Šal od kašmira Sandalovo drvoLjubav na talijanski način

Brak na talijanski način

Ellis, Julia i Dorie najbolje su prijateljice od osnovne škole. Sada, u srednjim tridesetima, sve se tri nalaze na životnim i

ljubavnim raskršćima. Elis je upravo otpuštena s posla i svodi račune o zadnjih deset godina svog života. Julia ima muškarca

koji bi za nju učinio sve na svijetu, ali ona ne može skriti svoju nesigurnost i u potpunosti mu se prepustiti. A Dorie je

zaprepaštena izdajom muškarca kojeg je voljela najviše na svijetu. Tri će žene odlučiti provesti ljeto u unajmljenoj kući na moru. A vlasnik kuće naočiti je i preplanuli surfer Ty koji će zainteresirati

svoje nove gošće. Ovoj će se ekipi pridružiti i misteriozna žena koja bježi od svoje prošlosti i potrebno joj je sklonište.

U unajmljenoj kući naći će se tako petero ljudi koji će morati preispitati sve što znaju o svojim životima

i krenuti na put na kojem će otkriti tajne koje će ih dovesti do oprosta, ali i nove ljubavi.

Mary Kay Andrews je popularna američka spisateljica ljubavnih romana, a Ljetna ljubav njezin je prvi roman preveden na hrvatski

jezik. Duhovita je to i opuštajuća priča o ljubavi, iskrenosti i svim onim stvarima koje naše živote čine vrijednim življenja.

»Ljetna ljubav je poput savršenog dana na plaži. Ne želite da završi. Ne morate se pakirati i nikamo otputovati. Ova je knjiga savršen godišnji odmor u bilo kojem dijelu godine.«

SUSA N ELIZA BETH PHILLIPS

ISBN 978-953-14-1183-7149,00 kn

www.mozaikknjiga.hr

Mary Kay Andrews

Ljetna Ljubav

MOZaIKOva Zabavna bIbLIOteKaknjiga stodvadesetsedma

Naslov izvornika Summer Rental

Copyright © 2011 by Whodunnit, Inc.

Copyright za hrvatsko izdanje © Mozaik knjiga d.o.o., 2012.

UrednikZoran Maljković

Nakladnik Mozaik knjiga

Za nakladnika Bojan Vidmar

Glavni urednik Zoran Maljković

Grafički urednik Ivica Jandrijević

Tisak Znanje, Zagreb, lipanj 2012.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, repro-ducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snima njem ili dru ga čije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

ISBN 978-953-14-1183-7 (meki uvez)CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 807851.

ISBN 978-953-14-1184-4 (tvrdi uvez)CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 807852.

Mary Kay Andrews

Ljetna ljubavSa engleskoga prevela

DiviNa MarioN

S ljubavlju posvećeno Molly Hogan Abel koja doista zavređuje da je kujem u zvijezde

7

1.

Nije to bio povoljan način da se započnu praznici, a pogo-tovo ne nov život. Kiša ju je progonila cijelim putem duž

istočne obale, prelijevajući joj se po vjetrobranu, napadajući joj auto sa svih strana. Između zapljuskivanja za koje su bili zaslužni poluprikoličari što su prolijetali pokraj nje brzinom od osamde-set milja na sat (za razliku od njezinih umjerenih pedeset i pet) i žestokih naleta vjetra za koje je bila zaslužna oluja, drugo ništa i nije mogla napraviti da bi uopće ostala na cesti.

Sama je kriva za ovo, zaključila je Ellis. Trebala se držati pr-vobitnog plana. Trebala je ustati u neko razumno doba, barem pričekati da se pojavi dnevno svjetlo prije nego što krene na put autom od Philadelphije do Sjeverne Karoline. Umjesto toga, tje-rana nekim ludim impulsom, jednostavno je zaključala kuću i odvezla se malo poslije ponoći.

Bila je to vrlo neelisovska odluka. Ali, ni njezina starog života u Phillyju više nije bilo.* A negdje, na tom dugom putu automobi-lom prema jugu podsvjesno je bila zaključila da na nju sigurno če-ka zametak nekoga novog života, negdje na moru. U kolovozu.

Ellis je duboko udahnula i počela kružiti ramenima, najprije prema naprijed, a onda prema natrag, pokušavajući tako otjerati ukočenost koja ju je uhvatila nakon šest sati vožnje. Posegnula je za putnom termo šalicom punom kave u Accordovu držaču za čaše i otpila dug gutljaj, u nadi da će to raspršiti omaglicu što ju je hvatala od umora.* Philly je naziv od milja za Philadelpiju – nap. prev.

Mary Kay Andrews

8

Sat vremena kasnije ugledala je putokaz: Nags Head, 132 mi-lje. Osmjehnula se. Pljusak se smirio i pretvorio u sitnu kišicu. Do kuće pod nazivom Oseka trebala bi stići oko sedam.

Smiješak joj je naglo izblijedio. Uopće na to nije ni pomislila: prema ugovoru o iznajmljivanju koji je potpisala, u kuću može ući tek u dva poslijepodne.

U mislima je sastavila e-mail što će ga sama sebi poslati: Prima: EllisSullivan@hotmail.com. Od: EllisSullivan@hotmail.com. Predmet: Zajeb plana = zajeban plan.

Ali, taj će podsjetnik morati pričekati. Autocesta se uspinja-la i Ellis se našla na dugom, blago zakrivljenom mostu. Na još jednom prokletom mostu. Ovo je valjda posljednji. Most preko zaljeva Chesapeake gotovo ju je dokrajčio. Osjećala je kako joj se čeljust čvrsto steže. Prsti su joj grčevito držali volan, a srce uda-ralo kao ludo. Potočić znoja cijedio joj se niz leđa.

Nags Head nalazio se na sjevernokarolinskom Outer Ban-ksu. Tjednima je proučavala vodiče, karte i interaktivne planere Američkog autokluba. Podrobno se upoznala sa zemljopisnim karakteristikama ovog otoka, čak i s njegovom topografijom. No, uporno je odbijala sebi dopustiti da se usredotoči na mostove. Či-njenica je bila, kao što su to sve ostale cure i predobro znale, da mostovi – čak i jadni mali mostovi kao što je Sam Varnedoe koji kod kuće u Savanni povezuje otoke Whitemarsh i Wilmington – tjeraju Ellis Sullivan strah u kosti.

Upirala je oči ravno naprijed, ne usuđujući se pogledati ni de-sno ni lijevo da ne bi vidjela vodu što je tekla ispod mosta. Kad je konačno prešla most, ruke su joj bile ljepljive, a majica mokra od znoja.

Sad je bila na samom Outer Banksu. Pokraj nje su promica-li putokazi označujući smjer prema raznim gradićima: Corolla, Duck, Southern Shores, Kitty Hawk, Avalon Beach. Sunce je

Ljetna ljubav

9

izlazilo i zapravo ju je zaprepastilo kako je obala ovdje gusto naseljena. Očekivala je da će vidjeti busene trave šašuljice što se ističu naspram iskričave modre vode; usidrene jedrilice kako se njišu; velike, sivom šindrom prekrivene kuće, sumorno zagleda-ne u more; pokoji svjetionik. Zapravo sve što je dosad vidjela od legendarnog Outer Banksa moglo se isto tako nalaziti negdje na obali Jerseyja, u Myrtle Beachu, Fort Lauderdaleu ili bilo kojem turističkom središtu na Istočnoj obali – milje i milje hotela i mo-tela, restorana, velikih trgovačkih centara što su se nizali s obje strane ceste, kao i obalni pojas gusto načičkan međusobno tijesno zbijenim stambenim kompleksima i golemim, pastelno obojenim kućicama na plaži.

Vozila je prema jugu Autocestom 12, sve dok je kompjuterizi-rani glas iz GPS-a nije uputio da skrene nalijevo, a zatim nadesno pa je tako znala da se primiče cilju. Put Virginije Dare bio je ce-sta uz obalu. Ovdje je između kuća barem bilo dovoljno prostora. Jednom ili dvaput čak je na trenutak zaista ugledala pješčane dine i čuperke morske trave. Konačno je ugodno modulirani ženski glas veselo najavio: »Stižete na odredište, nalijevo.«

Ellis je usporila i zabuljila se kroz vjetrobran. Dugačak prilaz prekriven drobljenim školjkama vodio je preko pješčanog terena zarasla u korov. Na rubu pločnika stajao je sandučić za pisma, a na njemu znak u obliku kita, izblijedio od sunca i izrezan od cedro-vine. Na znaku je ispranim slovima bijelom bojom bilo ispisano oseka. Kolni prilaz završavao je pred nečim što je nalikovalo na dvokatnu garažu. Zdanje s krovom od drvene šindre, onako siv-kasto i smećkasto, bilo je posebna priča. Kroz dvostruka otvorena drvena vrata na garaži uočila je oronuli tamnožućkasti Bronco s crvenom daskom za surfanje privezanom na krovni nosač.

Pokraj garaže, izrastajući iz niza drvenih stuba, uzdizala se dvokatnica čudna i nepravilna oblika. Preko pročelja kuće bio

Mary Kay Andrews

10

je rastegnut dugačak, otvoren trijem. Po njemu kao da je stu-pao cijeli red stolaca za ljuljanje, a ručnik za plažu veselo išaran prugama bio je nehajno prebačen preko ograde. Od pjeskovitoga bočnog dvorišta drveni nogostup vodio je uz visoku pješčanu di-nu i prelazio preko nje.

Bez puno premišljanja, Ellis je autom zašla na sljedeći kolni prilaz. Tu uopće nije bilo kuće, samo pougljenjeni ostaci temelja od betonskih blokova, zajedno s nešto pocrnjelih greda. Crno-narančasti natpis ZABRANJEN PROLAZ bio je pričvršćen na betonskom zidu. Ubacila je mjenjač na Accordu u položaj za parkiranje i izašla iz auta, dok su joj se noge i leđa puni grčeva vrišteći bučno bunili protiv toga. U zraku su se već osjećale vru-ćina i sparina. Napravila je nekoliko niskih čučnjeva, pogledom prelazeći susjedno dvorište u potrazi za znakom bilo kakva života. Jesu li se prethodni gosti već odjavili? Ili Bronco u garaži pripada nekome tko još uživa u posljednjih sat-dva na plaži prije nego što kucne čas da krene kući?

Nehajno je prišla sandučiću za pisma i zagledala se prema kući. Njihovoj kući, bar što se tiče ovoga kolovoza. Ellis je namjeravala iskoristiti svaki sat narednog mjeseca.

»Oseka«, rekla je naglas, zadovoljna što kuća barem izvana odgovara fotografiji koju je vidjela u popisu ponude za ljetni na-jam. Dakako, ta je slika prikazivala i primamljivu zelenu tratinu urešenu bujnim plavim hortenzijama i kričavo ružičasti bicikl za dvije osobe opremljen šarmantnom pletenom košarom i naslo-njen na ružama prekrivenu ogradu od drvenih kolčića. Ničemu od toga sad nije bilo ni traga. Zapravo, jedino što se, osim re-kordne količine korova, moglo vidjeti u onome što je valjda tre-balo biti dvorište bila je termo kutija od stiropora puna praznih pivskih limenki i razmočene hrpe požutjelih novina, još uvijek u plastičnom omotu.

Ljetna ljubav

11

Spustila je pogled na ručni sat. Mora nekako ubiti još pola dana do ulaska u kuću. Ellis kao Ellis, već je bila isplanirala da dođe nekoliko sati prije ostalih. Za to će vrijeme imati priliku da skoči u dućan, za sve pripremi današnju večeru, malo sredi stvari po kući. Posteljina nije bila uključena u najam kuće pa je ponijela dovoljno plahti i ručnika za sve, za svaki slučaj. I da, imat će mo-gućnost da prva odabere sobu u kojoj će spavati, ali s obzirom na to da je sama obavila sve pripreme u vezi s pronalaženjem kuće i planiranjem ovog ljetovanja, hoće li se zbilja itko zbog toga bu-niti? Pa, Willa će se možda i pobuniti. Starija je od ostalih samo dvadeset mjeseci, ali se zbilja umije služiti laktovima i svakome šefovati. Od Wille bi se moglo očekivati da optuži Ellis što se uvalila u najbolju sobu. A ona to uopće nema namjeru učiniti. Sa-mo ne želi spavati u sobi koja gleda na ulicu i u koju dopire previše buke. Ima lagan san, a i mnogo je toga o čemu mora porazmisli-ti. A uostalom, kao jedina neudata žena u grupi, naviknuta je na vlastiti prostor. I previše naviknuta na to, kiselo pomisli.

Umirala je od želje da izbliza razgleda Oseku. Osvrnu se lijevo i desno niz cestu. Ni najmanjega znaka prometa. Tek još jedno pospano ljetno jutro na plaži. Možda ne bi bilo loše da se prošeće po kolnom prilazu ove izgorjele kuće i provjeri može li odavde štogod vidjeti. Tehnički se, znala je to, radi o neovlaštenom stu-panju na tuđi posjed. Ali, to nije isto kao da namjerava opljačkati ovo mjesto. Što se tu još uopće i ima opljačkati?

Brzo, da ne izgubi hrabrost, Ellis se žustro zaputila prilazom posutim drobljenim ljušturama od kamenica. Još jedan drveni da-ščani nogostup i niz stuba što vode uz pješčanu dinu i preko nje, baš kao i onaj u Oseki, očito je preživio požar što je bio zahvatio kuću. Koračala je hitrim koracima, ne želeći da je vidi netko s ceste.

Na vrhu dina bila je krovom natkrivena drvena terasa. Svo-jevremeno je to vjerojatno bilo presjajno mjesto za sjedenje i

Mary Kay Andrews

12

pijuckanje koktela i uživanje u povjetarcu s oceana. Ali, to je bilo nekad. Sad je jedan dio terase bio istrunuo, a na ogradi mjestimič-no više nije bilo stupića. Dvije potrgane plastične ležaljke ležale su prevrnute na stranu, ali je Ellisinu pažnju privukao pogled što se odavde pružao. Odavde je vidjela Nags Head kakav je bila za-mislila. Dine, prekrivene travom šašuljicom, grmovima obalne šljive* i raslinjem čije ime nije znala, strmo su se spuštale prema širokoj, bijeloj plaži. Morska se voda bila povukla zbog oseke i podno dina sivkastoplavo svjetlucao je Atlantski ocean. Duž žala su tu i tamo šetali ljudi saginjući se i skupljajući školjke.

»Savršeno!« uskliknula je Ellis.I upravo je tada začula kako su se iza nje zalupila neka drvena

vrata sa zaštitnom mrežicom. Okrenuvši se, vidjela je nekakvo kretanje u stanu na katu iznad garaže kraj Oseke. Stan je s obiju strana i odostraga bio okružen malenom drvenom terasom. Dok je tako promatrala, na terasi se pojavio neki muškarac. Jasno ga je vidjela – bogo mili! – bio je samo u gaćama.

Muškarac je bio bosonog, jako preplanuo, neuredne smeđe kose izblijedjele od sunca. Široke bijele bokserice visjele su mu nisko na uskim kukovima. Okrenuo se licem prema vodi, zijev-nuo i protegnuo se. A onda se, dok ga je Ellis promatrala razja-pivši usta od čuđenja i gađenja, posve nehajno prihvatio mokrenja preko ruba terase.

Obavljao je to mirno i bez imalo žurbe. Ellis je stajala kao na mjestu ukopana, lica grimizna od neugode. Kad je konačno za-vršio, opet se protegnuo, a onda se okrenuo prema njoj. I tada ju je ugledao, usamljen lik u kričavo ružičastim kapri hlačama i bijeloj majici, duge tamne kose što leprša na povjetarcu koji do-lazi s plaže.* U izvorniku beach plum (Prunus maritima): grm s jestivim plodovima nalik na

šljivu, raste na atlantskoj obali Amerike – nap. prev.

Ljetna ljubav

13

Muškarac joj se nonšalantno osmjehnuo. Zubi su mu bili bijeli i pravilni, a čak je iz te daljine vidjela zlaćane dlačice nekoliko dana stare brade. Nehajno joj je domahnuo.

»Hej«, doviknuo joj je. »Otkud vi?«Ellis je jedva uspjela protisnuti jedno »hej«. A onda je pole-

tjela niz stube onoliko brzo koliko su je noge obuvene u japanke mogle ponijeti.

14

2.

Ellis je uskočila u Accord i izvezla se natrag na cestu takvom brzinom da je usput skoro pokupila sandučić za pisma što je

pripadao Oseki. Tako mi i treba kad njuškam okolo, pomislila je. Da me odozgo s terase promatra nekakav perverznjak. Osvrnula se preko ramena prema stanu iznad garaže da provjeri hoće li se muškarac ponovo pojaviti na terasi da vidi je li ona još tamo. No, sad mu više nije bilo ni traga ni glasa. Uz malo sreće, mislila je, to će biti vlasnik onog Bronca parkiranog u garaži. Uz malo sreće, mogao bi se svaki čas odjaviti iz Oseke pa će već biti daleko kad ona uđe u kuću. Uz malo sreće.

Ali, što da ona dotad radi? Niže niz cestu nalazi se trgovački centar, ali se vjerojatno neće otvoriti sve do deset. Treba se opskr-biti hranom, ali ne želi da joj zamrznute namirnice satima leže u vrućem prtljažniku.

Besciljno se vozila cestom sve dok nije naišla na restoran čiji je neonski natpis obećavao doručak poslužujemo svakodnevno i cjelodnevno. Parkiralište je bilo puno. Uočila je čak i dva UPS-ova kamiona, što je, kako je prije puno godina naučila od oca, značilo da ovo mjesto mora biti barem koliko-toliko pristojno.

Konobarica ju je smjestila za stol kraj prozora, a Ellis je naru-čila kajganu, pureće popečke i lepinju. Bez maslaca. Bez kave. Sad je bila potpuno budna. Umjesto kave, zatražila je ledenu vo-du i sok od grejpa.

Kad je hrana stigla, trudila se da jede polako želeći da vrijeme što prije prođe. Restoran je bio bučan, pun male djece koja su se smijala i trčkarala između stolove, uz uzbuđeno čavrljanje obitelji

Ljetna ljubav

15

i prijatelja na ljetovanju. Kad je završila s jelom, Ellis izvadi iPho-ne da provjeri poštu.

Bio je to nov iPhone. Tokom svih ovih godina što je radila u banci, Black-Berry što ga je nosila sigurno zakvačen izvana na torbici bio joj je glavna veza sa svijetom. Svakog je jutra, uklju-čujući i vikende, najprije njega uzimala u ruku – čak i prije nego što bi se istuširala i oprala zube, a uvečer bi joj posljednje bilo da ga provjeri, prije nego što će utonuti u san.

Međutim, prije dva tjedna, upravo je preko tog BlackBerryja primila poziv da se javi Phyllis K. Stone u Odjelu za ljudske re-surse. U cijelom je poduzeću gospođa Stone bila poznata kao »crni kosac« ili »nadgrobni kamen«.* Prema Ellis je, međutim, u onim rijetkim prilikama kad su imala posla jedna s drugom, uvi-jek bila savršeno ljubazna. Tog je dana Ellis pretpostavljala da je očekuje nova polica zdravstvenog osiguranja. No, dokumenti što ih je gospođa Stone preko stola šutke gurnula prema Ellis nisu imali nikakve veze s prvom ratom premije ili sa sudjelovanjem u troškovima. BancAtlantic, njezina poslodavca tijekom proteklih jedanaest godina, spokojno je rekla gospođa Stone, progutao je – ne, točna je riječ glasila pripojio – CityGroup, Inc.

»Jasno, CityGroup ima vlastiti marketinški odjel«, nastavila je gospođa Stone. »A budući da su nam u ovom trenutku glavna bri-ga smanjenje troškova i maksimalna uspješnost, kao i financijska stabilnost koju možemo zajamčiti dioničarima, izvršni odbor je odlučio raspustiti marketing BancAtlantica.«

Ellis nije bila sigurna što točno znače riječi gospođe Stone.»Raspustiti? Znači li to da ću biti premještena u CityGroupov

odjel?«Gospođa Stone gurnula je fascikl za milimetar bliže Ellis.

* Prezime Stone kao opća imenica znači »kamen« – nap. prev.

Mary Kay Andrews

16

»Bojim se da ne.«Ellis je osjetila kako joj se usta suše, a dlanovi počinju znojiti.

Voljela je svoj posao, voljela je ljude s kojima je radila, voljela je životni stil koji je sebi mogla priuštiti: vlastitu kuću u dobrom di-jelu grada, poslovna putovanja uz velikodušan obračun troškova, novi auto svake tri godine.

»Znači«, rekla je s lakim podrhtavanjem u glasu, »da ću biti premještena na drugo radno mjesto u banci? Hoću reći, nisam ja baš tako vezana za marketing. Studirala sam ekonomiju, a prije dolaska u BancAtlantic...«

Gospođa Stone lagano naškubi usta. Ruž boje fuksije bio joj se zavukao u duboke nabore na gornjoj usnici, a imala je i brko-ve. Ellis se pitala zašto te dlačice ne odstrani voskom ili ih bar dadne izbijeliti.

Sad je gospođa Stone opet počela lupkati po mapi pred sobom. Na koricama mape nalazila se sjajna fotografija BancAtlanticova sjedišta, zdanja od granita i kroma, a preko slike bile su ispisane riječi promjene – sutrašnji plan.

S vanjske strane prozora u uredu gospođe Stone čuo se neka-kav štropot. Ellis je podigla pogled i ugledala platformu za pra-nje prozora kako polagano klizi mimo sedmog kata. Ali ljudi na platformi nisu bili perači prozora. Na sebi su imali tamne radne kombinezone i hrvali su se s golemim natpisom od kroma što se sastojao od dvaju slova CG, visokih osam stopa i ispisanih zao-bljenim rukopisom.

Ellis je bilo očito da, što se tiče promjena, novi vlasnici njezine banke ne namjeravaju čekati do sutra.

»Ovo je vaša otpremnina«, mirno je rekla gospođa Stone. »Vi-djet ćete da je velikodušna. Dobit ćete mirovinsku uplatu, to je jasno. Za svaku godinu rada u ustanovi bit će vam isplaćena dvo-tjedna plaća.«

Ljetna ljubav

17

»U ustanovi?« tupo je rekla Ellis.»U BancAtlanticu«, podsjetila ju je gospođa Stone. »Premda«,

dodala je zatim bacivši pogled na sat ovijen oko neprirodno tan-kog zgloba, »otprije tri minute BancAtlantic više ne postoji. Sad smo svi CityGroup. Uzbudljiv čas, zar ne?«

Osobno, mislila je Ellis, ona baš i ne bi odabrala »uzbudljiv« kao pridjev kojim bi opisala ovaj trenutak. Konačno je ispružila ruku i dohvatila fascikl što ga je gospođa Stone, palac po palac, gurkala prema njoj. Počela je prelistavati po sadržaju fascikla. Bili su tu službeni obrasci i memorandumi pa joj je, samo od po-gleda na te sitno ispisane dokumente, žila na čelu stala udarati. Mora se vratiti u svoj ured, pročitati sve dokumente i pokušati sve to obraditi.

Ustala je.»Koliko imam vremena za ovo?« zapitala je. »Radim na jed-

nom velikom projektu, a izvještaj bi trebao biti gotov do sljede-ćeg tjedna.«

Gospođa Stone je trepnula. Ellis bi se bila mogla zakleti da tu ženu nikad dotad nije vidjela kako trepće. Nikad.

»Oh«, rekla je gospođa Stone. »Mislila sam da je to jasno. S poslom završavate smjesta.«

»Ono, odmah?«»Bojim se da je tako«, rekla je gospođa Stone pružajući ruku s

dlanom okrenutim nagore i očito nešto iščekujući.Ellis Sullivan inače nije bila žena sklona sarkazmu. Ali, neka-

ko... ova prilika kao da je vapila za nečim takvim.»Što?« bijesno je rekla Ellis. »Nije vam dosta što ste me naju-

rili? Uzeli ste mi posao, karijeru, jedanaest godina života? A ja sam u zamjenu dobila – što? Dvadeset dva tjedna plaće? 'Bem mu sve', jel’ vi to mene zezate? I što još očekujete od mene, milosti-va? Bubreg? Slezenu?«

Mary Kay Andrews

18

Gospođi Stone trznuo se brk iznad gornje usnice.»Ovo je potpuno nepotrebno«, rekla je ukočeno. »Riječ je o

čisto profesionalnoj poslovnoj odluci koju je donio naš izvršni odbor. Molim vas, ne pokušavajte to prikazati kao nešto što ima veze s vama osobno.«

»Nema veze sa mnom osobno?« uzviknu Ellis boreći se sa suzama.»Ni najmanje«, rekla je gospođa Stone. Sad je ustala sa stolca.

Bila je dobrih šest palaca niža od Ellis. Opet je ispružila ruku. »Moram vas zamoliti da nam vratite identifikacijsku karticu.«

Ellis je plastificiranu karticu strgnula sa svilene vrpce što joj je visjela oko vrata i bacila je gospođi Stone ravno u lice. Žena je ponovo trepnula, a zatim je sagnula glavu, ali ju je kartica ipak okrznula po bradi prije nego što je pala na njezin pisaći stol.

»Vrpca je moja«, rekla je Ellis. »Nije vlasništvo poduzeća.«»Razumijem«, rekla je gospođa Stone. »To je u redu. A sad mi još

treba vaš BlackBerry. Zapravo, BlackBerry koji pripada poduzeću.«Ellis se lecnula.»Nemam ga sa sobom«, priznala je. »U uredu mi je. Donijet ću

vam ga kad ispraznim pisaći stol.«Gosođa Stone se smijuljila.»Vaš pisaći stol već je ispražnjen.«Prešla je preko sobe do vrata i otvorila ih. Neki zaštitar u ne-

poznatoj tamnosivoj odori stajao je na hodniku, u rukama čvrsto držeći veliku kartonsku kutiju. S vrha kutije stršao je šašavi cr-veni plišani medvjedić u majici s logom BancAtlantica izveze-nim zelenim slovima. Ellis ga prije dvije godine bila osvojila na božićnoj proslavi svojeg odjela. Torbica Louis Vuitton, torbica za koju se odlučila baciti u trošak nakon posljednje promocije, bila je prebačena preko zaštitarova ramena.

Gospođa Stone trgnula je glavom prema torbici. Ellis je uzela torbicu od zaštitara, posegnula u nju i odande iskopala BlackBerry.

Ljetna ljubav

19

Gospođa Stone je sagnula glavu, ali je Ellis najednom napustila sva želja za borbom. Stavila je BlackBerry na rub stola, okrenula se i krenula za zaštitarom niz hodnik, a onda za njim ušla u dizalo.

Ispružila je ruke da preuzme kutiju.»Dalje mogu i sama. Ne brinite. Neću se u trku vratiti ovamo

gore s Uzijem u ruci ili nešto slično.«Zaštitar je slegnuo ramenima.»Žao mi je. Moram vas ispratiti iz zgrade. Politika kuće.«Na ploči u dizalu udarila je prstom po gumbu PG pa su se šut-

ke odvezli dolje do podzemne garaže. Zaštitar je pošao s njom do Accorda. Otvorila je prtljažnik i on je stavio kutiju unutra, pruživši joj komad papira koji je dotad ležao navrh njezinih stvari u kutiji.

»Ovo je popis svega što smo uzeli iz vašeg ureda«, rekao je opravdavajući se. »Samo mi to parafirajte, razumijete?«

Načrčkala je svoje inicijale u dnu stranice, čak i ne pogledavši popis, pa mu pružila priznanicu.

Kimnuo joj je glavom.»Ovo je zbilja pravo sranje. Mrzim ovaj dio priče.«»Nije vam ovo danas prvi otkaz?«»Vi ste mi jedanaesti«, rekao je tmurno. »Poslije ručka na red

dolaze komercijalni krediti. Cijeli usrani odjel.«Ellis je kimnula. Nije bilo nikakve utjehe u tome što se i osta-

tak poduzeća uništava i odbacuje, odjel po odjel.»Vidimo se«, rekla mu je znajući da neće biti tako.Tokom prva dva dana nakon onog što je u mislima počela

nazivati otkaznim danom nije znala što bi sama sa sobom zapo-čela. Prvo jutro ustala je, kao i obično, u šest ujutro i u mraku posegnula za BlackBerryjem. Nakon kraće panike prisjetila se da ga joj je banka oduzela, zajedno s ranijim identitetom. Zatim je zaječala i ponovo se zavalila u krevet shvativši da je ništa ne tjera na ustajanje.

Mary Kay Andrews

20

Ono što je zatim uslijedilo bio je tjedan ispunjen ucviljenošću. Dva se dana nije kupala, nije izlazila iz prljavih hlača za jogu i majica, preživljavala je na jednoličnoj prehrani koja se sastojala od žitnih pahuljica prelivenih hladnim mlijekom i cjelodnevnom gledanju televizije zato što nije bila u stanju izaći iz kuće. Na kraju krajeva, kamo bi i pošla? Nakon sedam dana terapije reprizama Doktora Phila prisilila se na izlazak i kupovinu iPhonea. Čak je za tu stvarčicu kupila i živahno ružičastu navlaku.

Budući da nikad nije imala nikakvu e-mail adresu osim adre-se u BancAtlanticu, otvorila je korisnički račun na Hotmailu i svima kojih se mogla sjetiti poslala poruku o tome da sad ima novi e-mail. Uslijedila je neizbježna poplava poruka u kojim su je prijatelji pitali što se dogodilo.

Nije mogla podnijeti pomisao na to da je netko žali, poseb-no zato što se već dovoljno samosažalijevala, pa je svima uputila odgovor koji je zračio samopouzdanjem: »Prilagodba karijere na pola životnog puta! Vrijeme da zastanemo i posvetimo se mirisu ruža! Pojedinosti slijede.«

No, daljnjih pojedinosti nije bilo. Bar zasad. Nakon gubitka posla jedino joj je ovaj odlazak s curama na ljetovanje na kojem je radila sve od travnja, kad su se sve bile našle u Savanni zbog po-greba Julijine majke, davao volje da nastavi. Uporni glasić negdje u glavi neprestano joj je ponavljao kako bi bilo bolje da je otkazala ovo ljetovanje, prištedjela novac i smjesta se vratila na tržište rada.

A ona je tom upornom glasiću odvraćala: Za-ve-ži-do-vra-ga.Bio je gotovo kolovoz. Nema šanse da će otkazati ovaj odla-

zak na more.I tako je sad bila ovdje, sjedila u nekom restoranu u Nags He-

adu, u državi Sjeverna Karolina, a dva tjedna od njezine otpre-mnine već su bila potrošena. Pa što onda? U proteklih pet godina odlazila je na dopust točno na tjedan dana godišnje, provodeći

Ljetna ljubav

21

Božić uz majku i tetu Claudiju u stambenom kompleksu u Sara-soti i slušajući rječkanje između njih dvije.

U travnju je Ellis sjedila uz Juliju u prvoj klupi crkve Blagoslov-ljenog Sakramenta u Savanni. Dorie je sjedila uz Juliju s druge strane, a Willa je sjedila iza Dorie. Booker, Julijin dugogodišnji dečko, nije uspio na vrijeme doputovati iz Londona. Sve su se če-tiri čvrsto uhvatile za ruke dok je otac Tranh, mladi svećenik ko-jeg nijedna od njih nije prepoznala, služio misu kršćanskog ukopa za Catherine Donohue Capelli. Poslije su, pošto su se vratile u kuću Capellijevih i pošto su se svi žalobnici konačno razišli, ski-nule crninu, uskočile u pidžame i ispružile se na krevetu za jednu i pol osobu u staroj Julijinoj spavaćoj sobi, baš kao i svakog petka u stara, dobra vremena. Samo što su se ovaj put, umjesto da pi-juckaju Pabst Blue Ribbon ukraden iz hladnjaka za pivo u garaži gospodina Capellija, nalijevale koktelima cosmopolitan.

I tada su skovale plan. Neće se više sastajati na pogrebima. Ellisin je otac umro dvije godine prije toga, a gospodin Capelli preminuo je – prije koliko? Šest godina? Nema toga više, izjavila je Julia, mašući po zraku praznom čašom.

»Skupa ćemo nekamo otići«, najavila je. »Na more. Sve koliko nas ima.« Pogledala je prema Dorie koja se bila nedavno vjenčala pa je značajno dodala: »Samo cure.«

Grupa je odabrala Ellis, planericu, organizatoricu, nemilosrd-no djelotvornu Ellis, da se pobrine za sve pojedinosti. Pa je Ellis to i učinila. I sad je ovdje, bez posla, ali uz priliku da cijeli mjesec kolovoz provede u iznajmljenoj kući zajedno sa svojim najboljim prijateljicama. A povrh toga i s Willom, Doriejinom sestrom, koja je samu sebe pozvala.

Osjećala je pravu pravcatu vrtoglavicu pri pomisli na to što ih čeka. Jantarno obojena ljeta njezina djevojaštva bila su joj najljepša u životu. Ona, Dorie i Julia bile su nerazdvojne, provodeći tjedan

Mary Kay Andrews

22

za tjednom na otoku Tybee, u ljetnoj kući čudna i nepravilna obli-ka kojoj je vlasnica bila Julijina baka, po cijele dane ljenčareći na plaži, a uvečer se satima spremajući za izlazak.

Dorie je uvijek privlačila hrpu potencijalnih udvarača pa su cure svuda išle zajedno, krstareći cestama uz plažu u velikom Fleetwood Caddyju što je pripadao Julijinoj majci. I uopće ni-je bilo bitno što Ellis nema dečka. Cadillac je bio bijel i bio je opremljen krovnim prozorom, s rezervnim kotačem pričvršće-nim izvana na prtljažnik, pravi svodnički auto, činjenica koju su sve smatrale ludo histeričnom – da Julijina pobožna majka, koja redovito ide u crkvu, vozi svodnički auto. Voljele su Fleetwood jer je na njegova velika kožna sjedala moglo stati šestero-sedmero ljudi. Potpuno bi otvorili prozore pa na sav glas puštali omiljenu pjesmu i neprestano vrišteći ponavljali refren »OOOOPA, evo ga!«*, a Fleetwood bi se zanjihao uz svaki teški udarac basa.

Plesali su u diskaču čije je ime Ellis odavno zaboravila, ali se još uvijek sjećala dečka kojeg je tamo srela i s kojim je cijelu noć plesala onoga posljednjeg ljetnog vikenda prije drugog razreda srednje škole. Ime mu je bilo Nick i išao je u Boston College, a ona se, kad se glazba promijenila u »Kunem se«,** drage volje prepustila njegovu pipkanju i vlastitom maštanju o tome kako joj Nick – tako mu mjeseca i zvijezda nad njima – obećava da će je zauvijek voljeti. Onda je počela nastava i on joj je poslao par e-mailova, a onda se više nije javio.

Ellis je pogledala na svoj iPhone. Otvorila je prozor za poštu i utipkala adresu:

G.Culpepper@Oseka.com* U izvorniku WHOOMP, There It Is! – hip hop pjesma iz 80-ih u izvedbi grupe

Tag Team – nap. prev.** U izvorniku I swear – balada koju su napisali Gary Baker and Frank J. Myers, a

koja je 1994. postala hit u izvedbi Johna Michaela Montgomeryja – nap prev.

Ljetna ljubav

23

Dragi g. Culpepper, jasno mi je da vrijeme za prijavu moje grupe tehnički pada tek danas u dva sata popodne, ali se pitam, s obzirom na to da me stjecaj okolnosti doveo ovamo nešto ranije nego što je bilo planirano, bi li bilo moguće to vrijeme možda malo pomaknuti. Recimo, negdje oko podneva? Unaprijed vam zahvaljujem na razumijevanju. Iskreno, Ellis Sullivan.

Pritisnula je tipku pošalji i tren kasnije začula tihi šuštavi zvuk koji joj je dao do znanja da je poruka poslana. Gospodina Culpeppera zamišljala je, i to ne prvi put, kao smežurana, ali ljubazna starog šeprtlju. Predstavljala si ga je u izblijedjeloj ali uškrobljenoj havajskoj košulji, čvornatih koljena što izviruju is-pod bermuda od kariranog madrasa, u crnim soknama i izlizanim sandalama. Lice će mu biti išibano vjetrom, a glava gotovo ćelava. Smjesta će mu se svidjeti i ona i ostale cure pa će ih oslovljavati s »dušice« i »draga«.

Jedva je čekala da se licem u lice sretne s gospodinom Culpe-pperom.

24

3.

Maryn je vozila prema jugu, čas po međudržavnoj cesti, a čas po sporednim vijugavim putovima, bez ikakva određena

odredišta na umu. Što dalje. To je bilo jedino mjesto prema ko-jem je znala da mora krenuti. Što dalje od kuće, koliko god bila mala obitelj koju je za sobom ostavila. Što dalje od Facera, a to ju je jedino boljelo. No, nije bilo ničega što je u vezi s tim mogla napraviti. Još je uvijek vidjela Facerove molećive smeđe oči kako je promatraju dok juri po kući i baca stvari u sportsku torbu. Sli-jedio ju je iz sobe u sobu, a onda ju je, kad se spremila da izađe, dočekao na stražnjim vratima držeći u njušci crveni kožni povo-dac, u uvjerenju da se spremaju u pseći park.

Srce joj se kidalo što ostavlja Facera. Uvjeravala je samu sebe da će sa starim zlatnim retriverom sve biti u redu. Pa on nikad neće ozlijediti Facera, čak ni zato da se njoj osveti. Obožava Fa-cera, nabavio ga je još kao štene. Facer je bio uz njega prije nje i ostat će uz njega nakon nje. Zašto i ne bi? U svakom slučaju, sad je najvažnije da ona mora otići što dalje. Što dalje od njega. A to znači ostaviti Facera.

Pomislivši na njega, stala je oko prsta okretati prsten s velikim dijamantom. Toliko mu ga je puta htjela baciti u lice, reći mu da, kupio si me njime, ali je taj ugovor bio za cijeli život. Zamalo je prsten ostavila u stanu, zajedno s ostalim stvarima. Međutim, u posljed-njem času zaključila je da će ga i dalje nositi, kao podsjetnik – ako joj to uopće bude potrebno – na to kako se lako i jeftino prodala vragu.

Spustila je pogled na ruku. Rukav ih je skrivao, no još je uvi-jek osjećala ružne ljubičaste modrice što su joj se poput narukvice

Ljetna ljubav

25

ovijale oko lijeve podlaktice. Još jedan podsjetnik na pravog Dona Shackleforda. Modrice će izblijedjeti, to je znala, no sumnjala je da će ona ikad zaboraviti ledeni bijes, način na koji ju je šakom tako nehajno zgrabio za ruku – stežući je sve dok od bola nije kri-knula i ni najmanje ne mijenjajući izraz lica dok joj je objašnjavao što će joj točno učiniti ako je ikad ponovo uhvati da njuška po njegovim privatnim stvarima.

»Zakopat ću te«, rekao joj je, a čudna svjetlost zasjala mu je u bli-jedo plavim očima. »Negdje gdje te nikad nitko neće naći. Nitko čak neće ni znati da si nestala, sve dok ne bude prekasno. Ni Adam, ni tvoja majka, nitko neće znati što se dogodilo, kamo je otišla Maryn.«

Nasmiješio se na tu pomisao. Časak poslije toga, ispustio joj je ruku, ali je prije toga sagnuo glavu do njezine podlaktice i nježno izljubio crvene tragove što ih je ondje u bijesu ostavio.

Do trenutka kad je začula da je njegov Escalade zagrmio i iza-šao s kolnog prilaza, već je bila počela planirati bijeg.

Zaključala je ulazna vrata i otrčala u svoju spavaću sobu. Kad je izvukla novac skriven u uggsicama u stražnjem dijelu garde-robe, zapanjila se otkrivši da je uspjela prikupiti gotovo šest ti-suća dolara. Bila je počela s dvije tisuće i sedamsto dolara koje je zaradila prilikom travanjskog putovanja u Atlantic City, novac koji je osvojila igrajući blackjack, a za početni ulog Donu je rekla da ga je potrošila na odjeću i cipele. Laž joj je lako prešla pre-ko usana i nije se činila pogrešnom. Ostatak novca dodala je na mahove: dvadesetica maznuta iz snopa novčanica što bi ga Don uvečer bacio na komodu, stotica ušteđena od novca za koji mu je rekla da joj je potreban za novu jaknu, petsto dolara do kojih je došla kad je smiješno skup (i ružan) sat što joj ga je darovao za rođendan zamijenila za prikladniji primjerak.

Maryn ne bi bila mogla reći zašto poput hrčka skuplja sve te dvadesetice i pedesetice. Zar to zbilja čini radi one torbe Hermes

Mary Kay Andrews

26

Kelly na koju je bila bacila oko ili ipak zbog nejasnog sjećanja na cinični majčin savjet, procijeđen kroz bezbojne usnice na kojima visi cigareta? »Žena uvijek mora imati vlastitog novca. Uvijek. Vlastiti crni fond.«

Hvala Bogu bar za jedan dobar savjet koji je dobila od mame. Pakiranje nije dugo trajalo. Dvadeset minuta. Presvukla je bluzu, navukavši svilenu košulju dugih rukava da prikrije modrice na ruci. I eto je opet na cesti. Ponovo.

Koliko već dugo vozi? Oči je peku od naprezanja, a u rukama i ramenima osjeća bol. Uskoro će se morati zaustaviti. Zaustaviti se radi spavanja. Radi hrane, iako joj se na samu pomisao na jelo želudac dizao u grlo.

Prešla je virdžinijsku granicu i vidjela da je sad u Sjevernoj Karolini. Izlazilo je sunce. Spustila je Diorove sunčane naočale na oči i zaškiljila prema natpisu na kojem se oglašavalo mjesto po imenu Bukanir, motel u Nags Headu.

Nags Head. Roditelji su je odveli u Nags Head onoga ljeta kad joj je otac premješten u Fort Bragg u Fayettevilleu, u državi Sje-verna Karolina. Tada joj je bilo – koliko ono, dvanaest? Odsjeli su u malenu motelu, na samoj plaži, a otac ju je vodio sa sobom na pecanje s mola, samo njih dvoje. Motel je imao bazen i omanji ka-fić, a svaki su dan večerali vani, prava svečanost. Jedne večeri igra-li su minigolf, a drugi put otišli na vožnju autićima u lunaparku.

Je li to bilo njihovo posljednje sretno ljeto? Do razvoda je došlo godinu dana poslije toga. Baš kad se odomaćila u novoj školi. Isti-na, nije tamo sklopila baš puno prijateljstava. Bila je curica smi-ješna izgleda, sva od laktova i koljena, s kosom boje prljave vode za pranje suđa i glavom prevelikom u odnosu na tijelo. Maryn se zaprepastila kad je u šestom razredu njoj prvoj od svih cura zatre-bao grudnjak. Majka joj je, dakako proslavila tu činjenicu tako što je za Maryn kupila najtjesniji topić koji je mogla naći. »Ako imaš

Ljetna ljubav

27

nešto pokazati, onda to i pokaži«, rekla joj je mama. Da izbjegne svađu, Maryn je obukla topić, ali bi preko njega prebacila široku košulju istog časa kad bi od kuće pošla u školu.

Baš je u novoj školi bila počela naslućivati društveni kod kad ju je mama jednog svibnja utrpala u svoj izblijedjeli plavi Buick i njavila da odlaze u New Jersey, u posjet teti Patsy.

»Ako svi vi mislite da ću ja ostati u ovoj selendri gdje je Bog rekao laku noć dok tvoj tatica paradira naokolo s onom svojom kurvetinom, e, pa sad ćete vidjeti!« rekla je mama ubacivši mjenjač u rikverc i tresnuvši u sandučić za pisma na kraju kolnog prilaza. Nije se ni zaustavila da pogleda nagnječeni zadnji odbojnik.

U posjet? Zapravo su se uselile k teti Patsy, majčinoj starijoj sestri, koja je bila frizerka na pola radnog vremena, a puno radno vrijeme alkoholičarka. Ujesen je Maryn već bila izašla iz puber-teta i upisala se u nižu srednju školu, bila je dva palca viša, nosila košarice veličine C, tijesne, umjetno isprane Jordache traperice, a zahvaljujući teti Patsy, imala je i veličanstvenu plavu grivu. Isto tako, ujesen se Marynina majka pridružila teti Patsy u frizerskom salonu, baš kao i u dućanu s cugom.

Prvih nekoliko tjedana u nižoj srednjoj školi za Maryn su bili trijumf. Sitna brineta po imenu Brooke sjedila je pred njom za vrijeme razredne prozivke pa se sažalila na novu curu i pozvala je da za ručkom sjedne za stol s nekim cool curkama. Dobivala je pozive da prespava kod raznih frendica, kao i za odlazak na ro-lanje, te je na telefonu svake večeri provodila sate i sate prepriča-vajući zajedno s Brooke pojedinosti o tome tko se kome sviđa, a majka i teta veselile su se svakoj sekundi Marynine novostečene popularnosti.

U listopadu je prvi put pozvana u mješovito muško-žensko društvo: na tulum za Noć vještica. Zbog tog poziva majka i teta Patsy mahnito su se bacile na šivanje i obilazak dućana rabljene

Mary Kay Andrews

28

robe. Zakazane večeri, Maryn je u podrumsku prostoriju za re-kreaciju u kući Heather Palumbo, uklizila s visokom crnom pe-rikom na glavi i odjevena u lelujavu usku crnu večernju haljinu, dugih rukava i duboka izreza. Lice joj bilo bijelo od tekućeg pu-dera, oči obrubljene i naglašene debelom crnom crtom, a usnice blistave i crvene kao krv, u skladu s palac dugačkim umjetnim crvenim noktima.

Poslije svih tih godina Maryn se još uvijek sjećala dojma što ga je njezin ulazak ostavio na sve okupljene na tom tulumu. Brooke, Heather i Colleen, obučene kao iz 50-ih – zvonaste suknje, bijele sokne i majice s inicijalima, okružile su je zureći u nju kao da se ovaj čas teleportirala s nekoga drugog planeta.

»Što bi ti to trebala predstavljati?« pitala je Colleen podbočivši se objema rukama.

»Pa... ovaj«, rekla je Maryn sva zbunjena. »Elviru. Gospodaricu tame. Znaš, s televizije.«

»Izgledaš«, prezirno je dobacila Heather, »kao prostitutka.«Obrazi su joj buknuli od stida. Odvukla se u prizemlje da po-

kuša nazvati majku i zamoliti je da odmah dođe po nju, ali su se mama i Patsy, ostavivši je na tulumu, već bile otputile ravno u Harlow, svoj omiljeni bar.

Kad se vratila u podrum, Maryn je otkrila da su se već sve cu-re okrenule protiv nje. S dečkima je, međutim, bila posve druga priča. Jatili su se oko nje, smijući se i preglasno govoreći, donosili joj kokakolu i pozivali je na ples. Takoreći u tren oka, postala je u isti mah glavna ljepotica i školska drolja – ovisno o tome koji je spol o tome odlučivao.

Ako su je Brooke i Colleen i prestale nazivati, Alex, Nathan i Jordan (dečko iz osmog razreda) popunili su tu prazninu. Isprva se Maryn osjećala poraženo zbog gubitka Brookeina prijateljstva. Ali, majka i teta uživale su u njezinu iznenadnom statusu femme fatale.

Ljetna ljubav

29

»Pa, uostalom, što će ti one smiješne gadurice?« mislila je teta Patsy. »Sve do posljednje zavide ti zato što si zgodnija i što se više sviđaš dečkima od njih.«

I dok su tako tjedni i mjeseci prolazili, postajalo je sve jasnije da je Maryn stekla iznenađujuću novu moć nad suprotnim spo-lom pa je zaključila da se i njoj sviđaju dečki.

Zbog toga joj najbolja prijateljica ipak nije ništa manje nedo-stajala. Kad je početkom drugog Marynina razreda u srednjoj školi teta Patsy izgubila posao u Stylesetter Salonu, što ih je sve prisililo da se presele u manju unajmljenu kuću koja je potpadala pod drugu školu, Maryn je svjesno odlučila da će se iz temelja promijeniti.

Prije nego što je te godine započela nastava, Maryn se motala po trgovačkom centru proučavajući druge cure i njihovu odjeću. Kupi-la je levisice 501 s gumbima umjesto patentnog zatvarača i pastelne Gapove majice, prestala blajhati kosu i smanjila količinu šminke.

A čemu sve to? Usprkos svem trudu, Maryn se u novoj školi našla isključena iz zatvorenih krugova. I tako je, kad ju je Wesley Bates, zgodni i bedasti sportski tip koji je u kemijskom labosu bio njen partner, treću subotu za redom pozvao da izađe s njim, Maryn je konačno pristala, iako je iz školskih tračeva načula da Wesley navodno hoda s curom po imenu Janelle Rivenbark.

Jedan spoj. Izašla je s Wesom točno jedan jedini put, ali je za Janelle Rivenbark i njezino društvo to bilo više nego dovoljno da zapečati Maryninu sudbinu. U ponedjeljak je u svom škol-skom ormariću pronašla zagurane prijeteće poruke. Svake je ve-čeri primala lažne telefonske pozive i uvijek bi netko prekinuo vezu. Pred vratima su joj ostavljali zapaljene papirnate vrećice s psećim izmetom, majčin auto netko je gađao jajima, a tetino bi dvorište bar jednom tjedno osvanulo okićeno girlandama od to-aletnog papira.

Šal od kašmira Sandalovo drvoLjubav na talijanski način

Brak na talijanski način

Ellis, Julia i Dorie najbolje su prijateljice od osnovne škole. Sada, u srednjim tridesetima, sve se tri nalaze na životnim i

ljubavnim raskršćima. Elis je upravo otpuštena s posla i svodi račune o zadnjih deset godina svog života. Julia ima muškarca

koji bi za nju učinio sve na svijetu, ali ona ne može skriti svoju nesigurnost i u potpunosti mu se prepustiti. A Dorie je

zaprepaštena izdajom muškarca kojeg je voljela najviše na svijetu. Tri će žene odlučiti provesti ljeto u unajmljenoj kući na moru. A vlasnik kuće naočiti je i preplanuli surfer Ty koji će zainteresirati

svoje nove gošće. Ovoj će se ekipi pridružiti i misteriozna žena koja bježi od svoje prošlosti i potrebno joj je sklonište.

U unajmljenoj kući naći će se tako petero ljudi koji će morati preispitati sve što znaju o svojim životima

i krenuti na put na kojem će otkriti tajne koje će ih dovesti do oprosta, ali i nove ljubavi.

Mary Kay Andrews je popularna američka spisateljica ljubavnih romana, a Ljetna ljubav njezin je prvi roman preveden na hrvatski

jezik. Duhovita je to i opuštajuća priča o ljubavi, iskrenosti i svim onim stvarima koje naše živote čine vrijednim življenja.

»Ljetna ljubav je poput savršenog dana na plaži. Ne želite da završi. Ne morate se pakirati i nikamo otputovati. Ova je knjiga savršen godišnji odmor u bilo kojem dijelu godine.«

SUSA N ELIZA BETH PHILLIPS

ISBN 978-953-14-1183-7149,00 kn

www.mozaikknjiga.hr