malena mjesta srca moga - podbablje.hr · susjedna naselja su mu zmijavci, drum, kamenmost i...
TRANSCRIPT
3
Uvod / Introduction .................................................... 4 hrv 40 eng
1. Drum ....................................................................... 6 hrv 41 eng
2. Grubine ................................................................... 9 hrv 42 eng
3. Hršćevani .............................................................. 13 hrv 45 eng
4. Ivanbegovina ........................................................ 16 hrv 47 eng
5. Kamenmost ........................................................... 19 hrv 49 eng
6. Krivodol ................................................................ 23 hrv 52 eng
7. Podbablje Gornje .................................................. 27 hrv 54 eng
8. Poljica ................................................................... 31 hrv 56 eng
Župa sv. Ane / Parish St Ana ................................... 34 hrv 58 eng
Župa sv. Luke / Parish St Luke ................................ 37 hrv 61 eng
4
Savjet Mladih Općine Podbablje započeo je s radom u listopadu 2017. godine. Jedna od
odluka članova Savjeta mladih bila je pokretanje općinske brošure „Malena mjesta srca
moga“. Razlog za pokretanje ove brošure jest želja za prvim sustavnim obuhvaćanjem
osnovnih informacija o mjestima naše općine, s obzirom na činjenicu da sličan dokument ne
postoji. Sam naziv brošure potekao je od našeg pjesnika Tina Ujevića koji u pjesmi Odlazak
spominje taj stih.
Ovaj bi dokument mogao pomoći mladima, ali i ostalim sumještanima, da što bolje
upoznaju osnovne povijesne, kulturološke i geografske značajke mjesta iz kojih potječu. U
posljednje vrijeme možemo svjedočiti izuzetnom razvoju turizma na području naše općine pa
nam je ta činjenica dodatan razlog za pokretanje ovog projekta. Iz istog smo razloga zaključili
kako bi bilo korisno sadržaj brošure prevesti na engleski jezik. U nadi da će ova brošura
doprinijeti turističkom rastu i razvoju, kao i osvještenju sumještana o bogatstvima i ljepotama
naše nam općine Podbablje, odlučili smo misli pretočiti u djela.
Na kraju se želimo zahvaliti svima koji su pridonijeli konkretizaciji ovog projekta. Na
poseban način želimo izdvojiti prevoditelje Ivanu Alilović, Matijanu Đuku, Luku Grgića i
Mariju Kožul, posebna vam zahvala na prevođenju teksta. Isto tako hvala našoj mladoj
sumještanki Mariji Kujundžić na trudu i na kraju hvala Općini Podbablje na financijskoj
potpori.
Savjet mladih Općine Podbablje
6
Drum
U kamenitoj i kršnoj Dalmatinskoj zagori, točnije u Imotskoj krajini, koja zauzima
zapadni dio Zabiokovskog kraja (od grebena Biokova do granice sa susjednom Bosnom i
Hercegovinom), smjestio se Drum - malo i pitomo selo u kojem obitavaju vedri i pošteni
ljudi. Mjesto je smješteno na južnom obodu prostranog Imotskog polja kojim teče bistra rijeka
Vrljika, hraniteljica imotskog kraja.
Na sjeveru ga okružuje Kamenmost, na zapadu Grubine, na istoku Hršćevani, a sjeverni
rub mu je omeđen najvećim vrhom brda Baba po kojem se cijeli prostor, ponajprije župa i
općina, naziva Podbabljem.1 Na popisu stanovništva 2011. godine Drum je imao 702
stanovnika, no nažalost ta brojka vremenom sve više opada.
U tom malom mjestu nalazi se najveća crkva u općini Podbablje, to je crkva sv. Ante,
građena punih 55 godina. U njezinu zvoniku nalazi se najveće zvono imotske krajne koje je
teško 12.400 kilograma. U prošlosti, točnije do 2005. godine, Drum je bio administrativna
središnjica općine, no i dan danas se tu nalazi župni ured. Sv. Petar zaštitnik je mjesta Drum.2
Na spomendan sv. Petra u općini se organizira svečana misa s mjestom održavanja u fratrovoj
ogradi. To je mjesto u prirodi okruženo suhozidom karakterističnim za Imotsko podneblje, te
gustom hrastovom šumom. Na dan proslave organiziraju se razne sportske, plesne i glazbene
manifestacije pri kojima prisustvuju župe iz cijele Hrvatske, sve popraćeno raznovrsnom
domaćom gastronomskom ponudom.
Iznad već spomenute fratrove ograde prolazi stari rimski put, koji je u prošlosti vezao
ovo područje sa susjednom Hercegovinom, tj. povezivao je Salonu i Naronu. Te ceste su
danas sačuvane kao seoski putevi te Drum i dalje nosi njihovo ime δρόμος/dromos, cesta.3
1 https://hr.wikipedia.org/wiki/Drum 2 http://www.podbablje.hr/o-podbablju/ 3 Fra Vjeko Vrčić, PLEMENA IMOTSKE KRAJINE: Franjevački samostan Imotski, Grafotisak Grude, str. 29
9
Grubine
Ovo je naselje općine i župe Podbablje 2011. godine brojilo 1010 stanovnika i
najbrojnije je podbabsko naselje. Nalazi se 5 kilometara zapadno od Imotskog na raskrižju
državnih cesta Split-Lovreć-Imotski te Baška Voda-Zagvozd-Grubine. “Kažiput ti pokazuje
put: lijevo preko Škobaljuša, u Zagvozd. Pravo, preko Kljenovca i Lovreća, u Split. A ti ne
slušaj, ne putuj: ostani ... Studenije vode, vatrenijeg vina, pečenijeg kruha ni mirisnijega
pršuta, ne, ne ćeš naći!”4
Ime se prvi put spominje u državnom popisu iz 1931. godine, no zaseoci Mračaj,
Matkovići, Žužuli, Vukovići, Karini i Jonjići su tu još od 1718. godine i spadaju pod crkvenu
župu sv. Luka - Podbablje. Zaštitnica mjesta je Blažena Djevica Marija - Kraljica Hrvata u
čiju su čast Grubinjani 1995. godine podigli mjesnu crkvu.
O podrijetlu imena Grubine vrlo se malo zna, al s jezičnog gledišta pretpostavlja se da je
ime nastalo od imenice grubost i gruboća, što su izvedenice od pridjeva grub, što znači pod
dodirom hrapav, bez glatkoće i mekoće.
Građevinarstvo je na krilima izgradnje autoceste Dalmatine i tunela Sveti Ilija od
sredine 2000-tih pa sve do prije krize bilo jedini nositelj gospodarske aktivnosti i ozbiljnijeg
razvoja ovog mjesta. Relativno veliki broj obrta i danas građevinarstvo čini bitnom
gospodarskom granom Grubinjana. Poljoprivreda je, obzirom na rubni položaj Grubina uz
Imotsko polje, povijesno prisutna kroz uzgoj vinove loze te raznih povrtlarskih kultura.
Probijanjem tunela Sveti Ilija kroz Biokovo, otvorenog 2013. godine te brzim spojem
Imotske krajine sa Makarskom rivijerom, turizam se sve više profilira kao bitna gospodarska
grana ovog malog mjesta. Tako do otvaranja tunela Grubine nisu imale niti jedan turistički
objekt, dok 2016. godine nude smještaj u 12 kuća za odmor i 2 apartmana, a gosti u potrazi za
mirom i odmorom od ljetnih gužvi dolaze većinom iz Zapadne i Sjeverne Europe.
Rijeka Vrljika - Vrljika je krška rijeka, ponornica koja izvire u Prološcu i Glavini
4 Petar Gudelj - Put u Imotu
10
Donjoj iz više izvora, od kojih su najveći Opačac i Utopišće. Ukupna dužina njenog toka je 70
kilometara i na tom putu čak pet puta mijenja ime. Tako je Vrljika pa Matica, nakon toga
uvire u ponor Šajnovac u hercegovačkom dijelu polja, ponovno izvire u Peć Mlinima te
postaje Tihaljina, Mlada i Trebižat. Vrljika ima i poetičan naziv “hraniteljica života”. Naime,
jedina je rijeka s izvorištima pitke vode između Cetine i Neretve. Zbog izolacije od drugih
vodotoka u njoj se razvilo više endemičnih vrsta riba. Cijeli ekosustav rijeke iznimno je važan
za bioraznolikost kraja i šire, ali i vrlo osjetljiv na vanjske utjecaje. Dio Vrljike od izvora te
obalni pojas do mosta na Perinuši na pola četvorna kilometra, 1971. godine proglašen je
Posebnim ihtiološkim rezervatom. Iako je po opsegu malen, rezervat se odlikuje visokom
kvalitetom vode, a ihtiološki je vrlo zanimljiv u europskim razmjerima. U Vrljici ima više
endemičnih rodova i vrsta riba. Svi ovi endemi nisu još dovoljno proučeni. Osim mekousne
pastrve (Salmothymus obtusirostris) zaštitu uživa cjelokupna fauna i flora uključujući i
rakove..
Vrljika
posvuda
neprestano
tražila me žednog
našla me
a kad sam je u ruke stavio
ona je popila mene
Izvor Krčevca - Izvor Krčevac jedan je od najjužnijih lokaliteta gdje se provodi
monitoring čovječje ribice. Podzemni dio izvora dug je 70-ak m i dubine je 15m. Smješten u
zaseoku Matkovići i poznat je po obitavanju endemske čovječje ribice. Tako se i čovječja
ribica našla kao emblem na grbu općine Podbablje i na grbovima udruga, a zaštitini je znak
zaseoka Matkovići.
Crvkva Blažene Djevice Marije, Kraljice Hrvata - Prema nacrtu ing. Ive Madunića,
sagrađena je 1995. godine za župnika fra Dinka Bošnjaka, posredstvom fra Nediljka Šabića,
dobročinstvom Amalie Bartl i župljana. Ispod crkve je vjeronaučna dvorana. Okoliš crkve
uređen je u razdoblju 1999.-2002. godine.
11
Grubine su poznate po broju Mercedesa po stanovniku. Na 1000 stanovnika ima preko
200 Mercedes automobila, što osobnih, što radnih. Razlog tomu leži u činjenici da su mnogi
Grubinjani, pretežito 70-ih godina prošlog stoljeća, krenuli na rad u Njemačku kao
gastarbajteri.
Tradicionalno se svako ljeto u zaseoku Žužuli organizira "Žužulijada" gdje se mještani
Žužula natječu u raznim sportskim disciplinama, a dragi gosti iz ostalih zaseoka navijaju za
"Gornju" ili "Donju" cestu nakon čega slijedi pučko veselje uz dobru trpezu. 5
Poznati Grubinjani:
Stipan Kujundžić, hrvatski akademski kipar
Miomir Žužul, bivši ministar vanjskih poslova
Ante Žužul, Marinović, hrvatski pjesnik
Augustin Kujundžić - Ago, hrvatski pjesnik, romanopisac, kantautor, glazbenik, slikar i kipar
proslava Kraljice Hrvata
5 http://www.podbablje.hr
https://hr.wikipedia.org/wiki/Grubine
https://gorgonija.com/2017/07/13/izvor-krcevac/
http://web.hamradio.hr/9aff/9AFF-066_Vrljika/Vrljika.htm
Podrijetlo današnjih hrvatskih rodova župe Podbablje pokraj Imotskog/Ante IVANKOVIĆ Nakladnik: Hrvatsko
kulturno društvo Napredak Split 2005. str.30.-31.
PLEMENA IMOTSKE KRAJINE/Fra Vjeko Vrčić Izdavač: Franjevački samostan Imotski Tisak: "Grafotisak"
Grude str. 150.-166.
13
Hršćevani
Hršćevani su naselje u općini Podabablje koje se smjestilo dva kilometara od glavnog
magistralnog puta Split-Imotski iz pravca Kamenmosta. U naselju je 1892. godine izgrađena i
započela s radom prva škola na području župe Podbablje. Susjedna naselja su mu Zmijavci,
Drum, Kamenmost i Podbablje Gornje. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, u
Hršćevanima živi 393 stanovnika. U selu žive Biošići, Blažići, Krištići, Kasali, Znaori i
Zovke. Ljudi se tradicionalno bave poljoprivredom i stočarstvom. Hršćevani svoj naziv
duguju listopadnom drvetu hrastu iz porodice bukava.6
Kratka povijest prezimena:
Biošić
Biskup Dragičević 1743. stavlja ih u Veljake i u Soviće. U Hercegovini su promijenili
prezime u Skoko. Godine 1835. u Podbablju živi jedna obitelj, a 1907. god., šest obitelji.
Blažić
Iz Zemljišnika (1726. god.) vidimo kako je Blažić Vuksan sa šest čeljadi dobio
jedanaest kanapa zemlje. Godine 1779. kršteno je u Podbablju dijete Vuksan, koje je nazvano
Blažić. 1907. godine u Podbablju žive četiri obitelji Blažić.
Krištić
Iz Zemljišnika (1726. god.) vidimo kako je Andrija Krištić s troje čeljadi dobio pet
kanapa zemlje. Godine 1835. na Hršćevanima su živjele četiri obitelji, a 1907. godine živjelo
je trinaest obitelji.
Kasalo
Ne spominje ih Zemljišnik (1726. god.) ni Stanje duša (1739. god.). Biskup Dragičević
(1743. god.) ih smješta na Ledinac iznad Gruda i u Ružiće. Godine 1835. u Hršćevanima su
živjele četiri obitelji, a godine 1907. deset obitelji.
6Usp. http://www.podbablje-portal.com/index.php/upoznajmo-podbablje/naa-sela/hrevani.html (20.4.2018. god.)
14
Znaor
Fra Ivan Tonković bilježi da je Toma Znaor imao sina Matu, prozvanog Španja i da su
se doselili iz Ružića. Iz Ružića prelaze u Drinovce. Godine 1835. u Podbablju je živjelo osam
obitelji, a godine 1907. dvadesetčetiri obitelji.
Zovko
Godine 1835. u Podbablju su živjele četiri obitelji, a 1907. godine sedamnaest obitelji.7
7Usp. Vjeko VRČIĆ, Plemena Imotske krajine,Tiskara „Franjo Kluz“ d.d. Omiš,Omiš, 2010., str. 185-193.
16
Ivanbegovina
Ivanbegovina je naselje u općini Podbablje, u Splitsko-dalmatinskoj županiji.
Ivanbegovina pripada crkvenoj župi sv. Ane, Imotska Poljica. U ovom naselju živi pleme
Kujundžića. Ime je dobilo po nekom Ivanu od Kujundžića koji je ili živio „kao beg“ ili su ga
sumještani kao glavara ili serdara častili titulom bega.
Iz Ivanbegovine je i najpoznatija imotska vinova loza, bijelo grožđe i vino znano kao
„Kujundžuša“. Naselje se nalazi južno od Grubina i magistralne ceste. Popis stanovništva
vremenom je varirao pa je tako po zadnjem popisu iz 20011. u Ivanbegovini bilo svega 268
ljudi.
Prezime Kujundžić dolazi od turske riječi „kujundžija“, što znači zlatar. Prema
etimologiji riječi kujundžija, naši preci bili su obrtnici, obrađivači plemenitih i drugih metala
– kovina. Postoji velika vjerojatnost da su naši preci doselili s ovim prezimenom u današnju
postojbinu. Danas se Ivanbegovina sastoji od dva zaseoka, po imenu „Brkići“ i „Barabani“. 8
Ivanbegovina danas okuplja velik broj posjetitelja zbog nogometnog kluba „Kamen“,
koji se nalazi u 3. HNL. Nogometni klub Kamen su 1977. godine mladi iz Ivanbegovine iz
ljubavi prema sportu, a naročito prema nogometu, uz potporu svih stanovnika Ivanbegovine,
odlučili osnovati i sagradili u mjestu nogometno igralište. Sva mladež sela je pomogla, a
pomoć je pristigla i od mladih iz susjednih sela Poljica i Krivodola. Danas ovaj klub pored
seniorske momčadi ima 4 uzrasta mlađih kategorija, i to pionire, predpionire, kadete i juniore
te momčad veterana. NK Kamen je jedini sportski klub na području sadašnje općine
Podbablje.9
Ono što svakako zainteresira posjetitelje Ivanbegovine je kapela sv. Marka koja se
nalazi na brdu iznad sela. Ono što krasi tu kapelu jest lijepo uređen okoliš i borovina, koja
obitava tim područjem. Osim kapele, pogled mami jezerce Medijak. Medijak je također
smješten na brdu, iako je do njega malo teže doći, to ljude ne spriječava da ga posjete. Svako
ljeto mladi koriste priliku pa odlaze ondje na kupanje i piknik.
8 Petar Kujundžić – Kljajić, Ivanbegovina u prošlosti i sadašnjosti 9 https://hr.wikipedia.org/wiki/NK_Kamen_Ivanbegovina
17
Iz Kujunžića su potekle mnoge poznate ličnosti, a neki od njih su hrvatski liječnik Ivan
(Ivo) Kujundžić, prof.dr.sc. Milan Kujundžić - hrvatski liječnik i političar, ministar zdravstva
u Vladi Republike Hrvatske, kao i Ivan Kujundžić – poznati hrvatski kipar, slobodni
umjetnik.
kapela sv. Marka
19
Kamenmost
Kamenmost je administrativno središte općine te najstarije naselje u Podbablju. Još u
rimsko doba tu se nalazio most na putu iz Ad Novae (Runovića) prema Prološcu (Epilentio) te
Duvnu (Delminium), a prvi put pod imenom Camen Most spominje se 1400. godine. Nalazi
se na magistralnoj cesti Split-Imotski 4 km od Imotskoga. S mosta se odvaja put za Zmijavce i
Runoviće. Pokraj ceste je i groblje te stara župna crkva Sv. Luke izgrađena još u 15.st.,
obnovljena 1705. i dograđena 1772. godine. Po popisu stanovništva iz 2011. Kamenmost je
imao 566 stanovnika.10
Kratka povijest prezimena:
Ajduk
Biskup Dragičević 1743. godine, smješta ih u Soviće. Godine 1835. u Podbablju su
živjele četiri obitelji, a 1907. godine, jedanaest obitelji.
Grbavac
U Podbablje su doselili iz Prološca ili Hercegovine. Godine 1835. živjela je u Podbablju
jedna obitelj, a 1907. godine tri obitelji.
Patrlj
Žive u Podbablju Gornjem i na Kamenmostu. Godine 1860. živjele su dvije obitelji, a
1907. godine deset obitelji.
Perić
Za Bečkog rata 1686. godine u Vinjanskom zbjegu sele prema Brelima Jure Perić s
petero čeljadi i Mate Perić s osmero čeljadi. Stanje duša iz 1739. godine zabilježilo je u Ilije
Perića petero čeljadi, a u Luke Perića devetero čeljadi. Iz Brela se vraćaju na stara ognjišta u
Vinjanje. Godine 1860. u Podbablju je živjelo osam obitelji, a 1907. godine tridesetpet
obitelji.
Šućur
10 Usp. http://www.podbablje-portal.com/index.php/upoznajmo-podbablje/naa-sela/kamenmost.html (20.4.2018.
god.)
20
Godine 1835. u Podbablju su živjele četiri obitelji Šućur, a 1907. godine dvadesetdvije
obitelji.
Zovko
Godine 1835. u Podbablju su živjele četiri obitelji, a 1907. godine sedamnaest obitelji.
Ostala prezimena
Na Kamenmostu žive još: Buljubašići, Rake, Kujundžići, Pijanovići, Odavići, Jalovčići,
Tonkovići i Ćapini.11
Josip Vergilije Perić - Prof. fra Josip Virgil (Vergilije, Vergil) Perić (1845. − 1919.)
bio je hrvatski političar, književnik i prevoditelj iz Podbablja.
Prvotno je bio članom Narodne hrvatske stranke. Nakon tiskanja novih čitanki za
osnovne škole u Dalmaciji, u kojima su austrijske vlasti planski izostavile hrvatsko i srpsko
ime (pod izlikom izbjegavanja hrvatsko-srpskog nacionalnog trvenja), htjedovši od udžbenika
napraviti anacionalno nastavno sredstvo, dalmatinski su učitelji reagirali kritikama, pri čemu
se istakao Petar Kuničić tekstom u Narodnom listu. 1892. stvar je došla do Dalmatinskog
sabora. Narodna hrvatska stranka, iako većinska, nije donijela zaključak o osudi anacionalnih
članaka i režimske odgojne politike, unatoč zahtjevima hrvatskih zastupnika. Zbog takve
podložničke, sluganske i slabićke politike Narodne hrvatske stranke, Josip Virgil Perić s još
petoricom stranačkih kolega napustio je stranku i oni su osnovali saborski Hrvatski klub.
Dvije godine poslije, 1894. pridružili su se Stranci prava.
Bio je u Zastupničkom domu Carevinskog vijeća 1903. godine koje je 8. siječnja 1903.
sazvao car i kralj Franjo Josip I. Kraljevinu Dalmaciju su pored Perića zastupali kolege iz
Stranke prava. Nije se slagao s Riječkom rezolucijom, o čemu je održao govor na sjednici
Dalmatinskog sabora 18. studenoga 1905. godine. Bio je predloženik Stranke prava na
izborima za Carevinsko vijeće 1897., 1907., i 1911. Sva tri puta je prošao, 1897. u izborništvu
Imotski-Neretva-Makarska, a 1907. i 1911. u izbornom kotaru Imotski – Omiš. 1911. je
11Usp. Vjeko VRČIĆ, Plemena Imotske krajine, Tiskara „Franjo Kluz“ d.d. Omiš, Omiš, 2010., str. 185-193.
21
otvorio gimnaziju u Imotskom, pri čemu je održao slavni govor.12
12Usp. https://hr.wikipedia.org/wiki/Josip_Virgil_Peri%C4%87 (20.4.2018. god.)
23
Krivodol
Mjesto Krivodol jedno je od osam naselja u općini Podbablje. Nalazi se na magistralnoj
cesti Split – Imotski, deset kilometara od Imotskoga. Sa sjeverne ga strane štiti brdo
Šeminovac, a s jugozapadne brdo Strana.13Samo mu ime ukazuje da je riječ o uvinutoj
(pro)dolini, niz koju je nekoć, kako reče pjesnik, „krivudajući s lokvičkih visova, u pitomu
Druminu silazio rimski put“14i vodio prema Imotskome polju. Sastavljen od šest zaseoka:
Bašići, Turići, Vrljičci, Lapende, Gornji i Donji Ujevići.
U prapovijesnom su ga vremenu naseljavali Iliri o čemu svjedoče brojne gomile. Nakon
osvajanja Rimljana oni uspostavljaju svoja naselja i grade mrežu puteva. Jedan od njih, u
narodu poznat kao Rimski put, stoljećima među najvažnijim prometnicama u bliskom zaleđu
srednjodalmatinske obale, vodio je od antičkog Solina, k današnjem Metkoviću (Salona –
Narona). Pronađen berinovački miljokaz, koji datira 26. – 27. god. poslije Krista, dodatni je
dokaz kako je prometnica prolazila sredinom pitomog i krivudavog krivodolskog prodolja.
Dio je župe Imotskih Poljica, koja je od svoga postanka 1747. god. dugo vremena nosila
ime „župa Poljica i Krivodola“. To je zapravo u doba Mlečana i prvi pisani spomen imena
Krivodol. Od 19. st. župa nosi skraćeno ime Poljica. Prema drugom podatku Krivodol se prvi
put spominje 15. veljače 1686. god. kada mletački general Petar Valier moli imotske
franjevce da sklone narod iz tek oslobođenih Poljica i Krivodolana, na venecijanski prostor tj.
Makarsko primorje.15
Prva škola u Krivodolu otvorena je 20. veljače 1906. godine u privatnoj kući braće Petra
(Pjera) i Ante (Tonija) Ujevića u Gornjim Ujevićima, izgrađenoj krajem 19. stoljeća uz
glavni cestovni pravac koji je povezivao Split s Imotskim. Osim krivodolske djece, školu su
pohađala i djeca s Berinovca i iz Crnogoraca. Prvi je učitelj u školi bio Dragutin Rako iz
Imotskog. Škola je u početku bila dvogodišnja, a od školske godine 1921./ 1922. prerasla je u
trogodišnju pučku školu, da bi se kasnije nastava odvijala do šestog razreda. Današnja jedina
13PETAR UJEVIĆ, Mikrotoponimija sela Krivodol u Imotskoj Krajini, u: 4. Znanstveno-stručno
savjetovanje: Kulturno nasljeđe Ujević, Zbornik radova, Kulturno – umjetnička udruga Ujević, Krivodol, 2017.
god., str. 191.
14PETAR GUDELJ, Moja Imota, Privredni vjesnik, Zagreb, 1991. god., str. 144. 15PETAR UJEVIĆ, Mikrotoponimija sela Krivodol u Imotskoj Krajini, u: 4. Znanstveno-stručno
savjetovanje: Kulturno nasljeđe Ujević, Zbornik radova, Kulturno – umjetnička udruga Ujević, Krivodol, 2017.
god., str. 191.
24
osmogodišnja škola u općini izgrađena je i osnovana 1952. god. u velikom zadružnom
domu.16
Broj se krivodolskih mještana postupno smanjuje, mada u prvi mah broj obitelji nudi
varav zaključak. Naime, nekoć su obitelji brojile i do 10-ak članova, a u sadašnje vrijeme to
su pretežito staračka s jednim ili dvoje-troje ukućana. Iz popisa krivodolskog stanovništva (u
spomenutih šest zaselaka) 1921. bilo je 570 stanovnika u 70 obitelji, a 1980. ih je 435 (uz
napomenu kako nisu ubrojeni stanovnici Crnogoraca). Prema popisu iz 2001. Krivodol je
imao 537 stanovnika (nesumnjivo sa stanovnicima Crnogoraca!), a (ožujak 2013.) u šest
aktualnih zaselaka živi 314 stanovnika u 97 obitelji.
Danas osim osmogodišnje škole, jedine u općini, živost selu donosi i Kulturno-
umjetnička udruga „Ujević“, koja u ljetnim danima organizira razne događaje. Udruga Ujević
organizira kulturno umjetnička i zabavna događanja, kreativne radionice za djecu, znanstveno
stručna savjetovanja i bavi se nakladništvom.
Poznate osobe:
Mate Ujević (1901. –1967.), hrvatski pjesnik i enciklopedist. Godine 1994. posmrtno je
proglašen pravednikom među narodima u Memorijalnom muzeju Jad Vašem u Izraelu.
Tin Ujević (1891. – 1955.), hrvatski pjesnik.
Don Ilija Ujević (1858. - 1921), književnik , župni, prevoditelj
Marija Ujević Galetović (1933.), hrvatska kiparica.
Ante Ujević (1906. – 1994.), najznačajniji imotski povjesničar, napisao knjigu „Imotska
Krajina“.
Mate Turić Croata (1987.), kipar. Prepoznatljiv po svojim kamenim jedrima koje je
izlagao na desetak samostalnih izložbi diljem Hrvatske.
16ANTE UJEVIĆ, Pleme Ujevića, izdv. Andrija Ujević, Split, 1981. god. str. 3.
27
Podbablje Gornje
Podbablje Gornje jedno je od 8 naselja unutar općine Podbablje i jedno od 5 naselja
unutar župe Podbablje. Do 1931. iskazivano pod imenom Podbablje, a do 1991. pod imenom
Gornje Podbablje.17 Po popisu stanovništva iz 2011. Podbablje Gornje ima 523 stanovnika.
Velik se dio stanovništva tradicionalno bavi poljoprivredom i stočarstvom. Ovo se naselje
nalazi zapadno od Hršćevana i sjeverno od Podosoja. Ime je dobilo po brdu Baba koje se
uzvisuje središnjim dijelom župe Podbablje.18
Najzastupljenija prezimena koja imamo unutar Podbablja Gornjeg su Buljan, Ćapin,
Gabelica, Gudelj, Jerković, Lončar, Patrlj, Šućur i Trutin. Karakteristično je to što su
obiteljske kuće uglavnom smještene po prezimenima, na način da jedno prezime zauzima
jedan dio površine pa nakon toga drugo prezime drugi dio, itd. Taj simboličan ''krug'' naselja
Podbablje Gornje započinje Lončarima, i s jedne, i s druge strane, pa se nastavljaju kuće
Gudelja, zatim Trutina i dalje cestom Jerkovića, odnosno s druge strane Buljana i Ćapina pa
obama putevima dolazimo do središnjeg dijela, do Gabelica, u kojima se nalazi osnovna škola
te ispod nje crkva. Nedaleko, ispod crkve smješteni su Patrlji i Šućuri.
Župa Podbablje smješta velik broj religijskih sadržaja upravo ovdje, pa tako u
Podbablju Gornjem imamo kapelicu sv. Marka, kapelicu sv. Ante, kapelicu Gospe od
Zdravlja, Gospinu kapelicu, crkvu sv. Mihovila arhanđela, crkvu sv. Marka evanđelista uz
koju se nalazi groblje i Spomen kapelicu za žrtve Domovinskog rata. U mjestu Šućuri,
hrvatskom branitelju Ivanu Šućuru – Meši, zahvalni sumještani podignuli su spomenik.
Crkva sv. Mihovila sagrađena je 1941. godine, a u poratno je vrijeme služila kao
vjeronaučna dvorana. 1993. je temeljito obnovljena i proširena. Iste je godine sagrađena crkva
sv. Marka, za vrijeme župnika fra Dinka Bošnjaka.19 Uz tu je crkvu podignuto novo groblje
na kojem se nalazi i već spomenuta Spomen kapelica koju su 1997. godine podigli zahvalni
mještani.
U zaseoku Gabelice, nedaleko od crkve sv. Marka, na trgu Milana Trutina - Šilje nalazi
se osnovna škola. Pokraj škole nalazi se sportski centar Milan Trutin – Šilje. U spomen našem
poginulom vitezu Milanu Trutinu – Šilji, ŠD Podbablje Gornje već preko 20 godina ima
17 https://hr.wikipedia.org/wiki/Podbablje_Gornje 18 Podbablje Portal, Župa sv. Luke Podbablje 19 Usp. Podbablje Portal, Župa sv. Luke Podbablje
28
tradiciju organiziranja malonogometnog turnira u ljetnim mjesecima, što privuče brojne
posjetitelje u naš kraj. Uz ŠD imamo i Udrugu Gradina Brdo Ljubavi koja također privlači
mnoge u „Brdo Ljubavi“ svojim idejama i projektima.
Zbog svoje ljepote, mirne atmosfere i gostoljubivih domaćina, Podbablje Gornje može
se pohvaliti velikim turističkim uspjesima pa je tako jedna od villa za odmor prošle godine
proglašena jednom od najljepših u čitavoj Europi.
Crkva sv. Marka
31
Poljica
Poljica Imotska, naselje u splitsko-dalmatinskoj županiji te u sastavu općine Podbablje
u Imotskoj krajini, dobila su ime po relativno malom, ali značajnom polju koje je prehranilo
mnoge naraštaje od najoskudnijih vremena pa do danas. Povijest ovog malog sela velikim
dijelom ostaje nezapisana i neistražena, ali zato je poznato da su Poljica dala nekoliko hrabrih
dragovoljaca koji su branili svojim životom Lijepu našu u Domovinskom ratu, iako sama
Poljica nisu bila mjesto ratnih zbivanja.
Poljica su smještena na krškom području, u kotlini između uzvisina Osoja i Ribešine.
Naseljena je samo sjeverna strana kotline. Nalaze se na 365 do 500 m nadmorske visine. Na
južnoj strani naselja uzdiže se brdo Osoje sa najvećim vrhom Piljevača na 714 m nadmorske
visine. U podnožju Osoja nalazi se polje, na sredini kojeg se nalazi lijepa crkvica sv.Ane stara
preko 250 godina.
Raznolikost prezimena koja ovdje žive nadasve je zanimljiva, npr. Livajići, Lozići,
Skake, Ćelići, Biloši, Skejići, Pekići, Luetići, Ćerlukići, Šušnjari, Žarkovići, Kujundžić-
Lujani, Gudelji-Velage, Runci, Pekići, Lovrići, Matkovići, Đukići, Gaće, Margetići...
Nažalost, demografska depopulacija, zbog pada nataliteta i emigracije, posebno se
očituje u školstvu pa u razredima ima svega nekoliko učenika, a ukupno ima 29 učenika u PŠ
Poljica, koja je ujedno i jedna od najstarijih škola u županiji.
Tradicionalno gospodarstvo čini poljoprivreda, posebno vinova loza i stočarstvo
(stoka sitnog zuba) koje je također u izumiranju, što je posljedica iseljavanja
stanovništva. Vodovodnu mrežu Poljica su dobila 1998 godine.
Poljica su od mora udaljena svega 16 km, stoga ovo selo postepeno doživljava uzlet
zbog sve intenzivnijeg bavljenja turističkim djelatnostima, ne samo zbog izgrađenog tunela
Sv. Ilija koji je omogućio to povezivanje, nego i zbog prirodnih ljepota samog mjesta i
okolnih područja gdje turisti mogu uživati u blagodatima i miru seoskog turizma.
U Poljicima, u zaseoku Ljujani na polju su turski nadgrobni spomenici, takozvani stećci.
32
Šijavica (šije-šete, šijanje, u Italiji: mora, mura) stara je igra dva igrača. Igrači
istovremeno pokazuju ispružene prste jedne šake i pokušavaju pogoditi zbroj pokazanih
prstiju, istovremeno izvikujući broj u rasponu od 2 do 10. Izvikuju se modificirani talijanski
brojevi "šije", "šete" (sei, sette), te od njih potječe naziv igre. Iako igra ima elemente sreće, do
izražaja dolazi vještina igrača. Tradicionalno se igra 26. srpnja na blagdan sv. Ane, koja je
zaštitnica župe.
Poljica se ne mogu pohvaliti mnoštvom poznatih osoba, a među tim poznatima koji
vuku korijene iz ovog lijepog mjesta su: Žarko Domljan - prvi predsjednik Hrvatskog
sabora, Mladen Kljenak - pjesnik
crkva sv. Ane
34
ŽUPA SV. ANE POLJICA
Župa je osnovana dekretom biskupa Stjepana BLAŠKOVIĆA. Don Luku ZUJIĆA,
prvog svećenika naslijedio je fratar. Dio obitelji Berinovca i Šumeta pripadaju župi Poljica.
Godine 1901. je još dopušteno pokapanje Kujundžića kod sv. Luke na Kamenmostu.
Običaj blagoslova polja je na tri lokacije.
O župi sv. Ane Imotska Poljica u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji nemamo ranih podataka.
Ovaj kraj u srednjem vijeku pripadao je župi sv. Luke na Kamenmostu. U turskom razdoblju
na području današnje župe Imotska Poljica stanovništva vjerojatno nije bilo mnogo. Poljica i
Krivodol prvi put se spominju kao značajna kršćanska zajednica u dokumentu generalnog
providura Pietra Valiera, koji ta dva sela 15. veljače 1686. povjerava brizi franjevaca. U
vrijeme turskog vladanja tim krajem, kao i cijelom Imotskom krajinom, upravljali su kao
dušobrižnici franjevci samostana Otoka na Prološkom Blatu.
Sela Poljica i Krivodol uvijek su pripadali župi Kamenmost, a tako ostaje i iza
oslobodenja Imotske krajine od Turaka. Sela Poljica i Krivodol 1715. god. posluživao je fra
Marko Garić-Tomasović kao kapelan Zmijavaca i Poljica. Sela Poljica i Krivodol od god.
1717. poslužuje franjevački kapelan iz Podbablja (sv. Luka Kamenmost). Godine 1733.
makarski biskup Stjepan Blašković naređuje da podbapski kapelan stanuje u tim selima.
Sela Poljica i Krivodol proglašena su nezavisnom župom za vrijeme godišnje vizitacije
makarskog biskupa Stjepana Blaškovića 1736. i 1739. godine. Boravak podbapskog kapelana
u selima Poljica i Krivodol stalno se odgađao zbog nedostatka župskih kuća, a sela su bila
dosta mala i siromašna pa nisu bila u stanju zidati novu kuću za boravak svećenika u mjestu.
Od Nikole Bijankovića, makarskog biskupa, postojala je tendencija u makarskoj biskupiji da
se franjevci istisnu sa župa, pa tako 1747. godine biskup Stjepan Blašković svojim dekretom
od 27. svibnja postavlja za župnika Poljica i Krivodola don Luku Zujića. Te godine
tobožnjom voljom naroda župa Poljica i Krivodol odcijepili su se od župe sv. Luke
Kamenmost. Ta promjena izvršena je protiv volje franjevaca, zbog toga oni šalju žalbu na
mletački senat. U to doba u novoosvojenim krajevima Venecija je imala pravo patronata nad
župama pa ih je najčešće povjeravala brizi franjevaca jer su oni bili redoviti dušobrižnici u tim
krajevima za vrijeme turskog vladanja. Tada se franjevačka župa mogla dijeliti i postati
svjetovnom samo voljom i željom naroda, a to je trebala odobriti i civilna vlast. Republici je
bila prikazana tobožnja želja naroda sela Poljica i Krivodola i ona je odobrila dijeljenje
franjevačke župe sv. Luke Kamenmost. Poslije je dokazano da je protivno istina i da je
35
prijevarom dobivena želja naroda. Isti mletački senat opozvao je dekret o ustanovi te nove
župe i zapovjedio da umjesto svjetovnih svećenika franjevci budu ponovno pušteni u svoj
posjed. Župa je vraćena franjevcima mletačkim dekretom od 20. travnja 1752. god.
Dušobrižničku službu u župi Poljica i Krivodol ponovno vrši svećenik franjevac fra
Franjo Grančić od 28. siječnja 1753. do svibnja 1757. god., kad ga zamjenjuje fra Ante
Bandić, a već od početka godine 1758. nastupa služiti župu Poljica i Krivodol don Luka Zujić
do 6. siječnja 1761. god. Toga je dana preminuo kao župnik Poljica i Krivodola. Poslije smrti
don Luke Zujića biskup imenuje za župnika don Grgu Radića- Budalića, a sa strane fratara
bio je predložen fra Ante Bandić. Protiv tog biskupova nastupa protestirali su imotski
providur Petar Balbi i providur za cijelu Dalmaciju, ali biskup nije promijenio svoje odluke i
tako zauvijek biskupijski svećenici preuzimaju tu župu.
Novoosnovana župa u početku nosi naziv: Župa Poljica i Krivodol. Kao takvu spominju je
stare župske matice sve od 1747. god. pa dalje, ali s vremenom naziv Krivodol otpada i
prevladao je naziv Poljica Imotska. Prigodom stvaranja novih župa u Imotskoj krajini
pojedine obitelji nisu se htjele priključiti novoj župi, a to su redovito bili pogranični svoje
župe, a isto tako i župnici drugih župa. Po ovoj odluci obitelji Berinovaca pripadat će župi
Lokvičići, a ne župi Poljica. Taj biskupski dekret trebao je stupiti na snagu 1. siječnja 1901.
godine. Međutim, nastale neprilike neposredno poslije tog dekreta pomalo su se smirivale i
konačno se sredile kad su se obitelji privikle i pripojile novim župama. Imotski dekan fra
Mijo Kotaraš javlja župniku Podbablja 11. siječnja 1901. da je i dalje dozvoljeno pokopavanje
Kujundžića u groblju sv. Luke na Kamenmostu. Ističe da će svaki župnik obavljati obrede na
svojem teritoriju. Župski ured Podbablje 28. travnja 1906. po treći put obraća se na Biskupski
ordinarijat da se čim prije srede neprilike s Kujundžićima nastale nakon dekreta od 29.
studenog 1900.
Budući da je župa sastavljena od tri sela, stvorio se u župi običaj blagoslova polja za
svako selo posebno. U prošlom stoljeću blagoslov polja slijedio je prema dopisu župnika don
Petra Škarice biskupskom ordinarijatu 6. lipnja 1870. god. sljedećim redom:
1) Kujundžići i Biloši 25. travnja (sv. Marko);
2) Krivodol 3. svibnja;
3) Poljica na Uzašašće.
Kod pojedinih blagoslova znalo je dolaziti do nesporazuma, za što doznajemo iz spisa
Biskupskog vikarijata iz Makarske župniku Škarici 16. travnja 1869., u kojem piše da kapela
36
Ujevića ne smije ometati duhovnu pastvu. Po tom običaju blagoslov polja održavao se sve do
Drugog svjetskog rata, a od tada je uveden običaj blagoslova polja za Poljica na sv. Marka, a
za Krivodol prve nedjelje iza sv. Jure. U župi je postojao običaj blagoslova stoke, no to je
zadnjih godina iščezlo. Običaj godišnjih blagoslova stanova nije uveden, ali svatko tko
useljava poziva župnika da blagoslovi.
Župa je dosta prostrana i u starijim vremenima imala je pravo na župskog pomoćnika.
Župnik don Mijo Rubić za vrijeme svoje župničke službe (1897.—1933.) nekoliko je puta
apelirao na nadležne vlasti da se imenuje župski pomoćnik u župi, medutim župski pomoćnik
nikad nije službeno imenovan. Pojedini župnici držali su kapelane ili provizore koji bi ih
zamjenjivali za vrijeme njihove bolesti.
Do godine 1870. u ovoj župi misa se pjevala na latinskom jeziku, a poslije te godine kad
je Biskupski ordinarijat izdao dozvolu da se misa može pjevati na staroslavenskom jeziku,
pjevalo se na staroslavenskom.
Godine 1747. počela se pisati matica umrlih, 1748. matica krštenih, a godine 1749,
matica vjenčanih. Sačuvani arhivski spisi čuvaju se u župskom uredu od 1820. god. Prve stare
matice nalaze se u župskom arhivu, a sve ostale do 1949. u Historijskom arhivu u Zadru i
Splitu. Sve župske knjige od 1949. god. do danas nalaze se u župskom uredu Imotskih Poljica.
U župskom arhivu nalazi se šest anagrafa (Stanja duša). Najstariji je sastavljen 1860. god.
Budući da su župnici Poljica vršili neko vrijeme dužnost vicedekana Imotskog dekanata, u
župskom arhivu čuvaju se spisi vicedekana don Petra Škarice i don Pavla Diane. Također, u
župskom arhivu pohranjen je ljetopis župnika don Mije Rubića iz 1919.20
20 Preuzeto s Podbablje Portala
37
ŽUPA SV. LUKE PODBABLJE
Župa se prostire u istoimenoj općini Splitsko-dalmatinske županije na južnoj strani
Imotskog polja. Ime je dobila po brdu Babi koje se izdiže iznad središnjeg dijela župe. Kao i u
drugim župama Imotske krajine, i tu su vidljivi tragovi života iz ilirskih vremena, o čemu
svjedoče brojne gradine i gomile. Ostaci rimske naseljenosti vidljivi su na Kamenmostu.
Kršćanstvo se na tom području raširilo već u prvim stoljećima, o čemu govore ostaci
starokršćanske bazilike na Dikovači u susjednim Zmijavcima, koji su do 1988. godine
pripadali župi Podbablje. Za vrijeme turske vladavine župu su pastorizirali franjevci iz svog
obitavališta na izvoru rijeke Vrljike te iz samostana na Prološkom blatu, a 1562. godine
dokumentirano je franjevačko prebivalište na Kamenmostu. Nakon oslobođenja od Turaka
1717. god. velika župa Podbablje, koja je obuhvaćala Runoviće, Poljica i Zmijavce,
podijeljena je na više župa: 1747. godine od Podbablja se odvajaju Poljica s Krivodolom,
1748. godine Runovići ( s dijelom Zmijavaca), postaju samostalna župa, a 1988. god. dio
podbabske župe pripaja se župi Zmijavci. Župi Podbablje pripadaju sela: Gornje Podbablje,
Drum (Donje Podbablje), Grubine, Kamenmost i Hršćevani.
Župne matice od 1736. god. sačuvane su u PAZ (R. k. 813-816, V. k. 817-818, M. k.
819-821, VM. k. 822, A. k. 823.), a ostale su matice do 1949. god. oduzete za komunističke
vlasti i nalaze se u Matičnom uredu u Imotskome.
Župna crkva sv. Luke nalazi se pored glavne ceste na Kamenmostu. Tu je postojala
crkva i prije dolaska Turaka. Spominje se u dukumentima 1562. god. Crkva je više puta
popravljana. O tome svjedoči dokument sultana Murata IV. iz 1624. god. i natpis iz 1705.
god. uklesan iznad glavnih vrata crkve. Na crkvi su vidljive i danas dvije faze gradnje. Donji
dio građen je od razbijenih stećaka, a gornji klesanim kamenom. Današnji je oblik crkva
dobila 1772. god. i najstarija je župna crkva u Imotskoj krajini. Iznad glavnih vrata je 6-
latična rozeta, a nad pročeljem zvonik na preslicu s dva zvona, temeljito obnovljen 1992.
godine. Crkva je presvođena, a bila je pokrivena kamenim pločama o čemu svjedoči zapis
župnika fra Ivana Tonkovića 1891. godine. Imala je tri oltara od kojih su sačuvani kipovi:
Uznesenja Marijina, sv. Luke i sv. Ante. Crkva je obnavljana više puta: 1907., 1911., 1929.,
1966., 1971. godine. Oko crkve je groblje u kojem je podignut oltar za službu Božju, na
kojem se slavi sveta misa na blagdan sv. Luke, ali i obredi Velikog tjedna. God. 1999. uređen
je okoliš crkve i sagrađena mrtvačnica.
Pod nadzorom Konzervatorskog zavoda iz Splita g. 2005. počela je temeljita sanacija
crkve. Crkva sv. Ante nalazi se u Drumu pored župne kuće. Budući da je župna crkva sv.
38
Luke postala premalena za potrebe vjernika, počelo se već krajem 19. st. ozbiljnije razmišljati
o gradnji nove crkve, ali se od gradnje privremeno odustalo zbog razdora u župi. Gradnja je
konačno započela 1927. god. i do 1941. god. došlo se do krova. Crkva je završena 1977.
godine. To je trobrodna neoromanička građevina s lijepim zvonikom sa završnom
piramidom nad pročeljem crkve. U svetištu crkve je veliki križ i tabernakul sa srebrnim
vratima. U lađama su kipovi Gospe i sv. Ante. Crkva je obnovljena 1998. godine, kada je
sagrađen pjevački kor.
Crkva sv. Mihovila arhanđela u Gornjem Podbablju sagrađena je 1941. godine, a u
poratno je vrijeme služila kao vjeronaučna dvorana. God. 1993. temeljito je obnovljena i
proširena.
Crkva sv. Marka evanđelista sagrađena je 1993. godine za župnika fra Dinka Bošnjaka.
Nabavljen je i lijepi drveni kip sv. Marka, a uz crkvu je podignuto i novo groblje u kojem je
uređena i Spomen kapelica za žrtve domovinskog rata.
Crkva Kraljice Hrvata u Grubinama, prema nacrtu ing. Ive Madunića, sagrađena je
1995. godine za župnika fra Dinka Bošnjaka, posredstvom fra Nediljka Šabića,
dobročinstvom Amalie Bartl i župljana. Ispod crkve je vjeronaučna dvorana. Okoliš crkve
uređen je u razdoblju 1999.-2002. godine.
U župi ima više usputnih kapelica: Blažene Djevice Marije u Vukovića, sv. Ante u
Jonjića, sv. Marka u Gornjem Podbablju, Srca Isusova u Hršćevanima, sv. Marka u
Šušnjarima, sv. Ante kod crkve u Drumu, Blažene Djevice Marije u Tolićima, sv. Ante kod
Ćapina, Gospe od Zdravlja u Patrlja, Gospina iznad Šućura, dvije Gospine i jedna sv. Luke u
predjelu zvanom Krnjevice, Gospe od zdravlja u Patrlja (1995.), sv. Ante u Grubinama na
putu prema župnoj kući. U fratarskoj ogradi 1996. god. podignuta je kapela sv. Petra,
nabavljen kip sveca i uređen kameni oltar ispred kapelice.
Župnici su do 1735. godine stanovali na Kamenmostu, pored župne crkve sv. Luke, a
poslije toga u novoj župnoj kući u središte župe sagrađenoj 1965. godine. Budući da je ta kuća
bila neprikladna za uredovanje i stanovanje, u njezinoj je blizini 1991. god. sagrađena nova
župna kuća s vjeronaučnom dvoranom. U staroj su kući donedavna bile općinske prostorije.
Nasred sela sjedila je Baba (546 m), pod babinim skutima, osim užega Podbablja, bila
Poljica, Ivanbegovina, Runovići i Zmijavci. Sva ta sela na pragu osamnaestoga stoljeća,
gradila, po tko zna koji put, crkvu sv. Luke, oko crkve pokopavala svoje mrtve. (185)
Po oslobođenju od Turaka, od Podbablja otpadoše Poljica, Krivodol i Ivanbegovina.
Otpadoše Runovići i Zmijavci.
39
Najstarija okopoljska crkva, Crkva sv. Luke, čiji su temelji iz srednjeg vijeka: sežu do
starohrvatskih i ranokršćanskih dubina. Građena i pregrađivana puno puta. U sadašnju, iznad
glavnih vrata, uzidan kamen s uklesanom 1705. godinom. Donji dio crkvenih zidova sagrađen
je od samih megalita, stećaka.
U Drumu crkva sv. Petra građena je pedeset i pet godina, a u njezinu je zvoniku najveće
imotsko zvono.
U Grubinama 1995. sagradiše crkvu Majci Božjoj Kraljici Hrvata. 21
21 Preuzeto s Podbablje Portala
40
INTRODUCTION
Youth Council of Podbablje Municipality (Savjet mladih Općine Podbablje)
commenced their activities in October 2017. One of the decisions of the Council's members
was to launch a municipal brochure “Malena mjesta srca moga“ (“Places dear to my heart“).
The reason for its launching is the desire for the first systematic embedment of basic
information about the places of our municipality, given the fact that a similar document does
not exist. The title of the brochure comes from our poet Tin Ujević who mentions the verse in
his poem Departure.
This document could help young people, as well as other residents, to get to know the
basic historical, cultural and geographical features of the places they originate from. We are
witnesses of the recent exceptional development of tourism in the area of our municipality, so
this fact is an additional reason for launching this project. For the same reason, we concluded
that it would be useful to translate the brochure content into English. Hoping that this
brochure will contribute to tourism growth and as well as the local people’s awareness of the
richness and beauty of our municipality Podbablje, we decided to put our thoughts into
practice.
Finally, we would like to thank everyone who contributed to the realization of this
project. We would especially like to mention our translators, Ivana Alilović, Matijana Đuka,
Luka Grgić and Marija Kožul. We really appreciate your help. Furthermore, we are grateful to
our young fellow citizen Marija Kujundžić for the effort she has made, and, in the end, to
Podbablje Municipality for financial support.
41
Drum
Drum is located in rocky and karst Dalmatian Zagora, more precisely in the Imotska
krajina, which occupies the western part of the Zabiokovo area (from the reef Biokovo to the
border with the neighbouring Bosnia and Herzegovina). Drum is a small and pleasant village,
where cheerful and honest people live. The place is located on the southern rim of the
spacious Imotski field, where the clear river Vrljika, the nurturer of the Imotski region, flows.
Drum is surrounded by Kamenmost on the north, Grubine on the west, Hršćevani on the east,
and its northern edge is bordered by the highest peak of the hill Baba, after which the whole
area, especially the parish and municipality, is called Podbablje. In the 2011 census, Drum
had 702 inhabitants, but unfortunately this figure is decreasing over time. In this small village
the largest church of the municipality of Podbablje, the church of Saint Anthony, is located.
They had been building it for 55 years. The largest bell of Imotska krajina, with the weight of
12, 400 kg, is located in this church’s bell tower. In the past, more precisely by 2005, Drum
was an administrative centre of the municipality, but the parish office is still there. The patron
of the place is Saint Peter. On St. Peter’s memorial day a ceremonial mass is being organized,
and the venue is “fratrova ograda” (“friar’s field”). It is a place in nature surrounded by a
thick oak forest and dry-stone walls, which is a characteristic of Imotski area. Various sport,
dance and music events, in which parishes from all over Croatia take parts, are being
organized on the celebration day. It is all accompanied by a rich homemade gastronomic
offer.
Above the abovementioned “fratrova ograda” is the ancient Roman road, which in the
past linked this area with neighbouring Herzegovina, meaning it connected Salona and
Narona. These roads are today preserved as rural roads and the Drum still has their name-
δρόμος / dromos - the road.
42
Grubine
This settlement of the municipality and parish Podbablje had 1010 inhabitants in 2011,
and it is the largest Podbablje’s settlement. It is located 5 kilometres on the west of Imotski at
the intersection of state roads Split – Lovreć - Imotski and BaškaVoda – Zagvozd - Grubine.
“The road sign is showing you the way: left across Skobaljuša, to Zagvozd. Right via
Kljenovac and Lovreć, to Split. But you- do not listen, do not travel: stay… Colder water,
stronger wine, better baked bread, and more spicy smoked ham you will not find.” The name
was mentioned for the first time in the 1931 state list, but the hamlets of Mračno, Matkovići,
Žužuli, Vukovići, Karini and Jonjići were there since 1718, and belong to the parish church of
St. Luke - Podbablje.The patron of the place is Blessed Virgin Mary, Queen of Croats, in
whose honour people of Grubine raised the local church in 1995.
It is very little known about the origin of the name Grubine, and from a linguistic point
of view it is assumed that the name was derived from the noun grubost or gruboća, which
were derived from adjective grub, meaning rough touch, lacking smoothness and softness.
On the wings of construction of the Dalmatina motorway and the Sveti Ilija Tunnel,
civil engineering was the only bearer of the economic activity and a more serious
development of this place since the mid-2000s, until the crisis. Relatively large number of
crafts even today makes civil engineering an important industry in Grubine. Agriculture, due
to the marginal position of Grubine near the Imotski field, is historically present through the
cultivation of vines and various vegetable crops.
Through the excavation of the Sveti Ilija Tunnel through Biokovo, opened in 2013, and
the fast connecting of the Imotski region with the Makarska Riviera, tourism is increasingly
becoming an important economic branch of this small place. Until the opening of the Sveti
Ilija’s Tunnel, Grubine hadn’t had any tourist facility, while in 2016 it offers accommodation
in 12 holiday houses and 2 apartments, and guest looking for peace and relaxation from the
summer crowds come mostly from Western and Northern Europe.
River Vrljika- Vrljika is a karstic, subterranean river, which rises up in Proložac and
Glavina Donja from several springs of which the largest are Opačac and Utopišće. The river’s
total length is 70 kilometres, and it changes its name 5 times during the flow. So the rivers is
43
called Vrljika, then Matica, then it enters the abyss Šajnovac in the Herzegovinian part of the
field, rises up again in Peć Mlini and becomes Tihaljina, Mlada and Trebižat. Vrljika also has
a poetic title of “the nurturer of life”.
In fact, it is the only river between Cetina and Neretva with drinking water springs. Due
to the isolation from other watercourses, more endemic fish species have developed in it. The
whole river ecosystem is extremely important for the area’s biodiversity, but also very
sensitive to external influences. Part of Vrljika, from the spring and the coastline to the
Perinuša bridge on half a square kilometre, was proclaimed Special Ichthyological Reserve in
1971. Although its size is small, the reserve is characterized by high water quality and it is
ichthyologically very interesting on a European scale. There are several endemic fish genera
and species in Vrljika, and not all of these have been studied enough yet. Besides the soft
trout (Salmothymus obtusirostris), entire fauna and flora, including crabs, is under protection.
Vrljika
Everywhere
Incessantly
Was looking for thirsty me
Found me
And when I took her in my hands
She drank me
Spring Krčevac- It is the southern most site where the monitoring of the olm (the
“human fish” or čovječja ribica in Croatian) is being carried out. The subterranean part of the
spring is 70 m long and the depth is 15 m. Krčevac is located in the hamlet Matkovići and it is
known for being the habitat of olm. Thus the olm can be found as an emblem on the
Podbablje Municipality’s coat of arms, as well as an emblem of several associations, and it is
the trademark of Matkovići hamlet.
44
The Church of the Blessed Virgin Mary, Queen of Croats, was built in 1995, when
father Dinko Bošnjak was the pastor. It was based on the design of engineer Ivo Madunić, and
built through the agency of father Nediljko Šabić, and thanks to the charity of Amalie Bartl
and the parishioners. A catechism hall is located below it. Church surroundings had been
decorated between 1999 and 2002.
Grubine are known for the number of Mercedes cars per capita. At 1000 people there
are over 200 Mercedes cars, some of which are personal, and some for business purposes. The
reason for this is the fact that many people from Grubine, mostly in the 70s, went to Germany
to work as “gastarbajters” (foreign workers).
Traditionally every summer, people from Žužuli hamlet organize “Žužulijada”, when
the locals with the Žužul surname compete in various sport disciplines, and dear guests can
cheer for “Gornja” (Upper) or “Donja” (Lower) road, everything followed by a joyful folk
celebration with great food.
Famous people from Grubine:
Stipan Kujundžić, academic sculptor
Miomir Žužul, former foreign minister
Ante Žužul Marinović, poet
Augustin Kujundžić- Ago, poet, novelist, singer-songwriter, musician, painter, sculptor
45
Hršćevani
Hršćevani are settlements in the municipality of Podabablje, located two kilometers
from the main road Split - Imotski from the direction of Kamenmost. The settlement was built
in 1892 and started its first school in the Podbablje parish area. Neighboring settlements are
Zmijavci, Drum, Kamenmost and Podbablje Gornje. According to the 2011 census, there are
393 inhabitants in the Hršćevani. In the village lives Biošići, Blažići, Krištići, Kasali, Znaori
and Zovke. People traditionally deal with agriculture and cattle breeding. His christened name
owes a deciduous tree oak from the family of the valley.
Short Surname History:
Biošić
Bishop Dragičević put them in Veljake and Soviće in 1743. In Herzegovina they
changed their surname to Skoko. In 1835 one family lived in Podbablje and in 1907 six
families lived there.
Blažić
From the “Zemljišnik“ (1726) we can see that Blažić Vuksan with six family members
got eleven canopies from the country.
In 1779 in Podbablje was baptized a child Vuksan, who was named Blažić. In 1907 four
families of Blažić lived in Podbablje.
Krištić
From the “Zemljišnik“ (1726) we can see that Andrija Krištić with his three children
received five canopies of the country. In 1835 there were four families living in the Hršćevani
and in 1907 thirteen families lived in Hršćevani.
Kasalo
“Zemljišnik“ (1726) or the “Stanje duša“ (1739) didn't mention them. Bishop
Dragičević (1743) places them on Ledinac above Grude and in Ružići. In 1835 there were
four families living in the Hršćevani, and in the year 1907 ten families lived in Hršćevani.
Znaor Fr. Ivan Tonković notes that Toma Znaor had the son Mate, nicknamed Španja, and
46
that they came from Ružići. From Ružići they moved in Drinovci. In 1835 eight families lived
in Podbablje and in the 1907 twenty-four families lived in Podbablje.
Zovko
In 1835 four families lived in Podbablje, and in 1907 there were seventeen families.
47
Ivanbegovina
Ivanbegovina si a settlement in the municipality of Podbablje, in Split - Dalmatia
County. Ivanbegovina belongs to the church parish St Ana, Imotska Poljica. In this settlement,
lives the tribe Kujundžić. It got its name after a Ivan from Kujundžići who either lived as
“bey” or the people who lived there gave him the title of “bey” as he was the chief or the
serdar.
The most famous vine is from Ivanbegovina, white grape and the wine known as
Kujundžuša. The settlement is situated south from Grubine and the main road. The population
census varied with time so based on the last census from 2011, in Ivanbegovina lived 268
people.
The last name Kujundžić comes from the Turkish word “kujundžija” which means
goldsmith. Based on the etymology of the word “kujundžija”, our ancestors were craftspeople,
cultivators of precious and other metals. There is a great possibility that our ancestors came to
today's homeland with this last name. Today Ivanbegovina consists of two villages, Brkići
and Barabani.
Ivanbegovina attracts a big number of people nowadays because of the football club
Kamen which is in the 3rd Croatian Football League. In the 1977, the young from
Ivanbegovina, because of their love for sports and especially for football, decided to found
their own club, Kamen football club, and to build the football field in the settlement, with the
support of the elder. All the young from the settlement helped and the help also came from the
young people from the neighbourhood settlements, Poljica and Krivodol. The club today,
besides the senior team, has 4 younger teams: pioneers, pre-pioneers, cadets and juniors and
also the team of veterans. Kamen football club is the only sports club in the area of today's
municipality of Podbablje.
The chapel of St Marko that is situated on the hill over the settlement, brings a lot of
interest to the visitors. The nicely decorated environment and the pines of the area, adorn the
chapel. Besides from the chapel, the little lake Medijak allures the view. Medijak is also on
the hill and although it is a bit harder to reach, that does not stop people to do so. Every
summer, the young take the opportunity to go swimming and to take a picnic there.
48
A lot of famous people come from Kujundžići. Some of them are Ivan (Ivo) Kujundžić,
Croatian doctor, prof Milan Kujundžić, PhD – Croatian doctor and the politician, Minister of
Health in the Government of the Republic of Croatia – and Ivan Kujundžić, the famous
Croatian sculptor, the free artist.
49
Kamenmost
Kamenmost the administrative center of the municipality is the oldest settlement in
Podbablje. Even in Roman times, there was a bridge on the road from Ad Novae (Runovići)
to Proložac (Epilentio) and Duvno (Delminium), and for the first time named Kamen Most
was mentioned in 1400.
It is located on the main road Split - Imotski, 4 km from Imotski. From the bridge
separates the road to Zmijavci and Runovići. Along the road is the cemetery and the old
parish church of Saint Luke which was built in the 15th century, restored in 1705 and was
expanded in 1772. According to the 2011 census, Kamenmost had 566 inhabitants.
Short Surname History:
Ajduk
Bishop Dragičević placed them in Sovići in 1743. In 1835 four families lived in
Podbablje and in 1907 eleven families lived there.
Grbavac
They moved in Podbablje from Proložac or Herzegovina. In 1835 in Podbabalje lived
one family and in 1907 three families.
Patrlj
They live in Podbabalje Gornje and in Kamenmost. In 1860 two families lived there and
in 1907 ten families.
Perić
During the Vienna War in 1686 in Vinjanski zbijeg they moved to Brela.
Jure Perić with five members and Mate Perić with eight members of family. “Stanje
duša“ from 1739, recorded in Ilija Perić five members and Luke Perića 9 members. From
Brela they return to the old hearths in Vinjani. In 1860 eight families lived in Podbablje, and
in 1907 thirty-two families lived in Podbablje..
Šućur
50
In 1835 four Šućur families lived in Podbablje and in 1907 twenty-two families lived
there.
Zovko
In 1835 four families lived in Podbablje, and in 1907 there were seventeen families
there.
Other surnames
They still live in Kamenmost:
Buljubašići, Rake, Kujundžići, Pijanovići, Odavići, Jalovčići, Tonkovići and Ćapini.
Famous people:
Josip Vergilije Perić - Prof. Fr. Josip Virgil (Vergilije, Vergil) Perić (1845-1919) was a
Croatian politician, writer and translator from Podbablje. Firstly, he was a member of
“Narodna hrvatska stranka“. After publishing new readers for elementary schools in Dalmatia,
in which the Austrian authorities had been deliberately omitting the Croatian and Serbian
names (by exaggerating the avoidance of the Croatian-Serbian national wrestling), wishing to
make the textbook an educational tool, the dalmatian teachers reacted with criticism, pointing
to Petar Kuničić text in the “Narodni list“. In 1892 the matter came to the Dalmatian
parliament. “Narodna hrvatska stranka“ has failed to reach a conclusion on the condemnation
of anthropic articles and regime educational politic, despite the demands of Croatian deputies.
Because of such underlying, slavery and weak policies of the “Narodna hrvatska stranka“,
Josip Virgilije Perić with five other party colleagues left the party and they founded the
Parliamentary Croatian Club. Two years later, in 1894, they joined League of Rights.
He was in “Zastupnički dom Carevinskog vijeća“ in 1903, which is on 8 January 1903
called by the emperor and King Franjo Josip I.
Kingdom of Dalmacija, along with Perić, represented a fellow of the “Stranka Prava“.
He did not agree with the “Riječka rezolucija“, which he held at the session of the Dalmatian
Parliament on November 18, 1905. He proposed the Party of Rights for the “Carevinsko
51
vijeće“ in 1897, 1907, and 1911. All three times he passed, in 1897 in the election of Imotski-
Neretva-Makarska, and in 1907 and 1911 in the district of Imotski - Omiš. In 1911 he opened
a grammar school in Imotski, where he held a famous speech.
52
Krivodol
Krivodol is one of eight settlements in Podbablje municipality. It is located on the main
road Split - Imotski, 10 kilometres from Imotski. It is protected by the mountain Šeminovac
on the northern side, and by the hill Strana on southwest. Its very name suggests that it is an
askew valley, where in the past, as a poet once wrote “winding from the height of Lokvičići to
the peaceful Drumin the Roman road was leading” all the way to the Imotski field. It consists
of 6 hamlets: Bašići, Turići, Vrljičci, Lapende, Gornji (Upper)Ujevići, and Donji (Lower)
Ujevići.
In the prehistoric times, it was inhabited by the Illyrians, which is evidenced by
numerous sites. After the Romans’ conquest, they established their settlements and built a
network of roads. One of them, in the area known as the Roman road, for centuries among the
most important roads of the middle Dalmatian coast, led from ancient Solin to today’s
Metković (Salona - Narona). The Berinovac Milestone, dating from 26 to 27 A.D., is an
additional proof that the road was passing through the middle of this peaceful and swerving
valley.
Krivodol is a part of Imotska Poljica parish, which, since its inception in 1747, was for a
long time called “Poljica and Krivodol parish”. That was actually the time of Venetians and
the first written reference of Krivodol appeared then. The parish is called Poljica from the
19th century. According to another data Krivodol was first mentioned on February 15, 1686,
when Venetian general Petar Valier asked Franciscans in Imotski to move people from Poljica
and Krivodol to the Venetian area, in Makarska coast.
The first school in Krivodol was opened on February 20, 1906 in a private house of
brothers Petar (Pjer) and Ante (Toni) Ujević in Gornji (Upper) Ujevići, built at the end of the
19th century along the main road connecting Split and Imotski. Apart from the children from
Krivodol, children from Berinovac and Crnogorci also attended school. The first teacher at the
school was Dragutin Rako from Imotski. At the beginning, the school had 2 classes (2 years
of education), but from the school year of 1921-1922 it had become a three-year elementary
school, and after some time 6- year (6 years of education in it). Today's onlyschool for 8 years
53
of studying in the municipality was built in 1952 in a large “social hall“ (“zadružni dom“ in
Croatian).
The number of people living in Krivodol gradually decreases, although on the first
glance the number of families offers a false conclusion. Families once counted up to 10
members, and in the present those are predominantly “old families” with 1, 2, or 3 family
members. From Krivodol census from 1921 (with all 6 hamlets), there were 570 inhabitants in
70 families, and in 1980 there were 435 (note- without the inhabitants of Crnogorci).
According to the 2001 census Krivodol had 537 inhabitants (with Crnogorci), and in 2013, in
all 6 hamlets, 314 inhabitants in 97 families.
Nowadays, except for the eighth-year school, the only one in the municipality, the
liveliness of the village is brought by the Cultural Arts Association "Ujević", which organizes
various events in the summer days. The Ujević Association organizes cultural and
entertainment events, creative workshops for children, scientific consultations and is engaged
in book publishing.
Famous people from Krivodol:
Mate Ujević (1901 – 1967), poet and encyclopaedist. In 1994, posthumously was
declared a Righteous Among the Nations at YadVashem Memorial Museum in Israel.
Tin Ujević (1891 – 1955), poet
Don Ilija Ujević (1858 –1921), writer, pastor, translator
Marija Ujević Galetović (1933), sculptor
Ante Ujević (1906 – 1994), the most important historian in Imotski, wrote the book
Imotskakrajina
Mate Turić Croata (1987), sculptor. He is famous for his stone sails, which he exhibited
at about a dozen independent exhibitions all over Croatia.
54
Pobablje Gornje
Podbablje Gornje is one of the 8 settlements in the municipality of Podbablje and one of
the 5 settlements that belong to the parish Podbablje. Until 1931 it is presented under the
name Podbablje, and till 1991 under the name Gornje Podbablje. Based on the population
census from 2011, there are 523 people living in Podbablje Gornje. The most people
traditionally deals with agriculture and cattle raising. This settlement is situated west from
Hršćevani and north from Podosoje. It got its name after the hill Baba that exalts through the
central part of the parish Podbablje.
The most common last names that we have in Podbablje Gornje are Buljan, Ćapin,
Gabelica, Gudelj, Jerković, Lončar, Patrlj, Šućur and Trutin. It is characteristic that the family
houses are situated based on the last name; in that way one of the last names takes one part of
the area, the other last name another part and so on. That symbolic circle of the settlement
Podbablje Gornje starts with Lončari on the both sides, then go houses of Gudelji, then Trutini
and further down the road of Jerkovići on the one side and Buljani and Ćapini on the other,
and down the both ways we come to the central part, to Gabelice where there is the
elementary school and the church below. Not far away, below the chrch there are Patrlji and
Šućuri.
The parish Podbablje places lot of religious contents here, so in Podbablje Gornje there
is the chapel of St Mark, the chapel of St Anthony, the chapel of Our Lady of Health (Gospa
od Zdravlja), the chapel of Madonna, the church of St Mihovil, the archangel, the church of St
Mark the evangelist where there is the cemetery and the memorial chapel for the victims of
the Croatian War of Independence. In the village Šućuri, the grateful local people built the
monument for Ivan Šućur Meša, the Croatian veteran.
The church of St Mihovil was built in 1941 and in the time of the War it served as the
auditory for the religious teaching. In 1993, it has been thoroughly renewed and expanded. In
the same year, the church of St Mark was built, in the time of the rector, father Dinko
Bošnjak. The new cemetery was built next to the church and already mentioned memorial
chapel in it, built by grateful local people in 1977.
In the village Gabelice, near the church of St Mark, on the square of Milan Trutin –
Šilje, there is the elementary school. In memory of our fallen knight Milan Trutin Šilje, the
55
sports association Podbablje Gornje, for over 20 years, has the tradition of organizing the
futsal tournament in summer months that attract a lot of visitors in our area. Besides the sports
association, we also have the association Gradina the Hill of Love that also attract many
people to the Hill of Love with its ideas and projects.
Because of its beauty, calm atmosphere and hospitable hosts, Podbablje Gornje can
proudly talk about its great touristic achievements and last year one of the vacation villas was
declared as one of the most beautiful in the whole Europe.
56
Poljica
Poljica Imotska, the settlement in the Split – Dalmatia County and the part of the
municipality of Podbablje in Imotska krajina, got its name after relatively small but
significant field which fed many generations since the poorest times until today. The history
of this little village stays mostly unrecorded and unexplored, but it is known that Poljica gave
few brave veterans that defended our beautiful country in The War of Independence, although
Poljica itself was not the place of war scene.
Poljica is settled on the karst area, in the ravine between the uplifts Osoje and Ribešina.
Only the north side of the ravine is populated. It is situated on the 365 to 500 metres of the
height above sea level. On the south side of the settlement, the hill Osoje ascends with its
highest top Piljevača on 714 metres of the height above sea level.In the plinth of Osoje, there
is the field, in which centre is, more than 250 years old, little church of St Ana.
The variety of last names, that live there, is more than interesting, for example Livajić,
Lozo, Skako, Ćelić, Biloš, Skejić, Peko, Luetić, Ćerluka, Šušnjar, Žarković, Kujundžić,
Gudelj-Velaga, Runac, Lovrić, Matković, Đuka, Gaće, Margeta…
Unfortunately, demographic depopulation, caused by the decline in birth rates and the
emigration, is especially expressed in the school, so there is only few students in the class and
the district school of Poljica, which is one of the oldest in the county, has 29 students.
The traditional business is based on agriculture, mostly vine and cattle breeding (small
cattle) which is also in extinction because of the emigration. Poljica got its water supply
network in 1998.
The distance between Poljica and the sea is 16 kilometres so this village gets its take-off
thanks to the more intense touristic activity, not just because of the built tunnel St Ilija which
enables the connection, but also because of the natural beauty of the settlement itself and the
surrounding areas where tourists can enjoy in the blessings and the peace of rural tourism.
In Poljica, in the hamlet Lujani in the field, there are Turkish grave monuments, so
called “stećci“.
57
Šijavića (šije-šete, šijanje, in Italy: mora, mura) is the old game of two players. The
players show outstretched fingers of one hand at the same time and try to guess the sum of
showed fingers, simultaneously showing a number from 2 to 10. Modified Italian numbers,
šije, šete (sei, sette), are being exclaimed and that is the origin of the game's name. Although
the game has the elements of luck, the skill of the player comes to the fore. It is traditionally
played on the feast of St Ana, July 26th, which is the patron saint of Poljica.
There are no lot of famous people from Poljica, and those famous who do have origins
in Poljica are: Žarko Domljan – the first president of Croatian Parliament, and Mladen
Kljenak – the poet.
58
PARISH ST ANA
A parish founded by the decree of Bishop Stjepan Blašković. Don Luka Zujić, the first
priest inherited by a friar. Part of the family of Berinovac and Šumet belong to the parish of
Poljica.
In 1901 it was still allowed to bury Kujundžić at St Luke at Kamenmost.
The course of blessing the field at three locations.
About parish of St Ana Imotska Poljica in Split-Dalmatia County we do not have early
records. This region during the Middle Ages belonged to the parish of St Luke at
Kamenmost. In the Turkish time probably population was not big in the area of today's
Imotski Poljica parish. Poljica and Krivodol are mentioned for the first time as a significant
Christian community in the document of General Provincial Pietro Valier, which entrusted
villages to the Franciscans on February 15, 1686.
The village Poljica and Krivodol always belonged to the parish of Kamenmost, and so
remains after the liberation of the Imotski region from the Turks. Villages Poljica and
Krivodol 1715 were served by Fr. Marko Garić-Tomasović as chaplain of Zmijavci and
Poljica. Village of Poljica and Krivodol from 1717 were served by the Franciscan chaplain
from Podbablje (St Luke Kamenmost). In 1733, the bishop Stjepan Blašković orders the
Podbablje chaplain to live in these villages.
Villages Poljica and Krivodol were proclaimed an independent parish during the annual
visit of Bishop Stjepan Blašković in 1736 and 1739. Podbablje`s chaplain living in the
villages of Poljica and Krivodolwas constantly delayed due to the lack of parish houses, and
the villages were quite small and poor so they were not able to build a new house for the stay
of priests in the village. Nikola Bijanković, Makarska bishop, had a tendency to expel the
Franciscans from the bishopric parishes, so in 1747, bishop Stjepan Blašković decreed on
May 27 Don Luku Zujić for the pastor of Poljica and Krivodol. In that year, people of the
parish of Poljica and Krivodol separated from the parish of St Luke Kamenmost. That was
done against the will of the Franciscans, for that reason they are sending an appeal to the
Venetian Senate. At that time, in newly-conquered areas, Venice had the right to patronize the
parishes, and usually they indulge parishes to Franciscan. At that time the Franciscan parish
59
could separateand become secular only if people wanted it, and that was to be approved by the
civilian authorities. The Republic was presented with the wishes of the peoples of the villages
of Poljica and Krivodol, and she approved the separationfrom the Franciscan parish of St
Luke Kamenmost. It was later proved that the opposite was true and that the desire of the
people was obtained by fraud. The same Venetian senate called off a decree on the institution
of that new parish and ordered that instead of secular Friars, Franciscan indulge parishes. The
parish was given to the Franciscan by the Venetian decree on April 20, 1752.
Friar Franjo Grančić again served in the parish of Poljica and Krivodol from 28 January
1753 to May 1757 when Fr. Ante Bandić replaced him, and from the beginning of 1758, the
parish of Poljica and Krivodol wasserved by don Luka Zujić until 6 January 1761. That day
he died as a pastor of Poljica and Krivodol. After the deathof Luka Zujić, priest don Grga
Radić-Budalić, but Fr. Ante Bandić was proposed by the friars. The bishop's decision was
protested by Imotski providor Petar Balbi and providor for the whole Dalmatia, but the bishop
did not change his decisions and for that reason the priesthood priests take over that parish
forever.
The newly founded parish was initially named: Parish Poljica and Krivodol. But with
time the name Krivodol was lost and the name Poljica Imotska prevailed. In the creation of
new parishes in Imotski region, some families did not want to join the new parish, which was
regularly bordered by their parishes, as well as pastors of other parishes. By this decision,
Berinovac family will belong to the Lokvičići parish, not the Poljica parish. This bishopric
decree should have come into effect on 1 January 1901. However, the inconveniences created
shortly after this decree were somewhat relieved and eventually resolved when the families
were joining the new parishes. Imotski dean Fr. Mijo Kotaraš reports to the Podbablje parish
priest on January 11, 1901 that it is still possible to bury Kujundžić in the cemetery of St Luke
at Kamenmost. He emphasizes that every pastor will perform rituals in his territory. The
Podbablje Parish Office, on April 28, 1906, is addressing the Bishopric Ordinary for the third
time to resolve incidents with Kujundžić occurred after the decree of 29 November 1900.
Since the parish is made up of three villages, parishcreated a habit of blessing the field
for each village separately. In the last century, the blessing of the field was followed by the
parish priest Don Petar Škarica's bishop's ordination on June 6, 1870, in the following order:
60
1) Kujundžić and Biloš on April 25 (St Mark);
2) Krivodol May 3;
3) Poljica on Ascension.
In some blessings there was a misunderstanding, as we know from the list of the
Bishopric Vicarage of Makarska, parish priest of Škarica, April 16, 1869, in which he writes
that the Ujević chapel should not interfere with the spiritual pastor. By this habit, the field
blessings were maintained until the Second World War, and since then the habit of the
blessing of fields for Poljica on St Mark, and for Krivodol the first Sunday behind St Jure was
introduced. There was a habit of animal blessing in the parish, but it has disappeared in the
last few years. The habit of annual blessing of apartments has not been introduced, but
everyone who moves in to parish, calls the parish priest to bless.
The parish was quite spacious and in old times she was had right to have parish
assistant. Donor Mijo Rubić, during his parish ministry (1897-1933), several times appealed
to the authorities to assign a parish assistant, but the parish assistant was never officially
assign. Some parishioners were holding chaplains or chaperons to replace them during their
illness.
Until the year 1870, in this parish, Mass was sung in Latin, and after that year when the
Bishopric Ordinary issued a permit for Mass to be sung in Slavic, it was sang in Slavic.
In 1747, the book of the dead was born, in 1748 the book of the baptized, and in 1749,
the book of the married. The preserved archives have been preserved in the parish office since
1820. The first old books are in the parish archives, and all remaining ones until 1949 in the
Historical Archives of Zadar and Split. All parish books from 1949 to this day are in the
parish office of Imotski Poljica. In the parish archive there are six anagraphs (The State of the
Soul). The oldest was made in 1860. Since the pastors of Poljica have been serving some time
as Vicar of the Imotical Dean, in the parish archives there are the documents of Vicar Don
Don Petar Škarica and Don Pavil Diana. Also in the parish archive is the anniversary of the
parish priest Don Mijo Rubić from 1919.
61
PARISH ST LUKE
The parish extends in the Podbablje municipality of Split-Dalmatia County on the
southern side of Imotski region. It got the name by the hill Baba rising above the central part
of the parish. As in the other parishes of Imotski region, there are visible traces of life from
Illyrian times. Remains of Roman settlements are visible on Kamenmost.
Christianity has spread in this area already in the first centuries, as evidenced by the
remains of an early Christian basilica at Dikovača in neighboring Zmijavci, which belonged
to 1988 parish of Podbablje. During the Turkish rule, the parish was pastorized by the
Franciscans from their habitation on the Vrljika River and from the monastery at Prološko
Blato, and in 1562 a Franciscan residence on Kamenmost was documented. After liberation
from the Turks in 1717, big parish of Podbablje, which included Runovići, Poljica and
Zmijavci, was divided into several parishes: in 1747 Poljica with Krivodol separated from
Podbablje, in 1748 Runovići (with part of Zmijavci) became an independent parish, in 1988
part of the Podbablje parish is connected to the parish of Zmijavci. Villages: Gornje
Podbablje, Drum (Donje Podbablje), Grubine, Kamenmost and Hršćevani belonged to
Parishes of Podbablje.
Parish books from 1736 were preserved in “PAZ“ (R.K. 813-816, V. k. 817-818, M. k.
819-821, VM 822, A.k 823), and the remaining books until 1949 were taken during the
communist rule and now are located in the Office of Imotski.
Parish church of St Luke is located next to the main road on Kamenmost. There was a
church there before the arrival of the Turks. It is mentioned in the writings of 1562. The
church is repeatedly repaired. This is evidenced by the document of Sultan Murata IV. from
1624 and the inscription from 1705 carved above the main door of the church. Phases of
construction are still visible in the church today. The present form of the church was finished
in 1772 and it is the oldest parish church in Imotski region. Above the main door is a 6-lattice
rosette, and over the front is bell towerwith two bells, thoroughly restored in 1992. The
church was covered with stone slabs, as evidenced by Fr. John Tonković's, parish priest in
1891. It had three altars of which the statues were preserved: Assumption of Mary, Luke and
St Anthony. The church was restored several times: 1907, 1911, 1929, 1966, 1971. Around
the church is a cemetery where an altaron which the Mass is celebrated on St Luke, but also
62
the Holy Week rituals. The environment of the church was arranged and in 1999 they built a
morgue.
Under the supervision of the Conservation Institute of Split in 2005, the Church's
thorough restoration began. Church of St Anthony is located in Drum near the parish house.
Since the parish church of St Luke became too small for the needs of the faithful, they
seriously begin to think about the construction of a new church by the end of the 19th century,
but the construction was temporarily delayed because of the disruption in the parish. The
construction was finally started in 1927. 1941 there was a roof and whole church was
completed in 1977. It is a three-node neo-Romanic building with a beautiful bell tower and a
final pyramid over the front of the church. In the shrine of the church there is a large cross
and a tabernacle with a silver door. In navies are the statues of Our Lady and St Anthony. The
church was restored in 1998 when the choir was built.
Church of St Mihovil archangel in Gornje Podbabalj was built in 1941, and in the time
of the war it served as a religious class hall. In 1993 has been thoroughly restored and
expanded.
Church of St Mark evangelistwas built in 1993 for Fr. Dinko Bošnjak, parish priest.
There was a beautiful wooden statue of St Mark, and next to the church was a new cemetery
in which it was Chapel of monumentfor the victims of the Homeland War.
Church Mother of God, the Crown of the Croats in Grubine, drafted by Ivo Madunić,
was built in 1995 for Fr. Dinko Bosnić, parish priest, by Fr. Nediljko Šabić and charity of
Amalie Bartl together with the parishioners. Below the church is the catholic class hall.The
environment of the church was arranged in the period from 1999 to 2002.
There are several chapels in the parish: The Blessed Virgin Mary in Vukovići, St
Anthony in Jonjić, St Mark in Gornje Podbabalje, Heart of Jesus in the Hrašćevani, St Mark
in Šušnjari, St Anthony at the church in Drum, Blessed Virgin Mary in Tolići, St Anthony
next to Ćapini, Our Lady of Health in Patrlji, Our Lady above Šućuri, two Lady's, one St
Luke in the area called Krnjevica, Our Lady of Health in Patrlji (1995), St Anthony in
Grubine on the way to the parish house. In the “fratrova ograda” (“friar’s field“/“fraternal
fence“) in 1996 a chapel of St Petar was built together with a statue of saint and a decorated
stone altar in front of the chapel.
63
Parishes lived in Kamenmost until 1735, next to the parish church of St Luke, and later
in the new parish house in the center of the parish, built in 1965. Because this house was
unsuitable for office and housing, near it, in 1991 a new parish house was built with a religius
class hall. In the old house there were some municipal rooms in the past.
In the middle of the village was Baba (546 m) under the babin bushes, besides the
narrow Podbablje, was Poljica, Ivanbegovina, Runovići and Zmijavci. All these villages, on
the eve of the eighteenth century, again,built the church of St Luke and around the church
buried their dead.
After liberation from the Turks, Poljica, Krivodol, Ivanbegovina, Runovići and
Zmijavci separated from Podbablje. The oldest church is Church of St Luke. Its foundations
are in the Middle Ages: dating back to early Croatian and early Christian depths. Built and
rebuilt many times. In the present, above the main door, a stone was built with engraved
1705th year. The lower part of the church walls was built of the megaliths themselves.
In Drum, the church of St Petar has beenbuilt for fifty-five years. Her bell tower has the
greatest bell in Imotski.
In Grubine, in 1995, they built it to the Mother of God, the Crown of the Croats.