logistička industrija za 21. stoljeće

Logistička industrija za 21.stoljeće

1. Uvod

Logistika se pojednostavljeno može definisati kao aktivnost poduzeća koje teži skraćenju vrremena potrebnog za izvođenje poslovnih procesa, povećanju fleksibilnosti u odnosu na zahtjeve kupca, povećanju razina usluga kupcima uz istodobno smanjenje zaliha I sniženje troškova. Logistika je, dakle, sustavski pristup upravljanju poslovnim procesimai jedan je od odgovora na zahtjeve promjenjenog zasićenog tržišta. Značenje logistike u teoriji I praksisve više raste I šalje sve snažnije impulse za razvitak informacijske I komunikacijske tehnologije, jednako kai I tehnika I tehnologija transporta, skladištenja, pakiranja I tehnike upravljanja, koje omogućavaju optimalna logistička riješenja za tokove dobara, informacija, energije I znanja u sustavima.

Logistika je nastala je u 17. stoljeću kao vojna disciplina, gdje je imala misiju proučavanja, planiranja, rješavanja, kretanja i snabdijevanja vojnih redova i sve do 19. stoljeća ovaj termin korišten je isključivo u vojnim naukama i praksi.

Postoje razna tumačenja koja ukazuju na porijeklo i značenje riječi «logistika». Prema nekim izvorima ovaj pojam potiče od francuske riječi «loger» koja znači «stanovati», «noćiti pod vedrim nebom», «smjestiti se», «ukonačiti se».To je poslužilo kao osnova za pojednostavljeno poimanje vojne logistike koja je obuhvaćala transport, skladištenje, prenoćište, snadbjevanje vojnih trupa, kao i transport, čuvanje i skladištenje vojničkih dobara.

Početkom 19. stoljeća logistika je napravila snažan prodor u sve privredne djelatnosti. Ovdje je dobila zadatak racionalizacije proizvodnje, trgovine, skladištenja, transporta, distribucije, opskrbe potrošača i korisnika potrebnim materijalnim i nematerijalnim proizvodima.

Logistika je u svom životnom vijeku, tek u posljednjih tridesetak godina 20. stoljeća započela svoj rast i razvoj u globalnim razmjerima. Logistika kao znanost i logistika kao aktivnost postepeno postaju krvotok svih ljudskih djelatnosti.

Primjereno poznavanje temeljnih osobenosti logističke industrije, svih elemenata proizvodnje visokosofisticiranih logističkih proizvoda (tj. logističkih znanja i logističkih aktivnosti), te posebnosti logističkih proizvoda, predstavlja temeljnu podlogu u dizajniranju savremenih procesa proizvodnje logističkih proizvoda u svim vrstama logističkih djelatnosti i svim modalitetima logističkih sustava.

Predmet analize brojnih naučnih i stručnih rasprava su logistički sustavi, logističke aktivnosti, pojedine vrste logistika, uloga logistike u pojedinim privrednim i prometnim sustavima . Međutim, o pojmu i važnosti logističke industrije, te njezinoj ulozi u privrednim sustavima malo se zna.

U 21. stoljeću se događa logistička industrijska revolucija, koja će omogućiti proizvodnju visokosofisticiranog logističkog znanja i logističkih aktivnosti.

1


2. Pojam, razvoj i važnost logistike

Prva poznata upotreba pojma logistika datira iz 1670.godine kada je Ludvig XIV u svojoj vojsci uveo položaj “ maršal general logistike”. Nositelj te funkcije bio je odgovoran za prenoćište I opskrbu vojnih trupa, te razvoj, transport, skladištenje i čuvanje vojničkih dobara, opskrbu vojničkih trupa svim potrebnim materijalima i organiziranje svih vrsta transporta. Zbog toga mnogi autori argumentirano tvrde da je pojam logistika nastao od francuske riječi loger koja znači nastaniti, stanovati, smjestiti se. Korijene pojma logistika treba potražiti u grčkim riječima logos, što znači znanost o principima mišljenja i razumnog prosuđivanja I logistikos, što znači vještina prosuđivanja bitnih elemenata u vremenu i prostoru koji su potrebni za optimalno riješavanje strateških i taktičkih zadataka na svim područjima ljudske aktivnosti. Vijeće Europe je prihvatilo definiciju: logistika bi se mogla definirati kao upravljanje tokovima robe I sirovina, procesima izrade, završnih proizvoda i pridruženim informacijama od tačke izvora do tačke krajnje potošnje, u skladu sa potrebama kupca. U širem smislu logistika uključuje povrat I raspolaganje otpadnim tvarima. 1

Definicija logistike promatrana sa aspekta korisnika, podrazumijeva filozofiju kojom se on rukovodi pri prihvaćanju usluge i integrira vrednovanje svih elemenata ključnih za zadovoljavanje njegovih zahtjeva.

Logističke aktivnosti doslovno su stare hiljade godina i datiraju od najranijih forma organizirane trgovine. Ranih 1900-tih logistika je bila značajna kao način podupiranja organizacije poslovne strategije. Organizacija djelovanja u funkciji logistike proživjela je nekoliko transformacija od trenutka prihvaćanja koncepta logistike. Transformacije su rezultat priznavanja i razumijevanja načina uticaja logističkog procesa na cijene, performance i konkurentnost. Stepen razumijevanja uzima u obzir mnoge promjene u organizaciji logističkih funkcija. Svrha logističke odgovornosti definira funkcijske uloge te obuhvata menadžment I kontrolu cijelog spektra logističkih procesa preduzeća. S razvojem logističkih izvršnih uloga u organizaciji paralelno se razvijalo I značenje poslovne logistike.

Deregulacija transportne industrije kasnih 70-tih I ranih 80-tih dala je prometnim sustavima mnoge opcije I povećanje konkurentnosti unutar I između transportnih grana što je uticalo na veću kreativnost prijevoznika, fleksibilnost I orijentiranost korisnicima usluge. Krcatelji se suočavaju s novim mogućnostima za pregovaranje o cijenama, terminima I vrsti usluga, te posebno usmjeravanje pažnje na osiguranje odgovarajući najbolje najbolje na transportnu uslugu. Porastom cijene energenata 70-tih godina prošlog stoljeća, logistika je dobila na važnosti kao glavni upravljač cijenama te postala presudan činilac u globalozaciji industrije u mnogim sustavima.

1 www.eucommitte.be/Pages/fsevec.htm

2


Integracijski pristup logistici predstavljatreću evoluciju 90-tih godina I podrazumijeva širenje koncepta logistike izvan okvira individualne kompanije, odnosno individualnog sustava uključujući sve sustave koji djeluju u jednom određenom logističkom lancu neovisno o njihovu međuodnosu. Takav opsežan pogled na arhitekturu sustavu nudi mogućnost sagledavanja odnosa s korisnicima na različitim putevima, formirajući dio kanala. Sudionici kanala povećavaju konkurentske prednosti kroz poboljšanje cijelokupne efikasnosti kanala raducirajući rizike uticaja okoline. Logističke kompanije doživljavaju značajne promjene u određivanju funkcija distribucijskog I materijalnog menadžmenta te se javlja pojam integrirane logistike. Integrirana logistika podrazumijeva potpuni spektar aktivnosti koje sudjeluju u kretanju materijala, uključujući informacije I sustav kontrole. Logistika sadržava sve tradicionalne funkcijske odgovornosti- od nabavke sirovine do isporuke proizvoda. Sadržava tradicionalnu odgovornost fizičke distribucije I materijalnog menadžmenta.

Razvoj konkurencije u svijetu pridonio je reorganizaciji u smislu diferencijacije njihovih organizacija I ponude usluga pri čemu je upravo logistika osigurala domaćim organizacijama pouzdanije I odgovarajuće usluge za obližnja tržišta od inizemnih konkurenata. Kontinuiranim analiziranjem trenda globalizacije I njegovog uticaja na promet menadžeri logističkih sustava mogu utvrditi tendencije I predpostavke daljeg razvoja logistike kao znanosti.

Važnost logistike je u primjeni sveobuhvatnog načina razmišljanja pri proučavanju pojedinih elemenata prometnog sustava I veličini uticaja određene odluke, koja podrazumijeva njihovo angažiranje, na funkcioniranje individualnih podsustava I susutava u cijelini. Takav pristup zahtjeva sposobnost upravljanja svim funkcijama, koje čine logistički sustav I logistički lanac u širem smislu, na način kao das u jedinstvene diskretne jedinice.

3


3. Važnije odrednice logističke industrije

3.1. Pojam i važnost logističke industrije

U dostupnoj naučnoj i stručnoj literaturi, gdje se tretiraju logistički fenomeni, ne spominje se pojam logističke industrije. Stoga, pri definiranju toga pojma treba uvažavati različite pristupe i različita tumačenja pojma i bitnih karakteristika logističke industrije.

Prema tome, na današnjem stepenu razvoja znanosti, tehnologije, proizvodnih snaga i društvenih odnosa općenito, a posebno logistike kao znanosti i logistike kao aktivnosti, može se reći da je logistička industrija visokosofisticirana specifična djelatnost koja pomoću posebnih elemenata proizvodi logistička znanja i logističke aktivnosti, na svim razinama i u svim (ne)gospodarskim sektorima, koji se odnose na potporu, podupiranje, opskrbu nekoga nečime, odnosno samoga sebe nečime. 2

Logistička znanja, spoznaje i saznanja su u pravilu interdisciplinarna i multidisciplinarna, ali ona mogu biti i unidisciplinarna, supradiscipplinarna i pluradisciplinarna. Takva znanja mogu biti fundamentalna (temeljna, bazična), primijenjena i razvojna, ovisno o razini i vrsti istraživanja i implementiranja logističkih fenomena.3

Logistička znanja se najčešće kombinuju u odgovarajuće kombinacije iz svih znanstvenih područja, polja, ogranaka, disciplina, što zavisi od vrste logističkih proizvoda koji se proizvode u specijalnim vrstama logističkih industrija.

Logističke aktivnosti (tj. funkcije, procesi, mjere, poslovi, operacije, manipulacije, radnje…) kao nematerijalni logistički proizvodi, kao visokosofisticirane usluge temeljene na interdisciplinarnim i multidisciplinarnim znanjima, kao nezamjenjivi proizvodi logističke industrije, mogu biti veoma složene, veoma zahtjevne, pa čak i zamršene, ali u jednostavnijim procesima logističke industrije takve aktivnosti mogu biti i jednostavne, manje zahtjevne4.

Logistička znanja i logističke aktivnosti u principu se odnose na podršku, potporu, podupiranje, snadbjevanje nekoga nečim ili samoga sebe nečime..

Logistička industrija ima veliku važnost u svim (ne)gospodarskim djelatnostima primarnog, sekundarnog, tercijarnog, kvartarnog i kvintarnog sektora. Naime, bez logističkih znanja i logističkih aktivnosti ne može biti proizveden niti jedan proizvod i niti jedna usluga u bilo kojem obliku i u bilo kojem industrijskom procesu. Svaki industrijski proces zahtijeva određenu podršku, podupiranje, snadbjevanje bez kojih nije moguće ostvariti proizvodnju i u njoj proizvoditi materijalna dobra i korisna usluge.

2 Prof.dr.sc. Ratko Zelenika, Suvremeni promet, br.1., god.2005, str.32. 3 Prof.dr.sc. Ratko Zelenika, Logistički sustavi, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2005 god., str.164.4 Prof.dr.sc. Ratko Zelenika, Logistički sustavi, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2005 god., str.164.

4


Logistička znanja proizvode profesori, znanstvenici, istraživači, umjetnici , intelektualci, stručnjaci, majstori različitih zvanja i zanimanja, različitih skupina i pojedinaca. Logistička znanja su ustvari logistički ljudski kapital koji je temeljni potencijal i resurs u proizvodnji logističkih proizvoda. Logistička znanja se proizvode u visokosofisticiranim logističkim tvornicama. Logistička znanja se proizvode i u znanstvenim institutima, znanstvenoistraživačkim centrima, tehnološkim parkovima i drugim znanstvenim ustanovama i institucijama . Logističke tvornice proizvode logistička znanja na svim razinama odgoja i obrazovanja, osposobljavanja, usavršavanja. Logistička znanja se proizvode u jednostavnim i složenim procesima logističke industrije.

Logističke aktivnosti proizvode obrazovani, osposobljeni, vješti, iskusni, motivirani, logistički kreativni i operativni menadžeri, kao i specijalizirani logistički stručnjaci u svim djelatnostima primarne, sekundarne, tercijarne, kvartarne i kvintarne logistike. Logističke aktivnosti se proizvode u svim logističkim preduzećima. Bez logističkih aktivnosti koje se temelje na logističkim znanjima nije moguće upravljati materijalnim tokovima, odnosno logističkim lancima, logističkoopskrbnim lancima, logističkodistribucijskim lancima, te logističkim mrežama.

Logističke se aktivnosti proizvode u jednostavnim i složenim procesima logističke industrije.

U logističkim lancima se proizvode jednostavnije logističke aktivnosti, a najsloženije logističke aktivnosti se proizvode u megalogističkim mrežama.

Sve logističke industrije se mogu klasificirati u primarnu logističku industriju i sekundarnu logističku industriju.5

Proizvodi primarne logističke industrije su temeljni, bazični, primarni logistički proizvodi u obliku temeljnih logističkih znanja i logističkih aktivnosti koje se odnose na podršku, potporu, snadbjevanje, podupiranje nekoga nečime ili samoga sebe nečime.

U primarnim logističkim industrijama se masovno proizvode i primjenjuju logistička znanja i logističke aktivnosti koje su u funkciji opskrbljivanja velikih logističkih subjekata, na primjer : robnodistribucijskih centara, robnotrgovinskih centara, logističkih centara materijalnim dobrima.

U sekundarnoj logističkoj industriji proizvode se i primjenjuju logistička znanja i logističke aktivnosti koje se odnose na podršku, potporu, opskrbu, podupiranje logističkih subjekata, prije svega, u kvartarnim i kvintarnim djelatnostima. U sekundarnim logističkim industrijama proizvode se i primjenjuju posebna logistička znanja i posebne logističke aktivnosti, koje omogućavaju ne samo funkcioniranje kvartarnologističkih i kvintarnologističkih sustava, nego jednako tako i primarnologističkih i sekundarnologističkih i tercijarnologističkih sustava.

3.2. Temeljne značajke logističke industrije5 Prof.dr.sc. Ratko Zelenika, Logistički sustavi, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2005 god., str.166.

5


Krajem 20. stoljeća globalna logistička industrija doživljava svoju ekspanziju, pa možemo govoriti o logističkoj industrijalizaciji.

Ubrzani razvoj i globalna afirmacija logističke industrije, učinkovito podržana informacijskom tehnologijom, logističkim subjektima koji uče, logistikom znanja, stvar temeljne pretpostavke za nastajanje logističke industrijske revolucije. To, zapravo, znači da će se dogoditi radikalni prevrat stihijskoga načina proizvodnje logističkih proizvoda u visokosofisticirani način proizvodnje logističkih znanja i logističkih aktivnosti. Naime, procesi proizvodnje logističkih znanja i logističkih aktivnosti će se automatizirati, robotizirati, informatizirati, standardizirati, globalizirati, liberalizirati, deregulirati, privatizirati, a organizacija upravljanja, rukovođenja i rada bit će gotovo savršena.

S obzirom na prostorne i vremenske dimenzije procesa proizvodnje logističkih proizvoda, fenomeni logističkih industrija mogu se izučavati i primjenjivati u različitim oblicima logističkih industrija, primjerice: 6

• U mikrologističkoj industriji proizvode se logistički proizvodi ili pojedine faze logističkih proizvoda unutar određenoga logističkog sustava.

• U makrologističkoj industriji se proizvode logistički proizvodi unutar nacionalnih gospodarskih, odnosno nacionalnih logističkih sustava.

• U globalnologističkoj industriji se proizvode logistički proizvodi na logističkome svjetskome, globalnome tržištu, na planeti Zemlji.

• U megalogističkoj industriji se proizvode logistički proizvodi u megalogističkim sustavima koje je primjereno klasificirati, dizajnirati i izučavati na tri razine:

- u megalogističkoj industriji u užem smislu proizvode se logistički proizvodi na određenom kontinentu (npr. Evropi), na području velike ekonomske integracije (npr. Evropske Unije), na području velike i razvijene države (npr. SAD, Kine…), u sklopu velike multinacionalne korporacije (npr. DHL, FEDEX…)

- U megalogističkoj industriji u širem smislu proizvode se logistički proizvodi na području planeta Zemlja.

- U megalogističkoj industriji u najširem smislu proizvode se logistički proizvodi u svemirskome prostoru Sunčeva sustava. I teorijski i praktični procesi proizvodnje logističkih znanja i logističkih aktivnosti pod utjecajem globalizacijske industrije umrežavaju se u različite oblike globalnih, odnosno megalogističkih industrija.

4. Elementi proizvodnje logističkih proizvoda

6 Prof.dr.sc. Ratko Zelenika, Suvremeni promet, br.1 godina 2005, str.34.

6


U dizajniranju procesa proizvodnje logističkih proizvoda treba imati na umu sve značajke najvažnijih elemenata takve proizvodnje:

1) logistička infrastruktura

2) logistička suprastuktura

3) predmeti logističke proizvodnje

4) logistički intelektualni kapital

5) informacijske tehnologije

6) financijski potencijal

7) ostali elementi.

4.1. Logistička infrastruktura

Logistička infrastruktura je zasigurno temeljni i jedan od najvažnijih elemenata proizvodnje logističkih proizvoda, bez obzira na to radi li se o proizvodnji logističkih znanja ili proizvodnji logističkih aktivnosti. Logističku infrastrukturu čine svi objekti, sredstva za rad, postrojenja, uređaji stalno fiksirani za određeno mjesto koji služe proizvodnji logističkih proizvoda te reguliranju i sigurnosti svih proizvodnih procesa u logističkoj industriji.

Budući da svaka logistika ima, osim određenih zajedničkih infrastrukturnih objekata I specifične infrastrukturne objekte, nije jednostavno za sve vrste logistika navesti sve infrastrukturne objekte. Takva se hipoteza može dokazati na specifičnim procesima proizvodnje logističkih proizvoda samo u nekoliko vrsta logistika, kao npr. Infrastruktura trgovinske logistike, infrastruktura znanstvene, distribucijske, vojne logistike itd.

Fenomene logističke infrastrukture s tehničkog, tehnološkog, organizacijskog, ekonomskog, pravnog, ekološkog, eksploatacijskog gledišta primjereno je izučavati, održavati, modernizirati, razvijati u svim vrstama logistike, u svim specifičnim procesima logističke industrije i u svim logističkim sustavima. Fenomeni logističke infrastructure se trebaju izučavati u svim modalitetima logističkih lanaca, logističkoopskrbnih lanaca, logističkodistribucijskih lanaca I logističkih mreža. U izučavanju fenomena logističke infrastrukture, njezinog mjesta i važnosti u logističkoj industriji treba imati na umu međuodnos i stepen kompatibilnosti i komplementarnosti logističke infrastrukture i svih drugih elemenata proizvodnje logističkih proizvoda.

4.2. Logistička suprastruktura

7


Općenito se može reći da logističku suprastrukturu čine sva pokretna sredstva za rad, koja pomoću logističke infrastrukture omogućuju proizvodnju logističkih proizvoda (tj. logističkog znanja i logističkih aktivnosti), te reguliranje i sigurnost svih proizvodnih procesa u logističkoj industriji. 7

Kao su procesi u logističkim industrijama povezani su tokovima robe, putnika, znanja, podataka, informacija itd,, najznačajnije mjesto u sustavu logističke suprastrukture zauzimaju transportna (prijevozna) i pokretna pretovarna ili mehanizacijskotransportna sredstva (tj. mehanizacija).

Bez takvih sredstava nije moguće organizirati i operacionalizirati manipuliranje, transportiranje i distribuiranje materijalnih dobara od mjesta proizvodnje do mjesta potrošnje.

Kada se u logističkoj industriji proizvode posebni logistički proizvodi (npr. naučnologistički proizvodi), logistička suprastruktura je prilagođena specifičnim zahtjevima proizvodnje takvih proizvoda.

Kreativni i operativni logistički menadžeri i specijalizirani logistički stručnjaci, koji kreiraju, dizajniraju i operacionaliziraju procese proizvodnje pojedinih logističkih proizvoda, trebaju posjedovati primjerno znanje o logističkoj suprastrukturi za svaki logistički proizvod i za svaku vrstu logistike za koju su se profesionalno opredjelili.

Fenomene logističke suprastrukture s tehničkog, tehnološkog, organizacijskog, ekonomskog, pravnog, ekološkog, eksploatacijskog gledišta primjereno je izučavati, održavati, modernizirati, razvijati u svim vrstama logistike, u svim specifičnim procesima logističke industrije i u svim logističkim sustavima.

U izučavanju fenomena logističke suprastrukture, njezinog mjesta i važnosti u logističkoj industriji treba imati na umu međuodnos i stepen kompatibilnosti i komplementarnosti logističke infrastrukture i svih drugih elemenata proizvodnje logističkih proizvoda.

4.3. Predmeti logističke proizvodnje7 Prof.dr.sc. Ratko Zelenika, Suvremeni promet, br.1 godina 2005, str.35.

8


Ako se strogo znanstveno izučavaju temeljni fenomeni moderne logističke industrije, u kojoj se pomoću određenih logističkih elemenata proizvode visokosofisticirani logistički proizvodi: logistička znanja i logističke aktivnosti, onda su predmeti logističke proizvodnje:podrška, potpora, opskrba, podupiranje nekoga ili nešto nečime, odnosno samoga sebe nečime.

Međutim u logističkoj industriji su podrška, potpora, podupiranje, opskrba… uglavnom povezani s procesima savladavanja prostornih i vremenskih transformacija materijala, dobara itd., od mjesta isporuke, preko mjesta koncentracije, do mjesta prijema, ali s ciljem da se uz minimalne uložene potencijale i resurse maksimalno zadovolje zahtjevi tržišta.

Zbog čvrste povezanosti logističkih znanja i logističkih aktivnosti s navedenim procesima svladavanja prostornih i vremenskih transformacija, nije moguće postaviti čvrsto razgraničenje između navedenih predmeta logističke proizvodnje i procesa svladavanja prostornih i vremenskih transformacija koji su uvijek u vezi s nekim ili nečim. Zbog toga je predmete logističke proizvodnje potrebno izučavati, planirati, dizajnirati, operacionalizirati, kontrolirati zajedno sa procesima svladavanja prostornih i vremenskih transformacija materijala, dobara, repromaterijala, kapitala, znanja itd. od mjesta isporuke, preko mjesta razdiobe, do mjesta prijema.

Ako uzmemo u obzir sve posebnosti svih vrsta i modaliteta logistike, logističkih sustava s podsustavima i njihovim elementima, svih modaliteta logističkih lanaca, logističkoopskrbnih lanaca, logističkodistribucijskih lanaca i logističkih mreža, neophodno je izučavati, razvijati, opracionalizirati, servisirati, kontrolirati itd. predmete logističke proizvodnje posebno u svakoj vrsti logistike, u svakom logističkom sustavu, u svakom logističkom lancu. Pri tome treba imati na umu međusobni odnos i stepen kompatibilnosti i komplementarnosti predmeta logističke proizvodnje i svih drugih elemenata proizvodnje logističkih proizvoda.

4.4. Logistički intelektualni kapital

Savremeno doba odnosno doba tzv.globalnog gospodarstva obilježava intelektualni kapital, kao najznačajniji činilac proizvodnje u svim sektorima narodnog gospodarstva, jer on pokreće sve ostale proizvodne činioce. Pozornost logističkih kompanija tako se sve više usmjerava na kreativnost logističkih menadžera I operativnih izvršitelja, na njihov poduzetnički duh, na spremnost za prihvatanje I korištenje novih ideja, na fleksibilnost I otvorenost mišljenja, čime kreativnost, stupanj znanja I iskustvo predstavljaju osnovne predpostavke za povećanje efikasnosti I efektivnosti na tržištu logističkih usluga.

U današnje vrijeme brzih promjena koje su skupo stajale mnoge velike kompanije najvažnije je znati učiti, jer je to jedini način da se poduzeće brzo prilagodi novim uvjetima poslovanja. Sposobnost učenja vazuje se uz intelektualni kapital poduzeća- novu I još nedovoljno istraženu ekonomsku kategoriju.

9


Intelektualni kapital postaje najznačajniji činilac proizvodnje u svim sektorima gospodarstva. Tako se pozornost logističkih poduzeća usmjerava sve više na kreativnost logističkih menadžera I operativnih izvršitelja, sposobnost I spremnost na učenje I prihvatanje novih saznanja. Da bi logističko poduzeće iskoristilo potencijale svojih djelatnika, organizacije I klijenata ono mora istražiti specifičnosti svoga intelektualnog kapitala. Iz takve problematike I problema istraživanja određen je I predmet istraživanja: istražiti I odrediti realtivne značajke inelektualnog kapitala, da bi se sagledali, istražili I analizirali učinci intelektualnoga kapitala na unapređenje poslovanaj logističkoga poduzeća.

U elaboriranju najvažnijih značajki logističkog intelektualnog kapitala, primjereno je posebnu pažnju posvetiti ovim tematskim jedinicama: 8

1) Pojam logističkog intelektualnog kapitala.

U posljednjih desetak godina intenzivno se raspravlja i piše o intelektualnom kapitalu.

Postoje brojne definicije toga pojma, a spominju se samo neke:

Prema Stewartu intelektualni kapital je zbroj organizacijskih procesa, patenata, vještina i iskustava zaposlenika, tehnologija, informacija o kupcima i dobavljačima, zatim individualno akumulirano znanje i know-how kao izvor informacija i regeneracija, odnosno sposobnosti, vještine i stručna znanja ugrađeni u ljudski mozak.

Prema Sullivanu, intelektualni kapital je znanje koje može biti pretvoreno u profit. On obrazlaže razliku između ljudskog kapitala i intelektualne imovine, pri čemu naglašava da je ljudski kapital neprenosiv i ne može biti u vlasništvu dioničara. To, zapravo, znači da ljudski kapital treba razvijati inovacije i intelektualnu imovinu koju određeno poduzeće može posjedovati i pravno zaštititi i koja će tako postati intelektualni kapital toga preduzeća.

Pri definiranju pojma intelektualni kapital treba praviti razliku između znanja i intelektualnog kapitala. Intelektualni kapital predstavlja znanje, dinamičan ljudski proces, transformirano u nešto vrijedno za poduzeće. Temeljni je cilj upravljanja intelektualnim kapitalom poboljšati sposobnost prikupljanja svih skrivenih nematerijalnih vrijednosti u poduzeću putem njihovog identificiranja, zadržavanja, obnavljanja i uravnoteženja te pribavljanja novih vrijednosti za poduzeće.

Ako se koncepcija intelektualnog znanja posmatra u smislu praćenja i mjerenja, znači s računovodstvenog gledišta, onda intelektualni kapital predstavlja razliku između tržišne vrijednosti poduzeća i njegove knjigovodstvene vrijednosti.

Tržišnu vrijednost predstavlja zbroj vrijednosti svih dionica poduzeća, a knjigovodstvena vrijednost predtavlja sadašnju vrijednost fizičke i finansijske imovine.


10


Može se pojednostavljeno reći da je intelektualni kapital skup ljudi sa svim znanjima, sposobnostima, kreativnostima, inovativnostima, vještinama, iskustvima, kulturama, motivacijama, itd.; informatičkih mreža kojima se prenosi znanje i informacije, softvera, baza podataka, patenata, licencija, kultura poduzeća, prava, te informacija o kupcima i kvaliteti odnosa s tržištem.

Zbog činjenice da su mnogi elementi intelektualnog kapitala nevidljivi, takav se kapital naziva nevidljiva imovina, neopipljiva imovina, «skrivena» imovina, nematerijalna imovina poduzeća, jer nije u potpunosti obuhvaćena bilancama, a uključuje i ono što u njemu ostane nakon odlaska zaposlenika iz poduzeća.

Ako se imaju na umu sve bitnije znakovitosti intelektualnog kapitala općenito i svi fenomeni svih vrsta logistike, te svih logističkih sustava s pripadajućim podsustavima i njihovim elementima, može se odgovoriti na pitanje šta je logistički intelektualni kapital?

Uvažavajući drugačija promišljanja pojma logistički intelektualni kapital, moglo bi se reći da je logistički intelektualni kapital sustav logističkih menadžera i specijaliziranih logističkih stručnjaka sa svim svojim unidisciplinarnim, interdisciplinarnim, pluridisciplinarnim, supradisciplinarnim, multidisciplinarnim znanjima, sposobnostima, kreativnostima, inventivnostima, vještinama, iskustvima, motivacijama, informacijskim mrežama, bazama podataka i informacijama, organizacijskim kulturama, korporacijskim imidžima, markama logističkih proizvoda, informacijama o stvarnim i potencijalnim partnerima i korisnicima, odnosno potrošačima logističkih proizvoda, te kvaliteti odnosa na mega, globalnim, makro, mikro, meta, inter, i intralogističkim tržištima.

Tri su bitne skupine elemenata logističkog intelektualnog kapitala kao temeljnog elementa proizvodnje logističkih proizvoda: ljudski ili humani logistički kapital, strukturalni ili organizacijski logistički kapital i potrošački logistički kapital ( ili logistički kapital klijenata, odnosno logistički kapital međuodnosa).

2) Struktura logističkog intelektualnog kapitala.

U širem smislu logistički intelektualni kapital čine ovi elementi:

(1) Ljudski kapital-sastoji se od logističkih znanja, sposobnosti, vještina, kreativnosti logističkih zaposlenika. Može se povećati obrazovanjem, usavršavanjem, osposobljavanjem logističkih zaposlenika.

11


(2) Strukturalni logistički kapital- sastoji se od rezultata rada logističkih zaposlenika.

(3) Kapital klijenata- čine ga vrijednosti kvalitete odnosa neke kompanije sa svojim klijentima (kupcima i dobavljačima).

(4) Inovacijski logistički kapital- čine ga znanje i sposobnosti logističkih zaposlenika koje se očituje u stvaranju novih ideja, novih rješenja, novih modela.

(5) Procesni logistički kapital- sastoji se od procesa stvaranja vrijednosti kompanije, organizacijske strukture, informatičke mreže, procesa poslovanja, sposobnosti logističkog menadžmenta.

(6) Neopipljiva logistička imovina- čini je korporacijska kultura, imidž kompanije, marka proizvoda i usluge.

Ljudski ili humani logistički kapital. Obuhvaća how-know, sposobnosti, vještine, iskustvo, kreativnost, inovativnost, kulturu, motivaciju logističkih zaposlenika itd. Ljudski logistički kapital je pokretačka snaga logističkog intelektualnog kapitala, on ej generator svih početnih vrijednosti u inovativnom potencijalu poslovnih sustava. Ljudski logistički kapital je inteligantna «tvornica» koja proizvodi ideje, inovacije, programe, projekte, informacije, pothvate, strategije, znanje, spoznaje, teorije, zakone, zakonitosti itd.

Ljudski logistički kapital u osnovi čine dvije skupine kapitala:

• Idejni logistički kapital. Predstavlja znanje logističkih zaposlenika kao izvor rasta i razvoja. Vrijednost logističkog intelektualnog kapitala ne mora biti u korelaciji sa brojem logističkih zaposlenika, ali na nju utječe i može utjecati struktura logističkih zaposlenika, njihovo znanje, kreativnost, inovativnost, vještina, iskustvo i inteligencija.

• Upravljački logistički kapital. Taj kapital ima misiju provođenja rezultata idejnog logističkog kapitala u praksi. Upravljački logistički kapital predstavlja zapravo konkurentsku prednost liderskog logističkog poduzeća koju ona koristi u prilagođavanju organizacijske kulture, poslovne politike tržišnim zahtjevima. Vrijednost upravljačkog logističkog kapitala ovisi o djelotvornosti menadžmenta i njihovoj sposobnosti zapažanja bitnih fenomena na tržištu, ali i ponašanju ostalih elemenata logističkog intelektualnog kapitala

Ljudski logistički kapital predstavlja zapravo logistički intelektualni kapital poduzeća.

Strukturalni ili organizacijski logistički kapital. To je , zapravo, logistička infrastruktura ljudskog kapitala.

12


Organizacijski logistički kapital predstavlja sposobnost menadžmenta logističkog poduzeća u uspostavljanju djelotvorne interakcijske sprege između svih elemenata logističkog intelektualnog kapitala.

U okviru strukturalnog logističkog kapitala posebno su značajni:

• Inovacijski logistički kapital. Može se definirati kao strukturalna sposobnost poduzeća u kvantitativnom i kvalitativnom povećanju rezultata rada ljudskog logističkog kapitala. Čine ga eksplicitna znanja i sposobnost logističkih zaposlenika u stvaranju novih ideja, novih rješenja, novih proizvoda. Inovacijski logistički kapital obuhvaća i intelektualno vlasništvo te neopipljivu imovinu.

• Intelektualno logističko vlasništvo. Čini ga dokumentirano i zaštićeno znanje, npr. operacijski procesi, inovacije, patenti, zaštitni znakovi, tehnologija, autorska prava itd.

• Neopipljiva logistička imovina. Sastoji se od korporacijske, odnosno organizacijske kulture, imidža poduzeća u društvu i drugih neopipljivih činilaca relevantnih za konkurentni položaj poduzeća na ciljanim tržištima. Zbog važnosti korporacijske kulture i njezinog utjecaja na poslovanje poduzeća, moguće je govoriti o kulturalnom logističkom kapitalu kao posebnom elementu strukturalnog kapitala.

• Procesni logistički kapital. Opisuje akcije, postupke i tehnologije koji omogućavaju uspješno poslovanje poduzeća. Procesni logistički kapital može biti zapisan i tako postati kodificirani inovacijski kapital, ili može ostati kao «tiho znanje» ili znanje koje nije lako transferirati i dijeliti među logističkim zaposlenicima.

Potrošački logistički kapital (tj. logistički kapital klijenata ili logistički kapital međuodnosa) obuhvaća sve odnose i veze koje postoje s kupcima, dobavljačima, poslovnim partnerima izvan poduzeća, njihovu lojalnost, odnose s dioničarima, tržišne segmente itd. Potrošački kapital stvara temeljne pretpostavke o sposobnosti logističkog poslovnog sustava, koji u partnerskim odnosima s kupcima, dobavljačima, dioničarima, ostalim partnerima, potencira i stimulira stvaranje bogatstva, istovremeno povećavajući vrijednost i kvalitetu ljudskog i strukturalnog kapitala. U osnovi ga čine kapital dioničara i kapital dobavljača. Neki autori potrošački logistički kapital uključuju u strukturalni logistički kapital.9

3) Upravljanje logističkim intelektualnim kapitalom.

Temeljna je uloga logističkog menadžmenta u transformaciji ljudskog logističkog kapitala u strukturalni logistički kapital. Strukturalni logistički kapital može biti u posjedu kompanije i s njim se može trgovati, što nije slučaj s ljudskim logističkim kapitalom.


13


Budući da je upravljanje logističkim intelektualnim kapitalom vrlo zahtjevno, potrebno je spomenuti nekoliko važnijih načela koja mogu pomoći u njegovom upravljanju:

• Pri upravljanju i razvoju ljudskog logističkog kapitala, uprava i menadžment ne smiju biti sentimentalni prema logističkim zaposlenicima.

• Pri kreiranju ljudskog logističkog kapitala, kompanija treba poticati rad ekspertnih timova, zajedničku suradnju i učenje članova tima, te implementaciju zajedničkih akcija u poduzetničkoj praksi.

• Premda je strukturalni logistički kapital neopipljiva i nevidljiva imovina kompanije, sposobni menadžeri mogu njome učinkovitije upravljati nego drugim vrstama kapitala.

• Upravljanjem strukturalnim logističkim kapitalom u proizvodnim kompanijama, menadžeri trebaju težiti ostvarenju ciljeva: koncentraciji znanja i informacija koje su u funkciji stvaranja nove vrijednosti, primjerice nabavka zaliha po pravilima »just-in-time» umjesto «just-in-case».

• Kompanije mogu uspješno, učinkovito i profitabilno upravljati ljudskim logističkim kapitalom i logističkim kapitalom klijenata samo ako na primjeren način podijele vlasništvo nad tim kapitalom. To, zapravo, znači da logistička kompanija ne posjeduje ljudski kapital i kapital klijenata; ona dijeli vlasništvo svoje imovine: ljudski logistički kapital sa svojim zaposlenicima, a logistički kapital klijenata sa svojim kupcima i dobavljačima.

• Budući da je bit «nove logističke ekonomije» prava informacija na pravom mjestu i u pravo vrijeme, menadžment logističke kompanije svu svoju pozornost mora posvetiti tokovima informacija, a ne materijala. To načelo treba primjenjivati i u upravljanju logističkim ljudskim, logističkim strukturalnim i logističkim kapitalom klijenata, odnosno u upravljanju njihovom interakcijom.

• Suvremeno organizirana logistička kompanija treba skupljenu materijalnu i financijsku imovinu maksimalno supstituirati znanjem i informacijama.

• Kvalitativnim i kvantitativnim znanstvenim metodama logistički menadžment kompanije treba istražiti sve značajke logističkih lanaca, logističkoopskrbnih lanaca, logističkodistribucijskih lanaca i logističkih mreža od sirovinske baze do potrošača u kojima stvara vrijednost proizvoda i usluga i dijagnosticirati najkritičnije karike i pomoću suvremenih znanja i kvalitetnih informacija ponuditi primjerena rješenja.

• Da bi logistička kompanija uspješno i učinkovito upravljala svim fenomenima logističkog intelektualnog kapitala, mora svoje poslovanje temeljiti na znanstvenoistraživačkom radu, jer bez znanstvenog istraživanja nije moguće proizvoditi visokosofisticirane logističke proizvode i logističke usluge, te razvijati efikasan međuodnos kompanije s klijentima. Takvim je

14


poslovanjem moguće maksimalno oploditi logistički intelektualni kapital i ostvariti profitabilno poslovanje.10

• Ljudski, strukturalni i logistički kapital klijenata samo u interaktivnom djelovanju predstavlja pravu vrijednost logističkog intelektualnog kapitala. T se njihova interakcija može pojaviti u više kombinacija, primjerice:

a) Interakcijsko djelovanje ljudskog logističkog kapitala i strukturalnog logističkog kapitala

b) Interakcijsko djelovanje ljudskog logističkog kapitala i logističkog kapitala klijenata

c) Interakcijsko djelovanje logističkog kapitala klijenata i logističkog strukturalnog kapitala.

4) Znanost-temeljni faktor logističkog intelektualnog kapitala.

Nema logističkog intelektualnog kapitala, a to znači ni njegovih segmenata: ljudskog logističkog kapitala, strukturalnog logističkog kapitala i potrošačkog logističkog kapitala, bez znanosti. Bez znanja, spoznaja, znanstvenih zakona i zakonitosti nije moguće stjecanje takvoga kapitala, nije moguće njime upravljati, nije moguće utjecati na njegov rast i razvoj.

Više ili manje svi poslovni sustavi moraju svoje poslovanje temeljiti na znanosti u najširem smislu riječi. Većina njih svoje poslovanje temelji na interdisciplinarnim i multidisciplinarnim znanostima11.

4.5. Informacijske tehnologije

Informacijske tehnologije su sustav inteligentnih, automatiziranih, informatiziranih, teelkomunikacijskih postupaka koji omogućuju proizvodnju, memoriranje, distribuiranje i razmjenu informacija među logističkim subjektima u mikro, ,eta, ,akro, globalnim i

10 Prof.dr.sc. Ratko Zelenika, Suvremeni promet, br.1 godina 2005, str.38. 11 Prof.dr.sc. Ratko Zelenika, Suvremeni promet, br.1 godina 2005, str.38., 39.

15


megalogističkim sustavima. Takve postupke omogućuju logističkoinformacijski sustavi sa svojim podsustavima, elementima i komponentama.

Informacijske tehnologije su specifičan oblik intelektualnog kapitala. Brzina promjena savremenih informacijskih tehnologija I sve duži popis logističkih aktivnosti na koje utiče I može uticati informacijska tehnologija, čine odluku o investiranju u informatizaciju logističkog sustava sve složenijom, a upravljanje logističkim sustavima sve, odnosno dinamičkim I stohastičkim procesima koji se odvijaju unutar njega, sve neizvjesnijima. Tako logistička, informacijska I komunikacijska tehnologija postaju glavni činilac dinamičke optimalizacije logističkih sustava odnosno dostizanja primjerene razine fleksibilnosti I adaptibilnosti logističkog sustava, da bi se u što većoj mjeri neutralizirali mogući zastoji u logističkom sustavu I da bi se iskoristili troškovni I tržišni potencijali, to znači da bi se osigurala dobit na osnovi pravilno postavljenih I ostvarenih strategijskih ciljeva. Informacijske tehnologije su omogućile ne samo ubrzanje izvršavanja poslovnih aktivnosti, već I generiranje relevantnih I potrebnih informacijakoje prate sve aktivnosti logističkog sustava. Skladno s tim bitno je naglasiti da informatizacija logističkog sustava znači njegovo dinamičko mjenjanje, povećanje njegove fleksibilnosti I adaptibilnosti, ukidanje inter I intrahijerarhijskih slojeva, substituiranje pojedinačnih planova integrirajućima.

Informacijske tehnologije,dakle bitno utječu na uspješnost poslovanja logističkih kompanija, a takvi se utjecaji mogu odrediti u slijedećem:

Informacijske tehnologije logističkim menadžerima pravovremeno servisiraju kvalitetneinformacije na osnovi kojih oni mogu donositi znanstveno utemeljene poslovne politike i njihove potpolitike: kadrovsku, proizvodnu, tržišnu, financijsku i razvojnu politiku, te ih na primjeren način opracionalizirati.

Informacijske tehnologije omogućuju ugradnju informacija u sve logističke proizvode, čime se povećava kvaliteta takvih proizvoda.

Informacijske tehnologije omogućuju uspješno i učinkovito komuniciranje između poslovnih partnera u logističkim industrijama, primjerice: elektroničku trgovinu, elektroničko plaćanje, telekonferencije…

Informacijske tehnologije izravno pridonose brzini, sigurnosti i racionalizaciji procesa proizvodnje logističkih proizvoda. One omogućuju: smanjenje troškova poslovanja, modernizaciju proizvodnih procesa, racionalno korištenje proizvodnih resursa, učinkovito upravljanje logističkim potencijalima i resursima, donošenje pravih poslovnih odluka, brzo i učinkovito prilagođavanje zahtjevima tržišta, jačanje konkurentskih prednosti…

Informacijske tehnologije omogućuju pohranjivanje, distribuiranje, inoviranje i proizvodnju novih logističkih znanja i logističkih aktivnosti, a što izravno utječe na povećanje vrijednosti intelektualnog kapitala logističkih kompanija.

16


Informacijske tehnologije omogućuju orijentaciju logističkih proizvođača na kupce, korisnike i potrošače logističkih proizvoda, te proizvodnju prema željama, potrebama i potražnji pojedinaca.

Informacijske tehnologije omogućuju uspješno i učinkovito dizajniranje logističkih lanaca, logističkoopsktrbnih lanaca, logističkodistribucijskih lanaca i logističkih mreža te upravljanje takvim lancima i mrežama.

Imajući na umu prethodno navedene konstatacije, može se ustvrditi da su informacijske tehnologije zasigurno jedan od najvažnijih elemenata proizvodnje logističkih proizvoda koji u interakciji sa drugim elementima proizvodnje logističkih proizvoda proizvede sinergijske učinke u procesima logističke industrije te izravno pridonose povećanju vrijednosti intelektualnog kapitala u logističkim kompanijama.

4.6. Financijski potencijal

Finansijski resursi logističke kompanije izdvajaju se kao bitan činilac logističke proizvodnje zbog potrebe logističkih kompanija da se fokusiraju na vlastite prednosti, odnosno da se prepuste kompanijama specijaliziranim za one aktivnosti koje se ne mogu efikasno rješavati vlastitim resursima I ljudskim potencijalima. Takvom se strategijom mogu ostvariti znatne uštede u troškovima logističkih kompanija, pa je u skladu s tim značajno povećati efikasnost I efektivnost poslovanja logističkih kompanija, znači dobiti najkvalitetniju mjeru uspješnosti pri uspoređivanju s konkurentskim logističkim kompanijama.

Svako poduzeće, odnosno svaka kompanija, pa tako i svako logističko poduzeće u svojem poslovanju mora posjedovati odgovarajući financijski potencija. To, zapravo, znači da mora raspolagati odgovarajućim novčanim sredstvima, novčanim fondovima, odnosno izvorima novca. Financijski potencijal se tretira kao i svaki drugi imovinski potencijal logističkog poduzeća. Sukladno tome upravljanje financijskim potencijalima temelji se na oportunitetnim troškovima. Financijski se potencijal može koristiti za nova ulaganja ili za promjenu financijske strukture logističkog poduzeća radi snižavanja prosječnih troškova financiranja, odnosno maksimalizacije vrijednosti poduzeća. U najužoj vezi s financijskim potencijalima logističkih poduzeća je financijska imovina, koja obuhvaća sve oblike angažiranja gotovine poduzeća izvan vlastitog poslovnog procesa radi ostvarivanja ekonomske koristi. Financijska imovina logističkog poduzeća može biti dugotrajna i kratkotrajna, ovisno o vremenu povrata.12

4.7. Ostali elementi proizvodnje logističkih proizvoda

12 Prof.dr.sc. Ratko Zelenika, Suvremeni promet, br.1 godina 2005, str.39, 40.

17


Osim temeljnih elemenata proizvodnje logističkih proizvoda, postoje još brojni ostali elementi koji mogu pozitivno ili negativno utjecati na procese proizvodnje logističkih proizvoda. Među ostale elemente proizvodnje logističkih proizvoda primjereno je ubrojiti: energetske resurse u najširem smislu toga pojma, korporacijsku strukturu, korporacijsku kulturu, korporacijsku klimu logističkih poduzeća, te ostali resursi iz logističkog okruženja.13

5. Specifičnosti logističkih proizvoda

Logistički proizvodi se proizvode u logističkoj industriji. Logistička industrija je visokosofisticirana specifična djelatnost koja pomoću posebnih elemenata proizvodi logistička znanja i logističke aktivnosti, na svim razinama u svim djelatnostima primarnog, sekundarnog, tercijarnog, kvartarnog i kvintarnog sektora, koji se odnose na potporu, podršku, podupiranje, opskrbu nekoga ili nešto nečime, odnosno samoga sebe nečime.

Činjenica je da se logistički menadžeri i specijalizirani logistički stručnjaci u svakodnevnom poslovanju susreću sa podacima i informacijama. Podaci su određene činjenice koje procesom obrade i interpretacije postaju informacijama koje mogu biti od koristi logističkim zaposlenicima. Sintezom se informacija dolazi do logističkog znanja.

Logističko znanje, zapravo, znači poznavanje logističkih činjenica, logističkih znakova, logističkih zakonitosti, logističkih teorija, logističkih načela, logističkih fenomena. Logističko znanje je sustav spoznaja, iskustava, vještina, događaja i osjećaja zaposlenika u logističkim poduzećima.

Logističko znanje može biti: implicitno znanje i eksplicitno znanje. Procesom učenja se dolazi do logističkog znanja. Upravljanje logističkim znanjem može biti strategijsko i taktičko ili operativno. I strategijsko i taktičko upravljanje i rukovođenje logističkim znanjem mora se temeljiti na unaprijed osmišljenim programima uspješne i učinkovite transformacije logističkog znanja u intelektualni kapital logističkog poduzeća. Logistička znanja imaju svoju pravu misiju samo onda ako su povezana sa logističkim aktivnostima i ako se zajedno primjenjuju u praksi. Logističke aktivnosti su, kao i logistička znanja nematerijalni logistički proizvod.

Ako se imaju na umu sve važnije specifičnosti logističkih proizvoda: logističkih znanja i logističkih aktivnosti, može se ustvrditi da bez takvih proizvoda nije moguće primjereno osmisliti materijalnu proizvodnju i u njoj proizvoditi materijalna dobra i korisne usluge, koje je moguće materijalizirati na tržištima u različitim oblastima.


18


Osim navedenih i elaboriranih specifičnosti logističkih proizvoda, u procesima njihove proizvodnje potrebno je imati na umu još nekoliko specifičnih fenomena koji su znakoviti za logistička znanja i logističke aktivnosti, primjerice:

• Logistički proizvodi su neopipljivi. Za razliku od materijalnih dobara, ne mogu se vidjeti, kušati, osjetiti, čuti ili mirisati.

• Logistički proizvodi su nedjeljivi jer se oni istovremeno i proizvode i troše. Oni nisu materijalni proizvodi koji se najprije proizvedu, zatim skladište, distribuiraju posredstvom više posrednika I tek na kraju konzumiraju.

• Logistički proizvodi su prolazni. Svaki logistički proizvod ima svoj životni vijek: rađanje, rast, zrelost, opadanje i umiranje. Određena logistička znanja I određene logističke aktivnosti mogu imati veoma kratak, kratak, dug ili veoma dug životni vijek, ovisno o prostornim I vremenskim dimenzijama procesa proizvodnje logističkih proizvoda. Osim toga svaki logistički proizvod ima svoj po mnogo čemu poseban životni vijek. 14

14 Prof.dr.sc. Ratko Zelenika, Suvremeni promet, br.1 godina 2005, str.40., 41.

19


6. Zaključak

Predmet analize brojnih naučnih i stručnih rasprava su logistički sustavi, logističke aktivnosti, pojedine vrste logistika, uloga logistike u pojedinim privrednim i prometnim sustavima . Međutim, o pojmu i važnosti logističke industrije, te njezinoj ulozi u privrednim sustavima malo se zna.

Logistička industrija je visokosofisticirana specifična djelatnost koja pomoću posebnih elemenata proizvodi logistička znanja i logističke aktivnosti, na svim razinama i u svim (ne)gospodarskim sektorima, koji se odnose na potporu, podupiranje, opskrbu nekoga nečime, odnosno samoga sebe nečime.

Ubrzan razvoj i globalna afirmacija logističke industrije, učinkovito podržana informacijskim tehnologijama, logističkim subjektima koji uče, logistikom znanja, stvara temeljne pretpostavke za nastajanje logističke industrijske revolucije.

U 21. stoljeću se događa logistička industrijska revolucija, koja će omogućiti proizvodnju visokosofisticiranog logističkog znanja i logističkih aktivnosti.

Da bi se u logističkoj industriji mogli proizvoditi logistički proizvodi, potrebno je dobro poznavati elemente takve proizvodnje, odnosno logističku infrastrukturu, logističku suprastrukturu, predmete logističke proizvodnje, logistički intelektualni kapital, informacijske tehnologije, financijske potencijale, te ostale relevantne elemente neophodne za proizvodnju logističkih proizvoda. Svaki od navedenih elemenata ima svoje specifične karakteristike i važnost u procesu proizvodnje logističkih usluga. Zbog toga se svakoj od njih mora posvetiti adekvatna pažnja jer jedino interaktivnim djelovanjem pridonose efikasnoj i efektivnoj proizvodnji logističkih proizvoda. Jer logistički proizvodi imaju svoje specifičnosti koje ih diferenciraju od drugih, a o čemu se mora voditi računa jer bez takvih proizvoda nije moguće adekvatno osmisliti materijalnu proizvodnju i u njoj proizvoditi materijalna dobra i korisne usluge, koje je moguće materijalizirati na tržištima u različitim oblicima.

Zbog važnosti logistike kao osnovne sigurne I pravodobne opskrbe, njen razvoj ima veliki uticaj na cijelokupni razvoj pojedine zemlje. Današnji svijet je globaliziran I ovisan o sigurnosti I pravodobnosti opskrbe, što mu kvalitetna organizacija logistike omogućava. Dodatnu važnost logistici daje trend preseljenja proizvodnje u područja s nižim troškovima proizvodnje. Time su troškovi proizvodnje svedeni na minimum I ključna prednost postaje kvaliteta I troškovi unutar lanca opskrbe, u kojem je logistika jedna od najvažnijih karika.

20


LITERATURA:

1. Prof. dr. sc. Ratko Zelenika, Suvremeni promet, br. 1 godina 2005.

2. Prof. dr. sc. Ratko Zelenika, Logistički sustavi, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2005. g

3. www.google.com 4. www.wikipedia.com

21

http://www.google.com/

logistička industrija za 21. stoljeće

Documents