medjunarodna trgovina seminar
DESCRIPTION
međunarodna trgovinaTRANSCRIPT
Tempus IB_JEP_19027_2004 Balkan Agri-Sector Initiative for Capacity Building – BASIC
Međunarodna trgovina poljoprivredno-prehrambenim proizvodima
Prof. Dr Branislav Vlahović
SEMINAR
Međunarodna trgovina poljoprivredno-prehrambenim
proizvodima
Autor: Prof. dr Branislav Vlahović
Poljoprivredni fakultet, Novi Sad
Novi Sad, 11-16. Novembar, 2007. Novi Sad, Srbija
Tempus IB_JEP_19027_2004 Balkan Agri-Sector Initiative for Capacity Building – BASIC
Međunarodna trgovina poljoprivredno-prehrambenim proizvodima
Prof. Dr Branislav Vlahović
“Ako ne znate kojim pute treba ići,
svi putevi su dobri”
Anaksagora
1. MEĐUNARODNA TRGOVINA POLJOPRIVREDNO-PREHRAMBENIM
PROIZVODIMA
Međunarodni promet poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, predstavlja integralni
deo ukupne svetske trgovine. Danas se odvija u uslovima veoma složenih odnosa i znača-
jnih razlika u stepenu ekonomske razvijenosti pojedinih zemalja, ali i brojnih drugih
faktora (istorijskih, kulturnih, konfesionalnih, političkih i sl.). Međunarodni promet poljo-
privredno-prehrambenih proizvoda, dobija na značaju, i odvija se pod izrazito restri-
ktivnim uslovima. Ne odvija slobodno zbog prisustva raznih barijera, pre svega, od strane
ekonomski razvijenih zemalja. Ovo otežava slobodnu cirkulaciju i deformira tokove
međunarodnog prometa pomenutih proizvoda. Takođe, ono diskriminiše ostale učesnike
u prometu (tzv. “treće zemlje”), koje su suočene sa teško savladivim barijerama za izvoz
svojih proizvoda. “Osnovni uzrok problema u trgovini u poljoprivredi je razilaženje
između intervencionističke prirode domaćih poljoprivrednih programa i pretpostavki kon-
kurentnih tržišta” (Warley, 1990.).
Industrijski razvijene zemlje, u međusobnoj, sve oštrijoj, pa i nelojalnoj konkurenciji i
borbi za tržišta, ne poštuju dogovorene principe slobodne međunarodne trgovine, i sve
više primenjuju restriktivne i protekcionističke mere (Mitrović Ljubica, 1987). U
novije vreme pomenute zemlje, u velikoj meri, koriste trgovinske preferencijale za svoje
strateške ekonomske ciljeve.
Jedan od najznačajnijih elemenata koji ima presudan uticaj na obim i dinamiku među-
narodnog prometa, poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, uopšte, jeste delovanje agra-
rnog protekcionizma. Pored agrarnog protekcionizma, na promet deluju, i brojne multina-
cionalne kompanije, a značajan upliv u sferu prometa imaju i asocijacije zemalja čiji je
osnovni cilj unapređenje trgovine. Na obim svetske trgovine deluju i tehničko-tehnološki,
Tempus IB_JEP_19027_2004 Balkan Agri-Sector Initiative for Capacity Building – BASIC
Međunarodna trgovina poljoprivredno-prehrambenim proizvodima i politički faktori. Veliki deo spoljnotrgovinske razmene odvija se pod neposrednim de-
jstvom pojedinih zemalja, odnosno Vlada, te se može reći, da je situacija na svetskom
tržištu u velikoj meri posledica državnih intervencija, a manjim delom rezultanta delova-
nja tržišnih zakonitosti. Agrarni intervencionizam je činjenica savremenog života, uprkos
pokušajima teorijskog dokazivanja preimućstava ekonomskog liberalizma i političkih de-
klarisanja na delovanje tržišnih snaga.
U međunarodnom prometu nalazi se poljoprivredno-prehrambenih proizvoda u vre-
dnosti od 400 milijardi dolara (2000-2005), da bi u 2005. godini dostigao vrednost preko
500 milijardi US dolara (grafikon 1), sa prosečnom godišnjom stopom rasta od 11,5%. U
odnosu na kraj sedamdesetih godina ukupan međunarodni promet ovih proizvoda se
udvostručio.
Grafikon 1 . Izvoz poljoprivreno-prehrambenih proizvoda u svetu, (2000-2005), milijardi dolara $
300
350
400
450
500
550
2000 2001 2002 2003 2004 2005
(milijardi $)
originalni podaci linija trenda
Promet poljoprivredno-prehrambenih proizvoda u odnosu na ukupan promet svih pro-
izvoda čini oko 10% i dugoročno posmatrano ima tendenciju smanjenja. Ono, pored po-
većanja privredne razvijenosti, posledica je toga što većina zemalja povećava svoju proi-
zvodnju i teži da postigne samodovoljnost u agroindustrijskim proizvodima i time umanji
uvoznu zavisnost od drugih zemalja. Istovremeno, uslovljeno je, pored ostalog, i delova-
njem čitavog niza barijera u sferi međunarodnog prometa ovih proizvoda. I pored toga,
on i dalje ostaje važan segment ukupne svetske trgovine.
Prof. Dr Branislav Vlahović
Tempus IB_JEP_19027_2004 Balkan Agri-Sector Initiative for Capacity Building – BASIC
Međunarodna trgovina poljoprivredno-prehrambenim proizvodima
Prof. Dr Branislav Vlahović
U dužem vremenskom periodu dogodile su se značajne promene u strukturi međunaro-
dnog prometa. Ogledaju se u tome da žitarice (cerealije) gube svoj dominantni položaj
koje su imale početkom osamdesetih godina dvadesetog veka, dok se, istovremeno, pove-
ćava udeo stoke za klanje, mesa i prerađevina, kao i mleka i prerađevina. Ove promene
naročito pogoduju visokorazvijenim zemljama, koje imaju razvijenu prerađivačku
(prehrambenu) industriju i koje zahvaljujući visokoj produktivnosti mogu veoma lako da
se uključe u međunarodnu podelu rada. One nastoje da na međunarodno tržište realizuju
finalne, dakle, skuplje proizvode. S druge strane, nerazvijene zemlje i zemlje u razvoju su
u neravnopravnom položaju jer ne poseduju ovu komparativnu prednost, te su prisiljene
da na svetsko tržište iznose relativno jeftine primarne proizvode, odnosno poljoprivredne
sirovine.
U strukturi međunarodne trgovine poljoprivredno-prehrambenih proizvoda najznača-
jnije učešće imaju žitarice (cerealije) sa vrednošću od preko 60 milijardi dolara, i čine
dvadesetak posto ukupnog svetskog prometa. Na drugom mestu nalaze se stoka za klanje,
meso i mesne prerađevine, koje neznatno zaostaju za vrednošću prometa žitarica. Na tre-
ćem mestu po vrednosti prometa nalaze se mleko i prerađevine sa skoro 30 milijardi do-
lara, odnosno sa učešćem od preko osam posto (FAO, 2006).
1.1. IZVOZ POLJOPRIVREDNO-PREHRAMBENIH PROIZVODA
Izvoz poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, posledica je, pre svega, visoke i efika-
sne domaće proizvodnje, odnosno povoljnih agroekoloških uslova za proizvodnju, ali i
delovanja odgovarajuće poljoprivredno-prehrambene politike zemlje. Na međunarodni
promet agroindustrijskih proizvoda, deluje veliki broj vrlo razrađenih mehanizama, re-
žima i instrumentarijuma, kao što su:
carinske tarife,
premije,
prelevmani,
kontingenti,
dozvole,
posebni sporazumi i zabrane, a
Tempus IB_JEP_19027_2004 Balkan Agri-Sector Initiative for Capacity Building – BASIC
Međunarodna trgovina poljoprivredno-prehrambenim proizvodima politika paritetnih cena, i
kreditna politika s ciljem razvoja domaće poljoprivrede, i agroindustrije i zaštite
od inostrane konkurencije i sl.
Daleko veći izvoznici su razvijene zemlje, koje daju tri četvrtine svetskog izvoza, u
odnosu na ekonomski slabije razvijene zemlje sveta. Regionalno posmatrano najveći iz-
vozni region jeste područje Evrope koji daje skoro polovinu ukupnog svetskog izvoza.
Ovo je rezultanta intenzivne i produktivne primarne poljoprivredne proizvodnje, kao i
visoko razvijene prerađivačke industrije uz kombinaciju raznovrsnih i efikasnih mera ag-
rarne politike.
Histogram 1. Zemlje najveći izvoznici poljoprivredno-prehrambenih proizvoda (2005), milijardi dolara $
20.6
34
35.1
40.4
50
0 10 20 30 40 50
(milijardi $)
Kanada
Nemačka
Holandija
Francuska
SAD
Vodeći svetski izvoznik poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, je SAD sa izvozom
od 50 milijardi dolara (2005), sa prosečnim učešćem od 13% svetskog izvoza (histogram
1). SAD primenjuju razne mere koje imaju značajne implikacije na međunarodni promet
poljoprivredno-prehrambenih proizvoda. Cilj je efikasna zaštita domađih poljoprivrednih
proizvođača i izvoznika.
SAD se zalaže za liberalizaciju trgovine ovim proizvodima (još od Kenedijeve runde
pregovora). Sa druge strane, evropske zemlje, (pre svega Evropska unija), kao i druge
zemlje raznim merama se brane od izvoznog ekspanzionizma SAD-a. Upravo ovi
suprotni interesi dovode do konflikata i pravog "rata" subvencijama. Subvencionisanje iz-
voza vrši se da bi SAD na međunarodnom tržištu sa svojim agrarnim proizvodima bile
Prof. Dr Branislav Vlahović
Tempus IB_JEP_19027_2004 Balkan Agri-Sector Initiative for Capacity Building – BASIC
Međunarodna trgovina poljoprivredno-prehrambenim proizvodima
Prof. Dr Branislav Vlahović
konkurentne ostalim najvećim izvoznicima. Ono se vrši u vidu gotovinskih sredstava,
odnosno, raznih vidova kredita. Osnovni cilj izvoznih subvencija je da izjednače razlike
između domaćih i svetskih cena. Commodity Credit Corporation (CCC), je ustanova je u
okviru Ministrastva poljoprivrede SAD (US Department of Agriculture), i finansira pro-
grame podrške agrarnih cena i farmerskih dohodaka, programe rezervi, izvoza, ali i pro-
grame javnih službi, osiguranja, reosiguranja i sl.
Na drugom mestu među najvećim svetskim izvoznicima nalazi se Francuska, koja
predstavlja i najvećeg evropskog izvoznika, sa prosečnom vrednošću izvoza od 40
milijardi dolara odnosno sa učešćem od osam posto svetskog izvoza.
Značajan izvoznik poljoprivredno-prehrambenih proizvoda jeste i Holandija, sa
prosečnim izvozom od 35,1 milijardi dolara. Ovo je rezultanta, pre svega, izrazito
razvijene stočarske proizvodnje. U velike izvoznike spadaju još i Nemačka i Kana-
da. Napred navedene zemlje dominiraju u svetskom izvozu jer daju više od trećine istog.
Evidentno je da su najveći izvoznici zemlje Evropske unije, koja u svetskom izvozu do-
minira sa učešćem od preko 40%.
Rastući izvoz ekonomski razvijenih zemalja doveo je do njihovog sve većeg učešća u
vrednosti ukupnog svetskog izvoza. Istovremeno smanjeno je učešće zemalja u razvoju.
Znatno manji deo svetskog izvoza dispergovan je na relativno veliki broj ostalih zemalja,
koje imaju marginalnu ulogu, i koje su u poziciji da se prilagođavaju međunaro-dnom
tržištu.
Za sve visokorazvijene zemlje karakteristično je da raznim merama značajno stimulišu
izvoz poljoprivredno-prehrambenih proizvoda na direktan način (subvencionisanjem), i
kroz razne vidove državne podrške. Isti je, između ostalog, usmeren ka zemljama u
razvoju koje su značajno deficitarne u osnovnim poljoprivrednim proizvodima. Postoje
značajna ograničenja u trgovini poljoprivredno-prehrambenih proizvoda. Poslednjih de-
cenija do izražaja dolazi delovanje agrarnog protekcionizma koji je, proistekao radi
zaštite poljoprivredne proizvodnje razvijenih zemalja od izrazite konkurencije na
međunarodnom tržištu.
Globalno posmatrano, trgovina se ne prepušta slobodnom funkcionisanju tržišnih
zakonitosti, već je ograničena raznovrsnim barijerama. Modaliteti barijera slobodnoj
trgovini poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, brojni su i raznovrsni i kreću su se od
Tempus IB_JEP_19027_2004 Balkan Agri-Sector Initiative for Capacity Building – BASIC
Međunarodna trgovina poljoprivredno-prehrambenim proizvodima
Prof. Dr Branislav Vlahović
jasno uočljivih, do suptilnih i teško prepoznatljivih (Kozomara Jelena, 1995.). Mere
agrarnog protekcionizma delom pogađaju i razvijene zemlje, ali se daleko izrazitije mani-
festuju na ekonomsku stabilnost manje razvijenih, odnosno zemalja u razvoju, te stoga on
predstavlja ozbiljan limitirajući faktor racionalnoj međunarodnoj podeli rada u oblasti
agroindustrije. Posledica ovoga jeste povećanje učešća visokorazvijenih zemalja u
ukupnom svetskom izvozu na račun nerazvijenih i zemalja u razvoju. Intervencionizam
se u oblasti poljoprivredno-prehrambenih proizvoda razvio u agrarni protekcionizam sa
veoma razvijenim spektrom raznih instrumenata. Agrarni protekcionizam podrazumeva
ekonomsku politiku i privredni režim koji mnogobrojnim sredstvima, pre svega,
carinskom tarifom, zabranama, kontingentima, premijama i drugim merama zaštićuje
poljoprivrednu proizvodnju i domaće proizvođače od konkurencije proizvoda stranih
zemalja (Ekonomska enciklopedija, 1984.).
Mnoge zemlje, među kojima prednjače SAD, Evropska unija i Japan, primenjuju oštre
restrikcije na sopstvenu trgovinu poljoprivrednim proizvodima, putem tarifa, beztarifnih
barijera (NTB) i subvencija. Cilj ovih mera je zaštita domaćih proizvođača od inostrane
konkurencije i održavanje visokog nivoa njihovog dohotka.
Na izvoz poljoprivredno-prehrambenih proizvoda deluje čitav niz faktora, od kojih su
najznačajniji sledeći:
Odnos između domaće proizvodnje, odnosno ponude i tražnje,
Postojanje izvozne tražnje,
Asortiman i kvalitet proizvoda,
Uvozni režim zemalja uvoznica,
Mere agrarne politike, pre svega, visina državnih stimulacija za izvoz,
Stanje na svetskom tržištu – u smislu postojanja i intenziteta konkurencije i sl.
Viši stepen privredne razvijenosti povezan je sa srazmerno niskim učešćem
poljoprivrednih proizvoda u vrednosti ukupnog izvoza i obrnuto.
Sve zemlje se prema pomenutom faktoru mogu klasifikovati u nekoliko više ili manje
homogenih grupa (modifikovano prema Grahovcu 1988.):
Privredno nedovoljno razvijene zemlje – u kojima poljoprivredni proizvodi čine
više od polovine njihovog ukupnog izvoza (2004.), na primer: Etiopija 97%, učešća
izvoza poljoprivrednih proizvoda u ukupnom izvozu, Sudan 83%, Uganda 82%,
Tempus IB_JEP_19027_2004 Balkan Agri-Sector Initiative for Capacity Building – BASIC
Međunarodna trgovina poljoprivredno-prehrambenim proizvodima
Prof. Dr Branislav Vlahović
Malavi 81%, Kenija, 70%, Tanzanija 62%, Somalija 50% i sl. Kao izvozni proizvodi
javljaju se: kafa, kakao, čaj, južno voće i sl. Ovo na prvi pogled može
značiti da je njihova pozicija na međunarodnom tržištu veoma dobra, međutim, najve-
ći deo međunarodnog tržišta nalazi se pod kontrolom velikih i moćnih multinaciona-
lnih korporacija.
Privredno visoko razvijene zemlje - u kojima su poljoprivredni proizvodi “nepro-
porcionalno” visoko zastupljeni u vrednosti njihovog ukupnog izvoza: npr. Danska
20%, Holandija 14%, Francuska 12%, Belgija 10% i sl.
Privredno srednje i nedovoljno razvijene zemlje - u kojima na poljoprivredne pro-
izvode otpada od 10 do 50% vrednosti ukupnog izvoza, i u kojima je taj deo u
očekivanom odnosu sa stepenom privredne razvijenosti.
Zemlje koje od izvoza poljoprivrednih proizvoda ostvaruju ispod pet posto
vrednosti ukupnog izvoza - Japan 0,4%, Saudijska Arabija 0,8%, Alžir 0,4%, Šve-
dska 2,2%, Švajcarska 2,7%, Austrija 4,6%, Nemačka 5,0%, Ruska Federacija 1,4%
i sl.
1.2. UVOZ POLJOPRIVREDNO-PREHRAMBENIH PROIZVODA
Zemlje veliki izvoznici, istovremeno, predstavljaju i velike uvoznike poljoprivredno-
prehrambenih proizvoda. Ovo je posledica visokog dohotka stanovništva, tako da se često
uvoze i oni proizvodi kojih ima dovoljno na domaćem tržištu u svrhu dopune asortimana.
Takođe, uvoze se i oni proizvodi koje je nemoguće proizvesti na domaćem tržištu.
Istovremeno, uvoz predstavlja i meru za regulisanje ponude na domaćem tržištu, u cilju
izjednačavanja sa tražnjom.
Prosečan svetski uvoz prosečno iznosi 438 milijardi US dolara (2000-2005), veći je od
izvoza, što govori da postoji reeksport proizvoda od strane pojedinih zemalja.
Grafikon 2. Uvoz poljoprivredno-prehrambenih proizvoda u svetu, (2000-2005), milijardi dolara $
Tempus IB_JEP_19027_2004 Balkan Agri-Sector Initiative for Capacity Building – BASIC
Međunarodna trgovina poljoprivredno-prehrambenim proizvodima
300
350
400
450
500
550
600
2000 2001 2002 2003 2004 2005
(milijardi $)
originalni podaci linija trenda
Veći uvoznici su razvijene zemlje, u odnosu na nerazvijene i zemlje u razvoju, koje
apsorbuju 70% svetskog uvoza. Kao kod izvoza, najveći regionalni uvoznik je Evropa,
koja je apsorbovala skoro polovinu svetskog uvoza. Najveći svetski uvoznik poljoprivre-
dno-prehrambenih proizvoda, kao i kod izvoza je SAD sa uvozom od 54 milijardi dolara,
što čini 10% ukupnog svetskog uvoza.
Na drugom mestu među najvećim uvoznicima nalazi se Nemačka, sa uvozom od 45
milijardi dolara i sa učešćem u svetskom uvozu od osam posto. Na trećem mestu u svetu
po vrednosti uvoza nalazi se Velika Britanija sa vrednošću od 36 milijarde dolara.
Veliki uvoznici su još Japan i i Francuska. Visoki uvoz rezultanta je toga što
Japan ne poseduje pogodne agroekološke uslove za visoku i stabilnu poljoprivrednu pro-
izvodnju koja bi zadovoljila skoro 140 miliona stanovnika. Napred navedene zemlje
dominiraju u svetskom uvozu jer apsorbuju više od trećine istog.
Uočeno je da su zemlje uvoznice daleko otvorenije za uvoz sirovina te na taj način one
upošljavaju svoje prerađivačke kapacitete, prerađuju proizvode u više faze prerade.
Istovremeno, veoma su zatvorene kada se radi o uvozu finalnih, odnosno skupljih
proizvoda. Uvozne restrikcije visoko razvijenih zemalja koegzistiraju sa visokim nivoima
subvencionisanja izvoza, što ime negativne posledice i pogoršava položaj ostalih, pre
svega zemalja u razvoju, koje nisu u mogućnosti da svom izvozu “pomognu” na taj način
kako to rade razvijene zemlje.
Histogram 2. Zemlje najveći uvoznici poljoprivredno-prehrambenih proizvoda
Prof. Dr Branislav Vlahović
Tempus IB_JEP_19027_2004 Balkan Agri-Sector Initiative for Capacity Building – BASIC
Međunarodna trgovina poljoprivredno-prehrambenim proizvodima u svetu, (2005), milijardi dolara $
28.2
34.6
36.4
44.6
54.4
0 10 20 30 40 50 60
(milijardi $)
Francuska
Japan
V.Britanija
Nemačka
SAD
Uvoz poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, rezultanta je brojnih faktora, pre svega,
sledećih:
Nivo domaće proizvodnje, po pravilu, manji je od nivoa potrošnje,
Obim domaće tražnje, odnosno potrošnje
Odnos domaćih (domicilnih), i cena na inostranom tržištu (inodomicilnih),
Dopuna asortimana proizvoda na domaćem trištu,
Visina dohotka potrošača,
Stepen otvorenosti domaćeg tržišta,
Mere ekonomske politike u domenu agrara i sl.
Uvoz razvijenih, iz manje razvijenih zemalja ima obeležje korektivne strukture ponude
iz domaće proizvodnje u odnosnu na strukturu tražnje. Osnovne karakteristike međuna-
rodne trgovine poljoprivredno-prehrambenih proizvoda očituju se u sledećem
(modifikovano prema Markoviću, 1989.):
Sve zemlje sveta izvoze i uvoze čak i iste vrste proizvoda – uslovljeno je razlikom
u cenama, kvalitetom, asortimanom proizvoda i sl.,
Snažan tehnološki progres iz mnogih zemalja izbacio je dugogodišnji deficit
poljoprivredno-prehrambenih proizvoda - mnoge zemlje, sistemom podsticanja
poljoprivredne proizvodnje uspele su da se oslobode deficita i postanu, uglavnom,
suficitarne u agroindustrijskim proizvodima (npr. Evropska unija, Kina, Indija,
Prof. Dr Branislav Vlahović
Tempus IB_JEP_19027_2004 Balkan Agri-Sector Initiative for Capacity Building – BASIC
Međunarodna trgovina poljoprivredno-prehrambenim proizvodima
Prof. Dr Branislav Vlahović
Malezija i dr.). Istovremeno, zemlje izvoznice nastoje da povećanjem produktivnosti
rada zadrže svoje stečene pozicije na međunarodnom tržištu. Upravo iz ovih razloga
prisutna je nestabilnost svetskog tržišta poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, što
naročito pogađa privredno nerazvijene zemlje.
Uspešna svetska razmena zavisi od produktivnosti, odnosno ekonomičnosti
proizvodnje – zemlje sa visokim nivoom ovih parametara u mogućnosti su da izvoze
proizvode po relativno niskim cenama, odnosno imaju konkurentsku prednost u
odnosu na ostale izvoznike.
Raznovrsni su oblici razmene, počev od prometa roba do izvoza tehnologije i
inženjeringa – na taj način se posredno vrši izvoz.
Sve je veći promet prehrambenih prerađenih proizvoda – na taj način racionalna
prerađivačka industrija uslov uspešnog uključenja u svetsko tržište.
Sve je veći značaj pojedinih integracionih procesa u razvoju i prometu sa
sklopom podsticajnih mera – regresi, dotacije i razni drugi oblici subvencija.
Pored navedenih, mogu se navesti i sledeće karakteristike međunarodnog prometa
poljoprivredno-prehrambenih proizvoda:
Sve je veći reeksport poljoprivredno-prehrambenih proizvoda – predstavlja uvoz
sirovina, njihovu preradu i izvoz finalnih proizvoda, (na primer, uvoz stoke za klanje,
a izvoz mesa i mesnih prerađevina, primer SAD, Francuske i dr. Takođe, uvoz
suncokreta, a izvoz jestivog ulja, primer Holandije i sl.).
Težnja za ostvarenjem samosnabdevenosti (samodovoljnosti) u osnovnim
agroindustrijskim proizvodima (niža uvozna zavisnost) - na međunarodnom
tržištu u novije vreme sve su veća nastojanja pojedinih zemalja da postignu samodo-
voljnost u osnovnim agroindustrijskim proizvodima. Na taj način smanjuje se uvozna
zavisnost od drugih zemalja. Ovo redukuje obim i menja tokove međunarodne
razmene proizvoda. Prema Ivaniću (1987.) “Samodovoljnost u oblasti poljoprivre-
dno-prehrambenih proizvoda predstavlja sinonim za sigurnost, biološko preživljava-
nje, reprodukciju i nezavisnost, kako jedinke, tako i celih državnih zajednica. Bez
sumnje je ova, inače vekovna težnja, bila akcelirana stanjem i razvojem
vojnopolitičkih i ukupnih međunarodnih odnosa”. Takođe, primenjuje se i čitav niz
mera sa ciljem kako ograničavanja uvoza, tako i podsticanja izvoza. Sve ove mere
Tempus IB_JEP_19027_2004 Balkan Agri-Sector Initiative for Capacity Building – BASIC
Međunarodna trgovina poljoprivredno-prehrambenim proizvodima
Prof. Dr Branislav Vlahović
sprovode se uz snažnu finansijsku podršku državnih budžeta. Za sve visokorazvijene
zemlje karakteristično je da merama ekonomske politike u domenu agrara pružaju
pomoć svojim proizvođačima, da bi po određenim parametrima bili ekonomski što
efikasniji. U zemljama Evropske unije carinska zaštita u poljoprivredi usklađena je sa
pravilima Svetske trgovinske organizacije i daleko je veća u odnosu na zaštitu u našoj
zemlji. Tako na primer, prelevmani u ovoj ekonomskoj grupaciji veoma su značajni,
za svinjsko i živinsko meso stopa prelevmana iznosi 60%, za med 42%, za mleko u
prahu od 70 do 80%, za jaja u prahu od 45 do 85%, za pšenicu i sve vrste brašna 25%,
za jestivo ulje od 112 do čak 126% i sl. (Eurostat, 2004.). Izuzetno su visoke
stimulacije na sopstveni izvoz agroindustrijskih proizvoda. U Evropskoj uniji za poje-
dine proizvode iznose: za goveđe meso 19%, pšenicu 17%, maslac 13%. U SAD za
pšenicu iznose 61%, mleko u prahu 14%. U Kanadi za pšenicu 47%, stočna žita 18%
i sl.
Uticaj multinacionalnih (Transnacionalnih) korporacija - na međunarodnu
trgovinu agroindustrijskim proizvodima. Vodeće multinacionalne korporacije u do-
menu poljoprivrede i prehrambene industrije su sledeće: Natisco, United Brands, RJ
Reynolds, Gergill, Jaffa, Bonita, Nestle, Coca Cola i sl. Njihov osnovni motiv je
stvaranje što većeg profita, i na taj način utiču da zemlje izvoznice ostvaruju niže
cene od onih koje bi bile bez uticaja navedenih korporacija. Istovremeno, zemlje uvo-
znice, zbog postojanja korporacija plaćaju višu cenu.
Uticaj političkih faktora - na međunarodnu trgovinu poljo-privredno-prehrambenih
proizvoda veoma je izražen (tipičan primer je spor između SAD i Kube na međuna-
rodnom tržištu šećera i sl.).
Međunarodna trgovina poljoprivredno-prehrambenih proizvoda gubi globalni
karakter - sve više se zatvara u regionalne okvire, što je neposredna posledica
jačanja međunarodnih ekonomskih regionalnih grupacija (Evropska unija, NAFTA,
APEK, ASEAN i sl). Procenjuje se da se oko 70% vrednosti prometa (izvoza i uvoza)
ostvaruje unutar Evropske unije, sa tendencijom daljeg povećanja. Na taj način otežan
je pristup tzv. “trećim” zemljama, odnosno zemljama koje nisu članice ove
ekonomske grupacije.
Tempus IB_JEP_19027_2004 Balkan Agri-Sector Initiative for Capacity Building – BASIC
Međunarodna trgovina poljoprivredno-prehrambenim proizvodima
Prof. Dr Branislav Vlahović
Veliki deo spoljnotrgovinske razmene odvija se pod neposrednim posredstvom
pojedinih zemalja (Vlada) - tako da je situacija na svetskom tržištu u velikoj meri
posledica državnih intervencija, a manjim delom je rezultanta delovanja tržišnih
zakonitosti (Vlahović, 1997.).
Osnovni trendovi na međunarodnom tržištu hrane su sledeći (modifikovano prema
Mecanoviću, 1989.):
Svetsko tržište apsorbuje značajne količine primarnih poljoprivrednih proizvoda (si-
rovina), ali po relativno niskim cenama, jer se radi o sirovinama za industrijsku
preradu.
Svetsko tržište sve više traži zdravstveno bezbednu, biološki vredniju i ekološki čistu,
prirodnu hranu. Visokorazvijene zemlje za uvoz ovih proizvoda, praktično su elimini-
sale sve uvozne barijere.
Svetsko tržište traži visoki kvalitet proizvoda. Samo visokokvalitetni proizvodi mogu
naći izbirljive kupce u razvijenim zemljama sveta.
Svetsko tržište traži što svežije primarne poljoprivredne proizvode, čemu treba da se
prilagodi proizvodnja, saobraćaj i robni promet,
Svetsko tržište traži za kupca prepoznatljiv proizvod i prepoznatljivu robnu marku
(brand), ona garantuje visok kvalitet proizvoda.
Svetsko tržište traži praktičnu ambalažu (kako za trgovinu, tako i za sve učesnike u
procesu prometa), kao i da je ista napravljena od materijala koji ne zagađuje životnu
okolinu,
Svet je pod velikim uticajem privredne propagande, koja mora odgovarati pojedinim
segmentima tržišta, tako da se ona javlja kao neophodan faktor realizacije proizvoda.
2. MEĐUNARODNE EKONOMSKE REGIONALNE GRUPACIJE
2.1. EVROPSKA UNIJA
Evropska unija predstavlja najznačajniju ekonomsku regionalnu grupaciju, koja bitno
determiniše međunarodno tržište poljoprivredno-prehrambenih proizvoda. Nastala je
1957. godine potpisivanjem ugovora u Rimu (tzv. rimski ugovor). kao Evropska ekono-
mska zajednica (EEZ), koja se kasnije transformisala u Evropsku zajednicu (EZ), a od
Tempus IB_JEP_19027_2004 Balkan Agri-Sector Initiative for Capacity Building – BASIC
Međunarodna trgovina poljoprivredno-prehrambenim proizvodima
Prof. Dr Branislav Vlahović
kraja 1993. godine u Evropsku uniju. Proširenjem, 2004. god. Evropska unija ima 25
zemalja članica. Trenutno (2007) šest balkanskih zemalja čeka na ulazak u Evropsku
uniju. Novi krug proširenja bio je 1 januara 2007. godine, kada su primljene Bugarska i
Rumunija.
Evropsku uniju čini 27 evropskih, visokorazvijenih zemalja. Geneza nastanka i
razvoja Evropske unije je sledeća:
prva faza – stvaranje zemalja »šestorice«, na osnovu Rimskog ugovora iz 1957.
godine u integraciju su ušle sledeće zemlje: SR Nemačka, Francuska,
Italija, Belgija, Holandija i Luksemburg.
druga faza – stvaranje tržišta »devetorice«, potpisivanjem ugovora u Bristolu 1972.
godine, prethodno formiranoj grupi zemalja pristupaju: Velika Britanija,
Irska i Danska.
treća faza – stvaranje zemalja »desetorice«, potpisivanjem ugovora u Atini 1979.
godine pristupa Grčka (mada ugovor stupa na snagu 1981. godine).
četvrta faza – stvaranje zemalja »dvanaestorice«, 1986. godine ovom ekonomskom
savezu pristupaju Španija i Portugalija.
peta faza – dolazi do proširenja, naime, 1995. godine pristupaju Švedska,
Finska i Austrija, takođe, dolazi do transfo-rmacije iz zajedničkog u
jedinstveno tržište Evropske unije.
šesta faza – 2004 godine pristupaju deset zemalja: Slovenija, Mađarska, Češka,
Slovačka, Poljska, Estonija, Letonija, Litvanija, Kipar i Malta.
sedma faza – 2007 godine pristupaju Bugarska i Rumunija.
To je tržište sa oko blizu 500 miliona stanovnika i značajnim privrednim, ljudskim i
finansijskim potencijalima.
Hrvatska je zvanično zatražila prijem 2003 godine, da bi u 2004 godini bila
potvrđena kao kandidat. Početak pregovora započeo je krajem 2005 godine.
Očekuje se da bi u Uniju mogla da uđe 2010 godine.
Republika Makedonija je zatražila prijem 2004 godine. Objektivne procene
ukazuju da bi pomenuta zemlja mogla da uđe u Uniju najranije 2012 godine.
Bosna i Hercegovina je pregovore o potpisivanju sporazuma o Stabilizaciji i
asocijaciji počela krajem 2005 godine. Prijem ove zemlje ne očekuje se pre 2015
Tempus IB_JEP_19027_2004 Balkan Agri-Sector Initiative for Capacity Building – BASIC
Međunarodna trgovina poljoprivredno-prehrambenim proizvodima
Prof. Dr Branislav Vlahović
godine. Brisel je učinio određene ustupke, odnosno dao je obećanje kao
diplomatsko sredstvo za promociju stabilnosti posle ratnih sukoba tokom
devedesetih godina.
Albanija od početka 2003 godine vodi pregovore o sporazumu o Stabilizaciji i
asocijaciji. Sporazum je potpisan 2006 godine. Njen prijem ne očekuje se pre
2015 godine.
Pregovori EU sa Turskom otpočeli su krajem 2005 godine, međutim 52% stano-
vnika Evropske unije protivi se ulasku ove zemlje u članstvo, 35% je za, dok je
13% neopredeljeno (Eurostat, 2005.). Prema istraživanju agencije AR Evropljani
se plaše «islamizacije starog kontinenta», navodeći da je Turska sa svojih 72
miliona stanovnika previše velika, siromašna, i kulturno različita.
Osnovni ciljevi integracije u EEZ (sada Evropsku uniju), određeni su članom Rimskog
ugovora prema kome zajednica (sada unija) ima sledeće zadatke:
• Da uspostavi zajedničko tržište, i da se postupnim približavanjem približi ekonomi-
jama zemalja članica.
• Da se osigura skladan, tj. harmoničan razvoj ekonomskih delatnosti unutar Zaje-
dnice.
• Da se osigura stalna i ravnomerna ekspanzija razvoja.
• Da se osigura veća stabilnost i ubrzan rast životnog standarda i
• Da se osiguraju tešnje veze među državama članicama Zajednice.
Politika u oblasti poljoprivrede regulisana je odeljkom II ugovora o osnivanju EEZ
(EU). Globalni ciljevi zajedničke poljoprivredne politike su sledeći:
Povećanje produktivnosti poljoprivrede unapređenjem tehničkog razvoja, raciona-
lizacija poljoprivredne proizvodnje i optimalno korišćenje faktora proizvodnje, naro-
čito radne snage.
Osiguranje odgovarajućeg životnog standarda poljoprivrednog stanovništva,
Stabilizacija tržišta,
Osiguranje primerne snabdevenosti hranom potrošača,
Obezbeđivanje dovoljne ponude poljoprivrednih proizvoda,
Osiguranje ponude proizvoda po razumnim (prihvatljivim) cenama za potrošače.
Tempus IB_JEP_19027_2004 Balkan Agri-Sector Initiative for Capacity Building – BASIC
Međunarodna trgovina poljoprivredno-prehrambenim proizvodima
Prof. Dr Branislav Vlahović
Zajednička agrarna politika spada među najznačajnije delove izgradnje zajedničke
ekonomske politike Evropske unije. Prema Rimskom ugovoru, stvaranjem zajedničke
poljoprivredne politike trebalo je postići tri cilja:
Osigurati funkcionisanje zajedničkog tržišta poljoprivrednih proizvoda,
Garantovati zadovoljavajuću snabdevenost tim proizvodima na čitavom tržištu unije,
Podržavati odgovarajuće poboljšanje prihoda poljoprivrednika uz brzu modernizaciju
poljoprivrednih farmi.
Za većinu zemalja članiva Evropske unije karakteristično je da u međunarodnoj
trgovini veoma stimulišu izvoz uz istovremeno izuzetno visok nivo zaštite domaće proi-
zvodnje. Prema Kovačeviću (1993.) u zemljama Evropske unije došlo je do hiperpro-
dukcije većine poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, prvenstveno zahvaljujući dejstvu
zajedničke (jedinstvene) agrarne politike (Common Agricultural Policy), kao i dejstvu
mera agrarnog protekcionizma. Ovako formulisana politika Evropske unije ima veoma
inhibitorno dejstvo na međunarodnu trgovinu agroindustrijskim proizvodima. Zbog toga
dolazi i do značajnog pritiska na ovu politiku i izvan Unije, od strane trgovinskih
partnera, koji traže da ista ukine “nefer praksu u trgovini” kao što su
subvencije za izvoz. Ovaj pritisak naročito je jak od strane SAD, koja traži drastično
ograničavanje, odnosno ukidanje vladinih politika koje utiču na međunarodnu trgovinsku
razmenu.
Cilj mera agrarnog protekcionizma jeste efikasna zaštita domaće poljoprivredne pro-
izvodnje od konkurencije iz inostranstva. Mehanizam agrarnog protekcionizma pre-
dstavlja jednu od najvećih teškoća i veštačku prepreku u odvijanju i unapređenju spoljno-
trgovinske razmene, sa ovom ekonomskom grupacijom. Može se reći da su zaštita na
granici i razni vidovi subvencija srž agrarne politike ove ekonomske grupacije. Sistem
agrarne zaštite predstavlja kombinovane mehanizme tzv. defanzivnog dejstva zaštitne
politike - defanzivni protekcionizam (zaštita domaće proizvodnje i dohotka), i mehani-
zma ofanzivnog dejstva zaštitne politike - ofanzivni protekcionizam (podsticaj i podrška
izvozu). Cilj agrarne politike Evropske unije jeste, da kroz sistem subvencija i agrarnog
protekcionizma, dovodi do rasta proizvodnje hrane, i stvaranja viškova, a time, i do
preobilne ponude na svetskom tržištu (Acin-Sigulinski,Stanislava, 1988.).
Prema tome, viškovi poljoprivredno-prehrambenih prozvoda, javljaju se, kao posledica
Tempus IB_JEP_19027_2004 Balkan Agri-Sector Initiative for Capacity Building – BASIC
Međunarodna trgovina poljoprivredno-prehrambenim proizvodima
Prof. Dr Branislav Vlahović
delovanja protekcionističke politike Evropske unije.
U cilju realizacije zajedničke agrarne politike formiran je Evropski fond za poljopri-
vrednu orijentaciju i garanciju (EAGGF – European Guidance and Guarantee fund), kao
osnov finansiranja poljoprivrede. Obaveza je svih zemalja članica da finansiraju fond iz
kog se zajednički pokrivaju svi izdaci vazani za poljoprivrednu politiku. Njegova namena
je višestruka: čuva stabilnost cena poljoprivrednih proizvoda i zadovoljavajući nivo
dohotka poljoprivrednog stanovništva, sistemom pokretljivih dažbina garantuju se mini-
malne cene poljoprivrednim proizvođačima, deo sredstava fonda služi za subvenci-
onisanje izvoza. On ima značajnog uticaja na poboljšanje uslova proizvodnje, odnosno
povećanje poljoprivredne proizvodnje i izvoza. Zahvaljujući, između ostalog, i njemu
Evropska unija je postala samodovoljna u većini osnovnih poljoprivrednih proizvoda.
Prelevman predstavlja jednu od osnovnih mera agrarnog protekcionizma ovih
zemalja, često se koristi u praksi, a primenjuje se zavisno od visine i kretanja triju cena:
Orijentaciona cena – utvrđuje se jednom godišnje i ne menja se u toku godine, a
služi kao orijentacija nivoa oko koje treba da se kreću cene u tom sektoru (npr.
goveđe meso), domaće i uvozno.
Tržišna cena – utvrđuje se nedeljno, na bazi nedeljnog kretanja tržišnih cena u svim
zemljama članicama EU.
Uvozna cena – utvrđuje se nedeljno, na osnovu prosečne cene ponude franko granica
spoljnih snabdevača EU.
Za određeni proizvod stvara se zajednička organizacija tržišta, što predstavlja niz mera
kojim se ostvaruju određeni ciljevi poljoprivredne politike Unije. U tu svrhu uglavnom,
se koriste sledeće mere; garantovane cene, subvencije za proizvođače, premije za
komercijalizaciju proizvoda, mere za uskladištenje proizvoda, razne mere u cilju
stimulisanja izvoza, obezbeđenje normi kvaliteta i sl. Za veliki broj proizvoda utvrđuju se
tzv. “minimalne garantovane cene”, koje imaju niz prednosti (Lopandić,
1986.):
(a) Izbegava se pad cena ispod određenog nivoa – te se unapred osigurava minimalan pri-
hod koji proizvođač može imati za određeni proizvod.
(b) Proizvođači se podstiču da modernizuju i proširuju svoju proizvodnju (poboljšanje
poljoprivrednih struktura).
Tempus IB_JEP_19027_2004 Balkan Agri-Sector Initiative for Capacity Building – BASIC
Međunarodna trgovina poljoprivredno-prehrambenim proizvodima
Prof. Dr Branislav Vlahović
(c) Osigurava stabilnost tržišta, kroz efikasan mehanizam otkupa svih tržišnih viškova i
(d) Osigurava se efektivno postojanje jedinstvenog tržišta.
Zajednička agrarna politika dovela je do situacije koju, prvenstvano, karakteriše
sledeće:
Izraziti protekcionizam (zatvorenost) - mnogo veći nego u SAD, Kanadi ili drugim,
agrarno razvijenim zemljama.
Više cene unutar Unije - što znači specifično oporezivanje sopstvenih potrošača,
Veliko povećanje agrarne i agroindustrijske efikasnosti - ogleda se u činjenici da su
zemlje Unije od izrazitog deficita prešle u zonu velikih agrarnih suficita, kojima
(zbog visokog subvencionisanja) ozbiljno konkurišu na svetskom tržištu, čak i
agrarno efikasnijim proizvođačima iz SAD.
Evropska unija predstavlja značajnog proizvođača i izvoznika agroindustrijskih pro-
izvoda u svetskim razmerama. U strukturi svetskog izvoza učestvuje sa 47,5% (2004-
2005). Takođe, apsorbuje i značajne količine tržnih viškova poljoprivredno-prehrambenih
proizvoda (45,7%). U tabeli prikazano je učešće Evropske unije u strukturi svetske
proizvodnje i izvoza pojedinih poljoprivrednih proizvoda.
Osnovni naglasak Evropske unije u domenu agroindustrije i sela je u sledećem
(Frohberg, 2002.):
Investicije u porodična domaćinstva,
Zdravstvena kontrola biljaka i stoke,
Zaštita zdravlja potrošača,
Istraživanje tržišta i marketing,
Novi tehnološki postupci u proizvodnji hrane,
Ravnomeran regionalni i ruralni razvoj.
Tabela 1: Učešće Evropske unije u svetskoj proizvodnji i izvozu agroindustrijskih
proizvoda (2004-2005), %
Proizvodi - products Učešće u proizvodnji % učešće u izvozu %
Pšenica – wheat 20,8 24,1
Kukuruz – mays 7,4 20,4
Šećerna repa – sugar beet 52,4 55,7
Tempus IB_JEP_19027_2004 Balkan Agri-Sector Initiative for Capacity Building – BASIC
Međunarodna trgovina poljoprivredno-prehrambenim proizvodima
Prof. Dr Branislav Vlahović
Krompir – potato 19,4 76,2
Jabuka – apple 19,2 49,9
Grožđe – grape 41,2 37,3
Goveđe meso – beef and veal 13,4 30,7
Svinjsko meso – pigmeat 21,1 65,0
Pileće meso – chicken meat 13,7 27,1
Izvor: www.fao.org
Za većinu zemalja članova Evropske unije karakteristično je da u međunarodnoj
trgovini stimulišu izvoz uz istovremeno izuzetno visok nivo zaštite domaće proizvodnje.
U zemljama Evropske unije došlo je do hiperprodukcije većine poljoprivredno-
prehrambenih proizvoda, prvenstveno zahvaljujući dejstvu zajedničke agrarne politike
(Common Agricultural Policy), kao i dejstvu razuđenih mera agrarnog protekcionizma.
Ovako formulisana politika Evropske unije, pored ostalog, ima veoma inhibitorno dejstvo
na međunarodnu trgovinu agroindustrijskih proizvoda.
Zahvaljujući merama jedinstvene poljoprivredne politike Evropska unija postala je
samodovoljna u većini osnovnih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda (tabela 2.).
Evropska unija predstavlja veoma značajnog partnera na međunarodnom tržištu
poljoprivredno-prehrambenih proizvoda. Pred Evropskom unijom stoje značajni zadaci, a
to je, da dovrši reformu poljoprivredne politike, i da se pripremi za novo širenje ka
Istoku.
Tabela 2: Stepen samosnabdevenosti Evropske unije u osnovnim agroindustrijskim
proizvodima (2004-2005.)
Grupe proizvoda samosnabdevenost %
Žitarice 124
Povrće 118
Voće 121
Šećer 120
Meso 106
Duvan 68
Tempus IB_JEP_19027_2004 Balkan Agri-Sector Initiative for Capacity Building – BASIC
Međunarodna trgovina poljoprivredno-prehrambenim proizvodima
Prof. Dr Branislav Vlahović
Vino 122
Jaja 104
-Indeks samosnabdevenosti =100
Izvor: Obračun na bazi FAO Production i Trade
Smatra se da bi nove članice, u Uniju trebalo da ulaze onim redosledom, u zavisnosti
od brzine kojom obave sve pripreme, i zadovolje postavljene zahteve, kao što su; tržište
zemljišta, politika poljoprivrednih kredita, slobodno formiranje cena i ukidanje mono-
pola. Takođe, bitan uslov su i savremeni, uz pomoć privatnog sektora potpuno prestru-
ktuisani sektori poljoprivrede, prerade hrane i distribucije.
2. 2. IZAZOVI I OGRANIČENJA EVROPSKIH INTEGRACIJA
Osnovni kriterijumi za ulazak u Evropsku uniju su:
Prvo – stabilna demokratija,
Drugo – poštovanje ljudskih prava, pravne države i prava manjina,
Treće – efikasna tržišna privreda,
Četvrto – prihvatanje evropskog zakonodavstva.
Bez ovih kriterijuma, praktično, nema ni ozbiljnijih razgovora o prijemu naše zemlje
u EU, oni su imperativ našeg razvoja. Osnovni izazovi pridruživanja naše zemlje
evropskim integracijama ogledaju se, pre svega, u sledećem:
U visokom nivou političke i privredne stabilnosti zemlje u celini. Ovo, naravno važi i
za domen agroindustrije. Primarna poljoprivreda podigla bi se na viši nivo, uz
uvažavanje tržišnih zakonitosti.
U lakšem pristupu fondovima Evropske unije. Sve novopridošle zemlje Evropske
unije, ovo imaju kao jedan od primarnih ciljeva. Sredstva iz fondova omogućiće dina-
mičniji razvoj poljoprivrede i prehrambene industrije. Takođe, uticaće i na
regionalizaciju primarne poljoprivrede u cilju snabdevanja «domaćeg» tržišta i
povećanje izvoza. U cilju realizacije zajedničke agrarne politike formiran je Evropski
fond za poljoprivrednu orijentaciju i garanciju (EAGGF – European Guidance and
Guarantee fund), kao osnov finansiranja poljoprivrede. Obaveza je svih zemalja
Tempus IB_JEP_19027_2004 Balkan Agri-Sector Initiative for Capacity Building – BASIC
Međunarodna trgovina poljoprivredno-prehrambenim proizvodima
Prof. Dr Branislav Vlahović
članica da finansiraju fond iz kog se zajednički pokrivaju svi izdaci vazani za poljo-
privrednu politiku. NJegova namena je višestruka: održava stabilnost cena
poljoprivrednih proizvoda i zadovoljavajući nivo dohotka poljoprivrednog stanovni-
štva, sistemom pokretljivih dažbina garantuju se minimalne cene poljoprivrednim
proizvođačima, deo sredstava fonda služi za subvencionisanje izvoza. Zahvaljujući,
pored ostalog, i njemu Evropska unija je ostvarila samodovoljnost u proizvodnji ve-
ćine osnovnih poljoprivrednih proizvoda.
U lakšem pristupu tržištima zemalja Evropske unije. Agroindustrijski proizvodi bi
lakše, bez ozbiljnijih tržišnih barijera stizali do potrošača na celoj teritoriji Unije.
Takođe, bio bi olakšan i pristup na tržišta tzv. «trećih» zemalja.
U oštroj konkurenciji u okviru Unije, koja bi podsticala produktivnost a samim tim i
sniženje cena agrarnih proizvoda. Bila bi veća orijentacija na kvalitet agrarnih proi-
zvoda, zasnovan, pored ostalog, na ekološkim principima proizvodnje. Sistem kon-
trole kvaliteta HACCP povoljno će uticati na zdravlje potrošača i smanjiti troškove
njihovog lečenja i sl.
Osnovna ograničenja odnosno (ne)opravdan strah od proširenja ogledao bi se, pre svega,
u sledećem (Republika Srbija):
U velikoj i oštroj konkurenciji u oblasti agrara. Smatramo da naša primarna poljo-
privreda i prehrambena industrija još uvek nisu u dovoljnoj meri spremne da se
uhvate u koštac sa istom u zemljama Evropske unije.
U neadekvatnim institucijama tržišne privrede (još uvek u dovoljnoj meri nije
zaživelo tržište: radne snage, kapitala, zemljišta, hartija od vrednosti itd.).
U nepripremljenosti za nove izazove. Naša tehnika i tehnologija proizvodnje još
uvek je inferiorna u odnosu na visokorazvijene zemlje Evropske unije.
U visokim standardima u domenu hrane i brojnim i strogim regulativama EU.
2.3. OSTALE MEĐUNARODNE REGIONALNE EKONOMSKE GRUPACIJE
Na međunarodni promet agrarnih proizvoda značajnu ulogu imaju uticaj i tendencije
stvaranja regionalnih ekonomskih, i trgovinskih grupacija. Ovo otežava tzv. zemljama
nečlanicama slobodan pristup na ova tržišta, što, samim tim, narušava i princip
Tempus IB_JEP_19027_2004 Balkan Agri-Sector Initiative for Capacity Building – BASIC
Međunarodna trgovina poljoprivredno-prehrambenim proizvodima
Prof. Dr Branislav Vlahović
liberalizacije međunarodne trgovine. Svetski bipolarizam, nestanak socijalističkog bloka i
Sovjetskog Saveza, a time i nestanak postojećeg balansa snaga, stvorio je sve veću zavi-
snost malih zemalja, u odnosu na mogućnosti kojih su sve više svesne. To ih upućuje na
traženje sopstvenog puta preko političke, ekonomske i socijalne integracije. Takođe,
uočava se, da se međunarodna trgovina poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, sve više
zatvara u uže regionalne okvire. Kao najznačajnije regionalne ekonomske integracije
izdvajamo sledeće:
1. Evropa:
Evropsko udruženje slobodne trgovine (European Free Trade Area - EFTA)
nastala je 1959. godine i pretrpela je značajne promene. Od 1995. godine tri zemlje
ove grupacije (Austrija, Finska i Švedska) pristupaju Evropskoj uniji,
tako da ona potpuno gubi na značaju. Može se reći, da se vode značajni razgovori
između Evropske unije i EFTA-e o stvaranju jedinstve-nog evropskog ekonomskog
prostora (EEA - European Economic Area), što će podrazumevati integrisanje ove
dve grupacije u jedinstvenu asocijaciju.
Crnomorska ekonomska saradnja ("CES") - nastala je 1992. godine potpisivanjem
izjave o ekonomskoj saradnji Crnomorskih zemalja u Istanbulu, a polazeći od
istorijskih potreba svih naroda u regionu. Ovu grupaciju čine: Albanija,
Azerbejdžan, Bugarska, Gruzija, Grčka, Jermenija, Molda-
vija, Rumunija, Rusija, Turska i Ukrajina. Prethodna SFR
Jugoslavija je pozvana u članstvo CES-a, ali je ubrzo došlo do tragičnih zbivanja i
razbijanja zemlje. Ona trenutno predstavlja organizaciju sa, još uvek, veoma
"labavim" vezama.
Zemlje jugoistočne Evrope (CEFTA) – Hrvatska, Bosna i Herce-
govina, Srbija i Crna Gora, Makedonija, Albanija, Rumu-
nija, Moldavija i Bugarska. I pored značajnih razlika i političkih razmi-
rica, stvaraju zonu jedinstvenog tržišta. Privredna saradnja u regionu Jugoistočne
Evrope odvija se na bazi potpisanih sporazuma o slobodnoj trgovini. Sporazumi su
zaključeni na osnovu Memoranduma o razumevanju o liberalizaciji i olakšavanju
uslova trgovine, juna 2001. u Briselu u okviru Pakta za stabilnost Jugoistočne Evrope.
Zemlje: Albanija, BiH, Bugarska, Makedonija, Moldavija, SCG, Rumunija i
Tempus IB_JEP_19027_2004 Balkan Agri-Sector Initiative for Capacity Building – BASIC
Međunarodna trgovina poljoprivredno-prehrambenim proizvodima
Prof. Dr Branislav Vlahović
Hrvatska.
Cilj memoranduma:
Obezbediti rast privreda zemalja regiona,
Doprineti harmonizovanom razvoju čitavog regiona,
Olakšati pristup STO i EU
Doprineti privlačenju stranih investicija u region.
Danas (2007) u primeni je 31 bilateralni sporazum o slobodnoj trgovini u regionu
Jugoistočne Evrope. 19 decembra 2006 godine potpisan je novi jedinstveni
multilateralan sporazum o slobodnoj trgovini zemalja jugoistočne Evrope (JIE) –
CEFTA u Bukureštu. Očekuje se da se ratifikacija završi do polovine ove godine kada
će region JIE postati Zona slobodne trgovine. Sporazum o slobodnoj trgovini u
regionu JIE imao je pozitivan uticaj na rast trgovine među zemljama u regionu. Srbija
ima suficit spoljnotrgovinskog bilansa sa zemljama JIE. Isti je tri puta veći u 2005 u
odnosu na 2002. To je drugi region po značaju razmene, iza EU. U strukturi ukupnog
izvoza učešće zemalja JIE povećava se sa 29% u 2000. na 36% za prvih devet meseci
2006. godine - Srbija.
- suficit: Albanija, Bih, Crna Gora i Makedonija.
- deficit: Bugarska, Hrvatska, Rumunija i Moldavija.
Za poljoprivredne proizvode daju se liste proizvoda kojima će se ukidati ili smanjivati
carina u određenom periodu, dok su ostali proizvodi na režimu carine. Sporazum
precizira da nikakva nova opterećenja na uvoz ili izvoz poljoprivrednih proizvoda
neće biti uvođena, uključujući i kvantitativna ograničenja. Pitanja regulisanja
sanitarnih i fitosanitarnih mera će se bazirati na sporazumu koji važi i u STO.
Prednost sporazuma CEFTA:
Ubrzavanje procesa pristupanja STO i EU,
Slobodan protok proizvoda i kapitala,
Stvaranje znatno većeg tržišta (30 miliona stanovnika, bez Bugarske i Rumunije),
Povećanje priliva stranih direktnih investicija,
Povećanje konkurencije – povećava se kvalitet i smanjuju cene proizvoda.
Uvođenje i primena odgovarajućih međunarodnih standarda,
„Strah“ od primene CEFTA:
Tempus IB_JEP_19027_2004 Balkan Agri-Sector Initiative for Capacity Building – BASIC
Međunarodna trgovina poljoprivredno-prehrambenim proizvodima
Prof. Dr Branislav Vlahović
-Velika konkurencija na tržištu poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda,
-Usklađivanje nacionalnih zakonodavstava sa evropskim.
2. Amerika:
Severno-američko udruženje slobodne trgovine - (Nort America Free Trade Area
- NAFTA) - čine ga Kanada, Meksiko i SAD. One su stvorile zajedničko tržište,
skoro bez ikakvih barijera za promet poljoprivredno-prehrambenih proizvoda.
Andski pakt - ovu grupaciju čine: Bolivija, Peru, Ekvador Kolumbija i Venecuela.
Postoji od 1969. godine, i orijenti-sana je na ekonomsku saradnju zemalja članica.
Međutim, prava saradnja datira, tek, od početka devedesetih godina. Članice su se
1991. godine dogovorile o stvaranju zone slobodne trgovine i o ukidanju carinskih
barijera, što do sada, još uvek, nije u punoj meri ispoštovano.
Latino-američki parlament ("MERCOSUR") - čine ga sledeće zemlje: Argentina,
Brazil, Paragvaj i Urugvaj. Stva-ranje ovoga tržišta počelo je od 1991 godine, kada je
donesena zajednička odluka ovih zemalja da osnuju tržište slobodne trgovine. Ono je
zvanično zaživelo od 1995. godine. Ova alijansa predstavlja značajnu ekonomsku
integraciju, i dolazi u red najvažnijih područja, uspostavljanja slobodnih trgovinskih
zona u svetu. Zemlje ove grupacije su se dogovorile, da imaju jedinstveni režim
carina za 85% proizvoda, a ostatak dolazi u red specijalnih provizija koje će
određivati svaka zemlja zasebno. Pored ovih zemalja, Bolivija i Čile su izrazile
zainteresovanost da postanu punopravni članovi ove grupacije. Istovremeno, Ko-
starika i Meksiko su 1995. godine potpisale sporazum o njihovoj slobodnoj trgovini u
koji je uključena bescarinska razmena 12 hiljada proizvoda. Zemlje Merkosura imaju
i veće ambicije, one predlažu Evropskoj uniji da zajednički, stvore transatlantsko
megatržište. Za sada od Evropske unije još nema zvaničnog odgovora o ovom pre-
dlogu.
Grupa RIO – čine je: Peru, Čile, Panama, Kolumbija, Venecuela, Meksiko, Arge-
ntina, Bolivija, Paragvaj, Ekvador, Urugvaj, Brazil, Trinidad Tobago i Nikaragva.
NJihov cilj je, da se poveća integracija, jedinstvo, i bolja kooperacija. U tom cilju
nije novo što se želi stvoriti nešto nalik na Evropsku uniju - Latinoameričko
udruženje naroda. Mnogi političari ovoga regiona, navode potrebu izmene regionalne
Tempus IB_JEP_19027_2004 Balkan Agri-Sector Initiative for Capacity Building – BASIC
Međunarodna trgovina poljoprivredno-prehrambenim proizvodima
Prof. Dr Branislav Vlahović
saradnje, i zalažu se za reformulaciju latinoameričke integracije i njeno oživljavanje
do 2005. godine u slobodnu trgovinsku zonu, kontinentalnu integraciju, i stvaranje
zajedničke strategije, ekonomske i socijalne politike.
Pan-američka zona slobodne trgovine ("FTAA") - na inicijativu Merkosura-a
otpočeli su pregovori za stvaranje slobodnog trgovinskog područja, sa ciljem uje-
dinjenja tržišta obe Amerike. U toku su pripreme za osnivanje ove ekonomske
grupacije.
3. Azija:
Azijsko-pacifički forum za ekonomsku saradnju ("APEC") - čine: Australija,
Bruneji, Kanada, Čile, Kina, Hong Kong, Indonezija, Japan, Južna Koreja, Malezija,
Meksiko, Novi Zeland, Papua i Nova Gvineja, Filipini, Singapur, Tajvan, Tajland i
SAD. Osnovana je 1989. godine. Očekuje se da će ova grupacija predstavljati najveću
zonu slobodne trgovine XXI veka. Jedan od ciljeva ove organizacije je liberalizacija
regionalne trgovine. Takođe, bitan globalan cilj, jeste, postepeno pretvaranje ovoga
regiona u slobodnu trgovinsku zonu. Usvojeni dokumenat, pod nazivom "program
akcije", predviđa načine za uklanjanje svih trgovinskih barijera u regionu, i stvaranje
velike slobodne zone. U dokumentu su predviđeni uslovi za ostvarenje principa:
liberalizacije trgovine i investiranja, kao i liberalizacija ekonomske i tehničke
saradnje među zemljama regiona. Prvobitno je bilo zamišljeno da, pod snažnim
američkim uticajem, APEK preraste u pandan Evropskoj uniji, ali je zbog protivljenja
nekih azijskih zemalja, (posebno Indonezije i Malezije), individualnost pojedinih
zemalja uspela da bude očuvana. Ukupan bruto nacionalni proizvod 18 zemalja
APEK-a dvostruko je veći od Evropske unije (2000.). Takođe, udeo ovih zemalja u
svetskoj trgovini iznosi preko 40%. U okviru ove grupacije, slobodno se može reći,
postoje dve grupe zemalja, po svojim ciljevima u domenu trgovine poljoprivredno-
prehrambenim proizvodima. U prvoj grupi se nalaze veliki izvoznici; SAD, Austra-
lija, Novi Zeland, i zalažu se za bržu dinamiku otvaranja nego što je dogovor u okviru
STO-e, nasuprot tome, u drugoj grupi se nalaze Japan, Koreja, Tajvan (pa donekle i
Kina), i zalažu se za nastavljanje politike zaštite svojih proizvođača agrarnih pro-
izvoda. Ove razlike ih ne sprečavaju da intenzivno nastave započete pregovore i
Tempus IB_JEP_19027_2004 Balkan Agri-Sector Initiative for Capacity Building – BASIC
Međunarodna trgovina poljoprivredno-prehrambenim proizvodima
Prof. Dr Branislav Vlahović
operacionalizuju globalno postignute dogovore.
Udruženje zemalja jugoistočne Azije ("ASEAN") - stvoreno je 1967. godine
potpisivanjem "Aseanske deklaracije" u Bankoku (Tajland). Ovu grupaciju čine
sledeće članice: Brunei, Indonezija, Malezija, Filipini, Singapur, Taj-land i Vijetnam.
Planovi su da se ona proširi na Kambodžu, Laos, i Mijanmar (Burma), dok Papua
Nova Gvineja već ima status stalnog posmatrača. Osnovni cilj ove značajne grupacije
je regionalna saradnja, i stvaranje zone slobodne trgovine. U oblasti ekonomskih
odnosa zamalja ove grupacije mogu se identifikovati tri glavna kanala integracije -
preferencijalna trgovinska razmena, industrijska kooperacija, i industrijska
komplementarnost. Očekuje se, da će u narednom periodu, ova grupacija biti jedan od
dinamičnijih svetskih regiona u pogledu trgovine i investiranja.
Savet za saradnju zalivskih zemalja ("GCC") - čine ga: Bahrein, Kuvajt, Oman,
Katar, Ujedinjeni Arapski Emirati i Saudijska Arabija. Za ove zemlje je karakte-
ristično da predstavljaju velike uvoznike poljoprivredno-prehrambenih proizvoda.
4. Afrika:
Ekonomska zajednica zapadno-afričkih država - ("EKOVAS") - čine: Benin, Bu-
rkina Faso, Kape Verde, Gambija, Gana, Gvineja, Gvineja Bisao, Obala Slonovače,
Liberija, Mali, Mauritanija, Niger, Nigerija, Senegal, Sijera Leone i Togo. Osnovni
cilj je stvaranje zone slobodne trgovine, i pandan drugim zemljma prilikom prometa.
Južnoafrička zajednica za razvoj ("SADC") - čine sledeće zemlje: Angola,
Bocvana, Lesoto, Malavi, Mozambik, Namibija, Južnoafrička Republika, Svaziland,
Tanzanija, Zambija i Zimbabve.
Zajednica centralno i istočno-afrikih zemalja - ("KOMESA") - čine je: Etiopija,
Kenija, Lesoto, Madagaskar, Malavi, Namibija, Ruanda, Svaziland, Tanzanija,
Uganda, Zambija i Zimbabve. Međusobno se dopunjuje sa južnoafričkom zajednicom
za razvoj.
Sve integracione zajednice, praktično imaju, osnovni cilj da povećaju obim svoje
ekonomije, i povećaju standard svojih potrošača. One zemlje koje ostanu izvan ovih
grupacija, i dalje će se susretati sa velikim problemima na međunarodnom tržištu poljo-
privrednih proizvoda, jer će im pristup na ova tržišta biti značajno otežan.
Tempus IB_JEP_19027_2004 Balkan Agri-Sector Initiative for Capacity Building – BASIC
Međunarodna trgovina poljoprivredno-prehrambenim proizvodima
Prof. Dr Branislav Vlahović
3. NEISKORIŠĆENE PREDNOSTI BALKANSKOG REGIONA
Ovaj region raspolaže proizvodnim i radnim potencijalima, pre svega, obradivim
zemljištem, šumama, vodama, povoljnim klimatskim činiocima, razvijenom naukom i
tehnologijom, stručnim kadrovima, vrednim zemljoradnicima itd. Na ovom području se
sudaraju kontinentalna, umereno kontinentalna i mediteranska klima. Sem toga, u regionu
su zastupljeni ravničarski, brežuljkasti, brdoviti, planinski i primorski predeli, u kojima se
može organizovati raznovrsna poljoprivredna proizvodnja (ratarska, povrtarska,
voćarska, vinogradarska, stočarska). Tu su locirani značajni kapaciteti prehrambene
industrije.
U regionu živi stanovništvo različite veroispovesti: pravoslavne, rimokatoličke i
muslimanske. Region predstavlja svojevrstan sudar evropske i azijske civilizacije, sa
velikim uticajem i posledicama vizantijskog, rimskog, osmanlijskog i austrougarskog
carstva, a u proteklih 60 godina bio je veoma snažan uticaj komunističke ideologije.
Pored značajnih radnih i proizvodnih potencijala ovo je veoma značajan i potrošački
region. U njemu živi 128 miliona stanovnika - potrošača hrane. Sem toga, neke od ovih
zemalja (Turska, Grčka, Bugarska, Hrvatska i Srbija) su važni turistički regioni u kojima
godišnje gostuje oko 50 miliona turista (procena autora).
Pored primorskog turizma, veoma je razvijen zimski, banjski, nautički, gradski i
seoski turizam. Ukratko, ovo su komparativne prednosti balkanskih zemalja koje treba
imati u vidu prilikom pretstojećih regionalnih integracija u Evropi. Ekonomska saradnja
ovih zemalja u proizvodnji hrane nije bila dovoljno razvijena i uglavnom se svodila na
uvoz i izvoz izmedju njih.
Pored proširenja Unije sa 15 na 27 članova, u toku je donošenje Sporazuma o
asocijaciji i stabilizaciji, koji podrazumeva potpuno otvaranje tržišta za proizvode iz EU.
To može da obraduje naše potrošače, imaće veću, raznovrsniju, kvalitetniju a možda i
jeftiniju ponudu. Međutim, to će otežati polozaj proizvođača hrane, čiji proizvodi su bili
zaštićeni visokim carinama. Uskoro će se suočiti sa oštrom i beskompromisnom konkure-
ncijom, pre svega u zoni slobodne trgovine zemalja Jugoistočne Evrope.
Tempus IB_JEP_19027_2004 Balkan Agri-Sector Initiative for Capacity Building – BASIC
Međunarodna trgovina poljoprivredno-prehrambenim proizvodima
Prof. Dr Branislav Vlahović
4. MOGUĆI PRAVCI PRIVREDNE SARADNJE BALKANSKIH ZEMALJA
Neophodno je da zemlje Balkana čvršće proizvodno sarađuju. Povezivanje
proizvođača hrane na ovom području treba da ojača njihovu konkurentsku moć na tržištu.
Gospodar u tržišnoj privredi je kupac. U prodavnici kupci-posebno oni sa višim
zaradama, biraju najkvalitetnije proizvode, a oni sa nižim primanjima-manje kvalitetne ili
jeftinije proizvode. Najstabilniji i najsigurniji kupci hrane proizvedene kod nas su, upravo
domaći potrošači. U poboljšanoj komunikaciji sa njima treba ih zadržati, posebno u
uslovima liberalizacije uvoza i izvoza hrane. To je i najveća ciljna grupa. Ukoliko se oni
preorijentišu na potrošnju hrane iz uvoza u većem obimu, teško je to kompenzovati
izvozom u istom obimu. Zbog navika i tradicije u ishrani, domaćim potrošačima treba
posvetiti posebnu pažnju u marketinškim aktivnostima. Istovremeno i domaće
kompanije-proizvođači hrane moraju poboljšati kvalitet svojih proizvoda, povećati
konkurentnost po ceni i asortimanu, vodeći računa o međunarodnim standardima.
Regionalno povezivanje - što je i predmet rasprave ovog skupa - a posebno povezi-
vanje sa EU, ne znači automatski i povećanje proizvodnje hrane. To može dovesti do
pada proizvodnje. Moramo se uklopiti u proizvodne kvote Evropske unije. Kako da se
naša zemlja, a potom i regija uključi u program EU? Unija ima tržišne viškove žitarica,
mleka, mlečnih proizvoda, svih vrsta mesa, vina i sl. Zbog toga proizvodni programi
moraju biti kompatibilni sa programima Unije, a gde je moguće i konkurentni. Unija je
donela svoju regulativu za period od 7 godina (2000-2006). U tom periodu moramo se
osposobiti za ulazak u istu. U protivnom očekuje nas privredni i prehrambeni kolaps.
Jedna od mogućnosti jačanja konkurentsti naše poljoprivrede u ovim procesima jesu
zajednička ulaganja u proizvodnji hrane u zemljama regiona. Istini za volju, treba reći da
je većina balkanskih zemalja na niskom nivou privrednog razvoja. Upravo to i treba da
bude motiv čvršćeg povezivanja proizvođača hrane na dugoročnim osnovama. Mišljenja
smo da bi poljoprivredne kompanije iz naše zemlje, mogle da ulažu u druge zemlje
regiona i obrnuto, kompanije iz regiona mogu da ulažu u Srbiju.
Mogućnosti zajedničkih ulaganja su raznovrsne, kao, npr:
u semensku proizvodnju,
proizvodnju žitarica,
Tempus IB_JEP_19027_2004 Balkan Agri-Sector Initiative for Capacity Building – BASIC
Međunarodna trgovina poljoprivredno-prehrambenim proizvodima
Prof. Dr Branislav Vlahović
industrijskog bilja,
povrća,
voća,
grožđa,
lekovitog bilja,
proizvodnju stočne hrane,
priplodnog materijala,
svih vrsta stoke, ribe, alternativnih proizvodnji itd.
Osim toga, moguća su ulaganja u sisteme za navodnjavanje i odvodnjavanje, zatim u
savremene tehnologije tzv. know-how, a posebno u proizvodne kapacitete prehrambene
industrije, pre svega u male i srednje pogone za preradu voća, povrća, mesa, mleka, šum-
skih plodova, lekovitog bilja, žita, soje, itd., uz uvažavanje geografskog porekla proi-
zvoda, metoda organske poljoprivrede i principa međunarodnog marketinga. Normalno
zajednička ulaganja moraju biti zasnovana na principima ekonomske efikasnosti, dugoro-
čnosti i stabilnosti, zajedništva u raspodeli dobiti i snošenju rizika, uključivanja u među-
narodnu podelu rada, poslovnog morala, korektnosti itd.
5. LITERATURA
1) ACIN-SIGULINSKI, Stanislava,: ”Stanje i tendencije cena primarnih i
poljoprivrednih proizvoda na svetskom tržištu, Zbornik radova sa simpozijuma:
Performanse jugoslovenskog agrara na međunarodnom tržištu, Novi Sad, 1988.
2) BOGDANOV, Natalija,: “Svetsko tržište i jugoslovenska spoljnotrgo-vinska razmena
poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda”, Ekonomika poljoprivrede, broj 3,
Beograd, 1991.
3) VLAHOVIĆ, B. „Tržište poljoprivredno-prehrambenih proizvoda“, specijalni deo,
Poljoprivredni fakultet, Novi Sad, 2003.
4) VLAHOVIĆ, B., ZEJAK, Biljana,: “Međunarodni promet poljoprivredno-
prehrambenih proizvoda”, Letopis naučnih radova Poljoprivrednog fakulteta u
Novom Sadu, broj 2 Novi Sad, 1997.
Tempus IB_JEP_19027_2004 Balkan Agri-Sector Initiative for Capacity Building – BASIC
Međunarodna trgovina poljoprivredno-prehrambenim proizvodima
Prof. Dr Branislav Vlahović
5) VLAHOVIĆ, B., UMIĆEVIĆ, Biljana,: “Mogućnost izvoza i potrebe uvoza
poljoprivredno-prehrambenih proizvoda”, Naučno-stručni seminar: Mala i srednja
preduzeća u agrobiznisu, Novi Sad, 1999.
6) VLAHOVIĆ, B.,: “Mogućnost izvoza mesa i prerađevina iz Jugoslavije”, Zbornik
radova: Troškovi, cene i pariteti u poljoprivredi Srbije, Novi Sad, 1997.
7) VLAHOVIĆ, B.: “Komparativna analiza spoljno-trgovinske razmene agroi-ndustrije
Jugoslavije”, Letopis naučnih radova Poljoprivrednog fakulteta br.1-2, Novi Sad,
1998.
8) WARLEY, T.,K.,: “Poljoprivreda u GATT-u: prošlost i budućnost”, Glasnik
poljoprivredne proizvodnje, prerade i plasmana, broj 5-6, Beograd, 1990.
9) GRAHOVAC, P.,: ”Komparativne prednosti jugoslovenske poljoprivrede na
svetskom tržištu i struktura izvoza”, Hrana i razvoj, Beograd, 1988.
10) IVANOVIĆ, S.,: “Regionalna distribucija razmene poljoprivrednih proizvoda Srbije i
specifičnosti pojedinih tržišta”, Ekonomika poljoprivrede, broj 3-4, Beograd, 1993.
11) KOVAČEVIĆ, M.: “Kratkoročne i dugoročne mere za povećanje izvoza Srbije”,
Zbornik radova: Izvoz, sankcije i neophodne akcije, Beograd, 1993.
12) KOZOMORA, Jelena,: ”Svetska trgovinska organizacija”, Ekonomika poljo-privrede,
broj 2, Beograd, 1995.
13) KOESTER, U., TANGERMANN, S.,: “Intervencija na poljoprivrednom tržištu i
međunarodna trgovina”, Ekonomika poljoprivrede, broj 10, Beograd, 1995.
14) KEEGAN, J.W.: “International business and Global Marketing Menagement”,
Prentice-hall, New Yersey, USA, 1989.
15) LOPANDIĆ, D.,: ”Poljoprivredna politika i spoljnotrgovinski prote-kcionizam EEZ”,
zbornik radova, Novi Sad, 1986.
16) MARKOVIĆ, P.,: ”Strategija agrarnog razvoja Jugoslavije”, Beograd, 1989.
17) MECANOVIĆ, I.,: “Promene u asortimanu proizvoda kao pretpostavkka za
marketing u poljoprivredi i prehrambenoj industriji” Zbornik radova: Finalizacija i
plasman hrane, Osijek, 1989.
18) MITROVIĆ, LJubica,: “Strateško dejstvo preferencijala”, Nova trgo-vina, broj 4,
Beograd, 1987.
19) STANOJEVIĆ, S.,: “Agrarni protekcionizam”, Nova trgovina, broj 5, Beograd, 1987.
Tempus IB_JEP_19027_2004 Balkan Agri-Sector Initiative for Capacity Building – BASIC
Međunarodna trgovina poljoprivredno-prehrambenim proizvodima
Prof. Dr Branislav Vlahović
20) TOMIN, A., ĐOROVIĆ, M., STANKOVIĆ, Jelena: “Jugoslovenska razmena sa
EEZ”, Beograd, 1984.
21) HARWORD, I.,J., VAILEY, W., K.,: ”The World Market – Government Intervention
and Multilateral Polic Reform”, U.S.D.A. Economic Research Service, Washington,
USA, 1990.
22) HAX, A. MAJLUF N.,: “Strategic Management: An Integrative Perspective”,
Prentice – Hall, 1984.
STATISTIČKA DOKUMENTACIJA
1) FAO Trade Yearbook, Rim, za odgovarajuće godine.
2) FAO Food and People, Dimensios of need, Roma, 1996.
3) FAO The Fourth World Food Survey, Rim, za odgovarajuće godine.
4) FAO Commodity Review and Outlook, Rim, za odgovarajuće godine.
5) FAO The State of Food and Agriculture, Rim, za odgovarajuće godine.
6) UNCTAD - Hanbook of International Trade and Development statistics, UN, New
York, 1994.
7) UNCTAD - Trade and Development Report, UN, New York, WTO Focus,
“Overview of World trade” in 1995. and outlook for 1996. 1996.
8) UNCTAD “Hanbook of International trade and Development statistics”, UN, New
York, 1994.
9) UNCTAD, “Trade and Development Report”, UN, New York, WTO Focus,
”Overview of world trade in 1995. and outlook for 1996.
10) UN: Yearbook of International Statistics, New York, 1995-2000.
11) Eurostat, Brisel, za odgovarajuće godine.
12) www. fao.org.
13) “Beli bilten”, ekonomski odnosi sa inostranstvom, Institut za spoljnu trgovinu,
Beograd, 1997.