pp„ljubav u pokretu“

Radni materijal - POVJERLJIVO

PP „Ljubav u pokretu" Copyright by Centar za osobni i profesionalni razvoj „Sreća" i Gordana Galetić

1

CENTAR ZA OSOBNI I PROFESIONALNI RAZVOJ „SREĆA“ CENTAR ZA EDUKACIJU I SAVJETOVANJE „SUNCE“

RADNA VERZIJA

PP„LJUBAV U POKRETU“ Program za opću populaciju i za djecu i mlade u riziku

za razvoj problema u ponašanju

Rijeka, studeni 2018. godine



2

1. O PROJEKTU

Važna napomena

Priručnik je dostupan isključivo stručnjacima koji su izabrani za sudjelovanje u programu i

prošli su edukaciju. Nije dozvoljeno davati drugim osobama koje nisu završile našu

edukaciju, niti onima iz Vaše ustanove/službe/tijela/druge organizacije, ovaj Priručnik ni

njegove dijelove. Prihvaćanjem ovog Priručnika preuzimate i prihvaćate potpuno

poštivanje autorskih prava i korištenje materijala jedino uz navođenje naziva programa i

autorice programa LJUP.

Organizator

Centar za osobni i profesionalni razvoj „Sreća“

Autorica programa

Gordana Asja Galetić, mag.paed.soc.,psihoterapeutkinja

Autori radionica i edukatori

Ana Božac, prof. psihologije, art terapeutkinja

Gordana Asja Galetić, socijalna pedagoginja, psihoterapeutkinja

Vedrana Kurjan Manestar, prof. pedagogije, psihoterapeutkinja

dr.sc. Damir Miholić, edukacijski rehabilitator, psihodramski terapeut

Partneri (partneri u razdoblju 2014.-2018.g. neovisno da li su trenutno partneri):

Centar za edukaciju i savjetovanje „Sunce“

Agencija za odgoj i obrazovanje

Nastavni Zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije

Primorsko-goranska županija

Učiteljski fakultet, Sveučilište u Rijeci

Urednice

Gordana Asja Galetić, mag.paed.soc.,psihoterapeutkinja

Božica Križanić, prof. kineziologije; Tanja Prekodravac, prof. psihologije

Program su sufinancirali 2014./15.:

Ministarstvo socijalne politike i mladih

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta

Vlada Republike Hrvatske

Ured za suzbijanje zlouporabe droga

Ministarstvo zdravlja


Program sufinancirali 2015./16.:

Ministarstvo socijalne politike i mladih

Ministarstvo zdravlja i Ured za suzbijanje

zlouporabe droga


Program sufinancirali 2017./18.

Nacionalna zaklada za razvoj civilnog

društva i Ministarstvo znanosti i obrazovanja




3

Program sufinanciraju 2018./19.

Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade

i socijalnu politiku

Ministarstvo znanosti i obrazovanja


Grad Rijeka



4

2. SADRŽAJ

1. O PROJEKTU .................................................................................... 2

2. SADRŽAJ ......................................................................................... 4

3. UVOD .............................................................................................. 6

4. UPUTE ZA PROVEDBU PROGRAMA I NJEGOVU DJELOTVORNOST ..... 8

4.1. KRATAK PREGLED PROGRAMA ....................................................... 11

4.2. KRITERIJ I UPUTE ZA IZBOR DJECE ............................................... 13

4.3. UPUTE ZA PROVEDBU EVALUACIJE ............................................... 15

4.4. PREDAVANJE ZA UČITELJSKO VIJEĆE ......................................... 16

Vedrana Kurjan Manestar, prof., psihoterapeutkinja ................................ 16

4.5. PREDAVANJE I RADIONICE ZA RODITELJE ..................................... 22

Vedrana Kurjan Manestar, prof. pedagogije, psihoterapeutkinja ................ 22

5. OSNOVNE PRETPOSTAVKE ZA USPJEŠNU PROVEDBU

EKSPRESIVNOG PRISTUPA U RADU S DJECOM ...................................... 32

5.1. TERAPIJA PLESOM I POKRETOM ................................................ 32

5.2. ART TERAPIJA ......................................................................... 38

5.3. PSIHODRAMA .......................................................................... 46

6. RADIONICE ZA GRUPNI RAD S DJECOM ........................................ 50

6.1. RAZVIJANJE POVJERENJA I GRUPNE POVEZANOSTI .................. 51

6.2. SAMOPOŠTOVANJE ..................................................................... 62

6.3. SAMOPOUZDANJE I SAMOPOŠTOVANJE ..................................... 67

6.4. SAMOPOŠTOVANJE I SAMOPOUZDANJE 2 .................................70

6.5. SOCIJALNE VJEŠTINE – VERBALNA KOMUNIKACIJA I UTJECAJ NA

ODNOSE .............................................................................................. 74

6.6. UTJECAJ NEVERBALNE KOMUNIKACIJE NA RAZVOJ ODNOSA ...... 78

6.7. OSJEĆAJI .................................................................................... 83

6.8. EMPATIJA I PREPOZNAVANJE OSJEĆAJA DRUGIH ...................... 88



5

6.9. NOŠENJE S LJUTNJOM I SAMOKONTROLA ................................... 93

6.10. MIR I NENASILJE - NENASILNO RJEŠAVANJE SUKOBA .............. 98

6.11. OVISNOSTI – POVEĆANJE SAZNANJA O RAZLIČITIM VRSTAMA

OVISNOSTI I RAZVIJANJE OBRAMBENIH VJEŠTINA................................. 1011

6.12. UTJECAJ GRUPE I INTEGRITET - NOŠENJE S NEGATIVNIM

PRITISKOM ...................................................................................... 1087

6.13. ZAVRŠNA RADIONICA – ZAOKRUŽIVANJE RADA, REZIMIRANJE

SVEGA NAUČENOGA – RITUALNI ZAVRŠETAK ZA NOVI POČETAK .. 11111

7. „ZA ONE KOJI ŽELE VIŠE“ ........................................................... 11615

7.1. KOMUNIKACIJA ....................................................................... 115

8. LITERATURA ............................................................................... 118



6

3. UVOD

Program za djecu i mlade „Ljubav u pokretu“ osmišljen je s namjerom da

potiče snažan razvoj potencijala djece. Na zabavan način, našim integrativnim ekspresivno kreativnim pristupom, kod djece se stimulira: – socio-emocionalan razvoj

– kognitivan i – motorički razvoj.

Kroz igru, glumu, ples i pokret, likovne aktivnosti, rješavanje problemskih situacija, smijeh, diskusiju i zabavu djeca unapređuju vještine temeljne za sretan i uspješan život.

Putem cjelovite evaluacije provedbe programa u periodu od 2014.-2017godine, a provodio se u skoro svim hrvatskim županijama i to u najrazličitijim sredinama i

uvjetima, u malenim selima, u gradovima i mjestima različitih veličina i uvjeta življenja i u najvećem glavnom gradu, PPLJUP je pokazao da postiže svoje ciljeve! Evaluaciju provodi vanjski evaluator.

PPLJUP je ujedno osmišljen s namjerom da bude integrirani program za

prevenciju nasilja i ovisnosti kod djece iz nekoliko razloga: • Integracija prevencijskog programa za prevenciju nasilja i ovisnosti kod djece i

mladih u skladu je sa stručnim saznanjima i znanstvenim istraživanjima o

prevencijskoj znanosti, jer su ovisnosti i nasilje vrlo često u korelaciji i ponekad

jedno može biti pokretač drugog.

• PP„Ljubav u pokretu“ polazi od pretpostavke da je za nošenje s ovim

problemima potrebno ponajprije razviti životne vještina kod djece za lakše

nošenje sa pritiskom društva i izazovima koje život donosi, stvaranjem

pozitivnog mišljenja o sebi i jačanjem vlastitog integriteta u djece.

U osnovnoškolskoj dobi djece može još uvijek biti teško razlučiti i predvidjeti

koja djeca će se u budućnosti prikloniti rizičnom ponašanju u vidu uzimanja

sredstava ovisnosti ili pak u vidu vršenja nasilja nad mlađom djecom,

vršnjacima ili pak unutar obitelji, zbog toga je zamišljeno provesti jedan

integrirani program koji će doprinjeti prevenciji oba velika društvena problema

(nasilje i ovisnosti). To je vidljivo i u ovom priručniku PP „Ljubav u pokretu“ u

kojem su uz razvoj životnih i socijalnih vještina djece (samopoštovanje i

samopouzdanje, komunikacijske vještine, razumijevanje i nošenje s vlastitim i

tuđim osjećajima, razvijanje povjerenja i grupne povezanosti, rješavanje

problema, utjecaj grupe i integritet – nošenje s negativnim pritiskom...)

istaknute i teme nenasilnog rješavanja sukoba, kao i povećanje saznanja o

različitim vrstama ovisnosti i razvijanje obrambenih vještina koje dokazano

doprinose prevenciji ovisnosti i nasilja.



7

Program je osmišljen sukladno stručnim i znanstvenim saznanjima te iskustvu

ove vrste grupnog rada s djecom koji je prethodio stvaranju ovog programa

(autorice programa Gordane Asje Galetić koja je isprobala taj oblik rada s

djecom i mladima kao svojevrsnu pilot fazu).

Integrativni ekspresivno kreativni pristup/terapiju „Ljubav u pokretu“ i zatim

unutar njega Program za djecu i mlade "Ljubav u pokretu" kreirala je socijalna

pedagoginja Gordana Asja Galetić temeljem dugogodišnjeg iskustva direktnog

rada s djecom i mladima te odraslima, osmišljavanja i provedbe više

preventivnih programa, educiranja stručnjaka, grupnog i individualnog rada za

osobni razvoj te suradnje s brojnim školama, udrugama, državnim, županijskim i

gradskim tijelima te drugim organizacijama.

Kako u radu s djecom, tako i s odraslima, uz upotrebu niza stručnih saznanja iz bihevioralnih, komunikacijskih i kognitivnih područja te iz neuroznanosti i

različitih terapijskih pristupa, pokazalo se važnim koristiti kreativnost, pokret, ekspresivne pristupe i tehnike te integrirati viševrsna postojeće znanja, metode i tehnike rada u odgovarajuću cjelinu.

Kod svih, a posebice kod djece i mladih iz rizične skupine, uočilo se da može biti nedostatno, a ponekad i teže poticati njihov razvoj koristeći uglavnom kognitivni

kanal. Nastojanje da se radi na stvaranju integrativne ekspresivne i kreativne terapije te preventivnog pristupa, omogućava angažiranje i desne i lijeve

hemisfere mozga djeteta i razvoj dječjih potencijala uvažavajući potrebe i osnovne karakteristike djece određene dobi, kao i ljepotu njihovog uživanja u

kreativnom i ekspresivnom rada. Učenje kroz zabavu i osnaživanje kroz korištenje svih potencijala te resursa i tijela i uma i duha, može potaknuti razvoj djeteta na cjelovitiji, više individualiziran, brži i djetetovoj prirodi primjereniji

način.

Programom "Ljubav u pokretu" želimo poticati zdrav razvoj i razvoj potencijala sve djece. Temeljem stručne prakse, kao moguću užu ciljanu skupinu izabrali smo djecu

koja se iz određenih razloga nalaze u riziku za razvoj ovisnosti, nasilja i drugih oblika neprihvatljivih ponašanja i poremećaja u ponašanju. Sva djeca uključena u

program imaju, međutim, jednaku mogućnost poticanja razvoja potencijala te dobrobiti važne za još sretniji i uspješniji život. Ovakav razvoj dječjih potencijala i poticanje zdravog razvoja, značajan je kako na razini njih kao pojedinaca tako i

na razini razvoja društva u cjelini.

Želimo Vam zadovoljstvo

i uživanje u provedbi PPLJUP!

Gordana Galetić i tim PPLJUP



8

4. UPUTE ZA PROVEDBU PROGRAMA I NJEGOVU

DJELOTVORNOST

Drage kolegice i kolege,

pred vama se nalazi priručnik za što kvalitetniju provedbu aktivnosti programa

PP „Ljubav u pokretu“. Sve važne upute za provedbu programa u školama, kao i

za provedbu samih radionica ako ih provodite privatno izvan škola (uz pismeno

dopuštenje autorice), dobit ćete u ovom priručniku.

Kako bi projekt bio što kvalitetnije i stručnije proveden osmišljene su kao

dodatna podrška i sljedeće aktivnosti (koje aktivnosti se provode u kojoj godini

ovisi o financijskim sredstvima, npr. najčešće se provode samo

zadebljane/boldirane aktivnosti):

• Edukacija za provedbu programa (1. stručni skup, tri dana) – edukacijsko

iskustveni skup, gdje ćete dobiti sve potrebne informacije, iskustveno učiti

metode i gdje će biti predstavljen priručnik za provedbu rada.

• Supervizija (2. stručni skup, supervizijski, jedan-dva dana), gdje ćete dobiti

podršku u radu i odgovore na sva pitanja koja nastanu tokom provedbe

projekta. Obično se održava u periodu zima/proljeće.

• Jednodnevni supervizijski sastanak: obično se održava u proljeće.

• Evaluacija rada se ovisno o mogućnostima odvija uz pismeno i kroz 3. stručni

skup – evaluacijski (jedan do dva dana), gdje ćete dobiti informacije o

uspješnosti provedbe programa od strane svih stručnih suradnika, kao i

rezultate evaluacije koje ćete prikupiti i poslati nam na razradu, nakon čega će

svi partneri i edukanti analizirati i evaluirati provedeni preventivni program. Bit

će organiziran na kraju provedbe programa (ljeto/jesen), a točan datum se

dogovara na 1. stručnom skupu, ukoliko postoje sredstva za evaluacijski skup.

• Dokumentacija i gotovi stručni materijali na web stranici Centra „Sreća“-

posebnom web sučelju za projekt PPLJUP – gdje će educirani stručni suradnici

škola koji su u projektu imati svoj korisnički račun i lozinku s kojom ćete se

ulogirati, kako biste skinuli svu potrebnu dokumentaciju za provedbu projekta

(priručnik, evaluacijske upitnike, suglasnost roditelja, mjesečna izvješća,

godišnje izvješće, prezentaciju za roditelje, prezentaciju za Učiteljsko vijeće i

dr.).

Ostali edukanti (polaznici edukacije koji nisu u projektu) dobivaju materijale na

CD-u te nema dopunjavanja tijekom godine.

• Stručna podrška preko web stranice Centra „Sreća“- On-line „supervizijski i

intervizijski forum“: tijekom godine edukanti koji su u projektu imaju



9

mogućnost međusobne podjele iskustava, nedoumica i ideja te će u nekim

slučajevima moći postavljati pitanja edukatorima određenih područja

(npr.podforum ekspresivne tehnike iz područja psiho-drame) koji će na njih

odgovarati minimalno jednom tjedno, pružat će im podršku, usmjeravati ih i sl.

U forum mogu ući samoeducirani stručni suradnici koji su uključeni u provedbu

projekta. Provedba ove aktivnosti ovisi o financijskim sredstvima.

• Stručna podrška preko telefona - Edukanti koji su u projektu ovisno o

financijskim mogućnostima projekta imaju mogućnost postavljanja pitanja

edukatorima i supervizorima koji će im biti na raspolaganju svakim danom od

09:00-16:00 sati. Ukoliko nije osigurana financijska podrška za navedeno,

edukanti koji su u projektu obraćaju se isključivo mentorima iz škola koje su

uspješno provele projekt (u radno vrijeme mentora; svaki novi edukant ima

dodijeljenog mentora, molimo zapišite si kontakte svog mentora te se

obraćajte njemu direktno).

• Osoba za sva praktična pitanja vezana uz programsku izvedbu i stručnu

podršku koju edukanti mogu tražiti preko e-maila i mobitela svakim danom od

09:00-16:00 sati – koordinatorica programa (ali primarno svom mentoru).

Važna napomena:

koji od gore navedenih elemenata podrške je osiguran u kojoj godini ovisi o

sufinanciranju programa. Sve godine osigurani su boldirani sadržaji, dok ćete za

ostale čuti na edukaciji. Elemente koji nisu boldirani na žalost nemate mogućnost

koristiti, osim ako Vam na edukacijskom skupu nije rečeno drugačije.

Preporuke za provedbu radionica (napomena: datumi se odnose na škole

koje su u projektu)

• provedite svih 12 radionica u kontinuitetu na tjednoj razini (1 puta tjedno),

kako biste održali kontinuitet, postigli bolje rezultate i spriječili osipanje grupe

• s programom je potrebno upoznati Učiteljsko/odgajateljsko vijeće (do

15.prosinca)

• prezentacija radionica djeci u razredima i prijave djece do 20. prosinca

• roditeljski sastanak za roditelje djece koja će polaziti program, a na kojem ćete

obavijestiti roditelje o programu i dobiti suglasnost za uključivanje djece te

ciljanim jednokratnim edukativnim sadržajima potaknuti osnaživanje

roditelja/skrbnika djece u riziku i po potrebi potaknuti ih na uključivanje u

druge vrste programa npr. u Školu za roditelje Obiteljskog centra i sl. –

najkasnije do 23.prosinca.

• preporučamo da započnete rad s djecom najkasnije do 30.siječnja, a najbolje

bi bilo krenuti odmah nakon zimskih praznika

• ukoliko se pridržavate gore navedenih uputa provedba dvanaest obaveznih

radionica trebala bi završiti početkom svibnja (najkasnije do 1.lipnja)



10

• ukoliko provodite i dodatne dvije radionice, tada biste trebali završiti radionice

početkom lipnja (obavezno barem 2 tjedna prije završetka nastave)

• sa svake radionice potrebno je prikupiti barem jednu fotografiju (kvalitetne

rezolucije) koju ćete slati uz izvješća (neka to budu neki ključni i vizualno

zanimljivi trenuci, aktivnosti npr. skulpture)

Pregled aktivnosti po mjesecima:

R.br. Aktivnost 10 11 12 1 2 3 4 5 6 7 8 9 1 1. stručni skup - edukacija Do kraja 11. 2 Predavanje na Učiteljskom vijeću 15.12. 3 Prezentacija radionica djeci u razredima i prijave djece 20.12. 4 Selekcija djece u suradnji s razrednicima 23.12. 5 Roditeljski sastanak 23.12.

6 Provedba 12 obaveznih radionica (+ 2 za one koji žele više), početak i završetak 01.02. 1.6.

7 2. stručni skup (ovisno o financijskim mogućnostima) 8 Jednodnevni supervizijski sastanak (ovisno o financijskim mogućnostima 9

3. stručni skup: ZAVRŠNI SASTANAK I IZRADA PRIJEDLOGA NACIONALNOG MODELA PREVENCIJE „LJUP“, ovisno o financ.mogućn.

10 Stručna podrška on line (on-line „supervizija“ )- ovisno o finance.mog. 11 Telefonske vršnjačke supervizije, preko e-maila, Skypa i sl –s MENTOROM 12 Evaluacija programa

PP "LJUBAV U POKRETU".

10.6.



11

4.1. KRATAK PREGLED PROGRAMA

Ciljevi programa

a) Ciljevi u radu s djecom i mladima

• poticati razvoj potencijala i zdrav razvoj djece i mladih u riziku za razvoj

poremećaja uponašanju

• osigurati zaštitu prava i dobrobiti djece u riziku koja predstavljaju dodatno

osjetljivuskupinu

• omogućiti razvoj samopoštovanja, samopouzdanja i stvaranje snažnog

osobnog integritetai osjećaja ljudskog dostojanstva kod djece u riziku

• stvoriti predispozicije za usvajanje kvalitetnih oblika vršnjačkog druženja i

zabave i zaodupiranje negativnim vršnjačkim pritiscima

• poticati prijenos kvalitetnih oblika druženja i zabave s djeteta na dijete: ples i

druženje bezalkohola i droga, bez potrebe za dokazivanjem pred vršnjacima i s

pozitivnim osjećajempripadnosti, samopoštovanja i radosnog prihvaćanja sebe

i drugih.

b) Ciljevi u radu sa stručnjacima

• educirati stručnjake odgovarajućeg društveno-humanističkog profila iz različitih

regionalnih dijelova Republike Hrvatske za provođenje programa za djecu i

mlade „Ljubav u pokretu“ u svojim ustanovama i organizacijama

• kolegama i ustanovama ponuditi zaokružen stručni program zaštite prava i

dobrobiti djece

c) Ostali ciljevi - ciljevi koji omogućavaju širi društveni doprinos i pozitivan

društveni razvoj:

• izraditi prijedlog nacionalnog preventivnog programa „Ljubav u pokretu“ za rad

s djecom imladima u riziku

• poticati prijenos/primjenu programa u druge ustanove i prijenos znanja,

stavova i vještinas djeteta na dijete

Obrazloženje programa

Djeca koja su u ustanovi izložena vršnjačkom nasilju, djeca iz obitelji u kojima je

prisutno zanemarivanje ili zlostavljanje ili žive u težim socio-ekonomskim

uvjetima ili se od svojih vršnjaka razlikuju porijeklom, kulturološkim ili drugim

obilježjima i načinom života – sve su to dodatno osjetljive skupine djece

potencijalno izložene raznim rizicima tijekom svog razvoja i riziku za razvoj

poremećaja u ponašanju ili osobnosti (primjerice izražena povučenost,

plašljivost, nasilje, anksioznost, depresivnost,impulzivnost, korištenje sredstava



12

ovisnosti, krađe itd.).Neophodno je i svi imamo dužnost pravovremeno im pružiti

podršku.

Radionice ove vrste više od 10 godina provodi socijalna pedagoginja Gordana

Asja Galetić s mladima, djecom i odraslima i pokazuju se kao djelotvorne, a zbog

zabavnog elementa, privlače sudionike. PPLJUP provodi se širom Hrvatske kroz

educirane voditelje od 2014.g. i pokazuje odlične rezultate.

Radionice se temelje na grupnom radu s djecom koji ponajviše obuhvaća

elemente psihodrame, geštalt terapije, ekspresivnih likovnih tehnika i tehnika

terapije plesom i pokretom te smjeho-terapije.

Program omogućava da ustanova provede mnoge dokumente, nacionalne

strategije i politike.

Voditeljica i autorica programa

Gordana Asja Galetić, magistra je socijalne pedagogije i psihoterapeutkinja,

zaposlena u školi, član više stručnih udruga u Hrvatskoj i inozemstvu te udruga

građana.

Sva autorska prava na program te njegov teorijski i metodološki okvir i primjenu

zadržava Gordana Asja Galetić te ga kao i njegove elemente nije dozvoljeno

provoditi ili koristiti bez pismene suglasnosti autorice.

Temeljem zasluga u radu s djecom i mladima s poremećajima u ponašanju,

autorstva i provođenja uspješnih programa prevencije neprihvatljivog ponašanja

djece i mladih te stručnih doprinosa koje je dala u drugim poljima svog rada, bila

je imenovana stručnim članom Vijeća za djecu Vlade Republike Hrvatske te je

sudjelovala u osmišljavanju Prioritetnih aktivnosti za dobrobit djece u Republici

Hrvatskoj. Sudjelovala je u radu međunarodnih organizacija poput organizacije

Unicef i Care International. Bila je član različitih povjerenstava i stručnih timova,

voditeljica je projekata i programa koji su stručno prepoznati u Hrvatskoj i

inozemstvu, konzultant je, edukator i savjetovatelj te pozivani predavač Agencije

za odgoj i obrazovanje i brojnih drugih ustanova.

Program PPLJUP je na nacionalnoj razini pokrenut 2014.g. u suradnji s Agencijom

za odgoj i obrazovanje.



13

4.2. KRITERIJ I UPUTE ZA IZBOR DJECE

Koordinator projekta u svojoj ustanovi (voditelj grupa) u dva odabrana razreda,

(to mogu biti razredi od 4-6., a preporuča se izabrati dva peta razreda ili jedan 5.

i jedan 6. razred, odnosno u srednjoj školi 3. razred) održi kraću, ali vrlo

motivirajuću prezentaciju radionica na kojoj učenicima može radionice prikazati

kao ugodan, siguran i poticajan prostor u kojem kroz igru mogu razvijati

kreativnost, učiti kako poboljšati komunikaciju, razviti vještine važne za život,

otkrivati i buditi vlastite potencijale i slično, a uz puno zabave, smijeha, glazbe i

opuštanja.

Prilikom prezentacije u razredu poželjno je izabrati barem 1 igricu/vježbu iz

programa koja će biti motivirajuća da se prijavi što više djece. Želimo postići da

se prijavi više djece kako bi ovo postala poželjna, željena aktivnost u školi i kako

bismo spriječili eventualnu buduću stigmatizaciju rizične djece.

Koordinator (voditelj grupe) bira sveukupno 10-12 učenika, npr. oko 5 iz jednog

petog i oko 5 iz jednog šestog razreda. Eventualno se učenici mogu birati iz još

jednog petog i još jednog šestog, ali bi puno uputnije bilo da su iz samo dva

razreda, kako bi se među učenicima koji će sudjelovati u radionicama mogla

razviti povezanost i izvan radionica.

Kriteriji odabira učenika su sljedeći:

- 50% odabranih učenika čine učenici iz rizične skupine (učenici s blagim

poremećajem pažnje, učenici iz problematičnih obitelji, djeca koja su u školi

izložena vršnjačkom nasilju, djeca iz obitelji u kojima je prisutno

zanemarivanje ili zlostavljanje, ili žive u težim socio-ekonomskim uvjetima

života, ili se od svojih vršnjaka razlikuju porijeklom, kulturološkim ili drugim

obilježjima i načinom života)

- 50% odabranih učenika čine učenici koji su prijateljski raspoloženi,

prilagodljivi, motivirajući, podržavajući, uspješni, „vođe“ i koji vole ples i

pokret, dramski i likovni izričaj – odnosno otvoreni su za nove stvari i pomoći

će vam da grupni rad teče glatko i zabavno. Ključno je da su to podržavajuća

dobronamjerna djeca koja će biti uz vas podrška djeci iz rizične skupine.

Važno:

Nikako nije poželjno da koordinator (voditelj grupa) ili bilo tko drugi u

školama govori s učenicima o kriterijima odabira. Kriterije ćete moći

odrediti na temelju upitnika "Moje snage, moje poteskoce“ (SDQ

upitnik).



14

Savjet: prvi put tj. prvu godinu kada provodite ove radionice dobro je da imate

što više ili čak svu djecu/sudionike iz opće populacije tj.djecu bez rizičnih

ponašanja. Na taj način osiguravate da vi učite i da dobro usvojite metode i

tehnike rada te da ih onda možete slijedeće godine uspješno primjeniti u radu s

rizičnom djecom.

Slijedeće godine uzmite ovakav sastav grupe: oko 50% djece prosječnih

životnih, socijalnih vještina, dobro prihvaćenih od vršnjaka i podržavajućih, oko

25% uzorne djece koja su sjajan model ponašanja i izuzetno dobronamjerni,

socijalno osjetljivi i na njih možete računati da će prihvatiti rizičnu djecu kao

ravne sebi (tj. s poštivanjem njihovog ljudskog dostojanstva) i bii im na taj način

podrška te 25% djece rizičnog ponašanja ili okolnosti života.

Nikada ne uzimajte više od 50% rizične djece u grupe ove vrste. Ukoliko

uključujete učenika s ADHDom savjetujemo uključiti maksimalno 1 po grupi.

Cilj je radionice prezentirati u razredima na zabavan način, tako da se djeca zainteresiraju i da ih se prijavi što veći broj. Na taj način ćemo spriječiti stigmatizaciju uključene djece, a grupa će postati nešto poželjno, popularno i

zabavno. Navedeno ujedno može doprinjeti pozitivnoj identifikaciji i samopoštovanju djece rizičnog ponašanja te boljoj prihvaćenosti u razredu. Kada

oni budu među izabranima, poručujete da ste kod njih prepoznali određene talente (bez obzira da li su ih do sada pokazali u školi).

Kako biste postigli veliki broj prijava, savjetujemo da odigrate s cijelim razredom jednu zabavnu reprezentativnu igru i pojasite im što će se raditi na grupi te

obvezu redovitog dolaska. Možete primjerice reći da za uključivanje u ovu izvannastavnu aktivnost nije važno da li netko ima petice, jedinice ili trojke, već

da pokazuje kreativnost i neke talente čak i ako su oni skriveni. Pojasnite da ćete na kraju vi zajedno s razrednicima na temelju jednog upitika koji će ispuniti na kraju sata izabrati 10-12 učenika iz dva razreda.

Dajte na znanje da vam je žao što ne možete uključiti sve njih. Nakon toga možete poslati po razredu popis da se svi zainteresirani učenici

prijave. Sve skupa moguće je izvesti u 30 minuta na satu razrednika u prethodnom

dogovoru s razrednikom i njegovu podršku. Ukoliko se eventualno ne prijave djeca koju biste željeli uključiti, u suradnji s

razrednikom možete ih kroz individualan pristup pokušati potaknuti na uključivanje.

Ako se javi veći broj učenika (preko 10), nakon odabira, učenicima koji nisu bili odabrani, a žele sudjelovati na radionicama, vrlo je važno objasniti da su

radionice takve vrste da je broj sudionika ograničen, kako bi bile djelotvornije i zabavnije te da ćete nastojati ako bude moguće imati ponovo grupu, tijekom sljedeće školske godine uključiti nekoga tko sada nije imao priliku sudjelovati.



15

4.3. UPUTE ZA PROVEDBU EVALUACIJE

Evaluacija projekta PP„Ljubav u pokretu“ je podijeljena u nekoliko kategorija

opisanih u nastavku.

1. Evaluacija napretka kod djece - provode ju

• roditelji- nakon održanog prvog sastanka, prije početka provedbe projekta u

školi i na drugom sastanku tj. nakon održanih svih radionica. Svaki roditelj

ocjenjuje svoje dijete.

• dijete - nakon održanog prvog sastanka, prije početka provedbe projekta u

školi, nakon svake radionice i nakon održanih svih radionica tj. na kraju nakon

završne radionice

• voditelji grupa/stručni suradnici- na početku i na kraju - nakon održanih svih

radionica, voditelj (pro)cjenjuje svako dijete uključeno u program u 2 navrata

– prije početka radionica i nakon odrađenih svih radionica

• razrednici- na početku, procesna evaluacija i na kraju - nakon održanih svih

radionica, razrednici (pro)cjenjuje svako dijete uključeno u program u2 navrata

Obrasci za evaluaciju tj. anketni upitnici se nalaze na web stranici Centra „Sreće“

– www.centarsreca.hr dostupni osobama uključenima u projekt.

1. Evaluacija rada voditelja grupa/stručnih suradnika kroz

• izvješća s radionica - voditelji grupa su obavezni predati izvješća za provedbu

svih 12 radionica, ukupno 12 izvješća ili više ako ćete odraditi više od

obaveznog, (obrazac za izvješća se nalazi na web stranici Centra „Sreće“)

• godišnje izvješće - na kraju, tj. nakon provedbe svih 12 radionica (obrazac za

godišnje izvješće se nalazi na web stranici Centra „Sreće“)

2. Evaluacija stručnih skupova i samog projekta „Ljubav u pokretu“

• nakon završenog 1. stručnog skupa – edukacijsko-iskustvenog

• nakon završenog 2. stručnog skupa – supervizijskog

• (nakon jednodnevnog supervizijskog sastanka – drugi dio Drugog stručnog

skupa; ukoliko se održava)

• (nakon završenog 3. stručnog skupa – evaluacijskog; ukoliko se održava)

NAPOMENA: vrsta evaluacije ovisi o dužini uključenosti ustanove u projekt kao i

o financijskim sredstvima. Na edukaciji ćete čuti da li u tekućoj godini provodite

evaluaciju samo nakon provedbe projekta u svojoj ustanovi ili i prije.

http://www.centarsreca.hr/



16

4.4. PREDAVANJE ZA UČITELJSKO VIJEĆE

Vedrana Kurjan Manestar, prof., psihoterapeutkinja

Program „Ljubav u pokretu“ svoje uporište za provedbu ima u slijedećim

programima i propisima Ministarstva znanosti i obrazovanja:

• Zdravstveni odgoj: teme iz modula Živjeti zdravo – zaštita mentalnog zdravlja

te teme iz modula Prevencija nasilnog ponašanja i teme iz modula Prevencija

ovisnosti.

• Preventivni programi: Prevencija nasilnog ponašanja učenika te Prevencija

zlouporabe sredstava ovisnosti.

• Građanski odgoj: Teme koje se odnose na donošenje pravila, socijalne vještine

kao što su upravljanje emocijama, timski rad, dostojanstvo i samopoštovanje,

dakle najviše društvena dimenzija kao tematsko područje.

Provodi je započet u partnerstvu

• Centra za osobni i profesionalni razvoj „Sreća“

• Centra za edukaciju i savjetovanje „Sunce“

• Agencije za odgoj i obrazovanje - viša savjetnica Luči Lončar, dipl. defektolog

Autorica programa

• Gordana Asja Galetić, mag.ped.soc., psihoterapeutkinja

Edukatori i supervizori


• Vedrana Kurjan Manestar, mag. pedagogije, psihoterapeutkinja

• dr.sc. Damir Miholić, rehabilitator, psihodramski terapeut

• Ana Božac, prof. psihologije, art terapeutkinja



17

Program financiraju/su sufinancirali do sada

• Ministarstvo socijalne politike i mladih/ Ministarstvo za demografiju, obitelj,

mlade i socijalnu politiku

• Ministarstvo zdravlja

• Ministarstvo znanosti i obrazovanja

• Primorsko-goranska županija

Cilj programa

• poticati razvoj potencijala djece te osigurati zaštitu prava i dobrobiti sve

djece, s naglaskom na djecu u riziku koja predstavljaju dodatno osjetljivu

skupinu djece

Program se većim dijelom sastoji od slijedećih aktivnosti

1. edukacija stručnjaka za provedbu Preventivnog programa za djecu i mlade

„Lljubav u pokretu“

2. upoznavanje Učiteljskog vijeća s programom

3. upoznavanje roditelja s programom planira se kroz održavanje roditeljskog

sastanka za roditelje djece koja će polaziti program

4. kreativni grupni rad s djecom kroz radionice Preventivnog programa „Ljubav

u pokretu“ educirani stručni suradnik provodi grupni rad kroz 12-14 radionica

s učenicima, uz kontinuiranu supervizijsku podršku te interviziju i superviziju

na stručnim skupovima.

Ciljevi u radu s djecom i mladima kroz radionice:

• poticati razvoj potencijala i zdrav razvoj djece i mladih

• osigurati zaštitu prava i dobrobiti djece


osobnog integriteta i osjećaja ljudskog dostojanstva


zabave i odupiranje negativnim vršnjačkim pritiscima

• sprječavati razvoj nasilja i ovisnosti

• poticati prijenos kvalitetnih oblika druženja i zabave s djeteta na dijete, bez

potrebe za dokazivanjem pred vršnjacima i s pozitivnim osjećajem pripadnosti,

samopoštovanja i radosnog prihvaćanja sebe i drugih.

Metode i tehnike koje se primjenjuju u radionicama usvajali smo i razvijali

temeljem ekspresivnih i kreativnih pristupa te različitih terapijskih smjerova

(stručni suradnici educirani su za provođenje metoda i tehnika rada u

preventivnom, a ne psihoterapijskom smislu). Ponajviše su korištena znanja i

iskustva ekspresivnih tehnika iz sljedećih područja:

• art terapija (likovne tehnike i metode rada)



18

• psihodrama (dramske tehnike i metode rada)

• psihoterapija pokretom i plesom (plesne tehnike i metode rada)

U radionice (grupe) će biti uključeno 8-12 učenika petih ili petih i šestih razreda

osnovne škole odnosno 3. i/ili 4.razreda srednje škole u dogovoru s

razrednicima, učiteljima i uz suglasnost roditelja.

Od 8-12 učenika, 50% učenika će biti iz kruga učenika kod kojih postoji rizik od

razvoja problema u ponašanju (hiperaktivna djeca, agresivna, izuzetno povučena

djeca), ostala djeca su iz kruga onih koji u ponašanju ne pokazuje neke

poteškoće i motivirana su za uključivanje u program.

Kako bi program bio što uspješniji, nužna je i vaša pomoć i podrška učenicima

koji iskazuju rizična ponašanja, a uključeni su u program.

Rizična ponašanja

• ponašanja koja se znatnije razlikuju od uobičajenog ponašanja većine mladih u

određenoj sredini

• ponašanja koja su opasna kako za osobu koja se tako ponaša, tako i za njenu

okolinu

• ponašanja koja zbog toga iziskuju dodatnu stručnu i/ili širu društvenu pomoć

radi uspješne socijalne integracije takve osobe.

Uzroci rizičnog ponašanja

Suština svakog poremećaja u ponašanju je nedovoljan osjećaj sigurnosti i

prihvaćenosti u određenoj životnoj sredini, a njime djeca i mladi u pravilu

izražavaju negativan, odnosno odbijajući stav prema:

• Odgajateljima u obitelji i izvan nje

• Braći, sestrama i prijateljima u školi, igri i drugdje

• Radu, učenju i drugim korisnim aktivnostima.

Sve ovo rezultat je neuspjelog (nekvalitetnog) odnosa djeteta i navedenih osoba.

Uloga škole u prevenciji poremećaja u ponašanju djece i mladih

• škola i školsko okruženje sami po sebi nisu uzroci poremećaja u ponašanju, ali

škola najčešće jest prva sredina u kojoj se takva ponašanja manifestiraju u

ozbiljnijim razmjerima

• školska životna dob pogodna je za modifikacije ponašanja i formiranje ličnosti

• učiteljsko i drugo stručno osoblje škole u mogućnosti je uočiti ozbiljnost

problema

• škola je u mogućnosti da svojim odgojno-obrazovnim sadržajima,

organizacijom života i rada i kroz preventivne programe poput ovog utječe na

pozitivno ponašanje djece i mladih usmjerava ih u željenom i društveno

prihvatljivom smislu.



19

Što je važno znati u radu na prevenciji poremećaja u ponašanju

• ni jedan poremećaj u ponašanju nije imanentno obilježje djeteta ili mlade

osobe koja ga manifestira

• djetinstvo i adolescencija životna su razdoblja u kojima se javljaju mnogi oblici

devijantnih ponašanja, a u kasnijoj se dobi gube

• razvoj poremećaja u ponašanju u velikoj je mjeri povezan sa sustavom

zadovoljenja osnovnih psihičkih potreba

• događa se da istovrsno ponašanje djeteta od strane različitih odgajatelja bude

različito vrednovano

• poremećaji u ponašanju razvijaju se postupno od blagih, manje ometajućih i

manje primjetnih prema težima, očevidnijima i ozbiljnijim poremećajima

• poremećaj u ponašanju je poruka mlade osobe da je nezadovoljna u nekom od

njoj značajnom odnosu.

Pretpostavke uspjeha u prevenciji poremećaja u ponašanju djece i

mladih

• uočavanje problema

• spremnost na ulaganje dodatnih napora u pomoći učeniku uz postojanje

svijesti:

1. da neki učenici zbog objektivnih (najčešće obiteljskih) okolnosti i prilika

zahtijevaju pojačanu pažnju

2. da pažnja usmjerena prema njima ne dovodi u neravnopravni položaj ostale

učenike jer oni takvu pažnju ne traže

3. prema ovim učenicima potrebno se odnositi bitno drugačije nego što se

prema njima odnose drugi odgajatelji ili učitelji čiji je odnos i doveo do

takvog ponašanja.

Važne polazišne točke za ostvarenje ciljeva

1. istinsko razumijevanje učenika ne znači ujedno i slaganje s njegovim

izborima i ponašanjima

2. ponašanje učenika prema nastavniku nije povezano s osobnošću učitelja već

s autoritetom kao takvim



20

3. ponašanje učenika najbolje je što je on više u mogućnosti izabrati u danim

okolnostima, a temeljem prethodnih iskustava

4. u kontaktu s učiteljem ili stručnim suradnikom, učenik mora vjerovati da je u

tom trenutku najvažnija osoba za učitelja ili stručnog suradnika, a on će to

vjerovati samo ako tako i bude.

Pravila u radu koja svaki učitelj treba nastojati primjenjivati u

svakodnevnom radu s učenicima koji su u riziku od nastajana

poremećaja u ponašanju ili su već razvili neki oblik poremećaja u

ponašanju

• pravila na svom satu dogovara s učenicima, ali on postavlja granice

• sam se ponaša u skladu s dogovorenim pravilima i osobno doprinosi

primjerenim ponašanjem (on je role model)

• „neprihvatljiva“ ponašanja učenika ne doživljava osobno

• pomaže učenicima da zadovolje svoje potrebe i da dobiju što im treba (iako to

ne mora biti ono što su u početku željeli)

• spreman je o osobnim potrebama razgovarati s učenicima, npr. ja želim dobro

raditi svoj posao, a za to mi je potrebna vaša pažnja.

• ne kritizira i ne uspoređuje učenika, bez obzira koliko se učenik razlikuje od

drugih kao npr. (pogledaj kako on/ona može i sl.)

• zna da je ponašanje učenika najbolje čega se učenik u tom trenutku mogao

dosjetiti da zadovolji neku svoju potrebu (treba ga poučiti kako drugi put

učiniti bolji izbor...)

• svjestan je osobne odgovornosti, ali ne preuzima odgovornost za tuđe

ponašanje

• informacije o postignuću i ponašanju učenika dijeli s njihovim

roditeljima/skrbnicima

• svjestan je osobnih potreba i zna da ih treba zadovoljiti ako želi dobro raditi

svoj posao

• spreman je tražiti i primiti pomoć drugih profesionalaca u odgajanju učenika i

vođenju razreda (upućivanje roditelja uz suradnju sa stručnim suradnicima u

Obiteljske centre, Centre za zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladih, itd.).

Metodičko prilagođavanje – preporuke za rad s učenicima s

poremećajima u ponašanju

• preporuka je da se postave jasna pravila u razredu – učenik treba strukturiranu

situaciju i jasne granice, jer ih sam ne može postaviti

• preporuka je da se strukturira okolina tako da učenik uspješno završi zadatak

(staviti naglasak na ono što dijete može, radije nego na ono što dijete ne može

učiniti)

• preporuka je da se učenicima s poremećajem pažnje i hiperaktivnošću ne

remeti mjesto sjedenja u razredu jer se tako lakše drže dogovora o poštivanju

dogovorenih pravila



21

• preporuka je da učenik sjedi u prvom redu, blizu učitelja, odmaknuto od buke i

svega onoga što mu može odvratiti pažnju (ne pokraj vrata ili prozora)

• preporuka je da učenik s blagim poremećajima u ponašanju sjedi s djetetom

koji je dobar model, a učenik sa znatnijim poremećajima neka sjedi sam

• preporuka je da se uvijek pohvali trud koji dijete ulaže u izvršavanje

određenog zadatka

• preporuka je da ako dijete griješi, ne grditi ga, već mu objasniti u čemu griješi,

pokazati mu kako treba što učiniti ili mu pomoći da sam dođe do rješenja i

onda ga obavezno pohvaliti

• preporuka je da se za takve učenike zadaci skrate u odnosu na ostale učenike

u razredu, ali je to potrebno učiniti nenapadno i ne isticati pred cijelim

razredom da smo to učinili zbog djetetovih ograničenja

• preporuka je da se često izmjenjuju zadaci i variraju od lakših do težih i

odzabavnih do dosadnih

• preporuka je da se pripremi za učenika već napisani tekst s osnovnim

činjenicamakoje treba naučiti, a tekst neka bude napisan čitko, velikim slovima

s istaknutim pojmovima i važnim činjenicama

• preporuka je da učitelj kontinuirano usmjerava učenikovu pažnju verbalno

(pitajte ga nešto jednostavno što i ne mora imati čvrste veze s predavanjem)

ili neverbalno (pokažite učeniku prstom u knjizi mjesto gdje se čita, pogledajte

slijedi li zadatke u kontrolnom radu, uspijeva li prepisati s ploče ono što ste za

njega predvidjeli)

• preporuka je da se prati ako je mu je pažnja odlutala i tada priđite, i lagano ga

dodirnite po ramenu

• preporuka je da učenika uposlite malim zadacima da razbijete monotoniju i

omogućite mu ciljano kretanje (zamolite ga da opere spužvu, donese kredu,

potraži nekoga, ali pritom morati imati na umu hoće li on to doista i tako

učiniti)

• preporuka je da svoja predavanja obogatite pričama, slikama, audio i vizualnim

materijalima i sl. To će biti zanimljivo i za učenike koji nemaju poteškoća

• preporuka je da se učeniku koji ima poteškoće daju jednostavne, jasne i

konkretne upute i da se svaki put provjeri je li vas učenik razumio (pitajte ga

da ponovi što ste rekli), ne grdite ga ako nije razumio i pokušajte ponovo

objasniti na još jednostavniji način

• preporuka je poticati učenika na aktivno sudjelovanje na satu.

Psihološko prilagođavanje – psihološke prilagodbe

Usmjerene su na razvoj bolje slike učenika o samom sebi, čime se povećava

motivacija za učenje i suradnju te bolji odnos s ostalim učenicima i svim

sudionicima u provedbi programa. Važno je prihvatiti učenika kao jednako

vrijednu osobu i jasno mu to dati do znanja.



22

4.5. PREDAVANJE I RADIONICE ZA RODITELJE

Vedrana Kurjan Manestar, mag.pedagogije, psihoterapeutkinja

Gordana Galetić, mag.socijalne pedagogije, psihoterapeutkinja

Program PP„Ljubav u pokretu“ svoje uporište za provedbu ima u slijedećim

programima i propisima Ministarstava znanosti i obrazovanja:

• Zdravstveni odgoj: teme iz modula Živjeti zdravo – zaštita mentalnog zdravlja,

te teme iz modula Prevencija nasilnog ponašanja i teme iz modula Prevencija

ovisnosti.

• Preventivni programi: Prevencija nasilnog ponašanja učenika, te Prevencija

zlouporabe sredstava ovisnosti.

• Građanski odgoj: teme koje se odnose na donošenje pravila, socijalne vještine

kao što su upravljanje emocijama, timski rad, dostojanstvo i samopoštovanje,

dakle najviše društvena dimenzija kao tematsko područje.

Započet je u partnerstvu

• Centra za osobni i profesionalni razvoj „Sreća“

• Centra za edukaciju i savjetovanje „Sunce“

• Agencije za odgoj i obrazovanje

Autorica programa


Program sufinanciraju/su financirali do sada



23

• Ministarstvo socijalne politike i mladih/ Ministarstvo za demografiju, obitelj,

mlade i socijalnu politiku

• Ministarstvo zdravlja

• Ministarstvo znanosti i obrazovanja

• Primorsko-goranska županija

Vanjski suradnici

• Vedrana Kurjan Manestar, prof., pedagoginja

• dr.sc. Damir Miholić, edukacijski-rehabilitator

• Ana Božac, prof., psihologinja

Cilj programa

• poticati razvoj potencijala djece te osigurati zaštitu prava i dobrobiti djece

Ciljevi u radu s djecom i mladima kroz radionice

• poticati razvoj potencijala i zdrav razvoj djece i mladih

• osigurati zaštitu prava i dobrobiti djece


osobnog integriteta i osjećaja ljudskog dostojanstva


zabave i odupiranje negativnim vršnjačkim pritiscima

• sprječavati razvoj nasilja i ovisnosti

• poticati prijenos s djeteta na dijete kvalitetnih oblika druženja i zabave bez

potrebe za dokazivanjem pred vršnjacima i s pozitivnih osjećajem pripadnosti,

samopoštovanja i radosnog prihvaćanja sebe i drugih.

Metode i tehnike koje se primjenjuju u radionicama usvajali smo i razvijali

temeljem ekspresivnih i kreativnih pristupa te različitih terapijskih smjerova

(stručni suradnici educirani su za provođenje metoda i tehnika rada u

preventivnom, a ne psihoterapijskom smislu). Ponajviše su korištena znanja i

iskustva ekspresivnih tehnika iz sljedećih područja:

• art terapija (likovne tehnike i metode rada)

• psihodrama (dramske tehnike i metode rada)

• psihoterapija pokretom i plesom (plesne tehnike i metode rada).

Uloga roditelja u programu

U radionice će biti uključeno 10-12 učenika petih ili petih i šestih razreda

osnovne škole odnosno 3. i/ili 4.razreda srednje škole u dogovoru s

razrednicima, učiteljima i uz suglasnost Vas roditelja. Na kraju predavanja,

podijelit ćemo vam suglasnosti za roditelje koju trebate potpisati ukoliko želite da

se Vaše dijete uključi u program.

Kako bi program bio što uspješniji nužna je i vaša pomoć i podrška.



24

Tijekom provođenja programa Vaša će uloga biti

• osigurati da dijete redovito jedanput tjedno polazi program

• aktivno se uključiti u realizaciju programa kroz iskazivanje interesa za ono što

se radilo na radionicama te sudjelovanje u realizaciji male domaće zadaće

• podupirati razvoj potencijala svojeg djeteta iz roditeljske uloge

Dodatne upute za voditelje grupa:

Recite roditeljima da Vas raduje da u našoj školi možemo ponuditi ovu vrstu

edukativno kreativnog grupnog rada.

Obvezno pojasnite da ovaj rad omogućava djeci izražavanje i pojačani razvoj

potencijala kombiniranjem različitih kreativnih tehnika. Kroz igru i na zabavan

način djeca će učiti o tome kako biti uspješni u životu, biti još zadovoljniji te niz za

svakodnevni život važnih vještina.

Putem boja, razgovora, likovnog i pisanog izražavanja, korištenjem pokreta i

glazbe, rada u malim grupama i na druge načine, djeca vježbaju kreativnost i

druge životno važne vještine (govorništvo i javni nastup, samopouzdanje i

samopoštovanje, vještine rješavanja problema, ovladavanja tremom, umijeće

nošenja sa stresom, itd.).

Time omogućavate da se potiće još snažniji razvoj svih djetetovih potencijala.

Kreativnost sama po sebi kao vještina otvara niz potencijala čovjeka te takva

multiplikacija djelovanja čini ovu izvannastavnu aktivnost vrlo moćnom metodom.

Vaše dijete se dobrovoljno prijavilo i pokazalo interes za sudjelovanje u ovoj

grupi. Molimo Vas da potpisom iskažete svoju suglasnost.

Molimo da u ovom trenutku podijelite obrasce suglasnosti roditelja te ih sakupite

(provjerite odmah jesu li svi potpisali) prije nego nastavite s predavanjem.

Najavite roditeljima da ćete u slijedećem dijelu današnjeg roditeljskog sastanka

ispričati što sve njima može pomoći u odgoju djece te u poticanju dječejeg

zdravog razvoja.

Kako roditelji mogu pomoći u razvoju samopouzdanja djeteta

Samopuzdanje - je osobina koja čini velik dio čovjekove slike o sebi, utječe na

ono što čovjek o sebi misli i osjeća te kako se ponaša prema sebi i prema

drugima.

Unutarnje samopozdanje (naziva se i samopoštovanje):

• vrijedimo već samim time što postojimo

• ovakav čovjek voli sebe, pozna sebe, ima jasne ciljeve u životu, optimističan

je.

Vanjsko samopouzdanje:



25

• odnosi se na naše sposobnosti, na ono što nam dobro ide, u čemu smo vješti,

što želimo postići.

Samopouzdanje i samopoštovanje:

• osjećaj koji se stvara vrlo rano u djetinjstvu

• maloj djeci su roditelji glavni izvor informacija o tome koliko su voljena,

pametna, sposobna

• u velikoj mjeri utječu na školski uspjeh - djeca koja imaju pozitivno mišljenje

o sebi u pravilu postižu bolji uspjeh u školi

• djeca visokog samopouzdanja i samopoštovanja lakše sklapaju prijateljstva,

imaju kvalitetniju komunikaciju s drugom djecom

• takva djeca su općenito uspješnija u životu

Samopouzdano dijete:

• prihvaća odgovornost

• zna se kontrolirati

• nije agresivno

• lako sklapa prijateljstva

• spremno je na suradnju

• radoznalo je, voli nove aktivnosti

• kreativno je

• uporno je, ne odustaje na prvoj prepreci

• nije pretjerano vezano za roditelje

• podnosi kritiku i neuspjeh

Važnost odgoja u razvoju osjećaja samopouzdanja i samopoštovanja

• djeca od roditelja i učitelja, ali i ostalih odraslih ljudi iz svoga okruženja traže

potvrdu da su voljena, sposobna, pametna

• roditelji i učitelji svojim odgojnim djelovanjem utječu na razvoj

samopouzdanja i samopoštovanja

• djetetu stalno trebamo davati povratne informacije - što je dobro učinilo, što

nam se kod njega sviđa, stalno mu davati do znanja da ga volimo, čak i onda

kad pogriješi ili se ponaša neadekvatno.

Kako poticati unutarnje samopouzdanje (samopoštovanje) kod svoga

djeteta?

• pokažite djetetu da ga volite

• slušajte dijete, a manje držite „prodike“

• pomozite djetetu da upozna sebe, da stvori realnu sliku o sebi

• često pohvaljujte dijete za ono što je zaista dobro napravilo (pazite da

pohvala ne „devalvira“)



26

• nikada ne kritizirajte dijete kao osobu, nego kritizirajte njegovo ponašanje

(npr. „Ovakav način ponašanja za stolom je nedopustiv!“, a ne „Jedeš kao

svinja!“)

• učite dijete optimizmu (nasuprot „naučenoj bespomoćnosti“).

Kako poticati vanjsko samopouzdanje kod djeteta:

• omogućite djetetu doživljaj uspjeha (dovodite ih u različite situacije kako bi

otkrila u čemu su dobra, naučite dijete da se uspoređuje samo sa sobom)

• naučite dijete suočavanju s neuspjehom (dopustite mu da uči na

pogreškama)

• razvijajte djetove socijalne vještine (upoznavanje s drugima, započinjanje

razgovora, slušanje drugoga, zaključivanje razgovora, uključivanje u

postojeću aktivnost s drugima, prikladno postavljanje pitanja, traženje

pomoći na prikladan način...)

• potičite djetetovu asertivnost (asertivna osoba vodi računa o sebi i svojim

pravima ne ugrožavajući druge, dijete treba naučiti kako da traži ono što želi,

da prima i daje komplimente, odbiti neopravdan zahtjev...)

• naučite dijete donošenju odluka i rješavanju problema

• naučite dijete izražavanju i kontroli svojih emocija.

Većinu ovih poticaja učenici će dobiti kroz kreativne radionice. Međutim, znajući

kako je uloga roditelja bitna, važno je da osim od svojih vršnjaka, takve poticaje

dobivaju kontinuirano i u svojem obiteljskom okruženju.

Postavljanje granica ili što kad je djetetovo ponašanje nepoželjno

Odrasli koji vjeruju – ili žele vjerovati u „predrasudu o malim odraslima” oslanjat

će se u velikoj mjeri na riječi i razloge prilikom suočavanja s djecom.

Time će pokušati utjecati na njihovo ponašanje.

Vrlo često to neće proizvesti željeni učinak i dovesti će dotzv.„pričaj-uvjeravaj

– svađaj se-viči sindroma“. Mislim da nam je svima poznat taj scenarij. Kako

iz njega izaći i početi poticati pozitivna ponašanja?

Djeca nisu rođena razumna i nesebična, nego nerazumna i sebična. Zadatak je

roditelja i učitelja da djeci pomognu postati ono prvo.

Da bi se ovaj cilj postigao, odrasli trebaju biti:

• nježni

• dosljedni

• odlučni

• smireni

Treba li roditelj pokazati emocije?

• Pozitivne/ugodne osjećaje prema djetetu svakako pokažite

• primijetite ga i pohvalite kad god se sjetite

• loša strana se odnosi natrenutke kada ste iznervirani ili se ljutite na dijete



27

• odrasli u ljutnji često čine krive poteze, ljutiti odrasli mogu vikati, vrištati,

omalovažavati i grditi

• dajte sve od sebe da na djetetovo ponašanje ne reagirate na neprijateljski

način

• ne zaboravite-vama se ne sviđa samo određeno ponašanje, ali osoba

koja se tako ponaša vam može biti jako draga.

Agresivno ponašanje

• Većina djece pokazuje neke oblike agresivnog ponašanja tokom različitih

faza odrastanja

• To može biti protestiranje, vikanje, udaranje, lupanje, vrijeđanje i sl.

• Agresivno ponašanje „teško” je za dijete, ali i za njegovu okolinu - to je

način odgovaranja na podražaje iz okoline kojima nitko ne dobiva, a svi

gube

• Agresija može biti reakcija na neugodu, ali kada postane uobičajeni način

kojim dijete„rješava” probleme, tada govorimo o poremećaju u

ponašanju.

Kako ćemo znati ponaša li se naše dijete agresivno ili je to samo njegov

temperament?

Suočeni s konkretnom situacijom u kojoj se dijete ponaša agresivno, mi možemo

postaviti nekoliko jednostavnih pitanja radi bolje procjene:

• Nanosi li tim ponašanjem dijete štetu sebi, drugoj djeci ili odraslima?

• Ugrožava li sebe, drugu djecu ili odrasle?

• Uništava li prostor i materijalne stvari?

Ako je odgovor na ova pitanja potvrdan, a uz to dijete takvim svojim

ponašanjem kod odraslih pobuđuje jake emocije (ljutnju, bijes, srdžbu) koje oni

teško kontroliraju, može se sa sigurnošću reći da se radi o agresivnom

ponašanju.

Uloga roditelja u sprečavanju i zaustavljanju agresivnog ponašanja

• Razgovarajte s djetetom, o prijateljima i kako provodi dan u školi. Pokažite

zanimanje i slušajte s uvažavanjem. Nemojte kritizirati ali izrazite svoje

mišljenje.

• Ne dopuštajte agresiju u odnosima s braćom i sestrama i dr. članovima

obitelji

• Obratite pažnju na rječnik kojim se služite kod kuće

• Postavite jasne i dogovorene granice za ponašanje kod kuće (npr. nećemo

vikati)

• Za nepoštivanje uvijek jasne i dogovorene posljedice (zabrana gledanja TV

dva dana – obavezno naglasiti vrijeme trajanja zabrane)

• Dijete će pokušati izbjeći dogovorene posljedice nepoštivanja pravila



28

• O vama ovisi dosljednost

• Povremena popuštanja= dijete zaključi da nije potrebno pridržavati se

dogovorenih pravila

Mudar roditelj se pita: Ima li mog doprinosa takvoj situaciji? Što mogu

učiniti drugačije?

• Roditelj koji disciplinira dijete vikanjem ili udaranjem, uči dijete takvom

reagiranju prema drugima (šalje mu poruku kako je u redu udariti nekoga ili

vikati na nekoga koga volimo)

• Takve mjere discipliniranja možda trenutno imaju učinka, ali dugoročno ne

dovode do željenih rezultata jer dijete pruža još veći otpor roditeljskim

pokušajima discipliniranja, roditelj se još više ljuti i stvara se začarani krug

agresivnog ponašanja

Kroz program „Ljubav u pokretu“ djeca će učiti upravo izražavanje i

negativnih emocija kroz prihvatljiva ponašanja. Neke od tehnika kontrole

emocija, nenasilnog rješavanja sukoba, tolerancije i suradnje, te asertivnog

ponašanja trebat će podijeliti i uvježbavati s Vama roditeljima. Budite spremni

odvojiti vrijeme za to te sami sebi priznati ukoliko uočite da ponekad i sami

trebate neke od tih tehnika smirivanja i samokontrole. Djeca trebaju roditelje

koji su iskreni i priznaju da su pogriješili i da nisu dobro postupili te će

nastojati ubuduće adekvatnije reagirati. Na taj način uče se i sami priznati

grešku i nastojati će je ispraviti.

Roditelji su prvi učitelji vještina ophođenja i druženja

Uloga roditelja u razvoju osjećaja:

• Naučite dijete pokazivati osjećaje. Roditelji mogu ohrabrivati dijete da

upotrijebi riječi za izražavanje osjećaja, kao što su npr. „Tužan sam”, ili „To

me ljuti”.

• Kad dijete nauči izražavati svoje osjećaje i poštovati tuđe osjećaje, ima veće

šanse izrasti u sretnu i zdravu osobu.

• Pokazivanje „negativnih“ i pozitivnih osjećaja sastavni je dio bilo kojeg

odnosa, samo je pitanje da li u iskazivanju osjećaja reagiramo možda

neprimjereno kršeći tri osnovna pravila – da li povređujem/ugrožavam sebe,

drugoga ili uništavam li stvari.

• Roditelj prihvaćanjem ili neprihvaćanjem djetetovih osjećaja ili

(ne)primjerenom reakcijom na njih šalje poruku djetetu da li je u redu

osjećati se loše, tužno, ljuto, bijesno kao i sretno, ushićeno,oduševljeno i sl.

Ponašanja se najprije uče kod kuće

• Budite primjer djetetu. Pokažite da se ljutnja može izraziti na prihvatljiv

način.



29

• Ne dopustite da dijete misli da je uredu okomiti se na druge ili imati izljeve

nekontroliranog bijesa.

• Pokažite mu da vam se takvo njegovo ponašanje ne sviđa i podučite ga kako

reći da ga nešto ljuti bez nasilnih reakcija.

• Recite djeci jasno i glasno što želite da prestane činiti i što očekujete od

njega da krene raditi.

Upute voditeljima grupa

Nakon edukativnog dijela predavanja održite jedan dio vezan uz obaveze

roditelja u sklopu ovog projekta:

• podrška djetetu za sudjelovanje u programu, motiviranje i zahtjevanje od

djeteta da bude prisutno na svih 12 radionica

• pomoć u izradi domaćih zadaća koje će uglavnom biti iskustvene ili razgovori

na neku od tema

• dolazak na još najmanje jedan sastanak nakon provedenih svih radionica,

kako bismo mogli dobiti relevantne podatke o napretku djeteta i

(ne)zadovoljstvu programom (za oko 3-4 mjeseca)

PRESTANI

zadirkivati duriti se, cmizdriti

kasniti, biti drzak, tući se

POČNI

raditi na zadatku,

surađivati

pospremati sobu, učiti

dolaziti kući na vrijeme, pristojno

razgovarati



30

• broj roditeljskih sastanaka - poželjno je da voditelj grupe djece organizira

3 roditeljska sastanka, a 2 su obvezna:

1. prije početka rada s djecom – ovdje opisan,

2. roditeljski sastanak u sredini rada kako bi roditelji popratili proces rada i

razvoja djece i imali mogućnost biti uključeni; taj sastanak je moguće

organizirati kao ugodnu zajedničku radionicu za roditelje i djecu iz vaše

grupe,

3. odmah po završetku ukupnog grupnog rada s djecom s ciljem

zaokruživanja rada, ispunjavanja evaluacijskih upitnika i završavanja rada.

Ukoliko iz opravdanog razloga ne provodite 3 roditeljska sastanka, obvezno

je provesti 1 prije početka rada (obvezno prikupiti suglasnosti, ispuniti

evaluacijske upitnike za početak rada i provesti edukaciju) i 1 po završetku

rada s djecom (obvezno ispuniti evaluacijske upitnike za završetak).

Osim toga, voditelj grupe je dužan za prvi roditeljski sastanak prikupiti popis

kontakata za njegov grad/mjesto ili šire na koje će uputiti roditelje ukoliko

zatrebaju neki od psihološke, socijalne, zdravstvene ili drugih oblika pomoći u

odgoju i/ili obrazovanju djece:

• unutar same škole (pedagog, psiholog itd.)

• udruge, zaklade

• Centar za socijalnu skrb, Obiteljski centar

• Školska medicina, domovi zdravlja

• Pravobraniteljica za djecu

• SOS telefonske linije

• Caritas

• Poliklinika za zaštitu djece

• Savjetovališta i sl.

_____________

Molimo Vas da na kraju svakog roditeljskog sastanka proslijedite Potpisnu listu za

roditeljski sastanak, kako bi Vam se potpisali svi prisutni roditelji, a na

1.sastanku i Suglasnost roditelja koju trebaju ispuniti svi roditelji koji žele

uključiti svoje dijete. (Dokumenti su dostupni na web stranici Centra Sreće).

Preporučena literatura za daljnje čitanje:

1. Miljković, D.: Pomozite svojoj djeci da razviju samopouzdanje, Tempo,

Đakovo, 1996.

2. Miljković, D., Rijavec, M.: bolje biti vjetar nego list, IEP, Zagreb, 2004.

3. Miljković, D., Rijavec, M.: Razgovori sa zrcalom, IEP, Zagreb, 2001.

4. Miljković, D. i Rijavec, M.: U potrazi za čarobnom svjetiljkom, IEP, Zagreb,

2002.



31

5. Robert A. Sullo: Učite ih da budu sretni, Alineja, Zagreb, 1995.

6. Stanley I Greenspan, dr. med: Zahtjevna djeca, Ostvarenje 2009.

7. Gael Linenfield: Samopouzdanje tinejdžera, Veble, 2002.

8. Elizabeth Pantley: Savršeno roditeljstvo, Mozaik Knjiga, 2002.



32

5. OSNOVNE PRETPOSTAVKE ZA USPJEŠNU

PROVEDBU EKSPRESIVNOG PRISTUPA U RADU

S DJECOM

U nastavku slijedi povijest razvoja, teorijski pristup i temelji triju područja

ekspresivnih tehnika i psihoterapijskog rada na kojem se ponajviše temelji

Preventivni program za djecu i mlade „Ljubav u pokretu“:

• terapija pokretom i plesom

• psihodrama

• art terapija

5.1. TERAPIJA PLESOM I POKRETOM

Vedrana Kurjan Manestar, prof. pedagogije, psihoterapeutkinja

Povijest razvoja i teorijski pristup

Psihoterapija pokretom i plesom (ponekad se skraćeno naziva „plesna

psihoterapija” ili „plesna terapija”), razvila se 40-tih godina u SAD-u te se nakon

toga proširila prvo u Velikoj Britaniji, da bi u Europu stigla 70-tih godina 20.

stoljeća. Po tome bi se moglo reći kako je psihoterapija pokretom i plesom vrlo

mladi pravac u psihoterapiji:

• pripada većinom humanistički orijentiranim psihoterapijama i jedna je od

četiri kreativne/art terapije, uz glazbenu, likovnu i dramsku

• egzistencijalno-humanistički je orijentirana (Yalom, Perls, Buber i dr.)

• naglasak daje kontaktu (Bion - granice) između terapeuta i klijenta i

međusobnom terapeutskom odnosu

• u svom teorijskom pristupu, psihoterapija pokretom i plesom se oslanja i na

relevantne teorije Winnicotta (siguran prostor, terapeutska igra i dr.)

• Bowlbyievu teoriju privrženosti

• simbolizam, svjesnost i nesvjesnost (Jung), psihodinamski pristup (transfer i

kontratransfer), grupne procese (Yalom)

• Labanovu i Bartenieff analizu pokreta



33

• terapeuti koji koriste umjetnost u svome terapeutskom su različitih profila

(umjetnici, psihoterapeuti, rehabilitatori, liječnici, socijalni radnici, psiholozi,

učitelji idr.).

Prema ADMT (Američkom udruženju plesnih terapeuta) psihoterapija pokretom i

plesomje terapijska primjena pokreta i plesa u kreativnom procesu s ciljem

poticanja emotivne, kognitivne, socijalne i tjelesne integracije pojedinca. Kao

profesija razvila se u Americi i Velikoj Britaniji 40-tih godina. Začetnicima PPP-a

smatraju se Marian Chase i Mary Whitehouse.

Marian Chase 40-tih godina u Americi u svojoj plesnoj školi primijetila je kako

ples terapeutski djeluje na njene studente te je počela više istraživati to

područje. Uskoro je bila pozvana raditi u St. Elizabet's Hospital u Washingtonu,

gdje su psihijatri također uočili pozitivne učinke koje su njihovi pacijenti imali

nakon pohađanja njenih radionica (uglavnom pacijenti koji su se vratili iz 2.

svjetskog rada). Godine 1966. postala je prva predsjednica Američkog plesno-

terapeutskog udruženja (ADMTA).

Mary Whitehouse razvila je svoj način rada kroz plesnu terapiju 50-tih godina.

Također plesačica, no u svom radu koristila je Jungov koncept aktivne

imaginacije. Ona bi koristila spontani pokret tijela koji je bio rezultat unutarnje

senzacije klijenta. Kroz terapiju pokretom i plesom, klijent bi prepoznao

simboličku prirodu svog načina komuniciranja,a time i otvorio put k svjesnosti

onoga što se događa (selfawarness) te mogućoj promjeni. Ona sama nazivala je

svoj rad „Pokret iz dubine“. Kasnije njeni sljedbenici nazivaju tu metodu

Autentični pokret.

Od Marian Chace, u psihoterapiji pokretom i plesom razvilo se područje

djelovanja koje se odnosi na kontakt s drugima. Rad Mary Whitehous utjecao je

na razvoj područja koje se odnosi na kontakt sa samim sobom. Postoji još

područje tijela koje se odnosi na mehanizme tijela koji utječu na naše kognitivne,

socijalne i emotivne procese.

Psihoterapija pokretom i plesom temelji se na sljedećih nekoliko teorijskih

principa:

• Tijelo i um su nerazdvojivi, a promjene obrazaca kretanja utječu na

cjelokupno funkcioniranje.

• Tjelesni pokreti odražavaju psihičke sadržaje i osobnost, a pokret kao veza s

dubljim slojevima psihe ima simboličnu funkciju kojom otkriva podsvjesne

sadržaje.

• Spontana improvizacija u pokretu omogućava klijentu isprobavanje novih

načina bivanja i novo iskustvo samoga sebe, odnosa, razmišljanja i

osjećanja.



34

• Tijelo i um nerazdvojivi su dio jedne cjeline. Stanje jednog djeluje na drugo.

Pokrenemo li tijelo, pokrenut će se i emocije i obrnuto.

Neverbalna komunikacija prvi je i osnovni način komuniciranja od najranijeg

djetinjstva. Na neverbalnu komunikaciju ne možemo svjesno djelovati pa je ona

istinita jer je povezana s nesvjesnim (primitivnijim dijelovima mozga). Verbalno

izražavanje lakše kontroliramo jer na odabir riječi možemo svjesno utjecati. Time

ponekad sami sebe ometamo u dolaženju u kontakt s emocijama i izražavanju

istih. Prednost ove vrste psihoterapije je u mogućnosti komuniciranja na

neverbalnom nivou te u oslobađanju i razrješenju određenih potisnutih psihičkih

sadržaja koji su zapisani i zatočeni na razini tijela u obliku određene bolesti,

mišićne napetosti ili ograničenja u kretanju. Do sjećanja iskustava i trauma koje

su nastale u pred verbalnoj fazi, a koja je obično teško izraziti, može se pristupiti

neverbalnom intervencijom.

Fokusiranje na osjećajno-senzoričku i kinestetičku memoriju koja se stvara u

ranom razdoblju razvoja, ali i u kasnijoj dobi života individue, otvara nove

mogućnosti interakcije, tj. komunikacije s dotičnom osobom istim neverbalnim

kanalima kojima je određeni obrazac nastao. Ovaj pristup, posebno je utjecao na

razvoj i primjenu psihoterapije kroz ples i pokret unutar medicinskog okruženja.

Temelji rada i tehnike u psihoterapiji pokretom i plesom (PPP):

• PPP kao most – podsvjesno u svjesno - direktni kontakt s informacijama koje

su pohranjene u memoriji tijela

• kontakt i usmjerenost na terapijski proces

• grupni procesi

• tjelesne tehnike

• vizualizacija i imaginacija

• metafore u pokretu

• prenošenje iskustva pokreta u druge kreativne medije

• primjena rekvizita.

Verbalizacija utvrđuje znanje i proširuje ga iz intuitivnog na svjesni nivo. Pokret

omogućava osobi da uobliči svoje unutarnje iskustvo, a da se s verbalnim

potpuno ne identificira.

Stvaranje kontakta i terapijski proces ostvaruje se kroz različite tehnike i

principe. Neki od njih su kinestetička empatija, zrcaljenje (odnosno usklađivanje

sa stanjem i pokretima klijenta i prilagodba njegovom profilu kretanja),

uzemljenje i prisutnost na ovdje i sada u terapijskom procesu. Svjedočenje je

metoda koja je čitavo vrijeme prisutna u smislu da je terapeut prisutan za

klijenta čitavo vrijeme i svjedoči onome što se događa te istovremeno „drži“

siguran prostor u kojem se klijent može izraziti.



35

S obzirom da se PPP vrlo često provodi u grupi, vrlo je bitno da smo kao

terapeuti svjesni zakonitosti grupne dinamike.

U psihoterapiji pokretom i plesom na grupnu dinamiku se najviše djeluje kroz

neverbalni pristup. U prvoj fazi formiranja grupe i postizanja zajedništva

najčešće se primjenjuju tehnike kao što su zajednički ritam, sinhronizacija,

sastajanje i rad u krugu, zajednička tema ili metafora u pokretu, dijeljenje

pokreta, improvizacija te zajednička kreativnost u plesnom izričaju.

Tjelesne i plesne forme koje se primjenjuju u PPP-u:

• Labanova analiza pokreta

• Bartenieff (psihoterapeut koji je dalje razvijao Labanovu analizu pokreta -

LMA)

• Autentični pokret

• Kestenberg analiza pokreta (Susan Lomen).

U psihoterapiji kroz pokret i ples, psihoterapeuti polaze od Labanove analize

pokreta. Pokret se može promatrati kroz faktore pokreta, odnosno načine na koje

je određeni pokret izveden. Promatramo li vrijeme, pokret u njegovim krajnjim

fazama može biti brz ili spor. Promatramo li prostor, pokret može biti direktan ili

indirektan. Promatramo li težinu, pokret može biti lagan ili težak (odnosno napet

ili opušten). Promatramo li pak tijek, pokret može biti slobodan ili vezan.

Vrlo pojednostavljeno, navedena četiri faktora pokreta - vrijeme, prostor, tijek i

težinu (odnosno silu) možemo povezati s unutarnjim psihičkim stanjem individue

i to:

• prostor s razmišljanjem (direktno/indirektno)

• vrijeme s donošenjem odluka (brzo/sporo)

• tijek s osjećajima (napeto, opušteno)

• težinu s identitetom (uzemljeno, lagano).

Pogledamo li npr. stanje i pokrete našeg tijela kad smo ljuti i kad smo radosni,

uočit ćemo da su nam pokreti u radostičešće slobodni (tijek) i lagani (težina,

odnosno sila),dok su nam u ljutnjičešće vezani, zadržani (tijek) i teški, odnosno

napeti (sila, težina). Terapeuti u svojem radu tako na osnovi dijagnostičke

analize pokreta, rade na onim segmentima pokreta koji nisu dovoljno razvijeni.

Kroz razvijanje profila kretanja, terapeuti razvijaju i kognitivno-emotivno

socijalnu dimenziju osobe s kojom rade u terapijskom procesu.

Iako su pokret i ples osnova intervencije u PPP-u, primjenjuju se i druge

umjetničke forme. Osobito je česta primjena crteža i općenito likovnosti - kako bi

se „neuhvatljiv“ jezik tijela prenio na nešto više simbolički izraz te na taj način

bio most između neverbalnog u verbalno. Improvizacije u pokretu ili metafore u

pokretu često imaju formu dramatizacije i uživljavanja u različite uloge koje su

popraćene pokretom, no moguće i riječima, ali prije svega glasom.



36

Glazba se u PPP-u primjenjuje bilo kao poticaj za izražavanje emocija, bilo kao

izvor ritma koji povezuje grupu. Vrlo često koriste se jednostavni udarački

instrumenti, kako bi klijenti imali doživljaj osobnog stvaranja ritma i glazbe.

Vizualizacija i vođena imaginacija često idu zajedno s metaforama u pokretu te

se na taj način povezuju priča, mašta i umjetničko izražavanje riječima. Sam

pokret u procesu odvede do stvaranja priče ili pjesme koja onda ponovno vodi u

ples, dramatizaciju, vođenu improvizaciju.

Rekviziti koji se primjenjuju u PPP imaju ulogu prijelaznog objekta te se posebno

koriste u radu s djecom i u radu s osobama koje su proživjele teže traumatsko

iskustvo. Rekviziti se često koriste i kod onih koji se teže spontano pokreću uz

glazbu i ples. Tada im rekvizit omogućuje da se, na ne toliko direktan način,

bave emocijama koje su za njih zastrašujuće. Postupno, kad kroz spontanu igru,

imaginaciju i metafore u pokretu, klijent izražava svoje emotivno bolne emocije,

moguće ih je dozvati u svijest i verbalizirati. Kod djece, vrlo često nije niti

potrebno verbalizirati što se dogodilo, kako se dogodilo i zašto, nego samopustiti

djetetu da se kroz igru i imaginaciju jednostavno samo izrazi. Rekviziti koji se

primjenjuju u PPP-u su marame, rastezljive tkanine, tuljci, padobran, mekane

lopte, obruči, trake, baloni, pera, zatim kreativni materijali kao što su glina, sve

vrste likovnog pribora, papir za oblikovanje. U radu s djecom često se koriste i

igračke kao npr. sitne figurice, mekane lutke, mačevi, krune i ostale igračke koje

se znaju koristiti i u terapiji igrom ili dramskoj terapiji.

Psihoterapije pokretom i plesom u radu s djecom

Zbog svojih specifičnosti, plesna terapija izuzetno je pogodna za rad s djecom jer

im omogućuje izražavanje emocija na njima primjeren način. No upravo stoga

što će se pokretanjem tijela pokrenuti i emocije, kod djece je u početku procesa

potrebno imati više strukture. Djeci struktura daje sigurnost. Tek kad djeca

osjete sigurnost, mogu se slobodno i kreativno izražavati. Stoga je s djecom

svaki terapijski sat kreiran tako da ima početak koji nas povezuje, sredinu u

kojoj se razrađuje tema ito bilo da smo ju unaprijed odredili (što je češće u

preventivnim programima), bilo da je tema iznikla iz procesa (što je češće u

terapijskom procesu).

Osim djeteta, u psihoterapiju pokretom i plesom možemo uključiti i čitavu

obitelj. Često plesni psihoterapeuti rade s majkama i malenom djecom, pa je ova

psihoterapijska metoda primjenjljiva kada postoji poremećaj u kontaktu između

majke/oca i djeteta.

Plesna terapija u radu s djecom može pozitivno djelovati na:

• pojačavanje svjesnosti o sebi

• razvoj samopoštovanja i autonomnosti

• poboljšanje prilagođavanja na različite situacije



37

• kontrolu, izražavanje i upravljanje jakim osjećajima

• poboljšanje komunikacije s drugima

• pronalaženje unutarnjih resursa kroz kreativni pokret

• pozitivne fizičke, emotivne i kognitivne promjene

• bolju koncentraciju

• poboljšanje socijalne interakcije i razvoj zdravih odnosa

• smanjenje napetosti.

Zbog uključivanja tijela i pokreta u terapijski proces, PPP daje značajne rezultate

kod djece s poremećajem pažnje i hiperaktivnosti te djece koja pokazuju

agresivna ponašanja.Zbog primjene rekvizita kao prijelaznog objekta i

mogućnosti rada s emocijama kroz metaforu i nedirektan pristup, psihoterapija

pokretom i plesom koristi se za djecu koja su proživjela traumatska iskustva te

za djecu koja su izuzetno povučena, sramežljiva ili čak anksiozna. Neverbalni

pristup omogućuje rad s djecom s posebnim potrebama, osobito s djecom iz

autističnog spektra te djecom s oštećenjima funkcije kontakta (vid, sluh).

Adolescenti, iako znaju biti u značajnom otporu pri pokretanju tijela i posebno

plesu, ukoliko terapeut „izdrži“ početno odbacivanje i kriticizam tako svojstven

adolescentima, mogu pokazati ogroman napredak u svojem razvoju ka zreloj

osobnosti.

Kako se psihoterapija pokretom i plesom često provodi kao grupna terapija, PPP

može biti dio preventivnih programa koji se provode u institucijama (vrtići, škole,

domovi, rehabilitacijski centri).



38

5.2. ART TERAPIJA

Ana Božac, prof. psihologije, art terapeutkinja

Povijesni razvoj art terapije

Umjetničko izražavanje urođeno je svima nama te poput sposobnosti govora

određuje ljudsku vrstu. Od samog početka čovječanstva umjetnost je bila

centralni strukturalni faktor ljudske aktivnosti koja je omogućila adaptaciju,

preživljavanje i daljnji razvoj ljudske vrste. Bila je uključena u sva područja

ljudske aktivnosti od komunikacije, načina izražavanja kroz ples i glazbu,

ukrašavanja tijela, izrade alata, nastambi, crtanja po pećinama, ključan dio

religijskih i magijskih obreda, raznih rituala, u liječenju duha i tijelaod samih

početaka čovječanstva u oblicima koji su tada bili sasvim spontani u bliskom

dodiru s prirodom uz pomoć glazbe, plesa, pjevanja, izrade crteža, lutki, priča,

skulptura, vizualizacija, različitih vidova izražavanja… U tom su se obliku nastavili

koristiti tisućljećima kroz razne plemenske ili religijske obrede primjerice u

šamanizmu ili indijanskim plemenima koji našoj kulturi djeluju pomalo čudnovato

i neznanstveno.

Iz perspektive zapadne civilizacije zapisi o umjetnosti s psihološkog ili

medicinskog gledišta nastali su tek 300 godina unatrag u opisima različitih teorija

genijalnosti i ludila, biografija „ludih“ umjetnika, umjetničkih slika ludila i raznih

pokušaja razumijevanja utjecaja umjetnosti na dijagnosticiranje i liječenje

bolesti. U to su se vrijeme u umjetničkim izričajima uglavnom tražili znakovi

poremećaja, a ne terapijski učinak tih slika na umjetnike.

Takav način gledanja na umjetnost počeo se mijenjati tek početkom 20. stoljeća

te je urodio novim pokretom tzv. artterapijom pri čemu se umjetnost počela

proučavati i koristiti u njezinu primarnu svrhu – kreativnost i iscjeljenje.

U zapadnom svijetu novi se pokret artterapije počeo razvijati na nekoliko

različitih mjesta engleskog govornog područja 40-ih godina prošlog stoljeća. U

SAD-u su se psihijatri tada počeli zanimati za crteže svojih mentalno oboljelih

pacijenata nastojeći shvatiti kako kreativni uradak može biti shvaćen kao

pokazatelj poteškoća s jedne strane te potencijal u samom tretmanu i oporavku

pacijenata s druge strane. Osim toga, znanstvenici i pedagozi otkrili su u

crtežima djece pokazatelje njihovog emocionalnog i intelektualnog razvoja te

otkrili važnost igre i razvoja kreativnosti u procesu cjelovitog odrastanja.

U Velikoj Britaniji su pojedini umjetnici otkrili moć i iscjeljiteljsku stranu

kreativnog izražavanja dok su se liječili od tuberkuloze te počeli širiti svoje

iskustvo i saznanja. Pokret se ubrzo proširio. Sedamdesetih godina prošlog

stoljeća počeli su se otvarati instituti i sveučilišni studiji artterapije u SAD-u te se



39

artterapija počela koristiti kao središnji dio različitih psiholoških i fizioloških

tretmana na cijelom engleskom govornom području. Počela se koristiti u

bolnicama, raznim klinikama i rehabilitacijskim centrima, savjetovalištima,

edukativnim centrima, psihijatrijama.... Postala je sastavni dio tretmana (uz

klasične terapije i psihoterapiju) u liječenju AIDS-a, sindroma sagorijevanja,

raka, ovisnosti, trauma, tuberkuloze i ostalih bolesti. Sve to dokazalo je

zanemarenu važnost kreativnog procesa umjetničkog izražavanja u ozdravljenju i

oporavku.

Art terapija u svakodnevnom životu

Art terapija danas ponovno se smatra važnim i efikasnim tretmanom te načinom

komunikacije odraslih i djece.

Iako je rasprostranjena diljem svijeta gdje se koristi u liječenju, obrazovanju,

osobnom rastu i razvoju te rehabilitaciji ljudi svih dobnih skupina, kod nas se tek

počela širiti. Iako se uglavnom susreće u bolničkim i rehabilitacijskim centrima za

osobe koje boluju od neke fizičke ili mentalne bolesti, ekspresivna psihoterapija

više je nego poželjna za osobe koje su proživjele neke traume, koje se žele bolje

suočiti s izazovima života, osobe koje žele bolje upoznati sebe i traže osobni

razvoj jer se ne bavi samo problemima i negativnim aspektima osobe nego je

usmjerena na otkrivanje unutarnjih potencijala, kreativnih resursa, razvoj

pozitivnih, jakih strana osobe koje joj pomažu u suočavanju s problemima,

njihovu sagledavanju u novom svjetlu, boljem razumijevanju i nošenju s njima

na konstruktivniji način.

Potiče kreativnu prilagodbu, postizanje unutarnje stabilnosti, emocionalne

svjesnosti i regulacije te integraciju i kreativnu uporabu stečenih uvida.

Cilj rada je upoznavanje sebe na tjelesnoj, emocionalnoj i društvenoj razini,

radeći na otkrivanju i jačanju kako vlastitih pozitivnih osobina, kreativnih

potencijala i izvora snage, tako i osobnih blokada, mračnih, odbačenih i

zatomljenih dijelova sebe kako bi ih osvijestili i integrirali u cjelovitu ličnost,

preuzeli kontrolu s nesvjesnog plana i svjesno upravljali svojim životima.

Ukratko, cilj artterapije je poboljšati i usmjeriti funkcioniranje klijenta i njegov

osjećaj vlastite dobrobiti.

Mnogo je oblika artterapije i načina rada, od radne terapije pa sve do

psihoterapije, koji ovise o vrsti obrazovanja terapeuta i o vrsti klijenata. U

daljnjem tekstu dat je opis integrirane art psihoterapije u kojoj su integrirana

znanja iz likovne, glazbene i dramske terapije, terapije pokretom i plesom,

psihologije te gestalt psihoterapije i Jungijanske psihoanalize.

Glavne odrednice terapijskog rada



40

Artterapija se danas smatra terapijskom metodom, zdravstvenom profesijom u

kojoj artterapeut facilitira klijente koji koriste umjetničke medije, kreativni

proces i umjetnički izraz kako bi istražili (upoznali i izrazili) vlastite osjećaje,

upoznali emocionalne konflikte, izoštrili svijest o sebi, upoznali i mijenjali svoje

ponašanje i ovisnosti, razvili socijalne vještine, poboljšali orijentaciju stvarnosti,

smanjili anksioznost i povećali samopoštovanje.

Kao alat i primarni način komunikacije koriste se umjetnički mediji i kreativno

slobodno izražavanje (slikanje, crtanje, kolažiranje, modeliranje, pokret, govor

tijela, pričanje i pisanje priča, igranje uloga, različite projektivne tehnike) kako bi

se omogućio slobodan spontan izraz i pristup vlastitim osjećajima i mislima.

Kreativni proces je osnova mentalnog zdravlja:proces stvaranja je iscjeljujući

proces na više razina te pruža i dovodi do osjećaja boljitka.Kreativnost je

mentalni proces koji uključuje stvaranje novih ideja, pojmova ili rješenja

problema, ili novih poveznica između postojećih ideja ili pojmova. Većina ostalih

definicija polazi od iste pretpostavke da je kreativnost umijeće stvaranja novog i

drugačijeg kombiniranjem i spajanjem postojećeg, možda naizgled nespojivog.

Upravo zato je osnova mentalnog zdravlja.

Psihički problemi se javljaju u situacijama kada se nalazimo blokirani ili pred

problemom, kada se vrtimo u istom nefunkcionalnom obrascu ponašanja i ne

uspijevamo ga promijeniti. Da bi se situacija mogla bolje sagledati, trebamo joj

pristupiti sa što više mogućih aspekata, različitih perspektiva. Tu je i jedan drugi

aspekt osim same neizmjerne ljekovitosti stvaranja, a to je i mudrost

simboličkog procesa kao produkta kreativne aktivnosti koji nam prenosi

neizmjerno znanje iz naše nutrine.

Nesvjesno uvijek traži neki način kako bi komuniciralo s nama, a mi smo tako

rijetko voljni ga poslušati. A toliko mnogo ima nas za naučiti.Funkcionira po

principu paradoksalne teorije promjene: tek kada prihvatimo stanje kakvo jeste,

osvijestimo ga, izrazimo i prihvatimo, u psihološkom svijetu stvara se polje

mogućnosti promjene. Želimo li nešto promijeniti, prvo to moramo prihvatiti

takvo kakvo jeste, čime se smanjuje napetost vezana uz dotični sadržaj i

oslobađa prostor za nove sadržaje i promjene.

Temelji se na kontaktu sa samim sobom, na samoosvještavanju i izražavanju

vlastitih emocija po modelu ovdje i sada.U radu, ono što iscjeljuje jest također

odnos terapeuta i klijenta koji se mora temeljiti na povjerenju.

Glavna razlika između različitih verbalnih terapija jest što koristi trijadni odnos

(klijent-crtež ili kreativni izraz-terapeut, odnosmo klijent-crtež/kreativni izraz-

terapeut). Preko kreativnog izraza i simboličkih prezentacija vodi se

komunikacijete se na taj način lakše zaobilaze otpori i dopire dublje do

podsvjesnih sadržaja te omogućava komuniciranje osjećaja i tamo gdje riječi ne

mogu pristupiti.



41

Daje se prednost tijela nad umom (pridaje se veća važnost tjelesnim procesima i

osluškivanju emocija i senzacija nego kognitivnim uvjerenjima i raznim

inprintovima, „trebanjima“ i „moranjima“).

Tijelo se smatra direktanim pristupom nesvjesnom: uči se osluškivanje vlastitog

tijela i njegova govora, povećanje svjesnosti.Razvija se uloga promatrača u

vlastitom tijelu i nad vlastitim doživljajima, mislima i emocijama.

Daje se važnost neverbalnom govoru, potiče se sloboda izražavanja te osobni

izraz i značenje izraženog, nema apsolutnog značenja i tumačenja sadržaja, nego

svaka osoba ima vlastito jedinstveno značenje vlastitih sadržaja. Pri čemu se

imaju na umu i mogu se uzeti u obzir poruke simbola, arhetipovi. Kroz kreativan

izraz unutarnji procesi postaju vanjski scenariji pri čemu se povećava mogućnost

transformacije - preobražaj prepreka u resurse.Slike koje se stvaraju zaista

mogu pomoći u boljem vlastitomrazumijevanju.Radi se na jačanju i pronalaženju

pozitivnih osobina, kontaktu sa zdravom jezgrom, uz prihvaćanje nedostataka i

poteškoća te rad s njima. Nastoji se doći od polariteta do centra i ranoteže.

U grupnom radu od iznimne je važnosti zajedništvo, razumijevanje, povjerenje,

prihvaćenost, podrška i iskustvo grupe.

Iako se može usredotočiti na određeni problem, art terapija se bavi kompletnom

osobom i potiče opsežne, duboke i dugoročne promjene. Stoga treba računati na

minimalnu uključenost klijenta u trajanju od oko šest mjeseci do godine dana.

Osobnost i način razmišljanja i funkcioniranja se formiraju (i dobro „utabaju“)

tijekom cijelog života, pa je razumljivo da je potrebno nešto više od par susreta

da bi se oni mijenjali.

Iznimno je važno u individualnom ili grupnom radu da se održava kontinuitet

rada i sigurnosno okruženje setinga (povjerenje, podrška, rituali irutinski obrasci

koji pružaju sigurnost, umiruju i iscjeljuju…).

Artterapeuti

Artterapija zahtjeva znanja i vještine iz područja umjetnosti i kreativnog procesa

te široki spektar znanja, teorija i tehnika ljudskog razvoja, psihologije i

psihoterapije.Art terapeuti su i sami umjetnici - imaju osobno iskustvo kreativnog

procesa i senzibilitet za likovni jezik, a uz to, posjeduju teorijsko znanje i

iskustvo rada u psihoterapiji.

Različita istraživanja potvrđuju niz povoljnih učinaka ekspresivnih terapija:

• smanjuju anksioznost, depresivnost, stres i posljedice stresa poput različitih

psihosomatskih bolesti (glavobolja, raznih tjelesni bolovi i mišićne napetosti,

probavne tegobe, problemi sa spavanjem, poremećaji u prehrani i dr.)



42

• omogućuju snažniji osjećaj samovrijednosti, veći osjećaj zadovoljstva sobom

i samopouzdanja, veću samokontrolu, uspostavljanje osjećaja vlastite snage,

moći, vrijednosti i zadovoljstva sobom na tjelesnoj, emocionalnoj i duhovnoj

razini

• pozitivni utjecaj na kognitivne funkcije (poboljšanje koncentracije, pamćenja,

dovodi do dubljih uvida, fleksibilnosti mišljenja, kreativnosti, bolje

koncentracije i percepcije, razvijanje različitih načina sagledavanja stvari i

rješavanje problema)

• aktivira lijevu i desnu polutku mozga, olakšava verbalizaciju nakon većih

trauma

• osjećaj boljitka i lakšeg nošenja s boli i bolestima kod onkoloških pacijenata,

kvalitetniji život, reintegracija života i sporiji trend dementnosti u osoba koje

boluju od demencije, alzheimera i sl. bolesti

• suočavanje s traumama i gubitkom kada riječi nisu dovoljne ili moguće,

omogućava vratiti osjećaja kontrole u vlastite ruke.

Art terapija u radu s djecom

Iako je artterapija u svijetu poznata po radu s djecom koja boluju od težih

mentalnih i fizičkih oboljenja te traumatiziranom djecom, ona je izvrstan medij

za rad sa svom djecom, bez obzira na to imaju li veće ili manje poteškoće u

psihosocijalnom razvoju te za prevenciju i tretman različitih tegoba koje mogu

pogoditi djecu u ranom razdoblju života. Artterapija pomaže u osvještavanju

potreba djece kako bi pri njihovu zadovoljavanju mogla postupati kao cjelovite

osobe.

U svakodnevnoj praksi najčešće se radi:

• s djecom koja iskazuju poteškoće u komunikaciji i socijalizaciji, koja teško

upravljaju ljutnjom te reagiraju agresivno ili se povlače u sebe, koja se zbog

niskog samopouzdanja osjećaju neprihvaćenima, drukčijima, manje

vrjednijima ili ne žele ići u vrtić ili školu

• s djecom koja imaju emocionalne poteškoće, bilo da se osjećaju tužno,

drukčije, usamljeno ili osjećaju dugotrajnu tjeskobu, nervozu, imaju strahove

ili izljeve bijesa, koja su anksiozna, imaju različite strahove ili mokre u

krevet, koja imaju ADHD

• s djecom koja imaju neko traumatsko iskustvo poput rastave braka roditelja,

fizičkog, seksualnog ili emocionalnog zlostavljanja i zanemarivanja, koja su

izgubila blisku osobu, koja boluju od malignih ili drugih bolesti, koja pate od

bolova.

Sve više djece izražava poteškoće u socijalnim odnosima koje su uzrokovane

osobinama poput impulzivnosti, osjetljivosti, hiperaktivnosti, različitosti, a koje

zapravo u sebi nose velik potencijal. Neki su ljudi upravo zahvaljujući tim

osobinama kreativni, znatiželjni, maštoviti, osjećajni i strastveni.



43

No često zbog nerazumijevanja i neprihvaćanja njihove različitosti takva djeca

bivaju kritizirana pa gube samopouzdanje te njihov potencijal ostaje

neprepoznat, nerazvijen i sabotiran, a njihovo se ponašanje nerijetko

kategorizira kao neodgovarajuće. Dopustimo li im da budu ono što jesu i uđemo

li u njihov svijet, vidjet ćemo zaigranost i kreativnost, emocije i odlučnost, ljude

koji svojim pogledom na svijet nude nešto novo. Zadatak je odraslih da djeci

pomognu otkriti područja u kojima su snažna i prevladati teškoće. Samo će na

taj način izgraditi samopouzdanje - koje je glavni uvjet za osobno zadovoljstvo.

Kako djeluje artterapija u radu s djecom

Artterapija kombinira umjetnost, psihoterapiju i kreativne procese koristeći

kreativne izraze kao temelje za istraživanje i razumijevanje osoba i na taj način

usmjerena je na razvijanje socio-emocionalnih vještina i pružanje emocionalne

potpore te sigurnosno-poticajne okoline u kojoj se djeca mogu izraziti kroz igru i

kreativne tehnike poput terapeutskog pričanja priča, kreativne vizualizacije,

plesa, glazbe, pokreta, dramatizacije, gline i plastelina, crtanja i slikanja te

pijeska, igranja uloga. Na te se načine djetetova mašta može izraziti onako kako

djetetu odgovara, bez prisile. U sigurnom okruženju djeca mogu izražavati i

istraživati svoje osjećaje, izražaje, ponašanja i različite načine kako doživljavaju

sebe i druge te razvijati nove vještine suočavanja sa svakodnevnim i stresnim

situacijama. Bazirana je na teorijskim psihoterapijskim znanjima i integrativnim

kreativnim tehnikama i medijima koji omogućavaju slobodnije verbalno, fizičko,

emocionalno i simboličko izražavanje.

Omogućuje djeci da istražuju osobne probleme kroz fizičku aktivnost i osjetilnu

integraciju. Tijekom kreativne ekspresije angažirani su različiti dijelovi

mozga:pokretanje kista po papiru zahtjeva motoričke vještine, crtanje raznih

sjećanja zahtjeva analitičke, sekvencijalne, logičke i apstraktne operacije.

Radeći postepeno korak po korak kako bi se neki zadatak izvršio, potrebne su

vještine pažnje i radna memorija. Kreativno stvaranje opušta i poboljšava

raspoloženje, a kreativna aktivnost povećava razinu serotonina u mozgu čiji

nedostatak može dovesti do depresivnih osjećaja. Petminutno modeliranje gline

može dovesti do smanjenja hormona stresa više nego stiskanje loptice za stres.

Važnost kreativnog procesa je u njegovu terapeutskom djelovanju te olakšavanju

dječjeg izražavanja i boljem razumijevanju onog što dijete osjeća. Osim toga,

mnogi se istraživači slažu oko toga da je pritisak društva na djecu od rane dobi

na razvoju njihovih kognitivnih vještina na štetu njihovih imaginativnih vještina.

To dovodi do neravnoteže koju artterapija može ispraviti.

Izražavanje emocija i prorada problema

Način na koji djeca izražavaju vlastite emocije važan je indikator prirode dječjeg

razvoja i načina suočavanja sa životnim situacijama. Djeca (a i odrasli) često

nisu svjesna toga što su emocije. To ne znači da ih ne doživljavaju, nego da ih



44

katkad ne znaju verbalizirati. Obično pokušavaju suspregnuti neugodne emocije

(osobito ako su to naučila od svojih roditelja). Ipak, emocionalna bol i

neproživljene emocije reflektiraju se kroz dječje ponašanje i zatoje u socio-

emocionalnom razvojupomoć u prepoznavanju i doživljavanju potisnutih emocija

ključni dio terapijskog rada s djecom.

Što su djeca informiranija o emocijama, što ih više doživljavaju i što više uviđaju

da su emocije prirodan dio ljudskog života, to će lakše naučiti izražavati emocije

na zdrav i društveno prihvatljiv način.

Djeci često nedostaje odgovarajućih riječi za izražavanje svoje duboke emocije.

Veća djeca možda imaju dovoljno širok rječnik, ali su njihove emocije prebolne te

ih radije ne imenuju. Artterapija omogućuje izražavanje emocija bez uporabe

riječi. Djeca mogu izraziti svoje probleme na način koji im je sigurniji od

verbaliziranja misli povezanih s problemom.

Kroz kreativni izraz konflikti, strahovi, gubici ili traume se u sigurnom okruženju

mogu proraditi, presložiti i na adekvatan način integrirati u vlastiti život i

osobnost.

Učinci art terapije

Izgradnjom terapijskog odnosa i uspostavom kontakta, uz pomoć kreativnoga

terapijskog procesa djeca imaju priliku:

• Upoznati, razumjeti i prihvatiti sebe i svoje potrebe, osvijestiti svoje osjećaje,

verbalno i neverbalno osnažiti osjećaj sebe

Uz pomoć artterapije, misli i emocije potisnute u podsvjesnom umu mogu se

iznijeti na svjetlo dana. Vizualna reprezentacija misli i osjećaja djeteta može

povećati osvještavanje onog što mu se događa u životu i njegovih odgovora na

to.

• Izraziti svoje osjećaje na socijalno prihvatljiv način

Djeca često potiskuju dijelove sebe, svoje potrebe, želje i neizražene emocije.

Poticanjem na emocionalno izražavanje olakšava se uspostavljanje kontakta s

vlastitim emocijama i njihovo prihvaćanje. Budući da je dijete s poteškoćama

najčešće zbunjeno vlastitom agresivnom energijom i izražava ju poremećajima

ponašanja i odnosa s drugima, važno je djetetu dopustiti različite prilike za

izražavanje te energije, za doživljavanje, projiciranje, prihvaćanje i ekspresiju

emocija na siguran način, uz pomoć umjetničkih medija i igre. Ekspresija

agresivne energije preduvjet je zdrave emocionalne ekspresije.

Sljedeći je zadatak učenje prihvatljivih načina izražavanja ljutnje pri čemu djeca

osjećaju da je u redu govoriti o svojim emocijama, uče kako imaju izbor načina

izražavanja emocija te stječu vještine suočavanja s emocijama.

• Razvijat će socijalne vještine i osjećaj da ih drugi prihvaćaju

Svakom je djetetu potreban kontakt s drugom djecom kako bi moglo spoznati da

drugi imaju slične osjećaje i slične probleme. U grupi djeca imaju priliku

osvijestiti svoju interakciju s drugom djecom, učiti preuzimati odgovornost za



45

ono što rade i u kojoj mjeri te isprobavati nove načine ponašanja u sigurnom

okruženju.

• Učit će adekvatne mehanizme rješavanja problema i suočavanja sa stresnim

situacijama, uočavati i rješavati sukobe na društveno prihvatljiv način,

promijeniti ponašanje, uspostaviti bolju samokontrolu

Samokontrola se povećava preuzimanjem odgovornosti za donesene odluke.

Kada odrasli odlučuju umjesto djeteta, ono nema priliku razviti osjećaj

odgovornosti. Poticanjem odlučivanja i preuzimanja odgovornosti za vlastite

odluke, onoliko koliko je to moguće s obzirom na dob, djeca stječu sposobnost

odgovornog zastupanja sebe. Zbog straha od pogreške djeca su često anksiozna

i pri donošenju jednostavnih odluka.

Uče kako odlučivati i pri odlučivanju razmatrati različite opcije. Pri tome

eksperimentiraju s novim ponašanjem, osvještavaju i svladavaju strahove koje

su prethodno poricali i koji su ih sputavali u donošenju produktivnih odluka.

Stvaranjem životnih situacija uz pomoć različitih simboličkih manifestacija i

tehnika dijete ima mogućnost prikazati svoje osjećaje ili situaciju, ponovo je

proživjeti s distancom - ovaj put u sigurnom okruženju gdje mu se ništa ne može

dogoditi - uvidjeti različite potencijalne ishode te stvoriti nov smisao i steći

osjećaj kontrole nad svojim svijetom.

• Učit će smanjiti stres i napetost

Slobodnim kretnjama tijela, uranjanjem u simboličke sadržaje, ne prijeteće

realnosti kroz igru, modelirajući glinu ili kombiniranjem boja i kolaža, slobodnim

otpuštanjem glasova u djece se kao i svih ljudi izražavaju emocije, oslobađa

negativna energija u tijelu čime se otpušta napetost, smanjuje strest i postiže

umirujući i ublažavajući učinak. Artterapija estetski je i fizički način otpuštanja

stresa.

• Otkrit će i osnažiti vlastite sposobnosti, kreativnost, maštu; otkriti i razviti

jedinstvene potencijale, unutarnje interese i motivaciju; razvijati mentalnu

fleksibilnost; izgraditi povjerenje u sebe i svoje mogućnosti – povećati

samopouzdanje, naučiti se samonjegovati.



46

5.3. PSIHODRAMA

dr.sc. Damir Miholić, psihoterapeut

Psihodrama je edukacijska i terapijska metoda u kojoj sudionici prezentiraju i

prerađuju životne situacije kroz akciju, dramatizaciju i igranje uloga, a može se

provoditi u radu s grupama ili u individualnom setingu. Utemeljitelj psihodrame

austrijski je psihijatar Jacob Levy Moreno (1889.-1974.).

Moreno je bio suvremenik Sigmunda Freuda (1856.-1939.) čije je neke

psihodinamske postulate (nesvjesno, ego, otpori/obrane...) preuzeo, ali je učinio

bitan odmak u samoj metodi rada s klijentima. Ovu razliku ilustrira jedan

Morenov govor upućen Freudu: „...Doktore Freud, ja počinjem tamo gdje Vi

stajete. Vi upoznajete ljude u umjetnom okruženju Vašeg ureda. Ja ih srećem na

ulici i u njihovim domovima, u njihovom prirodnom okruženju. Vi analizirate

njihove snove. Ja ih ohrabrujem da opet sanjaju. Vi klijente analizirate i dijelite

ih na dijelove. Ja im dajem mogućnost da odglume svoje konfliktne uloge i

pomažem im da se opet integriraju.“

U teoriji i praksi psihodrame centralno mjesto zauzima pojam uloge, odnosno

specifični oblici ponašanja, doživljavanja i izražavanja koji nas karakteriziraju u

svakodnevnom životu (u ulogama). Moreno uloge dijeli u tri kategorije:

• psihosomatske/biološke uloge (vezane uz zadovoljavanje osnovnih

egzistencijalnih potreba - jedač, spavač...)

• socijalne uloge(najveći broj uloga kroz koje živimo i komuniciramo - sin,

učenica, profesor, prijatelj, košarkašica, ministar...) i

• psihodramske uloge(fiktivne uloge koje egzistiraju u našem

zamišljanju/maštanju).

Sve uloge se uče u određenom socijalnom i emocionalnom kontekstu iz kojeg

proizlaze i potencijalni konflikti između uloga i unutar određene uloge. Ovi

konflikti se mogu manifestirati kao npr. odbacivanje uloga, neprihvatljivo igranje

uloga ili poteškoće u njihovom usvajanju, a psihodramski način prorađivanja

određene teme, kroz primjenu psihodramskih tehnika (igranje uloga, zamjena

uloga, dvojnik, zrcaljenje i dr.), u sigurnom okruženju grupe i uz slobodno i

spontano izražavanje, omogućuje kreativno usvajanje i mijenjanje određene

uloge ili spektra uloga. Morenova je teza da, što više uloga u životu možemo

realizirati, utoliko smo cjelovitiji kao ličnosti.

Spontanost, također jedan od ključnih Morenovih koncepata, preduvjet je

uspješnog igranja neke uloge. Spontanost se pojavljuje po principu „ovdje i

sada“ i omogućuje da kroz određenu ulogu adekvatno reagiramo u novoj



47

situaciji, odnosno da na novi, adekvatniji način reagiramo u staroj situaciji.

Spontanost je, prije svega, težnja pitanjima, re-razmišljanju, re-evaluaciji,

„novom pogledu“, proširenju uma, dijalogu, fizičkom kretanju... Ona predstavlja

potencijal i preduvjet za razvoj i izražavanju kreativnosti kao univerzalne ljudske

osobine.

U svojoj bazičnoj strukturi, psihodramska seansa sastoji se od:

1. zagrijavanja (warm up)

2. psihodramske akcije i

3. dijeljenja osjećaja (sharing).

U edukacijskim grupama postoji i dodatna faza - analiza psihodramskog procesa

koji se odvijao tijekom seanse. Tijekom zagrijavanja potiče se pozitivna grupna

dinamika bazirana na povjerenju, potiču se spontanost i kreativnost sudionika te

„zagrijavanje“ sudionika za psihodramsku akciju u smislu izdvajanja i izražavanja

problemskih tema. Aktivnosti koje se mogu koristiti u svrhu zagrijavanja

uključuju čitav niz tehnika i postupaka kao što su primjerice igre upoznavanja,

kontaktne igre, dramske igre, improvizirane igre uloga, osjetilne vježbe, vođene

imaginacije, razgovor u malim grupama, crtanje, ples i pokret i dr.

Kroz psihodramsku akciju, u izvornoj (klasičnoj/morenovskoj) formi psihodrame,

jedan član grupe (protagonist), uz vođenje terapeuta (redatelja) i uz pomoć

drugih članova grupe (pomoćna ega), na pozornici/sceni portretira problemsku

situaciju iz svog života. Pomoćna ega igraju uloge iz socijalnog okruženja

protagoniste, vezane uz problemsku situaciju, ali i fiktivne (nadrealne) uloge koje

protagonist postavlja na scenu (npr. različita psihička stanja, predmete i dr.).

Pozornica je maksimalno multidimenzionalna i fleksibilna u smislu da može

predstavljati bilo koji realni ili nadrealni prostor važan za protagonistovu

psihodramu. Redatelj (voditelj/terapeut) svoju ulogu realizira kroz produciranje

događanja na pozornici (kroz primjenu psihodramskih tehnika), nedirektivno

savjetovanje protagonista i analizu njegovog procesa. U situacijama kada ciljevi

rada s grupom nisu prvenstveno psihoterapijski, već se radi o grupama kraćeg

trajanja i/ili grupama s edukacijskim ciljevima, moguće je u ulogu protagoniste

staviti cijelu grupu, odnosno usmjeriti se na univerzalnu problemsku temu i na

procese svih sudionika, bez izdvajanja pojedinačnog protagoniste i artikuliranje

klasične psihodramske akcije. U ovom slučaju, svaki će sudionik biti protagonist

koji sudjeluje u zajedničkoj akciji grupe i ima mogućnost izraziti svoje iskustvo.

Psihodramske tehnike predstavljaju postupke kroz koje se artikulira tijek

psihodramske akcije. Svaka od ovih tehnika ima svoj specifični cilj, odnosno

omogućava specifično iskustvo prema kojem redatelj usmjerava protagonistu.

Neke od osnovnih psihodramskih tehnika jesu slijedeće:



48

Igranje uloga

Osnovna forma psihodramskog rada, insceniranje

događaja, omogućava iskustvo zornog predstavljanja situacije u prostoru scene za razliku od verbalnog opisivanja.

Zamjena

uloga

Omogućava iskustvo promatranja događaja (i sebe u

događaju) iz perspektive drugoga te predstavljanje i

razumijevanje osobnih predodžbi o događaju i drugim

osobama.

Zrcaljenje

Izdvajanje protagoniste iz insceniranog događaja,

promatranje sebe „u ogledalu“, omogućava viđenje

događaja (koji igraju pomoćna ega) s odmakom, odnosno

objektivniju prosudbu događaja.

Dvojnik

Redatelj i drugi sudionici pretvaraju protagonistov

neverbalni doživljaj u verbalni izričaj, omogućava iskustvo

prepoznavanja i izražavanja verbalnih poruka tijekom

događanja na sceni u situacijama kad je „teško nešto

izgovoriti“.

Pojačavanje

Omogućava iskustvo porasta vlastitog „angažmana“ i

„snage“ u verbalnom i neverbalnom izražavanju tijekom

događanja na sceni.

Osim ovih osnovnih psihodramskih tehnika, moguće je primijeniti postupke i

tehnike, koje izvorno pripadaju nekim drugim metodama (dramsko-odgojnim,

kazališnim, terapijskim...). Neke od njih jesu slijedeće:

Forum-

kazalište

Izvorno pripada metodi „Kazališta potlačenih“(Theatre of

the Oppressed) čiji je utemeljitelj Augusto Boal (1931.-

2009.) brazilski kazališni redatelj i politički aktivist,

omogućava iskustvo istraživanja alternativnih rješenja

određenog događaja i učenja alternativnih (adekvatnih)

oblika ponašanja.

Procesna

drama

Izvorno pripada metodi dramskog odgoja (Drama in

Education), događanja se artikuliraju kroz proces u kojem

sudionici istovremeno stvaraju zamišljeni svijet (mjesto,

uloge, događaji), proigravaju ga ulazeći u uloge te ga

komentiraju i usmjeravaju izvan uloga, omogućeno je

iskustvo zajedničkog stvaranja, doživljavanja i izražavanja,

zornog učenja kao i mogućnost utjecaja na tijek

događanja.

Svaka psihodramska seansa završava dijeljenjem osjećaja (sharing). U klasičnoj

formi psihodrame, kroz dijeljenje, drugi sudionici protagonisti daju još jedan vid



49

potpore kroz izražavanjem vlastitih životnih iskustava, a čije prisjećanje je

potaknuto viđenom psihodramom. Na ovaj način protagonist dobiva poruku o

univerzalnosti „ljudskih problema“, kao i o „nadi“ u njihovom rješavanju. U formi

u kojoj je „protagonist“ grupa, dijeljenje osjećaja i komentari također su važni

jer na neki način sumiraju cijeli proces, daju voditelju informaciju o procesu i

integriraju iskustvo sudionika.



50

6 RADIONICE ZA GRUPNI RAD S DJECOM

U nastavku su detaljno opisane radionice koje trebaju obavezno provesti svi

voditelji grupa tj. stručni suradnici iz škola koji su se prijavili na ovaj projekt.

Svaki voditelj je obavezan provesti dvanaest obaveznih radionica, a za one koji

žele više oni mogu provesti još četiri dodatne radionice, koje se nalaze u

nastavaku („Za one koji žele više“). Vrijeme za svaku radionicu prilagođeno je

trajanju školskog sata, odnosno vremensko-prostornim mogućnostima većine

škola (45 minuta), ali je ostavljena mogućnost i dužeg trajanja (60 minuta i

više): pored svake aktivnosti unutar pojedinih radionica u zagradi navedene su

vremenske granice planiranog trajanja. Unutar nekih radionica ujedno su

navedene dodatne aktivnosti, ukoliko ostane dovoljno vremena.



51

6.1 RAZVIJANJE POVJERENJA I GRUPNE POVEZANOSTI

Gordana Asja Galetić – integrativni ekspresivni pristup

Provedba i trajanje aktivnosti: ova radionica i posljedna radionica svaka traju oko

90 minuta, dok ostale radionice traju 45-60 minuta.

a) Upute za voditelja grupe

Na samom početku zajedničkog života djece u novoj skupini, potrebno je

provesti postupak upoznavanja čak i ako se sva djeca već međusobno poznaju.

Sada ih želimo potaknuti da se upoznaju na drugačiji način, da počnu rastapati

eventualne negativne ideje i stavove o pojedincima u grupi („ona je dosadna“,

„on stalno priča pod satom“, „glupan“,...) i omogućiti im da se počnu ubrzano

povezivati i osjećati ugodno zajedno.

Naziv Radionice Donošenje pravila

Cilj Razvijati povjerenje i grupnu povezanost između članova

Ishodi

Učenici će bolje upoznati jedni druge, spoznati što im je

potrebno od sebe i drugih za siguran, opušten, uspješan i

zabavan zajednički rad.

Dogovorit će i izraditi pravila rada i posljedice za njihovo

kršenje koje ćemo primjenjivati tijekom svih 12 susreta.

Započet će razvoj povjerenja i sigurnosti u grupi.

Oblici rada Pojedinačni, grupni

Metode rada Razgovor, zajedničko kreiranje skulpture, pokret, pisanje

i crtanje pravila

Materijal/sredstva

Jedanaest stolica postavljenih u krug ili jastučića za

sjedenje na podu, četiri A3 papira, hamer papir B2

dimenzije (500x707mm) ili veći, flomasteri

Provedba i trajanje aktivnosti

1. Aktivnost: Upoznavanje na drugačiji način (10-15 minuta)



52

Cijelo vrijeme našeg rada, nama voditeljima je cilj voditi grupu na način da grupa

postane važna članovima i da je to za njih dragocjeno mjesto kojem se vesele.

Kada je grupa takvo mjesto, onda postoji šansa da aktivnosti koje provodimo

dovedu do razvoja članova, pozitivnih promjene ponašanja djece i otkrivanja ili

cvjetanja njihovih potencijala.

U nekim grupama se povjerenje, osjećaj pripadnosti i dragocjenosti grupe razvije

brže, a u nekima sporije. Međutim na to možemo uveliko utjecati!

Potrebno je:

• da voditelj grupe pažljivo izabere sastav članova (bitno je imati barem

50% članova koji su pozitivni, vesele se isprobavati nove i neobične

aktivnosti, vole plesati i smijati se, empatični su, podržavajući i koji će se

htjeti i moći povezati se s djecom koja možda iskaču od uobičajenog ili

očekivanog ponašanja u školi)

• da voditelj vrlo predano vodi računa o poštivanju diskrecije (pravilo

sigurno mjesto ili ugovor o diskreciji).

Ukoliko netko od članova iznese izvan grupe informacije koje se tiču bilo

čije osobnosti, nečija iskustva, mišljenje, osjećaje ili opisuje kako se netko

ponaša, na to valja odmah reagirati. Potrebno je da voditelj prvo o tome

razgovara s tim djetetom na samo, a zatim otvori navedeno u grupi (uz

prethodni dogovor o tome s tim djetetom prilikom pojedinačnog

razgovora) i na pozitivan način zaokruži cijelu priču. Važno je to pažljivo,

samouvjereno i mudro izvesti i to tako da navedena nezgodna situacija na

kraju poveća osjećaj sigurnosti i povezanosti u grupi. Naravno najbolje je

ako do takve situacije niti ne dođe.

Djecu je dobro povremeno podsjetiti na važnost poštivanja osobnih

iskustava i priča (bilo tog djeteta ili iskustva koja prenosi iz svoje obitelji i

prijatelja) i na važnost međusobnog povjerenja. Ukratko, voditelj to stalno

ima na umu.

• da voditelj povremeno podijeli neka osobna iskustva sukladna dobi djece i

njihovoj mogućnosti razumjevanja (to mogu biti i neka neugodna iskustva

iz vaše dječje dobi) koja će potaknuti članove grupe da se i sami otvore.

• da voditelj usmjerava aktivnosti tako da se na svakom susretu osigura i

komad smijeha i zabave ☺☺ . Dobro je započeti s pozitivnim i ugodnim i

završiti sa pozitivnim i zabavnim.

b) Opis aktivnosti

Sjednemo s djecom u krug, bez stolova i drugih prepreka. Gledajući ih poželimo

im dobrodošlicu.

Podsjetimo ih da ćemo na našoj grupi uživati otkrivajući svoje talente, učiti i

razgovarati o različitim temama, družiti se i zabavljati jednom tjedno.



53

Dodamo: „Za početak, iako se neki od nas (ili svi) već poznajemo, zaigrati ćemo

jednu igru upoznavanja. Na našoj ćemo grupi raditi neke nove, neobične i

zabavne stvari i neke već poznate a na drugačiji način, idemo se i upoznavati na

nešto drugačiji način!“ ☺ Odmaknemo stolice što više unazad da imamo puno slobodnog prostora i

stanemo u krug (pravilan oblik kruga važan je iz mnogo razloga, jedan od njih je

i da se svi međusobno dobro vide).

Jedan po jedan svatko učini jedan korak prema sredini kruga, kaže svoje ime i

zatim napravi pokret koristeći što više dijelova tijela. Nakon toga se vrati korak u

nazad i opet postane dio pravilnog kruga. Kada se član vrati u krug, svi ostali

istovremeno ponove njegovo ime i njegov pokret. Nakon toga slijedi drugi član i

tako dalje da svi dođu na red.

Obično je dobro da voditelj bude prvi te napravi neki neočekivan i zabavan

pokret i inspirira djecu da se opuste. Voditelj obvezno sudjeluje.

Smijeh promatrača je dobrodošao!

Nakon voditelja, nastavljamo dalje u krug po redu; krenite od one strane gdje

stoji opuštenije dijete koje će lako napraviti neki pokret većih razmjera.

Ukoliko netko od članova dugo čeka, ne zna koji bi pokret napravio ili ostavlja

dojam sramežljivosti ili bunta, dobro je da voditelj reagira na način da mirnim i

opuštenim pristupom zauzme njegovu trenutnu pozu (možda stoji s prekriženim

rukama, možda gleda u pod,...) i mirno kaže nešto poput „I ovo je određeni

položaj i pokret. Hajdemo svi.“, te se izgovori ime člana i napravi pozu koju je

imao.

Znači svakog uključimo, bez prisile, ugodno i mirno. Nevjerojatan i dragocjen

osjećaj za voditelja je kada se djeca koja su povučena počnu opuštati ili oni u

buntu surađivati. Ne ići protiv otpora već uz otpor, jedna je od ljepših, korisnih

rečenica koju sam čula.

Ova edukativno-motorička vježba potiče razvoj pamćenja i pažnje na više razina,

motoričkih sposobnosti i povezanosti među članovima grupe.

Opisana aktivnost lijepo nas uvodi u ekspresivni pristup, ali i u drugu aktivnost

današnje radionice.

c) Zamjenska aktivnost

Ukoliko imate dojam da je sastav vaše grupe takav da nećete moći provesti

opisanu vježbu upoznavanja, možete koristiti slijedeću zamjensku aktivnost.

Pripremite lopticu ili upotrijebite klupko vune. Lopticu si članovi međusobno

dobacuju. Onaj koji primi lopticu kaže svoje ime i nešto o sebi. Dobro je da

unaprijed odredite što će članovi govoriti, npr. Što ti se najljepše dogodilo u

zadnjih mjesec dana, što bih bio da mogu biti sve što želim, jedan moj uspjeh,

kada bih bio životinja bio bih...

U ovoj igri stojimo u krugu, ali ne bacamo lopticu po redu te voditelj vodi računa

da su svi bili na redu. Naravno, i voditelj sudjeluje te se preporuča da započne



54

igru.

Ako igra brzo završi, zgodno je napraviti još jedan krug, tako da se ovaj puta svi

kreću po prostoru, izgovore ime onoga kome dobacuju lopticu a on brzo kaže

samo jednu riječ (npr. boju koju voli) i baci lopticu slijedećem. Zabavnije je kada

se igra brzo odvija.

Ova edukativno-motorička aktivnost potiče zbližavanje, razvoj pažnje i

koncentracije, motoričke sposobnosti, razvoj pamćenja i zajedništava među

djecom.

2. Aktivnost: Evaluacija programa - ispunjavanje upitnika prije

provedbe programa radionica (10 min)

NAPOMENA: u 2017./18.g. ne primjenjujemo ispunjavanje upitnika na

početku nego samo na kraju rada, te ovu aktivnost sada ne treba primjeniti.

Molimo organizirajte samoprocjenu djece kroz ispunjavanje evaluacijskih listića projekta. Važno je to učiniti najkasnije na prvoj radionici.

Pojasnite djeci da ćete upitnike vidjeti samo vi, odnosno da ih nećete pokazati

nikome drugom u školi. Važno je da im osigurate osjećaj cjelovite diskrecije i zaštite.

Zamolite ih da budu potpuno iskreni te objasnite da će njihova iskrenost i odgovori na pitanja, Vama pomoći da bolje radite s njima i omogućite im da nakon ovih radionica budu još zadovoljniji i sretniji.

3. Aktivnost: Postavljanje granica i donošenje pravila (55 minuta)

Kako bi djeci približili važnost postojanja granica i pravila, započeti ćemo sa

edukativnom igrom, ovaj puta iz psihodramskog pristupa.

a) Edukativna igra Sagradi stroj (20 minuta)

* Igra:

Stolice su odložne uz rub prostorije kako bismo osigurali što više mjesta.

Svi stojimo.

Podijelimo članove u 3 male grupe. Kako skupina ima 10 članova, imat

ćemo dvije grupe od troje i jednu od četvero članova. Dvije osobe u grupi

su premalo za ovu aktivnost.

Nastojimo ih podijeliti na način da u podgrupama budu djeca različitih

sposobnosti i razine aktivnosti (kako se ne bi dogodilo da u jednoj grupi

budu svi učenici koji su povučeniji, a kojima ovakav zadatak može biti

izazov).



55

Damo im uputu da svojim tijelima izgrade stroj. Pojasnimo da to može biti

bilo kakav postojeći stroj iz industrije ili kućanstva, poput usisavaća,

tostera, auta, bagera,...

Kažemo da nakon našeg znaka imaju 5 minuta da se dogovore koji će stroj

biti i da ga sastave svojim tijelima te isprobaju kako radi.

Ukažemo na glavna pravila:

• važno je da druge grupe ne čuju što se dogovaraju i koji su stroj jer će

ostale grupe trebati pogoditi njihov stroj poslije kada svi završe; stroj

treba napraviti što prepoznatljivije, što bolje

• svi članovi grupe svojim tijelima čine stroj, važno je da svi sudjeluju; svaki

član je neki dio stroja i svi su nekim dijelom tijela povezani najmanje s još

jednim članom grupice u cijelinu istog stroja (rukom, nosom, nogom,

glavom,...svejedno je kojim dijelom tijela su povezani, neka budu

kreativni).

• stroj proizvodi zvuk (dogovore se da li svi proizvode taj zvuk ili netko iz

njihove grupice) i može se kretati.

Dok grupice izrađuju stroj, voditelj kruži među njima i provjerava da li su

izabrali stroj, po potrebi pomaže grupi koja se ne uspijeva dogovoriti, potiče

ih i osigurava da postave/isprobaju stroj tako da svaki član sa sigurnošću

znade koja je njegova uloga u stroju, i slično.

Pratimo da li su sve grupe gotove (to neće nužno biti u 5 minuta ali

nastojimo otprilike voditi računa o vremenu i pomoći ako nekoj grupi doista

treba).

Kada su gotovi pozovemo djecu da stanu u polukrug. Taj polukrug čini

gledateljstvo.

Pojasnimo da će sada svaka grupa pokazati svoj stroj, dok ostali članovi u

potpunoj tišini, bez komentara promatraju. Naglasimo važnost atmosfere pune



56

pažnje i tišine, stvorimo ugođaj kao da smo u kazalištu ili da se izvodi

mađioničarski trik.

Kažemo im da kada grupa završi sa pokazivanjem stroja, svi gledatelji

pogađaju koji je to stroj i da ćemo im dati znak kada mogu početi pogađati.

(Da bi svi došli do izražaja, istovremeno bila zagarantirana i zabava i dobar

osjećaj svih prisutnih, važno je da voditelj drži jasnu strukturu i granice.)

Ukažemo grupi koja prezentira stroj da ne kaže odmah pogađačima tko je

pogodio, već da sačeka da se čuju sve ideje i prijedlozi što bi to moglo biti.

Pozovemo prvu grupu (oni koji su prvi završili sa izradom stroja ili koja grupa

prva želi prezentirati stroj) da pokaže stroj.

Nakon što su ga prezentirali, dademo znak za pogađanje.

Potom veselo kažemo grupi „Dajmo svi jedan veliki pljesak i za naše glumce i

za pogađače!“ i glasno i sami zapljeskamo.

Na isti način provedemo postupak sa svim strojevima.

Komentari i pitanja usred prezentacije nečijeg stroja nisu dozvoljeni, a smijeh

je vrlo dobrodošao.

b) Diskusija: što mi je važno u grupi (5-10 minuta)

Nakon igre, upitamo djecu kako im se svidjela. Važno je da pitamo i slijedeće:

• Što vam je bilo potrebno da bi napravili stroj?

(Česti odgovori djece i mladih su: ideja, mašta, dogovor, suradnja, noge,

ruke, mi, grlo, glas, dobra volja, poštivanje različitih mišljenja, da se

želimo zabavljeti a da nema ismijavanja i glupih ideja, kreativnost,

hrabrost, svi mi, zaigranost, isprobavanje,...)

• Što još?

• Do sada ste rekli ... (pa nabrojite sve odgovore), sve je to točno. Što vam

je još bilo potrebno od samih sebe i od drugih da bi uspjeli napraviti stroj?

Po potrebi djecu navodite da dođu do spoznaje da im je bila potrebna

suradnja, slušanje različitih ideja i mišljenja, spremnost na dogovor,

osjećaj sigurnosti da mogu reći i učiniti bilo što bez da im se netko ruga i

slično.

Nakon provedene diskusije, djeci kažemo:

„Sve to će nam biti potrebno tijekom naših susreta na ovoj grupi.

Sada ćemo se dogovoriti što je svakome od nas i svima nama važno i

potrebno da bi se na našoj grupi dobro osjećali, zajedno učili i odlično se

zabavljali!“ Slijedi izrada pravila rada grupe.



57

c) Izrada pravila (30 minuta)

Upute za voditelja grupe:

Prije donošenja grupnih pravila/načela rada oko kojih se dogovaraju svi članovi

grupe, uključujući i voditelja koji usmjerava i moderira proces, važno je

razumjeti razliku između granica i pravila.

Granice postavlja voditelj grupe i objasni ih učenicima. Bitno je da voditelj

postavi jasne i čvrste granice te pri tome zvuči odlučno, mirno i odiše pozitivnom

strogošću. To djeci ulijeva osjećaj sigurnosti na razini grupe, a isto tako ih vaša

odlučnost stopira u kršenju granica, a zatim i pravila.

Postavljanje granica znači definiranje zakona na nekom životnom prostoru.

Granicom je označen dopušteni, prihvatljivi, sigurni prostor.

Svi smo različiti te poštujući to, valja imati na umu da ukoliko smo skloni mekom

pristupu te popustljiviji, prilikom pojašnjenja granica važno je svjesno se

preusmjeriti u čvrst stav. Vaše čvrsto držanje granica tijekom cijelog rada i tako

stvorena zaštita za sve članove, pomoći će djeci da se opuste na grupi. Neke

granice možete vremenom eventualno pomaknuti u smjeru veće slobode, nakon

što se poveća odgovornost onih zbog kojih su postavljene.

Primjer granice koju obično ne mijenjamo je granica da je dozvoljen samo jedan

izostanak za vrijeme grupe (svih 12 susreta). Taj izostanak može biti potpuno

bez razloga, npr. danas mi se ne da ići, osjećam se umorno. Međutim,

savjetujemo djeci da ga čuvaju za slučaj da im nešto iskrsne u zadnji čas.

Mimo toga, u ovom programu, izostati je dozvoljeno jedino u slučaju bolesti kada

učenik nije bio niti na nastavi ili sudjelovanja na natjecanju u vrijeme održavanja

susreta grupe. Kontinuirano sudjelovanje na grupi omogućuje međusobno

povezivanje članova, održavanje osjećaja sigurnosti i postizanje ciljeva odgojog

rada odnosno razvoj dječjih potencijala. Izostanci samo jednog člana grupe

mogu utjecati na razvoj potencijala drugog člana grupe; to je dobro pojasniti i

roditeljima kada im dajete na znanje da su dolasi obvezni.

Granica je i da je dijete obvezno javiti za izostanak (npr. dolaskom u ured

stručnog suradnika ili eventualno na grupi preko drugog djeteta). Važna granica

djeci je da sve osobno što netko govori ili čini na grupi ostaje unutar grupe, ne

prepričavamo niti najboljem prijatelju ni ikome drugom nečije osjećaje, stavove i

ostalo što se tiče drugog člana.

Granice možete jasno izreći na samom početku rada ili tijekom izrade pravila

upotrijebiti odgovarajući trenutak kada ćete postaviti svoje granice.

Dok granice postavlja voditelj – odrasla osoba koja je dužna skrbiti o sigurnosti i

odgoju djece te postizanju ciljeva grupe, pravila dogovaramo zajedno s djecom.

Pravila ponašanja su dogovorena pozitivna ponašanja koja su članovi grupe

predložili, u vezi kojih su se usuglasili i na koja su svi članovi pristali. Potrebno je

da u izradi pravila sudjeluju svi članovi grupe.



58

Važno je da su pravila ili načela našeg rada jasna, pozitivno usmjerena (bez

negacija) i konkretna.

Primjeri korisnih pravila koja su ujedno afirmativna odnosno pozitivno

usmjerena:

„Slušamo jedni druge“, umjesto: ne upadamo u riječ.

„Poštujemo jedni druge“, umjesto: nema vrijeđanja i

ruganja.

„Gradimo sigurno mjesto“, umjesto: ne izdajemo tajne

i ne pričamo izvan grupe o onome što je netko o sebi

ispričao, osjećajima ili ponašanjem pokazao na grupi.

Dogovorite manji broj pravila, savjetuje se do pet

pravila.

Ako neko dijete predlaže pravilo ili čini ponašanje

kojim može ugroziti sebe ili druge članove, tada se

voditelj poziva na postavljene granice i spriječava

takvo ponašanje.

Važno je da su pravila, koja ste zajedno stvorili,

ispisana lako uočljivim slovima i na velikom papiru te

da se kontinuirano nalaze na vidljivom mjestu u prostoriji gdje imate grupne

susrete.

Pravila su podložna promjenama, ako se o promjeni svi dogovorite.

Edukativna igra „Sagradi stroj“ dobra je inspiracija za izradu pravila vaše grupe.

Opis aktivnosti izrade pravila:

• Objasnimo djeci da ćemo na našoj grupi i dalje biti ovako kreativni i

eksperimentirati kao u igri „Sagradi stroj“, upoznavati jedni druge i bolje

upoznavati sebe, pomagati jedni drugima, govoriti o svojim osjećajima,

vjerovanjima, snovima i željama, međusobno se slušati i učiti jedni od

drugih.

Kroz igru i razgovor, ćemo učiti kako se snaći u različitim situacijama u

životu, pa i onima teškim, kako otkrivati i razvijati svoje talente i kako biti

još sretniji, uspješni i još uspješniji te zadovoljni i još zadovoljniji sobom.

Kažemo im da je, da bi to mogli raditi, potrebno dogovoriti uvjete u

kojima će se to provoditi.

Pitajte djecu što su to uvjeti ili pravila i čemu služe.

• Podijelimo djecu u male grupe, ali sada u novom sastavu. Kako skupina

ima 10 članova, imat ćemo dvije grupe od troje i jednu od četvero.

Prije podjele objasnimo da ćemo ih pomiješati u nove grupe jer nam je

važno da svi surađujemo, jedni drugima pomažemo i što bolje se

upoznamo. Ne dozvoljavamo odbacujuće izjave i izbore poput „Neću s



59

njim!“

Prvo rade pojedinačno unutar svoje male grupe. Svakom učeniku u maloj

grupi damo papirić sa zadatkom:

Napiši u kakvom ozračju se želiš družiti, učiti i zabavljati? Navedi što ti je

važno da bi se osjećao/la dobro i opušteno na grupi.

• Nakon što je svaki član napisao svoje potrebe, potaknite ih da o tome

međusobno razgovaraju u svojoj maloj grupi.

Poslije provedenog razgovora, zamolite ih da zapišu na A3 papir ono što

im je toliko važno da žele da postane pravilo ponašanja cijele vaše grupe:

što im je potrebno i važno u grupi, što im treba od drugih da bi se osjećali

sigurno i opušteno (što im treba od članova, što od voditelja), a što im

treba od sebe (npr.da se natjeram doći i onda kada mi se ne da, da se

suzdržim od brbljanja i da pažljivo slušam onoga tko priča).

Dobro je upute isprintati i dati svakoj skupini kako bi svoje usuglašene

odgovore lakše zapisali na papir.

• Nakon provedene diskusije u maloj grupi (10-15 minuta), svaka grupa

predloži svoja pravila koja ispisujete na veliki papir ili ploču.

Razgovarajte o svakom prijedlogu, tražite pojašnjenja i provjerite imaju li

druge grupe sličan prijedlog. Definirajte pravilo na afirmativan i

usmjeravajući način, provjerite jel to ono o čemu su govorili te tražite

suglasnost svih učenika prije definiranja konačnog oblika svakog pojedinog

pravila ponašanja.

• Pravila koja ste na ovaj način zajednički dogovorili, ispišite na veliki hamer

papir. Ako želite, svako dijete može kratko nacrtati neki svoj znak u dnu

pravila, a možete ga i na neki drugi način urediti da izgleda kao plakat.

Završena pravila postavite na vidno mjesto u prostoriji gdje se održavaju

grupni susreti. Ako ste iz nekog razloga prisiljeni mijenjati prostoriju,

pravila ponesite sa sobom u novu prostoriju.

• Na početku slijedeća dva do tri susreta savjetujemo da se svi zajedno

podsjetite dogovorenih pravila.

d) Kršenje pravila

Pitajte djecu što učiniti ako netko ipak prekrši pravilo, iako vjerujete da će

se svi truditi pridržavati se svojih pravila.

Poslušajte različite prijedloge djece te formirajte određene prihvatljive

posljedice.

Posljedica obično ne može biti isključenje iz grupe, ali može biti neka vrsta

nadoknade od koje će i dijete i cijela grupa imati dobrobit i koja će povećati



60

dojam ostalih da se učenik potrudio, da mu je skupina važna i da će

ubuduće više pripaziti. To su najčešće oblici popravljanja učinjene štete ili

restitucija.

Primjerice: ukoliko dijete vrijeđa drugo dijete, važno je da mu kaže što

cijeni ili što mu se sviđa kod njega te tako donekle „ispere ranu“ učinjenu

povredom. Ukoliko je potrebno, možemo mu zadati da napiše pismo isprike

u kojem će precizno navesti što sve poštuje kod tog člana (poput: cijenim

što pažljivo slušaš druge dok govore, sviđa mi se kako crtaš, imaš lijep stil

odijevanja, duhovit si, želiš pomoći drugima). Važno je da uloži trud te da

mi ili drugi odrasli ne pišemo umjesto njega. Prije grupe pregledamo pismo,

dakle prije nego dijete preda pismo drugom djetetu. Ako je uvreda bila

tijekom grupe i predaja pisma događa se tijekom grupe. Dobro je dogovoriti

da dijete pismo donese kod nas u ured između dva grupna susreta, kako

bismo mogli tražiti da ga upotpuni ili se više potrudi do idućeg susreta

grupe. Bitno je spriječiti da pismo bude površno, neiskreno i zbrzano te

osigurati da se sadržaji doista odnosi na ono dijete kojemu je upućeno.

U trenutku kršenja pravila, pitajte dijete:

Je li to u skladu s onim što smo pričali da nam je važno da bi se na grupi

ugodno osjećali?

Da li je to u skladu s onim što smo dogovorili i na što si ti pristao/pristala?

Ljudski je pogriješiti, što ćeš učiniti da to popraviš?

U nekim slučajevima možete jednostavno, kao oblik upozorenja i podsjetnik, na

plakatu dodirom pravila ukazati učeniku koje pravilo krši. Primjerice u slučaju

kršenja pravila „Slušamo jedni druge“, to može biti dobar način pomoći za

učenika s obilježjima ADHD-a, u trenutku kada je tek započeo govoriti dok vi ili

drugi član govorite.

4. Aktivnost: Povratna informacija ili zaključak radionice

(15 minuta)

Obzirom da je ovo prva radionica, odvojimo malo više vremena da s učenicima

razgovaramo o njihovom doživljaju radionice.

Pitajte ih: Što vam se svidjelo na radionici? Kako se sada osjećate? Što ste

naučili? Što želite podijeliti za kraj?

Završite radionicu s kratkom i zabavnom vježbom s početka rada:

Svi stanite u krug, bez stolica, te slično kao na početku jedan po jedan pokažite

kako se sada, nakon radionice, osjećate. Po potrebi skrenite djeci pažnju da je to

sada možda neki drugi osjećaj te će vjerojatno biti i drugačiji pokret.

Svatko će opet reći svoje ime i napraviti pokret, a svi ostali će zatim ponoviti.



61

Na kraju se nagradite grupnim pljeskom i podsjetite na termin idućeg susreta.

5. Aktivnost: DOMAĆA ZADAĆA (5 minuta)

Razgovarajte o pravilima u svojoj obitelji i pripremite za idući susret što ste

zaključili u razgovoru s obitelji (koja su pravila važna u vašoj obitelji, koja od tih

pravila najlakše poštujete a koja najteže).



62

6.2 SAMOPOŠTOVANJE

Vedrana Kurjan Manestar – ples i pokret

Naziv Radionice Moje tijelo – to sam ja

Cilj

Razvijanje pozitivnog stava prema tijelu i stvaranje boljeg

odnosa prema njemu, čime razvijamo i samopoštovanje

učenika

Ishodi

Učenici će kroz navedene aktivnosti uvježbati slušati

poruke koje dolaze kroz tijelo, te vježbati prihvaćanje

sebe i unaprijediti svoje samopoštovanje

Oblici rada Rad u paru, većoj i manjoj skupini, individualan rad

Metode rada

Metoda oluja ideja, improvizacije u pokretu, stvaranje

priče kroz ples i pokret, slobodne asocijacije, vođena

imaginacija

Materijal/sredstva Slobodan prostor, klupe i stolice uz rub učionice, CD

player (ukoliko se koristi glazba)


1. Aktivnost: Upoznavanje kroz pokret – „Volim svoje ...“ (15 minuta)

a) Za početak kratko popričajte o domaćoj zadaći što je ujedno prilika da se nakon

toga podsjetimo na pravila naše grupe. Neka pravila stoje na vidljivom mjestu i

neka ih djeca pročitaju ili samo pogledaju.

b) Pozvati učenike da stanu ili sjednu u krug: učenici će se po redu još jednom

predstaviti imenom, tako što će reći svoje ime i imenovati neki dio tijela koji kod

sebe vole.

Npr. „Moje ime je… i ja volim svoje dlanove.“

Kad se imenuje dio tijela, taj dio tijela treba napraviti neki pokret (npr. zaokružiti

dlanovima, dlanovima lijevo-desno, pljesnuti dlan o dlan i sl.).

Voditelj prvi započinje predstavljanje.

Nakon što svako dijete imenuje dio tijela, ostali u krugu ponove njegov pokret.

Kad se svi izredaju, voditelj provjerava jesu li imenovali sve djelove tijela.

Ukoliko neke nisu (uključujući npr. nos, usta, lice...), voditelj na to djeci skreće

pozornost te on predlaže ili djeca predlažu na koji način možemo pokrenuti i te

dijelove tijela.



63

c) Na kraju ove aktivnosti voditelj može zajedno s učenicima ponoviti sve

pokrete po redu (no slobodno mogu izabrati i drugačiji redoslijed, ako im zbog

glazbe više odgovara) uz neku ritmičku glazbu tako da nastane mala

koreografija. Koreografiju mogu ponoviti tako da se svi okrenu zamišljenoj

publici.

Razgovor nakon provedene aktivnosti upoznavanja(10 minuta)

• Jesu li mogli bez poteškoća pokrenuti sve djelove tijela?

• Koje dijelove tijela većina baš i ne voli?

• Možemo li prihvatiti sebe kakvi jesmo, makar nismo idealni?

• Je li bio problem napraviti koreografiju?

• Jesu li primijetili kako je proces stavaranja plesa išao od njih samih i stvarao

se postupno?

2. Aktivnost: Zagrijavanje dijelova tijela kroz glazbu - „Moj prostor“

(15 minuta)

Zagrijavanje dijelova tijela kroz glazbu i vođenu imaginaciju (preporučujemo

laganu instrumentalnu glazbu).*

Pozovemo učenike da svatko nađe svoj prostor u učionici. Zamolimo ih da

zatvore oči ili spuste pogled prema dolje. Kažemo im da zamisle da se nalaze u

sigurnom balončiću u kojem imaju sve što im treba u ovom trenutku. Vodimo ih

umirujući glasom da su u ovom balončiću sigurni i mogu se koncentrirati samo

na sebe. Pustimo glazbu i učenike vodimo kroz aktivnost tako da imenujemo

djelove tijela koji oni trebaju pokretati u ritmu glazbe, lagano, kružnim

pokretima. Podsjećati učenike da sa svakim pokretom lagano udišu i izdišu.

Vodimo učenike kroz djelove tijela od glave prema stopalim (glava, ramena,

gornji dio leđa, nadlaktice, podlaktice, dlanovi, čitave ruke, donji dio leđa, čitava

leđa s kralježnicom zajedno, kukovi i zdjelica, koljena, stopala).

Varijanta vježbe je da djeca leže ili sjede i tada je moguće da pomiču djelove

tijela (taj dio učenici dignu od poda) kako bi na kraju ustali i doslovno stali na

svoje noge.

3. Aktivnost: „Drvo u oluji“ (10 minuta)

Kad dođemo do stopala, kažemo učenicima da zamisle da su u svojem balončiću

izrasli u veliko drvo i da im iz stopala izlazi debelo korijenje koje ih drži čvrsto na

zemlji. Mogu sami zamisliti koja su vrsta drveta (hrast, vrba, javor i dr.). Neka

zamisle da im je trup deblo, a ruke grane.

Poželjno je sada staviti glazbu koja postepeno od lagane ide prema jačoj glazbi.*



64

Kažemo učenicima da zamisle kako se lagano njišu na povjetarcu koji postaje

sve jači i jači i pretvara se prvo u vjetar, a zatim u sve jaču i jaču oluju.

Međutim, oni su i dalje čvrsto ukorijenjeni svojim stopalima i bez obzira na to što

se trup savija, a grane idu s jedne strane na drugu, deblo se neće slomiti jer je

savitljivo, a korijenje je čvrsto.

Razgovor nakon provedene aktivnosti (10 minuta)

• Kako je na vas djelovala ova vježba?

• Jeste li se u prvom djelu vježbe opustili?

• Ako niste, što vas je ometalo?

• Da li biste mogli ovu vježbu s drvetom u oluji povezati s nečim iz svojeg

života?

• Događa li vam se nekad da se nađete u „oluji“ problema?

• Što vam tada pomaže?

• Jeste li ikada čuli izraz – „Stati na svoje noge?“

• Događa li vam se nekad da kada vas je strah, da ne osjećate svoje noge ili

da su vam slabe, čak i da podrhtavaju?

• Ova vježba je dobra za to da osjetite čvrsto svoja stopala na zemlji!



65

4. Aktivnost: Alternativna aktivnost - Pokreti u nizu (15 minuta)*

Pozovemo učenike ponovno u veliki krug (varijanta akivnosti je da učenike

podijelimo u dvije ili tri grupe, osobito ako primijetimo da su slobodniji i manje

sramežljivi ukoliko su u manjoj grupi).

Ovaj put izaberemo neku ritmičku glazbu bržeg tempa*(npr. „Ja volim samo

sebe“). Podsjetimo učenike na sve dijelove tijela koje smo imenovali u uvodnom

djelu radionice. Voditelj započne pokret koji prati ritam. Za prvi put, najbolje da

pokret bude pokret dlanova ili ruku. Kako se aktivnost dalje odvija, djeca

spontano trebaju uvoditi i druge djelove tijela.

Kad voditelj napravi pokret, svi u krugu oponašaju taj pokret neko vrijeme.

Kad voditelj procijeni daje dosta ponavljanja, daje znak učeniku do sebe da taj

pokret sasvim malo promijeni.Voditelj daje uputu učenicima da se prepuste

glazbi, ritmu i tijelu i dozvole da se pokret sam pojavi, ne trebaju unaprijed

smišljati svoj pokret.

Svi u krugu ponavljaju taj promijenjen pokret od prvog učenika. Ponovno, kad

onaj tko je promijenio pokret procijeni da je dosta ponavljanja, daje znak

učeniku do sebe da ponovno malo promijeni pokret. Aktivnost se ponavlja dok se

svi ne izredaju u promjeni pokreta i pokret stigne do voditelja. Voditelj tada

ponavlja svoj prvotni pokret.

Aktivnost se može provoditi i na taj način da slijedeći u nizu prvo ponovi sve

prethodne pokrete (ne samo osobe do sebe, nego svih) i onda tek dodaje svoj

pokret. Takvim načinom, zbog ponavljanja, učenici će uz pomoć voditelja

zapamtiti sve pokrete u nizu koji ponovno mogu postati zajednički ples.


• Voditelj pita učenike je li im bilo lako kopirati tuđi pokret?

• Jesu li imali poteškoća kad su došli na red i trebali malo promijeniti pokret na

svoj način?

• Što im je u tome pomoglo?

• Što im je smetalo?

• Jesu li puno razmišljali ili su puštali da ih vodi glazba i tijelo?

• Kome se sviđala aktivnost?

• Kome nije?

• Voditelj naglašava da je normalno da su reakcije različite. Nekim učenicima

aktivnost će od prve biti zanimljiva i lagana, dok će drugima biti teže, jer

smo različiti.



66

5. Aktivnost: Završna aktivnost (3 minute)

a) Učenici će dobiti uputu da zajedno slože skulpturu samopoštovanja. Jedan po

jedan doći će u sredinu i zauzeti položaj kojim prikazuju osobu koja je puna

samopoštovanja.

b) Varijanta aktivnosti je da na odbrojavanje voditelja (npr. 1, 2, 3) svi u isti tren

zauzmu pozu.

6. Aktivnost: Domaća zadaća (2 min)

Djeca trebaju razgovarati s roditeljima kako bi prepoznali ima li neka osoba

samopoštovanja ili nema.

Ukoliko je netko od ukućana zainteresiran, djeca ih trebaju naučiti ih ples koji je

nastao iz pokreta u nizu ili iz aktivnosti „Volim svoje...“.

_______________________________________________________ Glazba u aktivnostima: voditelj grupe može odabrati glazbu, a sve aktivnosti mogu se eventualno raditi i bez glazbe.

Voditelje grupe molimo da fotografiraju zajedničku skulpturu u radionici Grupna kohezija i u ovoj radionici te ju prilože svojim

izvještajima.



67

6.3 . SAMOPOUZDANJE I SAMOPOŠTOVANJE Damir Miholić – psihodrama

Naziv Radionice Čovjek koji poštuje sebe

Cilj Razumijevanje pojma (samo)pouzdanja i

(samo)poštovanja

Percepcija i razvijanje ovih fenomena u svakodnevnom

životu i u odnosima s drugima

Ishodi Učenici će moći razlikovati ponašanja koja su ispunjena

(samo)pouzdanjem i (samo)poštovanjem i ponašanja u

kojima ove karakteristike nisu prisutne

Opisati osnovne karakteristike (verbalne i neverbalne)

osoba koja posjeduju samopouzdanje i samopoštovanje

Prikazati ponašanja s ovim karakteristikama

Metode rada Razgovor, igranje uloga

Oblik rada Pojedinačni, grupni

Materijal/sredstva Stolci u formi kruga, koji se po potrebi razmiču i koriste

kao dio scenografije


1. Aktivnost: Kratak osvrt nadomaću zadaću i povratna informacija (događaji/doživljaji/razmišljanja) odprethodne radionice do danas

(3-5min)

2.Aktivnost: Uvodni razgovor i igranje uloga na temu (samo)poštovanja

(15 minuta)

a) S učenicima se povede razgovor o pojmu poštovanja.Razgovor se artikulira

kroz niz pitanja kao npr.: Što je to poštovanje? Koga poštujete? Možemo li

poštovati nešto što nije osoba? Zašto nekog ili nešto poštujete? Što radite kada

nekog ili nešto poštujete?, kao i kroz ključne riječi u odgovorima učenika.

b) Na osnovi posljednjeg pitanja (Što radite kada nekog ili nešto poštujete?)

učenike se uputi u igru uloga u kojoj će pokazati poštovanje prema drugoj osobi.



68

• Učenici se podijele u dvije skupine. Jedna skupina sjedi u prostoru, a članovi

druge skupine im prilaze i iskazuju im poštovanje na različite načine. Nakon

nekog vremena, skupine zamjene uloge.

• S učenicima se proanalizira doživljaj tijekom ove igre uloga: Kako ste se

osjećali dok ste iskazivali i primali izraze poštovanja? Što je bilo lakše? Što je

bio problem? Je li vas se nešto posebno dojmilo? Jeste li ikada doživjeli da

vam je netko ovako izrazio poštovanje? Da li vam je izrazio na neki drugi

način?

c) Nastavak razgovora usmjeren je na temu samopoštovanja i artikulira se kroz

pitanja: Može li se poštovati samog sebe? Što vi poštujete kod sebe? Zašto i

kada je važno da poštujemo sami sebe? Kako to izgleda kada pokazujemo

poštovanje prema sebi? Kako se ponašamo kada poštujemo sami sebe?

d) Na osnovi posljednjeg pitanja (Kako to izgleda kada pokazujemo poštovanje

prema sebi?) učenike se uputi u igru uloga u kojoj će učenici pokazati poštovanje

prema sebi.

• Učenici se podijele u parove i objasni im se da će jedan član para biti osoba

ispred ogledala koja iskazuje poštovanje samoj sebi, a drugi će član biti

njezin odraz u ogledalu, koji imitira (verbalno i neverbalno) osobu ispred

sebe. Ovdje je važno dati uputu da je ovo „posebno“ ogledalo koje „malo

kasni u odrazu“ da bi učenik mogao čuti svoje riječi i vidjeti svoje pokrete

koje ogledalo ponavlja/imitira. Nakon nekog vremena, učenici zamijene

uloge.

• S učenicima se proanalizira doživljaj tijekom ove igre uloga: Kako ste se

osjećali dok ste si iskazivali poštovanje? Je li bilo teško? Kako je bilo biti

ogledalo? Što vam je bilo draže - biti ogledalo i osoba ispred ogledala? Zašto?

3. Aktivnost: Razgovor i igranje uloga na temu (samo)pouzdanja

(15 minuta)

a) U nastavku se razgovora o suprotnom pojmu, nepoštovanju. Da bi se izbjegao

eventualni otpor sudionika, razgovor se može na početku artikulirati kroz niz

pitanja u kojima su učenici stavljani u ulogu promatrača, kao npr.: Jeste li ikada

vidjeli da netko ne poštuje nekog ili nešto? Što mislite, zašto nije pokazao /

pokazala poštovanje? Kako je to izgledalo (kako se ta osoba ponašala)?, a može

se nastaviti pitanjem: Je li se vama ikada dogodilo nešto slično? Ako je potrebno,

učenici i voditelj mogu oblikovati i zamišljeni slučaj.

b) Na osnovi primjera koji su učenici ponudili, daljnja se aktivnost oblikuje po

modelu forum kazališta.



69

• Učenici izaberu jedan slučaj, a učenik koji ga je iznio objasni detalje - tijek

događaja i ponašanje osoba. Podijele se uloge osoba koje su sudjelovale u

događaju (protagonist - onaj kojeg se ne poštuje i antagonist - onaj koji

pokazuje nepoštovanje) i kroz improviziranu scenu odigra se cjelokupni

događaj. Nakon odigravanja, učenici mogu iznijeti svoje dojmove o viđenom

- Kako se osjećao protagonist? Kako su doživjeli antagonista? Da li

protagonist sebe poštuje? Da li protagonist vjeruje u sebe?

• Nadalje, učenicima se postavi pitanje na osnovi kojeg se usmjerava daljnja

aktivnost ovog forum kazališta - Što bi protagonist mogao učiniti, pa da ga

antagonist poštuje? ili Što bi protagonist mogao učiniti pa da se osjeća da

poštuje sam sebe? Nakon što pojedini učenik iznese rješenje, predloži mu se da

uđe u scenu kao protagonist i pokaže kako bi to izgledalo. Nakon odigrane

scene, rješenje se proanalizira u smislu uspješnosti, nenasilnosti, nove razine

samopouzdanja i samopoštovanja protagonista, promjenama u ponašanju

antagonista i dr.

Nakon testiranja nekoliko rješenja, voditelj sumira prezentirane situacije i

naglašava bitne momente koji su se dogodili kod protagonista i antagonista.

4. Aktivnost: Povratna informacija ili zaključak radionice (8 minuta)

S učenicima se prodiskutira njihov doživljaj radionice: Kako se sada osjećaju?

Što ih se naročito dojmilo? Što su novo naučili?Na kraju ih se zamoli da ustanu i

naprave skulpturu kraj koje stoji natpis: „Čovjek koji poštuje sebe.“.

5. Aktivnost: Domaća zadaća(2 minute)

Učenike se uputi da, kada dođu kući, napišu popis od 5 vlastitih

osobina/vještina/znanja na koje su najponosniji.



70

6.4. SAMOPOŠTOVANJE I SAMOPOUZDANJE Gordana Galetić– integrativni ekspresivni pristup Ljubav u pokretu

Naziv radionice: Ja sam ja!

Cilj

Jačanje osjećaja sigurnosti u grupi te osjećaja povezanosti i

međusobnog povjerenja članova grupe

Unapređivanje osjećaja vlastite vrijednosti svakog člana

grupe, jačanje samopoštovanja i samopouzdanja.

Ishodi

Učenici će se kroz navedene aktivnosti na drugačiji način

upoznati kolege iz grupe što će stvoriti dodanu vrijednost i

osnažiti povezivanje kao predispozicije za kvalitetan

zajednički rad.

Stvoriti ćemo preduvjete za snažnije samopouzdanje i

samopoštovanje učenika/članova naše grupe.

Oblici rada Rad u većoj i manjoj skupini, individualan rad

Metode rada Metafora u pokretu, pisanje, navijanje, razgovor,

biblioterapijske-čitanje priče iz života

Materijal i

sredstva

Prostor slobodan, stolovi uz rub prostorije, sjedimo na

stolicama u zatvorenom/sigurnom krugu.


1. Aktivnost: Uvod 3-10 min

Napravimo prazan prostor, bez stolica a da smo i dalje svi kao grupa na okupu .

Pozovemo djecu da se prošetaju po tom prostoru i da svako malo nekog iz grupe

susretnu.

Pravilo je da se pogledaju u oči, nasmiješe jedan drugome i kažu bok. Znači to

nije stvar izbora, možda ste se 5 minuta prije posvađali, no pravilo ove igre je:

Doći do drugog učenika, pogledati ga u oči, nasmiješiti se i reći bok. Mahnuti

mu/joj za pozdrav i tek zatim otići do drugog učenika.

Kažemo da ako u nekom trenutku nikoga ne pozdravljamo, obvezno šetamo,

nema stajanja na mjestu.

Po potrebi tijekom vježbe podsjećamo djecu da se kreću (ne imenujemo onoga



71

tko stoji nego svima govorimo podsjetnik) i da priđu kome još nisu i nasmiješe

mu se te kažu bok.

Voditelj/ica gleda i vodi računa da je baš svako dijete doživjelo susret sa barem

4 osobe. Nakon toga ih pozove da sjednu u krug.

2. Aktivnost: Sreća je izbor! 15-20 min

a) Uvodno kažemo djeci:

Zajednička osobina svih sretnih ljudi je usmjerenost na ono što imaju, a ne na

ono što nemaju.

Također, sretni ljudi ne misle na ono što su izgubili ili na ono što ne mogu

uraditi, nego misle o onome što mogu!

b) Podijelimo djeci prazan A4 papir i uputimo ih da svatko na početku svog

papira napiše: Biram vidjeti ono pozitivno što imam!

Kažemo im da ostave jedan redak prazan i zatim napišu najmanje 5 a najviše 10

rečenica o onome što mogu i što imaju u životu (a da im se to sviđa). Dajmo im

primjere kojima ćemo pokazati da budu konkretni i dati im inspiraciju:

Moje noge su zdrave i ja mogu hodati! Imam lijepu kosu. Imam mamu (ili tatu ili

baku...) koja brine o meni, npr.kuha mi ručak. Volim crtati. Za razliku od ljudi

koji su gluhi, ja imam sreću da imam zdrave uši! Imam dugačke prste na

rukama, a to je elegantno! Dobronamjerna sam. Dobro igram nogomet! Znam

pisati. Mogu pročitati ono što me zanima. ...

Ostavimo im oko 5 minuta. Ukoliko uočimo da treba produžiti vrijeme,

produžimo.

c) Molimo da svatko izabere 1 rečenicu koju će pročitati na glas. Ostavite oko 5

sekundi da izaberu.

d) Čitajte po redu, idete u krug. Svatko pročita 1 svoju rečenicu u 1.licu jednine

tj. U "Ja" obliku. Svakom djetetu nakon njegove rečenice svi zajedno uzviknite

riječ "živio" i ime, npr. "Živio Ivane!"

"Živio" izgovaramo u smislu odavanja priznanja, slavljenja te osobe.

Dobro je da voditelj/ica započne s jednostavnom i istinitom rečenicom o sebi.

Voditelj/ici također uzviknemo "Živjela + ime voditeljice!" (ovaj puta vas djeca

ne oslovljavaju po ulozi nego im recite da kažu vaše ime u ovoj vježbi).

Ukoliko netko ne želi pročitati, recite mu da može poslije. Kada svi pročitaju

vratite se do te osobe (vrlo je važno ne zaboraviti ju; u ovoj vježbi je još

dodatno važno baš svakoga imati na umu) i pitajte ju hoćeš li pročitati ili želiš da

ja pročitam za tebe (cilj je pružiti podršku i poštivati trenutne granice djeteta, a



72

opet mu omogućiti da barem djelomično iskorači)? Ako ne želi pročitati neka vam

pokaže koju rečenicu da pročitate. Zamijenite se za mjesto u krugu tako da

sjedite do tog djeteta i uzmite papir na način da poštujete ranjivost tog djeteta

(imajmo na umu da dijete nije bilo spremno sebe izložiti), a to znači da također

vodimo računa da drugi ne mogu vidjeti što piše. Pročitajte na način da se

obraćate tom djetetu, kažete npr. "Ti si Ana pametna djevojčica". Dakle njegovu

rečenicu mi ne čitamo u "Ja" obliku nego se obraćamo djetetu. Ako dijete nije

ništa napisalo na papir, tada voditeljica osmisli i kaže istinitu pozitivnu rečenicu o

tom djetetu obraćajući se njemu. Odmah nakon toga tom djetetu izvikujemo

"živila/o", kao da se ništa neobično nije dogodilo tj.kao da je to dijete samostalno

pročitalo tu rečenicu kao i svi drugi. To iskustvo za ovakvo dijete može biti vrlo

dirljivo i iscjeljujuće. Zato je dobro da prije radionice promislimo o svakom

djetetu i imamo za svakog spremnu istinitu pozitivnu rečenicu za svaki slučaj :)

Dodatne napomene za voditelja:

Ništa ne komentiramo. Ne silimo dijete da mora pročitati. Ne kažemo "vidiš da

nije bilo tako teško" i sl. Ova vježba odvija se kao ritual, sveti ritual. Suvišnim

riječima nema mjesta.

Svaka čast voditeljice/voditelju!

3. Aktivnost – Ja ! 5 -10 minuta

a) Podsjetimo djecu na pravilno, duboko dijafragmatsko disanje. Dišimo 1-2min

na taj način.

b) Pokažimo im vježbu "Ja": skupimo šake i nježnim lupanjem masiramo pluća

dok istovremeno izgovaramo Jaaaaa tj. Ja s dugačkim a.

c) Podjela iskustava:

Kako je bilo izgovarati Ja? Da li se sada osjećate slabije ili snažnije?

d) Savjet članovima:

Uputimo djecu da vježbu dubokog disanja mogu činiti kad god žele, kod kuće, u

školi. Disanje je gotovo neprimjetno. Posebno im preporučite da duboko dišu,

tj.sporo i dugo izdišu prije nego pišu testove, to pomaže opuštanju, koncentraciji

i boljim rezultatima.

Pozovite ih da kada su kod kuće barem 2x tjedno rade vježbu "Jaaaa! i da odluče

da to služi stvaranju sve veće njihove snage i samopouzdanja"



73

4. Aktivnost: povratna informacija 5 min

a) Stojimo u krugu i pozivamo djecu da za kraj ovog susreta tijelom i pokretom

pokažu kako se osjećaju nakon radionice. Ukoliko im dođe dodaju i zvuk svom

pokretu.

Voditelj/ica im pokaže za inspiraciju (izabere nešto pozitivno i stimulirajuće), npr.

pobjednički digne ruku u zrak i kaže "Jeee!"

Damo im par sekundi da isprobaju pokret (svi istovremeno isprobavaju) i zatim

pokažu svi istovremeno na Vaš znak svatko svoj pokret (i zvuk).

b) Za kraj pročitamo djeci kratku istinitu priču:

"Pogledajte Raya Kroca. Osnovao je MCDonald kada mu je bilo 50 godina.

Između 50 i 70 godine života zaradio je milijardu, dvije milijarde dolara. Ne

znam točno.

Prije 7 godina bio sam na rubu propasti. Danas sam opet na vrhu. Na papiru.

Sutra opet mogu ostati bez ičega. To mi se već događalo. Kako došlo, tako ošlo.

Nikada ne znate što dolazi, dolazi li siromaštvo, razne životne teškoće. Novac

vrlo lako možete izgubiti.

Ono što je zaista važno jest da ste VELIKI U SVOJIM VLASTITIM OČIMA. Da ste

zvijezda. Jer svatko je zvijezda u filmu svog života."

Ted Turner, vlasnik TV kompanije WTBS

5. Domaća zadaća 1 min

Podijelite djeci papiriće s pričom iz Aktivnosti 4 i dogovorite da to pročitaju

svojoj obitelji ( roditelji, brat, sestra) kod kuće.

Pozovite članove grupe da kažu svojim roditeljima da imaju domaću zadaću da

se na minutu svi okupe, zajedno sjednu kao obitelj tu večer (ili odmah slijedeći

dan) i da im pročitaju priču.



74

6.5. SOCIJALNE VJEŠTINE – VERBALNA KOMUNIKACIJA I

UTJECAJ NA ODNOSE Damir Miholić – psihodrama

Naziv radionice S riječima i bez njih

Cilj

Razumijevanje uloge i važnosti verbalne komunikacije u

svakodnevnom životu

Vježbanje načina verbalnog komuniciranja u svakodnevnim

situacijama

Ishodi

Učenici će moći opisati neke elemente verbalne

komunikacije

Identificirati neadekvatne načine verbalnog komuniciranja;

Izraziti vlastiti doživljaj različitih načina verbalnog

komuniciranja

Kreirati adekvatne načine verbalnog komuniciranja u nekim

svakodnevnim situacijama

Metode rada Razgovor, igre uloga


Materijal/sredstva Ploča ili flipchart


1. Aktivnost: Kratak osvrt nadomaću zadaću i povratna informacija

(događaji/doživljaji/razmišljanja) odprethodne radionice do danas (3-5min)

2. Aktivnost: Uvodni razgovor o verbalnoj komunikaciji i igra uloga

„Jiburish“ (10 minuta)

a) S učenicima se povede razgovor o pojmu komunikacije govorom. Razgovor se

artikulira kroz niz pitanja kao npr.: Zašto govorimo/razgovaramo? U kojim sve

situacijama koristimo govor/razgovor? Što sve saznajemo o drugoj osobi kada s

njom razgovaramo? Što nam omogućuje da razumijemo što nam sugovornik želi

reći? Da li vam se ikada dogodilo da niste razumjeli što vam sugovornik želi reći?

Koje su to bile situacije?,kao i kroz ključne riječi u odgovorima učenika.



75

b) Na osnovi pitanja (Da li vam se ikada dogodilo da niste razumjeli što vam

sugovornik želi reći?) učenike se uputi u igru uloga u kojoj će se koristiti

izmišljeni jezik „Jiburish“ (nemušti jezik, jogurt-jezik), koji se stvara nasumičnim

redanjem glasova i slogova u rečeničnoj strukturi (npr. Fljup ljami piu./Uzmi

plavi kišobran., Škrbi škri škrabumi? /Je li doručkovao?, Brafa čkre eba

šbum!/Užasno se bojim zubara!) te se dobiva zvučna slika dijaloga/razgovora, ali

s nejasnim značenjima.

• Učenici se podijele u parove i naizmjenično, kroz jednu zamjenu uloga, na

jiburishu ispričaju sugovorniku neki kratki događaj/priču, ali bez prethodne

najave i iznošenje detalja na hrvatskom jeziku.

• Nakon što oba člana u paru ispričaju događaj/priču na jiburishu,

naizmjenično pokušavaju pogoditi sadržaj događaja/priče (komunicirajući na

hrvatskom jeziku) te na kraju govornici otkrivaju pravi sadržaj

događaja/priče.

• Učenicima se može predložiti da, ako žele, nekoliko njih ispriča svoj

događaj/priču pred cijelom skupinom, a skupina će pokušati pogoditi njezino

pravo značenje.

3. Aktivnost: Analiza načina verbalnog komuniciranja (10 minuta)

a) Na osnovi prethodne igre uloga s učenicima se prodiskutira važnost

(zajedničkog) jezika u komunikaciji i povede se razgovor o načinima na koji se

razgovara kada sugovornici govore istim jezikom. Voditelj demonstrira nekoliko

varijacija tijekom govora (govoriti pretiho, preglasno, ubacivati puno poštapalica,

okrenuti leđa slušateljima i dr.) i svaki puta ih pitati Kako sada doživljavate moj

govor?Kako biste opisali način na koji ja sada govorim? Da li razumijete svaku

riječ koju izgovorim?

b) Na osnovi voditeljeva „predloška“, daljnja se aktivnost oblikuje kroz učeničko

eksperimentiranje s različitim načinima govora (i iz motrišta slušatelja). Važno je

napomenuti (i uputiti učenike da se ne koriste varijacije koje su povezane s

nekim govornim teškoćama/oštećenjima (mucanje, poteškoće artikulacije

glasova, spazam govornih organa, promuklost...).

• Učenici se podijele u parove i preuzimaju uloge govornika i slušatelja.

Voditelj zadaje načine na koje govornik govori - pretiho,

preglasno/vikanje/zapovijedanje, s puno pokreta ruku i cijelog tijela, s

okrenutim leđima, s „unošenjem“ u lice slušatelja... Govornik može koristiti

svoju priču/događaj iz prethodne aktivnosti ili osmisliti novu.

• Nakon nekoliko varijacija učenike-slušatelje se pita za doživljaje tijekom

slušanja govornika (Kako ste se osjećali? Kakav govor ste najmanje



76

razumjeli? Kakav govor vas je najviše smetao?...) te se zamijene uloge i

aktivnost provede na isti način.

• U nastavku se sumiraju iskustva ove vježbe i oblikuje se „popis“ poželjnih

načina govorenja.

c) Razgovor se usmjerava prema motrištu govornika i važnosti vještine slušanja

u govornoj komunikaciji. Pitanja koja mogu usmjeriti razgovor su primjerice:

Kada pažljivo slušamo? Zašto nam nekada pažnja pobjegne?...Daljnja se

aktivnost oblikuje kroz učeničko eksperimentiranje s različitim načinima slušanja.

• Učenici se podijele u nove parove i ponovno preuzimaju uloge govornika i

slušatelja. Govornik može koristiti svoju priču/događaj iz prethodne

aktivnosti ili osmisliti novu, ali uz uputu da ju ispriča u skladu s „popisom“

poželjnih načina govorenja. Voditelj zadaje načine na koje će se slušatelj

ponašati tijekom slušanja - ne gleda govornika u oči, naglašeno „zuri“, trlja

lice rukama i često se češka, zijeva, prekida govornika svojim govorom,

razmišlja o nečemu drugom...

• Nakon nekoliko varijacija učenike-govornike se pita za doživljaje tijekom

govora (Kako ste se osjećali? Što vas je najviše smetalo? Da li vas je nešto

naljutilo...) te se zamijene uloge i aktivnost provede na isti način.

• U nastavku se sumiraju iskustva ove vježbe i oblikuje se popis poželjnih

načina slušanja, koji se zapiše na ploču ili flipchart.

4. Aktivnost: Verbalna komunikacija i odnosi (10 minuta)

U ovoj aktivnosti naglasak je stavljen na komunikaciju u svakodnevnim

situacijama i odnosima među sugovornicima.

• Učenici u parovima improviziraju scene u kojima su zadane uloge i okolnosti

koje određuju odnos između uloga. Predlošci za improviziranje scene mogu

biti slijedeći:

- Majka i kćer/sin: majka je bila na informacijama i želi razgovarati o

lošim ocjenama, a kćer/sin se igra na kompjuteru i ignorira ju

- Prijatelji/ce: prijatelj/ica želi podijeliti važnu tajnu, a druga strana

neprekidno skreće s teme

- Kupac/prodavač: kupac želi kupiti nešto, a prodavač je nezainteresiran

- Učenici: jedan učenik bez pitanja uzima geometrijski pribor drugog

- Suigrači u nogometu: jedan neprekidno kritizira i viče na drugoga

• Temu za improviziranu scenu mogu predložiti i učenici. To može biti i neki

aktualni događaj koji se tiče skupine, ali tada je uputno, po principu

analogije, taj događaj pretvoriti u događaj s drugim likovima da bi se



77

uspostavila distanca i da bi se zaštitili stvarni sudionici (koji su članovi

skupine).

• Svaka odigrana scena može se analizirati kroz osjećanja i motivaciju likova,

njihove akcije-reakcije u odnosu na govor drugog lika, načine govorenja i

slušanja (referenca na prethodne aktivnosti) te je moguće intervenirati u

scene kroz metodu forum kazališta, kao i (pre)oblikovanje scena prema

„popisima“ iz prethodnih aktivnosti. U analizi je također moguće naći

poveznicu s tematikom samopoštovanja i samopouzdanja.



Što ih se naročito dojmilo? Što su novo naučili?Na kraju neka svatko pozdravi

skupinu nekim svojim pozdravom na Jiburishu.

6. Aktivnost: Domaća zadaća (2 minute)

Učenike se uputi da u slijedećih tjedan dana promatraju kako ljudi razgovaraju

na ulici, u tramvaju, u dućanu, školi... i kod kuće ukratko u bilježnici opišu neki

razgovor koji ih se iz nekog razloga dojmio.



78

6.6. UTJECAJ NEVERBALNE KOMUNIKACIJE NA RAZVOJ

ODNOSA

Vedrana Kurjan Manestar – pokret i ples

Naziv Radionice Ja-ti-mi

Cilj Razvijanje svjesnosti kako neverbalna komunikacija utječe

na naše odnose

Ishodi

Učenici će kroz navedene aktivnosti iskusiti neke oblike

neverbalne komunikacije te osvjestiti kako njima djelujemo

na naše odnose


Metode rada

Improvizacije u pokretu, stvaranje priče kroz ples i

pokret,slobodne asocijacije, vođena imaginacija, metafore

u pokretu

Materijal/sredstva Prostor slobodan, klupe i stolice uz rub učionice, CD

player(ukoliko se koristi glazba)



(3-5min)

2. Aktivnost: Uvod(5-10 minuta)

Ukoliko netko od djece želi pročitati svoj razgovor koji je zapisao ili zapamtio

promatrajući kako ljudi razgovaraju u tramvaju, dućanu, školi ali na način da u

Jiburish jeziku dočara ton tog razgovora. Jeziku može dodati što više gesta i

grimasa. Ostala djeca pogađaju tko je to mogao razgovarati i o čemu je razgovor

bio vođen.

Prije nego što krenemo u slijedeću aktivnost, voditelj podsjeća na pravila da

ćemo paziti jedni na druge i nećemo činiti nešto čime bismo povrijedili bilo sebe,

bilo druge.

Voditelj podsjeća na posljedice nepridržavanja pravila (isključenje iz aktivnosti).

Tada najvaljuje djeci prvu aktivnost.

4. Aktivnost: Kretanje kroz prostor (15 minuta)



79

a) Voditelj kaže djeci da ćemo se kretati kroz prostor, ali na način da tražimo

prazno mjesto, prazan prostor između nas. Obično smo u gužvi navikli

izbjegavati druge, a sad ćemo probati kako je to kad se koncentriramo na dio

prostora koji je prazan. Ići ćemo u taj prazan prostor kao da je to prostor koji se

stvorio za nas.

b) Voditelj daje različite upute nakon što su učenici neko vrijeme proveli tražeći

prazan prostor. Od navedenih uputa voditelj bira varijante koje smatra da su

najinteresantije za njegovu grupu. Svaka aktivnost iz upute traje od minute do

tri minute, ovisno o reakcijama djece. Čim voditelj primijeti da se kretanje

smanjilo, da djeca gube interes ili da nastaje metež daje novu uputu. Dakle,

upute se relativno brzo izmjenjuju. Vodite računa o vremenu. Zadnji dio (ples u

parovima) napravite ukoliko ostane vremena. Važno je završiti ovu aktivnost da

svatko nađe svoje mjesto i prestane se kretati.

Upute voditelja djeci:

- tražimo prazno mjesto

- voditelj ograniči prostor gdje će se kretati (npr. pola prostorije) i dalje tražimo

prazan prostor

- krećemo se natraške

- krećemo se u stranu

- i dalje tražimo prazno mjesto, ali primjećujemo da se u prostoriji nalaze i drugi

- jedan stane, svi stanu

- jedan krene, svi krenu (voditelj naglašava da stajanje treba trajati barem duljine

jednog udaha i izdaha)

- krećemo se i dalje po prostoru, već gotovo automatski pronalazimo mjesto za

sebe, ali kad dođemo do nekoga, dajemo mu znak da smo ga primijetili (bez

riječi)

- pokušavamo naći različite načine davanja znakova drugima da smo ih uočili

- krećemo se što dalje od svih u prostoriji

- krećemo se kao da izbjegavamo nekoga, a onda se naglo pojavimo pred nekim

- krećemo se kao autići u lunaparku (rukama obuhvatimo svoja ramena),

izbjegavamo druge ili se lagano sudaramo

- krećemo se lagano kao vile ili duhovi, u tišini

- pronađemo nekoga na sasvim drugom kraju prostorije i pratimo ga, ali da on to

ne primijeti

- krećemo se ravno, stanemo ukoliko nam se netko preprijeći na putu i okrenemo

se u drugu stranu i nastavimo dalje pravocrtno se kretati

- krećemo se tako da osjetimo svoju težinu tijela, kao slonovi, medvjedi, automeni

i sl.

- krećite se na način da vaši pokreti izražavaju neko stajalište (stav, mišljenje)



80

- krećite se i eksperimentirajte – budite jedanput u stajalištu MALI, stisnuti,

nesigurni, a drugi put u svom stavu VELIKI, SNAŽNI, SIGURNI

- izaberite para i napravite ples stajališta na način da izmjenjujete svoje stavove,

jedanput ste mali, pa veliki, pa slabi, pa snažni, jedan mali, drugi veliki, oboje

mali, oboje veliki...

c) Ovaj niz kretanja voditelj završava uputom da svatko nađe svoje mjesto i

osjeti težinu svojeg tijela.

Vježba može biti uz glazbu* (npr. posebna glazba kad se krećemo kao duhovi ili

vile, posebna za autiće u lunaparku, posebna kad nekoga pratimo...) ili jedna

glazba za sve vrste kretanja da ne moramo kao voditelji biti stalno koncentrirani

na glazbu, već možemo promatrati proces.

Razgovor nakon provedene aktivnosti upoznavanja

- Kako vam je bilo kretati se na ovaj način?

- Jeste li mogli biti koncentrirani samo na pronalaženje praznog prostora ili ste i

dalje uglavnom izbjegavali da se ne sudarite?

- Kojim ste sve načinima davali drugima znak da ste ih primijetili?

- Jeste li uočili da vas drugi primjećuju? Kako?

- Kako je vama bilo najugodnije se kretati?

- Jeste li osjetili kad vas je netko pratio? Kakav je to bio osjećaj?

- Što ste osjećali u tijelu kad ste trebali biti što dalje od svih u prostoriji?

- Jeste li bili napeti, nervozni?

- Je li vam se svidjelo kad ste se sudarali kao autići u lunaparku?

- Što mislite što nas uči ova vježba?

- Jeste li osjetili kako način na koji se krećemo mi sami i ostali oko nas, može

utjecati na to kako se osjećamo?

- Voditelj ostavlja dovoljno vremena da se djeca verbalno izraze. Nije nužno da

svatko kaže svoje dojmove, ali treba voditi računa da povučene članove

potićemo, a one koji stalno govore da nekad dojmove zadrže za sebe i daju

priliku drugima. Zapamtite – važan je doživljaj djeteta iako ga neće uvijek znati

verbalizirati.

5. Aktivnost: Prilazim ti, prilaziš mi (15 minuta)

Učenici se podjele u parove (ukoliko je neparan broj, neka bude jedna trojka)

Jedan digne ruku i on je osoba A, drugi je osoba B (C ukoliko ima trojka)

A – zamisli svoj prostor („svoj balončić“- voditelj podsjeća na vježbu koju su već

radili) u kojem se osjeća sigurno.



81

Osoba B – prilazi osobi A na različite načine:

1) Brzo, direktno i ljuto

2) Brzo, indirektno, veselo

3) Sporo, ali direktno i sigurno

4) Sporo, ali okolo na okolo (kao da nam se baš i ne da)

5) Sporo, nježno, molećivo

6) Sporo, ustrašeno

Osoba B – treba osobu A zaustaviti pokretom prije nego li uđe u njen balončić,

bez obzira što bi je možda rado i primili potpuno blizu. Osoba B se treba uživiti u

ulogu da ne želi pustiti osobu blizu sebi bez obzira kako nam prilazi.

Osoba C – promatra kako se osjeća u svakoj od ovih situacija.

Zamijene se uloge.Voditelj može ovu vježbu provoditi s glazbom ili bez nje.

Glazba treba dočaravati navedene načine prilaženja.*

Razgovor nakon provedene aktivnosti

Ovisno o zrelosti grupe određujemo dubinu u širinu razgovora. Ne treba pod

svaku cijenu inzistirati na razgovoru. Za većinu djece doživljeno iskustvo je

najdragocjenije bez obzira što ga možda ne znaju verbalizirati.

- Kada vam je bilo najteže zaustaviti osobu koja vam prilazi?

- Kada ste se osjećali najlošije?

- Jeste li uspjeli biti dosljedni ili ste popustili?

- Podsjeća li vas ova vježba na neke situacije iz vašeg života?

- Događa li se da nekad nekome dozvolite nešto, iako baš niste htjeli, ali vas je

taj ipak uspio nagovoriti?

- Voditelj daje vremena djeci da kažu svoje primjere iz života.

6. Aktivnost: Zaustavi ples (15 minuta)

Izbaciti ovu aktivnost ili staviti kao alternativnu ako radionica traje 60 min

Djeca se podijele u dvije skupine – na one kojima se trenutno baš pleše i na one

koji trenutno ne bi plesali. Skupina koja ne bi plesala, sjedne sa strane, druga

grupa po svojoj želji pleše na glazbu. Ukoliko voditelj primjećuje da djeca

nevoljko pristaju na slobodan ples, može vježbu promijeniti na način da se djeca

samo kreću na glazbu.*

Skupina koja sjedi sa strane, dobije uputu da kad poželi ipak plesati, izabere

nekoga iz sredine tko pleše i čiji ga ples inspirira, sviđa mu se, neobičan je i sl.,

zaustavi ga te zauzme njegovo mjesto, a onaj koji je plesao sjedne sa strane. U

početku dijete koje je zauzelo mjesto za ples, pleše kao osoba prije njega, a

zatim dopusti da se ples promjeni i da pleše po svom. Dijete koje je zaustavljeno



82

i sjelo sa strane, može u svakom trenutku odlučiti ponovno plesati, na način da

ono izabere nekoga tko pleše, zaustavi ga i zauzme njegovo mjesto. Izmjena

traje do kraja ove vježbe (ovisno o vremenu ili kad voditelj procijeni da su se

djeca dovoljno izmjenila i naplesala). Djeca mogu odlučiti i ne plesati, već samo

promatrati.


- Kako vam je bilo slobodno se kretati, plesati uz glazbu?

- Kako vam je bilo kad vas je netko zaustavio i „izbacio“ s plesnog podija?

- Jeste li se ponovno vratili ili ste potpuno odustali?

- Kako je bilo onima koji su trebali nekoga zaustaviti, „izbaciti“ da bi zauzeli

njegovo mjesto?

- Događa li nam se nekad u životu da nas netko zaustavi u onome što želimo?

Imamo li pravo ipak ponovno krenuti?

- Imate li neki primjer za to?

7. Aktivnost: Završna aktivnost (8 minuta)

Voditelj pozove djecu u krug i predloži da svi nađu neki pokret za kraj ove

radionice, zajedničko „Bok“ ili „Doviđenja“.

Mogu napraviti skulpturu oblikom tijela koja pokazuje „Bok“ (skulpture mogu

napraviti u malim skupinama)“Doviđenja!“ (9 slova+uskličnik) ako je 10-tero

djece.

Druga mogućnost je da djelovima tijela ispišu pozdrav po zraku ili podu (npr.

dlanom ili stopalom B, rukama O i nogama i trupom K).

Voditelj na kraju komentira kako smo ovim načinom povezali neverbalno s

verbalnim, tijelo sa slovima.


Promatrajte jedan dan kako vaši ukućani komuniciraju i kad ništa ne govore.

Koliko je tko kome blizu, a koliko daleko? Tko nekad govori samo pogledom ili

dodirom? Tko se često „gura“, umjesto da pronađe prazno mjesto za sebe?

Zadajte ukućanima da ispišu svoje ime djelovima tijela. _____________________________________________________________________________ 1. aktivnost - prijedlog glazbe

Glazba za sve vrste kretanja – Era – Ameno-domine

Autići u lunaparku neki tango ili sl.

Duhovi, vile – Land of Anaka; Bruce Springsteen – Born in

the USA

Stajalište – I will servive - Gloria

2. aktivnost – prijedlog glazbe

Brzo, ljuto - Safari duo, The Bongo song

Brzo, veselo - Flamenco Arabe 13

Sporo, sigurno - Vangelis, glavna tema iz filma Missing

Okolo na okolo- John Powell Into the Sunset

Nježno, molećivo - Rufus Wainwright iz Shreka

Sporo, ustrašeno

3. Aktivnost

Najbolje da voditelj izabere glazbu koju djeca vole slušati

vodeći računa o ukusima svih

Npr. Don't feel like dancing Scisser Siste



83

6.7. OSJEĆAJI

Ana Božac – art terapija

Naziv

radionice Prepoznavanje i izražavanje vlastitih osjećaja

Cilj

Povećati svjesnost o vlastitim emocijama, načinu

njihova izražavanja

Povećati svijest o vlastitom tijelu i senzacijama koje

doživljavamo

Naučiti adekvatno izraziti vlastite emocije na različite

načine i naučiti različite načine reagiranja na njih

Povećati samokontrolu i tolerantnost

Ishodi

Povećanje svjesnosti osjećaja, raspoznavanje različitih

osjećaja, njihovo imenovanje i komuniciranje

Prepoznavanje emocija na fizičkoj razini u tijelu,

doživljavanje senzacija u tijelu i povezivanje emocija sa

fizičkim senzacijama

Izražavanje nesvjesnih emocija koje se ne mogu ili ne

znaju izreći li prepoznati

Adaptivno izražavanje intenzivnih neugodnih i ugodnih

emocija u sigurnom okruženju bez negativnih

posljedica

Vizualizacija i komunikacija unutarnjih senzacija;

Traženje rješenja, načina prihvaćanja ili mijenjanja

senzacija i reakcija na senzacije

Razvijanje osjećaja samokontrole i osobne

odgovornosti za vlastite osjećaje i reakcije na te

osjećaje

Uviđanje da se i drugi mogu slično osjećati i da postoje

različiti načini izražavanja emocija i reagiranja na njih;

Opuštanje i smirivanje napetosti, bolji osjećaji

Veća samouvjerenost uslijed boljeg razumijevanja

samog sebe

Poštivanje različitosti i razvijanje tolerancije prema

drugima

Metode rada Razgovor, tehnike opuštanja, osvještavanje

tijela, crtanje




84

Materijal/sredst

va

- Jedanaest stolica postavljenih u krug ili jastučića za

sjedenje na podu

- CD player i umirujuća glazba

- Deblji papiri veličine cca A3 ili veći na

kojima je prethodno iscrtan obris tijela

(vidi sličicu), (može se dodati i obris

kose za razlikovanje dječaka i

djevojčica)

- Tempere, vodene bojice, pastele,

krede, olovke, kistovi različitih debljina

i dr.


1. Aktivnost: Kratak osvrt nadomaću zadaću i povratna informacija (događaji/doživljaji/razmišljanja) odprethodne radionice do danas (3-5min)

2. Aktivnost: Emocije u tijelu - Razgovor o današnjoj temi

(3-10 minuta)

Razgovor o emocijama: porazgovarati i ispisati na ploču ili na vidljivo mjesto što

više emocija koje postoje ili koja su djeca proživljavala u proteklih tjedan dana.

3. Aktivnost: Opuštanje (5-10 minuta)

a) Pustiti opuštajuću glazbu (instrumental ili glazbu sa zvukovima iz prirode) i

uputiti djecu da se opuste, sjednu ili legnu, udobno se smjeste, po želji zatvore

oči te da duboko dišu i slušaju glazbu.

Nakon 2-3 minute djeci se može reći da obrate pozornost na to kako se

osjećaju sada i ovdje, tu gdje se trenutno nalaze. Nadalje se daje uputa da

obrate pažnju boli li ih nešto, smeta, ljuti, straši, veseli i što god to bilo, samo

neka nastave disati.

b) Nakon oko 5 minuta može se uputiti djecu da polako otvore oči, obrate

pozornost na druge osobe prisutne u prostoru, druge predmete, svjetlost,

mirise, zvukove, boje i da se polako dignu.

c) Alternativna verzija opuštanja je da se djeca uz glazbu lagano kreću po

prostoru, duboko dišu i obraćaju pažnju na to kako se osjećaju te se slobodno

rastežu i opuštaju u prostoru.



85

4. Aktivnost: Ucrtavanje osjećaja u obris tijela (20-30 min)

a) Postaviti u sredinu papire s ucrtanim obrisima tijela, boje i kistove.Pozvati djecu

da svatko uzme po jedan papir i nađe si ugodno mjesto za crtanje u

prostoru.Može se crtati na podu ili zalijepiti papire na zidove.

Upute djeci:Duboko udahnite i probajte osjetiti kako se osjećate u svojem tijelu

te na papir, u obris tijela na adekvatno mjesto nacrtajte sve emocije koje

osjećate. Crtat ćete tako da ćete svaku emociju nacrtati negdje u tijelu gdje ju

najjače osjećate. Npr. kada ste ljuti, tu ljutnju možete osjećati u glavi, u

rukama, u želucu, od nervoze vas može boliti trbuh ili glava. Emocije možete

izraziti kako želite (bojom i oblikom po vašoj želji), a potom možete sa strane

na papiru napisati legendu- koja se boja odnosi na koju emociju.

b) Alternativna uputa za djecu koja se ne mogu koncentrirati na tijelo mada se to

jako rijetko dešava: ako se trenutno ne možete koncentrirati na svoje tijelo,

možete za svaku od navedenih emocija na ovom našem popisu razmisliti kako

ju vi osjećate u tijelu i gdje se ta senzacija javlja te ju tamo iscrtati onako kako

vam to odgovara. Po želji možete ispuniti i prostor izvan tijela. Za crtanje imate

15 minuta.

Dobro je pustiti opuštajuću glazbu u pozadini i dozvoliti djeci slobodnu

ekspresiju te intervenirati ukoliko netko ne zna kako bi i što bi. Potpitanjima ga

usmjeriti da sam dođe do zaključka što i gdje osjeća te kako bi to nacrtao.

c) Kada su približno svi gotovi djeci se daje sljedeća uputa: (5-10 min)

Sada kod svakog djela tijela, odnosno kod svake emocije napišite što bi vam

godilo, što bi vam trebalo ili moglo koristiti da tu emociju ublažite, da vam bude

ugodnije. (Npr. netko u želucu može osjećati žarenje što može biti prikazano

vatrom te pored toga sa vanjske strane tijela može nacrtati vodu, ili led ili dodir

ruke ili napisati blagu riječ....).

Poticati maštu djece. Odgovor ne treba biti realan i ostvariv, može biti na razini

fantazije, simbolizma, likovnosti, dječje maštarije i sl.

d) Na krajukada završite imenujte svoj crtež kako želite.

5. Aktivnost: Diskusija – razmatranje rada (15 minuta)

a) Kada je uradak gotov, djeca se vraćaju sjesti u krug te stavljaju svoje crteže

ispred sebe. Voditelj pozitivno opisuje njihov uradak i poziva djecu da svatko

kaže kako mu je bilo sudjelovati u ovom radu te pita ima li netko kome je bilo

teško i što je bilo teško.



86

b) Izvlači se rezime, koje su emocije kod djece najprisutnije i gdje ih najjače

osjećaju, a koje emocije najteže prepoznaju i u kojim dijelovima tijela (ona koja

su ostala prazna) te se pokušava zajednički doći do odgovora kakve se emocije

i senzacije mogu osjetiti u tim područjima imajući na umu „pozitivne i

negativne“ emocije.

Također, voditelj skreće pozornost na to koliko sličnosti među djecom ima u

doživljavanju emocija, ali i različitosti te da se naše emocije pa tako i ovi crteži

mogu svakim danom razlikovati.

c) Ukoliko ostane vremena može se pozvati djecu da prezentiraju svoje radove,

kako im je bilo raditi, kako su se osjećali, što im je bilo teško, a što lako, što

ugodno, a što neugodno te kako im se sviđa njihov uradak.

Također se potiče drugu djecu da daju asocijacije na svaki rad i da kažu kako

oni doživljavaju taj rad i da li ima sličnosti sa njihovim radom, pri čemu treba

paziti da uvijek govore u prvom licu, da ne prosuđuju i kritiziraju tuđe radove,

već ih uvažavaju.

Upute voditelju:

Važno je da se djeca nauče govoriti iz „ja“ pozicije, ne optužujući druge, nego

govoreći kako se oni osjećaju i šta tuđi crtež budi u njima i na što ih podsjeća

iz njihovog osobnog života.

Također je važno naglasiti osobi koja prezentira svoj rad da tuđe komentare

posluša, da ne treba odgovarati na njih, već da čuje i „uzme“ ono što mu

odgovara, a ono što mu se ne sviđa da ostavi, da je to dio priče osobe koja

govori i da se ne mora odnositi na njega.

Tijekom rada kada dijete reagira neadekvatnim ponašanjem treba ga poučiti

alternativnim asertivnim ponašanjima na pozitivan način dati mu do znanja

kako takvo ponašanje utječe na drugu osobu, koja je potreba, želja ili osjećaj

ispod tog ponašanja te kako i drugom vrstom ponašanja može postići svoj cilj

(zadovoljiti svoju potrebu).

Također je važno da se u diskusiji razgovor vodi oko crteža i simboličnog

prikaza jer je djeci lakše govoriti o crtežu nego direktno o sebi.

Važno je niti u jednom trenutku ne biti kritičan prema djeci i njihovom uratku,

već poticati uradak kakav god on bio, ne inzistirati na krutim pravilima kada se

radi o ekspresivnim zadacima, nego dopustiti slobodu izražaja djeci te ih samo

promatrati.

Djeci treba naglasiti da nema pogrešaka, niti pravih i krivih odgovora, da je

svaki odgovor dobar, poticati ih na što više raznovrsnih odgovora i izražaja, te

na mjestu „pogreške“ ukazati djetetu da je to zapravo mogućnost novog

kreativnog rješenja.

Važno je ne analizirati radove i ne stvarati unaprijed zaključke prema ranije

naučenim teorijama o bojama ili značenju simbola (mada je dobro imati ih u

kutku svijesti ali ne se njima voditi), jer svako dijete može dati svoje osobno i

drugačije značenje pojedinoj boji, sadržaju i simbolu koje je nacrtalo. Dozvoliti



87

svakom djetetu da iznese svoje osobno značenje svojeg uratka i poticati ga da

što bolje objasni što je nacrtao, izrazio (što može biti na razini fantazije,

nerealnih bića i svjetova, kao na sasvim realnoj pragmatičnoj razini).

Ovaj rad je iznimno vrijedan dijagnostički kriterij, u smislu da voditelji mogu

puno naučiti o djeci, njihovim granicama, blokadama, emocijama i dr.

promatrajući njihov crtež, njihovo ponašanje tijekom rada i proces stvaranja

te to iskoristiti kasnije u individualnom terapijskom radu s pojedinačnim

djetetom ili za formiranje daljnjeg grupnog terapijskog rada.

Na što sve voditelj može obratiti pažnju (neki važni indikatori):

Kako dijete pristupa radu (želi, ne želi, pasivno, aktivno...), kako pronalazi

svoj prostor, kako sudjeluje u interakciji s drugima i međusobnom dijeljenju

materijala, pribora i prostor i dr.?

Koje boje koristi (jarke ili blage, pastele ili tempere...), da li kombinira boje ili

koristi samo određene, kakvim pokretima crta (kružnim, ravnim, valovitim,

zig-zag), kakvu kvalitetu ti pokreti imaju (slabašni su, strašljivi, oprezni,

agresivni, agitirani, strastveni), kakva je linija crteža osnosno pritisak rukom

(blag, iscrtkan, jak, poduplan, točkast, treperav)?

Kakve simbole i likove koristi te gdje smješta svoju likovnu priču (u fantastični

ili realni svijet), ima li magične simbole i momente ili se koristi svemirskim ili

životinjskim svijetom...?

Kako ispunjava crtež (sve je ispunjeno, natrpano, uredno posloženo, tek

nekoliko stvari je nacrtano...)?

Kakve su granice između određenih senzacija, crteža ili dijelova tijela

(nejasne, jasno vidljive, podebljane, bez jasno iscrtanih granica ali sa vidljivim

praznim prostorom između, crteži su povezani ili nepovezani)?

Kako omeđuje svoj prostor tijela (konture tijela dodatno naglašava, ne dira ih,

naglašava samo na određenim dijelovima, izvana ili iznutra)? Crta li i izvan

obrisa tijela ili samo unutar?

Je li crtež siromašan ili bogat, je li više likovni ili su više ispisane riječi, koristi

li različite boje ili istu?

Kakav je likovni jezik djeteta (animalni, fantastični, animirani, realni,

simbolični, koristi li boje illi apstraktne simbole za prikazivanje senzacija)?

Kakve simbole koristi, koju kvalitetu imaju njegovi crteži?

Koje emocije i ponašanja izražava tijekom rada?

Kojom brzinom izvodi rad i kako se ponaša kada završi (mirno čeka,

komunicira sa drugima, ometa ih, nemirno je, agresivno)?

Dolazi li lako do osjećaja ili mu treba duže vrijeme latencije prije nego krene

na izražavanje, dolazi li lako do rješenja ili teže dokučuje što bi mu moglo

ugoditi i smiriti određenu senzaciju, na kojim dijelovima zapinje, što ostaje

prazno, a što s lakoćom ili intenzivo ispunjava?

Da li u radu prevladavaju „pozitivne ili negativne“ emocije?



88

6.8. EMPATIJA I PREPOZNAVANJE OSJEĆAJA DRUGIH


Naziv Radionica: Empatija ili suosjećanje

Cilj

Razvijanje sposobnosti empatije kroz ples i pokret

Unapređivanje sposobnosti prepoznavanja tuđih emocija i

izražavanja vlastitih

Ishodi

Učenici će kroz navedene aktivnosti njegovati svoju

sposobnost empatije, odnosno prepoznavanja i suosjećanja

s osjećajima drugih

Razvit će veću sposobnost izrežavanja svih emocija te

prepoznvanje tuđih emocija


Metode rada

Metoda oluja ideja i metafora u pokretu, improvizacija u

pokretu, stvaranja priče kroz ples i pokret, slobodne

asocijacije, razgovor

Materijal i

sredstva

Prostor slobodan, klupe i stolice uz rub učionice, cd player-

ukoliko se koristi glazba, marame laganog tkanja za svakog

učenika (po mogućnosti u plavoj, crvenoj, žutoj, sivoj –

crnoj boji)




2. Aktivnost: Uvod (3-10 minuta)

Voditelj najavljuje djeci da ćemo u ovoj radionici raditi na osvještavanju naše

ljudske sposobnosti da prepoznajemo emocije drugih ljudi, što više da

suosjećamo s osjećajima drugih. Podsjetimo se koje su se emocije javile na

prethodnoj radionici kad smo iz slikali, crtali na obrisima naših tijela.

3. Aktivnost – trajanje (5 minuta)



89

a) Voditelj izabere neku emociju i prikaže pokret koji bi išao uz tu emociju (npr.

ljuljanje s jedne strane na drugu – kao nesigurnost).

b) Voditelj traži od djece da prvo ponove pokret i pokušaju osjetiti koja se emocija

javlja u njihovom tijelu kad izvode taj pokret. Nije važno da djeca pogode u

potpunosti emociju - može biti da će oni reći tuga, neodlučnost ili nešto slično.

c) Zatim voditelj motivira djecu da ona sama izaberu neki pokret koji bi

predstavljao određenu emociju.

Razgovor nakon provedene aktivnosti upoznavanja

- Jeste li uspjeli osjetiti koja se emocija krije iza pojedinog pokreta?

- Voditelj objašnava djeci da su sve emocije jednako vrijedne i važne, da ne

postoje pozitivne i negativne emocije, već samo pozitivno ili negativno ponašanje

uslijed emocija.

- Voditelj dalje pita djecu jesu li primjetila kakve su kvalitete pojedine emocije?

- Naime, kod emocija kao što su ljutnja i radost, iako vrlo različite, naše kretanje u

njima je obično iz unutra prema van, naše se tijelo na neki način širi, povećava,

ulazi u prostor (ukoliko emocije izražavamo, a ne potiskujemo).

- Kod straha i tuge, naše su kretnje više prema unutra, kao da se zatvaramo,

zauzimamo manji prostor, skupljamo se.

- Voditelj zajedno s djecom ponovi neke od pokreta ljutnje koji su posebno

iskazivali to širenje i smjer od unutra prema van, isto tako za radost, tugu i

strah.

4. Aktivnost – Ples emocija (trajanje 20 minuta)

a) Voditelj najavljuje ples emocija.

b) Voditelj pita djecu koje emocije lakše izražavaju. Obično djeca, ali i odrasli neke

emocije lakše izražavaju, a neke teže.

c) Voditelj zamoli da npr. na lijevu stranu odu oni koji teže izravno pokazuju tugu i

strah, a na desnu stranu one koji teže izravno pokazuju ljutnju.

d) Nakon toga voditelj zamoli da učenici s lijeve strane nakratko napuste prostoriju

(i pričekaju dok ih se ne pozove).

e) Voditelj prvo pušta glazbu (strah) i zamoli da iz grupe s lijeve strane probaju

pogoditi koju emociju ova glazba pokušava dočarati. Kad djeca pogode emociju,

stavlja na sredinu marame i kaže djeci da izaberu marame (sive, crne boje) i

zamisle kako bi se ta marama kretala uz ovu glazbu. Voditelj potiče djecu da se i

oni kreću uz maramu.

f) Nakon što djeca pronađu svoj ples, voditelj poziva lijevu grupu da uđe u

prostoriju i pogleda ples. Neka svatko iz lijeve grupe izabere nekoga iz desne

grupe čiji će ples pokušati oponašati. Nakon nekog vremena lijeva grupa pogađa

koja je to emocija.



90

g) Desna grupa izlazi van, a lijeva grupa ostaje, voditelj pušta glazbu koja dočarava

ljutnju. Ponovno, nakon što djeca pogode emociju, kaže im da izaberu crvene

marame i zamisle kako bi se marama kretala na ovu glazbu. Neka se i oni kreću

s maramom. Kad djeca pronađu ples ljutnje, poziva se desna grupa, svatko

pronalazi svojeg para, plešu zajedno, a desna grupa pogađa koja je to emocija.

h) Ponavlja se aktivnost s emocijom tuge i radosti (žuta boja za radost, plava boja

marame za tugu)

i) Na kraju kad su djeca u plesu radosti, voditelj zadaje djeci da čitava grupa dođe

na jedan kraj prostorije. Neka prije toga odlože marame (mogu ih zadržati

ukoliko žele).

j) Voditelj i dalje pušta veselu ritmičku glazbu. Kaže djeci da:

- nađu način da s jedne strane prostorije dođu na drugu, u ritmu glazbe

- nađu drugačiji način da prijeđu s jedne strane prostorije na drugu

- nađu para i pređu na drugu stranu prostorije

- nađu drugi način da se vrate natrag

- nađu još jedan par i zajedno pređu na drugu stranu

- na drugi način

- svi se spoje zajedno i nađu zajednički način da pređu na drugu stranu.


Ponovno, razgovor je učinkovit samo ukoliko su djeca željna razgovora, ako nisu,

sam doživljaj za njih je važno iskustvo. Voditelj može sam naglasiti najbitnije.

- Voditelj pita učenike koji su se izjasnili da teže izražavaju tugu, kako im je bilo

kretati se uz tužnu glazbu i pokretati maramu?

- Što im je bilo teško?

- Što im je pomoglo?

- Jeste li lako prepoznali o kojem se plesu radi (tuga, ljutnja, strah)?

- Što vam je najviše pomoglo?

- Glazba, gledanje pokreta ili kad ste se sami kretali na sličan način?

- Isto pita i one učenike koji su rekli da teže izražavaju ljutnju.

- Voditelj pita sve učenike koji ples im je bio najdraži?

- Što misle zašto su se najviše zadržali u plesu radosti?

- Što misle zašto ih je u radosti voditelj sve više i više spajao u zajedničku grupu?

- Je li im bilo lagano ili teško plesati zajedno u radosti?

- Na kraju voditelj naglašava kako nas radost najviše spaja te da često možemo

primijetiti kako u mnogim kulturama ljudi zajedno plešu bilo u kolu, krugu na

veselu glazbu, slaveći neki veseli događaj.



91

5. Aktivnost: Vodim - slijediš (10 - 15minuta)

Ostaviti ovu aktivnost kao alternativnu, ukoliko je sat 60 minuta ili izbaciti

ako traje 45 minuta

a) Učenici se podjele u parove. Jedan učenik je A, a drugi učenik je B.

A je voditelj, B je onaj koji slijedi (B ima pokrivene oči maramom).

A stavi svoj dlan okrenut prema dolje, a B dotakne kažiprstom gornji dio dlana

učanika A.

b) Druga mogućnost je da A koji vodi okrene svoj dlan prema gore, a B koji

slijedi stavi svoj dlan na dlan A (ne drže se za ruke, samo je dlan položen na

dlan).

Važno je da A kao voditelj vodi „slijedeći“, odnosno osluškujući može li nas osoba

B pratiti, osjeća li se dovoljno sigurno. A će osluškivati tijelom (dlanom). Ukoliko

primijeti da je kontakt s B oslabljen, treba usporiti.

c) Ukoliko voditelj procijeni da je za učenike pretežak ovaj način vođenja, može

reći neka se učenici uhvate za dlanove ili za podlaktice. No, vježba je intenzivnija

i zahtjeva veću koncentraciju, a i bolje vježbanje i uživljavanje u drugu osobu

ukoliko se učenici samo dotiču. Ukoliko se učenici zbog srama ne žele dodirivati,

voditelj predlaže neka se drže za još jednu maramu.

Vježba se može izvoditi uz glazbu. U početku vrlo polagana i spora, da bi potom

glazba gradirala do sve brže i rimičnije.

Slijedi promjena, B postaje A, a A postaje B i vježba se ponavlja.


- U kojoj vam je ulozi bilo lakše, voditelja ili onoga koji slijedi?

- Dok ste slijedili, jeste li se osjećali sigurno?

- Ako jeste, što vam je pomoglo?

- Ako niste, što vam je smetalo?

- Voditelj nakon razgovora naglašava djeci da je odgovornost ovdje na voditelju da

ga njegov par može slijediti. Njegov je zadatak da osluškuje i primjećuje koliko

brzo može ići, a da ga par i dalje može slijediti.

- Voditelj pojašnjava kako često u životu ne obraćamo pažnju može li onaj drugi

slijediti ono što mi mislimo, govorimo ili radimo. Ovo je vrlo dobra vježba za to -

obratiti pažnju na drugoga i omogućiti mu da se osjeća sigurno.

6. Aktivnost: Završna aktivnost – krug empatije (3 minute)



92

Pozivamo djecu da naprave krug empatije u sredini prostorije. Kako bismo

prikazali da jedni drugima dajemo podršku, pokazujemo suosjećanje.


Promatrati kako vaši članovi obitelji pokazuju osjećaje. Tko se češće ljuti, tko je

češće tužan, tko je najveseliji? Tko je obično onaj koji tješi, koji razumije?

____________________________________________________________

Prijedlog glazbe:

2. aktivnost

Strah: The road to nothing; the Groke (scary music)

Tuga: Need some sleep – tema iz Shreka

Ljutnja: Enter Sandman – Metalica; Bad reputation (tema iz Shreka)

Radost: The Jungle – Bare nesassities; La Vida Rossa – tema iz Shreka, Jimy Cliff – I can see cleary now the

rain is gone; Don't worry, be happy

3. Aktivnost – vodim – slijediš: Geltic Guitar –Gray Joy – 12. Skladba, ili neka druga verzija lagane glazbe



93

6.9. NOŠENJE S LJUTNJOM I SAMOKONTROLA


Naziv radionice Isplešimo ljutnju

Cilj

Upoznavanje učenika s načinima ophođenja sa svojim i

tuđim emocijama ljutnje

Tehnikama opuštanja i oslobađanja od napetosti

Razvijanje odgovornosti za svoje ponašanje uzrokovano

emocijama

Ishodi

Učenici će naučiti kako mogu na ne-destruktivne načine nositi

se sa svojom i tuđom ljutnjom

Vježbat će tehnike opuštanja i oslobađanja od napetosti kroz

tijelo, pokret i ples te razvijati svjesnost o odgovornosti za

svoje ponašanje uzrokovano emocijama

Učenici će vježbati zaustavljanje agresivnog impulsa u

mišićima, tehnike dubokog disanja za usporavanje ubrzanog

disanja koje se javlja u ljutnji

Vježbat će prepoznavanje tjelesnih simptoma koje im mogu

signaliziratii na to da se ljutnja pojavljuje (toplina, ubrzani

otkucaji srca, ubrzano disanje) te će vježbati unutarnji govor

kojim se mogu umiriti


Metode rada Relaksacija, pokret i ples, razgovor

Materijal i

sredstva

Prostor slobodan, klupe i stolice uz rub učionice, CD player

(ukoliko se koristi glazba), ako je moguće nabaviti dječji

padobran ili veliko rastezljivo platno.




2. Aktivnost: Uvod (3-10 minuta)

a) Voditelj će prije početka aktivnosti navesti da nam je današnja tema emocija

ljutnje i kako se s njom nosimo. Može se osvrnuti na domaću zadaću od prošle



94

radionice te pitati djecu želi li netko demonstrirati nekoga od ukučana kad se

ljuti.

b) Nakon toga najavit će da će svatko proučiti na koji način izražava ljutnju te kako

je može savladati i izraziti je na adekvatan način. Voditelj podsjeća učenike na

radionicu kad smo se bavili svim osnovnim emocijama (tuga, strah, ljutnja i

radost). Podsjeća da smo već tada razgovarali o tome kako neki lakše, a neki

teže izražavaju ljutnju.

c) Nakon toga, voditelj pita djecu kad se njima javlja osjećaj ljutnje?

d) Nakon što djeca iznesu različite razloge, voditelj sumira odgovore i navodi

učenike da shvate da se ljutnja javlja iz različitih razloga, ali najčešće kad nas u

stvari netko povrijedi bilo riječima ili ponašanjem. Često onda umjesto da

otvoreno kažemo što nam smeta, reagiramo agresivno (ponovno ili riječima ili

ponašanjem) ili se povučemo i uopće ne reagiramo, ali se iznutra osjećamo loše

(„kipimo od bijesa“, ili nas počne boljeti trbuh, glava ili sl.)

e) Voditelj navodi da ćemo kroz slijedeće aktivnosti isprobati i izvježbati nekoliko

različitih načina koje možemo primijeniti kad primjećujemo da nas obuzima

osjećaj ljutnje.

f) Voditelj dalje pita, gdje u tijelu učenici obično osjećaju ljutnju? Odgovori će

vjerojatno biti različiti. Moguće da će djeca reći u rukama, nogama, glavi, grlu,

trbuhu i dr. Bitno je da voditelj naglasi da se ljutnja može osjetiti u bilo kojem

djelu tijela. Voditelj djeci skreće pozornost da ukoliko smo jako ljuti, naši će

otkucaji srca postati brži, temperatura tijela će nam se povećati (zbog čega smo

često crveni u licu), dah će nam se ubrzati i mišići će se stisnuti.

Osjećaj ljutnje, stvara sveopću uzbunu i napetost u tijelu, koja može izazvati

napad i agresiju na osobu koja nas je naljutila (a vrlo često i na nekoga tko nam

nije ništa skrivio), jer je to prvi impulzivni poriv našeg tijela da se riješi

napetosti.

g) Voditelj najavljuje, da ćemo sada vježbati kvalitetnije načine rješavanja te

napetosti uslijed ljutnje. Kad ljutnja prođe, moći ćemo mirnije probati riješiti

problem.

3. Aktivnost: Stisni tipku za „time out“ (10 minuta)

a) Voditelj pusti ponovno glazbu za ljutnju koju smo koristili u radionici

prepoznavanje svojih i tuđih emocija. Svi su u krugu i voditelj kaže djeci da

zamisle kako stišću sve svoje mišiće od napetosti. Neka zamisle da osjete kako

im srce brže kuca i dah se ubrzava i da sve u njima „kipti od bijesa“. Tada kad

glazba stane, neka zamisle da su oni sami pritisnuli „tipku za pauzu“ ljutnje.

b) Varijacija – učenici se podijele u parove. Okrenu se leđima jedan prema

drugome i svatko na znak voditelja ili početak glazbe počne gurati leđima onog

drugog. Voditelj zaustavlja glazbu kad već primijeti elemente ljutnje.



95

c) Razgovor nakon aktivnosti: voditelj pita učenike mogu li zamisliti da u stvarnoj

situaciji ljutnje pritisnu imaginarnu tipku za pauzu?

4. Aktivnost: Program za „centrifugu“ (15 minuta)

a) Voditelj ponovno stavlja ritmičku glazbu.

b) Voditelj prije glazbe kaže djeci da zamisle da su jako ljuti, da su stisnuli sve

svoje mišiće (npr. mogu stisnuti šake i zamisliti da su jako ljuti) ili neka se

prisjete neke situacije kad su bili jako ljuti i pokušaju oponašati kako su se tada

osjećali u tijelu.

c) Zatim pusti glazbu koju smo već koristili za emociju ljutnje.

d) Voditelj daje uputu da učenici „tresu“ u ritmu glazbe djelove tijela koje on

imenuje. Kako imenuje djelove tijela, tako motivira djecu riječima:

- kao da ste u stroju za pranje rublja i uključen je program „centrifugiranje“

(dlanovi, laktovi, ramena, kralježnica, glava, kukovi, noge, stopala, čitavo

tijelo odjednom)

- Kao da otresaju s tijela mrave ili neke druge dosadne kukce

- Motivirati djecu da i sama nađu načine koji bi im mogli pomoći da se riješe

napetosti u mišićima.

5. Aktivnost: Gromobran (5 minuta)

a) Odmah nakon prethodne vježbe, slijedi vježba dubokog disanja. Učenici neka

ostanu stajati u krugu. Voditelj isključi prvotnu glazbu te stavi neku laganu

glazbu za opuštanje.

b) Djeci daje uputu da izdahnu svu napetost dolje prema zemlji sagnuvši se

naprijed. Na udah neka se podignu i istegnu, rašire i ponovno na izdah neka

zamisle da svu napetost i ljutnju ispuštaju dolje kroz tijelo, od vrha glave kroz

ramena, leđa, noge do stopala i do zemlje. Neka zamisle da je naše tijelo

gromobran kroz koji prolazi ljutnja do zemlje.

6. Aktivnost: „Dva plemena“(15 minuta)

Izbaciti ovu aktivnnost ili staviti kao alternativnu ukoliko radionica traje 60

minuta

Podijelimo učenike u dvije skupine. Svaka skupina izabere svojeg poglavicu.

Zamislimo da je druga grupa neprijatelj koji želi preoteti našu zemlju. Poglavica



96

prve skupine treba izabrati pokret koji će značiti - „Ne“, odnosno pokazati da ne

damo svoj komad zemlje.

Druga skupina zamisli to isto. Poglavica prvo nauči svoje pleme pokret, a zatim

se plemena približavaju jedno drugom uz taj pokret. Susretnu se na sredini i

jedno vrijeme odmjeravaju snage. Voditelj naglašava da se plemena neće

sukobiti, već samo jedni drugima pokazuju gdje je granica njihove zemlje.

Vježba se može izvoditi uz glazbu ili bez glazbe.

Vježbu možemo završiti varijacijom da se plemena odluče udružiti i poglavice

zajedno izmisle pokret koji će značiti „Da“.

Razgovor nakon provedene vježbe

- Voditelj objašnjava djeci kako je ova vježba bila povezana sa situacijama kad ne

želimo da netko prijeđe našu granicu, kad želi nešto što je naše, želi nas

uvrijediti ili slično. Ovo je način da osjetimo kako možemo reagirati da se

zauzmemo za sebe, ali da ne uđemo u sukob, osobito ne fizički.

- Vježba pomaže da osjetimo svoju snagu, ali i moć samokontrole. Omogućuje

nam također da kroz postavljaje granica sukob rješimo na neagresivan način i

možda postignemo suradnju.

7. Alternativna aktivnost: Stoper, skretnica ili transformator ljutnje

(15minuta)

Izbaciti ovu aktivnost ostaviti prethodnu aktivnost kao dodatnu aktivnost

U parovima, osoba A i B

A osoba – prilazi ljutito osobi B (simbolički, ruke postavi ispred sebe u pozi

prijetnje)

B osoba – isprobava nekoliko načina reagiranja na tuđu ljutnju:

• Iskorači naprijed i uz pokret ruke kaže STOP.

• Prije nego A dođe do B, B se okrene i pridruži se A krećući se u istom smjeru

kao A (sad se kreću paralelno, nisu više nasuprot jedan drugome).

• Kad A dođe blizu B, B se okrene na 45 stupnjeva od A i počne zainteresirano

pokazivati na nešto u tom kutu i verbalno smišlja neku priču (npr. Jesi li vidio

koliko ovdje ima paučine?)

• Kad A dođe blizu, B se okrene leđima od A i odlazi od njega.


- U kojoj od ovih mogućnosti vam se činilo da je ljutnja osobe A najprije splasnula?

- U kojoj varijanti se ljutnja nastavila i dalje?

- Što se vama čini kao najbolja strategija kad netko krene prema vama s ljutnjom?



97

8. Aktivnost: Završna aktivnost - Padobran (5min)

Ova aktivnost može i dulje trajati, osobito ako radionica traje 60 minuta a

izbacili smo alternativne aktivnosti

a) Svi zajedno u krugu ponovimo tehnike hlađenja.* Može se provoditi i uz

opuštajuću glazbu.

- Osjetiti svoje tijelo (otkucaje srca, ritam disanja, temperaturu tijela)

- Stanka („tipka za pauzu“).

- Izdah u pod, udah - kroz pokret opuštanja napetosti mišića, ponovni izdah i

udah (koncentracija na disanje)

- Misli - „Mogu se smiriti“

b) Varijanta završne aktivnosti uz veliko rastezljivo platno ili još bolje padobran.

Djeca se uhvate za platno ili padobran i vrlo polagano na udisaj podignu platno,

kratko zastanu i na izdisaj spuštaju platno. Vrlo vjerojatno je da će djeca ovaj

pokret uraditi prebrzo, tako da je uloga voditelja da pokret usporava, osobito pri

izdisaju. Ukoliko imamo padobran, djeci treba reći da je dovoljno samo

pridržavati padobran, a da će se on sam spuštati – ipak je to padobran!

Odlična metoda za smirivanje simpatičkog sustava (ubrzano disanje, ubrzani

okucaji srca, toplina) i aktiviranje parasimpatičkog sustava koji nam omogućuje

da se opustimo i da krv ravnomjerno cirkulira našim tijelom.


Isprobajte sa svojim ukućanima neke od ovih strategija kad se ubuduće budete

ljutili ili se oni ljute na vas. Dakle, ako vas ulovi ljutnja (obratite pažnju na

otkucaje srca, disanje i temperaturu tijela) napravite stanku, duboko udahnite i

izdahnite ljutnju u pod, otpustite napetost mišića, kažite u sebi „Prvo ću se

smiriti!“, ako treba napustite za trenutak prostoriju i vratite se kad ste se

ohladili.

Naučite ove strategije i vaše ukućane, osobito ako se neki od njih često ljute.

Preporučena glazba (voditelj može odabrati i neku drugu glazbu, a sve aktivnosti mogu se raditi i bez glazbe)

Aktivnost 1 Enter Sandman – Metalica;

Aktivnost 2 Bad reputation – iz Shreka

Aktivnost 3 Pachalbel „In the garden“ ili bilo koja druga glazba za opuštanje

Aktivnost 4 Dva plemena – African Groove

Aktivnost 5 ponovno glazba za ljutnju

Aktivost 6 Opuštajuća glazba, npr. skladbe iz Plesa pisanja 2

*Napomena – Ova tehnika hlađenja na engleskom se naziva 4B (Body, Break, Breath, Brain)



98

6.10. NENASILNO RJEŠAVANJE SUKOBA Damir Miholić – psihodrama

Naziv radionice Razgovor ili svađa?

Cilj Razvijati načine nenasilnog rješavanja sukoba

Ishodi

Učenici će moći opisati razliku između nasilnog i

nenasilnog načina rješavanja sukoba

Demonstrirat će neke načine nenasilnog rješavanja

sukoba u svakodnevnim situacijama



Materijali/sredstva

Stolci u formi kruga, koji se po potrebi razmiču i koriste





2. Aktivnost: Uvodni razgovor o pojmu sukoba i igra uloga „Moja

svađa“ (10 minuta)

a) S učenicima se povede razgovor o pojmu sukoba. Razgovor se artikulira kroz

niz pitanja kao npr.: Što je to sukob? Tko se sve može sukobiti? Postoje li mali i

veliki sukobi? Jesu li sukobi opasni? Za koga i na koji način su opasni? Je li i

svađa između prijatelja sukob? Jeste li kada promatrali neku svađu/sukob? Je li

svađa dobra? Kada ste se zadnji put posvađali s nekim? S kime se najčešće

svađate? Kako to izgleda?, kao i kroz ključne riječi u odgovorima učenika.

b) Na osnovi pitanja Kako to izgleda kada se vi svađate s nekim? učenike se

uputi u igru uloga u kojoj će pokazati načine na koji se svađaju.

• Svi učenici ovu igru uloga igraju istovremeno. Objasni im se da stanu ispred

praznog stolca i zamisle da na stolcu sjedi netko s kim su se nedavno svađali

i s kime će se sada opet svađati. Može se primijeniti tehnika vođene

imaginacije u kojoj učenici zamišljaju npr. Tko je to? Zbog čega ste se

posvađali? Što je on/ona tebi rekao/la? Što si ti njemu/njoj rekao/la? Kako si



99

se osjećao/la tada? Kako je svađa završila? Je li završila? (Ako je završila,

prisjeti se kako je to bili dok ste se svađali?) Ovdje je važna napomena da

učenici na ova pitanja odgovaraju u sebi. Nakon zamišljanja učenici će na

znak voditelja započeti svađu sa zamišljenim sugovornikom. Na znak će i

prestati sa svađom (nakon što završe rečenicu).

• Učenicima se objasni da je ovo bila proba i da će sada istu svađu ponoviti

samostalno kada čuju svoje ime koje će voditelj izgovoriti, a završiti će kada

ih voditelj takne po ramenu.

• Kada svi učenici odigraju svoju svađu, skupina podijeli svoje dojmove o

viđenom. Voditelj može usmjeriti razgovor pitanjem: Jesu li se ove svađe

razlikovale u nečemu? Kako ste ih doživjeli? Ovdje voditelj može napraviti

distinkciju između npr. verbalnih svađa i svađa u kojem je došlo i do

(zamišljenog) fizičkog kontakta ili npr. između svađa u kojima je učenik

optuživao i u kojima se učenik branio. Također, voditelj može skupini obratiti

pažnju i na načine verbalne i neverbalne komunikacije (glasno, energično,

emocionalno naglašeno/ljuto, slušanje/ne slušanje). Važno je da se u ovom

momentu ne ulazi u eventualnu kritiku učenika i/ili prosudbu razloga svađe,

već da se samo analiziraju viđeni elementi.

3. Aktivnost: Nenasilno rješavanje sukoba (20 minuta)

Ovaj dio aktivnosti započinje pitanjima Mogu li se sukobi/svađe rješavati i mirnim

putem? Što bi za vas značilo „mirnim putem“? i artikulira se kroz ključne riječi u

odgovorima učenika. Nakon kraće diskusije učenicima se objasni da će sada

krenuti u istraživanje kako se to može učiniti.

• Učenici se podijele u parove i objasni im se zadatak u kojem će svaki par

dogovoriti jedan zamišljeni sukob/svađu na način da odrede slijedeće: Tko se

svađa (uloge)?, Zašto je svađa/sukob nastao - što se dogodilo (motiv)? i

Kako je izgledao najnapetiji (najžešći) trenutak sukoba/svađe? Nadalje,

učenici imaju zadatak da najnapetiji (najžešći) trenutak svađe/sukoba

prikažu skulpturom (zamrznutim prizorom). Učenicima se daje nekoliko

minuta vremena da se dogovore i oblikuju skulpturu.

• Svaki par prikaže svoju skulpturu i opišu situaciju koji skultptura predstavlja.

• Nakon prikaza svih skulptura, voditelj izabire jednu od njih koja prikazuju

„najnasilniji“ moment (npr. fizički napad) i zamoli učenike da ponovno

oblikuju tu skulpturu. Ostale učenike voditelj zamoli da prošetaju oko

skulpture i promotre je sa svih strana te ako žele da nešto pitaju dijelove

skulpture (na koje oni odgovaraju iz uloge). Nakon toga, par izlazi iz

skulpture, a učenicima se postavlja slijedeće pitanje: Što se dogodilo nakon

trenutka koji skulptura prikazuje? Voditelj ovim pitanjem (i daljnjim

potpitanjima) usmjerava razgovor prema posljedicama sukoba koje mogu



100

uslijediti (fizičke ozljede, daljnje produbljivanje negativnih osjećaja, kritika

okoline, kazna).

• Nakon diskusije, učenike se uputi da će se sada pokušati naći mirno rješenje

ovog sukoba sa ciljem da se izbjegnu posljedice o kojima se razgovaralo.

Učenici se vrate u parove u kojima su radili skulpture i uputi ih se da

porazgovaraju, razmjene mišljenja i pokušaju naći mirno rješenje.

• Nakon nekoliko minuta učenici iznose različita „mirna“ rješenja i

prodiskutiraju unutar skupine. Voditelj artikulira diskusiju, a također može

dati i svoje rješenje i pitati skupinu za mišljenje.

• Na kraju, ispred skupine se postavi jedan prazan stolac i učenike se podsjeti

na prvu aktivnost, svađu sa zamišljenim likom na stolcu. Učenike se uputi da

malo razmisle i pokušaju naći „mirno“ rješenje za njihovu svađu. Oni učenici

koji imaju rješenje izađu pred stolac te odigraju ponovno scenu na drugačiji

način ili izgovore neku poruku zamišljenom liku ili skupini opišu kako bi se

njihova svađa mogla riješiti mirnim putem.



Što ih se naročito dojmilo? Što su novo naučili?

Učenici koji nisu iznijeli mirno rješenje svoje svađe mogu kod kuće još malo

razmisliti i na slijedeći susret donijeti rješenje. Svi učenici mogu razmisliti o još

nekim načinima na koji bi se njihova svađa mogla riješiti.




101

6.11. OVISNOSTI – POVEĆANJE SAZNANJA O RAZLIČITIM

VRSTAMA OVISNOSTI I RAZVIJANJE OBRAMBENIH

VJEŠTINA

Ana Božac –ART TERAPIJA

Naziv

aktivnosti Modalitet: Prezentacija doživljaja ovisnosti u glini

Cilj

Povećati svjesnost i znanje o različitim ovisnostima i utjecaju

različitihovisnosti, o širini njihova zahvaćanja i opasnostima;

Spoznati metode prevencije i zaštite od ovisnosti

Razviti vještine obrane od ovisnosti i sagledati alternativna

adaptivna rješenja;

Povećati osobnu odgovornost i samokontrolu

Ishodi

Povećanje znanja i svjesnosti o utjecaju različitih ovisnosti, o

širini njihova zahvaćanja i opasnostima

Povećanje znanja o metodama prevencije i vještinama

samoobrane

Sagledavanje alternativnih adaptivnih ponašanja

Uviđanje potreba i skrivenih osjećaja koje leže u podlozi

različitih ovisnosti, traženje alternativnih adaptivnih načina

njihova zadovoljavanja

Prepoznavanje vlastitih emocija vezanih uz zadane sadržaje

Razvijanje osjećaja samokontrole i osobne odgovornosti za

vlastite osjećaje i ponašanja

Metode rada Razgovor, crtanje, kolažiranje, modeliranje

Oblik rada Pojedinačni, u paru, grupni

Materijali/

i sredstva

Tema ovisnosti prezentirana je u 2 modaliteta, te voditelj

izabire prikladniji modalitet za svoju grupu:

Za 1. modalitet:

Glina, plastelin ili das masa, tempere, A4 papiri, male posudice

ili tanjurići s vodom, drvene podloge za rad s glinom

Jedanaest stolica postavljenih u krug ili jastučića za sjedenje

na podu, CDplayer i umirujuća glazba

Za 2. Alternativni modalitet:

Hamer papiri (po 1 hamer za svaki kolaž ili polovina hamera)

neka svako dijete izabere veličinu ili možete predodrediti svima

isti format.



102

Časopisi, magazini, novine, prospekti... škare, ljepila za papir,

može i razrijeđeni drvofiks

Tempere, vodene bojice, pastele, krede, olovke, kistovi

različitih debljina...

Jedanaest stolica postavljenih u krug ili jastučića za sjedenje

na podu

CDplayer i umirujuća glazba



2. Aktivnost: Razgovor o današnjoj temi (5-10 min)

a) Razgovor o ovisnostima: porazgovarati što sve za djecu predstavlja ovisnost i

kako ju oni doživljavaju. Ispisati na ploču ili vidljivo mjesto kakve sve ovisnosti

postoje (ovisnost o tv-u, mobitelu, kompjuteru, kompjuterskim igricama, o

hrani, o cigaretama, o alkoholu, drogi, kocki...).

b) Porazgovarati o tome što djeca misle što je danas najviše zastupljeno u društvu

i što među djecom i mladima.

c) Porazgovarati s djecom koje bi ovisnosti danas obradili, jer ne stignu se sve, pa

rangirati, odabrati ili povezati neke ovisnosti u skupine tako da se dobiju npr. 4

ovisnosti (npr. igrice, tv, cigarete, dok alkohol i droga mogu biti jedna tema)

zbog ograničenosti sa vremenom.

3. Aktivnost: Prezentacija doživljaja ovisnosti modeliranjem (20-

30 minuta)

a) Pustiti opuštajuću glazbu u podlozi (instrumental, ili glazbu sa zvukovima iz

prirode). Postaviti u sredinu glinu, das masu (masa za modeliranje slična

glinamolu) ili plastelin, posudice s vodom, papire, tempere i kistove. Ako se

radi s glinom može se prethodno glina narezati na komade s koncem tako da se

olakša djeci uzimanje.

Pozvati djecu da svatko uzme po komad gline i 1 papir A4 za svaku ovisnost (od

4 odabrane) i nađe si ugodno mjesto za crtanje u prostoru. Možete se odlučiti

koliko ćete ovisnosti obraditi, no preporuka je ograničiti se na manji broj, do 4

ovisnosti aktualnih za dječju dob, zbog ograničenosti vremenom, a preostale

ovisnosti možete obraditi na drugoj radionici.



103

b) Upute djeci:

Uzmite po komad gline koliko vam se čini da vam je potrebno, a moći ćete i

kasnije dodati ako vam bude malo.

Svatko od vas neka zamisli određenu ovisnost (npr. od igrica) i neka ju izradi u

glini onako kako ju doživljava.

Uzmite si nekoliko trenutaka, zatvorite oči i razmišljajte o toj ovisnosti,

dopustite si osjetiti kakav je taj osjećaj, kako ona izgleda, kako se ponaša, kako

bi ta ovisnost izgledala da je neka skulptura ili lik, osoba, stvar, pojava. Ukoliko

nemate jasnu ideju kako bi ta ovisnost izgledala uzmite komad gline u ruku i

zatvorenih očiju, misleći na tu ovisnost počnite gnječiti glinu i raditi nešto iz nje

(i dalje zatvorenih očiju).

Kada vam dođe, slobodno otvorite oči i dovršite svoj rad otvorenih očiju. Vaš

rad može biti apstraktan, ne mora ukazivati na ništa konkretno, a može biti i

jasan simbol, lik ili skulptura.

Ukoliko djeca koriste plastelin, dati uputu da dijete prvo razmisli o određenoj

ovisnosti a potom izabere komad plastelina u boji koja mu odgovara za tu

ovisnost (dakako da može i kombinirati boje).

Za svaku prezentaciju ovisnosti može se odvojiti 5-10 minuta ovisno o tome

koliko se ovisnosti odlučite prezentirati.

c) Kad se završi određena figura, djeci se daje sljedeća uputa: stavite figuru na

jedan papir (po želji ga smanjite ili dodajte još papira kako bi bio veći), napišite

naziv ovisnosti i naziv figure te po želji ofarbajte samu figuru i njezin ambijent

(papir) na kojem se nalazi. Papir predstavlja njezin okoliš, ambijent u kojem se

ta figura nalazi i kreće.

Takva je procedura za svaku ovisnost pojedinačno.

d) Kada svi završe, vraćaju se u krug i stavljaju ispred sebe svoje figure.

4. Aktivnost: Diskusija – razmatranje rada (15-20 minuta)

a) Voditelj pozitivno opisuje uradak djece i poziva djecu da svatko kaže kako mu

je bilo sudjelovati u ovom radu te pita ima li netko kome je bilo teško i što je

bilo teško.

b) Voditelj poziva djecu da prezentiraju svoje radove i opišu svaku ovisnost kako

izgleda, kako su je nazvali, kako ona utječe na njih (koje emocije izaziva u

njima, sviđa li ime se ili ih straši), da opišu njezine osobine, karakteristike,

ambijent u kojem živi, što ona želi, kako se ponaša, što joj treba, kako se

hrani, kome pristupa i tko je sve u opasnosti, kako se može obraniti od

nje, zašto postoji i dr.

c) Radovi se potom mogu i grupirati prema ovisnostima, npr. sve figure koje

predstavljaju ovisnost o igricama staviti na jednu skupinu te pogledati koliko se

razlikuju i što sve predstavljaju, kakve sve osobine i kvalitete imaju, simbolična



104

značenja, emocije, na koga sve utječu, kako se zaštiti od njih, što i tko im može

pomoći u tome, koje osobine, ponašanja ili aktivnosti im mogu pomoći u tome,

koja potreba ili osjećaj stoji u podlozi svake ovisnosti, na koji drugi način se

može zadovoljiti.

d) Voditelj može tako grupirane radove fotografirati i prezentirati kasnije na

posteru, jer će se vjerojatno sami radovi razbiti. Na poster se kasnije ili u

drugoj radionici mogu napisati i dopisati pspbine izaključci izvedeni iz diskusije.

Upute voditelju:

Važno je u diskusiji voditi razgovor oko figura i simboličnog prikaza jer je djeci

lakše govoriti u svijetu fantazije (npr. ako je neku ovisnost modelirao kao

čudovište, neka govori o čudovištu i njeogovim karakteristikama, a ne o

konkretnim terminima ovisnosti).

Važno je niti u jednom trenutku biti kritičan prema djeci i njihovom uratku, već

poticati uradak kakav god on bio, ne inzistirati na krutim pravilima kada se radi

o ekspresivnim zadacima, već dopustiti slobodu izražaja djeci, te ih samo

poticati na slobodu izraza i promatrati.

Djeci treba naglasiti da nema pogrešaka, niti pravih i krivih odgovora, da je

svaki odgovor dobar, poticati ih na što više raznovrsnih odgovora i izražaja te

na mjestu „pogreške“ ukazati djetetu da je to zapravo mogućnost novog

kreativnog rješenja.

Važno je ne analizirati radove i ne stvarati unaprijed zaključke prema ranije

naučenim teorijama o bojama ili značenju simbola (mada ih je dobro imati u

kutku svijesti ali ne se njima voditi), jer svako dijete može dati svoje osobno i

drugačije značenje pojedinoj boji, sadržaju i simbolu koje je napravilo. Dozvoliti

svakom djetetu da iznese svoje osobno značenje svojeg uratka i poticati ga da

što bolje objasni što je modelirao, izrazio (što može biti na razini fantazije,

nerealnih bića i svjetova, čudovišta, kao i na sasvim realnoj pragmatičnoj

razini).

Važno je da se djeca nauče govoriti iz ja pozicije, ne optužujući druge, nego

govoreći kako se oni osjećaju i što tuđi crtež budi u njima i na što ih podsjeća iz

njihovog osobnog života.

Također je važno naglasiti osobi koja prezentira svoj rad da tuđe komentare

posluša, da ne treba odgovarati na njih, već da čuje i uzme ono što mu

odgovara, a ono što mu se ne sviđa da ostavi, da je to dio priče osobe koja

govori i da se ne mora odnositi na njega.

Tijekom rada kada dijete postupi neadekvatnim ponašanjem treba ga poučiti

alternativnim asertivnim ponašanjima, na pozitivan način dati mu do znanja

kako takvo ponašanje utječe na drugu osobu,kao i koja je potreba, želja ili

osjećaj ispod tog ponašanja te kako i drugom vrstom ponašanja može postići

svoj cilj (zadovoljiti svoju potrebu).

Ovaj rad ukazuje na dječje poimanje i doživljavanje, ali i stupanj znanja o

određenim ovisnostima te daje voditelju informaciju koliko još treba raditi sa

pojedinom djecom na produbljivanju znanja o štetnim faktorima ovisnosti te



105

strategijama preveniranja i alternativnim rješenjima i adaptivnim ponašanjima.

Osim toga rad u glini ima veliku projektivnu moć izražavanja emocija i

prezentacije doživljaja. Omogućuje voditelju upoznavanje svijeta funkcioniranja

svakog djeteta i njegov način izražavanja i doživljavanja.

Na što sve voditelj može obratiti pažnju (neki važni indikatori):

Kako dijete pristupa radu (želi, ne želi, pasivno, aktivno...), kako pronalazi svoj

prostor, kako sudjeluje u interakciji sa drugima i međusobnom dijeljenju

materijala, pribora i prostora i dr.?Koliko materijala (gline, das mase ili

plastelina) koristi, kako barata s njime, da li s lakoćom modelira stvari ili mu je

potrebito duže vrijeme?

Kakav je estetski dojam njegovih radova, jesu li prepoznatljivi ili nejasni,

stabilni u prostoru ili padaju i lome se, jesu li robusni ili krhki? Jesu li figure

siromašne ili bogate detaljima?

Svaka karakteristika ukazuje na karakteristike samog djeteta, ali i

karakteristike onoga što prezentira. Koristi li boje ili ostavlja neobojane figure?

Kakve simbole i likove koristi i gdje smješta svoju likovnu priču (u fantastični ili

realni svijet) ima li magične simbole i momente ili se koristi svemirskim ili

životinjskim svijetom ili nešto drugo?

Kakav je likovni jezik djeteta (animalni, fantastični, animirani, realni, simbolični,

koristi li boje ili apstraktne simbole za prikazivanje doživljaja...)? Kakve simbole

koristi, koju kvalitetu imaju njegovi modeli?


Kojom brzinom izvodi rad i kako se ponaša kada završi (mirno čeka, komunicira

sa drugima, ometa ih, nemirno je, agresivno...)?

Dolazi li lako do ideja ili mu treba duže vrijeme latencije prije nego krene na

izražavanje?...

Alternativni modalitet: Prezentacija doživljaja ovisnosti u kolažu

Razgovor o današnjoj temi (5-10 minuta)

a) Porazgovarati što sve za djecu predstavlja ovisnost i kako ju oni doživljavaju.

Ispisati na ploču ili vidljivo mjesto kakve sve ovisnosti postoje (ovisnost o TV-u,

mobitelu, kompjuteru, kompjuterskim igricama, o hrani, o cigaretama, o

alkoholu, drogi, kocki i sl.)

b) Porazgovarati o tome što djeca misle što je danas najviše zastupljeno u društvu i

što među djecom i mladima.

c) Porazgovarati s djecom koje bi ovisnosti danas obradili, jer se ne stignu sve, pa

odabrati 5 ovisnosti ili povezati više ovisnosti u jedno skupinu tako da se dobiju

5 ovisnosti (npr. igrice, TV, cigrete, dok alkohol i droga mogu biti jedna tema)

tako da djeca mogu u parovima obrađivati pojedinu ovisnost.



106

Prezentacija doživljaja ovisnosti u kolažu (20-30 minuta)

Pustiti opuštajuću glazbu u podlozi (instrumental, ili glazbu sa zvukovima iz

prirode).Postaviti u sredinu časopise, magazine, novine, škare, ljepila, glinu, das

masu ili papire, tempere i kistove. Odrediti parove djece, kako ne bi bilo

problema djecu se može po redu odredti A,B,A,B te potom spojiti svaki A i B u

par ili po bilo kojem drugom principu.

Upute djeci:

- Podijelite se u parove, svaki par obrađuje jednu ovisnost tako da se obrade

svih 5 ovisnosti.

- Uzmite časopise, listajte ih i iz njih istrgnite ili izrežite sve što vas asocira na

zadanu temu. Možete iskinuti sličice, nazive, pojedina slova, natpise, samo dio

neke slike, bilo što.

- Dok listate časopise i bilježite asocijacije i sve što vas podsjeća na određenu

ovisnost možete imati na umu kako se ona doživljava, što vi mislite o

njoj, kako se manifestira, na koga sve utječe, za koga je najopasnija, tko je

sve odgovoran, kako se može prevenirati i kako se može boriti protiv nje i

zaštititi od nje i dr.

- Nakon 15 minuta listanja i vađenja sličica i natpisa, sada i dalje u paru, uzmite

ove velike papire (hamere ili polovine hamer papira) ovisno o tome koliko ste

toga istrgnuli i koliko će vam prostora trebati (ili možete zadati svima istu

formu papira). Uzmite jedan papir po paru te na te papire organizirajte i

zalijepite svoje sadržaje da tvore priču i prezentiraju svaku ovisnost. Slobodno

možete lijepiti stvari jednu preko druge, dopisivati ili docrtavati ono što vam

nedostaje, odrezati višak i sl.

- Voditelj može na ploču ispisati glavne odrednice kojima se djeca u rađenju

kolaža trebaju voditi. Npr. kakva je ovisnost,koja je njezina kvaliteta, kako

utječe na druge, i na koga sve, za koga je najopasnija, kako se manifestira,

tko je sve odgovoran za nju, kako se može prevenirati i kako se može zaštititi

od nje.

- Kada ste zalijepili svoje sličice, slobodno uzmite bojice i dodatno uredite svoje

kolaže, dopišite ili docrtajte ono što mislite da je važno ili nedostaje, slobodno

bojama dočarajte osjećaje i kvalitetu svake teme.

- Imate 15 minuta za ljepljenje i dovršavanje kolaža.

Kada svi završe, vraćaju se u krug i stavljaju ispred sebe svoje kolaže.

Diskusija – razmatranje rada (15-20 minuta)

a) Voditelj pozitivno opisuje njihov uradak, i poziva djecu da svatko kaže kako mu

je bilo sudjelovati u ovom radu, kako je bilo raditi u paru te što je bilo lako a

što teško.Voditelj poziva djecu da prezentiraju svoje radove i opišu/predstave

svoj kolaž drugoj djeci.

b) Djeci se mogu postavljati konkretna potpitanja i poticati ih da opišu svaku

ovisnost kako izgleda, kako bi nazvali svoj kolaž, kako ona utječe na njih (koje



107

emocije izaziva u njima, sviđa li ime se ili ih straši), da opišu njezine osobine,

karakteristike, što ona želi, kako se ponaša, što joj treba, kako se hrani, kome

pristupa i tko je sve u opasnosti, kako se može obraniti od nje, zašto postoji,

kako se zaštiti od nje, što i tko im može pomoći u tome, koje osobine,

ponašanja ili aktivnosti im mogu pomoći u tome, koja potreba ili osjećaj stoji u

podlozi svake ovisnosti, na koji drugi način se može zadovoljiti i dr.

c) Također se u diskusiji može potaknuti druge parove da sudjeluju u raspravi i

slobodno dodaju još neku karakteristiku koja je njima značajna, a nije

navedena na kolažu, uvijek potičući pozitivnu komunikaciju, ne osuđivanje i ne

prosuđivanje te ja-poruke.



108

6.12. UTJECAJ GRUPE I INTEGRITET - NOŠENJE S

NEGATIVNIM PRITISKOM

Damir Miholić – psihodrama

Naziv radionice S njima ili bez njih

Cilj Razviti kritičnost prema zahtjevima grupe u odnosu na

vlastite potrebe

Ishodi

Učenici će moći razlikovati pozitivne aspekte bivanja u

grupi i negativne pritiske grupe, prepoznati vlastite

potrebe u situacijama pritiska grupe, pokazati vlastite

stavove i uvjerenja u situacijama pritiska grupe



Materijali/sredstva Stolci u formi kruga, koji se po potrebi razmiču i koriste




2. Aktivnost: Uvodni razgovor na temu pripadanja grupi (5 minuta)

a) S učenicima se povede razgovor o pojmu grupe. Razgovor se artikulira kroz

niz pitanja kao npr.: Pripadate li vi nekoj grupi? Koja je to grupa? Da li pripadate

još nekoj grupi? Da li je razred također grupa? Zašto ulazimo u neku grupu?

Možemo li živjeti sami?, kao i kroz ključne riječi u odgovorima učenika.

2. Aktivnost: Igra uloga „Pleme“ (20 minuta)

a) Učenike se uputi u zamišljenu situaciju plemena. Zajednički mogu oblikovati i

osnovnu „biografiju“ plemena: Koje je ime plemena? Gdje pleme živi? Čime se

hrani? Što rade članovi plemena tijekom dana? Što rade djeca u tom plemenu?

Voditelj zapisuje osnovne informacije na ploču ili flipchart.



109

b) Nakon što je pleme opisano u dovoljno detalja, učenike se uvodi u situaciju u

kojoj će oni biti djeca u tom plemenu, podijeljeni su u dvije grupe koje se baš ne

vole međusobno: Ove grupe su uvijek suprotstavljene u svemu! Slijedi podjela

učenika u dvije grupe plemenske djece. Također, unese se i nova informacija da

u tom plemenu živi i jedan dječak/djevojčica koji ne pripada ni jednoj grupi

djece. Voditelj zatraži dobrovoljca koji će igrati dječaka/djevojčicu. Učenik daje

ime liku koji igra (npr. Kindu), a u tome mu mogu pomoći i drugi učenici.

c) Slijedi nova informacija koja se unosi u priču: Kada god bi ove grupe srele

Kindua pokušavale su ga nagovoriti da im se pridruži. Vidjet ćemo sada kako je

to izgledalo. Grupama se da nekoliko minuta da u „tajnosti“ porazgovaraju i

dogovore se po čemu su to oni bolji od suprotstavljene grupe (npr. hrabriji su,

mogu se popeti na više kokosovo drvo). Slijedi susret Kindua i grupa koje se

nalaze na suprotnim stranama u odnosu na njega. Članovi grupa naizmjence

nagovaraju Kindua da im se pridruži koristeći argumente koje su dogovorili, ali i

improvizirajući (voditelj treba inzistirati da članovi skupina ne govore u isti glas).

Nakon nekog vremena, voditelj Kindua pita o odluci. Ako je donio odluku, pita ga

za razloge svog izbora. Ako se Kindu ne može odlučiti, također ga se pita za

razloge i naglasi se da ne mora donijeti odluku. U ovom trenutku daljnji razvoj

aktivnosti može ići u dva smjera.

• Smjer A - „Kindu se pridružio grupi.“

Grupa koja nije izabrana postaje publika, a situacija se prorađuje tehnikom

forum kazališta. Voditelj unosi novu informaciju: Iako im se pridružio, grupa je

često Kindua nagovarala da uđe u opasne situacije ili čini nepodopštine (npr.

preplivavanje brze rijeke, krađa kokosa iz susjedove kuće, gađanje ptica

kamenjem i sl). Zbog svega toga Kindu nije bio sretan. Želio je biti u grupi, ali

nije mu se svidjelo to što traže od njega.Vidjet ćemo sada kako je to izgledalo.

Odigrava se scena u kojoj ga grupa nagovara na nepodopštinu, a Kindu ne zna

što bi učinio. Voditelj postavlja pitanje publici: Što bi Kindu mogao učiniti? Što bi

Kindu mogao reći? Učenike koji daju prijedloge zamoli se da uđu u scenu i igraju

Kindua te pokažu svoju ideju. Na kraju voditelj sumira rješenja i artikulira

razgovor kroz pitanja kao npr. Ima li Kindu pravo na svoje mišljenje? Mora li

učiniti što od njega traže? Što ako grupa ne poštuje njegovo mišljenje?

• Smjer B - „Kindu se nije pridružio ni jednoj skupini“

Obje grupe djece iz plemena izlaze iz uloga. Povede se razgovor na temu prava

na svoje mišljenje i samostalnost/individualnost. Razgovor se artikulira kroz

pitanja kao npr. Ima li Kindu pravo na svoje mišljenje? Može li Kindu živjeti s

drugom djecom bez da čini ono što ona od njega traže? Kako bi to mogle

izgledati? Kako bi Kindu to mogao objasniti drugoj djeci? Na osnovi ovog

posljednjeg pitanja ponovo se postavlja scena u kojoj dvije grupe nagovaraju

Kindua da ime se pridruži, a učenici ulaze u ulogu Kindua i iznose grupama svoje



110

mišljenje. Na kraju voditelj sumira rješenja i zajedno s učenicima donosi

zaključke.

3. Aktivnost: Osobna iskustva učenika (5 minuta)

U nastavku saučenicima se povede razgovor o njihovim osobnim iskustvima

vezanim uz neku grupu (i pozitivnim i negativnim). Razgovor se artikulirakroz

pitanja kao npr.:Jeste li se vi kada našli u situaciji sličnoj Kinduovoj? Kako ste se

osjećali? Što ste učinili? Je li vam netko pomogao da riješite taj problem?... kao i

kroz ključne riječi u odgovorima učenika.



Što ih se naročito dojmilo? Što su novo naučili?

Učenici kod kuće mogu napisati kratko pismo Kinduu i u njemu izraziti svoje

mišljenje, dati mu podršku, opisati sličan slučaj koji su doživjeli ili im ga je netko

ispričao. Pismo mogu staviti u kovertu, adresirati ga na pleme i donijeti ga na

slijedeći susret.




111

6.13. ZAVRŠNA RADIONICA – ZAOKRUŽIVANJE RADA,

REZIMIRANJE SVEGA NAUČENOGA – RITUALNI

ZAVRŠETAK ZA NOVI POČETAK


Naziv

radionice Izrada aloha ogrlice

Cilj

Rezimirati i osvijestiti sve što su sudionici naučili kroz

program u različitim radionicama

Osvijestiti pozitivne emocije, vlastite pozitivne osobine,

naučene vještine

Na pozitivan način zatvoriti jedan ciklus i proživjeti

rastanak, te otvoriti prostor za daljnje nove početke.

Ishodi

Rezimiranje proživljenog iskustva na radionicama

Osvještavanje svega naučenoga, stečenih novih vještina i

razvijenih sposobnosti, pozitivnih emocija

Povećanje samopoštovanja i samouvjerenja

Poticanje komunikacije, darivanja i traženja pozitivnih

osobina u drugima

Izgradnja pozitivnih odnosa sa drugima

Pozitivno iskustvo završetka jedne cjeline i rastanka

Metode rada Razgovor, tehnike opuštanja, vođena vizualizacija, kreativni

rad, crtanje


Materijali i

sredstva


sjedenje na podu

CD player i umirujuća glazba

Papiri u različitim bojama iz kojih će se rezati cvjetovi i bijeli

papiri koji se po želji mogu obojati, škare, šilo za rupice ili

sprava za raditi rupice na papiru, debele slamke u boji,

debeli goblen konac ili najlonske vrpce (udice), ukrasne

trake, dekor po želji

Tempere, vodene bojice, pastele, krede, olovke, kistovi

različitih debljina



112



(3-5min)

2. Aktivnost: Razgovor o današnjoj temi (5-10 minuta)

a) Uputiti djecu da se nalazimo u zadnjoj radionici ovog ciklusa u ovom postavu te

da ćemo danas probati se prisjetiti svega što smo naučili, kroz što smo prošli,

kako smo se osjećali, lijepih i teških trenutaka i vidjeti što možemo ponijeti sa

sobom u daljnji život. Povesti razgovor sa djecom o tome pri čemu se mogu

navedene stvari zapisivati na ploči ili velikom papiru u sredini grupe tako da svi

vide i bude im podsjetnik za daljnji rad.Probati uključiti što više djece.

b) Nakon razgovora predstaviti djeci ideju aloha ogrlice i njezinog simboličnog

značenja: Aloha ogrlica potiče iz Havajanske kulture, i simbol je poštovanja,

ljubavi, cijenjenja, dobrodošlice, prijateljstva, časti te se poklanja posebnim

osobama i u važnim trenucima. Često se koristi u raznim ritualima početka i

završetka određenih ciklusa. Osim toga aloha ogrlica simbolizira duh alohe koji

predstavlja nekoliko različitih emocija od radosti, sreće, ljubavi, do opraštanja i

pozdravljanja.Stoga se čini prigodnim da za kraj svatko napravi svoju aloha

ogrlicu i ponese ju kući kao podsjetnik na sve vrline i vještine koje je ovdje

naučio, uz osjećaje prijateljstva, praštanja, poštovanja sebe i drugih te sreće na

daljnjem putu.

3. Aktivnost: Opuštanje i vođena vizualizacija u temu radionice

(5-10 minuta)



oči te da duboko dišu i slušaju glazbu. Nakon minute djeci se može reći da

obrate pozornost na to kako se osjećaju sada i ovdje, tu gdje se trenutno

nalaze.

b) Nadalje se daje sljedeća uputa (ovoje samo primjer, slobodno svojim riječima

adaptirajte tekst primijenjen onome što se događalo tijekom radionica. Tekst

čitajte ili govorite polako, blagim tonom, sa umjerenim pauzama, ali ne

predugim, ne treba čekati niti očekivati odgovore na postavljanja pitanja):



113

„Nastavite slušati glazbu i disati te samo slušajte moj glas. Dok budem govorila

ne trebate ništa odgovarati, niti komentirati. Kad god poželite nešto reći samo

udahnite i izdahnite to...

Probajte se još jednom prisjetiti svih radionica na kojima ste sudjelovali. Sjetite

se prve, kada ste tek došli, prvi put se našli u ovakvoj grupi s ovom djecom,

kako ste se osjećali, potom su bile druge radionice gdje smo učili o

samopoštovanju, naučili neke nove tehnike i vještine (imenujte koje), što vam

se svidjelo, a što nije? Potom smo učili kako komunicirati riječima, tijelom,

likovnim izrazom....što vam je bilo teško? Je li bilo nekih sukoba u grupi i kako

ste ih riješili, što ste naučili?

Potom ste istraživali vlastite osjećaje, učili o sebi i drugima, učili kako se bolje

kontrolirati i kako postupati na pravilan način. Kako su vam se svidjele te

radionice i što ste sve naučili?

I na kraju ste malo bolje upoznali ovisnosti koje nas okružuju i naučili ste kako

se zaštiti od njih na vrijeme. I konačno smo došli do današnjeg dana kada sve

to rezimiramo, pohranjujemo u naša sjećanja, uzimamo sve ono dobro što smo

vidjeli, naučili, doživjeli i spremamo u svoje srce i nosimo u daljnji život.

Sada opet duboko udahnite i polako osjetite podlogu na kojoj sjedite ili ležite,

osjetite odjeću na svojoj koži, svoje noge, trbuh, leđa, ruke, ramena, vrat,

glavu, čujte zvukove iz prostorije i polako kada vam bude ugodno otvorite oči.“

4. Aktivnost: Izrada aloha ogrlice (25-40 min )

Postaviti u sredinu papire u boji, škare, slamke, konac, udice, ukrasne trake,

bojice i sav ostali materijal (bilo bi dobro prethodno napraviti jednu ogrlicu da se

pokaže djeci, ili izrezati slike iz časopisa).Pozvati djecu da si svatko uzme papire

u boji kakve želi ili bijele te ih po volji oboja, da si uzme škare, 2-3 slamčice i

komad konca ili udice oko 80-100 cm dugačke i nađe si ugodno mjesto za rad u

prostoru.Mogu se unaprijed pripremiti uzorci cvjetića od papira (jednostavni

oblici) po želji različitih veličina (cca promjera 10 cm) prema kojima si djeca

mogu lakše iscrtavati svoje cvjetiće.Svakom djetetu će trebati 20-30 cvjetića.

Broj cvjetića se može smanjiti povećanjem dužine komadića slamki 3-5 cm.



114

Upute djeci:

- Trebate iscrtati što više cvjetića i izrezati ih iz papira te na svaki cvjetić

napisati po jednu vještinu koju ste naučili ili vrlinu, moralne principe,

vrijednosti, osjećaje koje ste spoznali u sebe, adaptivna ponašanja, osobne

kvalitete, pozitivne osobine, ugodna iskustva, nova prijateljstva, bilo što

pozitivnog što ste iskusili na radionici. Određene stvari mogu se napisati na

više cvjetića čime ukazuju na visok intenzitet određene emocije ili vještine.

- Možete napraviti nekoliko cvjetića za svako drugo dijete u grupi i na njih

napisati pozitivne osobine tog djeteta te kada ih napišete predati mu ih, a

dijete koje ih primi treba sa zahvalnošću primiti te darove i uvrstiti ih u svoju

ogrlicu.

- Voditelj također može ispisati po nekoliko listića za svako dijete sa pozitivnim

osobinama koje je primijetio kod njega te im dodijeliti te listiće.

- Dobro je pustiti opuštajuću glazbu u pozadini i dozvoliti djeci slobodnu

ekspresiju te intervenirati ukoliko netko ne zna kako bi i što bi, podpitanjima

mu pomoći da se prisjeti što je sve naučio te koristiti popis sa početka

radionice.

- Kada svi imate dovoljno cvjetića, trebate ih probušiti u sredini, a slamke

narezati na dužinu od 3-4 cm te ih nanizati na udicu ili goblenski konac.

Slažete tako da se stavi jedan cvjetić pa jedan komadić slamke pa cvjetić pa

komadić slamke i tako redom dok ne posložite sve cvjetiće. U slučaju da

ostane još veliki dio prazne niti, možete poslagati prazne cvjetiće kao prostor

za sve pozitivne stvari koje će se desiti u daljnjem životu i prostor za nova

učenja koja trebaju tek doći ili se na te cvjetiće možete ispisati lijepe želje za

budućnost.

- Po želji ogrlicu možete dekorirati i drugim oblicima, dekorima i ukrasnim

trakicama. Kada završiteniti svežite u čvor i ogrlica je gotova. Neka svatko

imenuje svoju ogrlicu posebnim imenom koje mu se sviđa i zapišite ga na

papirić pored ogrlice.

5. Aktivnost: Diskusija – razmatranje rada (10 minuta)

Ova aktivnost se po izboru i ovisno o vremenu može i preskočiti te preći

direktno na ritualni završetak.

a) Kada je uradak gotov, djeca se vraćaju sjesti u krugi stavljaju svoje ogrlice

ispred sebe.Slijedi kratak razgovor i izmjenjivanje iskustva:kojih su se stvari

najlakše prisjetili, kakvih osobina imaju najviše, koje osobine su ih iznenadile,

kako su im se svidjele osobine koje su dobili napisane od druge djece i voditelja,

kojih osobina im nedostaje, te što je to što si žele za dalje (što žele naučiti, kako

se ponašati, što ostvariti...).



115

b) Voditelj pozitivno opisuje i zahvaljuje djeci na njihovom sudjelovanju, ohrabruje

ih za daljnji nastavak učenja novih vještina i vježbanja prosocijalnog ponašanja.

6. Aktivnost: Ritualni završetak (20 min)

a) Voditelj najavljuje ceremoniju uspješnog završavanja programa odnosno ritualni

završetak programa tako što će svečano udijeliti (staviti oko vrata) ogrlicu

svakom djetetu (naravno onu koja mu pripada) te da će na taj način svako dijete

i simbolički primiti sve što je kroz program naučio i čime se obogatio. Tako

osnažen i ojačan moći će hrabrije ići u nove životne avanture i zadatke imajući

taj lanac pozitivnih osobina, naučenih vještina, osobnih moći uvijek sa sobom

kad god mu zatreba.

b) Nakon par uvodnih riječi na gore navedenu temu, voditelj prilazi svakom djetetu

posebno, dok i dalje svi sjede u krugu. Kako voditelj priđe pojedinom djetetu, to

se dijete treba ustati te voditelj podiže sa poda njegovu ogrlicu, imenuje ga

imenom i prezimenom, pohvaljuje ga za uloženi trud, sudjelovanje, ukazani

napredak, može mu dati nekoliko riječi ohrabrenja za dalje, može istaknuti

njegovu glavnu pozitivnu karakteristiku te ga imenuje novim imenom- onim koje

je dijete imenovalo svoju ogrlicu i svečano mu je stavlja oko vrata nakon čega

mu čestita.Dijete prelazi na neku drugu stranu prostorije, ostala djeca zaplješću.

c) Voditelj pristupa drugom djetetu i ponavlja cijeli obred. Tako u krug dok sva

djeca ne prođu ritual.

7. Aktivnost: Evaluacija programa (10 min)

Ispunjavanje evaluacijskih listića.



116

7 . „ZA ONE KOJI ŽELE VIŠE“

U nastavku slijedi radionca koju možete provesti po želji dok su ostale radionice

(prvih 12-13) obvezne. Preporučamo da i ovu provedete ukoliko ju možete

ubaciti u raspored.

Ukoliko ćete provoditi dodatnu radionicu tada završnu radionicu (6.13. iz

obaveznih radionica) provedite na kraju kao službeni završetak vašeg druženja

na ovaj način.

7.1 . KOMUNIKACIJA


Naziv radionice Grupni rad

Cilj

Stvaranje grupnog identiteta kroz razvijanje grupne

povezanosti između članova uvažavajući individualnost

svakog člana i njegovih potreba, razvijanje socijalnih

vještina i tolerancije

Ishodi

Razvijanje grupne kohezije i grupnog identiteta,

sagledavanje grupne strukture i dinamike

Razvijanje socijalnih vještina i međusobnih odnosa,

interakcije u grupi, zajedništva i suradnje

Uspostavljanje osobnih granica, razvijanje osobnih

odgovornosti, samokontrole i asertivnog ponašanja

Istraživanje grupnih konflikata, pozicije u grupi, i stila

ponašanja u grupi (agresivno, pasivno, asertivno)

Poštivanje različitosti, i razvijanje tolerancije prema drugima

Metode rada Razgovor, tehnike opuštanja, crtanje, zajedničko kreiranje

grupne mandale


Materijal/sreds

tva


sjedenje na podu, cd player i umirujuća glazba, četiri velika

hamer papira ili neki drugi veći papir, tempere, vodene

bojice, pastele, olovke, kistovi različitih debljina



117



(3-5min)

2. Aktivnost: Grupna mandala - Razgovor o današnjoj temi

(5-10 minuta)

a) Upute voditelju prije početka radionice:

Prije početka radionice voditelj treba pripremiti podlogu na kojoj će djeca crtati,

odnosno spojiti (zalijepiti sa stražnje strane sa ljepljivim trakama) 4 hamer

papira (možete i više, imajte na umu da će na tom prostoru crtati 10 djece) ili

nabavite neki veći papir, i preko cijele površine nacrtajte veliki krug, te ga

izrežite. Za iscrtavanjem kruga možete si pomoći, okruglim stolnjacima,

stolovima ili bilo kakvim drugim okruglim predmetima cca promjera 1,5-2 m.

b) Razgovor o grupama: kakve sve grupe postoje, u kojim grupama se djeca

osjećaju dobro, a u kojima loše i sl.

c) Nagovještaj današnje teme: razmatranje kakva je ova terapijska grupa u kojoj

se trenutno nalaze, kako se oni osjećaju u njoj.

d)

3. Aktivnost: Opuštanje (5-10 minuta)



oči te da duboko dišu i slušaju glazbe. Nakon 2-3 minute djeci se može reći da

obrate pozornost na to kako se osjećaju sada i ovdje tu gdje se trenutno

nalaze. Nadalje se daje uputa da obrate pažnju boli li ih nešto, smeta, ljuti,

straši, veseli i što god to bilo, samo neka nastave disati.

b) Nakon cca 5 minuta može se uputiti djecu da polako otvore oči, obrate

pozornost na druge osobe prisutne u prostoru, druge predmete, svjetlost,

mirise, zvukove, boje, i da se polako dignu.

c) Alternativna verzija opuštanja je da se djeca uz glazbu lagano kreću po

prostoru, duboko dišu i obrate pažnju na to kako se osjećaju te se slobodno

rastežu i opuste u prostoru.

4. Aktivnost: Grupno crtanje mandale ( 20 minuta)



118

a) Voditelj na pod, u sredinu prostorije postavlja veliki papirnati krug prethodno

izrezan, objašnjava djeci da ovaj krug predstavlja prostor njihove grupe i da će

ga oni sada ispuniti sa svojim osobnostima i predstaviti ovu grupu.U podlozi i

dalje može svirati opuštajuća glazba.

b) Djeci se daje uputa:

Pronađite svoje mjesto bilo gdje unutar papirnatog kruga gdje se osjećate

dobro, gdje osjećate da je vaše mjesto u ovoj grupi.

Nacrtajte nešto što vas prezentira, neki svoj osjećaj, želju, strah, kako se

osjećate u ovoj grupi i po želji izaberite mjesto gdje ćete to crtati unutar kruga,

boje kojima ćete crtati i prostor koji ćete zauzeti, kako ćete ga urediti, omeđiti

ili nećete...Pri crtanju slobodno koriste boje i tehnike koje želite, možete

kombinirati različite medije za izraziti različite osjećaje te po želji možete crtati

prstima, izrezati komad papira, dolijepiti ga ili zgužvati (treba poticati

kreativnost i slobodu izražaja, spontanost).

Djeca slobodno crtaju što žele 15 minuta, za vrijeme čega se daju upute da

budu obazrivi na druge, da poštuju tuđi prostor i da lijepo pitaju ako trebaju

zagaziti u tuđi prostor ili preći prijeko, ako im treba neka boja ili kist i sl.

c) Voditelj promatra dinamiku grupe i proces rada. Ponašanje svakog

pojedinačnog djeteta također je dijagnostički indikator. Međutim tijekom rada

ne komentira ni ponašanje, ni proces, ni uradak, već potiče pozitivna ponašanja

i pazi na poštivanje pravila grupe.

d) Ukoliko neko dijete ne želi crtati na zajedničkom papiru, ostavlja se njegov

prostor prazan i daje mu se mogućnost crtanja na zasebnom A4 ili A3 papiru.

Koji se kasnije u suglasnosti sa djetetom može dodati grupnom crtežu ili dio

crteža djeteta. Važno je dozvoliti djeci da se izraze kako žele, a kasnije o tome

porazgovarati.

e) Nakon 15 minuta slobodnog crtanja djeci se daje uputa: polako dovršite svoje

crteže, odmaknite se od crteža i pogledajte cijeli zajednički crtež, vidite

nedostaje li vam nešto, što bi još dodali prezentaciji vaše grupe.

Ponovo se vratite crtežima i nacrtatjte što osjećate, možete nacrtati poveznice

među pojedinačnim crtežima – kako se s kim slažete. Možete slobodno unutar

zajedničkog crteža iscrtati različite simbole, boje, oznake natpise koje imate ili

osjećate prema drugoj djeci odnosno prema drugim pojedinačnim crtežima.

Pri ovom radu važno je da obratite pažnju da li vam smeta kada netko crta

nešto po vašem crtežu i kako se osjećate kada drugi ulaze u vaš prostor i kako

vam je kada vi crtate po tuđim crtežima. Pri tom, ako netko kaže da ne želi da

mu se crtež dira trebate poštivati njegovu želju, a i sami možete reći na lijepi

način što vas smeta.

f) Nakon 5-7 minuta ovog rada crtanje je gotovo, te se djeci daje sljedeća uputa:

Imenujte svoj pojedinačni crtež kako god želite, zapišite taj naziv i razmislite

kako biste imenovali cijeli zajednički crtež, odnosno vašu grupu pa zapišite i taj

naziv.



119

5. Aktivnost: Diskusija – razmatranje rada (15-20 minuta)

a) Grupni crtež može ostati na podu ili ga se može zalijepiti na zid tako da bude

svima bolje vidljiv.

b) Voditelj pozitivno opisuje njihov uradak i poziva djecu da svatko kaže kako mu

je bilo sudjelovati u ovom grupnom radu, što im je smetalo, a što im se sviđalo,

kako oni vide svoju poziciju u ovoj grupi (na crtežu) i kako doživljavaju grupni

crtež sa svim različitostima koje u sebi sadrži. Kako bi opisali ovaj zajednički

rad i djelo koje su napravili.

c) Na kraju se izvlače glavne pouke iz rada o glavnim odrednicama pozitivnog

grupnog rada, suradnje, tolerancije, poštivanje osobnih i tuđih granica,

poštivanja različitosti, međusobne komunikacije.

d) Upute voditelju:

Važno je da se djeca nauče govoriti iz ja pozicije, ne optužujući druge, nego

govoreći kako se oni osjećaju uslijed nečijeg ponašanja.

Tijekom rada kada dijete postupi neadekvatnim ponašanjem treba ga poučiti

alternativnim asertivnim ponašanjima, na pozitivan način dati mu do znanja

kako takvo ponašanje utječe na drugu osobu, koja je potreba, želja ili osjećaj

ispod tog ponašanja te kako i drugom vrstom ponašanja može postići svoj cilj

(zadovoljiti svoju potrebu).

Također je važno da se u diskusiji razgovor vodi oko crteža i simboličnog

prikaza jer je djeci lakše govoriti o crtežu nego direktno o sebi.

Važno je niti u jednom trenutku biti kritičan prema djeci i njihovom uratku, već

poticati uradak kakav god on bio, ne inzistirati na krutim pravilima kada se radi

o ekspresivnim zadacima, već dopustiti slobodu izražaja djeci te ih samo

promatrati. Važan je proces stvaranja, a ne rezultat.

Ovaj rad je iznimno vrijedan dijagnostički kriterij u smislu da voditelji mogu

puno naučiti o djeci promatrajući njihovo ponašanje tijekom rada i proces

stvaranja te to iskoristiti kasnije u individualnom terapijskom radu

spojedinačnim djetetom ili za formiranje daljnjeg grupnog terapijskog rada.

e) Na što sve voditelj može obratiti pažnju (neki važni indikatori):

Kako dijete pristupa radu (želi, ne želi, pasivno, aktivno) kako pronalazi svoj

prostor, kako sudjeluje u interakciji sa drugima i međusobnom dijeljenju

materijala, pribora i prostora?

Koje boje koristi (jarke ili blage, pastele ili tempere i dr.), da li kombinira boje

ili koristi samo određene, kakvim pokretima crta (kružnim, ravnim, valovitim,

zig-zag...), kakvu kvalitetu ti pokreti imaju (slabašni su, strašljivi, oprezni,

agresivni, agitirani, strastveni), kakav je utisak (blag, iscrtkan, jak, poduplan,

točkast, treperav...)?



120

Kakve simbole i likove koristi i gdje smješta svoju likovnu priču (u fantastični ili

realni svijet) ima li magične simbole i momenteili se koristi svemirskim ili

životinjskim svijetom uli nekim drugim?

Koliko prostora na papiru zauzima (veliki, mali, skučen, prostran) i gdje unutar

crteža se nalazi njegov prostor (u sredini, prema sredini, prema rubu, na

samom rubu, ili izvan)?

Kako omeđuje svoj prostor (granice su jako vidljive i debele, slabašne,

propusne, nepropusne, samo u jednom smjeru ili ih nema?)

Kako reagira kada drugi ulaze u njegov prostor? Da li on ulazi u tuđe prostore i

s kakvom kvalitetom, ustručava li se ili ne izlazi iz svog prostora?

Kakve simbole koristi, koju kvalitetu imaju njegovi crteži?


Kojom brzinom izvodi rad i kako se ponaša kada završi: mirno čeka, komunicira

sa drugima, ometa ih, nemirno je, agresivno...).



121

8. LITERATURA

Literatura – ples i pokret

1. Bonnie Meekums: Dance Movement Therapy, SAGE publication, London, 2002.

Literatura – art terapija:

1. Luzzatto, P. (2009). Arte terapia. Assisi: Citadella

2. Malchiodi, C.A. (2011). Handbook of art therapy. New York. The Guilford Press

3. McCarthi, D. (2008). Speaking about the unspeakable: Non-verbal methods

and experiences in therapy with children. London: Jessica Kingsley Publishers

4. Oaklander, V. (1996). Put do dječjeg srca. Gestaltistički pristup djeci. Zagreb:

Školska knjiga

5. Rubin, J.A. (2005). Child art therapy. Hoboken: John, Wiley & Sons

6. Pearson, M. i Wilson, H. (2009). Using expressive arts to work with mind body

and emotions. Theory and practice. London: Jessica Kingsley Publishers

7. Rubin, J.A. (2005). Child art therapy. Hoboken: John, Wiley & Sons

8. Schroder, D. ( 2004). Little windows into art therapy: Small openings for

beginning therapists. London: Jessica Kingsley Publishers

9. Stevens, J. (1997). Moć svesnosti. Beograd: Esotheria

10.Škrabina, D. (2013). Art terapija i kreativnost. Zagreb: Veble commerce

Literatura - psihodrama/drama:

Knjige:

1. Gruić, I. (2002). Prolaz u zamišljeni svijet - procesna drama ili drama u

nastajanju. Zagreb: Golden Marketing

2. Đurić, Z., Veljković, J., Tomić M. (2004). Psihodrama. Zagreb: Alinea.



122

3. Nikolić, S. (1995). Psihodrama. Zagreb: Prosvjeta.

4. Grupa autora (2007). Ne raspravljaj, igraj!: priručnik forum-kazališta. (ur. V.

Krušić). Zagreb: Hrvatski centar za dramski odgoj i Pili-poslovi

5. Boal, A (2009). Igre za glumce i ne-glumce. (prijevod Jasna i Tena Šojer).

Zagreb: Hrvatski centar za dramski odgoj i Pili-poslovi

6. Scher, A., Verrall C. (2005). 100+ ideja za dramu.(prijevod Jasna Šojer).

Zagreb: Hrvatski centar za dramski odgoj i Pili-poslovi

Članci:

1. Gruić, I. (2007). Analysis of some aspects of participation in a theatre in

education programme. Odgojne znanosti. Vol. 9, br. 1, str. 7-31

2. Mindoljević Drakulić, A. (2011). Terapijske interpretacije u psihodrami s

adolescentima u školskom okruženju. Napredak, Vol.152 No.1, str. 121-132

Web stranice:

1. www.centarseca.hr

2. http://www.hcdo.hr/

3. http://www.centar-psihodrama.hr/

4. http://www.dramatoolkit.co.uk/

http://www.centarseca.hr/

http://www.hcdo.hr/

http://www.centar-psihodrama.hr/

http://www.dramatoolkit.co.uk/

pp„ljubav u pokretu“

Documents