Lojinoj nesreij)

U noi od 16. na 17. augusta pobjegao je iz Sara-

jeva sa ženom i djetetom, ali se morao kod Goraždazaustaviti, jer mu se rana na zlo dala.-)

15. augusta sazvao je H a f i z-p a š a skup-štinu u konak. Ovdje je u vrlo ozbiljnom govorurazložio prisutnima, da je svaki otpor s vojnikogagledišta oito ludilo i da ne preostaje drugo negopoložiti oružje. Megjutim je bila stigla vijest odplevaljskoga muftije Vehbi eff., koji je

iza pada osmanlijske vlade stigao u Sarajevo, a

onda bio poslan, da organizira ustanak u Posavini,

da je potpuno razbio neprijateljske ete i da je sadau akciji, kako e neprijatelja satjerati u Bosnu. Ovoje ratnoj stranci dalo mnogo poleta i u novojskupštini na musali (onda trg, danas zemalj-

ska vlada) još istoga dana poslije podne zakljuenoje i dalje boriti se protiv nepr.jatelja. Ujedno je

poslana municija u Kiseljak i Visoko.

U subotu 17. augusta održala se opet skupština

u konaku. Ovdje se ve znalo, da je Jamakoviporažen kod Kaknja i da se zaludu bori kod Viso-

kog. Filipovi je ve zaposjeo Kiseljak i kretao premaKobiljoj glavi. Devet desetina prisutnih, megju njimasvi lanovi narodnog odbora, bijahu osvjedoeni,da je otpor uzaludan, ali vikai su ipak sprijeili

zakljuak o mirnoj predaji. Na veer tek stvoren je

zakljuak, da se grad ima bez otpora predati.

Ovaj zakljuak pomrsio je Hadži Jamakovi,koji je s ostacima svojih eta prispio u Sarajevo

(18. augusta). On nije htio ni uti o miru. Svojim

') Ibid. p. 102.—203.

2j Sr. i Martia o. c. p. 103, koji Hadži Loju prikazuje

kao bezazlenoga ovjeka.

__ 154 —

terorom je upravo prisilio prisutne na daljni otpori poeo spremati, što je bilo potrebno za obranugrada. H a f i z-p a š a je kušao, da ga od tog odvrati,,

prepuštajui Jamakoviu za svu nesreu odgovornost.Pod veer ode u tabor Filipoviev, da pokaže javno,kako on kao osmanlijski general nije sudjelovao urevoluciji i otporu protiv austrijskih eta. hilipoviga proglasi ratnim zarobljenikom i dade ga otpremiti

u Brod. Ovaj Filipovxev in ne odobriše u Beu i

Hafiz-paša dobije dozvolu, da može slo-bodno otii u Carigrad.^)

Hadži Janiakovi i Ahmed Nakopoeše u brzini sakupljati, š'O je bilo za oružje

sposobno, da u jutro slijedeega dana ponu borbu.Ustaše se smjestiše po okolnim brdima (kao: Gorici,

Humu, Debelom brdu, Pašin brdu) i t. d.

19. augusta poe Filipovi s navalom na Sara-

jevo. U svemu je trebalo 6 sati, da i glavni gradBosne pade u njegove ruke. Jedina toka grada,

koju je trebalo jurišem zauzeti, bila je etvrt i z m e-

gjuAlipašine džamije i vojnike bol-nice. Stanovnici ovoga kraja, veinom Arnauti i

siromašne samardžije, branili su se zdvojnom hra-

brošu. Ovdje je bila openito raširena glasina, dae pobjedonosni kauri napasti njihove žene i djevojke.

Tko nije uo, veli Koetschet, o onim ženama, koje

su pucale iz unutrašnjosti Alipašine džamije i voljele

da padnu od neprijateljskog zrna, nego da žive

dospiju u ruke mrskih kaura.-) U 5 sati poslije

podne unišao je Filipovi sveano u grad uz svirku

voj likih glazbi i pucnjavu topova.

S manje sree vojevao je Fml. Szaparyprotiv ustaša u Posavini. Iza neuspjeha austrij-

skih eta kod Hana Pirkovca, Tuzle i Gra-ca nie, morao je Szapary uzmaknuti doDobo ja. Ovdje je imao podnijeti teške navaleustaša (osobito 23. augusta). Filipovi je morao

') Koetschet o. c. p. 107'-') Ibid. p. 108—109. Marti o. c. p 101.

— 155 —

tražiti pojaanja i kad su ona stigla, mogao je Sza-

pary opet stupiti u ofenzivu, ali je još uvijek trebao

dulje vremena, dok je Posavinu i Tuzlu oistio od

ustaša. (22. septembra.) U Brkom je organizirao

otpor kajmakam Meiimed beg emerli i ova se

varoš morala uzeti na juriš. emerli je pobjegao u

Srbiju, a odavle u Carigrad.^)

Plevaljski muftija, kojemu pripada glav-

na zasluga za ovaj žestoki otpor u Posavini, povuese prema Zvorniku, a kad Zvorniani ne htjedoše

otpora, u Srebrenicu. Ne uspjevši ni ovdje, odeu Višegrad i otada iseze s bojišta. Zvornik i

Srebrenica predadoše se pod kraj sep-tembra.

Filipovieve ete nastaviše borbu s ustašama

na Glasincu. Od poetka septembra do 22. sep-

tembra bilo je^bojeva oko Mokrog, BandinaOdžaka i Šenkovia. Prvih dana oktobra

zaposjedoše austrijske ete Goražde, Višegrad,a j n i e i F o u. 8. oktobra predade se i Konjic.

U blizini Goražda uhvaen je poetkom oktobra

i H a d ž i L j 0. On je bio odveden u Sarajevo,

gdje mu odrczaše bolesnu nogu. Kasnije je odsugjenna 5 godišnju robiju i odveden u ešku. Kad je

dobio amnestiju, ode sa ženom i keri u Meku,gdje je i umro.-)

Osobito žestoko opirahu se austrijskoj oku-paciji Krajišnici, koji su i ovaj put kao vazdado sada pokazali, da su pravi potomci goropadnogaMustaj-bega i Maje Hrnjice i da su još

uvijek kadri srtati i u najveu pogibelj, pa kudpuklo da puklo. Najžeši bojevi bili su se u Krajini

polovicom septembra. Organizator ustanka bio je

bihaki mutesarif, H u s e j i n-b eg Karabegovi,^) Koetscti©t o. c. p. 96.

^) O sudbini Hadži Loje sr. Mandi o c. p. 84., koji

donaša piipovijest jednog oevica, Italto je Hadži Lojo ut.vaen(F. Noir: „Eilebnisse eines Otsterr. Infanteristen in Bosnienund der Hercegovina. Prag 1884) I. Marti (o. c. p. 118) je

dosta zabilježio o tom dogagjaju.

— 156 —

a uza nj se još isticahu kao vogje ustaša H a d ž i

Hasan Salki iz Pei, Hadži IbrahimMedinelija i Hadži Ahmetaga Poz dera.Broj ustaša narastao je po gdjekad i do 15.000.

Od 15— 19. septembra borili su se general Za eh i

Rheinlander kod Bihaa. U noi 19. septembraostaviše ustaše tvrgjavu, koju odmah iza toga pre-

dadoše turski asnici Miri-beg i Ha san- aga.Hasan Salki i Medinelija povukoše

se poslije pada Bihaa u klance i gudure kod Pei.Ovdje se zgrnuše posljednji zatonici krajiške slobode.Uz Salkia i Medineliju istie se još i Ah medM u s i . Bilo je tu krajišnika iz K 1 a d u š e, T o d o-.

rova, Bužima, Jezerskoga, Stijene i

Pei, a megju njima više od 300 turskih nizama.Svaki pedalj peke zemlje branile su ustaše odlinomhrabrošu, osobito megju njima Kladušani, koji

su najdulje u borbi ustrajali. Tek kad je austrijska

vojska pod sam peki grad dopala, izvješena bi bijela

zastava. Oko 10. oktobra vrati se general Rheinlanderu Biha razoružavši prije toga Podzvizd, Vranograi Bužim u nadi, da je dovršio pacifikaciju Krajine.

Iza povratka dozna, da se još uvijek opiie malatvrgjica Kladuša. Taj otpor potraja 14 dana, a

Kladušani pripovijedaju, da je u gradu bilo u svemuetiri branitelja. Kada su austrijski vojnici unišli u-

grad, našli su ga prazna (20. oktobar.)^)

Valja nam se još povratiti na okupacijuHercegovine. Iza svoga ulaza u Mostar izdadeJovanovi nalog, da se obližnja mjesta oko Mostaraoiste od ustaša. General Schluderer zaposjednenakon kratkog otpora redovne turske posade, važnutoku Stolac. Buconji,^) znade slijedee detalje.

General Schluderer spremio je pred Stocem jednogvojnika u grad, da javi zapovjedniku tvrgjave, neka

*) O borbi Krajišnilta sr. Lopaši: Biha i bihaka krajina

p. 118., 196., 248.

^) 1. c. p. 168—183. On stavlja ove dogagjajc na 8. i 9.

.augusta.

157

dogje na dogovore glede sporazuma o ispražnjenju

i predaji tvrgjave. Ovom se pozivu odazvaše civilni

i vojniki zapovjednici. K njima se još pridružiše i

stolalci prvaci (oko 20 na broju). Izaslanstvo iz

Stoca krenulo je pješe iz grada prema Gorici,dok )m je s druge strane izašao u susret s Kre-me n a general Schluderer. Na poziv generalov

predade vojniki zapovjednik kljue od grada i

odlui se, da ode s posadom bez oružja. Iza toga

je austrijska vojska zaposjela tvrgjavu, a mrska posadaotpremljena je preko Metkovia kui.

General Schluderer imao je sastanak s Hamzi-begom Rizvanbegoviem^) s Pješevca, kod kojegse našlo i drugih odlinih muslimana i svi uvjera-

vahu generala, da e se narod mirno ponašati.

General Schluderer ostavi u stolakoj ivrgjavi jedanbataljun vojnika i povrati se prema Mostaru.

Nezadovoljnici snovali su poslije pada Stoca,

kako bi digli ustanak Osobito su mnogo upliva naustanak imali Korjenici, koji su iza pada Nikšiabili iz okoline ovog grada protjerani i razišli se poHercegovini bez kue i kuišta, sokolei Stoane,Nevesinjce, Trebinjce, Ljubinjane na otpor. 13. augustaizmaniiše ustaše po dogovoru, iz tvrgjave 1 kumpa-niju vojnika s kapetanom Ign jatom Medvedom,jer da je tobože u jednom selu, jugoistono odStoca nestalo mnogo goveda. Kad je kumpanija stigla

do Ž e g u 1 j e kod Ravnice, doekaše ih ovdjemuke ustaše i kapetan Medved s veim dijelom

svoje etice pogine u borbi. Osobito se tom zgodomhrabro borio kadet Kukuljevi, koji je puškara-jui s preostalim dijelom vojnika sretno umakaonatrag u Stolac.-)

') Hamzibeg je sin brata Alipaše Rizvanbegovia, H a d ž i

H a 1 i 1 a g e. Buconji veli zanj : »Što se njegova karaktera tie,

10 se može lei pouzdano, da onaKO vrsta znaaja ljudskoganiti je bilo niti e biti u Hercegov. ni«. Dok je Hamzi-beg bio

za pasivno držanje, brat njegov, M u s t a j b e g, bijaše odluaaprotivnik austrijske okupacije, (i. c. p. 155—157.)

-) Ibid. p. 174—176.

— 158 —

Pošto vojnici u Stocu nijesu imali za dulje

vremena opskrbe, morali su eše ii u Metkovi i

odanle dopremati živež. 16. augusta ode tako

nekoliko vojnika s tovarnim konjima u pratnji pola

kumpanije prema Metkoviu. Ustaše posakriše se

na Gorici i napadoše i ove vojnike. Jedan dio od njih

pogine, a drugi se spasi bijegom u Stolac.^) Iza toga

zaposjedoše ustaše okolne vrhunce oko grada tako,

da je grad bio zatvoren sa svih strana i otkinut odsvakog saobraaja. Ujedno zatražiše od zapovjednika

tvrgjave potpukovnika P a c h n e r a, da ode s voj-

skom iz ivrgjave putem, kojim je i došao, pa da

mu se ne e ništa dogoditi. Kad se Pachner tomenije htio odazvati, poeše ustaše pucati na grad, a

iz tvrgjave im se odgovaralo topovima. (16.— 17.

augusta.) Doskora ponestade u tvrgjavi hrane, a i

vode, te je posada mnogo trpila od žegje. Kada je

zapovjednik tvrgjave pozvao sve asnike i potas-nike i obeao onom nagradu, koji bi otišao u Mostari javio opasni položaj stolake posade, prijavi se za

taj posao kadet-asniki zamjenik Gjuro Mihal-i . On se obue u bašibozuko odijelo i provue

se sreno izmegju ustaša te stigne u Domanovi,gdje ga je uhvatila austrijska straža i otpremila

Jovanoviu.-) Jovanovieve ete borile su se megjutim

s ustašama kod Crnica i Pašina Hana. Kadje Jovanovi uo o stolakim dogagjajima, posla

prema Stocu ovee ete. Ustaše se okupiše kodhumka Pješevca (na desnoj strani ceste Doma-novi-Stolac), gdje su bile kule Rizvanbegovia.Austrijske ete uzeše na jutiš Pješevac. (21.

augusta), kule bijahu najveim dijelom porušene i

popaljene, a generalu Schludereru bi otvoren put u

Stolac. U borbi kod Pješevca poginuo je i Hamzi-

^) Ibid. p. 179—186. Osobito je interesantno opisao Bu-

conji sudbinu siromašniti vojnil<a, koji su zalutali bježei s

Gorice u tvigjavu.

'^) Ibid. 188-190. Jedva da je vrijedno pogledati u

<3jurgjevia o. c. 179—180.

159

beg s više Rizvanbegovia, a Mustajbega uhvati donIvo M u s i i preda ga kasnije Jovanoviu. Udruštvu s ostalim zaiobljenicima povedoše ga u

Mostar, ali ga na domak Pješevca, pošto nije htio

više da ide dalje, ustrijeliše.')

Don Ivo Mu s t i nudio je svoje službe Jova-

noviu, ali ovaj nije baš za nj puno mario. Još prije

dolaska Jovanovievih eta pred Stolac, prispio je

onamo M u s i , ali ga zapovjednik tvrgjave ne

htjede pustili u grad. Kada je Jovanovi stigao u

Stolac, nije htio ondje ni primiti Mušica, nego gaje tek primio izvan Stoca, kad je otišao natrag

prema Mostaru. Prema odluci Jovanovievoj imaoje Musi sa svojim ljudima u sporazum.u sa zapov-

jednikom tvrgjave pomagati ga kod razoružanja

naroda u stolakoj okolini. Na Stolac udarena je

kontribucija od 100.000 forinti, ali je kasnije snižiše

za polovicu, a davali su je Stoani u prirodnim

proizvodima za opskrbu vojske.

Don Ivo Musi boiavio je iza oslobogjenja

Stoca dosta vremena u gradu, oekujui iz Beanagradu za uinjene usluge. U Stocu stanovao je

nekoliko dana u kui gragjanina Boška Vuka-s V i a, a onda je prešao u kuu jednog muslimana.Tu zae potajno ašlkovati sa Cvijom, keri BoškaVukasovia. Beka vlada nije htjela udovoljiti Musi-evim pretjeranim zahtjevima, koji su jedva bili u

skladu sa faktinim njegovim zaslugama. Musiotkloni ono, što mu se nudilo i jedne noi „omrknea ne osvane u Stocu". S njim je umakla i Cvija

Vukasovia. Musi se neko vrijeme zadržao u Crnoj

Gori, a onda ode u Srbiju, gdje je umro kao poš-

tanski inovnik.-)

Iza drugog pada Stoca povukoše se ustaše u

jugoistoni kut Hercegovine, da ovdje nastave otpor.

1) Buconji o c. p. 215.-) Linost Musieva kao i njegov rad, nije nam još dos-

tatno osvijetljen. Razne, prilino protuslovne detalje o njegovimzahtjevima gl. Buconji ?16— 217. Gjurgjevi o. c. p. 185

;

Marti o. c. p. 58—59.

160

Stajali su osamljeni bez sveze sa svojim istomišlje-

nicima u Bosni. 28. augusta preda se Neve-sinje, a kad su kušali, da predobiju turskogzapovjednika u Trebinju, ovaj ih odluno odbije.

ete, koje su operirale s dubrovake strane zauzešeu septembru Trebinje. a doskora iza toga pade i

Bilea, te Gacko. Zadnji sukobi zbili su se kodKlobuka, prema kraju septembra.

Padom Kladuše (20. oktobra), svladan je i

posljednji otpor u zemlji. Okupacija je na austrijskoj

strani svršila s gubitkom od 178 asnika i 5.000momaka, što mrtvih, što ranjenih ili izgubljenih

prema službenoj listi. Dan prije toga izdao je vladar

u GodoUo-u ukaz na okupacione ete, u kojem imje izrazio priznanje za njihovu veliku požrtvovnost,

ustrajnost i vjernost, te izvrsnu disciplinu.

Prije no šio je okupacija obavljena, obratila

se pona cirkularnom depešom na vlasti (8. oktobra)

s tužbama o silnim izgredima, što su ih poinileaustrijske ete u zemlji, oslanjajui se na izvještaje

Hafiz-paše i nekih bosanskih odlinika. GrofAndrassy je u opširnom brzojavu na carigradsku

vladu obeskrijepio ove tužbe.^)

Fzm. Filipovi dao je neke vogje ustaša, koji

mu padoše u ruke pogubiti u Sarajevu. Tako su

Hadži Jamakovi, Kaugdži, Jabuica, i drugi neki

svršili na vješalima ili su bili strjeljani. HadžiJamakovi, još je u zadnjim asovima pokazaobvoj bijesni temperamenat. Kad su mu pod vješalima

oružnici odriješili ruke, dohvati on revolver jednogvojnika, koji ga je u rukama napeta držao. Oružnici

mu u tren oka pritisnu ruku, a on dva put ispali

u vjetar.^)

Ali-aga Hamzi i Haljevac dogjoše

pod istragu radi krvoprolia u mostarskom konaku,

ali pošto se njihov in prosugjivao kao polititiki>

*) Sr. Fou:nier o. c. p. 80.

'-') Zapamenja p. 107— 1C8.

— 161 —

oni su bili riješeni. Hamzi se iselio u Aziju uKjutahiju, gdje valjda još i danas živi.^)

Svi Nikšiani i Korjenici kao veliki

zulumari bijaliu protjerani iz Hercegovine u Tursku.Oni se nastaniše na Kosovom polju. C'naGora otpremila je nekoliko hiljada hercegovakihustaša preko svoje granice u njihovu otadžbiuu.

Poznati vogja ustaša pop Bogdan Zimonjipostade kajmekamom gatakog kotara. Druge nekevogje ostadoše u Crnoj Gori, megju njima i L a z ar

So i c a.

Filipovi je udario i prve temelje organizacije

nove uprave zemlje, ali prije nego što je poelanova zemaljska vlada svoje djelovanje (1. janu-

ara 1879.) ode on iz Sarajeva. (2. decembra 1878.)-)

Prema zakljuku berlinskog kongresa moralase Austro-Ugarska s Turskom sporazumiti o pojedi-

nostima XXV. lanka berlinskog ugovora. 21. aprila

1879. sklopljena je izmegju obiju država kon-vencija u Carigradu, u kojoj se izriito

odregjuje, da se okupacijom ne oduzimljusultanu suverenska prava. Od ostalih

odredaba konvencije valja istaknuti slijedee : Turski

inovnici, koji su ostali u zemlji, ako imadu kvali-

fikaciju, uzet e se u upravnu službu, a inae dase upotrebe domae sile. Sve konfesije imat epotpunu slobodu, a napose islam. Za muslimaneneka se Austro-Ugarska brine ne samo pogledomna njihovu vjeroispovijest, nego i na njihove obiajei u džamijama neka se spominje petkom u molitvamaimo sultanovo, a ondje gdje se dosada isticala

osmanlijska zastava na džamijama, neka se taj obiaji dalje pridrži. Prihodi Bosne imadu se upotrebiti

samo za potrebe zemlje, njezinu upravu i nužne

') Gjurgjevi p. 183, tJuconji p. 1(51

^) O radu Filipovievu vrijedno je pogledati Zapamenjap, 11')— 111. Grgo Marti liaže, da je Filipoviev projekat oupravi zemlje .mirisao hrvatsvom", pa liad on ni u em nije

htio da ga promijeni, bio je opozvan.

11

— 162 —

melioracije. Osmanlijski novac neka zadrži svoj

slobodni teaj. Osim toga imade u konvenciji još

nekih drugih, manje važnih toaka. Posljednji lancigovore pojedinostima garnizonskoga prava c. i kr.

eta u novopazarskom sandžaku, gdje je Turskapridržala politiku upravu.^)

Grof Andrassy je u carigradskoj konvenciji

znatno pošao u susret osmanlijskoj vladi. Samojedno ne htjede uiniti. Kad su Turci zatražili, dase u konvenciji istakne „privremenost" oku-pacije, kako je bilo tajno ugovoreno u Berlinu

izmegju tadašnjih turskih i austrijskih zastupnika,

(13. jula) njihov je zahtjev bio odbijen, a u uvoduugovora govori se samo o „okupaciji, kako je stipuli-

rana u XXV, lanku berlinskog ugovora", dakle bezvremenskog ogranienja, Tijem su obje države bile

vezane samo još na smisao kongresnog zakljuka,a protokol od 13, jula izgubi vrijednost.-)

') Sr. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. godine

p. 16-17. U septembru 1880. godine ušle su austrijske ete unovopazarski sandžak i zaposjele bez otpora : PlevJje, Prijepolje,

Bijelo Polje i Priboj.

2) Fournier o. c. p. 81.

VII.

KRATKI NACRT VJERSKIH I PROSVJET-NIH PRILIKA U BOSNI U DRUGOJ PO-

LOVINI XVIII. I PRVOJ POLOVINIXIX. VIJEKA.

Franjevci imadu da podiiašaju i u drugo]polovini XVIII. vijeka borbu s biskupima uUgarskoj i Slavoniji, koji hoe, da ih istisnu

s njihovih župa. U kojem se smjeru kretala ta

borba, pokazuje nam osobito znaajno pismo bo-sanskog redodržavnika Franje Ivanovi a,

što ga on iz Bea piše gvardijanima u Slavo-niji(5. jula 1746). „Znajte dobro", piše redodržavnik,

»da su se dogovorili svi biskupi megju sobom, danam pootimaju sve župe jednu za drugom poprovinciji i mi s njima sami nismo se vrsni tirati".

Ivanovi dalje javlja, da je našao protektore : »Jakugospodu, koji imadu veliku oblast apudaulam et regiam maiestatem, koji e bra-

niti od biskupa i našu privilegiju in vigore uzdržavati".

Ovi protektori su ga i uputili, da bi dobro bilo, daod svega našega naioda „toliko krstianakoliko ris tjana imademo svejedoanstva, das nami vas narod naš jest „kontenat", niti želi imati

druge pastire, nego nas fratre provincije bosanske,

a da ne želi popova niti drugih inostranaca. Oni dasu zadovoljni s fratri svojega roda ilirikoga.Interesantno je dalje, kako Ivanovi upuuje gvardi-

11*

— 164 -

Jane, neka uzimlju svjedoanstva i od v 1 a h a, jer

su ga na to njegovi protektori uputili. „Po ovim ekraljica poznati, da istim vlahommi fratri

p r vi n c i j e b s a n s k e jesmo addicti i

da mlogomoremo kod istih Vlaha zakuu austriansku". Važan je i ovaj pasus

pisma : »jer ako su Vlasi malo u zakonu od naših

odiliti, ništa nemanie nimalo nisu oddi-liti u narodu, nego istoga naroda iliri -koga kako i mi. Ujedno javlja gvardijanima, dae pakraki vladika franjevcima dati svjedoanstvo

u pomo, a on da e se još „obratiti i vladikama

i patrijarhu".^)

Ova metoda redodržavnika Ivanovia imala je

uspjeha. Kad je franjevce poeo opet uznemirivati

srijemski biskup, umiješa se sama carica Marija

Terezija u raspravu i zabrani biskupu srijemskom

uznemirivati bosanske franjevce u duhovnoj pastvi.-)

(27. augusta 1746.)

Dok su franjevci pod austrijskom vladom vodili

borbu sa svjetovnim sveenstvom, koje ih je hijelo

istisnuli s njihovih župa, bijaše im još mnogo gore

u Hosni pod osmanlijskom vlašu. Po Bosni je bilo

župa, ali niti je bilo kakovih kua ni crkvi, nego

ili neznatne kapelice ili ševarne kuice. Obino bi

franjevci iz samostana izlazili megju narod i obav-

ljali duhovnu pastvu. Franjevaki isioriari bilježe

p'Ogonstva i ubijanja župnika u tolikoj mjeri, da

su oni franjevci, koji su bili u Bosni, poeli izbje-

gavati duhovnu pasivu, a oni opet, koji su bili u

tugjini na naukama nijesu se, svišivši nauke, htjeli

natrag povratiti. Propaganda izdaje god. 1750. dekret,

kojim one oce, što se otimaju duhovnoj pastvi, lišava

aktivnog i pasivnog piava glasa. God. 1765. stavljen

je u „statut- posebni paragraf, kojim se lišavaju

1) Fermendžin: Acta Bosnae p. 551—553.

-') Ibid. p. 554—655.

— 165 —

sufragija oni, koji bi poslije svršenih naul^a ostali utugjini neokupirani „lekturstvom".^)

God. 1735. otcijepila se Dalmacijaod bosanske redodržave, a god. 1757.

dobili su i franjevci preko Save posebnuredodržavu pod zaštitom sv. Ivana Ka-pi strana. Iz bosanskih samostana stvori se novakustodija (sv. Križa) kojoj su imale pripasti sve

katolike župe u B. i H. pod vlašu osmanlijskom.-)

Bosanskim franjevcima bijaše nepravo, da sainjavajudržavu drugoga reda, te poslaše za to u Rimfra Filipa L a š t r i a. On je kao vrstan istoriar

branio stanovište, da Bosna bude provincija, a nekustodija, a podupirao je svoje stanovište i brojevimadokazajui, da Bosna ima 30 župa, 50.000 katolika

i blizu 150 redovnika. God. 1758. bude na to po-vraen bosanskoj kustodiji naslov provincije i danajoj prednost pred provincijom Ivana Kapistrana.

Laštri je dobio pridjevak uskrisitelj provincije.'^)

Provincija bosanska bijaše tako ograniena nadanašnju Bosnu i Hercegovinu. Jezgru provincije

sainjavahu tri samostana- Sutjeska, Kreševoi Fojnica, u kojima je bio usredsregjen život

redovnika, biskupa^) i provincijala kao i srednjih

uiona za franjevaki podmladak. Osim tih samos-tana bilo je još veih redovnikih prebivališta uTravniku, Jajcu, Ivanjskoj, Varešu, Sarajevu i Tuzli.

To su bila središta dotinih krajeva, gdje bi se

župnici iz obližnjih župa sastajali i dobivali potrebite

naputke.^)

').Jeleni: Kultura i bosanski franjevci I. svezak Sara-

jevo 1912. p. 176—178.^) Jeleni: Izvori za kult. povjest Franjevaca. Gl. z. m.

god. 1912. p. 468—470.

^) Batini : Djelovanje Franjevaca III. p. 96—98. Jeleni1. c. p. 472—475.

*) Do god. 1735. zovu se mjesto biskupa .apos-tolski vikari'', a od god. 1735. veinom upravit eljibosanske biskupije.

'') Batini 1. c. p. 98.

— 166 —

I u drugoj polovini XVIII. vijeka bilježe franje-

vake kronike pokušaje pekih patrijarha da kao neka-danji njihovi pretšasnici podvrgnu sebi sve balkan-ske kršane bez obzira ne vjeroispovijest. Savremenifranjevac fra Bonaventura Beni, koji je bio

u ovakoj jednoj borbi s patrijarhom zastupnik bo-

sanskih franjevaca i katolika, potanko nam je opisuje.

Peki patrijarhat nalazio se tada u grkim rukama,a turska vlada sa svojim pokvarenim sistemompodupiraše te ., udnovate pastire". ujmo megjutimšto veli Beni. On pripovijeda, da je u njegovo dobadošao u Sarajevo peki patrijarh (valjda Gavrilo IV.

god. 1760.) a s njime još i jedan vladika u pratnji

jenjiara i 1u se stadoše hvaliti, da su donijeli

ferman od sultana, da smiju katolike i biskupe i

fratre svome obredu podjarmiti i navaliti na njih

namet. O tome se doskora poelo pripovijedati poitavoj Bosni, a pravoslavni ismjehivahu katolike

govorei im javno: „Vidjet ete vi Šokci, iji je obred1 crkva prava i od sada e vam naši kalugjeri, a

ne vaši redovnici biti uitelji, od kojih ete javnouti, što vam je za spas duše znati". U mjesecuaugustu krene patrijarh u Travnik veziru^) i tu se

povede rasprava izmegju patrijarha i franjevaca.

Fianjevci su poslali onamo etvoricu svojih ljudi,

megju njima istoriara Laštria i Beni a.

Franjevci su se obianili pred vezirom, ali su morali

platiti paši i njegovom ehaji znatnu svotu novaca.

Kadija je izrekao prema Beriiu ovako osudu : Patri-

jarha i mitropolita nemaju nikakva prava nad vamafratrima niti rimokatolicima, niti smiju tražiti kakavdanak ili što drugo od vas, jer ferman ne možebiti nad hattiš^rifom (misli se tu na a h d-

n a m u, što su je franjevci dobili od Mehmed ,.el

Fatiha" na koju se oni pozivahu).-)

') Prema Bašagiu (o. c. p. 181.) bio je tada veziromHuIusi-zadeMefimed paša.

-) Batini III. p. 111—112. Jeleni o. c. p. 205—208.

— 167 —

Daljnji napadaji grkih patrijarha spominju se

još i kasnije tako n. pr. 1778. i 1779. Franjevci su

tražili inteivenciju u Beu od papinskog nuncija,

da se on zauzme kod beke vlade, koja da im dobavipotvrdu starih povlastica, osobito onih, koje se

odnose na slobodu vjere i neovisnosti od grkihvladika. Papinski nuncij nije im mogao ništa pomoi,pošlo su odnošaji izmegju Austrije i porte bili baš

u to doba ohladnjeti. God. 1780. papinski se poslanik

opet zauzimao za franjevce u Beu. Carica Marija

Terezija uputi ga na francuskog poslanika u Cari-

gradu, kojeg e i njen poslanik podupirati. PapaPijo VI. obrati se na francuskog ministra spoljnih

poslova, gtofa deVorgennesa, da francuska vlada

izradi franjevcima potvrdu starih povlastica. Napokonje austrijski poslanik posredovanjem engleskogaposlanika i kapudan paše izradio fianjevcima povo-ljan ferman. No ni ovaj ferman nije koristio, kakonam to domai Ijetopisci priaju.^)

O odnošajima cara Josipa II. prema fra-

njevcima govorili smo na drugom mjestu. Zabiskupa Okia (t 1799.) okoristiše se franjevci za-

kladom, što ju je car osnovao i poslaše li klerika

u zagrebako sjemenište. Ova 12iorica ostaviše

sjemenište, te se nijesu više povraiili u domovinu.God. 1796. spominje se nekoliko bosanskiii klerika

u Velikoj, te Požegi u Slavoniji, a i u Zagrebu.Velikih neprilika, a i briga imagjahu franjevci

u pitanju više naobrazbe svoga klera iza 1757., jer

kad je red imao samo tri samosiai.a, poduavajufranjevci jedva onu mladež, koja e se posventi redu.

Bosanski klerici morali se potucati po talijanskim

samostanima.-)

U prvoj polovini XIX. stoljea postade ovopitanje za franjevce upravo akutno. God. 1834. posla

pjovincija fra Iliju Starce vica i fra MarijanaSunjia, da u rimske propagande i bekoga

1) Batini 111. p. 147—148.'^) Opširnije Jeleni o. c. p. 212., 211., 221.

168

dvora posreduje za odgajanje svojih klerika.^) Pro-

paganda, a i neki talijanski samostani primili su

na svoj trošak odregjeni broj bosanskih klerika. Uzato su se odgajali i u Zagrebu, Varaždinu i Požegi

kleiici za bosansku provinciju.-) God. 1839. poklonio

je senjski biskup Ožegovi sjemenište za bosan-

ske mladie, a grof Nugent dade u mjestu Du-bovcu kraj Karlovca veliku gragju u tu svrhu, ali

franjevci nijesu mogli dobiti privilegija iz Rima/*)

Prilike katolika u Bosni crta nam opširno biskup

Bariši (od 1832. god.) u pismu na cara Ferdinanda!,

(god. 1837). Biskup se upravo u drastinom opisu

tuži na teško stanje katolika u ovim zemljama. Nemasumnje, da je po gdješio i pretjerao."*)

Valja nam još zabilježiti i jednu veoma zani-

mivu borbu, koja je za biskupovanja Barišievaplanula izmegju njega i bosanske provincije, a

potrajala je sve onamo do god. 1846., kad je Ba-riši postao apostolskim namjesnikom u

Hercegovini. Borba je zahvatila tolike dimenzije,

da se u nju umiješaše i Rim, Be te Carigrad.

Vrijedno ju je zabilježiti radi tendencija, koje su se

tada javile u Bosni. U itavam toku te borbe opažase protivština izmegju franjevaca iz „papinske države"

i onih iz „cesaiovine". Franjevci, koji su došli iz

Zagreba bijahu praktiniji i narodniji od t. zv. papin-

skih. Biskup Bariši htio je bosanske franjevceu smislu rimske politike discipliniratii podvri ih hijerarhikoj vlasti. Tu je

naišao na otpor, kakvom se valjda nije nadao.

Neki anonimni autor (misli se, da je to bio

Juki) izrie jasno misli, koje ga karakterišu kaoneprijatelja rimskoga klerikalizma. On zove Barišia

sinom tame i protivnikom svake pro-svjete. Barišievi prijatelji opet ocrniše franjevakuprovinciju s politikog saveza s Ilirima i kod tadanjeg

^) Sr. Jeleni : Izvori za povjest etc. Gl. z m. 1913.

p. 59 i dalje.

^) Alaupovi : Iv. Fr. Juki p. 24.

0 Ljetopis katolil<e crkve (Bos prijatelj III. p. 193—238.>

*) Starine XVII. p. 108. dalje.

— 169 —

namjesnika bosanskog Vedžihi paše i kod bekogadvora. Vedžihi paša obraa se na bana Viašia u

Zagreb turskim jezikom napisanim pismom, u koje-

mu mu javlja, da predleže dokazi, kako neki laiin

u Zagrebu imenom Ljudevit Gaj sastavlja pisa-

nih stvari s buntovnom težnjom, te ih onda šalje u

ove krajeve. Pošto je izmegju porte i bekoga dvora

mir, a rad Gajev podoban, da mir i sreu sultanovih

podanika potkopa, to Vedžihi paša moli bana, da

Gaja pozove na red, te da mu strogo naloži, da u

budue nikakovih pisanih stvari, ni drugo slino u

Bosnu više ne šalje. Ban Vlaši bijaše ve mrtav

kad je ovo pismo pisano, pa tako ono stiže u Zagreb,

a odavle u Budim, odakle je došlo u ruke grotu

Sedlnitzkome i knezu Metternichu. Metternich bijaše

obaviješten i direktno od biskupa Barišia, da se u

Bosni spiema ustanak pod vodstvom mladoga kato-

likoga franjevakoga kleia, koji je pristajao uz

Gaja i Ilirizam. I u Rimu se znalo za tobožnju

bunu bosanskih franjevaca, kojoj da je vogja Ljud.

Gaj u Zagrebu, a on da je u svezi s francuskim

buntovnicima, koji mu preko minisira Thiersa po-

slaši preko milijun franaka za buntovne svrhe, nadalje

sa eškim protestantima i ruskim šizmaticima.

Rimska propaganda izdade god. 1841. dekret,

kojim je franjevcima odsada zabranjeno slati mladiena nauke ikuda drugamo do u papinu državu.^)

U poetku druge polovine XIX. stoljea nastadošenešio povoljnije prilike za razvitak franjevakihmanastira i školovanje franjevakog podmlatka.God. 1853. stiglo je carsko odobrenje za gradnju

') O toj zanimivoj aferi, o Itojoj ne možemo radi prostora

opširnija govoriti sr. Alaupovi o. c. p. 24-25; Prohaska: DasKroatisch-serbiiclie Schrifttum in Bosnien und der Hercegovina.Zagreb 1911. p. '85— Sg. R. Glavaš : Život i rad fia R. Barišia.Mostar 1900. Spis anonimnoga pisca o toj aferi ima naslov

:

Borenje države Bosne srebrenite s biskupom Rafom Barišiem.a nalazi se kao neizdani ru<opis, kalto^se misli Jukiev, u kr.

sveuilišnoj biblioteci u Zagrebu. Sr. i Šisi : Hrv. Povijest Iil.

p. 271—272.

— 170 —

etiriju novih samostana i pet crkvi. Doskora se

moglo pristupiti gradnji manastira u Gujoj Gori(dovršen i857.), u Livnu, Zoviku, Plehanu. 1 pi aiije

uzgoja bosanskih klerika stupilo je u novi stadij.

Kada je slavni vladika Strossmayer god. 1851.

obavljao potvrdu u Posaviin', dogjoše krišom onamoi bosanski franjevci, da pozdrave mladog biskupa.

U Županji pozdravi vladika franjevac MartinNedi 1 potuži mu se, da franjevcima nestaje

podmlatka. Kad se Strossmayer vratio u Gjakovo,

posla u Bosnu svoga prijatelja Topalovia, koji

je došao ovamo da kupi tobože pjesme. Prati gana putu Nedi. Topalovi donese Strossmayeru vijesti,

da fratri žele, da im se klerici odgajaju u Gjakovu.

Biskup Strossmayer ode u Be i zamoli vladaia, dasmije primati pod svoje okrilje bosansku mladež.

Za stvar se zauzme papinski nuncij, a i posebnadeputacija franjevaka, (Nedi i Šunji) dogje ovamo.Napokon stiže dozvola i Strossmayer smjesti klerike

najprije u svoje sjemenište, a onda im sag! adi

posebnu zgradu. God. 1858. nijesu smjeli klerici

kui na velike praznike, jer da bune narod. Fran-

cuski listovi navališe na Strossmayera, da preko

franjevaca buni narod protiv Turaka. Francuska je

naime hijela, da kao protektorica kršana na istoku

stekne upliv i nad katolicima Bosne. Megjutim se i

ta bura slegla. Poslije otvorenja sveuilišta (1874-.)

zairaži ugarska vlada, da se bosanskiklerici premjeste iz Gjakova u Ugarsku.Biskup Strossmayer uinio je sve mogue, da se ta

ne dogodi, ali zaludu. Bosanski klerici morali su

ii u Ostrogon i Peuh na nauke. ^)

') Smiiklas : Nacrt života i djela biskupa Strossmyera.

Zagreb 1906. p. 25—27. Ignacij Struki : Katolika crkva od

paua tiosne do njezina oslobogjenja (1463—1878 ) U S p o m e n-

knjizi iz Bosne. Uredio Dr. J. Šari . Zagi eb 1901.

Ovdje imade i drugih zanimivili sabraiiih podataka o stanju

katolika. Tako n. pi. statistiki podaci. Bosanski prijatelj

III. (Ljetopis katolike crkve u bosni) p. 193—208. Statistikih

podataka o katolicima, pravoslavnima i muslimanima za poetakdrtge polovine XlX. vijeka u Blau : Reisen in b. und der H.

p. 198., 208., 223-22,')., 231 i t. d.

171

God. 1846. postade Bariši apostolskim namjes-

nikom u Hercegovini, te je tako Hercegovina odsele

postala posebnim vikarijatom. Jedan dio Hercego-

vine, kao vikarijat trebinjski, potpade (1843) poddubrovkog biskupa. Godine 1852. osnovana bi i

posebna franjevaka hercegovaka kus-1 d i j a. (manastir Široki brijeg osnovan god. 1846 ?)

Pravoslavna cikva doživjela je jednu

znatnu promjenu u ovom periodu. Godine 1766.

ukinut je fernianom sultana MustafeIII. (1757.— 1774.) peki patrijarhat i utje-lovljen grkom u Carigradu. Kao razlozi

ovom ukinuu navagjaju se dešperatni odnošaji patri-

jarhata. Patrijarhama se predbacuje lakoumnost kaaglavni motiv, koji je pokretao njihovim radomMjesto patrijarha dobivali su ljudi bez ikakve nao-

brazbe i iz najnižih slojeva, a nijesu pripadali kalu.

gjerskom staležu. Zato su i postali prete-latinstva megju rajom. Po svemu se vide

daje Turcima ovaj ferman diktira i,

pravi Grk, Od ovog vremena preotimaju mah ovišoj hijeraihiji u Bosni Grci. Carigradske patriujarhe upravo trguju s najvišim as-tima srpske crkve. Grki mitropoliti gore su-

isisavali siromašni narod od turskih zakupnikaporeza.^)

Mitropolija zvornika prenijela je svoje sjedište

iz Zvornika u Tuzlu god. 1852. prema politikoj

razdiobi zemlje po Omer-paši.^) Vei upliv u naroduod crkve imali su srpski manastiri, koji

osobito cvatu u Hercegovini, a megju njima naprvom mjestu Ž i t o m i s 1 i .^)

\) Sr. J a s t r e b o V : Prevod fermana, kojim je ukinutasrpska patriaršija (Glasnik XL. p. 128— 233). M. Spasi:Nešto našoj crkvi pod Turskom vladom itd. (Glasnik I p. 140).

-) Dušan Teši i J. A. Popovi : Zvornika epaihija i

njeni mitropoliti, Sarajevo 1904. p. 11—14,

**) Juki: Zemljopis etc. p. 17. veli, da ih u Hercegovini

ima 12 (dva od njih su prazna).

— 172 —

Naobrazba srpsko pravoslavnog sveenstva, pai ona grkih vladika daleko zaostaje za naobrazbomkatolikog sveenstva. Ovo istie ne baš osobito

objektivni Hilferding. On veli openito i za

franjevce, da su poluobrazovani i da se bave više

gospodarstvom nej;o umnim poslovima, ali ipak

istie, da megju njima ima umnih glava kao Marti,Nedi, a osobito hvali fra Marijana Šunjia,koji je god. 1854. bio imenovan apostolskim namjes-nikom (biskupom) za Bosnu. Svojom uenošu i

dostojanstvom bio bi on ukras sveenstvu bilo nakojoj mu drago strani svijeta.^)

1) Hilfeiding o. c p. 127. i p. 300.

VIII.

PREGLED KNJIŽEVNOGA RADAU BOSNU)

A

RAD MUSLIMANA NA KNJIŽEVNOM POLJU.

Radu bosanskih muslimana na književnom-

polju posvetila se tek u novije doba vea pažnja.

Oni su dakako radili gotovo iskljuivo na araps-kom, turskom ili perzijskom jeziku, a

nije ih razumio vlastiti im narod, barem ne široka

masa. Kod kue razumjela ih je samo inteligencija i

ulema. U svome naraštaju i u dva tri naredna na-

raštaja imali su prijatelja i sljedbenika u domovini,ali tih je s vremenom nestajalo, dok ih nije sasvimnestalo polovicom XVIII. vijeka. Po nama,veli marljivi ispitiva njihovoga rada, dr. Bašagi,nestalo bi glasa i imena negdašnjih radnika napolju istone prosvjete, da ih drugi islamski narodi

nijesu s^^uvali barem djelomino sve do danas.

Pogledamo li samo u najkrupnijim crtama rad

Bošnjaka muslimana na polju lijepe književnosti i

znanstvenog rada, zadivit e nas on i po svojojkvantiteti i kvaliteti. Prema dosadanjim

^) U ovom pregledu su istaknute samo najvažnijepojave na polju književnoga rada u Bosni. Iscrpivo je taj

književni rad prikazan u nekoliko djela, po kojima je i ovaj,

pregled s.^stavljen.

— 174 —

rezultatima istraživanja nema nikakove dvojbe, damuslimani ne samo da nijesu za svojim zemlja-cima pravoslavnog i katolikog za-kona zaostali, nego su ih daleko i

natkrilili. Mnogi bosanski pjesnici i

uenjaci svojim posvema originalnim radom za-

premaju vrlo odlina mjesta u istonim literaturama.

Mnogo je neznatniji rad muslimanaBošnjaka na hrvatskom jeziku, te ni ukojem pogledu ne podna^a prispodobe s onim naistonim jezicima. Radenici te vrste megju musli-

manima prave su iznimke.

Mi emo ovdje istaknuti samo najvažnije radenike

u islamskim književnostima. Detaljnije rezultate dosa-

dašnjih istraživanja nai e italac u specijalnim stu-

dijama.^)

Prvi radenik iz naših krajeva na polju istoneprosvjete jest Mahmud paša Abagovi —sa pseudonimom A d n i. (f 1474). O njegovomporijetlu se ne slažu vijesti. Neki ga drže Grkom.Rodio se u Kruševcu, koji je pripadao srpskoj

despotiji, ali ga Bašagi drži ipak Bošnjakom, jer se

prije pada Bosne mnogo bogomila iseljivalo u srpsku

despotiju. Turci ga zovu Hrvatom. Mahmudpaša glasoviti je vezir, mecena, dižavnik i vojskovogja.

Prvi je vezir osmanlijskoga carstva, koji je iz ljubavi

prema znanostima i korisnim ustanovama ostavio

iza sebe trajne spomenike. Mahmud paša pisao je

u prozi i pjevao u turskom i perzijskom jeziku.

Pjevao je u doba, kada je turska knjiga bila u

povoju, kad se turskim jezikom tek poelo pisati i

pjevati, a ipak se odlikuje i dotjeranom formom i

dubokim mislima.

Malo se znade o talentiranom pjesniku, sinu

Ahmetpaše Hercegovia, Mustaj-begu1) Bašagi: Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj Itnjižev-

Bosti (Gl. zem. muzeja 1911 p. 1—88. i 295—390.) SejfudinKemura i VI. Corovi: Serbo Kroatische Dichlungen

bosnischer-Moslims aus dem XVII., KVIIl. und XIX. Jahrhundert.

Sara.evo 1912.

— 175 —

Hercegoviu, koji je kao pjesnik nosio pseudo-nim Šili („lavski"). Književni rad njegov pada u

poetak XVI. vijeka.

U eri Sokolovia radio je najpopularniji

Bošnjak megju turskim piscima: Sudi (t 1593.)

Rodio se u Sudiima, seocu pokraj Sarajeva. Temeljenaobrazbe stekao je u Bosni, a daljnu naobrazbuna istoku. U poetku vlade Selima II. Sudi je

uitelj u A t m e j d a n-s a r a j i m a, gdje su se uzga-

jali odabrani mladii za dvorska dostojanstva. Utim sarajima slušali su pred Sudijom nauke svi

veliki Bošnjaci i Hercegovci iz zadnjih decenija XVI.vijeka. Od njegovoga rada ostadoše opsežnikomentari glasovitih klasinih djelau perzijskoj knjizi, s kojima se i danas služe

prijatelji tih klasika. U poeziji odlikovao se Dervišpaša Bajezidagi, rogjeni Mostarac (šesti

decenij XVI. vijeka.) U Carigrad je došao u doba,kal je Mehmed paša Sokolovi bio navrhuncu svoje slave i moi. Kao lini savjetnik sultana

Murata III. stekao je veliki upliv na dvoru. Bio je

i bosanskim namjesnikom, a poginuo je u bojevimau Ugarskoj.

Nerkesi Es-Saraji (Muhamed Nerkesi)

rodio se u Sarajevu (1592— 1632.) a pjesnik je i

pripovjeda na turskom i perzijskom jeziku. U njego-

vim pjesmama kao i u pjesmama Derviš pašeopažaše oito utjecaj naših narodnih sev-dalinki.

Abdullah el Bosnevi (,Gaibi" to je

„Išezli") I odom je iz lijevanjske okolice. Na istoku

je proboravio itav svoj život i umro u Konji(1643/44.) Ovom se Abdullahu el Bosnevi pripisuje

još jedan grob s pridjevkom „Gaibi". U Staroj

Gradišci, u jednom kutu gradskoga parka sauvalose sve do danas jedno turbe, za koje narod veli, daje grobnica Abdullaha Gaibije. Megju bosanskimmuslimanima bijaše krilata rije: „Suha megja,G albina legja" te se do okupacije

176

vjerovalo, da duh Gaibin bdije nad bosanskomgranicom i štiti je od neprijatelja. Nije poznalo, k kaje narod Gaibiji odredio grob u Staroj Gradišci, kaoni to, zašto je poznat pod imenom Gaibi. Neki nusle,

da mu je Gaibi pjesniko ime, jer je on poznat uBosni više radi nabožnih derviških pjesama, negoli radi svojih uenih djela.

Abduliah el Bosnevi proslavio se kao komen-tator znamenitog djela Muhjudina Muhamedab. A r e bi (560—630 p. Hidžri) po imenu „Fususa*,u kojemu je ovaj orijentalni filozof izložio jezo;ru

mistine nauke o egzistenciji i spoznaji 27 velikih,

božjih poslanika. „Fusus" je bio vijekove predmeiompolemike izmegju ortodoksne uleme i šehova, aAbduliah ei Bosnevi istie se u prvom redu megjunjegovim braniteljima, napisavši tom djelu komen-tar na turskom i arapskom jeziku. Abduliah napisaoje osim toga itav niz što kraih, što opširnijih

rasprava.

Pee vi (Ibrahim paša Alajbegovi) rodio sedoduše u Ugarskoj, ali je lan poiodice Alajbegovia,koja je iza pada bosanskoga kraljevstva sve dopolovine XVI. vijeka igrala odlinu ulogu me^jubosanskim velikašima. Otac Peevin odselio je uPeuh, gdje je dobio velika lenska imanja i osnovaonovi odžak porodice Alajbegovia. Mati Peevina je

rogjena Bošnjakinja iz poznate porodice višegrad-

skih Sokolovia.

P e e V i j a se rodio negdje oko 1570. godine.Od državnih službi obavljao je defterdarsku u uu-

navskoj provinciji. Mnogo je vremena sproveo i uraznim borbama u Ugarskoj. Kao financijski inovnikdošao je i u Carigrad, a napokon postade bo-sanskim defterdarom (1635.), gdje je po svoj

prilici ostao sve do svoje smrti (1650. god.) Njegovapovijest („Tarihi Peevi") poinje sa prvim danimavladanja Suiejmanova (1520. god.), a svišava sa

zadnjim danima carevanja Murata IV. (1640.) Obuh-vata dakle 120 godina. Pisac opisuje dogagjaje svoga

— 177 —

doba i dogagjaje, koje je uo pripovijedati iz ustiju

svog oca. Pozna i savremene ugarske istoriare (poprijevodu).

Interesantna je linost Hasan Kaimija(„Kaimi baba") rogjeni Sarajlija. Bio je imuanovjek, te je svoju kuu okrenuo god. 1660. u tekiju

kaderi derviša, kojemu je redu pripadao i on kaašejh. Iz Sarajeva morao je bježati, jer se postavio

na elo bune, koja je nastala ušljed gladi god. 1682.

On je sa siromašnom klasom sarajevskog puanstvatražio, da se zaliha žita, koju su bogatiji radi speku-

lacije bili sakupili, razdijeli megju gladno stanov-

ništvo. Nastanio se stalno u Zvorniku, gdje je i

umro 1690/91.

Bašagi veli za nj, da njegov rad na polju

turske poezije nije nimalo vrijedan. Za nas je odinteresa, da je on napisao na hrvatskomjeziku dvije poune pjesme (t. zv. ka side) protiv

pušenja duhana, te pjesmu u slavu god. 1669. zauzete

Kandije. Poeziji ne treba dakako ni u tim proizvodimatražiti.^)

Alauddin Sabit rodom je iz Uzica, koje

su do oslobogjenja Srbije pripadale bosanskomvilajetu. lan je plemenite bosanske porodice. Slu-

žio je u Bosni i na istoku kao sudija. Umro je uAziji 1712. god. Za nj veli Bašagi, da je najorigi-

nalniji turski pjesnik prije preporoda. „Taj snažni

genij pokušao je prvi istonu umjetnu poeziju

i narodnu dovesti u sklad, prepleui oboje našim

narodnim prispodobama i figurama i tako stvorio

novi smjer i otvorio nove vidike turskoj umjetnoj

poeziji. U tom nastojanju pretekao je on i

Derviš pašu i Nerkesiju.Svršetkom XVII. vijeka svršavaju Bošnjaci svoju

misiju na polju istone knježevnosti. Tu i tamo

1) O njem sravni : Bašagi o. c. p. 305—306., koji nje-

<:ovu smrt stavlja u god. 1680. i Kemura i orovi o. c. p. XILHusein Karabegovi objelodanio je pjesmu o osvojenju Kandije

u. Gl. z. m. 1889. III. 94—96. Mehmed-beg Kapetanovi-Lju-

bušak : Istono blago II. 225.

12

178

jav ja se još koji pjesnik ili uenjak, ali veomarijetko. Razlog je lomu trebalo tražiti u velikimratovima i neprestanoj borbi na granici. VremenaAlipaše Heimovia nijesu dala ni odušiti, veli Ba-šagi, umornim našim djedovima, a kamo li baviti

se naukom i poezijom. Ratuje se kod kue i u tugjini

i brani itava država. Osim tih ratova i nutarnjesmutnje i razmirice izmegju pojedinih gradova i

vezira, izmegju raznih stranaka ne dopuštaju mir-

nog rada.

Od radenika u XVIII. stoljeu valja spomenutiFevzi šejha Blagajca, koji je živio u burnodoba prve polovine XVIII. vijeka u Mostaru. Napi-sao je na perzijskom jeziku „Bulbulistan" (t. j. mjestogdje se nalazi mnogo slavlja) (1739.) i posvetio gavaljda Alipaši Heimoviu.

Omer eff. Novljanin. Navale carevaca naBosnu pod princom Hildburghausenom i drugimgeneralima prenule su Bošnjake i Hercegovce iz

letargije, a suzbijanje tih navala pod Ali-pašomHeimoviem pobudilo je u njima stari ponos. Na-rodna pjesma opjevala je krvave bojeve u Krajini,

Posavini i pod Banjom Lukom, a Omer eff. Nov-ljanin, za kojeg neznamo ni kada se rodio, ni

kada je umro, ovjekovjeio je ovo doba u djelu :

Vojne Heimogli Ali-paše. Djelo je to dvaputa izašlo pod imenom ,. Povijesti Bosne" (1741.

i 1876.). Za vrijeme Heimovievih vojna bio je

Omer kadija u Sanskom mostu. Djelo je, veli Baša-gi, vješto pisano, te ovjek može da se po njemuuputi i o tadanjem kulturnom stanju u Bosni.

U XIX. stoljeu vrijedno je spomenuti M e h-

med Šakira Kurtehajia (rogjen 1 844. u

Bijelopolju, umro u Beu 1870.), koji je pokrenuou Sarajevu prvi samostalni list Gjulšen Šaraj(Sarajevski vijesnik) a bio je dvije godine i suradnik

službenog lista „Bosne". Premda nije imao oso-

bite kakove naobrazbe, pisao je odline politike,

ekonomske i poune lanke. Muvekit Salih

179

Sarajlija napisao je „Povijest pokrajine Bosne", koja

je još neobjelodanjena, a rukopis joj se uva u ze-

maljskom muzeju. Salih eff. služio je cijeli svoj

iivot kao inovnik Gazi Husref-besjova vakufa, pribi-

rajui materijal za svoju povjest. Umro je nekoliko

godina iza okupacije.

Iz poznate porodice Rizvanbegovi—Stoeviavalja nam zabilježiti kao pjesnikinju Habibu, kerAli-paše Stoevia (u Carigradu 1890.) i

glasovitog njenog bratia, a Alipašinog unukaArif-bega Rizvanbegovi a, koji je poznatkao turski pjesnik pod imenom Hersekli ArifH ik m e t. (1839.— 1903.) Iza Omer-pašinepersekucijemorao je najprije u Sarajevo, pa onda u Carigrad

(1853.) gdje se posvetio nauci. Brzo se upoznao s

arapskom, perzijskom i turskom knjigom. U državnoj

službi kao sudac nije imao mnogo sree radi svoje

otvorenosti i znaaja. U njegovoj se kui god. 1860.

osnovalo „Društvo pjesnika", te se oko njega okup-ljala po izbor duševna aristokracija onoga vremena

Vrijedno je zabilježiti u njegovom životu i tu

crtu, da je bio neustrašivi pobornik ustava i slobode

u Turskoj i da nije nikada zaboravljao svoj narodi svoju Hercegovinu-

Hikmet je posljednji klasik u turskoj literaturi

i spada u red prvih turskih pjesnika. Ono što je

ostavio pjesama, pravi su biser turske klasine poe-

zije. Osim pjesama pisao je i filozofske rasprave.

Nabrojio samo samo najznatnije pretstavnike

znanstvenog i pjesnikog rada u orijentalnim knji-

ževnostima, rodom Bošnjake i Heicegovce. Osimovih imade ih još itava legija. Prema tim blistavim

imenima sasvim ostaju u sjeni imena onih Bošnjaka,koji su radili i pjevali na svom narodnom, materin-

skom jeziku. Rad je njihov veinom priprost i skro-

man, ali baš zato, jer su kao iznimka megju svojombraom i jer su pisali hrvatskim jezikom, vrijedno

ih je redom spomenuti.

12*

— 180 —

Interesantna je injenica, da nijedna od trijuglavnih konfesija u zemlji, nije z nalet

literarnom radu druge. Svaka konfesija

živjela je za sebe. Prvi poznati nam muslimanski

pjesnik koji je pjevao narodnim jezikom Hevaji^u predgovoru svog rijenika (1631.) naroito istie,

da se na „bosanskom" jeziku prije njega nije ništa

napisalo, premda je 20 godma prije izašlo najpopu-

larnije djelo franjevca Matije Oivkovia „Na-uk Ka rstianski". Isto tako n. pr. ne zna fra

Stjepan Margiti u predgovoru jednog svogdjela, koje je 1704. godine štampano, u kojem govori

jezinim, socijalnim i kulturnim odnošajima Bos-

ne, ni najmanje o literarnim interesima muslimanai pravoslavnih. Najstariji do sada poznati, a ujedno

i najznamenitiji megju muslimanima, koji su pisali

najodni jezikom jest -.Muhamed Hevaji Uskjufi.Rodio se 1601/2. u zvornikom sandžaku, valjda u

Tuzli. God. 1651. radi još literarno, ali ne znamo^kada je umro. Pisao je turski, arapski, perzijski i

hrvatski. (On svoj materinski jezik zovesrpskim, ali i opetovano^ bosanskim).Poznat je njegov lekskon „Potur Šahydijje". Jezik

mu se odlikuje time, da je prilino prost od tur-

cizama a gdjegdje i sasvim. Simpatina je crta u nj

vjerska tolerancija i jasno izreenamisao nacionalno g j e d i nstva Bošnjakabez razlike vjere. Nitko nije na pr. izrekao prije

njega u bosanskoj kn.iževnosti ovaku misao

:

Otac jedan, jedna mati

Prvo bin nam, valja znati

Jer emo se paski klati ?^)

O Hasanu Kaimiji govorili smo naprijed.

Pjesnik „Arsuhala od Duvna", jedne od naj-

popularnijih slavensko-turskih pjesama, nije nampoznat. Znamo samo, da je to bio neki aga, koji

je mnogo kao vojnik okolo hodao, te iz jednog

') Kemura i orovi o. c. p. 4—5.

— 181 —

nepoznatog razloga bio interniran u Županjcu(Duvnu). On moli ganutljivim rijeima premještenje

iza dugog mukotrpnog zatvora. Arsuhal je sastavljen

valjda oko 1706. godine.

Osim ovih pjevali su na narodnom jeziku

Hadži Mehmed Raži, rodom iz Sarajeva,

(umro 1785. god. u Meki), zatim iVlula MustafaBaš-Eski (kao pjesnik zove se Šefkija), takogjer

rodom iz Sarajeva. (Umro 1803.) Šefkija prilino

dobro podražuje narodnoj pjesmi. A n d r i j a K a i ,veli dr. orovi, jedini pjesnik XVIII. stoljea, koji

se dao inspirirati narodnim pjesmama, dobio je u

Šefkiji interesantnog druga, koji ga i

nadvisuje u tome, jer ne upotrebljava rime,prikljuujui se tako još intimnije na-rodnoj pjesmi.

Najplodniji je megju ovim pjesnicima SejidVehab Ilhamijaiz Žepa(god. 1821. pogubio gau Travniku Dželaluddin paša). U jednoj kasidi oštro

kritizira tadanje socijalne odnošaje u Bosni. On pjeva«.

udan zeman nastade,

Sve zlikovac postade,

Din dušmanin ustade

:

Što se hoe za Boga?Nestalo je pravde, nastavlja dalje, a sramota

Turaka je oita: „Turin nema amela, krivda pravduzamela". Sve dobre namjere centralnihvlasti razbijaju se na nesposobnosti i

nevaljalosti podanih. Rijetko su seovakove rijei izrekle tako slobodnoi neprikriveno i to još od muslimanamuslimanima.

U ovaj niz spada i jedna djevojka pjesnikinja,

Umihana ujdina sa svojom pjesmom: S a-

r a j 1 i j e^ i g j u p. a vojnu. Zarunik joj bajraktar

Mujo andži pade 1813. u boju protiv Srba.

Ona se odlui ne udavati i ostade do kraja života

djevojka. Svom zaruniku u spomen spjevala je nanain narodnih pjesama pohod Sarajlija protiv Srbije.

— 182 —

Šejh Abdurahman Sirija (Sikira) rodiose 1785. u Fojnici. On je u Oglavku izmegju Foj-

nice i Kiseljaka osnovao tekiju, koja je još i sadajedna od najznamenitijih muslimanskih tekija uBosni. Pjesniki njegovi sastavci su didaktike na-

ravi, a raširene su mu pjesme po itavoj zemlji.

Ime njegovo (Sirija) poznato je itavom musliman-skom svijetu. Umro je 1847. godine.

Napokon nam valja jipš spomenuti A h m e deff. Karah odžu iz Zepa i Omer eft.

Huma iz Mostara (umro 1880.)

U istinu su od^ove nabrojene jedanaestorice

pjesnici H e v a j i i Š e f k i j a, no svejedno su i svi

drugi, manje od njih vrijedni, bili popularni i poznati

kod svojih suplemenika kao što i franjevaki pisci

kod svojih.

Sve ove pjesme napisane su tursko-arapskimpismom, kojim se služe još i danas mnogi konzer-

vativni muslimani (uz neku reformaciju !)

B.

RAD KATOLIKA I PRAVOSLAVNIH NAKJIŽEVNOM POLJU.

Bosanski katoliki pisci, koji pišu u narjejuzemlje, zovu svoj jezik „bosanski m". Pod tim

dakako ne misle nikakav osobiti jezik, nego samonarjeje ilirskoga ili slavenskoga.Rijetko zovu svoj jezik hrvatskima nikada srpskim. Hrvatskim jezikomzovu ga oni, koji stanuju na dalmatin-skom, dakle specijalno hrvatskompodruju. Specialno „srpski" zovu se

pravoslavni Bosne. Veina katolikih pisaca

Bosne daje prednost slovinskomili ilirskomjeziku pred bosanskim ili hrvatskim.Ve najstariji hrvatski gramatiar Bartuo Kašizove svoj jezik slovinskim, ali veli, da se služi

— 183 —

„bosanskim" narjejem. Poznati Ma ti j a D i vk o vic

zove svoj jezik „bosanskim", a pismo, jer je

irilica „srpskim" („iz latinskoga jezika u bo-

sanski sa sipskim slovima"). Pojam „bosanski"podregjen je pojmu slovinski i u njemu je

sadržan. Ne može se dokazati, da je analogno

„bosanski" sadržan u hrvatskom ili srpskom.i)

Katoliki pisci pisali su latinicom i t. zv.

bosanskom irilicom („bosanica"), koja

nije drugo nego irilsko kurzivno pismo.Pri tom je zanimivo, kako u Rimu nijesu rado

gledali te bosanske irilice. Jedan od posljednjih

izdavatelja irilskih knjiga u Bosni Stjepan Mar-kovac ili Margiti, poetkom XVIII. stoljea

hvali svoje pretšasnike Divkovia i Posilovia, što

su svoju knjigu izdali u narodu pristu-panijem irilskom pismu. Najvei dio

naroda ne poznaje latinska slova, a naše su

štamparije, tuži se on. od doba Divkovia i Posilovianapuštene i slova zabaena, premda su knjige s

našim slovima u Bosni potrebite. 2) Megjutim, akosu i fratri sve nauke uili na latinskom jeziku i iz-

davali od X\/III. stoljea knjige latinskim pismomnijesu zaboravili dugo još bosanice. Provincijal

Luka Karagi zabranjuje u okružnici god. 1737.

da se hrvatski jezik piše latinskim slovima, pak ni

za privatnu upotrebu, jer su slova dar božji narodu,

i jezicima dana, koja se mnogima ne daju, pa akoih odnemarimo, izgubit emo i vea dobra. Jošu 20 tim godinama prošloga vijeka matice krštenih

pa ak 1 manastir.^ki rauni pisani su bosanicom.-^)

Juki veli opet, da je irilicom pisanih knjiga mo-ralo biti mnogo više. ali bibliotekari nijesu više

znali irilicu itati i zato su mnoge knjige i rukopise

spalili. On je sve stare knjige kupio od jednostavnih

^) Frohaska : Das Kroatisch-seibische Schrilttum in Bos-

nien und der Her.egovina Zagreb 1911. p. 3—4.

-) Prohaslii 0. c. p. 128-129.

•*) Alaupovi : Ivan Frano Juki p. 2J.

184

ljudi, koji su ih još itali u odrpanim ekzemplarima.U bibliotekama da ima zato mnogo talijanskih, la-

tinskih, njemakih, francuskih i drugih knjiga, natr-

panih bez izbora.^)

Karakter ka'olike literature u Bosni odregjenje svojim vrelom, a to su : visoke škole franjevaca

u Italiji, gdje su fianjevci uili poznavati tamošnjuliteraluiu. i domaim milijeom : niskim niv6-om na-

obrazbe bosanskih katolika. Nije bio lak posaopružiti nešto narodu, a opet s druge strane održati

literaturu na visini zapadnih uzora. Na rad poticala

je franjevce ista ona pojava, koja se pojavila u Rimu,kada su poeli raditi oko toga, da podignu slavensku

službu božju megju Hrvatima protiv napredovanjai širenja protestantizma, što ga je promicala narodnaknjiževnost. Franjevci imali su se boriti s piopo-

vijednicima nove nauke i protiv islama. Djela tranje-

vaca bila su dosta vješto udešena prema narodnomshvatanju i postadoše mila zapuštenom narodu,

kojemu su bila jedina utjeha. Vidi se to iz izdanja

tih knjiga. Premda su pisana u nabožnom duhu,ipak to nije strogo crkvena literatura. Nije to lite-

ratura isto pouna, ali ni savim zabavna. Prednost

ove literature leži u tome, što ona predouje istinarodni govor kao najbolja hrvatskaproza u XVII. stoljeu. Vrlo je znamenita i za

kulturnu povijest, jer se obazire na narodne potrebe

i njegove pogriješke. Narod je mnogo puta njezinu

nauku primao i dalje je obragjenu širio. ^')

Najstarija poznata knjiga bosanska pisana

latinicom jest prevod jednog zbornog djela u

poast Mariji pod dvostrukim napisom: „Hortusanimae — raj duše. Djelo je dovršeno 1567. god.

u .Belgradu". Nagjeno je u franjevakom samostanu

u Fojn ci. U njem imade crkveni kalendar, psalmi,

litanije, evan^jelja o muci Isusovoj i razne molitve.

1) P.ohaska o. c p. 130-131.

2) Šurmin : Povjest književnosti hrvatske i srpske. Za-

greb 1898. p. 115-1 Irt.

— 185 —

Pisac djela zove se Marinus Nicolaus, za kogaznamo, da je bio Franjevac bosanske redodržave,

ali postoji sumnja, da li je bio po rodu Bošnjak.^j

Više izdanja doživljelo je djelo Fra IvanaBandulavia(Bandulovi?)Skopljaka, koje

je on priredio u slovinskom jeziku : Evangelya priko

svega godischta (u Bnecich 1613. god) I Bandulovištampa svoje djelo latinicom.

Matija Divkovi (1563.— 1631.) prvi je,

koji je pisao hrvatskim jezikom a t. zv. bosanicom.Rodio seuJelaškamavijake župe, udaljene

3V2 sata od Vareša. Njegova su djela: Nauk karst-

janski za narod slovinski (1611), zatim: Nauk karst-

janski s mnoziemi stvari duhovniemi (I6I6.) i Sto

udesa ali ti zlamenia blažene i slavne bogorodice

divice Marie itd.

Divkovi je sam dao lijevati bosanska slova uMlecima, a zove ih »srpskiemi pismenima«.Njegova su djela kršanske enciklopedije za narod,

a ne može se rei, da su puki prijevod. Ma da se

znade za njegove uzore, razabire se ipak i stil i

glas Divkoviev.Djela ovoga pisca itala su se veoma mnogo

u XVII. i XVIII. stoljeu i doživljavala nova izdanja.

Od naroda su se mnogo tražila, a bila bi se još i

dalje itala, da se nije sa strane Rima gledalo iril-

sko pismo istisnuti latinskim.

Mnogo je bio itan i Fra Pavao Posiloviiz Glamoa. Bio je skradinski biskup (1642— 1664)

a i on je štampao svoja djela : Naslagjenije duhovno(1639.) i Cviet od kriposti duhovni i tilesnie — iz-

vadien su iz jezika latinskoga u jezik iliriki aliti Slo-

vinski (1647,), bosanicom u Mlecima.Kao teolog i filozof pišui svoja djela latin-

skim jezikom, proslavio se Juraj Dragi-

*) Literatura franjevaka prikazana je ovdje po kritinoj

istoriji bosanske književnosti Dr. Prohaske. Neki detalji uzeti

su i iz dr. Jelenia: Kultura i bosanski Franjevci I. Sarajevo191-2. O Marina Nikoli usporedi u Jelenia p. 224.

186

ši (pogrešno Dobreti) rodom iz Srebre-nice. Odavle je poslije pada Bosne došao u Dubrovnik,gdje je valjda i stupio u franjevaki red. Oiišavši

u Italiju, posvetio se sav filozofiji i teologiji. Studirao

je na sveuilištima u Oksfordu i Parizu. Dostigaoje u Italiji visokih crkvenih i svjetskih odlikovanja.

Ovdje je i humanizirao svoje prezime u»Benignus«.Napisao je sjajnih teoloških i filozofskih traktata

(»ilirski Duns Scotus«). Radi zauzimanja za glaso-

vitoga J e r on i m a Savonarolu malo da nije

proigrao svoju karijeru. Umro je 1520. godine.

Ivan A n i (Johannes Anicius) rogjen u

Lipi kod Duvna, svojim latiniziranim prezime-

nom dokazuje, da je klasicizam i humanizam ušao

i u Bosnu. Ani je umro u Italiji 1685. Napisao

je više djela na hrvatskom i latinskom jeziku.

U poetku XVIII. stoljea radi StjepanMar-kovac ili Margiti rodom iz Jajca. Njegovozauzimanje za bosanicu spomenuli smo naprijed,

ali je on i inae interesantna pojava. On neobinovoli konzervativne, narodne obiaje, dialekte i poetsku

nabožnost srca. Takvi su bili i njegovi pretšasnici.

Zato je duboko prodro u dušu naroda i njegova

molitvena knjižica, kojoj je po svoj prilici naslov:

Ispovid karstianska itd. zvana je od naroda ope-nito Stjepanuša; znak je to velikoga populariteta.^)

Biskup Mileti (koncem XVIiI. stolja) dao je svaki

egzemplar Stjepanuše, koji mu je dopanuo ruku,

spaliti.

Margiti je mnogo putovao i vidio mane svoga

naroda jasnim pogledom. Što sve ne bi biliod njega saznali, da njegovi spisinijesu moiali proi mletaku cenzuru,veli dr. Prohaska! Zanimivo je još jedno njegovo

djelo za narod, a zove se »Fala od sveti« (1708.)

Pisac ne može ni ovdje da zataji svoje neprijateljstvo

protiv uene literature, protiv propo-

') Neki drže „Ispovid" za drugu i<njigu od Stjepanuše

(Sr. Prohaska o. c. p. 12^. i Jeleni o. c. p. 2J0.)

— 187 —

vi jedi, koje su narodu nerazumljive.... mnogirazlaže propovijedi tako, da narod zadrijema ili

poinje mumljati, a pri tom malo naui. Osvre se ukratko i na pravoslavnu crkvu, koja nepozna propovijedi, jer su kalugjeri nenao-b r a ž e n i i svoj život provode bez knjiga.Kad ih se upita, zašto ne propovijedaju, odvraajukratko : Jer nema propovjednih knjiga.

Po svom porijetlu i djelima zanimiv je Lo vroLjubuški Sitovi. Otac mu je b i o musli-man, kojega je za bekoga rata uhvatio neki

Dalmatinac. Ovaj ga je pustio na slobodu uz otkup-ninu, koju je obeao sabrati, ali je dotle ostavio

svog sina kao jamca. Kad se sin povratio ocu, nije

mogao više priviknuti svojoj rodnoj kui, nego je

pobjegao od oca, dao se pokrstiti i postao franjevac.

Od Sitovia postade pater Laurentius humanista.

Napisao je gramatiku : Grammatica laiino — illirica

(Venetiis I7l2.) U predgovoru ove gramatike veli:

Kako mnogi narodi t. j. Francezi, Spanjoli, Italianezi,

Nimczi, Ungari lascgne naue gramatiku, negomi Ha rva ti... jer oni »štampaju gramatike usvoje vlastite jezike istumaene. Poznata je i Sito-

vieva« >Pisna od pakla", koju je on složio u„hrvatski jezik i pisanje". (Mleci 1727.)

Sitovi upotrebljava stil narodne pjesme dese-terac. Megjutim Sitovi to ne ini iz ljubavi premanarodnoj pjesmi nego kao njezin protivnik. On sebon p'otiv junakih pjesama svoga naroda s moral-noga stanovišta crkve. On kudi loš obiaj pjevanja

pjesama o Kraljeviu Marku, Musi Arbanasu, Relji

Bošnjaninu, o ratu, ljepoti djevojaka i crnom vinui obraa se na svoju brau, da rašire „Pisnu odpakla" i daje narodu dadu pjevali mjesto spomenutihnekorisniti pjesama. Njegovo stanovište zauzimalaje i oficijelna crkva. Jezuiti u Zagrebu izdali suslino obranbeno sredstvo protiv narodne pjesme.^)

1) Piohaska o. c. p. 136—137.

— 188 —

Franjevci se osobito rado bave studijom istorije.

Ovo dokazuju najbolje mnogi ljetopisi, što su se uBosni sauvali. Bosanska redodižava posjeduje ljeto-

pise Šipraia u Sutjesci, fra Nikole Lašvanina(u Jajcu 1750.), fra Bone Benia u Sutjesci, fra

Stjepe Margitia u Jajcu.

Osim ljetopisa imade i štampanih istorijskih

djela, a najznatniji je istoriar fra Filip Laštriiz Oevi je. Na temelju dokumenata napisa onpovijest bosanske srebrene provincije pod naslovom:Epitome vetustatum Bosnensis Provi n-

ciae (Mleci 1765.) Laštri je pomagao suradnjomi glasovitog Isusovca Farlatia pri njegovudjelu: Illyricum sacrum. Umro je 1763. godine.

U XIX. stoljeu prikljuili su se bosanski fra-

njevci, koji su od god. 1830. dolazili na nauke u

Zagreb, ilirskom pokretu. Opseg ove istorije ne do-

pušta mi, da se potanje bavim njihovim radom.Istaknut u samo najznamenitija imena: biskup fra

Marijan Sunji, fra Ivan Frano Juki,Martin Nedi, Grgo Marti i drugi.

Književnost pravoslavnih u XV. i XVI.

stoljeu ograniena je najveim dijelom na voljenje

kronika u manastirima i na prepisivanje i štampanje

crkvenih stvari srednjega vijeka. Srpska se štampanadjela i rukopisi za razliku od ruskih crkvenih knjiga

zovu »srbuljama«. To su psaltiri, oktoihi itd. Najviše

knjiga sauvalo u se manastirima uŽitomisliu i

Zavali u Hercegovini Uope se može rei, da je

kaiolika literatura usredsregjena u Bosni, a pravo-

slavna u Hercegovini. Prva u manastirima : Sutjesci,

Kreševu i Fojnici, a druga u Žitomisliu, Zavali itd.

Najranije štampana srbulja je, »Oktoehos«, koji

je izašao na Cetinju 1494. Egzemplari toga »okto-

eha« došli su i u Bosnu, te Hercegovinu. (Manastir

Žitomisli i manastir Zavala. Ovaj imade štampanoktoeh iz 1495 god. iz iste štamparije). Druga je

štamparija Božidara Vukovia u Mlecima

— 189 —

(1520—1538.). Štampanje psaltira, oktoela nastavlja

Vincenc Vukovi (1546.,— 1547. i 1554.)

Kad je osmanlijska vlada postala sklonija

pravoslavnoj crkvi u doba velikog vezira Mehmedpaše Sokolovia, razvi se jedna serija srpskih štam-

parija. U Belgradu osniva štampariju knez RadišaD mitro vic, koji je poeo štampati evangjelje,

a nastavio ga Trojan Gunduli iz Dubrovnika(1552 god.). Ovaj Belgrad bio bi po Prohaski uHercegovini, a ne onaj na Dunavu.^) Kratko vrijeme

u prvoj polovini XVI. vijeka, spominju se štam-

parije u Mileševu, Goraždu, Vrutcima (kotar

Uzice) i Graanici (na Kosovom polju).

Samostalnoj književnosti mogli bismo urau-nati t. ZV. „Op štake", u kojima su zabilježeni

gosti, ktitori (patroni manastira) i igumani.

U XVIII. stoljeu postaju rusko-srpski odnošajiživlji. Iz ruske literature, koja je od Petra Velikogaudarila više zapadnim svjetskim pravcem, dolazeknjige, koje proširuju uski crkveni duh srpske lite-

rature. Upliv Rusije na obrazovanje južno-siavenskogaklera postaje jai, a sipski crkveni jezik nadomje-štava se ruskim.

U ovo doba pada „Zbornik', sastavljen odhe.cegovake familije Miloradovia a pisan uMoskvi 1714 — 1715. godine. Nagjen je taj Zborniku parohiji u Nikšiu. Osim raznih duhovnih stvari

nalazi se tu i opis Italije. Jezik ovoga kodeksa isti

je kao i u Srbuljama, ali sa rusicizmima,

U doba ruskoga upl.va u poetku XVIII. stoljeanastaju i prvi versiticirani produkti u srpskoj litera-

turi. Monah Visarion ,,daskal srpskoga patrijarhe

Moiseja" šalje uenike rime sarajevskoj crkvenojopini. On hvali slovenske Srbe (,Sloven Srbli")^

koji ma da živu u tamnoj moi Agarena (Turaka),

ipak visoko diže svetu hrišansku vjeru. Jezik ovihstihova je rusko-srpsko-crkveno slavenski.

') I^rohasl<a o. c. p. 87.

— 190 —

Kad se u XIX. stoljeu poelo misliti na duševniživot naroda i izvan crkve, onda je bio luski upliv

crkvenoga jezika ve tako jak, da se prvi nacionalnipisci, koji se trude pisati na narodnu, nesvjesnosluže rusicizmima. Tako n. pr. prvi pisci iz Herce-govine kao saradnici poznatoga asopisa: Srpsko-dalmatinskog Magazina (izlazio od 1836—1873.)Ovaj asopis još u 70 tim godinma XIX. stoljeaimade rusicizama.

Slabom razvitku pravoslavne literature valja

tražiti razlog u tome, što se sveeniki stalež nije

digao na više. Bio je bez prave organizacije i pra-

vih studija i nije imao u prvo doba nikakovesveze s naunim zavodima izvan zemlje. Ipak ta lite-

ratura, veli dr. Prohaska imade svoje istoriko znaenje.Ona je uz sredovjenu pismenost sauvala srpsko-nacionalne tradicije. Što su Srbi du-ševno stješnjeni, ostali vjerni samimasebi i istorijskim uspomenama, toznai duševnu snagu, manifestacijuotporne sposobnosti; ova je osobitokod pravoslavnih Slavena bila uvijeksilno j aka.^)

') Prohaska o. c. p. 92.