magicni predmeti
TRANSCRIPT
Piter Plas, Gent, Belgija
Piter Plas, Gent, Belgija
Nekoliko aspekata simbolike vujih
usta u srpskim obiajima i
verovanjima
Some aspects of the symbolism of the wolf's mouth in Serbian customs and
beliefs [Summary]
Simboliku vuka u tradicionalnoj kulturi Srba i Hrvata, i uopte svih slovenskih naroda,
uvelike odreuju njegova ambivalentnost i "graninost". Kao karakteristine
semantike opozicije u vezi sa vukom u simbolikom pogledu na svet koji motivie
slovenska narodna verovanja, obrede i obiaje (a to ga oni i odraavaju), obino se
navode svoje - tue, blisko - daleko, pitomo ili domae - divlje, socijalno ili
ljudsko - demonsko, pri emu se simbolika vuka esto opisuje u terminima drugog
lana opozicije. Fundamentalnije obeleje, meutim, koje stoji iza veine tradicionalnih
simbolikih predstava o vuku, naroito junoslovenskih, ine njegova posrednika
(medijatorska) funkcija i status granine ivotinje u simbolici sveta[1]. Ovde e biti re
o vujim ustima (i njihovim sastavnim delovima - eljusti, zubima, "zevu", drelu, a i o
grkljanu) kao nosiocu velikog dela posrednikih znaenja i funkcija vuka u
simbolikom modelu sveta to se odraava u srpskim narodnim obiajima i
verovanjima koja se odnose na vuka. Videe se da narodne predstave o vujim
ustima dalje upuuju na nekoliko drugih domena i kodova tradicionalne kulture, te na
elemente ija se znaenja i funkcije kodiraju na slian nain. Homologije koje se
stvaraju izmeu tih kodova motivisane su optim shvatanjima o kretanjima kroz
telesne otvore kao lokuse - i operatore - za transformisanje simbolikih kvaliteta. Pri
razmatranju simbolike vujih usta govorie se o semantikim dimenzijama ili
kontinuumima radije nego opozicijama, radi boljeg razumevanja dinaminog aspekta
u medijalnoj poziciji vujih usta[2].
Destruktivni aspekt vujih usta i njihovo zatvaranje.
Ve po najtipinijim glagolskim predikatima vuka (u narodnom prianju o vuku, u
usmenoj knjievnosti, u narodnim motivacijama obreda koji se izvode protiv
dejstvovanja vuka itd.) vidi se da se glavna konkretna destruktivna delatnost vuka
deava putem njegovih usta i njihovih sastavnih delova: vuk kolje, davi (zubima),
ujede, pojede, izjede, dere, i zeva/ zine (da bi ujeo). Ovaj zadnji predikat ima
posebno znaenje u simbolici vuka; na njega emo se vie puta vratiti. Koljui i jedui
stoku (najvie ovce), vuk stoku povlai iz kulturne sfere i unitava njenu korist za
oveka. Preko vujih usta, stoka se kree i pomie po semantikim kontinuumima
kulturno ili kontrolisano - prirodno ili nekontrolisano, pitomo ili domae -
divlje, svoje - tue, blisko - daleko prema prirodnome i nekontrolisanome, divljemu,
tuemu, dalekome; i "to vuk sobom ulovi i u eljusti uhvati, a hajduk u kuu unese, to
se ne povre" (Vrevi 1890: 96). Prema tome, obredno-simboliko delovanje na
vuka da bi se spreilo takvo dejstvovanje, prvenstveno i poglavito se deava preko
njegovih usta kao objekta, koji onda metonimijski predstavlja celog vuka.
Celi niz okazionalnih (kad se stoka izgubi, kad vuk napada na stoku) i kalendarskih
(uglavnom u vezi sa "vujim svecima" i graninim periodima kao to su poetak
zimske sezone, Boi - nekrteni dani, "Meudnevica" i dr.) obiaja, obreda, zabrana i
magijsko-simbolikih postupaka ima za cilj da se sprei delovanje vujih usta tako da
se ona zatvore (ili ostave zatvorena), zaveu, zakamene i slino. Zbog ogranienog
opsega teksta ovde ne moemo da ponudimo potpuni opis svih tih raznovrsnih zabrana
i postupaka, nego emo se osvrnuti na nekoliko tipinih elemenata iz njihovih
verbalnih, akcionih i predmetnih kodova, uz pokuaj da malo podrobnije karakteriemo
i interpretiramo njihovu simboliku[3].
Iz etnografske literature dobro su poznate raznorazne zabrane na domau radinost
(osobito na preradu vune) i na rad oko stoke u razliitim - poglavito stoarskim -
krajevima u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Hrvatskoj, a od kojih je veina
vezana za poetak zimske sezone, odnosno na tzv. vuje svece (Mratu, ora,
Arhanela Mihaila, Savu, Andreju, Ignjatija, Nikolu, Dimitrija, Danila i dr. - za koje se
veruje da upravljaju vukovima i da mogu da im otvore i zatvore usta[4]), i za boini
period (tzv. nekrteni dani[5], Badnji dan, Boi, Bogojavljenje), tj. za "granine" i
opasne periode u kojima ima i najvie napada vukova[6]. Ovim se periodima ponegde
dodaju i "granini" i "nesreni" dani nedelje preko cele godine, kao npr. sreda i
petak[7]. Posebno se zabranjuju rukovanje otrim predmetima, naroito onima koji se
upotrebljavaju u preradi vune i tekstilnoj radinosti, radovi tkalakog ciklusa, i uopte
rad oko stoke i njenih proizvoda. Motivacije tih zabrana u nekim su sluajevima jasnije
iskazane nego u drugima. Upotreba otrih i zupastih predmeta (noeva za rezanje
mesa, grebena za grebenanje vune, eljeva i dr.) smatra se opasnom zbog njihovog
asociranja sa vujim zubima (Tolstaja 1993: 69; Gura 1997: 136); objekat zabrane ine
i predmeti koji podseaju na vuja usta i koji mogu i poput njih da se otvore, kao to su
noevi na rasklapanje, makaze (posebno one za strienje ovaca), grebeni, britve, a i
kovezi, slanice itd. (Gura 1997: 141). Razume se da se na zabranu u vezi njihovog
spoljanjeg izgleda nadovezuje i zabrana na njihovo uobiajeno upotrebljavanje
(zabrana u akcionom kodu). Grebeni i makaze kao predmeti zabrane ovde nisu uzeti
iz predmetnog koda jedino po spoljanjim slinostima sa vujim zubima i ustima, no i
na temelju njihovih funkcija i delovanja u kulturi, koji su homologni ali suprotni
dejstvovanju vujih usta: njihovo je delovanje u tehnikim radovima oko vune
"kontrolisano kulturno-produktivno" (njima se producira isto i dobro vuneno vlakno za
tekstilnu radinost), dok je delovanje vujih usta (na stoku) "nekontrolisano
prirodno-destruktivno". Drugim reima, ovi se predmeti ritualizuju zbog njihovog
potencijalnog destruktivnog dejstvovanja u periodima opasnim zbog vukova, zato to
se metaforino mogu shvatiti kao vuja usta i zato to objekat njihovog uobiajenog
delovanja - vuna - metonimijski moe da predstavlja ovcu (i dalje stoku)[8]. Od njih se,
ini se, zabrana moe iriti na druge otre i zupaste predmete i predmete na
rasklapanje (ije funkcije ne moraju obavezno da stoje u vezi sa vunom), kao i uopte
na radove sa vunom (a to se odatle ponekad proiruje i na radove sa konopljom[9]).
Ukoliko se po oznakama "domae" i "pitomo" na semantikom kontinuumu domae ili
pitomo - divlje mogu poistovetiti ljudi i stoka[10] (a po narodnim shvatanjima vuk zna
pojesti i ljude), zabrana u vezi sa vujim ustima primenjuje se i na eljanje, ianje i
brijanje (SEZ 14/1909: 14; Gura 1997: 140).
Po zabrani na uprezanje volova vidi se da i jaram, u okolnostima opasnim zbog
vukova, moe promeniti svoju semantiku i shvatiti se kao neprijateljska usta koja mogu
da "obzinu" stoku[11]. Slino je shvatanje o sedlu verovatno motivisalo zabranu na
sedlanje konja od Sv. Danila do Sv. Jovana kod Srba u Bukovici u Dalmaciji (ZNO
11/1906: 130; 20/1915: 51). Manje su prozirne motivacije zabrane na rad na opancima
i na razopuivanje ili skidanje opanaka kod obana (SEZ 70/1958: 396; ZNO
20/1915: 51). Ovo se moe svesti na zabranu na to da se ree ili rastavlja materijal iz
kojeg se prave opanci (pogotovu ako se za njih upotrebljava ovja ili govea koa[12]),
ali ima i indicija da se opanak moe shvatiti kao usta, koja u ovim sluajevima ne
smeju da se otvore: u jednoj zagoneci se oputa i on od opanka kodiraju kao ovji tor
i govei gnoj (SEZ 32/1925: 119); a u drugoj - u kojoj se pojavljuje i vuk - (ljudska)
usta kodiraju se kao "tor": Ue kurjak u tor, ovcu uvati, pa kost izjede, a mesa se
ne dotae (crv u zubu) (Karadi 1987: 33, 37). Shvatanje tora kao "usta" moe
igrati ulogu u motivaciji zabrana na premetanje, rastavljanje, ienje i uopte diranje
torova (orevi 1958, 1: 214) kao usta koja u ovim periodima moraju da stoje
nepominim i zatvorenim. Uz to je oita motivacija da se tor sa ovcama nipoto ne
sme izloiti (otvaranjem) opasnosti vukova; u istonoj Hercegovini i kod Srba
Graniara zabeleeno je verovanje da se vilice boine peenice ne smeju razglaviti,
da ne bi vuk doao u tor (Gri Bjelokosi 1985 [1896-1897]: 229; Begovi 1986
[1887]: 119). Ponegde se upotrebljava i naziv "usta" za ulaz u tor (up. GZM 23/1911:
380). I vrata od staje mogu da simbolizuju vuja usta; tako su u Homolju na Badnji
dan staje morale da ostanu zatvorene, "da bi vukovima usta ostala zatvorena" (SEZ
19/1914: 74)[13].
Simbolikim poistoveivanjem vujih i ljudskih usta motivisane su zabrane na
upotrebu mesnih i drugih stoarskih proizvoda u prehrani (pri emu prehrambeno
delovanje ljudskih usta s obzirom na vuka pridobija destruktivnu konotaciju), kao i post
i utanje[14], to se sve moe interpretirati kao "drati usta zatvorena". Tako se u
Imljanima u Bosni na Badnji dan nije smelo nita jesti do navee, a obani ak nisu
otvarali usta, da bi zverima (vukovima i medvedima) usta bila vezana preko cele
godine; isto se nije nita jelo na urevdan, da vuk tokom naredne godine ne bi klao
ovce (GZM n. s. 17/1962: 145, 148). Tome se dodaje i iroko rasprostranjeni opti
tabu na izgovaranje imena vuka[15]; postupci u sluaju naruenja tog tabua, kao i neka
eufemistika imena za vuka, ve spadaju u aktivne zatitne mere protiv delovanja
vujih usta (vidi o tome nie). Ovde su od posebnog znaaja specifine zabrane na
izgovaranje imena vuka za vreme jela, a koje mogu vredeti i van "opasnih"
kalendarskih perioda. Tako kod Srba u Janju u Bosni "ne valja" spominjati vuka
"preko zalogaja" u ustima, jer e inae vuk oveka na putu "napasti" ili "prepasti";
ako se ve na taj nain spomenuo, treba taj zalogaj odmah da se izbaci iz usta (GZM
n. s. 26/1971: 45). Slino kod Hrvata u Otoku u Slavoniji vuk se nije smeo spominjati
za vreme obroka, da ne bi klao stoku (ZNO 7/1902: 143).
Ovde bismo mogli da spomenemo i veoma raireno verovanje da vuk moe oveku da
oduzme glas (tj. moe mu zatvoriti usta da ne moe vikati na njega) ako ga kao prvi
ugleda ili obzine (otvori usta na njega); obrnuto se veruje da ovek vuku moe da
zatvori usta ako ga kao prvi ugleda (i pone vikati na njega)[16]. Prema opoziciji
ovek - vuk, motivacija ovog verovanja mogla bi se interpretirati po principu "ne
mogu dvoja suprotna usta istovremeno biti otvorena", ili pak po principu da ne idu
zajedno govoriti (produktivna aktivnost ljudskih usta koja se ovde moe primeniti
protiv vuka) i jesti (destruktivna aktivnost vujih usta), to moe vredeti i kao
motivacija zabrane na to da se govori o vuku za vreme jela[17]. Sem toga veruje se
jo da vuk, ako ne zine pre izlaska sunca[18], toga dana nee moi da otvara usta da
ujede stoku (ZNO 6/1901: 123; GZM n. s. 26/1971: 70).
Poseban znaaj u periodima i danima opasnim zbog vukova imaju zabrane na
(enske) radove tkalakog ciklusa, osobito ako je vuna materijal kojim se radi:
pripremanje vune (o makazama i grebenima vidi gore), predenje vune u ice, snovanje
(tj. pravljenje osnove za tkanje), navijanje ica osnove na vratilo (koje se onda stavlja
na razboj), uvoenje u niti i u brdo, i samo tkanje[19]. Ove se zabrane ponegde
proiruju i na pletenje, ivenje i druge radove vezane za pravljenje odee, kao i na
upotrebljavanje odgovarajuih nastalih predmeta (Gura 1997: 137-140). Kao opta
njihova motivacija ovde moe vredeti strah da e svako rukovanje vunom
(metonimijski shvaenom kao ovcom) dovesti do napada vukova na ovce, to jest do
njihove "negativne prerade". Predmeti i radnje u vezi sa predenjem i tkanjem inae
preobraavaju prirodno u kulturno, ime dobijaju obeleje medijatora, to ih ini
pogodnim za obavljanje magijskih funkcija, npr. u bajanjima (Radenkovi 1996a: 144).
Uopte se ini da takvi predmeti i radnje vezane za produktivni kulturni rad u ovim
opasnim periodima dobijaju kontraproduktivno, destruktivno znaenje i funkciju, kao
to smo ve sugerisali za grebene i makaze. Narodna shvatanja o vuku u takvim
trenucima kodiraju nain na koji se ti predmeti i radnje ritualizuju. A kod nekih
pojedinih radova tkalakog ciklusa motivacija njihove zabrane stoji u vezi ba sa
delovanjem vujih usta. Tako se zabrana na samo tkanje u sutini svodi na zabranu
na pravljenje tkalakog "zeva" (otvora koji se pri tkanju pomou podnoaka i niti pravi
izmeu parnih i neparnih ica osnove, i kroz koji se naizmence protura ili provlai
unak sa namotanom icom potke), iji naziv odmah podsjea na "vuji" predikat
zinuti/zevati. Koliko je nama poznato, ova se motivacija u etnografskoj literaturi
eksplicitno iskazuje samo jednom, i to kod Srba na Kosovu: tamo se od Boia do
Vodice (Bogojavljenja) nije tkalo, odnosno nije se otvarao zev da se vukovima ne
bi otvorila usta (SEZ 7/1907: 255)[20]. O tome da unak sa icom od potke, koji se
pri tkanju protura kroz zev, moe da simbolizira ovcu, svedoi jedna zagonetka koju je
zabeleio Vuk Karadi: Skoi ovca preko doca i preskoi trista i tri koca
("unak preko pree, a jedni vele i zec kad tri kroz enicu") (SEZ 50/1934: v).
Uostalom nije teko zamisliti pokrete zeva, koji se stalno otvara i zatvara dok se
unak sleva nadesno i zdesna nalevo provlai kroz njega, kao "vakanje" ili "jedenje"
usta[21]. Uz to, tkanje s obzirom na kretanje unka dvosmeran je proces te se tako
moe shvatiti kao ambivalentno. Dvosmerno kretanje unka neproizvoljno izaziva
asocijacije i na kretanja po semantikim kontinuumima kulturno - prirodno,
produktivno - destruktivno, domae - divlje, svoje - tue. Dakle, zabrana na
tkanje se odnosi na potencijalno destruktivno (kontraproduktivno) kretanje unka/ovce
kroz tkalakog zeva/vujih usta.
Simbolika tkalakog zeva u vezi sa vujim ustima otvara lepezu asocijacija na koje
emo se kasnije podrobnije osvrnuti. Zabrana na tkanje moe da se odnosi i na brdo
(okvir sa zupcima u koji su uvedene ice osnove, i kojim se pri tkanje redovno sabija
izatkano platno), koji zbog svog izgleda i delovanja moe podseati na vuje zube i
usta[22]; tovie, brdila ili nabrdila (daske izmeu kojih se uvruje brdo) mogu
simbolizovati usta (sa dve eljusti)[23]. Na taj nain, "usta" na razboju na ice (iz
perspektive tkalje) mogu da deluju viesmerno: sleva nadesno i obratno (zev), i
odzada napred ili po kontinuumu blisko - daleko (brdo i brdila). Sem toga, u ovom su
kontekstu mogue i negativne konotacije naziva pojedinih delova razboja, izvedenih iz
glagola vui, koji se paretimoloki - a moda i etimoloki - moe dovesti u vezu sa
vukom[24]. Za brdila je npr. poznat i termin vuilo (GZM n. s. 33/1979: 28), dok vuk
u Srednjoj Dalmaciji moe biti naziv za "gornju stranu brda"; za zapinjau (kojom se
zapinje vratilo razboja) u Crnoj Gori zabeleen je naziv vualja, i vuerak (sa
sinonimima vuer, vueri, vuilo) u Grui znai jednu od dve daice na kojima vise
brdila (RJAZU, pod vuk; RSANU, pod vualja i vuerak).
Ostale se zabrane u vezi sa tkalakim ciklusom specifino ne odnose na vuja usta,
nego esto imaju latentnu ili eksplicitnu puko-etimoloku ili etimoloko-magijsku
motivaciju[25]. Tako u leskovakom kraju "ene ne e da navijaju tkanje od Sv.
Paraskeve do Martinaca [...] zato, da ne bi kurjaci vili (urlikali) oko sela" (ZNO
5/1900: 268). U Grui se od Sv. Andreje do Sv. Save nije motao konac niti se
upotrebljavao motovilo, da se vukovi ne motaju oko torova (SEZ 58/1948: 255). U
zabrani na motanje pree, meutim, dodatnu ulogu moe igrati i terminologija za dve
polovine poliice na motovilu preko kojih se pri motanju pruaju vuneni konci, a koje
se mogu zvati eljuske (SEZ 32/1925: 131)[26]. Karakteristine radnje "viti",
"okretati", "vrteti" verovatno motiviu i zabranu na predenje (sa preslicom i
vretenom)[27]. Sem toga, kretanje vune sa preslice na vreteno, dok se upreda u
konac, moe se shvatiti kao kretanje od divljeg do domaeg; na Kosovu npr. u
nedelji pre Sv. Save ene nisu prele "da se ne bi zverovi dovlaili iz ume i nalazili oko
obora" (SEZ 7/1907: 255). A nije ni iskljuena mogunost da se otrina vretena
dovodi u vezu sa vujim zubima[28]. Zabrana na svakojako pletenje (i bez pletaih
igala) kod mukih i enskih (npr. pletiva, plota, koara itd.) u vezi sa vukom po svoj
prilici ima motivaciju slinu onoj po kojoj se zabranjuje pletenje zbog zmija[29]: u Bosni
npr. "na Vramije-dne i dva dana poslije ne smije se nita plesti, kao plot ili pletivo, jer
e se, vele, oko kue splesti guje i ukuane ujesti" (GZM 32/1920: 201).
Kod zabrane na snovanje verovatno ne moe biti re o etimoloko-magijskoj
motivaciji; ovde se skoro sigurno radi o preventivnoj zatitnoj meri protiv pravljenja
tkalakog zeva i njegovog potencijalnog destruktivnog delovanja (v. o tome gore),
budui da se ve pri snovanju ice osnove tano slau tako da bi pri tkanju mogle
napraviti zev[30]. Vanost ove zabrane vidi se po tome da u mnogim sluajevima -
naroito u Bosni i Hercegovini - periodi u kojima je zbog vukova zabranjen svaki rad
oko vune i stoke dobili naziv nesnovanice (GZM 34/1980: 111).
Uz sve navedene pasivne zatitne mere - usmerene na to da se vuja usta ostave
zatvorene[31] - idu i mnogobrojni aktivni magijsko-obredni postupci u cilju da se
vuja usta na razne naine simboliki zatvore ili uine nepominim; njihov cilj i
funkcija u veini sluajeva jasno su iskazani u narodnim motivacijama ili u verbalnim
formulama koje ih prate, te ih prema tome nije problematino interpretirati. U
predmetno-akcionom kodu se pri tome u simbolikoj ulozi pojavljuju predmeti koji su
- to se tie njihove uobiajene praktine funkcije - objekti zabrana: tako se npr.
zatvaraju makaze, noevi, sklapaju se grebeni, tor se zakljuava lancem i katancem
itd. da bi se isto tako vuja usta sklopila ili zatvorila[32]. Kao karakteristian motiv u
simbolikom zatvaranju vujih usta pojavljuju se i kamen i vatra (Gura 1997: 145). U
akcionom kodu tipine su radnje: zatvaranje, zakljuavanje, zavezivanje,
"kamenjenje", sklapanje zuba, zaivanje, krpljenje, zapuavanje, spaljivanje itd. (isto:
144). Ove radnje sa predmetima prate i verbalne formule ili obredni dijalozi koji
objanjavaju njihovo znaenje, iznose njihov cilj i "aktiviraju njihove metafore"[33], ili
pak magijsko-obredne postupke ine pravi dijaloki obredi. O obrednim dijalozima i
dijalokim obredima izvedenim protiv vuka i drugih tetnih ivotinja, karakteristinim
uglavnom za june Slovene, pisao je Nikita Tolstoj, te im je posvetio sistematski
pregled (Tolstoj 1984: 37-45; 1993: 89-92). Zajednika je motivacija pasivnih i aktivnih
mera koje se preduzimaju protiv delovanja vujih usta, ini se, nunost da se u
graninim i opasnim razdobljima na semantikim kontinuumima domae - divlje,
svoje - tue, blisko - daleko itd. onemogui prelaz ili kretanje prema lanovima sa
kojima se asocira vuk, tj. nekontrolisano pretvaranje domaega, svojega, bliskoga (i
kulturno-korisnoga) u divlje, tue, daleko itd., tako da se taj prelaz (vuja usta)
zatvori, preprei ili da se njegova aktivnost "zamrzne".
Osvrnimo se tek na nekoliko zanimljivih primera aktivnih postupaka "zatvaranja vujih
usta" koji mogu biti od koristi za daljnji tok rasprave. U valjevskom bi okrugu jedan od
obana na Badnji dan od jutra do navee drao kameni ispod jezika; navee bi se
onda izveo obred zajedno sa stanarom (enom iz kue koja se brine za mlene
proizvode) pri kojem je on uterao ovce u tor meu rastavljene grebene na struzi i
preko svog pojasa na zemlji (koji je on bio ispruio izmeu grebena), posle ega bi se
razvio sledei obredni dijalog izmeu stanare i obanina: "ta uva pod jezikom?" -
"Kamen!" - "Zato uva kamen pod jezikom?" - "uvam ga da vucima zakamenim
usta i noge te da ne idu u nau stoku". obanin bi onda izvadio kameni iz usta i
bacio ga preko sebe, uzeo bi pojas i vratio ga na sebe, dok bi stanara sklopila grebene
i tako ih ostavila povie vrata od tora do Nove godine (SEZ 50/1934: 238). Motiv
kamena u aktivnoj zatiti protiv dejstvovanja vujih usta iroko je rasprostranjen i van
opasnih kalendarskih perioda; esto se pojavljuje u verbalnim formulama (kletvama)
to se izgovaraju pri naruenju zabrane na spominjanje imena vuka, i u samim
eufemistikim nazivima za vuka. Tako se npr. u Levu i Temniu navee nije smeo
spominjati vuk (da ne bi doao i davio stoku), a kad se ve trebao spomenuti, govorilo
se kamenik - usta mu se okamenila (SEZ 13/1909: 433). Kod stoara u
Vasojeviima u Crnoj Gori, kad se spomenuo vuk, trebalo se kucnuti neim u
kamen, da bi mu se vilice okamenile te da ne bi mogao initi tetu u blagu (GEM
6/1931: 71); dobro su poznati i eufemistiki nazivi za vuka tipa kamen mu u vilice,
kamen mu u usta, kami mu u nji i dr. (orevi 1958, 1: 206)[34]. Na motiv kamena
nadovezuje se jo i motiv vatre (da se spale vuja usta)[35]. Odbacivanje kamenia
(koji predstavlja "skamenjena" vuja usta - zato ga je oito obanin ceo dan drao u
ustima) simboliki bi odgovaralo udaljavanju vujih usta po spomenutim semantikim
kontinuumima tako da se udalji i mogunost prelaza izmeu tuega, dalekoga,
divljega i svoga, bliskoga, domaega u obim pravcima; ovim je verovatno
semantiki motivisana i verbalna formula zabeleena u Bosni, koja se izgovara kad se
kod tora spomene vuk: "Usta mu za morem, nalet ga bilo od ovoga tora" (GZM
14/1902: 156).
Na vie mesta zabeleen je i postupak da se stoka protera meu rastavljene grebene
ili brdila razboja, posle ega se grebeni ili brdila sklapaju[36]; u Bosni, nakon to su
proterali ovce, pri sklapanju grebena triput su govorili "Grebeni se sklopie, vuku se
usta zatvorie", i verovalo se da tada vuk nee moi otvoriti usta da kolje stoku (GZM
14/1902: 157). S time je u vezi i opti magijski postupak kod Popovaca u Hercegovini
pri kojem obanin, kad primeti vuka kod stoke, to pre iznad glave sklopi ruke i kae
"Sklopi, baba, grebeni!"; verovalo se da vuk ne moe rasklopiti vilice dok su u
obanina sklopljene ruke (SEZ 65/1952: 252)[37]. Zanimljivo je, meutim, bez obzira
na pravac u kojem se stoka tera kroz grebene (u tor ili iz tora), da se stoka simboliki
tera iz vujih usta pre nego to se ona zatvore. Tako kretanje stoke kroz "vuja usta"
ovde na neki nain pridobija produktivnu konotaciju. S ovim se moe dovesti u vezu
verovanje sa Kosova da e, ako vuk pojede jednu ovcu, "da napreduje mal"
(Vukanovi 1986: 68)[38].
U gore spomenutom obredu iz valjevskog okruga i pojas preko kojeg se tera stoka po
svoj prilici simbolizuje vuja usta; na Kosovu je zabeleen postupak da obanin, kad
se izgubi neka ovca, zavezuje svoj pojas verujui da time zavezuje i vuja usta
(Vukanovi 1986: 68)[39].
U vezi sa tkanjem zanimljiv je jo i magijski postupak koji se vrio u leskovakoj
okolini za vreme Martinaca (vujih praznika): tamo bi, ako se za vreme tih praznika
moralo dotkati neko platno, prvo otvorili tkalaki zev pa ugurali unak u njega (SEZ
70/1958: 396), oito u nameri da se time vuja usta zapue.
Interesantan je postupak sa polaznikom na Mali Boi koji je zabeleen u Grui.
Tamo su se kod polaznika jednim povesmom (povesmo je koliina pree koja se mota
oko preslice) svezali teme i donja vilica, a drugim elo i zatiljak, da "zverovi" ne bi
napali stoku (SEZ 58/1948: 234). Simboliko poistoveivanje polaznika i vuka
nesumnjivo je vezano za "tuom" oznakom polaznika - kao "gosta" i predstavnika
drugog sveta[40]; uz to u Grui su za vuka poznata i eufemistika imena "zao pas"[41] i
"nezvan gost" (isto: 330). Sem toga, nain na koji se svezuje polaznikova glava
podsea i na vezanje vilica kod mrtvaca da bi mu usta ostala zatvorena (up. GZM
15/1903: 398)[42], kao i na vezanje lobanje novoroenetu da bi imalo okruglu glavu
(v. nie).
Dosad smo razmotrili samo magijske akcije preduzetih protiv vujih usta u
horizontalnom rasporedu u simbolici sveta; meutim, u vezi sa vujim ustima ima i
obrednih radnji - i odgovarajuih simbolikih shvatanja - koncipiranih po vertikalnoj
osi. Najkarakteristiniji je u tom pogledu vezanje veriga nad ognjitem u kui, u
kalendarskim periodima opasnim zbog vukova ili okazionalno - kad se izgubi stoka. U
vie sluajeva ovu radnju prati verbalna formula (ponekad obredni dijalog) koja jasno
ukazuje na simboliku asocijacija izmeu veriga i vujih usta, tipa "Kako su verige
svezane, tako se vuku usta svezala, da ne moe stoku pojes'" (Metohija:
Vukanovi 1986: 69), "Vezujem usta onom/ zatvorenih usta/, onom skamenjenih
vilica" (Kosovo: isto), "Ne veem verige, ve usta dumanima [vukovima - P. P.],
da mi ne nahude malu" (kod Karavlaha u Bosni: GZM 19/1907: 235) i dr.[43] Na to
da se verige (zajedno sa dimnjakom) mogu shvatiti kao usta, grla ili drela, ili da se
dovode u vezi sa probavom, ukazuju i neka druga verovanja; uz to, kotao ili lonac
koji visi na verigama (i u kojem se preobraa sirovo u kuvano ili prirodno u
kulturno) moe simbolizovati usta[44]. Drugi postupak simbolikog vezanja vujih
usta po vertikalnoj osi zabeleen je u Hrvatskoj, kod Hrvata-katolika u Lici i kod
dalmatinskih stoara na Velebitu: tamo bi na Boi ujutro obanin uzeo tri slamke iz
razliitih stogova sena te ih stavio iza ronika iznad ognjita, verujui da time vuku
zavezuje vilice i noge (Heimovi-Seselja 1985: 137; ZNO 48/1980: 105), a to
ukazuje na to da se i ronici (krovne kose grede koje formiraju obrnuto "V") mogu
asocirati sa (otvorenim) ustima[45]. U tom pogledu zanimljivo je da se ponegde krovne
kose grede koje svojim gornjim krajevima ine ralje (na koje se stavlja greda
slemenjaa) zovu makaze (u nekadanjoj Litici: GZM n. s. 24-25/1970: 154), s
obzirom na to da makaze kao orue mogu simbolizovati vuja usta. Sem toga u Crnoj
Gori za ronik jo je zabeleen naziv vuk (RJAZU, pod vuk). Ovi su podaci indicije
da u vezi sa vujim ustima semantiki kontinuumi svoje - tue, domae ili pitomo -
divlje, blisko - daleko (a i unutra - napolju) mogu slediti os nisko - visoko, pri
emu se mogua destruktivna aktivnost usta deava od visokog prema niskom[46].
Sem magijskih postupaka u "kodu kune arhitekture" mogli bismo da spomenemo jo i
zabranu u agrarnom kodu po kojoj se u graninim periodima zbog vukova ne sme
orati (npr. u Semberiji u Bosni: GZM n. s. 29/1974: 51), oito zato to se rad sa ralom
na zemlji, u razdobljima kada kulturno-produktivni rad dobija prirodno-destruktivnu
konotaciju, po vertikalnoj osi moe shvatiti kao tetno dejstvovanje vujih zuba[47].
Najzad ima i obredno-magijskih postupaka protiv opteg "jedenja" vuka, usmerenih na
to da se kulturno regulie odnos sa vukom tako da mu se obredno nudi ljudska hrana u
zamenu za stoku; njima se ovde zbog ogranienog obima teksta neemo posebno
baviti[48]. Posebnu bi raspravu isto trebalo posvetiti tome da se vuk uvrsti u
kulturno-simboliku paradigmu ivotinja, likova i bia ija se tetna aktivnost shvata
kao "destruktivno dejstvovanje usta", a protiv kojih se esto preduzimaju sline
zatitne mere; u tom pogledu spomenimo barem: druge tetne ivotinje (zmiju,
medveda, mia, jastreba i dr.); korov; grad (tuu); demonske likove (vetice,
personifikovane bolesti, ale/ vrkolake koji "jedu" sunce ili mesec i dr.); "zle ljude" i
uopte "dumane"; mrtvaca i "smrt"[49].
Destruktivni aspekt: okret protiv neiste sile
Zbog svoje medijalne pozicije na horizontalnom planu u simbolici sveta, i simbolikog
statusa uvara granice izmeu tueg (neljudskog) i svog (ljudskog) prostora
(slian status uiva pas, ali iz perspektive domaeg prostora), vuk po narodnim
shvatanjima moe biti najljui neprijatelj neistoj sili, esto otelotvorenim bolestima,
koja naruava granicu dva prostora. O ulozi vuka u narodnim bajanjima i magiji protiv
neiste sile i bolesti iz takve perspektive pisao je Ljubinko Radenkovi (1996b: 91-97).
Uz optu upotrebu delova vujeg tela u narodnoj magiji i medicini (ime se
metonimijski ukazuje na njegovu prisutnost, npr. u hamajlijama, u kaenju vujim
dlakama itd.) i esto pojavljivanje vuka u sieima basmi kao aktivnog progonitelja
bolesti (Radenkovi 1996b: 92-95), u mnogim se sluajevima protiv neiste sile i
bolesti potencira ba destruktivno delovanje vujih usta ili njihovih sastavnih delova.
Tome bi odgovarala kulturno-simbolika strategija da se destruktivni aspekt vujih
usta (koja su inae otvorena prema domaemu i kulturnome) na horizontalnoj osi
okrene u zatitu protiv demona i bolesti, i u korist oveku; time ona iz perspektive
kulture dobijaju apotropejsku funkciju i znaaj. Rezultat je da se neistoj sili spreava
prelaz od tuega prema svojemu, ili da se u procesu prelaza unite njene tue
karakteristike.
Sem iroko rasprostranjenog verovanja da vuk kolje i pojede avole[50], vampire ili
vukodlake[51] i neke epidemijske bolesti kao to je kolera[52], vuk se pojavljuje i u
mnogim basmama, gde udavi, ugrabi, pojede i rastrgne bolesti[53]. Poseban znaaj
ima jedna basma iz Kragujevake Jasenice koja vredi protiv svake bolesti; u njoj se
verbalno opisuje vuk, a osobito se ukazuje na njegova usta ("zev"): U kurjaka etir'
noge,/ dva uva, rep i zev./ U kurjaka straan zev:/ boljku e zazenut!/ Ustupi i
bei! (SEZ 22/1921: 144; Radenkovi 1996b: 95).
Asocijacija vuka sa zatitom protiv bolesti i zlih uticaja ima posebno znaenje u vezi
sa poroajem i brigom za malu - osobito muku - decu te u prilikama visoke smrtnosti
dece[54]. Ovde, meutim, vanu ulogu igra i opta asocijacija vuka sa zdravljem i
snagom, to za dete koje se na razne naine poistoveuje sa vukom pored zatitnog
znaenja nosi i produktivnu konotaciju. Tako su u irokoj upotrebi u hamajlijama za
decu, i meu predmetima koji se nakon poroaja stavljaju oko porodilje i deteta, vuji
zubi[55]; sem zatitne funkcije (da vetice ne bi pojele dete - Vukanovi 1986: 200),
motivacija tome moe biti i da dete bude jako kao vuk (GZM 19/1907: 491). Poznata
je i praksa da se detetovi prvi zubi zovu vuii (ili vuine) da bi imalo jake i zdrave
zube (SEZ 50/1934: 19; 86/1974: 425), ili da se detetu oko vrata obesi vuji zub protiv
zubobolje (SEZ 50/1934: 13)[56]. Zanimljivo je da se meu uobiajenim zatitnim
predmetima (protiv vetica, poroajnih demona i uroka) oko novoroenog deteta i
porodilje pojavljuju i predmeti koji u periodima opasnim zbog vukova mogu da
simbolizuju vuje zube i usta: tako se kod deteta - pored belog luka i dr. - redovno
nalaze otvoreni noevi, eljevi, britve, kao i otvorene makaze i grebeni (meu koje
se stavlja detetova glava)[57]. Oni izazivaju asocijaciju na otre zube i usta koja su
otvorena prema neistoj sili, te se tako suprotstavljaju negativnom dejstvovanju
neprijateljskih usta[58]; njihova mogua veza sa vujim zubima i ustima jo pojaavaju
tu simboliku. Dovoljno je poznata i praksa da se deci kao profilaktina i apotropejska
mera, i kao jamstvo za zdravlje, daju imena tipa Vuk, Vuko, Vukadin i dr.[59] U
kontekstu simbolike vujih usta u tom pogledu svakako je zanimljivo prezime Zjajvuk,
zabeleeno u Lici (RJAZU, kod Zjajvuk), koje ima izrazito akcionu konotaciju i pored
elementa vuk sadri i vuji glagolski predikat zjati (zevati/ zinuti).
Provlaenje slabe, bolesne ili plaljive dece kroz kou odranu sa vujih eljusti,
najee zvanu "vuji zev" (a zove se jo i "vuje vilice" ili "vuja eljust")[60] ve
preteno predstavlja drugi, produktivni aspekt vujih usta na koji emo se podrobnije
osvrnuti kasnije. Konkretne motivacije ovog postupka mogu da budu razliite; dete se
provlai kroz vuji zev: da bi ostalo ivo (u sluaju kad se "deca ne dre"); protiv
svakog zla i protiv svake bolesti; da bi bilo "zdravo kao vuk"; da bi se lako othranio
"kako se kurjak lako othranio"; ili da bi imalo dobar apetit (tj. da bi jelo kao vuk)
(orevi 1958, 1: 232-233). Glavni je njegov cilj, ini se, ipak da se dete poistoveti sa
vukom te da tako bude zatieno od bolesti i zlih uticaja. Sem toga, kao lek protiv
raznih bolesti ponegde se pije voda koja je prelivena kroz vuju eljust (SEZ 17/1911:
46; orevi 1958, 1: 233). U hrvatskom Zagorju "nekoji vele, da, koi bi ez poirak
[drelo - P. P.] vuji jel, dober tek za jesti bi dobil" (Stoljetni kolendar: 166); isto
tamo, vuja glava ili koa od vuje glave na vratima vredila je kao dobra zatita protiv
vetica i "emera" (isto: 166). Na Kosovu su kupali decu u vodi prelivenoj kroz vuji
grkljan ako je postojala opasnost da e se udaviti od plaa (Vukanovi 1986: 490), tj.
ako im se grlo toliko stiskalo da nisu mogla da diu; ovaj postupak oito motivie
narodno shvatanje o "otvorenosti" vujeg drela i grkljana i o "lakoi prolaza" kroz njih
(a to inae u okolnostima opasnim zbog vukova vodi do simbolikog zatvaranja vujih
usta). U vezi sa gore razmotrenim asocijacijama veriga sa ustima ili grlom
spomenimo jo da se na istom podruju protiv guobolje deci davala voda prelivena
kroz alku veriga (isto: 486)[61].
Vuji je grkljan takoe vezan za neke magijske postupke "progledavanja": u Timokoj
krajini, da bi se ovek osvetio osobi koja je na njegovu kuu "bacila svau", trebalo je
da tu osobu pogleda kroz vuji grkljan govorei "Vikao svet na tebe kao na vuka!"
(Milievi 1984 [1894]: 21); na Kosovu su kroz vuji grkljan pogledali na familiju koju
su hteli podstai na svau - da bi se "pojeli kao vuci" (Vukanovi 1986: 458)[62].
Posve je interesantna dalje upotreba grkljana i drugih delova vuka u magijskom
leenju padavice. U Suvoj Reci na Kosovu padaviari su pili vodu kroz skuvani vuji
grkljan te su ga posle toga pojeli, dok su u Kosovskoj Kamenici pojeli vuje srce
(Vukanovi 1986: 472); u Podrimi bolesnici od padavice nosili su tri dana vuji zev
oko vrata (Nikoli 1953-1954: 576)[63]. Na Junom Kuaju, ako je dete bolovalo od
padavice - ali i ako se deca pre njega "nisu drala" -, ene bi ga stavile u krug
napravljen od ice od vujih dlaka, posle ega bi zapalile icu; dete bi moralo da
ostane u krugu dok sve dlake ne izgore (Divljanovi i dr. 1980: 157-158). Po jednoj
staroj kajkavskoj lekarui protiv padavice ("velikog betega") vredelo je nositi pojas od
vuje koe (ZNO 42/1964: 491). Sem opte asocijacije vuka sa zdravljem i zatitom
protiv bolesti i zlih uticaja, ovi postupci protiv padavice sugeriu jo da se svojstva
vujeg grkljana i zeva simboliki ele preneti na odgovarajue delove tela kod
bolesnika (da bi se tako mogao braniti protiv bolesti), ili pak kao da vuk simboliki
obzine bolesnika. Prema tome bi ovi postupci po smislu mogli da budu slini postupku
provlaenja kroz vuji zev (v. nie); uz to mogua je i posebna povezanost vuka i
njegovih usta sa padavicom po nekim mitolokim shvatanjima na koja emo se kasnije
nakratko osvrnuti.
Da spomenemo jo i neke obiaje iz narodnog pelarstva i veterinarstva. Dobro je
poznat obiaj da se kod pela dri vuja lobanja (ili lobanja neke druge ivotinje) kao
zatita protiv uroka[64]. Kod Srba Graniara u tu svrhu kod pela su drali i vuji zub
ili vuji zev; verovali su i da je dobro kod pela drati konjsku glavu, osobito od konja
kojeg je vuk pojeo (Begovi 1986 [1887]: 271, 284)[65]. Ponegde je zabeleen i
postupak da se, kao zatita protiv opinjavanja pela, roj iz pelinjaka pusti kroz vuju
glavu (GZM 1/4/1889: 108), to podsea na verovanje kod Poljaka da su pele koje
prou kroz vuje drelo, neobino jake (Kaji 1943: 72). Takvi postupci oito imaju
produktivan karakter, i donekle bi se mogli uporediti sa gore spomenutim obredom
proputanja stoke kroz grebene (tj. iz vujih usta), kao i sa postupkom provlaenja
kroz vuji zev. Na kraju ima jedan zanimljiv podatak iz etnoveterine u Drenovcu na
Junom Kuaju. Tamo se, kad lipsava stoka, uzima trava vuja jabuica
(Aristolochia clematitis), osui i stue u stupi, mea se sa vinskim siretom,
natrijum-bikarbonatom i vodom, te se tom meavinom stoci prelivaju usta (Divljanovi
i dr. 1980: 140). Ovde je po svoj prilici nain leenja motivisan nazivom biljke, tako da
se prelivanjem na stona usta prenose vuja svojstva kako bi se stoka branila od
smrti[66].
Produktivni aspekt: vuja usta i polni organi
Ve smo u nekoliko navrata naili na produktivni aspekt u simbolici vujih usta u
obredima i verovanjima. Provlaenje novoroenadi ili male dece kroz vuji zev -
kao poseban sluaj irokog kompleksa "provlaenja" - naroit je obredno-simboliki
postupak ija nas semantika odvodi od destruktivnog aspekta vujih usta, i preko
asocijacija sa drugim kodovima u simbolici sveta dovodi do obrnute, produktivne
karakterizacije; pri tome glavni je pravac kretanja kroz vuja usta - od tueg, divljeg,
demonskog, nekontrolisanog prema svojem, domaem, socijalnom,
kontrolisanom. Postupak provlaenja u narodnoj magiji smatra se jednim od naina
uklanjanja suprotnosti ovek - demon pri emu ovek za osloboenje od zlih uticaja
prividno ulazi u demonski svet, prelazei neku granicu koja se shvata kao simbolika
granica izmeu ljudskog i neljudskog sveta; s obzirom na "granino" obeleje vuka, i
"vuji zev" ini estu "granicu" pri ritualnom provlaenju (Radenkovi 1996a: 78-79,
81)[67]. Provlaenje se , meutim, moe videti i kao vid simbolikog umiranja i
ponovnog raanja; za najei graninik (medijator) izmeu dva sveta pri tome
smatra se uplji kamen ili drvo (Radenkovi 1996b: 93). O simbolici upljeg kamena u
narodnoj magiji Ljubinko Radenkovi m. o. pie: "Otvor u kamenu moe se tumaiti i
kao enski polni organ, ali i kao usta. Da je ovo drugo tumaenje blie, ukazuje i
mogunost zamene u magijskom provlaenju deteta: osim to ga provlae kroz uplji
kamen, provlae ga i kroz usta vuka, odnosno kroz njegove vilice koje se za takvu
priliku ostavljaju od ubijenog vuka, tzv. "zev", itd." (Radenkovi 1996a: 116).
Mi bismo sugerisali da je simbolici vujih usta u postupku provlaenja kroz vuji zev
blie prvo tumaenje. Provlaenje kroz vuji zev u kontekstu obiaja oko poroaja i
brige za malu decu ukazuje na promenu u semantici vujih usta od obeleja gornjeg,
destruktivnog (i mukog) telesnog otvora (usta i zuba u vezi sa jedenjem) do
obeleja donjeg, produktivnog, enskog telesnog otvora (enskog polnog organa u
vezi sa raanjem). Ovo bi sasvim odgovaralo ambivalentnoj i graninoj/ medijatorskoj
simbolici vujih usta i uopte vuka, kao i interpretaciji provlaenja kao umiranja i
ponovnog raanja[68]. Argumentaciju za takvu pretpostavku, tavie, ine simbolike
karakteristike predmeta, postupaka i verovanja iz drugih domena i kodova
tradicionalne kulture, od kojih smo neke ve razmotrili u vezi sa destruktivnim
aspektom vujih usta. Sem toga osvrnuemo se ovde i na (muku) erotsku simboliku
vujih zuba.
Specijalni, nazovimo obredno-terminoloki naziv "vuji zev" izaziva skoro oitu
asocijaciju na tkalaki zev, koji u periodima opasnim zbog vukova moe da
simbolizuje vuja usta (v. gore). Tkalaki zev u kontekstu enske domae radinosti
inae ima izrazitu produktivnu simboliku i dovodi se u vezu sa enskim polnim
organom. Na opscenu konotaciju zeva i zinuti/ zevati u vezi sa tkanjem ukazala je m.
o. Biljana Sikimi; dobro su poznate verbalne magijske formule blagosiljanja tipa
Ovoliki ti zev! ili Ovoliko ti zinulo! koje prolaznice ili prolaznici upuuju enama pri
tkanju, snovanju ili navijanju, a pri emu govornik podie nogu (Sikimi 1998: 173-174;
up. Pavlova 1993: 178)[69]. U narodnim zagonetkama nalaze se jo penis i vagina kao
metafore za unak i zev (Sikimi 1998: 175, fusnota 34). Videli smo da unak u vezi
sa zabranom na tkanje zbog vukova moe simbolizovati ovcu koja prolazi kroz vuja
usta. unak, meutim, moe biti metafora i za glavu novoroeneta. U epi u
Bosni npr. detetu su u prvim danima posle roenja vezali glavu da bi ona bila "lepa"
(okrugla), a ne da mu bude "k'o unak"; tamo - i u mnogim drugim krajevima od
Slavonije do Makedonije - detetova se lobanja oblikuje tako da se krpama vezuje od
temena do brade i oko ela i potiljka (GZM n. s. 19/1964: 214)[70]. Shvatanje unka
kao detetove glave po svoj prilici motivie i verovanje da e dete imati dugaku ili
iljastu glavu ako je njegova majka tkala za vreme trudnoe; ovo je verovanje
zabeleeno u Bosni, kao i u Srbiji (m. o. u Homolju i umadiji) i Crnoj Gori (GZM n. s.
8/1953: 184; Filipovi 1935: 21, 24). U Levu i Temniu su pak verovali da e dete
bolovati od "sklopnice" (bolesti koja detetu stiska grlo) ako mu je majka za vreme
trudnoe jela dok je tkala (SEZ 13/1909: 390), to ukazuje na to da se kraj ice od
potke blizu unka (a koji tkalaki zev "stiska" kad se zatvara nakon provlaenja
unka) moe shvatiti kao detetovo grlo - i unak kao detetova glava. Stoga bismo
postupak provlaenja deteta kroz vuji zev mogli uvrstiti u paradigmu raznih kodiranja
procesa raanja kroz enski polni organ, a koja su meusobno homologna: dete se
raa kroz vaginu :: unak se provlai kroz tkalaki zev :: dete se provlai kroz
vuji zev[71]. O istovetnoj semantici vujeg i tkalakog zeva u ovom kontekstu,
meutim, najjasnije govori podatak iz uikog kraja da su ene, kad im pri ruci nije bio
vuji zev, proturale novoroenad kroz "zijev osnove i potke na natri (razboju)"
(Blagojevi 1978: 388). Ovim bismo postupcima, s obzirom na njihovu produktivnu
semantiku, mogli da dodamo jo i proputanje stoke kroz grebene (koji simbolizuju
vuja usta) i proputanje pela kroz vuju glavu ili drelo (v. gore). Asocijacija vujeg
zeva sa enskim polnim organom moe objasniti i izofunkcionalnost provlaenja kroz
vuji zev i drugih postupaka: u Grui npr. bolesno dete, da bi ozdravilo, trebalo je
ogledati na majinu mokrau ili provui kroz vuji zev (SEZ 58/1948: 325);
ukoliko se ovde majina mokraa moe dovesti u vezu sa otvorenim majinim polnim
organom (tj. metonimijski, kao njegov proizvod), dete bi se postupkom ogledavanja
simboliki ponovo nalo na izlazu iz njega.
Spomenuli smo da se tkalaki unak (u zagonetkama) moe asocirati i sa mukim
polnim organom, to ne sme iznenaditi s obzirom na dva aspekta njegovog kretanja
pri tkanju: unak sa potkom s jedne strane ulazi u zev - i tako simbolizuje penetraciju
pri polnom inu -, a s druge strane izlazi iz njega - simbolizujui glavu novoroeneta.
U kontekstu zaea i poroaja ove dve njegove asocijacije su ak metonimijski
povezane kao uzrok i posledica. Na moguu asocijaciju unka sa mukim principom i
zeva sa enskim ukazuju i igre "tkanja" (npr. u Srednjoj Bosni i Istonoj Hercegovini,
up. Sikimi 1998: 169), gde poreani parovi igraica predstavljaju ice od potke, a
igrai koji se provlae ispod njihovih ruku - unak koji se provlai kroz zev[72].
Zanimljivo je da se i vuji zubi metaforiki mogu shvatiti kao muki polni organ, i da
se grizenje vujih zuba moe asocirati sa koitusom. Ova se muka erotska simbolika
vuka uglavnom pojavljuje u svadbenom kontekstu, gde se mlada nevesta esto
poistoveuje sa ovcom[73]. O asocijaciji vujeg zuba i mukog polnog organa moda
najbolje svedoi opis igre "Vukova" sa sela u Hercegovini: tamo igrai "vukovi" meu
seldijama obino vrebaju, grabe i otimaju snau; "obani" onda spasavaju "ukradenu
ovcu" i vode je natrag, a jedan od njih kae: "Evo gare [ime ovce - P. P.]! Otesmo je,
ali je zvjerka veoma dofatila, ovoliko joj zub dolje naturala", pri emu toboe meri
"ranu" rukom do lakta. Posle toga drugi "oban" meu seldijama trai njenog mua i
prividno mu odsee polni organ da se snai kao lek "tisne u ranu" (GZM 17/1905:
75-76). Sem toga dobro je poznat obiaj "vukova" o svadbi kod svih veroispovesti u
Bosni, gde se mladi momci "vukovi" pojavljuju upravo posle svoenja mladenaca, tj. u
momentu polnog ina[74]; kod Srba-pravoslavaca u Janju "vukovi" u lancu obilaze
kuu i viu Okolo, vue, uvaj mladu mome; uvaj ovcu da ti je vuci ne iziju
(kalji 1953: 217). Kod Hrvata-katolika u Bosni zabeleeno je i to da "vukovi", kad
se uhvate u lanac, "proguraju" triput kroz kuu "tamo 'vamo" i pri tome obore sve
to im se nae na putu (isto: 217), to se moe interpretirati kao imitacija polnog ina,
pri emu vrata i unutranjost kue oito predstavljaju enski polni organ i utrobu, a
lanac "vukova" muki polni organ[75]. Na to da se kua moe shvatiti kao materica
ukazuje jedna zagonetka u kojoj se kua kodira kao "Iz mrtve kobile drebad izlaze"
(SEZ 61/1949: 270).
Tako se vuja usta i njihovi sastavni delovi na vie naina dovode u vezu sa
raanjem i plodnou[76]. Ukoliko vuja usta stoji u vezi i sa umiranjem - a to je
implicitno u njihovom destruktivnom aspektu[77] -, njihovo se delovanje asocira sa
svim glavnim prelaznim momentima ljudskog ivota, koji se pomou njih kodiraju kao
kretanja kroz telesne otvore. Provlaenje deteta kroz vuji zev zato se moe
interpretirati kao umiranje (kroz vuja usta - up. unak kao ovcu) i ponovno raanje
(kroz enski polni organ). Zanimljivo je i to da gore spomenuti postupak vezanja vilica
i glave kod polaznika u Grui - da vukovi ne bi napali stoku - na neki nain ujedinjuje i
saima sve razliite aspekte simbolike vujih usta: motivacija postupka ukazuje na
destruktivni aspekt vujih usta, dok nain na koji se vee polaznikova glava
istovremeno podsea na vezanje vilica kod mrtvaca i na vezanje lobanje kod
novoroeneta; inae dovoljno je poznata i polaznikova veza sa plodnou, napretkom
i obiljem[78].
Spomenimo jo neke postupke "provlaenja" koji se s obzirom na produktivnu
simboliku vujih usta takoe mogu interpretirati kao "ponovno raanje kroz enski
polni organ". Naime, pojedini predmeti koji u opasnim periodima mogu da simbolizuju
vuja usta, u kontekstu poroaja i brige za malu decu opet se koriste kao pogodni
otvori za provlaenje. Tako npr. i verige mogu da funkcioniu kao prolaz za
provlaenje novoroeneta[79], kao i drka bakrenog lonca i nabrdila razboja (npr.
SEZ 14/1909: 108). Sem toga u kontekstu raanja pojavljuju se m. o. jo i makaze i
grebeni, koji se otvaraju da bi se olakao poroaj, tj. da bi se otvorio "enski prolaz"
(npr. SEZ 70/1958: 409)[80]. S druge strane takvi se predmeti mogu koristiti i za
simboliko zatvaranje prolaza za raanje, npr. ako porodilja na izvesno vreme ne eli
vie raati; zato je kod Hrvata u Otoku u Slavoniji babica, nakon to je vrpcom
novoroenetu svezala pupak i britvom ga presekla, komadi te vrpce stavila u britvu
te ga zajedno s njome sklopila, "da bi se sklopio poroaj" (ZNO 2/1897: 415)[81].
Zatvaranje enskog polnog organa po svoj prilici ini i cilj nekih negativnih magijskih
postupaka opinjavanja mlade da ne bi imala poroda; u tu svrhu npr. zakljuava se
katanac (D. orevi 1985: 78) i sklapaju se grebeni (SEZ 70/1958: 478).
Ambivalentnost svih ovih predmeta, koji ujedno mogu da simbolizuju i usta i enski
polni organ, objanjavaju neki obredni propisi i verovanja koja motivie opte shvatanje
da ljudska usta mogu simbolizovati enski polni organ. Poznato je npr. verovanje
da e ena roditi ensko dete ako je njen mu za vreme polnog odnosa drao usta
otvorena; zato ako mukarac eli zaeti muko dete, treba za vreme odnosa da
stisne zube (SEZ 54/1939: 132; 13/1909: 419). Tome bi se mogla dodati i zabrana na
polne odnose izmeu mua i ene za vreme posta (npr. SEZ 61/1949: 147), ukoliko
ovde "zatvorenost usta" implicira i "zatvorenost enskog polnog organa". Sem toga, u
vezi sa plodnou i raanjem ima magijskih postupaka u kojima se putem usta
simboliki prenose plodna svojstva enskog polnog organa. Tako bi u Vlasenici u
Bosni nerotkinja zamolila trudnu enu da joj kroz plot iz usta u usta preda zalogaj
hleba, koji bi ona pojela (GZM 19/1907: 490). Ovde zalogaj u ustima oito simbolizuje
plod u utrobi; uz to, otvor u plotu kao da funkcionie kao medijator za simboliko
transformisanje "zalogaja u ustima" u "plod u utrobi". Uostalom i otvor u plotu, kao
vuji zev, moe biti pogodno mesto za postupak provlaenja (Radenkovi 1996a: 81),
to mu ovde pridaje konotaciju enskog polnog organa.
Videli smo da simbolika vujih usta moe imati destruktivan aspekt (koji se moe
karakterisati kao "muki" i stoji u vezi sa jedenjem i grizenjem vujih zuba) i
produktivan aspekt (koji je "enski" i stoji u vezi sa enskim polnim organom i
raanjem), i da se ona dalje dovode u vezu sa plodnou (i mukom i enskom). Sada
moemo sagledati kako se destruktivni i produktivni aspekt vujih usta u nekim
verovanjima i magijskim postupcima postavljaju zajedno i kako se nalaze u odnosu
alternacije jedan s drugim, to ukazuje na tendenciju - u verovanjima i magiji - ka
semantikoj atrakciji izmeu ova dva suprotna "pola" s obzirom na ukupnu simboliku
vujih usta. Konkretno to znai da se destruktivno dejstvovanje vujih usta ponekad
eksplicitno dovodi u vezu sa enskim polnim organom i raanjem, i obrnuto da enski
polni organ u nekim sluajevima moe pridobiti destruktivna svojstva vujih usta[82].
Meu mnogobrojnim propisima za ponaanje trudnih ena, u kulinarskom kodu
poznata je i stroga zabrana da trudnica jede meso od ovce koju je vuk zaklao, da
njenom detetu na telu ne bi izale rane koje se zovu vukojedine ili vukokoljine;
takve se rane lee pepelom od kosti te zaklane ivotinje ili jo od izmeeta
(mladuneta koje se ivo izvadi iz utrobe zaklane ovce)[83]. Motivacija ove zabrane
mogla bi se interpretirati po optem principu da "ono to ulazi u usta prenosi svoja
svojstva na ono to izlazi iz "donjih usta""; ovde je, meutim, znaajnije da se ono to
je obeleeno destruktivnim dejstvovanjem vujih usta (meso od brava kojeg je zaklao
vuk) dovodi u metonimijsko-kauzalnu vezu sa onim to pri raanju izlazi iz enskog
polnog organa (novoroenetom). tovie, sem interpretacije da se dete u utrobi
poistoveuje sa bravom kojeg je ugrizao vuk - i da se zato lei pepelom od izmeeta
koje vuk nije dirao (up. Mareti 1882 [Rad 62]: 34) -, moglo bi se isto rei da enski
polni organ jedenjem mesa koje je vuk ujeo stie destruktivno obeleje vujih usta, i da
zato dete koje pri raanju izlazi iz njega zadobija vukojedine. Sem toga, asocijacija
izmeu vuka kao "granine" ivotinje i trudnoe moe se objasniti i time da se
trudnoa shvata kao granino i prelazno stanje (up. Sedakova 1997: 30). Dalje, u
ovom je kontekstu veoma zanimljivo i verovanje da vuk, kad udavi skotnu ovcu, kozu
ili kravu, izvadi plod iz utrobe da bi njime hranio svoju tenad (Milievi 1984
[1894]: 192). U Levu i Temniu zabeleeno je verovanje da vuk napada i jede
trudne ene (SEZ 13/1909: 419)[84]. Destruktivno se delovanje vujih usta dovodi u
vezu sa plodnou u crnogorskom predanju o "Zakopavanju temelja Manastira
Morakog": tamo ena od Nie (posvojenog sina Stevana Vukanova, unuka Stevana
Nemanje) sanja da joj vukovi rastrgnu matericu, a Kneevo je tumaenje tog sna da
e Nia imati veliko potomstvo (ZNO 28/1932: 138). Zajedniko je u svim ovim
verovanjima, dakle, da se pored motiva destruktivnog dejstvovanja vujih usta
pojavljuje i motiv plodnosti enskog polnog organa i raanja, s kojim je u vezi
produktivni aspekt vujih usta. Nekontrolisanost u destruktivnom aspektu simbolike
vujih usta lako se dovodi u vezu i sa neregulisanim polnim odnosom[85]: tako se
verovalo da e vukovi pojesti onoga kojeg je rodila neudata ena (orevi 1958, 1:
209).
Vuja usta pojavljuju se i u magijskim postupcima i verovanjima vezanim za muku
polnu nemo. U Sirinikoj upi na Kosovu zabeleeno je verovanje da zle ene kod
mladoenje mogu prouzrokovati polnu nemo ako na njega za vreme mladog meseca
pogledaju kroz drelo vuka (Kneevi 1962: 114; Radenkovi 1996b: 94). Ovde se,
ini se, muka polna nemo izaziva tako da se na enski polni organ simboliki prenosi
destruktivno obeleje vujeg drela; postupkom progledavanja muki se polni organ
simboliki "uhvati" u negativno obeleeni enski polni organ te se tako uini
nesposobnim. U tom je pogledu zanimljivo da se u istu svrhu mogu upotrebljavati i
nabrdila (SEZ 70/1958: 478), koja, kao to smo videli, mogu da simbolizuju i vuja
usta i enski polni organ[86]. Dalje, u vezi sa prvom branom noi smatralo se da nije
dobro preutati da mlada nije bila devica ili da je mladoenja bio polno nemoan; u
tom je kontekstu interesantan sledei zapis razgovora izmeu svadbenog gajdara i
tupandije sa podruja Lunice i Niave: "Polanjske godine, ej, N. N. drt mu
dvadeset pet godine pa se bee zabaknul, te nita ne naprajil, a mi udri lai, i tog leta
izedoe mi vlci u planinu kobilu sa sve drebe" (SEZ 16/1910: 232 - kurziv P.
P.)[87].
Meu dosta retkim priama o vukodlacima u "izvornom" smislu rei (tj. o ivim
ljudima koji privremeno primaju oblik vuka)[88] u kontekstu ove rasprave izuzetno je
zanimljiv jo manji broj pria, poglavito iz Hercegovine, o tome kako se ene
pretvaraju u vukove da bi klale ovce. U okolini Trebinja npr. zabeleena je pria
kako se ena pretvorila u vuka i zaklala 40 ovaca. Znaajan je pri tome nain na koji
se pretvorila: uzela je ue i stavila ga u krug, svukla se, izvrnula je svu odeu naopako
i tako je stavila u krug, te se onda "triput s glave na glavu prevrnula"; na isti se
nain opet pretvorila u enu (GZM 11/1899: 705; up. SEZ 80/1967: 270; Palavestra
1963: 32-33)[89]. Ovde, izgleda, imamo magijski postupak pri kojem se postie
semantika inverzija obeleja donjeg, produktivnog, enskog telesnog otvora u
obeleje gornjeg, destruktivnog, mukog i vujeg usnog otvora; obrnuti pravac
semantike promene sugerisali smo za produktivni aspekt vujih usta (v. gore o
provlaenju kroz vuji zev). Na inverziju kvaliteta ukazuje izvrtanje odee, a uz to
krug u koji se stavlja izvrnuta odea moe predstavljati telesni otvor ija se semantika
magijski treba da promeni od "enskog polnog organa" do "vujih usta". Na kraju,
kotrljanje predstavlja postupak pri kojem se enski polni organ prebacuje u poziciju
glave i usta.
Kao to smo videli, u vujim ustima kao simbolu spajaju se razliiti i suprotni aspekti.
U njima se istovremeno kondenziraju razliiti kodovi kulture meu kojima se vre
metaforika i homologna upuivanja ukoliko se oni veu za opta simbolika shvatanja
o usnim i drugim telesnim otvorima i o kretanjima kroz njih. "Polivektoralnost" i
posebnu ambivalentnost simbolike vujih usta donekle bismo mogli karakterisati
poznatim - a inae mitoloki i psihoanalitiki ve dosta optereenim - terminom
"vagina dentata". U tom pogledu moglo bi se rei da ona po kontinuumima svoje -
tue, domae ili pitomo - divlje, socijalno - demonsko itd. u oba pravca "raaju":
u jednom pravcu jedui, a u drugom - ponaajui se kao enski polni organ. Na taj
nain ona funkcioniu kao medijator i transformator simbolikih kvaliteta. Vuja
usta, ini se, na najbolji nain zastupaju posredniko znaenje i funkciju vuka na
razliitim semantikim kontinuumima u simbolici sveta. Na osnovu simbolike njegovih
usta, izgleda, vuk se pojavljuje u najznaajnijim prelaznim momentima ivotnog ciklusa
i povezuje se sa graninim periodima i stanjima uopte. Uz to, niz raznih asocijacija
koje se povezuju sa delovanjem vujih usta ukazuje na izuzetno vanu funkciju tela
kao "analogijskog operatora" za kodiranje, "itanje", poznavanje i praktikovanje
simbolikog pogleda na svet[90]. Ovde smo donekle pokuali da "proitamo" neke
delove tog pogleda na svet, polazei od simbolike vujih usta.
Tragom nekih mitskih slika
Na kraju bismo se nakratko osvrnuli i na moguu vezu vujih usta sa gorom (u
znaenju planine kao i ume) kao vanim lokusom u slovenskoj mitskoj
topografiji[91]. Pri tome bismo samo izneli nekoliko zanimljivih podataka i ukazali na
neke pravce za eventualno dalje istraivanje; uostalom, svesni smo da se ovde
nalazimo na vie-manje hipotetikom nivou. Vuk je intimno povezan sa gorom kao
tuim, divljim lokusom suprotstavljenim domaem i pitomom svetu (up. Radenkovi
1996b: 53-59); uz to, granica izmeu socijalnog i divljeg prostora nekad se shvata kao
poetak gore (ume) (Radenkovi 1996b: 99). O vezi vuka sa gorom svedoe i
eufemistika imena za vuka onaj iz gore (u Bosni: GZM 14/1902: 156)[92] i umnjak
(na Kosovu: Vukanovi 1986: 69, 380), kao i poslovice tipa Krsti vuka, a vuk u goru
i Ne pokazuj kurjaku puta u umu (orevi 1958, 1: 211-212). S obzirom na sve
to smo rekli o vujim ustima, meutim, zanimljivo je da je, etimoloki, indoevropski
koren *gwor- "gora" vezan sa korenom *gwer- "gutati", "drelo", "grlo" (Radenkovi
1996b: 74; Slavjanskie drevnosti 1: 521); iz ovog su zadnjeg korena i izvedene rei
grlo, grkljan, dreti/derati i drelo (Skok 1, pod grkljan, grlo; 3, pod drijeti). Po
drevnim indoevropskim predstavama, gora je isputala vodu, a kroz njeno drelo, grlo
(izvore i peine) moglo se ui u svet mrtvih; s time je u vezi obiaj da su stare ljude
pri kraju ivota odvodili u goru (Radenkovi 1996b: 74). U tom pogledu interesantno je
da se u nekim predanjima o ubijanju staraca starci ostavljaju na brdu ili u umi da bi
ih vukovi pojeli (GZM n. s. 20-21/1966: 159; SEZ 84/1972: 167)[93]. Asocijacija
vuka sa gorom kao "ustima" nalazi se i u narodnim pripovetkama gde car upita starca
"Jesu li ti svi vuci u gori?" pri emu misli na zube u ustima (u Bukovici i u
Livanjskom polju: ZNO 19/1914: 352; GZM n. s. 15-16/1961: 279 - kurziv P. P.).
Dalje, u kontekstu raanja izvedenicama iz korena *gwer- mogli bismo dodati i
drebe, od indoevropskog *gwer(e)bh-, u izvornom znaenju "plod utrobe, dete,
mlado" (up. Skok 3, pod drijebe). drebljenje se dovodi u vezu i sa isputanjem
vode: u okolini Viegrada postojao je kamen za koji se verovalo da je "okamenjena
baba", a kad bi neko tom kamenu rekao "drijebi baba", odmah bi voda iz kamena
trcnula (GZM 6/1894: 276). Posebno u vezi sa simbolikom vujih usta znaajna moe
biti magijska formula protiv "naboja" (rana ili uljeva na nogama) zabeleena u Bosni:
tamo kad se u prolee prvi put videlo drebe, trebalo je triput rei Kobili naboj, vuku
drijebe, meni zdravlje (GZM 19/1907: 476); ovde treba uoiti da se vuk i drebe, u
kovarijaciji strukture i semantike teksta, zajedno nalaze u medijalnoj poziciji izmeu
bolesti (tue) i zdravlja (svoje)[94]. Najzad, asocijacija vuka sa gorom (planinom,
umom) takoe ima znaenje u vezi sa predstavama o padavici, koja se esto vee
sa lokalitetom "gora" a ponegde i sa mitskim likom Gorske majke ili umske majke;
za padavicu dobro su poznati i iroko rasprostranjeni nazivi gorska bolest,
goropatina, padati s gore i sl. (Radenkovi 1996b: 62-63; Kneevi 1970:
101-103)[95]. U okolini planine Borja u Bosni zabeleeno je verovanje da se vuk ne
sme muiti, jer "ko kurjaka pati taj e padati s gore", tj. dobie padavicu (Duani
1954: 169-170)[96]. A videli smo gore da se u magijskim postupcima za leenje
padavice mogu upotrebljavati i vuji grkljan i zev[97].
Beleke
[1] Za sistematski pregled simbolike vuka u slovenskoj narodnoj tradiciji vidi
Slavjanskie drevnosti 1: 411-418 i Gura 1997: 122-159; posebno o simbolici vuka u
narodnoj magiji junih Slovena vidi Radenkovi 1996b: 91-97. Gura oznaku "tue"
smatra odlunom za karakterisanje simbolike vuka u slovenskoj narodnoj tradiciji, ali
takoe ukazuje na njegove inherentne posrednike funkcije (vuk moe biti posrednik
izmeu ovoga i onoga sveta, izmeu ljudi i Boga, izmeu ljudi i neiste sile); uz to, vuk
je povezan sa prelazom i prodiranjem granica i sa raznim graninim i prelomnim
periodima (Slavjanskie drevnosti 1: 411; Gura 1997: 157-159). Radenkovi naglaava
znaenje vuka kao uvara granice izmeu dvaju svetova (karakterisanih u terminima
spomenutih semantikih opozicija), to proizlazi iz njegove medijalne pozicije u
rasporedu ivotinja po obeleju blisko - daleko u simbolikom modelu sveta
(Radenkovi 1994: 23; 1996: 91, 187).
[2] U tome sledimo kulturno-kognitivno-antropoloku teoriju tropa i metafore Jamesa
Fernandeza. U takvoj se perspektivi kultura promatra kao kvalitativan prostor
definisan brojem n semantikih dimenzija ili kontinuuma (koji se u mnogome
podudaraju sa nizom binarnih opozicija i semantikih paradigmi to se upotrebljavaju
za opisivanje kulturnih simbola i kodova u semiotikom i etnolingvistikom okviru), a
po kojima se kretanje kulturnih subjekata ostvaruje metaforikom predikacijom u
najirem smislu rei (verbalno kao i akciono, od isto figurativnog govora sve do
kompleksnih simbolikih izjava i radnji u ritualu). Vidi o tome Fernandez 1986: 1-62;
Plas 1999a.
[3] Za saet pregled kalendarskih i drugih zatitnih mera protiv delovanja vujih usta
kod junih Slovena, vidi Gura 1997: 136-141, 144-148. Videti i orevi 1958, 1:
213-219; Nedeljkovi 1990: 15, 17, 30, 38, 150-151, 164, 169.
[4] Vujim svecima i mitskim likom vujeg pastira ne mislimo se ovde posebno baviti;
videti o tome doktorsku disertaciju Mirjam Mencej koja bi uskoro trebala da se
odbrani: M. Mencej, Mitina oseba Volji pastir pri slovanskih narodih
(doktorska disertacija), Oddelek za etnologijo in kulturno antropologijo, Filozofska
fakulteta, Univerza v Ljubljani.
[5] Nekrteni dani (vreme od Boia do Krstovdana) asociraju se, naravno, i sa
poveanom aktivnou demonskih, neistih sila koje mogu nahuditi oveku
(Radenkovi 1996a: 164). O vezi vuka sa neistom silom, vidi Gura 1997: 128-129.
[6] Za pojedine krajeve u Srbiji, vidi m. o. SEZ 7/1907: 255-256; 14/1909: 10-11, 24,
32, 65, 73, 75, 87; 15/1911: 312; 16/1910: 141; 19/1914: 14, 66, 74, 338; 20/1913: 39,
41; 54/1939: 97; 58/1948: 233-235, 255; 70/1958: 393-399; 73/1958: 111; 83/1971:
165-166; 84/1972: 188; 86/1974: 95, 203; Milievi 1984 [1894]: 119, 151; Vukanovi
1986: 379-380, 382, 386, 410, 416; Divljanovi i dr. 1980: 134; u Bosni i
Hercegovini, vidi GZM 1/4/1889: 98, 116; 18/1906: 391-392, 395; 6/1894: 367, 660;
n. s. 10/1955: 126; n. s. 17/1962: 53, 144-145, 152; n. s. 19/1964: 205; n. s. 26/1971:
57, 70; n. s. 29/1974: 51, 95, 99; n. s. 30-31/1978: 86; n. s. 34/1980: 111; SEZ
32/1925: 377; LXI/1949: 124-125, 129, 131, 141; 65/1952: 141, 154; Gri Bjelokosi
1985 [1896-1897]: 93, 102; u Crnoj Gori, vidi SEZ 80/1967: 190; Pavievi 1937:
175, 178-181; ZNO 40/1962: 170; GEM 5/1930: 110; u Hrvatskoj, vidi ZNO
11/1906: 130; 20/1915: 51; kod Hrvata, vidi ZNO 2/1897: 394; Heimovi 1985:
178.
[7] U Hercegovini su se npr. "varovali" sreda i petak, da vukovi ne bi klali ovce i da ih
zmije ne bi ujele, tako da se tih dana nisu smele strii ovce, niti se uoi srede i petka -
i na samu sredu i petak - smela eljati ili grebenati vuna, niti se smelo presti vunu
uoi tih dana; tih je dana i snovanje bilo strogo zabranjeno (GZM 18/1906: 392, 395).
O srenim i nesrenim danima u organizaciji nedelje, vidi m. o. Radenkovi 1996a:
167-174.
[8] Uporedi npr. produktivna znaenja koja tkalaki predmeti (na koje emo se jo
vratiti) mogu imati u kontekstu obreda na urevdan u Boljevakom srezu, gde brdo
znai "onoliko ovaca koliko ima u njemu zubaca", soveljka "puno vune" i ealj "iste
ovce": SEZ 14/1909: 63. Asocijacija makaza sa vujim ustima (a i sa pasjim ustima)
nalazi se, izgleda, i u nekim hrvatskim zagonetkama, npr.: Vuk - Zakovelja
koveljaa, zakudilja kudiljaa, da ne bude par noica, bili bi se pogrebali, i
Ovca (pas) - Zakovelja koveljaa, zakudilja kudiljaa, da ne bude par noica,
bili bi se pogrebali (ZNO 16/1911: 151-152).
[9] Tako npr. u Homolju u sredu i petak: SEZ 19/1914: 371.
[10] Up. Deteli 1997: 106 (u fusnoti).
[11] U Lepenici na Sv. Mratu mukarci bi upregnuli volove tek nakon to su kroz
jaram proturili eravicu iz vatre, da bi "vukovi pobegli od volova kao od vatre" (SEZ
15/1911: 312). O motivu vatre u postupcima protiv delovanja vujih usta videti dalje u
tekstu.
[12] O pravljenju opanaka vidi m. o. SEZ 32/1925: 88-90.
[13] Up. zagonetku u kojoj se ljudska usta kodiraju kao "Puna tala beli' konja" (SEZ
54/1939: 218).
[14] Up. Gura 1997: 136. Davanje mlenih i drugih stoarskih proizvoda iz kue - to
se zabranjivalo npr. petkom u Boljevakom srezu da vukovi ne bi klali stoku (SEZ
14/1909: 14) - moe se interpretirati kao kretanje stoke (metonimijski predstavljene
njenim proizvodima) po kontinuumima domae ili unutranje - divlje ili vanjsko,
blisko - daleko, svoje - tue prema drugim polovima tih kontinuuma, sa kojima se
tipino asocira i vuk.
[15] Videti o tome Gura 1997: 142-143.
[16] Za primere ovog verovanja videti m. o. orevi 1958, 1: 236-237; SEZ 61/1949:
198; 70/1958: 583; ZNO 5/1900: 173; GZM 6/1894: 659.
[17] Suprotstavljanje govorenja i jedenja motivie i smisao poslovice Ne pogani
oveka ono to ulazi u usta, ve ono to iz usta izlazi iz Leva i Temnia (SEZ
10/1908: 55). O simbolici govorenja i glasa vidi Radenkovi 1996a: 88; 1996b: 27-36;
Slavjanskie drevnosti 1: 510-513.
[18] O vezi vuka sa mrakom, noi i pomraenjima vidi Gura 1997: 124.
[19] Za podroban opis domaih tekstilnih radova m. o. vidi ZNO 2/1897: 292-306;
SEZ 32/1925: 123-145; Markovi 1958: 137-142.
[20] Isti izvor navodi Tatomir Vukanovi (Vukanovi 1986: 380).
[21] U Makedoniji i Bugarskoj poznat je naziv "usta" za tkalaki zev: up. Pavlova
1993: 178; Sikimi 1998: 174.
[22] Up. Slavjanskie drevnosti 1: 155; Sikimi 1998: 165 (u fusnoti).
[23] Up. Gri Bjelokoi 1985 [1896-1897]: 292: "Donja eljust od brdila zove se
podbrdnjaa, a gornja nadbrdnjaa".
[24] O mogunosti da se veu praslovenski koreni *v' lk' i *velk-, vidi Skok 3: 636
(pod vuk). Asocijacija ovih leksema kao stilska figura nalazi se u srpskoj poslovici Na
vuka vika, a iza vuka i lisice vuku (Vlajinac 1923: 377) i u ruskoj poslovici Voloil
volk ovec, povolokli i volka (Ermolov 1905: 258). U vezi sa slinom ekom
poslovicom, Roman Jakobson postavlja pitanje da li se kod takve paronomazije u
poslovicama radi o "sluajnom uskrsnuu" stare povezanosti dveju rei, ili pak o
preivelom paregmenonu (spoju rei koje su izvedene jedna iz druge) iz vremena
kada se jo oseala njihova etimoloka povezanost (Jakobson 1966: 19).
[25] O pukoj etimologiji i etimolokoj magiji u slovenskim folklornim i
obredno-magijskim tekstovima i njenoj koristi za interpretiranje obreda, vidi Tolstoj
1995 [Tolstoj, Tolstaja 1988]: 317-332.
[26] U okolini Leskovca motovilo posle motanja ima osam "pasmia" (punih vretena
pree), od kojih etiri zajedno ine jednu "eljus" (SEZ 70/1958: 67).
[27] Na Kosovu na Sv. Trifuna nisu preli kuinu ni vunu sa vretenom, da se vrapci i
druge tetne ivotinje ne bi vrtele po njivama i baama (SEZ 7/1907: 257); isto tamo
zabranjivalo se predenje kuine izmeu Boia i Bogojavljenja, da se ovce ne bi
vrtoglavile (isto: 255).
[28] U mnogim se krajevima predenje zabranjuje ba zato da vukovi ne bi klali ili
ujeli ovce: videti npr. GZM n. s. 8/1953: 182. U Duvnu u Bosni verovalo se da e
domaa ivotinja uginuti ako je neko udari preslicom, i da e je vuk ujesti ako se
udari vretenom; u Foi su pak verovali da e vukovi pojesti ljude koje je neko udario
preslicom (isto: 183).
[29] O htonskim svojstvima vuka i njegovoj vezi sa zmijom, videti Gura 1997: 157;
Radenkovi 1996b: 96, 158.
[30] Up. opis snovanja u Levu i Temniu (SEZ 32/1925: 134-135): ice za osnovu
ukrtavaju se izmeu dve ini "da bi snovutak imao zev"; posle snovanja se osnova
jo vea na vrata "da bi tkanje bilo lako kao otvaranje i zatvaranje vrata". Razume se
da se to potencijalno "lako otvaranje i zatvaranje" zeva mora zabraniti u periodima kad
tkalaki zev moe da simbolizuje vuja usta. Tolstoj i Tolstaja kao primer mogunosti
etimoloko-magijske interakcije izmeu prvobitnog specijalistikog i sekundarnog
generalnog znaenja jedne te iste rei navode kalendarsku zabranu na snovanje u
Poljesju sa motivacijom da "volki budut snovat' u sela" - sa glagolom snovat' u
sekundarnom znaenju "kretanja u raznim pravcima" (Tolstoj 1995 [Tolstoj, Tolstaja
1988]: 326). Iako je to znaenje u ruskom, ini se, dosta raireno (dok je u srpskom i
hrvatskom retko zabeleeno: vidi RJAZU, pod snovati), verovatno se ovde radi o
sekundarnoj motivaciji zabrane s obzirom na to da je i u ruskom tkalaki termin "zev"
uobiajen (npr. u magijskim verbalnim formulama pri tkanju: vidi Pavlova 1993: 171,
173 i d.). O odnosima narodnih tzv. "motivirovki" prema obredima, obredno-magijskim
postupcima i zabranama (isto u vezi sa pukom etimologijom), vidi Vinogradova 1993:
217-220. Snovati je inae u prvobitnom - i praslovenskom - znaenju specijalistiki
tkalaki termin, a iz njega je u srpskom i hrvatskom jo izvedeno apstraktno znaenje
"nameravati" (Skok 3: 298). Zabrane na snovanje kod Srba mogu biti motivisane i po
znaenju prefiksalne sloenice "osnovati": tako se u pojedinim krajevima nije snovalo u
etvrtak "jer je tada svet osnovan" (Radenkovi 1980: 32).
[31] Neemo govoriti o zabrani pranja odee ili sua i kuvanja (npr. SEZ 19/1914:
7; 86/1974: 203), koja takoe stoji u vezi sa vujim ustima: up. zabranu pranja kod
Bugara, da se vukovima usta ne bi zapenila tj. da vukovi ne bi pobesneli (Tolstoj
1984: 43).
[32] Za opti pregled zatitnih mera protiv vuka - ne samo protiv delovanja njegovih
usta - vidi Gura 1997: 144-145, 147-148.
[33] Za primer etnopoetike analize jednog obrednog teksta u kojem se - u kontekstu
obiaja oko poroaja - vuja metafora pomou stilskih sredstava aktivira na zdravlje
novoroenom detetu, vidi Plas 1999a.
[34] Primeri postupaka i verbalnih formula sa kamenom protiv vuka mnogobrojni su.
U Toplikom je okrugu npr. jo zabeleen lovaki obiaj da se, kad se ubije vuk, u
njegova usta stavlja kamen uz rei "Ovako bio svima vukovima kamen u ustima!"
(orevi 1958, 1: 221).
[35] Kod Cigana "ergaa" u ajniu u Bosni pri spominjanje vuka, zmije ili mia
trebalo je odmah rei "Kamen i drvo u njihova usta! Vatra u njihova usta!" (GZM n.
s. 13/1958: 207). Ve smo spomenuli obiaj u Lepenici da se pre uprezanja volova
kroz jaram proturi eravica iz vatre (v. gore, u fusnoti). Po nekim drugim postupcima
vidi se da eravice mogu predstavljati simboliki nadomestak za stoku; tako su se npr.
kod Popovaca u Hercegovini kad se izgubila stoka stavljale tri eravice iz vatre pod
sa ili crepulju uz rei "Ja vas svoj hajvan zatvori" (SEZ 65/1952: 252-253).
[36] Za primere videti m. o. SEZ 7/1907: 267; GZM 8/1896: 537; n. s. 7/1952: 367;
Vukmanovi 1988: 224.
[37] Up. opis igre "Vukova i ovaca" u Livanjskom polju (kod Hrvata u Podgradini),
gde "vukovi" "ujedu" "ovce" tako da ih ugrabe rukama: GZM n. s. 15-16/1961: 261. U
Hercegovini je zabeleeno verovanje da vuk "ne moe nita" ako ovek koji ga vidi
"klapne zubima" (ZNO 6/1901: 124).
[38] Isto je verovanje zabeleeno u Kragujevakoj Jasenici u umadiji: SEZ 22/1921:
136. Ovde je naravno - na mitolokom nivou - prisutan i motiv rtve koju vuk pojede
po naredbi Boga ili vujih svetaca, koji se ujedno smatraju pokroviteljima stoke: videti
Gura 1997: 130 i d., 143. O produktivnom aspektu vujih usta videti nie u tekstu.
[39] O medijalnoj simbolici pojasa, vidi Radenkovi 1996b: 14-18.
[40] Up. o tome Slavjanskie drevnosti 1: 531-533. Prilino je nerazumljiva
interpretacija koju za spomenuti postupak u Grui daje piro Kulii, i po kojoj bi
polaznik simbolizovao zver, a radnja - zavezivanje "rtve" (Kulii 1965: 56).
[41] O slinom ali suprotnom simbolikom statusu psa i vuka, vidi Radenkovi 1994:
23.
[42] Znaajna je u tom pogledu svakako praksa u Donjem Ostrau na Kosovu, da se
krpe kojima se veu ruke i vilice mrtvaca sauvaju kao hamajlija protiv vuka, da ne bi
klao stoku (Vukanovi 1986: 322). O vezi vuka sa mrtvima vidi Gura 1997: 125.
[43] U drugim sluajevima narodna "motivacija" ukazuje na asocijaciju veriga i vujih
usta, ili je pak motivacija postupka posve implicitna; vezanje veriga esto se vri u
sklopu drugih postupaka protiv delovanja vujih usta; ponekad se verige veu murei
ili iza lea. Za primere videti m. o. Begovi 1986 [1887]: 264; SEZ 14/1909: 11;
54/1939: 89-90; 58/1948: 236; 65/1952: 252; 73/1958: 115; 83/1971: 176; GEM 6/1931:
71; Vukanovi 1986: 69; Nedeljkovi 1990: 38.
[44] Na Kosovo su na Boi ujutro kroz zavezane verige nad ognjitem prelivali so i
rakiju, pa su od toga pili da ne bi imali guobolju; ova se meavina uvala tokom cele
godine i koristila protiv guobolje (Vukanovi 1986: 361). U jednoj zagoneci iz
Homolja verige se kodiraju kao "crno crevo koje visi iz nebesa" (SEZ 19/1914: 374).
Dalje na Kosovu su se ujutro uoi Sv. Save vezale verige, a neki su na vatri grejali
prazan kotli, u koji bi se onda stavio kamen "da se umnjaku (vuku) zakamene
vilice"; taj bi se kamen kasnije bacio iz kue (Vukanovi 1986: 380). O graninoj/
medijalnoj i drugoj simbolici kotla i veriga videti jo Radenkovi 1996a: 79, 129-131.
Up. i poslovicu Rugao se kotao loncu: velika mu usta iz Leva i Temnia (SEZ
10/1908: 57); u vezi sa gore spomenutom zabranom na govorenje o vuku za vreme
jela i verovanjem da vuk oveku moe da oduzme glas, up. verovanje iz istih mesta da
"ne valja" jesti iz povezanog lonca, jer e onaj koji iz njega jede posle biti zavezan u
govor