ERICH KASTNER LJUBAV U SALZBURGU ILI GEORG UPADA U NEPRILIKE \ BIBLIOTEKA ZABAVNI ROMANI Uredio IVAN KUNCA Cl P - Katalogizacija u publikaciji Sveuili na knji nica Rijeka UDK821.112.2-31=163.42 KAESTNER, Erich Ljubav u Salzburgu/ErichKaestner; preveo Zlatko Crnkovi. - Rijeka : "Otokar Ker ovani", 2007. (BibliotekaZabavni romani) Prijevod djela: Der kleine Grenzver-kehr oder Georg un die Zweischen-faelle. ISBN 978-953-153-117-7 Erich Kstner Ljubav u Salzburgu ili Georg upada u neprilike S njemakoga preveo ZLATKO CRNKOVI Ilustrirao WALTER TRIER "OTOKAR KER OVANI" d.o.o. RIJEKA Naslov izvornika Erich Kstner DER KLEINE GRENZ VERKEHR ODER GEORG UND DIE ZWISCHE NFLLE Atrium Verlag Zrich 1938by Atrium VerlagA.G.,Zrich Z E L l M A PREDGOVOR ZA ITATELJE Kad sam za vrijeme festivala u Salzburgu anno 1937. pripremao u glavi ovu knji icu , Austrija i Njemaka bile su "zauvijek" odvojene graninim stupovima, rampama i raz liitim po tanskim markama. Kad je 1938. godine knji ica ugledala svjetlo dana, bile s u te dvije zemlje "zauvijek" ujedinjene. Imale su iste po tanske marke i medu njim a nije vi e bilo nikakvih mea. A knji ica je, da ne bude zaplijenjena, morala br e-bolj e napustiti zemlju. Habent sua fata libelli, doista, knjige imaju svoju sudbinu. Sad, kad se knjiga treba pojaviti u novom izdanju, Njemaka i Austrija ponovo su razdvojene. I opet g raninim stupovima, rampama i razliitim markama. ini mi se da novija povijest nije n a strani pisaca nego sakupljaa maraka. Ako je ovo uope neki blagi prigovor, on nip o to nije upuen filateliji nego iskljuivo novijoj povijesti. Nakladnik, pisac i ilustrator ove knjige ivjeli su nekad u istom gradu. U gradu k oji se zove Berlin. A sadjedan od njih prebiva u Londonu, drugi u Miinchenu a tr ei u Torontu. Svi su oni, svaki na svoj nain, sva ta pro ivjeti. Ona opasna stara fraj la Klio istjerala ih je iz njihovih kua, navika i snova i pretvorila u cigane. Ka d dobiju jedan od drugoga pismo, s neobinim markama i igovima, nasmije e se i poklon e kuvertu nekom djeaku. Jer, i u 5 Engleskoj, i u Njemakoj, i u Kanadi mogu se uvijek nai djeaci koji skupljaju po tansk e marke. ERICH KSTNER UZrichu, u proljee 1948. godine 6 PROSLOV ZA ITATELJE (Iz predgovora prvom izdanju iz 1938. godine) Ovaj dnevnik iz Salzburga koji upravo dajem na uvid javnosti, potjee iz pera mog najboljeg prijatelja. Taj se mladi ovjek zove Georg Rentmeister. Kad je prije otp rilike godinu dana putovao iz Berlina u Salzburg, morao je prijei granicu koje da nas vi e nema. Sad sam se tek sjetio da vi uope ne poznajete mog prijatelja Rentmeistera. Stoga, prije nego to ponete itati njegove dnevnike zapise, da vam ka em ne to o njemu. To je v a e sveto pravo, a nee biti na odmet da to uinim jer je Georg poglavlje za sebe. Pri mjerice, otkako prijateljujem s njim, a ima tome ve petnaest godina, on se bavi p isanjem, a da do dana dana njega nije objavio ni jednog jedinog retka. U emu je stvar, pitateteme. On je od samog poetka imao jednu veliku manu, a ta je d a postavlja sam sebi zadae od kojih bi svaka za se mogla biti ivotni cilj jednog ov jeka. Navest u vam nekoliko njegovih radova kojima s razlogom nikad kraja nema, gotovo uvjeren da neete dugo moi svladavati beskrajno divljenje koje on zaslu uje, a koje j

e izmije ano s ne to malojeze. Georg radi, izmeu ostalog, na knjizi koja e nositi naslov "() konjunktivu u njemako m jeziku, s obzirom na 7 starovisokonjemaku, srednjevisokonjemaku i novijevi-sokonjemaku gradbu reenice ". U jednoj od njegovih pet radnih soba naslagani su, u krinjama i sanducima, izvaci na tu temu iz djela starijih i novijih pisaca, a na vratima te sobe posveenoj ko njun-ktivu visi ploica s prijeteim natpisom: "Consecutio tem-poruml" Na pokrajnjim vratima pi e: "Antika i kr anstvo!" Iza tih vrata takoer stoje krcati or mari, krinje i sanduci. Tu Georg uva rezultate i spoznaje do kojih je do ao prouavajui izvore za planirano kapitalno djelo "O promjenljivim utjecajima antike i kr anstva na srednjoeuropsku umjetnost i kulturu ". Koliko sam mogao shvatiti, rijeje oprikazu razvoja dviju zaraznih bolesti koje od vajkada, katkad istodobno a katkad cikliki, nagrizaju organizam koji se zove Sred nja Europa. Otprilike od 1000. godine poslije Krista ta je geografska regija za kulturnog povjesniara patolo ki sluaj, tvrdi Georg. Siromah! Na treim vratima stoji rije "Stenografija "! Georg ve deset godina radi na sasvim n ovoj stenografiji koja e ukloniti nedostatke dosada njih sustava i donijeti neizmje rne prednosti. Georguje cilj da povea broj slogova u jednoj minuti, i to s pomou m etode kojom e se itave reenice zapisivati neprekinutim potezima pera. On vrsto vjeru je da e se tada moi bez po muke stenografirati tri stotine slogova u minuti. Budui da i ovjek koji najbr e govori ne mo e izgovoriti vi e od dvjesto pedeset slogova na mi nutu, dakako da meni nije sasvim jasan smisao projekta da se zapi e tristo slogova na minutu. Ali Georg se zapleo u tu stvar kao pile u kuine. On je Sizif koji se dobrovoljno prijavio da gura kamen. Nikog valjda nee iznenaditi podatak daje i taj njegov rad teku povojima. * Slaganje (gramatikih) vremena (lat). 8 Ne sjeam se vi e to pi e na ostalim vratima, ali jedno je nepobitno: u svakoj od tih p et radnih soba nalazi se, uz spomenute knjige, krinje i sanduke, i po jedan pisai stol. Dakle, pet pisaih stolova, pet pisaih stolaca, pet tintarnica, pet blokova za pisa nje i pet rokovnika! I tako, taj nevjerojatni Georg tumara izmeu tih svojih nedov r enih ivotnih djela, duboko zami ljen, radei malo na jednom, malo na drugom, malo na treem, i tako redom. Njegova tajnica, koju on zove "tetia", djeluje pomalo zbunjen o. To jojsezaista mo e oprostiti. Sreom, Georg mo e sebi priu titi potpuno zadovoljavanje svojih skupih duhovnih prohtj eva. Onjejedan od nasljednika vrlo velike tvornice koja proizvodipocinane kade; k ade u kojima se mo e sjediti, u kojima se mo e le ati, i maju ne kade u kojima se mogu m ala djeca na-sapunati i isprati od sapuna. Tvornica se nalazi ujednom romantinom gorskom kraju u Njemakoj, a njegov stariji brat koji vodi to uspje no poduzee plaa Ge orgu koliko god ovaj tra i, samo da se ne petlja oko pocinanih kada. I Georg se ne petlja. I ivi u Berlinu i malokad izlazi iz svojih pet kabineta. Ip ak je "doktor Fausti", kako ga mi zovemo, laniupoz-no ljeto napustio konjunktiv, antiku, stenografiju i kr anstvo da bi se odmorio. Kad se nakon nekoliko tjedana vr atio, tutnuo mije u ruku dnevnik koji je vodio na godi njem odmoru. Razumije se da ovjek kao to je on nije mogao ostati besposlen, a ja sam se obradovao kad sam vid io da je napokon ipak dovr io jedan posao, pa makar to bio i dnevnik na godi njem od moru. Proitao sam taj rukopis i poslao ga svom nakladniku. Ovome se rukopis svidi o pa ga je i objavio. I njemu i meni bilo bi drago kad bi se knjiga svidjela itat eljstvu. U Berlinu, u ljeto 1938. godine ERICHKASTNER 9 P.S. Usput budi reeno, moj prijatelj Georg nema pojma damu je dnevnik tiskan. udom e se uditi kad ga ugleda tiskanog. 10 PROSLOV ZA AUTORA DRAGI MOJ GEORG!

Ti nema pojma da je tvoj dnevnik tiskan, i udom e se uditi kad ga ugleda tiskanog. Ja nisam dobio odobrenje od tebe da ikome poka em tvoj rukopis, a kamoli da ga objavi m. Ipak, to bi htio? Za to bi tebi bilo lak e nego drugim piscima? Nadam se da e to shvatiti. Meutim, moram priznati da mije drago to nisi u Berlinu ka d izlazi ova knjiga, nego na Cejlonu. Mojoj gladi za senzacijama posve je dostat na predod ba o tome kakvo e biti tvoje iznenaenje. U ovom sluaju, kao i u mnogim drug ima do sada, mogu tono predvidjeti kako e to izgledati. Daj Bo e da se tvoj gnjev do povratka kui slegne i, ako je ikako mogue, ustupi mjesto blagom zadovoljstvu to si i bez svoje volje postao koristan lan ljudske zajednice. Molim te da pozdravi svoju mladu enu! Bilo mije i onda i sada neshvatljivo kako je to zanosno stvorenje htjelo da se uda za tebe. Ti si svakako pametan, zdrav, im uan, pristao, pomalo luckasti vedre naravi-ali zarsu sve to dovoljni razlozi? Ipa k, nasluujem to je na kraju prevagriulo kod nje da poe za tebe. Zacijelo sije upita o da li bi te htjela za mu a! (Ja svaki put zaboravim to pitati pa u stoga dovijeka ostati ne enja. Jer, ako ovjek ne 11 vie u umi, ne treba se niemu uditi-ti ve zna to hou kazati.) Va skori povratak kui plemenitu raspolo enju VA ERICH P:S. U pismima J. M. R. Lenza otkrio sam nekoliko reenica u konjunktivu koje e te zanimati. Dao sam ih "tetii" da ih prepi e, pa e i te izvatke moi pohraniti uz ostale ako u tvojim krinjama ima jo mjesta. N.B. Kao pisac i ovjek moi e sa zadovoljstvom ustanoviti da nisam dirao u tekst tvog a rukopisa. Jedino to sam sebi dopustio, to je da sam podijelio dnevnik naslovima poglavlja. Oprosti mi, Faustiu! 12 Salzbur ki dnevnik Georga Rentmeistera ili Malogranini promet Napisano u kolovozu i rujnu 1937. godine (poslije Kristova roenja) Pogled (s tornja sa zvonima koja sviraju) na tvravu Hohensalzburg, crkvu sv. Petr a i samostan Nonnberg MOTTO: "Hic habitat felicitas ! "* * "Ovdje prebiva srea." Ovaj je natpis pronaen na rimskom podu od mozaika koji je otkriven kad se kopao t emelj za spomenik Mozartu u Salzburgu. PRETHISTORIJAT Berlin, potkraj srpnja 193 7. Karl mi pi e iz Londona, pita me da li bih htio da se sastanem s njim u Salzburgu oko polovice kolovoza. Njega ja tamo pozvala uprava Salzbur kog festivala koja bi ga htjela dogodine anga irati kao scenografa. Ovoga puta ele samo da ga vide i da m u poka u nekoliko svojih predstava. Obeali su mu po dvije ulaznice za niz izvedaba. Odavno nisam bio u kazali tu pa sam prihvatio njegov poziv. Ne smijem zaboraviti podnijeti molbu za odobrenje deviza. Jer, budui da je Salzbu rg u Austriji, moram prijei granicu, a tko god danas prijee granicu, smije ponijet i sa sobom, bez posebnog odobrenja, najvi e deset maraka mjeseno. Matematiki sam bes prijekorno izraunao da bih u tom sluaju smio - ako raunamo da mjesec ima trideset d ana - svakog dana potro iti tono 33,3333 pfeniga, ili jo tonije 33,3333333 pfeniga. S to je premalo, premalo je! Prijeko je potrebno podnijeti molbu da mi odobre ne to veu svotu. Izdiktirat u jo danas molbu "tetii" i uputiti je nadle nima. \ 17 Berlin, sredinom kolovoza Kart je ve nekoliko dana u Salzburgu i, kakva gaje nestrpljiva Bog dao, brzoj avn o me pita za to j o nisam tamo, i kad u stii? Nazvao sam Devizni odjel da ih pitam mo gu li u doglednoj budunosti raunati da e mi molba biti rije ena; molio sam da mi ne z amjere na znati elji, ali da festival u Salzburgu zavr ava prema programu tono 1. ruj na. Slu benik mi nije dao mnogo nade. Rekao je daje ured zatrpan molbama, a da se razumije samo po sebi da ima hitnijih sluajeva od turistikih putovanja. Sada imam

dakle odobrenje vojnog odsjeka i paso ke slu be -smijem otii u Austriju na etiri tjedn a. Ali, to mi to vrijedi kad ne smijem ponijeti sa sobom vi e od deset maraka? 18 Berlin, 19. kolovoza Karl me bombardira brzojavkama. Pita me zar mislim da e festival radi mene biti p rodu en, i ka e daje spreman porazgovarati s Toscaninijem o produ enju; samo mu moram j aviti kada tono namj eravam doi: da li ve u studenom ili u prosincu? Sto mu ja mogu? Devizni odjel nije mi jo poslao nikakvu obavijest. Aja se ne usuuj em da ih opet zivkam. Na kraju krajeva, ljudi imaju i drugih, preih briga od mog godi njeg odmora. Erich mi je dao ideju koja nije lo a. Naknadno sam nazvao hotel Ax elmannstein u Bad Reichenhallu i rezervirao sobu s kupaonicom. Poznajem taj hote l otprije. Vrlo je udoban; ima igrali te za golf, bazen, teniske terene. "Tetia" je oti la da mi kupi voznu kartu za spavaa kola. Ujedno sam je zamolio da mi naknadno po alje po tom odgovor Deviznog odjela. Veeras mogu dakle na put. 19 KNJI NICA ZELINA PLAN U spavaim kolima, 19. kolovoza Osjeam se kao kakav veliki lukavac. No je. Vlak tutnji kroz Franaku. Le im na le aju, p ijuckam pola boce crnog vina, pu im i unaprij ed se veselim Karlovom glupom licu. Nee biti ni ta pametnije od lica starog suca Schei-nerta prij e nekoliko sati na ko lodvoru Anhalter. - Zdravo, doktore - doviknuo mi je kad me ugledao. -Kamo putujete? -U Salzburg! -odgovorio sam. -U Salzburg? Ba ste srekovi! Agdje ete odsjesti? -UReichenhallu! Taj dobrijan i inae nema bogzna kako produhovljeno lice, ali je u tom trenu zaist a izgledao kao ovca s naoalama u ro natu okviru. U Austriji odlaziti u kazali te, a u Njemakoj se hraniti i spavati - moj godi nji odm or bit e po svoj prilici zaista originalan! U svom starom kolskom atlasu uvj erio sam se da Reichenhall i Salzburg dijeli svega pola sata vo nje eljeznicom. eljeznika je veza dobra. Putovnica mi je u redu. Bit u dakle permanentno ukljuen u takozvani malogranini promet. U Reichenhallu u ivjeti kao gransenjer, a u Salz-burgu kao goljo; svakog dana bit u i jedno i drugo. 21 Situacija kao iz kakve komedije! A gospoda pisci se jo boje da bi svijet, zbog ta kozvanog napretka, mogao ostati bez romantike! Ne moraju se zbog toga ni najmanje brinuti. Veina zemalja ima ve svoje devizne zak one. - Boca je prazna. Stoga u sklopiti svoje pospane okice. 22 U vagon-restoranu, 20. kolovoza Doruak je najljep e doba dana. Brzovlak juri kroz bavarsko gorje. Seljaci sadijevaj u sijeno na kolce zabijene u zemlju na livadama da se su i. Ljetni krajolici vrte se vedro oko nas "kao ploa na velikom gramofonu Bo jem". Sjedim u odjeljku za pu ae i upravo sam ne to zakljuio. eljeznike kompanije u svim zemlj ama imaju dvije vrste kupea, za pu ae i za nepu ae. Sto se toga tie, ini se daje sve u r edu - ali tako se samo ini. U odjeljku za nepu ae zabranjeno je pu enje; shodno tome, u kupeu za pu ae moralo bi biti zabranjeno nepu- enje! Ali nije tako, a takve nedoslj ednosti duboko vrijeaju moj osjeaj za pravdu. Kako bi bilo lijepo kad bi kondukter sad u ao u odjeljak za pu ae i kaznio sve one koj i ne pu e, pa ih strogo otpravio u k upe za nepu ae! Ni ta nije savr eno na ovome svijetu. Ali moram prekinuti. Upravo smo pro li kroz Frei lassing. Sljedea je postaja Reichenhall. 23 MALOGRANINI PROMET Reichenhall, 20. kolovoza Upravo sam se vratio iz Salzburga, i evo me gdje sjedim, negdje iza ponoi, u hote lskom baru i pijem svoje omiljeno "Charlottenbur ko plzenjsko pivo", kako su moji

prij atelji okrstili krepku mj e avinu ampanj ca i piva. Prije est godina bio sam posljednji put u Salzburgu. Ipak, kad sam danas oko podn e sjedio s Karlom u vrtu Stieglove pivnice, straga, u "svijetu", gledajui odozgo na grad ratobornih i umjetnosti sklonih nadbiskupa, bio sam ponovo ganut. I ljup kost mo e potresti ovjeka. Pogleda na pet- est palaa povezanih meu sobom paradnim ulazima, kolonadama i trijemo vima, na raznolike tornjeve i krovove, koji jasno a ipak ivo odra avaju tlocrt ustr ojstva glavnog trga - taj je pogled sjeverno od Alpa jedinstven. To nije nikakvo udo jer su duhovniki knezovi koji su podigli Salzburg htjeli izgraditi, i izgradi li su, talijansku rezidenciju. Sklad razliitih boja i nijansi koje sve te e za vedrinom, zaokru uje ne to to ne bi zapr avo ni trebalo zaokru ivati. Krovovi blistaju, zeleni, sivi od kriljevca, crveni po put minija. Iznad svega str e tornjevi katedrale od bijelog mramora, krov franjevak e crkve pro aran zaga-sitosivom, vinski rujnom i bijelom bojom, stari ru iasti 25 tornjevi Kolegijske crkve s njenim bijelim figurama svetaca, sivozeleni toranj s a satom koji svira, te druge neke rie i zelenkaste kupole i svodovi. Zapravo je s ve to jedna simfonija. Karl mije ispriao kako je Wolf Dietrich von Reite-nau, koji je s majine strane bio Mediejac, jedan od onih renesansnih knezova koji su voljeli grbove i oru je a koji su se nazivali nadbiskupima, oko 1600. godine dao poru iti staru samostansku crkv u i vi e od stotinu kua kako bi podigao novu katedralu. Pozvao je jednog Palladiova uenika i ovaj je udario temelje katedrali. Ali tadaje gradnja zapela, jer se Wol f Dietrich nesmotreno zapetljao u rat s Bavarskom, pa je do smrti ostao zatoen na Hohen-salzburgu, u svojoj vlastitoj tvravi. Njegov neak i nasljednik Markus Sitti kus von Hohenems pozvao je jednog drugog talijanskog graditelja, koji je poru io n ove temelje i poeo gradnju iznova. Tek je pod iduim nadbiskupom, grofom Parisom Lo dronom, katedrala dovr ena. To je bilo godine 1628, dakle u Tridesetogodi njem ratu, koji nije Salzburg ni dot akao: "Hie habitatfelicitasi " Ta tri apsolutna gospodara dotjerala su svoju rezidenciju do arhitektonskog savr e nstva. Njihovim nas-lj ednicima, crkvenim knezovima koj i su ivj eli u baroku i r okokou, preostalo je jo samo da ostvarenu perfekciju prostorno pro ire, dvorcima ko je su podigli za svoje metrese na mjestima to su tada bili udaljeni od grada, par kovima i perivojima punim ivotinja iz pria i mitolo kih figura. Kad se Salzburg popu nio graevinama, nadbiskupi su pozvali iz Italije i druge umjetnosti: glazbu i kaz ali te. Jo je Mozartov otac bio dogurao samo do zvanja drugog dvorskog kapelnika, j er je i u osamnaestom stolj eu prvi kapelnik morao biti Talij an. Karl svakako eli da mi prvom prilikom poka e Kameno kazali te koje je Marx Sittich po digao u Hel-lbrunnu, na brijegu iza malog Mjesenog dvorca. U tom 26 kazali tu usred ume, u biv em kamenolomu, izvedene su prve talij anske opere na nj em akom tlu. Salzburg je kao stvoren i izmi ljen za kazali nu sce-neriju. Nije nimalo sluajno to sa da, u dvadesetom stoljeu, "festival" donosi Salzburgu meunarodnu slavu. Bez obzira na to da li su se prije vi e stoljea u Kamenom kazali tu izvodile prve europske oper e ili se danas pred katedralom i u biv oj jahakoj koli izvode Hofman-nsthal i Goethe , ovaj je grad oduvijek bio tijesno vezan sa eljom za igrom. Za na im stolom u Stieglovoj pivnici sjedili su i domai ljudi. Razgovarali su o kaz ali tu kao pravi znalci, pa bili oni inae pekari, postolari ili krojai. Usporeivali s u razliite glumce koji su tijekom godina nastupali u naslovnoj ulozi Jedermanna, raspravljali kao struni kritiari i slo ili se u mi ljenju daje M. kao Jedermann kudika mo "najljep e umirao". 27 Reichenhall, 20. kolovoza, kasno uveer Bar je na kraju bio tako prazan da sam se radije povukao s dvije boceplzenjskogp ivau svoju sobu. Le im u krevetu i prouavam salzbur ke novine. Uredni tvo priopuje da se u ovoj festivals koj sezoni u Salzburgu okupilo vi e od 60 000 turista i da su turisti doputovali u otprilike 15 000 automobila. Ako uzmemo da svakim autom putuju prosjeno tri do et

iri osobe, proizlazi bez ikakve dvojbe da sam ja jedini turist koji se nije dove zao autom. Ja se vozim autobusom. Autobus se u Reichenhallu zaustavlja pred mojim hotelom i , unato provjeravanju putovnica na dva mjesta, sti e za nepunih pola sata na Trg Re zidencije u Salzburgu. Onih deset maraka koje smijem potro iti u mjesec dana ve sam danas spiskao. Lakoumn ost mi formalno nije dala mira. Pokupovao sam sve to mije do lo pod lisnicu: Mozart ove kugle, razglednice, perece, pa ak i engleske svilene bombone! Od sutra sam, ak i ako elim popiti samo kavu "sa lagom", izruen na milost i nemilost Karlu. Inae, budui da sutra idemo na Fausta, ve sam danas prenio svoj smoking preko granic e i pohranio ga kod Karla. On stanuje u Hollbrauu, graevini koja je isto toliko l ijepa koliko i stara. ovjek se mora popeti uz mnoge izlizane stube dok ne doe do n jegove sobice. Sad mi dakle smoking visi u Austriji. Pati li od nostalgij e? Sutra u podne sastajem se s Karlom u kavani "Glo-ckenspiel" (Svirka zvona). Sa s obom neu ponijeti ni pfeniga nego samo bogovski lan-paket. To smijem. Karl e prijep odne crtati u perivoju Mirabell. Uope, on slika akvarele, crta olovkom, tu em i kre dom kao sumanut. On je - a to je sve pod utj ecaj em lj epote Salzburga - kronino "dobre volje". U jedanaest sati u noi, kad je moj autobus kretao s Trga Rezidencije, on je staja o jo pred po tom i slikao 28 dvorski zdenac, to talijansko remek-djelo meu zdencima- etiri kamena konja sa svoj im perajama i krlju tima, sa grivama nalik na velike vlasulje, s vodom to izbija iz nozdrva tih vodenih drijebaca i to se pri umjetnoj rasvjeti srebrnasto pjeni, a u pozadini utljiva katedrala i proelje jo mualjivije Rezidencije - laka ti no, gospodi ne slikaru! 29 a VELIKI DO IVLJAJ Reichenhall, 21. kolovoza Svanjiva a ja ne mogu spavati. Trao sam nonim ulicama kao telac kogaje ne to ubolo, sve do Bavrisch-Gmaina i natrag, do kolodvora, po Salzbur koj cesti i natrag. U ba ru sam sjedio desetak minuta. Onda sam opet izjurio van i sj edio negdje na nisk om zidiu neke vile... I da se ba meni to moralo dogoditi! Zaljubio sam se! Da sam se tek malice zaljubio, ne bih imao ni ta protiv, ali ovako ! Da sam se zaljubio kao gimnazijalac, jo hajde-de, ali kao cijeli prvi razred gi mnazije! Ostajem bez daha kad pomislim na tu djevojku. A neprestano mislim na nj u! Samo to se ne ugu im. U asno divno stanje! Kad sam oko podne stigao u Salzburg, K arla jo nije bilo u kavani. Lisnicu sam bio ostavio u Rei-chenhallu pa sam, "kako zakon zapovijeda", stupio bez ijednog pfeniga u d epu u maju nu crkvu svetog Mihovi la - koja je jo dograivana sa tri strane - i promatrao svijee i spomen-ploice to su i h postavili svetom Tadiji izlijeeni ljudi koji su bolovali na noge. U predvorju s am razgledao krabicu za milodare iznad koje stoji natpis " tedionica za vjenost", i obavijest o "odlasku autobusom na hodoa e", za koje je "potrebna putovnica". (Jesu l i i kri ari, kad su odlazili u Svetu zemlju, morali 31 "Arkaneo i vrag", motiv iz Hllbrua imati putovnice?) Kad sam iza ao iz crkve, lijevalo je kao iz kabla. Odjurio sam u kavanu "Glockenspiel", naruio kavu i uzeo itati novine j edne za drugima ekajui Kar la. Sj edio sam kao na iglama. Popio sam bio kavu i inilo mi se da se konobar ulja oko mene kao plaeni ubojica. to da radim ako onaj mangup ne doe? Pro ao j e puni sat od dogovorenog vremena. Bilo je beznadno i dalje ekati. Nije mi preostalo ni ta drugo no da zamolim kojeg gosta da mi plati kavu! Eto, to je ta romantina situacija o k ojoj sam onako usrdno snatrio! Procjenjivao sam goste po tome koliko bi bili skloni poastiti imunog turista alicom kave koju je ve popio. Itadspazihnju! Zove se Konstanca. Ima kestenj astu kosu i plave oi -ali, kad bi bilo i obratno, i opet bi bila savr ena.

Vjerojatno je primijetila kako uznemireno nekog ekam, pa je bacila uveseljen pogl ed na mene. Da se nije nasmij e ila, mo da ne bi bilo ni ta, ali ovako! Ustao sam, pristupio joj, priznao u kakvom sam kripcu i zamolio j e da mi se smil uj e i pomogne mi. Nasmijala se - oh, kako je Salzburg muzikalan grad! - nasmijala se i ponudila mi da sjednem za njen stol. Platila je moju kavu i ponudila mi da popijem jo jednu. Znam da sam to odbio; o emu smo razgovarali, ne znam. (Nema nikakve dvojbe da je zaljubljenost akutna umna poremeenost. Infekcija du e toliko deformira razum i vol ju obolj eloga da ga ovjek j edva mo e jo prepoznati.) Tada je po la iz kavane. Dakako da sam krenuo s njom. Sva ta smo kupovali. Najprije na arenoj tr nici ispred Kolegijske crkve, a onda po srednjovjekovnim prolazima kro z kue to vode do Getreidegasse ( itne ulice). U jednoj svjearnici kupila je dva meden jaka sa crvenim srcem od eernog preljeva. Pojeli smo ih na ulici. Ja sam nosio nje nu mre u s kupljenim stvarima i svoj lan-paket. Rastali smo se dolje, na keju. Obeal a mi je da e sutra opet doi u "Glockenspiel". 33 Da, i onda sam je poljubio! Meu stotinama ljudi. Usred amora na svakojakim svjetsk im jezicima. Jedva da sam je poznavao a ve sam je poljubio; nisam mogao daje ne p oljubim. Bilo mi je kao da ljubim sudbinu koja me dovela do nje. Jo se jednom samo nasmije ila. A onda se uozbiljila. Kao i ja. Tako je to bilo. - Karla sam na ao u njegovoj sobici u Hollbrauu. ekao me bio u kav ani Tomaselli. Posrijedi je bio nesporazum, ni ta drugo. Nesporazum! Odsutan duhom , obukao sam smoking. Poslije sam u pivnici pojeo ono to su mi dali u Njemakoj: ku hana jaja, sendvie, gro e i breskve. Konobarica mije sama od sebe donijela tanjuripr iborzajelo. Seljaci, oferi, kazali ni posjetitelj i, svi oni sjede u tim pivnicama za golim, oribanim stolovima i kusaju ono to su donijeli sa sobom. Karl mije plat io pivo. Ni ta me nije pitao. Valjda me se zbog tog mog raspolo enja predstava Faust a nije osobito dojmila. Od jahake kole, koja je podignuta negdje oko 1700. godine i u kojoj se arkade, uklesane u ivu stijenu, di u terasasto jedna vi e druge, napravi li su kazali te pod vedrim nebom. Pozornice su as jedna iznad druge, as jedna do dru ge. Reflektori su obasjavali scenu sad ovdje, sad ondje. Udaljenost izmeu pozorni ca katkad je poprilina. Kad god bi zavladala pomrina, otre njavala me pomisao da glu mci sad jure po mrklom mraku od jednog mjesta do drugog kako bi na vrijeme stigl i u Auerbachov podrum ili u tamnicu. Za to se zapravo igra Goetheov "klasini" Faust, za to se ne igra njegova prvobitna ve rzija ili stari puki igrokaz Faust"? Razgovor koji sam uo u pauzi, najbolje e objas niti to mislim. U onoj vrevi od nereva i sa-murovine, maharad a, frakova, briljanata i uniformi, susreo se Amerikanac s Amerikankom. 34 -Doyou understand a word? -upita ga ona. -No -odgovorijoj on. Poslije pauze udarila je ki a. Iznad gledali ta navukli su ceradu, a kako je zatim k i a bubnjala po platnu, bilo je akustiki posve nemogue razumjeti Goethea. Faust je o tvarao i zatvarao usta poput krcaljke za lje njake. Gret-chen i Mefisto pokisli su do ko e a da nisu smjeli otvoriti ki obran. Nakon predstave presvukao sam se u Karl ovoj sobici i u posljednji tren stigao jo na zadnji autobus za Reichenhall. Sad u poku ati zaspati iako mi srce lupa u grlu. Zove se Konstanca i sutra u je opet vidjeti. Izgleda kao pre-stolonasljednica, a zapravo je - sobarica! Zaista! Iz jednog dvorca napol puta do Hellbrunna. Dvorac pripada grofovskoj obitelji koja je negdje na putu, a dvorac zajedno s poslugom iznajmili su vlasnici bogatim Ame rikancima do kraja festivalske sezone. Sobarica? Prije bih rekao komornica iz ka kve Mozartove opere! Priznao sam joj da joj ne mogu vratiti pozajmljeni novac za alicu kave i medenj ak. Nasmij ala se. Ima tednu knj i icu, ka e. \ * Razumije li ti ijednu rije? ** Ne razumijem. 35 Salzburg, 22. kolovoza, podne Dovezao sam se prvim autobusom u Salzburg. Dok smo se vozili, sunce je iza lo iza oblaka koji su se vukli pa je ravnomjerno obasjalo Reichenhall i Salzburg. S obj e strane granice prote e se ista alpska dolina; s obj e strane govori se istim nje makim narjejem; i ovdje i ondje nosi se ista narodna no nja, ko nate hlae, kaputi od ne

valjanog sukna, dirndli i veseli zeleni e iri sa etkicama za brijanje. Jedina je razlika u tome to u Njemakoj automobili voze desnom stranom ceste, a u A ustrij i lij evom. Odmah iza austrijske carinarnice - u Walserovu polju u kojem su neko Rimljani, pr ije no to su postojale Austrija i Njemaka, sagradili kolonije vila - nalazi se mje sto koje se zove Himmelreich (Kraljevstvo nebesko). Pa kad j ej edan seljak, koj i j e u ao u autobus na nj emakoj granici, zatra io od konduktera "povratnu kartu za Kraljevstvo nebesko", zazvuale su mi te njegove rijei znatno poetinij e nego to j e i on sam mislio. Karla sam prona ao najednom mostu na Salzachu. Skicirao je raznobojnim olovkama ri bia to je stajao na izboenom kamenu. Priekao sam dok nije nacrtao i pozadinu, crkvu s ljupkim crvenim krovom na vrhu brijega, u Mulinu. Dotle sam promatrao strance. Mnogi od njih ele, to se no nje tie, nadma iti i domai svijet pa se ponosno epire poput djece, odjeveni kao seljaci iz Pinz-gaua ili seljakinje iz Lungaua, nose lanie za gu u iako nemaju gu e, s ki obranima smotanim na engleski nain to im vise o ruci, ili se ak, bogato opremlj eni u Lanzovoj trgovini narodnim no njama, voze u automobilu s najmanje dva ofera! To ni ta ne smeta, nego samo uveseljava opinstvo. Jer, u Salzbur gu se i gledaoci igraju kazali ta. Poslije smo lunjali uliicama, zavirivali u ve e i dvori ta, u ivali gledajui drvene stub e, balkone i galerije, 38 umjetniki izraene oznake cehova i gostionica, obojene svece u ni ama na kuama, vedre i pobo ne izreke ispisane na slj emenskim lj ebovima; u ivali smo u svemu to je staro! Jer, to je ono to neprestance upada u oi, i to ne samo u Salzburgu - svaki prozors ki vijenac i svaka brava na vratima, svaki dimnjak, svaki penjak i svaka noga sto lice iz ranijih stoljea odaju ukus, umijee i ljubav za dotini predmet. Takav odnos obojice, obrtnika i vlasnika, prema kui, prema odjei, pa i prema najmanjem komadu pokustva, zadr ao se sve do bidermajera. Zatim je uslijedio opi potop, a gdje se Mak art rodio? U Salzburgu! Popeli smo se na Hohensalzburg. Htjeli smo izbliza promotriti one mnogobrojne, u razliitim epohama podignute tornjeve, vrata, bedeme i bastione koji se iz doline doimlju kao golema srednjovjekovna brdska utvrda. Dok smo se penjali, pred nama su se pru ali raznoliki pogledi na lijepi grad i na njegovu ubavu okolicu. Kad sm o bili gore, temeljito smo razgledali silne zidine. Karl mi je, osim toga, pokaz ao najva nije toke panorame: Hellbrunn, Geisberg i njegova ni eg brata Nockstein, bij elu crkvu Maria-Plain koju pohode hodoasnici. Napokon smo sjeli u tvravskom restor anu ispod jednog od velikih arenih suncobrana. Karl, koji oduvijek predusree glad tako to poinje jesti prije nego to ogladni, naruio je koljenicu s prilozima. Usprkos njegovim ozbiljnim prigovorima, ja sam se nah ranio onim to sam ponio u vreici iz Rei-chenhalla. - Ionako u ti jo danas prouzrokovati neizbje ne tro kove-rekao sam mu. * Tzv. makart stil karakterizira pretrpanost pokustvom, sagovima i draperijama, a nazvan je po austrijskom slikaru Hansu Makartu (1840-1884). 39 - Da nee mo da kupiti ko nate hlae kakve ovdje nose? - upitao me. - Ili da nisi mo da u k ojoj knji ari otkrio kakvu napetu bro uru o nj emakom konjunktivu? - Danas popodne trebat u novaca za dvij e alice kave i dva kolaa. - Otkad jede po dva kolaa? - Zavrtio je glavom, ali j e dobroudno stavio na stol pe t ilinga. Nisam mu mogao odmah odgovoriti jer su mi za tvrdo kuhana jaja dali eer umjesto so li. Okus je bio grozan. Kad mi se ponovo vratio dar govora, rekao sam mu: - Prvo, neu ja jesti kolae, a drugo, neu da imam uza se gotovinu koj a ne bi bila u skladu s va eim odredbama. Morat u te zamoliti da poe sa mnom u "Glockenspiel" i da u naprijed tutne u ruku konobaru odgovarajui iznos za dvije alice kave, dva kolaa i pr istojnu napojnicu. Ja sam goljo i namjeravam to i ostati. - im ja to platim konobaru, nee me vi e zadr avati? - Znam ja da ti eli skicirati kamene patuljke u perivoju Mirabell, a umjetnicima n e treba stajati na putu. - Zato si dakle ponio sa sobom iz Reichenhalla kiticu ciklama! - napomene gospod in umjetnik. A ja otpovr-nuh:

-Nisam te htio jo i zbog cvijea bacati u tro ak! Bio je to prvi na razgovor o Konstan ci. 40 Reichenhall, istog dana, ali nou Kad je u la u kavanu i nasmije ila mi se, zaboravio sam na nemir koji me muio u poslj ednja dvadeset i etiri sata. Ponovo vienje najbolji je sudac prvog susreta. Sav on aj nemir koji poslije slijedi druge je vrste. Kad mi je Kon-stanca pri la, nasluti o sam da srea ovoga puta nema drugog izbora. Mora nam pasti u naruj e. Obradovala se ru iastocrvenim ciklamama. Konobar je kiticu stavio u vazu. A kad je u la koliko sam bio dovitljiv da bih je mogao poastiti, u znak zahvalnosti pojela j e oba kolaa. Ni na jedan doruak sa ampanjcem na koji sam ikad pozvao ene ili prijate lje nisam toliko ponosan koliko na te kave i kolae to ih je Karl unaprijed platio. Bija e to ne to kao Bo i u kolovozu! Pravo je udo koliko je neva an predmet razgovora kad imamo jo sve kazati jedno drugome. Tada se o njemakom humanizmu mo e kudikamo dubok oumni]'e razgovarati nego to smo mi razgovarali o pecivu od lisnatog tijesta i au -tobusnim vezama. Nakon toga je ona ispriala zgode iz svoga profesionalnog ivota. Onakav austrijski renesansni dvorac iznajmljen Amerikancima zaslu io bi da bude sr edina u kojoj bi se dogaala neka suvremena komedija. U okviru svojih mogunosti, Konstanca nipo to nije neobrazovana. Zavr ila je srednju t rgovaku kolu i pokazala struni interes kad sam joj priao o svojoj novoj stenografiji . Od srca se nasmijala kad sam joj ispripovjedio kako sam sudjelovao u posljednjem stenografskom natjecanju u Berlinu, kako sam sve diktate prvi i u potpunosti po hvatao, kako mi iri nije mogao proitati ni jedan jedini slog jer sam se slu io svoji m jo neobjavljenim sistemom, i kako, na alost, ni ja, kad su me pozvali da proitam, nisam mogao odgonetnuti svoj stenogram. * 41 Vrijeme nije stajalo. Kako je Konstanca imala jo sat vremena a ni ta nije morala ku povati, odluili smo iznenaditi Karla u Mirabellu. Ali tek to smo iza li na ulicu, ud arila je, kao i obino ovdje, ki a. Dali smo se u trk, zaustavili se bez daha u ve i R ezidencije i pridru ili se skupini koju je vodi vodio kroz rasko ne povijesne dvorane . Takvi obilasci pod strunim vodstvom nikad nisu li eni komike. Ne mo e se ipak od neka da njih narednika zahtijevati da daju povijesnoumjetnika i kulturnohisto-rijska tum aenja pred ljudima svakojakih jezika i stale a koji kaskaju za njima. Uzmemo li u o bzir da ti estiti ljudi moraju i po desetak puta odverglati naueni tekst, neemo se u diti ni njihovoj stoikoj ravnodu nosti. Konstanca se, na alost, zasmijuljila ve u prvoj dvorani! estiti starac prekinuo je svoje jasno izlaganje o trostoljetnim goblenima i, prije nego stoje stupio u slj edeu odaju, dobacio nam takav preziran pogled da smo odluili sami nastaviti razgle davanje. Pustili smo njega i njegovu pobo nu skupinu da odmaknu ispred nas, pa smo , sami i nijemi, dr ei se za ruke, etali od dvorane do dvorane kao u kakvom dvorcu i z bajke. Tad je Konstancu spopala obijest. Izigravala je Amerikanku kojoj sam ja vodi, pa je tra ila od mene najlue podatke o slikama, sagovima, umjetnikim urama i s vemu to bi joj upalo u oi. Ja sam joj se predstavio kao ravnatelj muzeja, dvorski savjetnik Galimatijas, a na njena sam pitanja odgovarao grozomornim besmislicama. Colloredo - onaj isti k oji je onako ikanirao sirotog Mozarta - gledao je na nas dolje stisnutih usana, a nemino i bez trunka humora iz svoga okvira zlatne boje. (Konstanca govori englesk i savr eno. to se sve ne naui u takvoj jednoj srednjoj trgovakoj koli! teta to je nisam i ja pohaao.) U nadbiskupskoj spavaoj sobi, u najstarijem krilu Rezidencije, nai li smo opet na onu grupu. estiti starac otvoriojejo jedna vrata, pa smo, naravno, pomi slili da emo morati razgledati jo j ednu rasko nu dvoranu. 42 Meutim, umjesto toga, zavirili smo u franjevaku crkvu! Zakoraili smo i na li se na ba lkonu s kojeg su nadbiskupi stoljeima pribivali svetoj misi. etiri debela siva stupa, poput okamenjenih stabala u pra umi, gubila su se visoko u polumraku crkvenog krova. Pod nama je stajao mramorni, pozlaeni glavni oltar s P acherovom Bogorodicom nalik na dijete. Oko nje i djearca lebdjelo je kolo dra esnih

, zdravih, zadovoljnih an-elaka - krilati djeji vrti! S obje strane oltara stajala su dva pompozna, krasno obojena drvena kipa, sveti Juraj i sveti Florijan, oboji ca u blistavu oklopu, s visokim izmama na vezivanje, s turnirskim kopljima i u lje movima na kojima su se vijorile arene perjanice; dva antika junaka iz barokne oper e. Razgledanje je zavr eno, a i ki a je bila prestala. Jo smo jedanput u li, ovaj put na g lavni ulaz, u franjevaku crkvu. Opet smo se divili okruglim divovima od stupova i ivobojnim, veselim oltarima. Zatim smo potra ili ni i, najstariji dio crkve i pro li n a prstima pored ispovjeda-onica. Najednoj odnjih visio je jeftin karton na kojem bija e otisnuto: "English spoken " , a na drugom, isto tako bijednom kartonu: "On parle franais". Ako se ba po to-poto eli objaviti da ovdje mogu i stranci istresti sve to im je na sr cu - za to se ta obavijest ne izrazi u nekom dostoj nij em obliku? Sutra Konstanca nema vremena za nas dvoje. Meutim, prekosutra ima "slobodan dan"! Taj emo dan zajedno provesti. Ka e da ne smijem zaboraviti kupae gaice. Nadam se da e kupanje biti besplatno. Uope, zabrinjava me financijsko-tehnika strana tog njenog "slobodnog dana". Da li bi mo da trebalo da vuem za sobom Karla kao lisnicu na dvi je noge? Radije bih do ao iz Reichenhalla sa tri naprtnjae i est termosica! Odbila 44 je moj prijedlog da doe prijeko, u Njemaku. ini mi se da eli ostati u svoj oj sferi. Rastali smo se u Haffnerovoj ulici. Rekao sam j oj: - E pa, onda do vienj a, gosp oice Konstanca, do prekosutra! Pogledala me smije ei se, poljubila naas struak ciklama i do viknula mi radosno: -Zbo gom ostaj, Georg! I nestala. Naveer smo Karl i ja bili na koncertu u katedrali. Izvedene su Corneliusove Popij evke po Petrarki i Be-ethovenova Misa u C-duru, opus 86. Sva su mjesta bila zauz eta, bilo je tu redovnika, elegantnih ena, stranih novinara, sveenika, putnika iz bijeloga svijeta, seljaka, studenata, starica, pisaca i asnika. Vladalaje neizmje rna ti ina. Pobo ni ljudi utjeli su svi skupa, a mi ostali svako za se. Herman Bahr nazvao je ovu crkvu najljep om talijanskom katedralom na njemakom tlu. Veeras je imao pravo. Kad su se kapela, kor, orgulje i solo-pjevai sjedinili u Bee thovenovoj liturgijskoj ispovijedi sna nih tonova, probudili su se mali i mi i u kupoli i poeli neujno letjeti tamo-amo po raspjevanoj crkvi, visoko iznad na ih glava. Na papiriu sam napisao: "Ovdje ak i mi evi imaju aneoska krila" i pru io papiri Karlu. On m i je klimnuo glavom, a ondaje ponovo utonuo u slu anje. "Zbogom ostaj, Georg!" rekla mije. \ 45 Salzburg, 23. kolovoza popodne u kavani Tomaselli Na granici ve poznaju mene, siroma nog putnika. Danas je carinik htio vidjeti moju lisnicu. Rekao sam mu po istini da mi je lisnica ostala u sefu hotela Axelmannst ein, a on me zabrinuto upitao to u uraditi ako u Austriji o ednim. Opisao sam mu kol iko sam mogao svoga prijatelja i dobroinitelj a Karla. Od razgovora o mojoj ei pre li smo na njegove eluane tegobe. Jedna oito svadljiva putni ca savjetovala mu je neka se radije okani pia i pu enja. Na taj drzoviti savjet smr knuli su se i carinik i na ofer. Carinik je odgovorio putnici: Ne, onda ga ivot uope vi e ne bi veselio. Pie i pu enje potrebni su mu koliko i zrak i kruh svagda nji. ofer je klimnuo glavom i rekao: "Koji god izduraju, tisu vema zdravi, A ne izduraju li, nisu vi e pravi. " Utje enog tim rijeima, carinika koji boluje na eludac ostavili smo uz graninu brklju. Karl me ekao ispred Augustinskog podruma u Mulinu. Po li smo prema gradu; u li smo u Klausentor (Pu-stinjaka vrata) u etvrt Gstatten, ije su kue pripijene uz stijene Mon chsberga (Mona kog brda), a djelomice su usijeene u samu stijenu. Kroz otvorene vra tnice mogu se vidjeti niski svodovi a u pozadini ak i prostorije sa sti-j enama u mj esto zidova. Ovdje nije bezopasno stanovati iako su kue za tiene osebujnim "opkopnim krovovima". Ipak, godine 1669, na primjer, obru ilo se kamenje i uni tilo dvije crkve i cijeli j edan red kua. Pro etali smo se pored ur ulinske crkve Fischera von Erlacha, svratili u Gradski muz

ej i oko sat vremena razgledali skupljeno blago sve dok nas nisu oi zaboljele. Me ni je najljep a bila "pe za sprdnju". Svaka kaljeva ploica na pei predstavlja hrbat k njige na kojem je ispisan neki ueni naslov. Stoga sve skupa djeluje kao 46 brdo knjiga iji se latinski i teolo ki sadr aji spaljuju u pei. A iz tih ploica, u visi ni ovjeka, viri mali propovjednik koji ne to uzbueno gestikulira. Nije sasvim jasno da li taj ovjeuljak propovijeda ili se ljuti to ga s lea peku znanstvenim ogrjevom. Navodno se drugi dio zbirki uva u malom Mjeseevom dvorcu kod Hellbrun-na. Karl nam jerava ovih dana otii tamo sa blokom za skiciranje. (Inae, Mjeseev dvorac nastao je kao spontana ideja nadbiskupa Manca Sitticha von Hohenemsa. On j e 1615. godine podigao tu graevinu za svega mj esec dana. Za to? Htio je iznenaditi jednog visoko g gosta koji je ve dobro poznavao Salzburg, ni ta drugo. Druga vremena, druge ideje .) Obj edovali smo na Monchsbergu. Prihvatio sam Karlov poziv i priopio mu radosnu v ijet da me danas ne treba astiti kolaem nego najvi e alicom kave, a da me sutra uope n ee vidjeti. Lijepo je kad prijatelj i nisu radoznali, ali se tako ne to mo e izopaiti i u nezainteresiranost! utioje. Pratio sam pogledom sokola koji je izletio iz stijena i poletio prema gradskim t ornj evima. - Prekosutra bih te mogao upoznati s Konstancom, ako nema ni ta protiv. Totijejedna krasnadjevojka. Ima plave oi, kestenjastukosu i... -Da-ree Karl. - Zbiljaje arobna. -Vidio si nas? - Juer. I hoda da je divota! Veina ena ne umije hodati, ne znam zapravo emu im uope s lu e noge? - Zahvaljuje ti na kavi i kolaima. -I drugi put. - Sutra ima slobodan dan. - to ima sutra? - Slobodan dan - ponovio sam. - Ona je naime sobarica. Tu se Karl tako izvio na stolici, i nasmija toliko glasno, da su se ostali gosti lecnuli i poprij eko nas pogledali. Mislim da sam pocrvenio. 47 - to ti je da se smije tako neemu? -zare ao sam. Kadje Karl napokon svladao svoj zazo rni smijeh, rekao mije: - ovjee bo ji, pa ta mlada dama nije uope sobarica! - Bogme jest - odvratio sam. - Osim toga, zavr ila je srednju trgovaku kolu, zna ste nografiju i govori engleski bolje odnas obojice zajedno. - Pa, lijepo - ree on i slegne ramenima. - Onda je mo e povesti sa sobom u Berlin da ti bri e pra inu. Karl je na mahove zbilja blesav. 48 Reichenhall, 23. kolovoza, nou Prethodni zapis napisao sam danas popodne kod Toma-sellija u najstarijoj kavani u Salzburgu; ka u daje toliko stara koliko se dugo u Europi pije kava. Prije toga smo sjedili u perivoju Mirabell, meu arenim gredicama cvijea, kamenim lavovima, jed norozima, polubogovima i nj ihovim barokno uzbibanim damama. Na povratku nas je zahvatio pravi pravcati pljusak. Potrali smo preko mosta, proj urili pored kitnjaste Gradske vijenice izgraene u rokoko stilu i fontane svetog Fl orijana i upali u dupkom punu kavanu! Na prvom katu na li smo napokon dva stolca. Nismo zapravo sjedili za stolom nego za biljarom, koji je konobar br e-bolje pokri o stolnjakom. A imali smo karte za predstavu Jedermanna na trgu ispred katedrale! Ki a je podrug ljivo bubnjala po prozoru. Karl mije proitao to pi e na poleini karata. Najva niji pasu s glasi ovako: "Gledaoci gube pravo na reklamacije za predstavu Jedermanna - pa i na djelomini povrat plaene ulaznine - ako se predstava mora prekinuti zbog nevre mena, u sluaju daje predstava odigrana do 'prizora za stolom'." - Kad ne bismo imali novinarske ulaznice, mogli bismo podii plaenu ulazninu- rekoh . - Otkako si bez novaca, postao si prava krtica -turobno ustvrdi Karl. - Uostalom, predstava e se ipak odr ati, i to u Festivalskoj dvorani. U razgovor se upleo nekakav nezadovoljnik za susjednim stolom, ili bolje rei: za susjednim biljarom:

- Festival je ve gotovo zavr en a jo ni jedna jedina predstava nije odr ana ispred kat edrale! Svaki put je lijevala ki a. - U Salzburgu uvijek pada ki a vi e nego igdje drugdje - ree Karl - ali u kolovozu ki a u Salzburgu pada dan na dan. 49 - Zato stoje ovdje u ovo vrijeme festival! - Susjed je bio u zavadi sa cij elim svij etom. Susj ed tog susj eda dometne: - Turisti dolaze iako ki a pada dan na dan. Za nj ih je to ne to novo. Ja bih rekao da ki a pada najvi e zato da kavane budu dupkom pune. Zatim je zabio nos u novine - "Das Neue Wiener Journal ". Uzdahnuo sam, a kako sam mislio na Konstancu, rekoh: - Da sam bar slastiar u Salzburgu! Karl me nenapadno promotri, kao lijenik koji prvi put vidi "novi sluaj" za promatr anje. Poslije smo u njegovoj sobici na brzinu obukli smokinge, a kad je do lo vrijeme, p ohitali smo, gonjeni ki om, do Festivalske dvorane. Usprkos "nevremenu", domai svij et stajao je poput bedema i zadivljeno pratio, kao i svake veeri, igrokaz pred ka zali tem: kako pristi u automobili, kako iz njih izlaze dame zaogrnute krznom, kako im pri tome poma u gospoda, kako se dovoze kulise i sve ono ostalo to se mo e vidjeti . (Ove su godine od istaknutih gostiju posjetili festival talijanska prestolo-na sljednica, vojvoda i vojvotkinja od Windsora, supruga predsjednika Roosevelta, a meriki bariton Lawrence Ti-bett, maharad a od Kapurthale, gospodin Metro-Gold-wyn-M ayer i Marlene Dietrich, a da o Karlu i meni i ne govorimo.) Ponovo me potresao Hofmannsthalov Jeder-mann, ta najuspje nija od svih obrada srednjovjekovnih mister ija. Nasuprot GeotheovuFaustw, rije je o igrokazu koji zaista svak razumije, pa b io on iz SAD-a, iz Kine ili s otoja Fid i, i koji svakog gane. Radnja, razvoj glavn og junaka, krivnja i milost, sve je to bjelodano jasno i dira u srce ak i onoga t ko ne razumije ni ta od izgovorenih rijei. 50 Sad mi opet smoking visi sam samcat u Austriji. Je li ga Karl obj esio na vj e ali cu? Obeao je da e ga obj esiti. Sutraje Konstancin slobodni dan. Nisamje vidio dvadeset i etiri sata, i osjeam se kao dijete koje prvi put gleda pomrinu sunca. Recepcioner mije posudio naprtnjau u koju bi stao i klavir. Napunio sam je salamo m, kruhom, maslacem, sirom, okoladom, crnim vinom, voem i jedaim priborom, tako da u se sutra vjerojatno nakon prvih pola sata skljokati i ostati le ati na tlu kao Ga l na samrti. Nisam planinario jo od kolskih dana. Samo da sve dobro proe! Covj ek j e lopta kojo m se igraju strasti. 51 SLOBODNI DAN Hellbrunn, 25. kolovoza, ujutro Pro ao je i taj Konstancin slobodni dan! Potonuo je u pro lost, uz ostale sretne i t u ne dane koji se nikad vi e nee vratiti. Sjedim u prastaroj aleji, sam. Jo je rano, i jutarnje sunce obasjava na kraju moj e polumrane aleje dvorac Hellbrunn. - U jednom drugom, ne to manjem dvorcu, nedalek o odavde, Konstanca upravo sada balansira u ruci pladnjem s dorukom penjui se uz b arokne stube i mislei na mene. Valjda joj nee pladanj ispasti iz ruku? Stari je po rculan skup. Je li, kao druge sobarice, odjevena u crnu haljinu, s malom bijelom keceljom i bijelom nabranom kapicom na glavi? Ne smijem zaboraviti da je to pit am. Juer ujutro nije do la kao komornica nego kao Amazonka. ekao sam je na Trgu Rezi dencije, a naprt-njaa mi je bila toliko te ka da umalo to se nisam prevalio na lea. T ada se iza ugla pojavio mali, ivahni sportski automobil; netko mije iz njega mahn uo rukom; kola su naglo zakoila; za upravljaem je sjedila mlada dje-voj ka i do vi knula mi: -Servus,Georg! Nisam vjerovao svojim oima. Bila je to Konstanca. Onako zapanjen, zaboravio sam j oj pru iti ruku. 53

- Stari mi je grof, prije nego stoje otputovao, dopustio da mu vozim kola u va nij im prigodama. A zar moj slobodni dan nij e va na prigoda? -To je istina. -Epa, onda? - A benzin? - (ovjek mora vjeito govoriti o novcu kad ga nema!) - Zaboravio si na moju tednu knj i icu. - Jesi li u trgovakoj koli nauila i ofirati? - Nisam. Morala sam polo iti vozaki ispit da bih mogla voziti grofovu sestru. E, a sad upadaj prije nego to te pretegne ta tvoj a naprtnj aa na lea. Ukrcao sam svoj teleak, sjeo do nje i stisnuo joj ruku. Pritisnula je na gas, i o dosmo! (Planinarenje me dakle mimoi lo.) U seoskim vrtovima cvale su dalije i astre. Na livadama su pasle krave i konji. Postalo je vrue. Konstanci su se krijesile oi. Usta su joj bila poluotvorena, tiho je ne to pjevu ila. Kad god bi osj etila da j e motrim sa strane, nasmije ila bi se, ali je i dalje gledala mirno preda se. Kadikad bi mi rekla kako se zove neko mje sto. Zatim bi nastavila pjevu iti. Naposljetku sam ak i ja zapjevao s njom, a posli je sam, kad smo iza li na vrhu Gaisberga, ak ustvrdio da sam skladno sekundirao. Ka kva drskost! Smjestili smo se na jednu stijenu, gledali preko brda i dolina i radovali se to s mo dio ovog lijepog svijeta. Zrana jedrilica kru ila je neujno, kao kakva tajanstven a ptiurina, ponad uma ipopla ilajato vrana. ovjekpotpuno izgubi osjeaj za vrijeme kad udi da vrijeme stane. Ne znam vi e kad smo krenuli nizbrdo i obreli se u Salzkammergutu (Salzbur koj zemlji), provezli se por ed modrog jezera Fuschl i stigli do jezera Wolfgang. Negdje iza St. Gilgena Kons tancaje parkirala kola na nekom livadskom putu. Otrali smo do obale, obukli kupae kostime, skoili u vodu i otplivali daleko 54 od obale, a nakon toga le ali u toploj travi dok se nismo osu ili, mirkajui na suncu. Pokatkad su po jezeru plovili brodii s kojih su nam turisti mahali i dovikivali. Inae smo bili posve sami sa svojom arenom, mirisavom, cvjetnom livadom. Na mahove smo askali. Na mahove smo rovali po mojoj naprtnjai bez dna i hranili se . Na mahove smo se ljubili, a cvrci su i pele dotle izvodili svoj koncert za livad ski orkestar. Tako je nekako valjda bilo u raju. (Naravno, s tom razlikom to su A dam i Eva bili nepristojniji od nas.) Da nije pred veer izbila oluja, le ali bismo vjerojatno jo i sad ondje. Ali ovako smo i nas dvoje morali pobjei iz raja. (Sve s e ponavlja.) Nebo je postalo modrocrveno. Iznad Schafberga i Sparbera sijevao je ar-kanelov ma. Tek to smo se dokopali Persenninga, zavladalo je nevrijeme. Ki a se o borila na nas poput nevidljive lavine, a gromovi su pucali kao te ki merzeri. Dakako, i u Salzburgu je padala ki a, sijevalo je i grmjelo. Napokon smo zavr ili u kolodvorskoj ekaonici gdje se ne mora ni ta tro iti. Tu mije Konstanca ispriala ludu p riu o nekom siroma nom seljaku iz okolice, koji ima kerku kojoj je du a eznula za licka njem, pa je jedne lijepe nedjelje, dok je sjedila s ocem u vrtu, bojila sebi nok te na prstima crvenim lakom, po uzoru na dame to su doputovale izdaleka. Kako ota c ne samo to je spavao nego je bio i bos, ona je, postoje namazala sebi nokte, na mazala i njemu nokte na nogama. Kad se stari seljak probudio, izgrdio jujenapasj akola, alije svejedno ostavio prste na nogama onako lij epe kakvi su bili. Sutradan je taj nesretnik slomio nogu te je prevezen u bolnicu. Kad je de urni lij enik ugledao nalakirane nokte na seljakovim nogama, toliko se smijao da mu je jed an kolega morao pomoi da stavi ovjeku nogu u gips. Navodno su i lica medicinskih s estara bila drugaija od uobiajenih pri pru anju hitne pomoi. Od tog su dana seljaka z vali: "Diva". 55 Htio bih zapisati i malu zgodu koju mi je ispriala popodne, kad smo le ali na livad i! Dok je jo bila dijete, vi eput je ula roditelje kako spominju "kuu Bo ju". Stoga se navikla na predod bu da Bog stanuje u kui Bo joj kao to djeca i roditelj i stanuju u r oditeljskoj kui. Jedne nedjelje Konstanca je prvi put smjela poi s majkom u crkvu. Nikad jo nije bi la vidjela izrezbarena sjedala, oltare, svijee i propovjedaonicu. Kad je napokon ugledala kuu Bo ju iznutra, ostala je zadivljena stajati, pa je stisnula majci ruku , malko uzdahnula i pro ap-tala: - Kako Bog ima lijep namje taj!

Naveer smo bili na koncertu Mozartovih djela kojim je dirigirao dr. Bernhard Paum gartner, ovjek koji je stekao velike zasluge na promicanju Salzburga i njegova na jveeg sina. Konstanci je ulaznice poklonio Amerikanac koji je unajmio dvorac do k raja mjeseca. Taj ameriki milijuna zove se Namarra i vlasnik je tvornica koje proi zvode vreice od celofana za slane bademe, lje njake, gro ice, tvrde ovratnike, bombone , d epne rupie, kocke eera, naramenice i ta j a znam to sve ne! Vlasnik je i tiskare u ojoj se na naruenim vreicama tiskaju eljeni nazivi tvrtki i reklamne poruke. Kad ovj ek pomisli ime su se neki ljudi obogatili, i kad isto tako pomisli, a ta se pomis ao namee ba kad je Mozart u pitanju, kako su neki drugi ljudi ostali siroma ni, najr adije bih sam sebe od bijesa ugrizao za nos. Veernjaje glazbabilaupravo bo anstvena. Izvedena su dva djela koja je Mozart sklada o jo prije svoje dvadesete godine: jedna simfonija u A-duru i, uz sudjelovanje ta lijanskog virtuoza, koncert za violinu; jedna Francuskinja otpjevala je arije, a na kraju je izvedena Linzerska simfonija. Dvorana je, na alost, bila polu56 prazna, ali zato meu slu aocima nije bilo onih nevje a koji na kazali noj blagajni pita ju hoe li Jedermanna dirigirati maestro Toscanini? Ne, umjetnici i njihova publik a bili su u dobru dru tvu. APaumgartner je dirigent po mom ukusu. Kad smo stigli na Trg Rezidencije, posljednji autobus za Reichenhall bio j e ve d aleko, iza svih onih brda! Pitali smo u Hollbrauu za Karla. Nije ga bilo. Odluio sam priekati ga na ulici. Ko nstanca se tome odluno usprotivila i htjela mi "platiti" sobu u hotelu. To opet j a nisam htio prihvatiti. Nakon podu eg natezanja, rekla mi je: - Onda ti ne preostaje ni ta drugo nego da prenoi u dvorcu. - Ama gdj e, zaboga? -Umojoj sobi. Na sofi. -Ako se zato dozna, izgubit e mjesto. - Nitko nee ni ta primijetiti, osim ako ti u snu ne zapjeva ili nepozove upomo. - Ali, Konstanca, za to bih ja u tvojoj sobi zvao u pomo? - Molim te da bude pristojan, Faustiu! - ree ona. (Ipak nije trebalo da joj odam sv oj nadimak.) - A sutra u te u cik zore lij epo kradom izvesti iz kue. Idemo! Nastavili smo put autom. Nakon desetak minuta u uljali smo se kao provalnici stubi tem za poslugu u dvorac gr ofa H. Bio je mrak kao u rogu i Konstanca me oprezno vodila za ruku. Napokon je otvorila jedna vrata, neujno ih zakraunala i upalila svjetlo. Obreli smo se u ugod noj sobi namje tenoj u bidermajer stilu. Na zidovima su visile stare obiteljske fo tografije i profili izrezani karama. Pokazala mi je na udobnu sofu od brezovine i nasmije ila se pomalo tjeskobno. Zatim je oti la do irom otvorenog prozora i navukla zastore. Na stolu je stajala vaza s mojim ciklamama iz Reichenhalla. Tiho se vr atila do mene i apnula mi: 58 - Sad e ugasiti svjetlo. Upalit e ga opet tek kad ti j a ka em! Ne prij e! Inae u se na j utiti! Pokorno sam se osmjehnuo, utrnuo svjetlo i ostao stajati u mraku. Konstanca je u ka la haljinom. uo sam je kako izuva cipele i skida arape. Krevet je malko za kri-pao. - Georg! - apnula mi j e. -Molim?- apnuo sam. - Sad mo e ! - apnula j e. Istog trena zauo sam neije korake na hodniku. Koraci su se zaustavili pred na im vra tima. - Konstanca? - javi se netko prigu enim glasom. -Spava li ve? -Ne spavam jo , Franzl - odgovori ona drhtavim glasom. -Ali upravo sam ugasila svj etlo. Laku no! - Laku no - odzdravi onaj na hodniku. Koraci su se polako opet udalj ili. utj eli smo dok ni su posve utihnuli. -Georg? -Molim? - Mislim da e biti bolje da vi e ne pali svj etlo. -Uredu-odgovorih. - Ali gdje je s ad, za miloga Boga, sofa? Tiho se nasmijala. Stajao sam u mrklom mraku usred nepoznatog pokustva ne usuujui s e pomaknuti s mjesta. - Georg - opet e ona aptom. -Molim? - Prii dva koraka naprij ed, molim te! Poslu ahje.

- A sad tri koraka polulij evo! -Na zapovijed! - A sad j edan veliki korak nalij evo! Zakoraio sam nalijevo i udario se koljenom o drvo. Ali ne to nije bilo u redu. Ili sam ja pobrkao lijevo i desno, ili se Konstanca zabunila dok mi je izdavala nalo ge. Nisam se na ao pred sofom nego pred njenim krevetom. 59 Reichenhall, 25. kolovoza, nou Budui da se Konstanca nadala da e popodne skoknuti do Hellbrunskog parka, razgleda o sam u dokolici ljetnu rezidenciju salzbur kih nadbiskupa. Samje dvorac vrlo ozbi ljna renesansna graevina. Meutim, najbli a okolica dvorca pravi je pravcati romantini duan igraaka! Na uskim kanalima stoje mehanike skupine figura koje pokree voda: izmjenjuju se puk e i mitolo ke scene. U spiljama odzvanjaju, isto tako proizvedeni vodom, umjetni g lasovi ivotinja i ptica. Iz rogovlja i nozdrva kamenih jelena izbijaju vodoskoci. Mehaniko kazali te, scenerija trga ispred katedrale s glazbom orgulja i vi e od stot inu figura koje se istodobno kreu, pravo je remek--dj elo meu tim igrakama na vodi. Najednom drugom mjestu u parku posebno me razgalio kameni stol s kamenim hoklica ma. Jer, iz hoklica su iznenada okomito izbili nebrojeni vodoskoci. Tu su mo da ve seli gosti negda njih nadbiskupa sjedili ni ta ne slutei i pijuckali sa svojim "damam a", ili ak askali o celibatu. Jesu li zadovoljne dame i gospoda bili rasko no ili te k oskudno odjeveni? Ovo pitanje treba ozbiljno shvatiti. Jer, im bi dobro raspolo e ni gospodin arhiepiskop dao mig slugama, izbili bi iz hoklica, na kojima je dru tv o u krugu sjedilo, vodoskoci visoko u zrak kao iz sita - i to j e onda bilo od sk upocj ene svilene odj ee? Eto, tako su se u Salzburgu plemii igrali kazali ta. Ali ni graani i seljaci nisu za ostajali za njima. Oni dodu e nisu sjedali na sjedalice u koje je bilo ugraeno ispi ranje vodom. Oni su imali svoje igre. Nosili su maske koje se mogu mjeriti s mas kama na otocima Ju nog mora. Stavljali su na glave metar visoke ukrase. Na poklade su se etali na hoduljama kroz selo kao smije ni divovi. Hanswurst, ta besmrtna fig ura, rodom je iz salzbur kog kraja. Lipperl, slian lik, postao je kod Salzbur anina M ozarta Leporello. On i onaj drugi Hanswurst, Papa-geno, preselili su se iz auten tine puke umjetnosti u 60 podruje velike vesele umjetnosti. Na brijegu iznad Hel-lbrunn kog parka, u Mjesenom dvorcu, vidio sam etnografsku zbirku u kojoj ima lijepih primjera rezultata nago na za igrom iz ovih krajeva. Tu sam spazio i Karla. Pravio je skice dr ei tri razno bojne olovke u ruci a dvije u zubima. - Nemoj zaboraviti da veeras idemo na Kavalira s ru om!- dobacio sam mu. Digao j e pogled sa svog bloka. - Oh, doktore Faustiu! Jesi li jo iv, ili si se ve o enio? Zaljubljeni ljudi nisu skloni humoru iako bi po svojoj biti morali biti. - Ja se nadam da u oba ta stanja znati spojiti - rekoh uvrijeeno. - I ne daj se sm etati pri svom mukotrpnom poslu! Karlsezasmijuljio. - Ako me sad jo bude pitao za to ovo ne fotografiram umjesto to crtam, jer bi fotogra firanje ipak i lo mnogo br e, bacit u te niz ove stube. Do radosnog vienja! Umjetnici su osjetljiva eljad. Zaljubljeni su osjet-ljivaeljad. Stoga sam se povuk ao. Konstanca je bila tona. Dogovorili smo se bili da emo se sastati kod tritona. Kad smo se rukovali, po-rumenjela je i rekla da ima svega pola sata vremena. Tad me uhvatila ispod ruke pa smo po li uz ribnjak. Odveo sam je u onupolumranu aleju i po sjeo na klupu. - Ovdje sam rano jutros sjedio - rekoh joj. - Konstanca, volim te. Volim te toli ko da me rebra bole! Hoe li mi biti ena? Sklopila je na dvije-tri sekunde oi, a onda mi se naslonila na rame i pro aptala: - Dakako da hou, Faustiu! - Nasmije ila se. - Pa i mene bole rebra! 61 Morala se br e-bolje vratiti u dvorac. Neu je vidjeti do sutra popodne. Imamo o emu razgovarati. Prvi rujna vraa se grofovska obitelj. Konstanca e ostati jo kod njih d ok ne nau neku drugu sobaricu. im se to dogodi, mora doi k meni u Berlin. Biti zarue

n nije obino nego iznimno stanje. Naveer smo Karl, ja i moj smoking bili na Kavali ru s ru om. udno, jutros sam se rano iskrao iz jednog austrijskog dvorca, a kad se maloprije ovdje digao zastor, jedna je ena sakrila svog Quinquina u isti takav dv orac. Dakako da mar alica i sobarica nisu isto. (Leh-mannica je potresno pjevala.) Ali u Straussovoj operi pojavljuje se ak i jedna sobarica, iako je to zapravo mu k arac preru en u sobaricu. (Samo bi mi jo to trebalo! Ja, veliki klipan, u Konstanci noj odjei!) Moja vlastita salz-bur ka komedij a rasplinula se u austrij skoj atmosf eri toga komada i njegovoj glazbi. Anatomski gledano, ja sam sjedio u parketu, a gospodin Rentmeister "po sebi" klatio se i pjevao s ostalima na pozornici. Sjean je i umjetnost stopili su se u do ivljaj koji me posve zaokupio. Nije to bio objek tivni umjetniki u itak nego nekakvo drugo i novo du evno iskustvo koje neu tako brzo z aboraviti. Sad idem u bar gdje u naruiti bocu jakog crnog piva da proslavim svoje zaruke. Bez gospoice zarunice. ivjeli, to jest: nek' mije sa sreom! P.S. "Tetia" mi je poslala po tu iz Berlina. Jo ni ta od Deviznog odjela. 62 GROM IZ VEDRA NEBA Reichenhall, 26. kolovoza, podne Ne, ne i sto puta ne! Navr io sam trideset pet godina a da nisam ni pomislio na enidbu. Juer sam se, magar ac, zaruio! Danas je pak svemu do ao kraj. I mogao bih s Ottom Reutterom zapjevati: "Otpustili me tobo izlijeenog"! Jutros sam oti ao prvim autobusom u Salzburg. Nakon sat i pol vratio sam se, posve izbezumljen, u Reichenhall i skoio br e--bolje u ba zen "samo za hotelske goste". Voda je bila ledena i donekle me privela svij esti . Sad le im na livadi uz bazen. Plesni par, namje ten u hotelu, teniski trener, njegov a ena i drugi mladi ljudi kupaju se i loptaju pokraj mene, zadovoljni i dobro ras polo eni. Doem sam sebi kao njihov djed, tako se star osjeamu ova posljednja dva-tri sata. Eh, kad bi postojao pas velik kao katedrala u Kolnu - i njemu bih se smil io! Ali, idemo redom. Zenon, osniva kole zvane stoa, preporuivao je kao terapiju on ima koj imaj e nanesena bol da rekapituliraju svoje bolne do ivljaje. Pa, dobro: o ti ao sam u Salzburg, potra io Karla i va no mu priopio da me od danas mora po tivati kao budueg o enjenog ovjeka. estitao mije. Njegovo mije estitanje djelovalo pomalo hladno . Dakako da sam to tek poslije zakljuio. 63 Odveo me u Podrum svetog Petra i naruio litru pre-latskog vina. Dok smo pili, pria o mi je o srednjovjekovnim glavarima samostana svetog Petra, o toj prastaroj zak ladi, o prvim biskupima, o Rupertu, o Vergilu, o hodoasniku iz Puchheima, o koler i i drugim epidemijama, i naposljetku me odvukao na staro, staro groblje svetog Petra. Tu mi je odr ao predavanje o umjetnikom oblikovanju grobnica, pokazao mi kat akombe i malu, najstariju kapelicu prislonjenu uz stijenu. Toliko se raspriao da sam na kraju izgubio strpljenje. - Za to si me ba danas dovukao ovamo? - upitao sam ga ljutito. - to mi sad tu pria o s amostanima, muenicima i epidemijama? Zar hoe da se zaredim? Ja sam sretan ovjek, kli pane jedan! - Fortuna je drolja - ree on i nabra upave obrve. Stajali smo ispred sedam crnih k ri eva na grobovima ije znaenje nije razja njeno do dana dana njega. Stavio mi je svoju te ku ruku na rame: - Dragi moj Georg, ti zna da ja koji put volim malo zaigrati na ruletu. E pa, juer sam bio u kockarnici Mirabell i izgubio stotinu ilinga. Prvih dvanaest brojevanije dvadeset minuta uope izlazilo. - Pa to? - priupitah ga. - Da me nisi mo da ovamo doveo dami oprezno priopi da si zal o io moj smoking? - Nisam ti zalo io smoking - ree on. - Ali, da dvoje mladih ljudi pokraj mene nisu neprestance dobivali, ne bih bio ni obratio pa nju na njih. Dobivali su kao poetnic i iako nisu bili poetnici. Ukratko, malo sam ih bolje pogledao. - Ako j e ta tvoj a pria bez poante, odrezat u ti u esa -upozorihga. - Bilaje to jedna mlada dama i jedan mladi. Ona je bila u veernj oj halj ini a on u fraku. -1 obratno bi bilo isto tako besmisleno. Karl je sauvao ledeni mir. -Krupje je mladu damu nazivao "kontesa", a mladia "gospodin grof.

- Da nij e u tome mo da poanta? 64 - Evo ti poante. Kontesa je svoga pratioca zvala Franzl, a on nju... mo da ve zna ka ko ju j e zvao? Menije srce zamrlo u grudima. Pogledao sam ga smeteno. -Konstanca? -Konstanca. Zgrabili ga za ruku. -Karijesi li siguran daj eto bila ona? - Jesam - odgovori on. - Po ao sam za njima kad su krenuli, prepoznao sam je po ho du. Ispred kockarnice su u li u mali sportski automobil. Ona je sjela za volan. I zaas su odjurili. -Koje su boje bila kola? - Bio je to crni dvosjed sa irokim poniklovanim laj-snama. Klimnuo sam glavom. Zatim sam se okrenuo i odjurio s groblja. Na Trgu Rezidencij e stajao je autobus za Rei-chenhall, ba kao da me eka. I evo, sad le im, kao pravi otmjeni hotelski gost, na livadi pokraj bazena i najra dije bih se zaredio. Umjesto toga, dogovorio sam se s trenerom da se u etiri sata naemo na teniskom igr ali tu. Uostalom, Zenon nema pravo. Zapisao sam, eto, svoje do ivljaje, ali se osjeam isto onako bijedno kao i prije toga. Moja zarunica, sobarica, zapravo je kontesa! Pa i to se uklapa u salzbur ku sceneri ju moje austrijske komedije. "Gospodin Georg Rentmeister odigrao je ulogu ma-mla za izvanredno uvjerljivo." Veeras se uvjerljivi mamlaz vraa kui! 65 4 Mjeseni mali dvorac u Hellbrun kom parku NOVI OBRAT Reichenhall, 26. kolovoza, uveer Poznato je da tenis iziskuje posvema nju koncentraciju. im ovjek pomisli na ne to drug o, zaigra ispod svake kritike. Stoga sam i ja ovoga puta igrao kao prava truba, upuivao najlak e lopte u aut ili u mre u, u jednom jedinom gemu napravio ni ta manje ne go tri dvostruke gre ke, a uz to me neprestance spopadala elja da reket bacim za lo ptom. Kad sam u treem setu napokon poeo dolaziti k sebi, sjeo j e j edan mladi na k lupu uz igrali te da gleda kako igramo. Ponovo me uhvatila nervoza. Imao je brie, a nakon jednog poluvoleja koji sam izveo bek-hendom, uzviknuo je: - Bravo! - Pogle dao sam ga. Mislim da mi pogled nij e dj elovao pretjerano prij atelj ski. On se ovla nakloni i ree mi: - Oprostite, gospodine. Hoete li jo dugo? Ja moram bezuvjetno porazgovarati s vama , a nemam mnogo vremena. -Rezultat je etiri naprama etiri u posljednjem setu - odgovorih mu. - Uskoro u vam stajati na raspolaganju. - Izvrsno. Ja se naime moram odmah nakon toga vratiti u Salzburg. 67 Vratiti u Salzburg! to li bi ovaj htio od mene? Dakako da sam izgubio oba sljedea gema, pa sam pru io treneru ruku i po ao do mladia. - Ja sam Konstancin brat - ree on. - Zovem se Franz Xaver grof H, a zovu me Franz l. To je dakle taj Franzl, a Franzl je njezin brat? -Drago mije. -1 meni. Kako rekoh, nemam mnogo vremena. Moram kui daprostrem stol za veeru. Da p rostre stol za veeru? -Nipo to vas ne elim zadr avati... - armantno reeno. Do ao sam ovamo zato to me Konstanca zamolila da to uinim, i zato st oje izmeu nje i vas do lo do nesporazuma koje treba otkloniti. - Koliko ja znam, nije bilo nikakvih razloga da uope doe do takvih nesporazuma. - Nemojte se ipak pona ati sa mnom tako sjeverno-nj emaki! Ti su nesporazumi bili n eizbj e ni! - To mi ipak ne ide u glavu. - Ja sam, gospodine doktore, do ao ovamo upravo radi toga da vas izvedem iz zablud

e. - Zbilj a sam radoznao, gospodine grofe! Mladi se upne za brie. - Moramo po to-poto ubla iti ton jer e inae ovaj na prijateljski razgovor zavr iti tako emo na nekom idilinom umskom proplanku navaliti jedan na drugoga sabljama. - Prije nego to se odluimo za tu tehniku mjeru -rekoh - molim vas da mi jasno i gla sno ka ete iz kojeg se prijekog razloga va a gospoica sestra osjetila ponukanom da iz azove te nesporazume, za koje je mogla pretpostaviti da e imati krajnje ne eljene p osljedice. Uhvatio me ispod ruke i poveo u park. - Konstanca vam je rekla da je grof H. sa svojom obitelji otputovao prije poetka festivala, a svoju poslugu ustupio amerikim turistima. Istina je da kod nas stanu ju Amerikanci, ali nije istina da smo mi otputovali. Mi smo 68 ostali u dvorcu. Slu inad je otputovala, a na a cijenjena obitelj preuzela je njihove poslove. Konstanca je avan-zirala u sobaricu. Ja sam postao neka vrsta konobara za serviranje u blagovaonici i po sobama. Gospoa teta je kuharica. Moja mlaa sest ra Mici poma e gospoi teti u kuhinji. A glava obitelji, gospodin otac, radi kao por tir, recepcioner i ef posluge. Na svu sreu, u blizini je bila jedna klupa. Br e-bolje sam sjeo na nju. - Imate li mo da cigaretu? Dobio sam cigaretu i vatru i zagledao se preda se. - To je sve bila tatina ideja - produ i on. - On pi e kazali ne komade, iako mu to uope nije sila, pod pseudonimom koji zbilja nije sad va an. Jednog lijepog dana odluio je napisati komediju situacije, koja se zbiva u jednom dvorcu i u kojoj je glavn a tema sukob izmeu austrijskog plemstvapreru enog u poslugu i milijuna a iz Novog svi jeta. Franz Xaver grof H. pripalio je i sebi cigaretu. - Oito se na a mila glava obitelji nadala da e iskustvom pomoi svojoj ma ti da se osovi na noge. Tra io je grau za svoj komad. Proljetos nas je obavijestio o svom naumu. Morali smo mu obeati da emo sudjelovati u toj igri i da emo dr ati jezik za zubima. T aj nas je njegov plan i zabavljao do izvjesne mjere. Na kraju krajeva, mi smo dj eca tog smije nog gospodina, i zato nismo sluajno do li na svijetu Salzburgu. -Dakako da niste-potvrdih. On se nasmije. - Ali, kao to to ve biva, zaetnik svega toga nije predvidio glavnu stvar. Sobarica se zaljubila, i to jo u gospodina iz Nj emake koji j e na romantian nain do ao u Salzb urg bez novca. Danas popodne sestra mije, umjesto da figurira kao sobarica, oti la opet u grad. Trebalo je da se sastane s vama, ali vas nije bilo. Obuzeo ju je n emir i odluila je, kad je vidjela da vas nema, da se vrati 69 kui. Ali, tek to se digla, ustao je za susjednim stolom jedan gospodin... -Karl-re koh. - Tono. Va prijatelj. Slikar. On nas je oboje sino u kockarnici promatrao. Budui daj e moja sestra bila snu dena, nagovorio juje i objasnio joj za to vas nema. Tada je o na mene nazvala. Upravo sam istio srebrninu. (Oduran posao!) Kako su braa uvijek s olidarna, ostavio sam sve i oti ao u kavanu "Glockenspiel". I evo, sad sam ovdje i ne znam to bih vamjo mogao rei. Stisnuo sam mu ruku. - Oprostite to sam se onako pona ao prema vama, gospodine... - Ja se zovem Franzl. - Molim vas da mi oprostite, Franzl. - Ma zbog ega, Georg? Ja bih se ponio navlas isto tako kao i vi. - A gdje je Konstanca? Moram s njom porazgovarati. Mogu li se povesti s vama? - Na alost, u kolima vi e gotovo da i nema mj esta. Franzl mi namigne -Eno ih, pred ljeili tem. Skoih i zagrabih divovskim koracima kroz park, pa na vrata, pa na ulicu, ugledah auto, i ugledah Konstancu kako iri ruke dame doeka. Bila je blijeda i imala je suz e u oima. Poljubili smo se bez rijei. Pacijenti koji su i li na koncert zastali su n e shvaajui vi e ovaj svijet. - Faustiu moj - apne ona. - Da mi nisi nikad vi e pobjegao! -Nikad, nikad vi e!

t

- Moj blagoslov imate - ree nam netko u blizini. Bija e to njen brat. - Hvala ti lij epa, Franzl - ree Konstanca On me mune u rebra. - Slu ajte, zete! Imam vam ne to predlo iti. Prvi tajnik na eg Amerikanca otputovao je j uer, pa nam je tako jedna soba slobodna. Budui da smo sino u kockarnici 70 dobili lijepu hrpu para, pozivamo vas posve slu beno da budete dva dana na gost. Pr ivremeno u ja na em gospodinu ocu ispriati ve nekakvu priu. I tro kove u uplatiti u va e e. A im Amerikanci otputuju, rei emo mu istinu. Onda e mi stari morati vratiti lovu. Nasmijao se zadovoljno kao kakav kolarac. - Sutra ujutro doi ete k nama kao gost, pravit ete se da ni ta ne znate i pogledat ete lijepo izbliza na ivi teatar. Kao prije vi e stoljea, kad su povla teni gledaoci sjedi li na samoj pozornici. Za to ne biste i vi jednom tako u ivali? Konstancami stisne ruku. - Ako ne doe , udat u se za drugoga. -Samo probaj! Franzl pak proslij edi: - to se tie starog gospodina, mo ete biti bez brige. Taj nee ni ta primijetiti. A kad n apokon sazna tko ste, bit e vam zahvalan na suradnji u njegovu komadu i nee se dug o skanjivati da vam dade svoj oinski blagoslov. On sjede u auto. - Dolazim - rekoh. Konstanca pritisne papuicu gasa. -To e biti sjajno! - uzvikne. I odjuri e. Mahao sam za nj ima rukom. Zatim sam iz obijesti odskakutao na jednoj nozi u hotel. Recepcioner me zabrinut o zapitao da se nisam mo da ozlijedio? 71 IGRA U DVORCU Dvorac H, 27. kolovoza, naveer Sj edim u svojoj odaj i u dvorcu, uskoro u u postelju. Prij e toga u popu iti jo jedn u cigaretu i popiti a u burgun-dca. Konobar Franzl ostavio mi je bocu starog vina n a stolu. Dan je bio zaista veseo. Franzl je jutros do ao po mene u Salzburg, Imao sam taman toliko vremena da se pozdravim s Karlom i da mu zahvalim to je pomogao Konstanci i meni. Onda su nam se putovi razi li. On se zaputio do nadbiskupske konju nice da akvarelira barokno pojilo s prekrasnim freskama konjia. Ja sam se pak s mladim gr ofom odvezao do nj ihova dvorca. Konstanca je "sluajno" stajala na otvorenom stubi tu i poklecnula preda mnom. Zaist a je imala na sebi kratku crnu haljinu, jo mnogo kraukeceljicu i bijelunabranu kap icu! Dobrohotno samjoj klimnuo glavom. -Kako se zovete, lijepo dijete? -Konstanca, milostivi gospodine. - emu to "milostivi gospodine"? Zovite me jednostavno "gospodine doktore", to e bi ti dovoljno. - Okrenuli se Franzlu koji je nosio moj koveg. - To isto vrijedi i z a vas, Franzl. 73 Sobarica opet poklecne. - Kako god elite, milostivi gospodine doktore. I isplazi mi jezik. - Pazite ! - promrmlj a Franzl. Na ulazu u dvorac pojavi se visoki gospodin eljez-nosive kose. Nakloni se. Jahai k aput stajao je na njemu kao saliven. - Dopustite mi da vam po elim dobrodo licu. Ja sam grofov komornik a trenutno vodim brigu o cijelom kuanstvu. Jeste li ve dorukovali? - Jesam, u Reichenhallu. - Vrlo dobro. Ruak je ujedan sat u utoj dvorani. Franzl e vam pokazati va u sobu i od nijeti vam gore prtljagu. Nadam se da ete se kod nas ugodno osjeati. Na licu mu se nij e pomaknula ni j edna j edina crta. Ponovo se nakloni i udalji . Franzl me odveo u moju sobu i oti ao prostrijeti stol za ruak. Tek to se izgubio, ne tko mi pokuca na vrata. -Naprijed Bija e to sobarica. Upita me da li mi mo e pomoi da se raspakiram? - Doite malo bli e, vi nametlj iva osobo ! Izvadio sam kaput iz kovega i dobacio joj

ga. -Gdje bistra sobarica vje a prvi kaput? -Preko kljuanice, gospodine doktore. Za rukom sam se upoznao s Amerikancima koji su svi odreda odjeveni kao gizdavi Ti rolci - ugojeni i vrlo mualjivi tvorniar celofanskih vreica, njegova mr ava supruga, drugi tajnik, bucmast anelak s debelim naoalama, sin, temeljan mladac koji u naelu govori samo dok vae, i kerka Emily, jedna od onih nimalo sentimentalnih, krupnih pl avu a lijepih kao slika, od kojih se ovjek mo e i upla iti. Franzl je iznosio jela na stol. Uostalom, ini mi se da on ima razloga da se boji plavokose Emily i njenih mo74 drih, drskih oiju. Konstanca je donijela vino. Njena mlaa sestra Mici dovezla je u blagovaonicu pune zdjele na kolicima za serviranje. Mici je vitko stvorenje s d vije vesele j amice u obrazima. Stari grof nadzirao j e kako tee ruak, i spremno d avao informacije milijuna ici, koja je, ini se, neobino znati eljna. Emily je htjela d a i mene uvue u razgovor. Kako je sobarica Konstanca bacala na mene zabrinute pog lede, gradio sam se da znam engleski jo manje nego to uistinu znam. tovi e, zamolio s am konobara neka ka e mladoj dami da ne razumijem ni rijei engleski. Bojim se da sam pogrije io. Cini se da Emily Namarra dr i da su posebno zanimljivi r azgovori izmeu osoba koje se nikako ne mogu razumjeti. Sreom se uskoro cijela obit elj potrpala u golemu limuzinu i odvezla. Naveer su se takoer urili. Oti li sunaFigar ovpir. Popodne sam se ispred gospodarske zgrade susreo sa starim grofom, koji jo pojma n ema da sam mu zet. Na zidu zgrade visi puki izrezbareni i obojeni bareljef koji p redstavlja Sveto Trojstvo. Ispod uskog zabata, koji bi valjda trebao tititi od ki e , na samom Duhu Svetomu, na ra irenim krilima bijele golubice, savio je gnijezdo j edan ptiji par. Po to smo zajedno neko vrijeme promatrali taj dra esni prizor, po li sm o preko dvori ta. - Jeste li ve dugo ovdje u slu bi? - upitao sam ga dru eljubivo. -Vrlo dugo, gospodine doktore. -Je li istina da grof H. pi e kazali ne komade? - Pa, moglo bi se tako rei. - A gdj e ste vi tako dobro nauili engleski? -UCambridgeu. Nasmijao sam se. -Studirali ste? - Nisam ja, nego grof H. Mene su njegovi roditelji poslali s njim da ga slu im. On malko iskrivi usta. - Ali, 75 strogo uzev i, grof H. nije u Cambridgeu studirao. Strani jezici ne ue se u predava onicama, nego u... hm... u nekimmanje znanstvenim ustanovama. - teta stoje grof na putu. Rado bih ga upoznao jer me ivo zanima mi lj enj e nj emaki h pisaca o konjunktivu. -Oemu? - O konjunktivu, to vam je glagolski nain koji izra ava mogunost. I o optativu. - Aha! - ree on. - Gospodinu grofu bit e svakako ao to nije mogao s vama porazgovara ti o glagolskom nainu koji izra ava mogunost. On najvi e od svega voli zanimljive teme . Potpuno je vladao sobom, i izrekao je tu svoju ironinu primjedbu kao da uope ne ra zumije o emu govori. - Mo da bih ja ipak mogao pribilje iti sintaktika pitanja koja mi le e na srcu, pabiste mu onda vi mogli dati te bilj e ke kad se vrati... -Izvrsna ideja! - Mislite da mi nee takvu molbu uzeti za zlo? - Nee, sigurno. Gospodin grof je vrlo uljudan ovjek. Ja pak mislim da treba djelotvorno podupirati pisce koj i te e za tim da dozive ne t o originalno kako bi mogli o tome napisati ne to originalno. Stoga sam napravio za brinuto lice i priupitao ga: - A gdj e j e sad grof H. -U Ventimigli, gospodine doktore. - A, tako. U Ventimigli? - Zami lj eno sam se poe ao iza uha. - Naime, najkasnij e su tra morao bih vratiti palte jedne svoje rasprave o inverziji, a sigurno je da bi mi grof H. mogao dati va ne savjete u vezi s poglavljem o idiotici na tu temu u ba varsko-austrijskom narjeju. Hm. -Zatim sam se napravio kao da mi je upravo ne to si

nulo. - Imam ideju! Porazgovarat u s grofom telefonski! Budite tako ljubazni pa m i naruite meunarodni telefonski razgovor sVentimigliom negdje pred veer. 76 Oklijevao je samo djeli sekunde, a onda mi je odgovorio: -Bit ete slu eni, gospodine doktore. Ponudio sam ga cigarom. - Najljep e zahvaljujem. Na alost, moram u ured da sredim knj igovodstvo. Nakloniv i se, zaputi se odmjerenim koracima u dvorac. Za veerom je tajnovito stao iza moje stolice i priopio mi daje gospodin grof ve dan as popodne otputovao iz Ventimiglie. Izrazio sam mu svoj e aljenj e i zahvalio na trudu. Konstanca i Franzl gledali su zaueno njega i mene. Nisu imali pojma o na em razgovor u u dvori tu pa im je na dijalog bio potpuno nejasan. Kad su Amerikanci oti li u grad, ja sam se polako pro etao oko dvorca. Jedan prozor u prizemlju bio je osvijetljen. Oprezno sam mu se pribli io i zavirio u prostranu kuhinju. Sva je "posluga" sjedila za stolom i veerala. inilo se da im je stari gro f upravo ispriao ne to smije no. Prozor je bio otvoren. Obje su se sestre smijale, aF ranzljerekao: -Tata, ja ne znam, ali ja mislim da si trebao odlunije nastupiti. -Kako to misli ? - Mogao si jednostavno nazvati doktora iz jedne od na ih soba i razgovarati s nj i m kao grof H. iz Ventimiglie. - Samo bi mi jo to trebalo! Optativ, konjunktiv, inverzij a, bavarsko-austrij ska idiotika, a j a ipak nisam... - Idiot-blago ubaci mlaa kerkaMici. Uz grofa je sjedila arobna stara dama, koja je djelovala dekorativno kao Marija T erezija. - Daj si bar zapisi Franzlov prijedlog - priklopi ona. -Mo da bi mogao tako ne to is koristiti za svoj komad? Stari gospodin klimne glavom, izvadi iz d epa notes i pribilje i ne to. 77 - Da li se doktor Rentmeister uklapa kao lik u tvoj komad? - upita ga Konstanca. - Da se nisi ti mo da u njega zaljubila? - radoznalo se nagne Mici prema nj oj. - Zaljubila? Izvrsna ideja - ree grof i revno nastavi zapisivati. Konstanca se osmj ehne i priupita ga: -Zatvoj komad? - Ljubav izmeu osoba iz razliitih stale a uvijek je zahvalna stvar-ustvrdi Franzl. Teta grofica je ustala i po la prema prozoru, pa sam se tiho povukao. Iz svoje sobe vidim dvorac u Salzburgu. ak i sad, kasno uveer. Reflektor, koji esta ri po gradu u ast turista, kao nekom arolijom izvlai dvorac iz tame i iznosi ga na vidj elo dok visoko nad zemlj om trepere zvij ezde. Netko mi j e upravo pokucao na vrata. -Tko je? - Sobarica, gospodine doktore. Htjela sam pitati ima li gospodin doktor mo dajo kak vu elju? - Svakako, lijepo dijete! Da li bih mogao dobiti poljubac prij e spavanj a? - Pa, razumije se, gospodine doktore. Na i gosti trebaju se ugodno osjeati. Idemjoj otvoriti. 78 PRIZOR ZA STOLOM Reichenhall, 28. kolovoza, nou Grof H. te ko da je mogao i sanjati da e se improvizirana komedija koju je upriliio tako pustolovno dalje razvijati. Nadam se da mije doista zahvalan na dramatinom o bratu koji sam dao njegovoj ideji. Istini za volju, nisam sasvim siguran daje ta ko. Ali zar je trebalo da ostanem puki statist? Kad se igra improvizirani komad, onda su i glumci autori! Dopodne je pro lo u miru. Sunce je sijalo, nebo bilo jesenski modro, a ja sam se s Karlom sastao na groblju svetog Sebastijana. Tratina i bunje na njemu idilino su zapu teni. Meu njima su pokopani Mozartov otac i Mo-zartova ena, pa i Paracelzus, a usred crkvenog dvori ta stoji kapelica svetog Gabrijela u kojoj poivaju kosti Wolfa Dietricha, velikog slazbur kog renesansnog kneza. Na bijelozlaanim zidovima, u kupoli i iznad oltara, odasvud nas pozdravlja kugla

u heraldikom polju, grb potomka Mediej aca. Popodneje sunce svejednako sjalo! Stvarno! Sad kad je festival gotovo zavr en, vri jeme se proljep ava. I zato je danas, prvi put u ovoj sezoni, Jedermann odigran po d vedrim nebom. 79 Pogled (s tornja sa zvonima koja sviraju) na katedralu u Salzburgu Konstanca je do la u grad u kupovinu. Zajedno smo pokupovali sve to je trebalo, a o nda smo bazali po trgovima blizu Trga katedrale, na koj em se nalaze gledaoci Je dermanna. Glas Jedermanna, Attile Horbigera, dopirao je do nas. Jedermannova sta ra pobo na majka, Frieda Richard, sjedila je na Trgu Rezidencije meu stupovima, sa srednjovjekovnom bijelom udovikom kapom na glavi, i ekala na svoj lagvort. Na Trgu kapitela stajali su Dobri Drugar i Djevojura, pa i Prosjak, koji uzalud nastoji p robuditi Jedermannovu savjest, i djeca koja dolaze s vij encima od cvij ea na pri zor za stolom. Ovda-onda pojavio bi se inspicijent u ko natim hlaama pozivajui glumce na scenu. I tako je dan lijepo pro ao. Za veerom je izbila drama. Tada smo mi imali svoj "pri zor za stolom". Emily Namarra, amerika plavu a svijetle puti, dala namjekobni lagvort. Pozvalaje ruk om starog grofa, koji je nadzirao poslu ivanje, i upitala ga suhim glasom da li su izljevi nj e nosti posluge ukljueni u cij enu pansiona? Stari gospodin u udu je uzvio obrvama i priupitao je to ju je ponukalo da mu posta vi tako neobino pitanje? Ona se poslu ila jednim od svojih snje nobijelih prstiju da ga upre u mene, iustvrdiladasamjapoljubio sobaricu. Grof je ispitljivo pogledao Konstancu. Ona se sva zajapurila. Onda je zaprepa teno pogledao mene. Bija e to zaista muna situacija. Zatim se opet okrenuo Amerikanki i ustvrdio da se mora energino suprotstaviti njenoj pretpostavci daje ljubljenje p osluge obligatno. Naprotiv, takve intimnosti izmeu gostiju i slu inadi kraj-nj e su nepo elj ne u dvorcu H. A Konstanci ree : - Ja bestidne sobarice ne trebam. Ovime vam dajem otkaz od prvoga sljedeeg mjesec a. Tadaje mene valjda sam vrag podbo: - Konstanca, nigdje ne pi e da mora podnositi prigovore o bestidnosti odjednogporti ra! - S vama u poslije porazgovarati - s visoka e on meni. 81 - Porazgovarajmo radije sad odmah - posavjetovah ga - j er mene poslij e nee vi e b iti ovdje. Franzl je oito pogodio kamo ja smjeram, pa je apnuo ne to sestri, a ova se odmah nek ako ohrabrila i zapitala: -Pa to da radim, Georg? -Sve ljep e za ljep im! Sobarica tika goste! -Mislim da se grof ozbiljno naljutio. Konstanca, vi ste jedna... j edna dj evoj cura! Ja sam ustao i ogoreno odgurnuo stolac za sobom. - E, sad je zbilja dosta! Konstanca, ti ne ide iz ove kue prvi rujna nego sad odma h! Spakuj svoje stvari! Ja u te najprije skloniti u Salzburg. Posao kao stoje ova j ovdje mo e nai u svako doba. Amerikanci su sa zanimanjem pratili na obraun. Samo je milijuna ev sin mirno i dalje jeo. Danas je utio ak i dokj e vakao. - Zabranjujem vam da raspola ete mojom sobaricom -uzvikne grof. - Ona ostaje ovdje . - Ona nipo to ne ostaje ovdje. I ona nije vi e va a sobarica. Svaki ugovor mo e se nakon takvih uvreda razvrgnuti. Franzl je bio u svom elementu. - Ja u vas odvesti u grad. - Nee ih ti... - Stari grof umalo da nij e zaboravio na svoju ulogu. - Neete ih vi nikud voziti, Franzl! Inae ete i vi dobiti otkaz. - Ali, Leopolde - ree Franzl - ja vas isuvi e cijenim da bih vas mogao ostaviti na cjedilu. Ne, ne, ja ostajem s vama. Tada se i Konstanca aktivno umije ala u spor. Skinula je svoju bijelu kecelju i tu tnula je nijemom ocu u ruku. Zatim j e istrala iz blagovaonice.

Sve se odigralo toliko brzo, a Amerikanci su, da ne bi ni ta propustili, tako znat i eljno pratili pogledom staroga grofa, da ovaj nije ni imao prilike da razmijeni s Kon-stancom nijednu rije nasamo. Mici je pozvala tetu gro82 ficu, pa je ova do la zapanjena iz svog kuhinjskog carstva i nemono sklopila ruke. Mici se bogovski zabavljala iako joj nije bilo jasno to se sve zbiva. A Franzl je dao svoj doprinos da se tempo scene ne uspori. Prije nego to su se ostali pravo sna li, nas smo troje sjedili zbijeni jedno uz dru go, opremljeni kovezima, u malom automobilu i odvezli se u Salzburg, pro li kroz nj ega, pre li granicu i zaustavili se pred hotelom Axel-mannstein u Reichenhallu. Ko nstanca je uzela za sebe sobu. Zatim smo u baru ne to popili i nazdravili j edni d rugima po eljev i da se sve dobro zavr i. Franzl je bio izvrsno raspolo en. ini mi se da on ne vj eruj e u oev knj i evni talent . - Stari gospodin treba sam malo munuti glavom umjesto da eksperimentira ivim ljudi ma! - rekao je. - Ja ne mogu rei da se ba razumijem u knji evnost, ali u svakom sluaj u mislim da vrijedi zlatno pravilo: ivot se nikad ne smij e degradirati. ivot nij e sredstvo ni za kakav cilj. Konstancaje bila ne to milosrdnija: - Kad e tati rei istinu? - Da se uvidi istina, treba vremena. Neka se koprca baremjo dvadeset etiri sata! Konstanca je oti la gore, u svoju sobu, a Franzl se odvezao kui. Sutra e nas ujutro nazvati i podnijeti nam izvje taj. Sto mu gromova, kako sam gladan! Pa, zbilja, u dvorcuH. nisam dopro dalje odjuhe. -Konobaru, molim vas jelovnik! 83 INTERREGNUM Reichenhall, 29. kolovoza, popodne Franzl nas je na vrijeme nazvao. Otac mu se jo uvijeknosi s problemom koji smo mu zadali. Sino je ak bio potajno u Salzburgu i pretra io grad ne bi li na ao Konstancu. Njemuje, naravno, jasno da ona nee komediju pretvoriti u tragediju. Pa ipak, jed na mu je od dvij e keri pobj egla od kue s potpuno nepoznatim ovjekom, koji jo usto misli daje ona sobarica! To mu nikako ne ide u glavu i on u biti ne razumije vi e svoj vlastiti kazali ni komad. Napeto oekujem da se ponovo vidim s njim. Moji prija telji tvrde da ja ponekad umijem biti neodoljiv. Ako je do toga, svojim u ga armom potpuno predobiti i sputati. A ako ipak popucaju sve niti, ona e se udati za men e i protiv njegove volje. Prije ruka igrali smo tenis. Trenerova ena posudila j e Konstanci reket. Imao sam pune ruke posla, forhendom i bekhendom, dokje nisampobijedio. Zatim smo zajedno plivali tamo-amo po hladnom bazenu i razgovarali o djeci zato to se jedna mala dj evojica na livadi pokraj bazena prevrtala preko glave ciei od zadovoljstva. - Georg - upitala me Konstanca - da li i ti kao veina mu karaca eli samo djeake, a ne i djevojice? 85 - Ne vi e otkako znam kako djevojice mogu biti dra esne. Okrenuo sam se u vodi oko svoje osi i nastavio plivati na leima. Zatim sam rekao: - teta to toliko vremena treba proi dok beba ne le i potpuno gotova u kolijevci! Stra n o me zanima kako e izgledati! -Georg? -A? - Onda, koliko emo? - to koliko? -Djece! -A, djece! Pa, to sve ovisi o tome kako e prvo ispasti. -Bit e na majku. - Onda pola tuceta. -Upomo! Konstanca se pravila kao da e se onesvijestiti. Polako je tonula i pustila daj e vuem prema rubu bazena. Uostalom, poku aji o ivljavanja utopljenice bili su uspje ni. Nakon ruka uzeo sam taksi da nas odveze do K6-nigseea (Kraljevskog jezera). Ondje smo ostavili na eg vozaa u nekoj pivnici i ukrcali se na brodi za St. Bartholoma. K apetan, koji nam je svojski tumaio reljefni krajolik, zatrubio je na kraju na tru bu da ujemo jeku. Ali jo ljep i od ovog malog izleta brodiem bija e velianstveni povratak novom alpskom c

estom. Pokraj nas i iznad nas Watzmann i drugi vrhovi sa svojim snje nim usjeklina ma; ispod nas zelene doline, mala sela i povrtnjaci; bilo je gotovo prelijepo. S tanovnik velegrada, koji prima prirodu samo u dozama pa je upravo zato, ako je s enzibilan, intenzivno do ivljava ak i u obliku nekakve bijedne tratinice, jedva da j e dorastao prirodi u folio-izdanju. 86 Uostalom, kakav divan dan! Upravo usred vjenog gorja. Ovo pi em u hotelskom predvor ju. Za dva sata moramo biti prijeko, u salzbur koj katedrali, na Mo-zavtova Rekvij emu. - Karl jenazvao. Imakarte za nas. \ 87 Reichenhall, 29. kolovoza, nou "Kako je ipak ivot bio lijep!... Vedro treba ovjek prihvatiti ono to mu je dosudila Providnost. I tako ja zavr avam svoju pogrebnu pjesmu. Ne smijem je ostaviti nedo vr enu." To su rijei iz pisma to ga je Mozart napisao dva mjeseca prije smrti. Ono to nije s mio ostaviti nedovr eno bio je upravo Rekvijem. Nije ga dovr io. Dok su pred mladim skladateljem na samrti izvodili gotove partije, onj e nemono zajecao i kazao: "Za r vam nisam rekao da taj rekvijem pi em za sama sebe?" Te je noi izdahnuo. "Dona eirequiem!" Pa i taje misa zadu nica, posljednje djelo salzbur kog genija, nastala kao salzbur ka komedija! Mozart ju je napisao po narud bi monog neznanca koji mu je vi eput slao taj anstvenog glasnika da ga opomene neka zavr i to prije svoj rad. Taj moni neznanac bi o je neki grof Franz von Walsegg. Taj grof Walsegg izdavao se cijelog ivota za zn aajnog kompozitora. Njega je njegov splin stajao mnogo dukata, jer je od majstora svoga doba potajno naruivao glazbena djela i davao ih izvesti pod svojim imenom. Plemeniti gosti koji su dolazili na te koncerte, pa i cijeli orkestar - svi su znali da on nije komponirao ta djela, ali su se pretvarali da jest. Rekvijem mu je bio potreban zato to mu je na poetku 1791. godine umrla ena pa joj je bio du an "s kladati" misu zadu nicu. Zato je slao Mozartu svoga starog komornika, i zato j e M ozart napisao Rekvijem... Konstantin otac, grof H, koji je natjerao svoju obitelj da s njim izigrava lakaj e samo zato to eli napisati komediju, i onaj grof Walsegg - obojica pripadaju isto m austrijskom plemstvu i istoj komedijantskoj porodici. Umjetnost i zbilja, teatar i ivot - svagdje drugdje to su dvije sasvim odvojene s fere. Samo ovdje ine jednu nedjeljivu cjelinu. Da to mo da nije razlog to ovdje, kao to su ve i rimski kolonisti dr ali, prebiva srea? 88 ZA SVAKI SLUAJ DvoracH, 30. kolovoza, naveer Rano ujutro popeli smo se iarom u Predigtstuhl. im smo stigli gore, Konstanca je sp azila gavrana, krupnog poput kanjca, kako kru i zrakom. Kad je ugledala tu pticu, k oja je postala ve prava rijetkost, potpuno je izgubila glavu, nije se dugo htjela maknuti s mjesta. Nijema i ushiena, poput darivanog dj eteta, promatrala gaj e k ako leti. Ona voli i poznaje prirodu, voli je kao ja a poznaje bolje od mene, sv akom cvijetu i travki zna ime i prezime, odrasla je sa ivotinjama u polju i umi. N e to sam vrsto nakanio! Moj svadbeni dar Konstanci nee biti briljantni prsten nego m ala selj aka kua. Negdj e u Brandenbur koj krajini. Najezeruukojemse ogledaju borovi i breze.