list franjevačke gimnazije i sjemeništa u sinju Žari...

ŽarišteList Franjevačke Gimnazije i Sjemeništa u Sinju

God. XXX . Božić 2016. br. 1

Sretan Božić i blagoslovljena Nova godina

Sretan Božić i blagoslovljena Nova godina

I.a ra

zred

s ra

zred

niko

m p

rof.

fra Ju

rom

Hrg

oviće

mI.b

razr

ed s

razr

edni

kom

pro

f. Iv

anom

Vul

etom

II.a

razr

ed s

razr

edni

com

pro

f. M

arija

nom

Vul

eta

II.b

razr

ed s

razr

edni

com

pro

f. Si

lvio

m V

učko

vić

Žarište List Franjevačke gimnazije i sjemeništa 1

Uvodnik

Uvodna riječBiblijska prispodoba ovjekovječena u Rembrandtovoj slici Povratak izgubljenog sina, koja krasi ermitraški muzej u Sankt Peterburgu neiscrpna je inspiracija čovjeku i čovječanstvu u povratku sigurnosti i ljepoti obiteljskoga praga. Fra-njevačka klasična gimnazija s pravoj javnosti u Sinju gotovo dva stoljeća slovi kao obiteljsko rasadište duhovnosti, kulturne izobrazbe i domoljubne privrže-nosti hrvatskom narodu i njegovoj opstojnosti na južnohrvatskom prostoru.Jedna mali kamenčić u raznolikosti vjerskog, kulturnog i rodoljubnog iden-titeta na prostorima Cetinske krajine bio je i nadamo se da će to i nadalje biti školski i sjemenišni list Žarište. Ovaj broj koji se javlja nakon dugo vremena, od zadnjeg broja, donekle nas podsjeća na povratak izgubljenog sina u dom svoga oca. Pustopašnom sinu trebalo je sve vidjeti, sve oprobati, u mnogo čemu se razočarati i na kraju sreću i spokoj pronaći u domu svoga oca kojega je na neljudski način napustio. Novca je imao u izobilju, tetošenja tobožnjih prija-telja nikada nije nedostajalo, a sreću i zadovoljstvo nigdje nije mogao pronaći.Nažalost u svoj svojoj nadmenosti i raskalašenosti nikada nije pomislio učiniti nešto dobro za drugoga. Samo je mislio na sebe i kako se što lagodnije provesti u pijankama i razvratnosti. I na kraju kad je ponestalo novca, a s nestankom novca i tobožnjih prijatelja, ništa mu drugo nije preostalo već povratak kući.Vrijeme došašća u mnogo čemu nas podsjeća na naše ljudske samodostatnosti i samodopadnosti. Držimo da sve znamo, da smo u sve upućeni i da ne trebamo poput izgubljenog sina ničijeg savjeta i ničije pomoći. Nažalost, tek kad nas u životu nešto uzdrma, šokira, zastajemo i pitamo se što i kako dalje?U vremenu došašća koje je pred nama naš najbolji i zasigurno najispravniji korak je povratak u kuću Očevu. A to znači: zaustaviti se i dobro promisliti što kroz proteklu godinu u našem radu i djelovanju nije bilo najbolje. Požuriti u kuću Očevu i u zajedništvu s razdraganim ocem što mu se sin vratio graditi sretniju i sigurniju budućnost. A da bi doživjeli radost i sigurnost Očeve kuće, Božjega milosrđa, a protekla godina je to i bila, pozvani smo pružiti ruku mira i ohrabrenja svima koji tu ruku žele prihvatiti i na dobrobit gimnazije mlade naraštaje poticati na usvajanje odgojno obrazovnih sadržaja, prožetih duhovnošću i rodoljubljem, što je uvijek bilo i nadamo se da će i nadalje biti obilježe ove Institucije.U danu proslave dana Škole i Sjemeništa, u ozračuju došašća vremenu pripreme za jedan od najljepših i najdražih kršćanskih blagdana Isusova rođenja svima želim sretan Božić i blagoslovljenu Novu godinu.

fra Blaž Toplak, ravnatelj gimnazije

ŽARIŠTE Šk. god. 2016./17. Godina XXX., Božić 2016.

Izdaju: Franjevačka klasična gimnazija u Sinju s pravom javnosti Ulica Franjevačke klasične gimnazije 22 21230 SINJ; tel.: 021/ 021-809

Franjevački sjemenište u Sinju Šetalište kardinala A. Stepinca 1 21230 SINJ, tel.: 021/824-400

Odgovara: fra Blaž Toplak, ravnatelj gimnazije

Uredničko vijeće: Antonia Barać, Ana Bašić, Ante Bešlić, Antonija Bilokapić, Gabriela Božinović-Mađor, Jelena Bulj, Josip Cvitković, Lorena Cvrlje, Vlaho Jakić, Katarina Jurić, Dragan Kolovrat, Karla Kunac, Antonia Matić, Nina Marendić, Tea Mihaljević, Ana Romac, Irena Slišković, Nikola Šušnjara, Sanja Šušnjara

Mentori uredništva: fra Blaž Toplak fra Ivan Udovičić fra Ante Branko Periša Antonija Čarić

Lektori: Marijana Vuleta Antonija Čarić

Naslovna strana: Josip Dini Botteri

Zaglavlje: Provincijal, profesori i učenici na početku šk. god. 2016./17.

Grafičko uređenje: Silvio Družeić

Tisak: JAFRA-PRINT d.o.o. - Solin

List Franjevačke gimnazije i sjemeništa Žarište2

Važni datumi naše Gimnazije

U ponedjeljak, 5. rujna 2016., zapo-čela je nova nastavna godina na našoj Gimnaziji. U 8 sati održani su satovi razrednih zajednica na kojima su ra-zrednici pozdravili učenike i obavije-stili ih o odvijanju prvog radnog dana i tjedna. U 9 sati učenici i profesori okupili su se ispred južnog ulaza u gimnaziju gdje su se razredi s razred-nicima pojedinačno, a potom i svi zajedno fotografirali. U 10 sati u crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske slavljena je sv. Misa sa zazivom Duha Sveto-ga. Misu je predvodio provincijal fra Joško Kodžoman. S njim su suslavlili profesori svećenici na čelu s ravnate-ljem fra Blažom Toplakom.

Početak školske godine 2016./2017.

Profesori i učenici Franjevačke klasične gimnazije u Sinju na početku šk. god. 2016./17. s provincijalom fra Joškom Kodžomanom



U prigodnoj propovijedi provinci-jal je podsjetio sve nazočne na veliki jubilej koji će se u rujnu slaviti u na-šem svetištu, a to je 300. obljetnica krunidbe naše nebeske Majke Čudo-tvorne Gospe Sinjske te pozvao sve na aktivno sudjelovanje u slavlju. Potom je, osvrćući se na misna čitanja, ista-knuo potrebu da učenici, jednako kao i njihovi profesori i odgojitelji koji su dio katoličke škole, budu prepoznati unutar kršćanske zajednice. Dotičući se promjena koje se tiču hrvatskog školstva, misleći prije svega na Kuri-kularnu reformu, naglasio je na potre-bu konstantnog mijenjanja nas samih, na potrebu samokritičnosti bez koje nismo na pravom putu i ne možemo izgraditi plodno zajedništvo. Svatko od nas treba biti samokritičan i upitati se koliko sam doista predano radio i je li pravilan ishod koji na koncu imam.

Svim učenicima i profesorima zaže-lio je sretan i uspješan početak nove školske godine!

Antonija Čarić



Franjevačka klasična gimnazija i sveti Franjo Asiški

Početkom listopada svake se godine slavi spomendan svetog Franje Asiškog, osnivača Reda manje braće (fra-njevaca). Tom Redu pripadaju i redovnici koji su pokre-nuli obrazovanje u zagorskom dijelu Dalmacije i kojima možemo zahvaliti na trudu, volji i upornosti jer su nam omogućili razvijanje i preobrazbu u ljude spremne da se nose sa svim izazovima života, a koji su bili nošeni upravo onom karizmom i entuzijazmom koju je preno-sio sveti Franjo na ljude svojega doba. Unatoč tome što se dan škole slavi 8. prosinca na svetkovinu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, spomendan svetog Franje također ima posebno mjesto u životu Gimnazije. Svake se godine pa tako i ove, učenici pripremaju za obilježavanje

tog spomendana prigodnom Akademijom. Ovu godinu vrijedi spomenuti jer se nestrpljivo čekao prvi nastup Mješovitog zbora Franjevačke klasične gimnazije pod di-rigentskom palicom prof. Andre Čale. Profesor glazbene umjetnosti fra Stipica Grgat koncem prošle školske godine otišao je u mirovinu, ali kako smo svi mogli primijetiti zbor je ostavljen u dobrim rukama profesora Čale. On je nastavio voditi zbor istim entuzijazmom i žarom kako je to činio i fra Stipica u želji da naš zbor postane najbolji mogući. U Akademiji su osim zbora sudjelovali učenici Moreno Vuković (pripovjedač), Boženko Dedić-Jandrek (anđeo), i Ante Bešlić (sv. Franjo). Oni su izveli igrokaz „Franjin razgovor s Gospodarom svijeta“ nastao iz pera



našeg ravnatelja fra Josipa Grbavca. Akademija se održala u športskoj dvorani uz prisustvo učenika i profesora. Igro-kaz nije prošao nezamijećen, ali usprkos trudu glumaca sve oči, ili bolje rečeno uši, bile su usmjerene na naš, već spomenuti zbor. Po reakcijama učenika i profesora u publici naši glumci, a posebno naš zbor su ispunili sva očekivanja te tako pridonijeli svečanijem obilježavanju spomendana jednog od najpoznatijih i najkarizmatičnijih svetaca Katoličke Crkve koji ostaje aktualan čak i danas, osam stoljeća nakon smrti, i čiji primjer slijede i neki od učenika Gimnazije koji su u Franjevačkom sjemeništu. Na kraju se možemo samo zahvaliti Bogu što nam je dao jednog takvog čovjeka, poput svetog Franje, čiji spomen-dan s nestrpljenjem čekamo i sljedeće godine da vidimo što će nam pripremiti zbor i učenici Gimnazije koji gaje ljubav prema glumi. Sigurni smo da ćemo sljedeće godine kvalitetu Akademije podići na još višu razinu.

Ante Bešlić



Proslava blagdana sv. Franje u Gimnaziji

4. listopada proslavili smo zaštitnika naše Franjevačke kla-sične gimnazije svetoga Franju, sv. misom koja se održala u sportskoj dvorani gimnazije. Svetu misu je predvodio naš ravnatelj fra Blaž Toplak. Kao što je sv. Franjo bio „sol zemlje“ i „svjetlo svijeta“, tako smo i mi pozvani biti Kristovi odvažni svjedoci svijetu kojemu nedostaje svjetla i ljubavi. U propovijedi nam je fra Blaž naglasio kako mala djela učinjena velikim srcem imaju neprocjenjivu vrijed-nost. Čistoća, siromaštvo i poslušnost koje su najvažnije kreposti sv. Franje, trebaju krasiti naša mladenačka srca da

se ogradimo od zla, te okrenemo dobru i služenju braći i sestrama u svijetu. Također je istaknuo kako svaka mlada osoba treba izgraditi vlastiti identitet i ne povoditi se za društvom koje je nametnulo kriterije koji ne odgovaraju kršćanskima. Molitva sv. Franje, koju nam je predmolio fra Blaž, trebala bi nam postati motivacija da ondje gdje je mržnja donosimo ljubav, umjesto očaja nadu,…umiranje sebi kako bismo postigli vječni život.

Angela Kunac



Šesti Festival znanosti - Sinj 2015.

Povodom 6. Festivala znanosti - Sinj 2015. koji se održavao od 2. do 7. stu-denog u Franjevačkoj gimnaziji su gostovali znanstvenici koji su se našli u ulozi nastavnika i održali zanimljiva predavanja učenicima.

U utorak 3. studenoga u gimnaziji je gostovala prof. dr. sc. Ana-Sun-čana Smith, vrhunska znanstvenica, ekspert u teorijskoj fizici (stanica i membrana), znanstvena povratni-ca u Hrvatsku, a stalna profesorica u Njemačkoj. Tema predavanja bila je znanost u svakodnevnom životu. Svaki se dan susrećemo sa znanošću, iako nismo toga svjesni. Prof. Smith nas je potaknula da ne zataškavamo prirodnu znatiželju jer je to predu-vjet bavljenja znanošću. Istoga dana prof. dr.sc. Davor Pavun, profesor na uglednom švicarskom institutu EPFL, ekspert za supravodljivost i napred-ne materijale budućnosti, započeo

je predavanje o vodi i važnosti vode za organizam, a potom je učenicima pokušao dočarati iluziju vremena i prostora te pojmove kvantne sprege i telemanifestacije. Akademik Dario Vretenar, najcitiraniji hrvatski fizičar i voditelj Hrvatske zaklade za zna-nost, održao je predavanje na temu „Neutrini imaju masu“. Govorio nam je što su to neutrini, kakvi neutrini postoje i na koji su način dobitnici Nobelove nagrade iz fizike ove godine otkrili da su neutrini masivne čestice. Akademik Stipan Jonjić jedan je od najprepoznatljivijih hrvatskih znan-stvenika s velikim međunarodnim ugledom u području virusne biologije i imunologije, od 2012. godine član je Njemačke nacionalne akademije za znanost – LEOPOLDINE. Prof. Jonjić održao je predavanje o imunološkom nadzoru, kako razvijati mehanizme čovjekove obrane kroz evoluciju i na

koji način se organizam brani od vi-rusa i bakterija. Za kraj školskog dana dr. sc. David Smith, Australac koji se već 15 godina bavi visokom znanošću u Hrvatskoj, je učenicima 3. i 4. razre-da predočio primjer kritičke analize kroz popularnu australsku pjesmu Waltzing Matilda, i to na engleskom kao izvorni govornik.Sljedećeg dana učenici su nazočili predavanju dr. sc. Antonija Šibera: Što mi to vidimo? I kako? Na nizu zanimljivih primjera od umjetnosti do fizike pokazao nam je kako i što vidimo, što krivo vidimo, i kako mo-žemo vidjeti nešto što nije stvarno - pa nas je osim kroz nekoliko vrhun-skih umjetničkih djela proveo i kroz nekoliko 3D optičkih iluzija i objasnio kako nastaju. Istog dana u gimnaziji je gostovao i akademik Vladimir Paar, svestran i jako aktivan čovjek u svim područjima znanosti, autor brojnih knjiga i udžbenika. Održao je pre-davanje na temu odnosa znanosti i religije te nam govorio o Newtonu i Einsteinu kao velikim vjernicima i njihovim dostignućima.U četvrtak 5. studenoga predavanje o valovima, svjetlosti i važnosti vode za održanje temperature na Zemlji odr-žao je profesor dr. sc. Franjo Sokolić. Prof. Sokolić bavi se mikroskopskom teorijom tekućina. Radio je na PMF u Zagrebu, Institutu Ruđer Bošković, na sveučilištima u Francuskoj, a od 2007. radi na PMF u Splitu.U petak nam je prof. dr.sc. Ivan Son-di, najbolji hrvatski geoznanstvenik, pričao o nanočesticama, njihovim značajkama, istraživanjima i razlika-ma između onih u prirodi i sinteti-ziranih u laboratoriju. Istoga dana u



našoj gimnaziji je gostovao i prof. dr. sc. Bojan Jerbić koji je pričao o tome koje su mogućnosti, želje i dvojbe oko umjetne inteligencije i robota koji bi mogli misliti.Za vrijeme trajanja Festivala znan-stvenici su održavali predavanja u Alkarskim dvorima u popodnevnim satima gdje je svatko mogao poslušati teme koje ga zanimaju.U subotu 7. studenoga od 18 do 20 sati u Alkarskim dvorima 30 srednjoš-kolaca natjecalo se u kvizu za ukupno 6000 kn i nekoliko vrijednih knjiga. 1. i 3. mjesto pripalo je učenicima naše gimnazije (Ante Balaić-Marmun i Zlatko Bogdan koji se za 3. mjesto pripetavao s Katarinom Vugdelijom, također učenicom FKG). Ovime je završen šesti Festival znanosti u Si-nju koji nas je mnogočemu naučio i motivirao. Hvala organizatorima i znanstvenicima koji su sudjelovali u ostvarenju ovako velikog događaja za naš grad.

Nina Marendić

jednom od orGanizatora i biVšem učeniku naše Gimnazije martinu Vrliću uputili smo nekoliko pitanja:

Tko je sudjelovao u ovogodišnjoj organizaciji Festivala?

U organizaciji su sudjelovali: Mislav Cvitković-pred-sjednik organizatorskog odbora, Mate Jagnjić, Zvonimir Domazet i Martin Vrlić.

Koliko je složeno organizirati Festival ovakvog tipa?

Složeno je u tome što ima jako puno stvari za napraviti, a i puno volje.Neki od zadataka:

� pozvati goste i na vrijeme dobiti potvrdan odgovor i nadati se da neće otkazati,

� organizirati raspored javnih predavanja, kao i onih u školi, tiskati plakate, letke, angažirati volontere itd. Ima mnogo detalja na koje treba stalno paziti.

Tko najviše sudjeluje u financiranju cijelog projekta?

Festival je organiziran pod pokroviteljstvom predsjed-nice Kolinde Grabar Kitarović. Za velik dio sponzorstva

zahvaljujemo Gradu Sinju, Splitsko-dalmatinskoj župa-niji te Školskoj knjizi.

U kojoj mjeri je organizacijski odbor zadovoljan odazi-vom sudionika?

Organizacijski odbor je jako zadovoljan odazivom su-dionika. Ne samo brojem, nego i njihovom aktivnošću. Sinj je pokazao da ima ljudi kojima je stalo do napretka svojih mladih, pogotovo kad su bili okrugli stolovi.

Smatrate li da je Festival privukao pažnju sinjskih školaraca?

Smatramo, naročito kvizom koji je bio za srednjoškolce zadnji dan Festivala. Nadamo se sljedeći Festival učiniti još zanimljivijim i možda još pristupačnijim mladima. Ovaj je ipak bio organiziran malo na brzinu.



Sedmi Festival znanosti - Sinj 2016.

Naša je Gimnazija i ove godine otvo-rila vrata sedmom po redu Festivalu znanosti, koji se održavao od 3. li-stopada do 8. listopada, dajući tako priliku svojim učenicima i budućim studentima da prošire svoje znanje. Naši gimnazijalci imali su priliku upoznati i slušati predavanja svjetski poznatih znanstvenika, koji su nas uveli u svijet znanosti na zanimljiv na-čin, uz mnoge jednostavne primjere iz svakodnevnog života.

Festival znanosti u našoj je školi otvorio prof. dr. sc. Hrvoje Buljan. Profesor je održao zanimljivo pre-davanje iz Fizike na temu „Titranje i valovi“ učenicima drugih razreda. Prvog dana Festivala učenici trećih razreda nazočili su predavanju kemi-čara doc. dr. sc. Tomislava Portade i studenta farmacije Zvonimira Mlina-rića na temu „Kemijski izvor svjetla“. Da bi učenicima približili svoju temu,

predavači su izveli tri zanimljiva po-kusa, a njima se najviše svidio onaj o stvaranju neonske boje. Kemiča-ri su u pet epruveta uz pomoć pet

dobrovoljaca nizom kemijskih reakci-ja, učinili da svaka epruveta zasvijetli različitom neonskom bojom.Istog dana održana su i dva preda-vanja našim maturantima. Prvo pre-davanje na temu „Fizikalne znanosti i bolesti“ održao je akademik Bojan Žagrović, koji je kroz svoje predava-nje povezao prirodne znanosti i bio-medicinu. Drugo predavanje održao je akademik Igor Rudan, stručnjak za javno zdravstvo koji je i član The Royal Society. Njegovo je predava-nje bilo o znanosti u 21. stoljeću i o njezinu utjecaju na ljudske živote u budućnosti. Naši su mu maturanti postavili mnoštvo pitanja vezanih uz bolesti srca, zloćudnih tumora i klo-niranja organa te su ga pozvali da nas ponovo posjeti.Trećeg dana Festivala u našu su Gi-mnaziju stigla još četiri znanstvenika koji su održali predavanja učenicima



drugih, trećih i četvrtih razreda. Uče-nici drugih razreda slušali su preda-vanje o boji dr. sc. Antonija Šibera. Profesor je objasnio da imamo tri osnovne boje: zelenu, crvenu i plavu te kako nam u njihovu razlikovanju pomažu optički filteri. Kako bi to što vjerodostojnije dočarao, profe-sor je podijelio 3D naočale sa pla-vim i crvenim filterom. Učenicima trećih razreda predavanja su održali prof. dr. sc. Hrvoje Buljane prof. dr. sc. Ana Marušić, pročelnica Katedre za anatomiju Medicinskog fakulte-ta u Splitu. Profesorica je govorila o anatomiji ljudskog tijela, a njezino predavanje zanimljivim su učinili izložbeni primjerci ljudskih kostiju. Profesorica je održala i nagradnu igru čiji su dobitnici Marija Dadić – knjiga i Nikola Žanko – majica. Četvrtaši na nazočili predavanju doc. dr.sc. To-mislava Portade te mladog kemičara Zvonimira Mlinarića, trećeplasiranog na prošlogodišnjoj Međunarodnoj kemijskoj olimpijadi. Predavači su iznenadili maturante svojom su-sretljivošću i komunikativnošću, a



sa starijim kolegom su imali priliku pričati o maturi, upisima te samom odabiru fakulteta.Četvrtog dana Festivala predavanje je održao prof. dr. sc. Neven Sesardić na temu „Putovanje kroz vrijeme“.

Filozof Sesardić je objasnio da puto-vanje kroz vrijeme nije moguće, jer da je moguće, kada bi se vratili u prošlost i ubili nekoga našeg pretka nas zapra-vo ne bi ni bilo, stoga mijenjanjem prošlosti mijenjamo i sadašnjost, a

samim time i budućnost. Kada bi ipak putovanje bilo moguće mi ne bi mogli mijenjati prošlost, nego samo utje-cati na nju.

U petak, 7. listopada, održana su još dva predavanja: doc. dr. sc. Matka Glunčića i prof. dr. sc. Janoša Ter-zića čijim je predavanjima zaklju-čen ovogodišnji Festival znanosti u našoj školi.

Predavači su uvelike proširili spo-znaje našim učenicima, potaknuli ih na razmišljanje i uviđanje važnosti znanosti. Nekima od naših starijih učenika dodijelili su korisne savjete te u nekima probudili želju za studi-ranjem neke grane znanosti. U svim od 11 predavanja, naši su učenici ak-tivno sudjelovali postavljajući pitanja i pokazujući svoje znanje koje su i sami predavači pohvalili, s čime se naša Gimnazija ponosi. Ponosimo se i našom učenicom, Ninom Marendić, koja ja na kvizu za srednjoškolce koji se održao u okviru Festivala znanosti osvojila drugo mjesto.

Jelena Bulj



Na blagdan Bezgrešnog začeća Blaže-ne Djevice Marije Franjevačka klasič-na gimnazija i Franjevačko sjemenište u Sinju slave svoj dan. U nedjelju uoči blagdana svečanom svetom misom i koncertom proslavili su svoj dan. Svečanost je započela euharistijskim slavljem nakon čega je uslijedio kon-cert Muškog zbora Brodosplit, jednog od najpoznatijih muških pjevačkih zborova. Iako se prethodnih godi-na ustalio običaj upriličenja sveča-ne Akademije, koja se sastojala od glazbeno-scenskog programa, ovog se puta od te prakse odustalo.

Euharistijsko slavlje predvodio je rav-natelj fra Josip Grbavac, a u koncele-braciji su bili ravnatelj Sjemeništa fra Ivan Udovičić, umirovljeni profesor latinskog i grčkog jezika na našoj Gi-mnaziji fra Hrvatin Gabrijel Jurišić, gimnazijski profesori i nekoliko sve-ćenika iz samostana. Misne dijelove pjevali su učenici Gimnazije, solisti i mješoviti zbor uz glazbenu podlogu gimnazijskog orkestra te orgulja za

kojima je bio prof. Andro Čalo. Profe-sor Čalo ujedno je i pripremao zbor i orkestar za večerašnje slavlje. Učenici su predvodili molitvu vjernika i mi-sna čitanja. Na proslavi su sudjelova-li i postulanti, bogoslovi, profesori i ostali djelatnici Gimnazije, učenici i njihovi roditelji te brojni štovatelji.

U prigodnoj propovijedi ravnatelj je istaknuo: Čovjek je biće koje je

usmjereno na budućnost, upućen je na nešto što ga tjera naprijed. Iz te usmjerenosti crpi uvijek punu sna-gu da može počet iznova. Uvijek se nada i teži za boljim. Za nečim što ga nadilazi. To ga motivira da aktivno čeka, pa i onda kada se čini da su mu sve lađe potonule. Čovjek je uvijek onaj koji čeka. I život je ljudski samo jedno produženo čekanje. Ne čezne samo čovjek za priželjkivanom puni-nom, sve je stvorenje već milijunima godina na putu prelazeći iz nesavr-šenih u sve savršenije oblike. Uvijek je u usponu vođeno jednom tajan-stvenom silom koja ga tjera da traži nove putove prestizanja samih sebe. U mirnim zimskim danima u njedrima zemlje tiho i nečujno događa se čudo postanka, nečujno klijanje, nečujni nastanak života. Sve što će jednom procvjetati i nositi plodove priprema se u zimskim danima strpljivog če-kanja. Povijest cijelih naroda i nacija zapravo je samo jedno dugo čekanje: na slobodu, samostalnost, boljitak, materijalni i duhovni. Cijela povijest je jedan ogromni krik, ogromna nada,

Dan Gimnazije i Sjemeništa



ogromna čežnja, ogromno iščekivanje Onoga koji treba doći. Advent je vrije-me čekanja, vrijeme iskanja, pred-blagdansko vrijeme koje sjedinjuje čekanje i čežnju. To je vrijeme čežnje, a ne ispunjenja, vrijeme čekanja, a ne susreta, stanje neotkupljenosti čovje-ka, a ne slobode, krik za ispunjenje, a ne još uvijek krik radosti. Kamo god pogledamo vidimo samo prolazno, pa i crkva je samo jedna prolazna ve-ličina. Ona je put, a ne cilj. Zato i ona mora živjeti u iščekivanju Boga. Ta-kvo je pravo stanje crkve. Čekanje je osobno držanje vjere. Crkva svake go-dine želi u nama aktivirati to čekanje da se ne bismo izgubili u nebitnom, površnom, u trci i rastresenosti. Zato od vremena do vremena idemo pu-tem koji vodi u nutrinu. Ono bitno da bismo naše čekanje pridružili čekanju cijeloga svemira. Da bi naš krik po-stao vječan glas. „Radujte se, Gospo-din je blizu!“. Ovo „biti blizu“ ne znači prvenstveno blizinu u vremenskom smislu riječi. Došašće se ostvarilo u činjenici da nam je On blizu u Bo-žiću, ali u Božiću kao progresivnom događaju. Božić je zadaća i zadatak, pustiti da se Isus rodi u nama. Gos-podin nam je blizu i to ne smijemo shvatiti metaforički. Blizu nam je u svojoj riječi, u riječi svojih dijela, u sa-kramentima, u zajedništvu vjernika, u cijelom svijetu na njegovom putu. Sve do njegova konačnog dolaska kada ćemo potpuno pripasti Gospodinu koji nam je sada blizu. Taj trenutak doći će kao noćni kradljivac, sijevnut će kao munja, neočekivano iznenada, u smislu priče o čovjeku kojemu se Bog najavio jednoga dana. Čovjek se marljivo pripremao, pospremao kuću, pripremao birana jela i pića, obukao svečano odijelo. Dolazili su samo pro-sjaci moliti pomoć, a on ih je odbijao stidljivo da čeka ugledna gosta. Nije mu ni na um palo da bi Bog mogao doći u vidu prosjaka. Zavaravamo se i kao kršćanska zajednica misleći kako se prvotno moramo baviti velikim pi-tanjima svijeta i nacije, kako trebamo

služiti velikim ciljevima i visokim ide-alima, kako trebamo služiti velikim ciljevima usput zaboravljamo male probleme malih ljudi. Izlažemo se ve-likoj opasnosti da prespavamo Isusov dolazak. Taj će trenutak pogoditi sve ljude, sve narode, cijeli svemir. Zapo-čet će novi svijet, nova nebesa i nova zemlja jer pravedno će pobijediti. Ne-izrecivi eshatološki svijet koji će nam biti sudom posljednjim darovan kao najdragocjeniji dar. Dakle, nije jed-nosmjerna ulica, to nije samo pogled u prošlost na dolazak Gospodnji prije dvije tisuće godina. Matej nam svra-ća pažnju na ono što je pred nama, na ponovni dolazak Gospodnji, na

njegov dolazak na kraju vremena. U posljednjoj biblijskoj knjizi Bog kaže za sebe: ja sam onaj koji dolazi (Post, 1,8). Bog konačno dolazi osobito meni u trenutku začetka ovozemalj-skog vremena. On dolazi konačno cijelom kozmosu na kraju vremena. Konačni dolazak Gospodina u smrti na kraju vremena događa se s onu stranu prostora i vremena koju mi svojim ovozemaljskim osjetilima ne možemo dokučiti. Ali vrijeme doša-šća želi nas potaknuti da u konkretnoj životnoj situaciji budemo spremni za Gospodina koji dolazi. Pritom, naj-starija molitva kršćanstva može po-stati i moja molitva: Maranatha, dođi



Gospodine Isuse! Dani svijetla teku prema kritičnom, odlučnom i konač-nom trenutku, slavnog i neizbježnog dolaska Gospodnjega kada će sama priroda biti oslobođena ropstva, ras-padljivosti na slobodu slave vječne. Tek tada nećemo više čekati. Zavladat će vječni mir i vječna nježnost Bož-ja, koju nijedno stvorenje nije tako osjetilo kao Blažena Djevica Marija, koju častimo pod različitim imeni-ma od kojih je jedno od najljepših: Bezgrešna, pod čiju se zaštitu sklonila Franjevačka gimnazija i Sjemenište u Sinju. Zato svake godine kao i ove, uoči njezina blagdana Bezgrešog za-čeća priređujemo svečanu akademiju s kojom se želimo uključiti u veliku povorku Gospinih štovatelja, iskazu-jući joj naše molitve, odanost i ljubav.Nakon svete mise Gimnazija i Sje-menište u crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske imali su posebnu čast ugo-stiti jedan od najpoznatijih hrvat-skih pjevačkih zborova – Muški zbor Brodosplit.Osnovan 1972. godine, do danas se prometnuo u red najcjenjenijih eu-ropskih zborova te je nastupajući di-ljem svijeta kao rijetko tko pronio ime naše domovine posvuda po svijetu. Od mnogih nagrada koje su primili ističe se zlato s Olimpijade zborova u Linzu 2000. godine.Svojim su nastupom, koji je sve oku-pljene još jednom oduševio, na pose-ban način uveličali ovaj svečani doga-đaj i pokazali da se naša škola može,

osim kao najstarija srednjoškolska obrazovna ustanova na hrvatskom jeziku u Dalmaciji može okarakteri-zirati kao i rasadište kulture u našem kraju. Sinjska Franjevačka klasična gimnazija svojim učenicima pruža uz odličnu gradivnu podlogu i opširnu paletu kulturnih mogućnosti, koje su također od iznimne važnosti za njihov budući društveni i duhovni razvoj.

U tom kontekstu posebno vrijedi spo-menuti i prošlogodišnju akademiju čije je scenske dijelove zajedno s na-šim gimnazijalcima, a prema tekstu fra Ante Marića i fra Josipa Grbavca uvježbao i izveo, poznati bivši glumac, intendant splitskog HNK i dugogo-dišnji prijatelj gimnazije gospodin Rade Perković.

Tom je prilikom novinaru našeg li-sta izjavio:

"Iznimno mi je zadovoljstvo i čast su-djelovati u jednom ovakvom događa-nju, posebno jer su u nj većim dijelom uključeni mladi ljudi. Oduševila me njihova entuzijastičnost i želja. Vaš zbor me posebno iznenadio, u pozi-tivnom svjetlu."

A kakva bi to bila svečanost vezana uz našu školu bez našeg zbora. Unatoč tomu što su ga ove godine zasjenili gosti iz Splita njegov je status u Gi-mnaziji ipak nedodirljiv. Iako ga je odlazak fra Stipice Grgata osiromašio za iznimnu karizmu i ekscentričnost, njegov se nasljednik prof. Andro Čalo na organizaciju ovogodišnje svečano-sti potrošio kako fizički, tako duhov-no te su njegovo zalaganje i nesalo-mljiv duh posebno pridonijeli da sve prođe u najboljem redu.

Našim se pjevačima i sviračima du-guje dubok naklon i poštovanje zbog svoga truda i zalaganja da sveta Eu-haristija bude što dostojanstvenija i svečanija.

Na koncu dojmljivog nastupa, koju je gledateljstvo podarilo srdačnim i burnim pljeskom, svima koji su pri-donijeli ostvarenju ovoga vjersko-kul-turnoga događaja zahvalio je ravnatelj fra Josip Grbavac, čestitavši svima svetkovinu Bezgrješnog začeća Bla-žene Djevice Marije uz želju da se osvježimo i duhovno i tjelesno.

Nikola Šušnjara


I mi smo trista

22. rujna 1716. - krunjenje slike

Čudotvorne Gospe SinjskeSlika Čudotvorne Gospe Sinjske može se ubrojiti među ljepše slike što ih je stvorila kršćanska umjetnost. Na-slikana na platnu, duga je 58 cm, a široka 44 cm. Slika ne prikazuje cijeli lik Majke Božje, nego samo poprsje koje izlazi iz tamne pozadine slike. Dobro je sačuvana, iako je na više mjesta prelomljena. Ti su prijelomi vjerojatno nastali dok su fratri nosili Sliku u torbi za bježanja iz Rame. Go-dine 1927. sliku je temeljito očistila i u jednakoj veličini preslikala slikarica č. s. Rafaela Egger, a godine 1965., pred proslavu 250. obljetnice čudesnog oslobođenja Sinja i Cetinske krajine, sliku je konzervirao Filip Dobrošević iz Splita.

Njenom su se blagom liku divili mno-gi, a ovako su je opisali naši svećenici i književnici:

„Bogomajka je lice neiskazane ljepote prignula lijevom ramenu, a pogled oborila zemlji. (...) Pričinja se da te oči poniknute ničice izravno gledaju i vide čovjekovu vanjštinu i čovjeko-vu nutrinu. Iznad kestenjaste kose teče joj tamnopepeljasta koprena i u bogatim naborima pada po gornjem dijelu prsa i po ramenima. Koprenu, sličnu okruzi ramskih žena, natkrilju-je svjetlozeleni veo, podšiven žutom podstavom, koji donjim dijelom pada niz leđa (...). Ispod prozirne koprene, zasječeno, nazire se uho, usuglašeno s izrazom poniklog lica, kao da kaže:

1766.” (Svetoj Mariji od Milosti varoši Sinja 1766.).

Značajna obnova okvira učinjena je 1973. godine. Tada je kipar Ante Jakić uklonio drveni dio okvira koji je bio obložen srebrom, zamijenio drvo s poliesterskom plastičnom masom i izmijenio veliki dio srebrene oblo-ge u što je utrošeno 15 kg srebra. Na poleđini srebrenog okvira Gospine slike izradio je reljef sinjske Tvrđave. "Zauvijek okrunjena slavi slavlje"

Razmišljajući o sinjskim vitezovi-ma, vojnicima, koji dadoše okruniti Gospinu Sliku fra Josip Ante Soldo piše: "Vojnici su posebna vrsta ljudi. Raspojasani ali i pokajnici, opori ali i vjerni prijateljima, nemilosrdni ali

‚Sve što bude izrečeno, bit će sasluša-no’.” (Ivan Aralica)

„Gospino lice vrlo je milo i živo, puno neke neodoljive dragosti, blago i kao zeru turobno, a opet ljupko, lijepo, da ti pogled na nj razblažuje srce, dira dušu. ” (fra Stanko Petrov)

„Na glavi je krasna kruna od suhoga zlata. Sa strane i sprijeda, sve do dna slike vise zlatni lanci, kolajne, nauš-nice, križevi, prstenje i drugi nakiti. Nasred prsiju tri su velika srca. Is-pod vrata je rastegnuta, između dviju zvijezda, lijepo spletena mrežica od mnogo zrnaca sitna biserja. Sve su te nakite darovali pobožni vjernici Majci Božjoj u zahvalu za primljene milosti.” (J. A. Soldo)

Danas se od Gospine slike vidi samo lice i maleni rub koprene. Sve je drugo prekriveno zlatom i biserjem. Upra-vo je po nakitu i zavjetnim darovi-ma Slika Gospe Sinjske dobila svoje vanjsko obilježje. Od svih se darova najviše ističe zlatna kruna koju su Gospi u znak zahvalnosti poklonili branitelji Sinja.

Slika je postavljena u srebreni okvir koji je izrađen od zavjetnih darova. Četvrtasti osnovni dio izrađen je 1748. godine u Mlecima, a četiri sre-brena ukrasa, vezana za taj četvrtasti dio okvira rađena su 1766. godine, također u Mlecima. Na podnožju gornjega srebrenog nakita stoji nat-pis: „SANTA M. G. SUBURBII SING


i mi smo trista

puni zahvalnosti dobročiniteljima. Ako je itko osjetio u sinjskoj tvrđavi da su ostavljeni kao žrtve nadmoć-nom neprijatelju, to su bili branioci jer je mletačka vojska iza Visoke čeka-la da se neprijatelj okrvavi pod surim zidinama. Žrtve nemilosrdnog, nejed-nakoga boja, dobro su uviđale tko mu je prijatelj i pravi pomoćnik. Stoga su u bezizlaznoj situaciji osjetili da im jedino može pomoći junačka desnica, oko sokolovo i nebo utjelovljeno u slici otužne Gospe. To su uvjerenje snažile molitve vjernika i fratara pred Slikom. Dijeljenjem milosti viteštva umilna je prilika dobila novi naziv: Gospa Sinjska".

Čvrsto uvjereni u Marijinu pomoć, vojnici su se htjeli odmah odužiti Onoj koja im je pomogla u teškim časovima. Sinjski providur Zorzi Bal-bi dao je načiniti, uz pripomoć časni-ka, koji su skupili 80 zlatnih cekina i dali u Veneciji izraditi zlatnu krunu i zlatni križ da ukrasi svetu Priliku.

Tom krunom od suhoga zlata, dana 22. rujna 1716. godine, splitski nadbiskup Stjepan Cupilli, svečano je okrunio Gospinu sliku. Na kruni je natpis: "IN PERPETUUM CO-RONATA TRIUMPHAT ANNO MDCCXV" (Zauvijek okrunjena slavi- 1715.).Obred krunjenja Gospine slike tekao je sljedećim redom: Nakon zavjetne mise u čast Blažene Djevice Mari-je, nadbiskup je izrekao hvalospjev u Njezinu čast. Zatim je, obučen u bijeli plašt s bijelom mitrom na glavi, intonirao po gregorijanskom napjevu i izmolio odnosne molitve iz Gospina Oficija, pokadio Priliku i na nju po-stavio zlatnu krunu, intonirao Zdravo Kraljice te izmolio određene molitve.Tada se formirala procesija, i to s izvanjske strane tvrđave. Procesija je stupala ovim redom: najprije križ, iza njega nekoliko franjevaca pa sve-ćenici i kanonici, zatim nadbiskup. Iza njega su sv. Priliku nosili njegova

ekscelencija providur Pavao Foscolo, gosp. knez Bortoluzzi, zapovjednik posade, potpukovnik Brand i kape-tan Manzecca.

Za vrijeme procesije pucali su mažuri i pjevao se himan Zdravo, morska zvijezdo. Kada se procesija vratila na tvrđavu, nadbiskup je Slikom blago-slovio pobožni puk, pa ju je stavio na oltar u Crkvi sv. Mihovila, gdje će ostati još 5 godina.

"Ljubav nikla u nevolji postojana je"

Tako je Gospina Slika godine 1721. prenesena u novu crkvu u kojoj se i danas nalazi.

Ni u godinama što su uslijedile Sinj i Cetinska krajina nisu živjeli spokoj-no. Potresi su drmali, vatra je palila, kuga odnosila živote. Narod se u ne-volji utjecao Gospi. Ustrajnom u vjeri, Gospa je pomagala. Narod se molio, ali i vraćao pred Gospinu sliku i za primljene milosti prinosio zahvalne molitve i darove.


i mi smo trista

Sinj i Cetinska krajina u nedjelju 25. rujna 2016., proslavili su 300. obljet-nicu krunjenja slike Čudotvorne Gospe Sinjske (1716. – 2016.). Među vjernicima Gospina slika prepoznat-ljiva je i po svojoj zlatnoj kruni, ko-jom ju je svečano okrunio splitski nadbiskup Cupilli i na kojoj brani-telji Sinja dadoše napraviti natpis In perpetuum coronata triumphat anno MDCCXV (Zauvijek okrunjena slavi slavlje 1715.). Za ovo slavlje Župa i Svetište Gospe Sinjske pripremali su se trodnevnom duhovnom obnovom od četvrtka 22. do subote 24. rujna. Otvaranje trodnevne duhovne pri-prave započelo je slavljem polaganja svečanih zavjeta osmorice franjevaca Franjevačke provincije Presvetog Ot-kupitelja, koje je predvodio provinci-jal fra Joško Kodžoman. Na završet-ku mise blagoslovljena je Zavjetna krunica Gospinih štovatelja izrađena u spomen na 300. obljetnicu krunje-nja slike Čudotvorne Gospe Sinjske i oslikani prozori u samostanskom klaustru na temu "Pjesma stvorova" akademskog kipara fra Duje Botterija.

majko naša

Sve što narod kaže iz dubine duše, za vijek to ostaje u sve naraštaje.

Ime majke mile što mi život dade, uz nju stoji druga – Marija joj ime.

Majka svim je ona, Sin njen želi tako. Budno bdije, moli nad životom našim.

Zahvalni smo uvijek uz krunicu zlatnu, naša Gospe Sinjska, okrunjena zavijek.

Blaž Toplak

slavljem u Gospinoj spomen crkvi na Gradu predsjedao je fra Ante Vučko-vić, profesor na KBF-u u Splitu, nakon čega je uslijedilo molitveno bdijenje.

Ana Bašić i Antonia Bilokapić

Drugoga dana duhovne priprave, u petak 23. rujna misno slavlje predvo-dio je don Ante Mateljan, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu. Poslije mise u crkvi Gospe Sinjske predstavljena je Mateljanova monografija "Križni put na Gradu u Sinju." Nakon predstavljanja uslije-dila je molitva križnoga puta prema Gradu. U subotu 24. rujna misnim


i mi smo trista

Sinju grade zlatni buzdovane

Sinjska tvrđava - povijest, rekonstrukcija, budućnost

Kada netko spomene sinjsku tvrđavu tj. sinjski stari Grad prvo što bih pomislio bilo bi ostatci zidina. Sjetio bih se da je bilo vezano s Turcima, i zbog sadašnjih postaja pomislio bih na Križni put i vjerojatno godinu 1715., no ograničavati jedno mjesto prepuno poviješću, bilo bi krivo i nepravedno.

Zavjetni žrtvenik Geniju Ozinijata, Arheološka zbirka Franjevačkog

samostana u Sinju

poVijest tVrđaVe

Prapovijest, antičko i kasnoantičko doba

Sam prostor tvrđave bio je naseljen u prapovijesti o čemu govore brojni nalazi keramike, kamenog i kremenog oruđa i oružja koje se koristilo već od prijelaza mlađeg kamenog doba (neolitika) u bakreno doba (eneolitik), tj. od oko 3000 g. pr. Kr. Iz sljedećih prapovijesnih razdoblja, bron-čanog i željeznog, potječe također nekoliko predmeta. Tada se zasigurno formira naselje. Naime, ilirsko naselje i

utvrda na kojem se nalazi Grad zvalo se Osinium i bilo je sjedište delmatskog plemena Ozinijata. To doznajemo iz spomenika na kojem se nalazi i najstariji spomen imena Sinja. Riječ je o natpisu na kamenom žrtveniku iz 1. st. iz vladavine Rimskog carstva.

U kasno antičkom razdoblju, vjerojatno u 6. st. za cara Justinijana, utvrda na Gradu je obnovljena te se nalazila u sklopu utvrda koje su čuvale zaleđe Salone. Tako se u jednom dokumentu iz pr. pol. 7. st. spominje sinjski Grad kao castellum, pod imenom Asinium.


i mi smo trista

Srednji vijek

U razdoblju ranog srednjeg vijeka nema pobližih vijesti o sinjskom Gradu, tek se 1341. spominje kao castrum Fsini, 1345. ga kao castrum regale (kraljevski grad) Zyn kralj Ludovik I. Anžuvinac daje knezu Ivanu Nelipiću. Jedan izvor govori da je čak grad Sinj novopodignuta tvrđava koja je dignuta nakon mongolskih provala i da ju je dao podignuti sam kralj Bela IV. (Ante Milošević, Izgled i značaj sinjske tvrđave s posebnim osvrtom na tursko i mletačko razdoblje, Sinj, 1989.). Svakako znamo da je u 14. stoljeću postojala utvrda i da je bila u posjedu Cetinskih knezova Nelipića gotovo čitavih stotinu godina (1345. – 1435.). Nakon što umire knez Ivaniš Nelipić, koji nije imao nasljednika počinje vladavina nesigurne vlasti: posjed je bio u rukama raznih velikaških obitelji kao i Frankopana. Niti jedna od obitelji nije ulagala u zidine pa su one propadale i ostale neobranjene dok je osmanska opasnost sve više prijetila.

Osmansko doba

O prvom osvajanju Sinja postoje različite vijesti i interpre-tacije. Fra Ivan Marković navodi kako je Sinj bio osvojen 1536. tako što su Osmanlije potkupile tadašnjeg zapovjed-nika, Ivana Bilića, za kojeg se ne zna kako je došao na vlast, da im preda Grad koji se još mogao braniti (Ivan Marković, Sinj i njegovo slavlje, Sinj, 1998.). Fehim Dž. Spaho navodi da su Turci osvojili Sinj 1513. radi izuzetno slabe obrane. Naime, on ističe kako se Sinj branio sa svega pet vojnika (Fehim Dž. Spaho, Grad Sinj u turskoj vlasti, Zbornik Cetinske krajine, br. 4, Sinj, 1989.). Povijesni izvori navode da je Sinj 1516. bio nahija, tako da možemo pretpostaviti da je bio pod Osmanskom vlašću i ranije, ali ne znači da je bila stalna vladavina. Tadašnja je sinjska tvrđava više izgle-dala kao srednjovjekovno naselje, što Osmanlije za svoje vladavine pretvaraju u kasabu, otvoreno muslimansko

naselje, s izuzetno važnim vojnim značenjem. U Sinju su postojale dvije džamije. Jedna unutar zidina, a druga izvan njih. Džamija unutar zidina je bila carska džamija koja je nastala preoblikovanjem crkve sv. Mihovila, a druga je bila džamija Hadži-Hamze uz koju je postojao i mekteb (osnovna vjerska škola). Za vladavine Osmanlija sinjska se tvrđava popravlja i, kako spisi kažu, postaje "bijelo zrno bisera". U stalnim ratovima između Mlečana i Osmanlija Sinj u više navrata postaje granična točka. Prvo je bila pogranična točka u rukama Osmanlija nakon osvojenja Klisa od strane Mlečana, a nakon oslobođenja od turske vlasti 1686. godine Sinj je pod mletačkom upravom.

Mletačka vladavina

Mlečani su dva puta pokušali osvojiti Sinj dvije godine za redom. Nakon konačnog osvajanja zidine su bile urušene i Mlečani su ih morali popraviti, pogotovo nakon potresa 1709. Osmanlije ipak nisu htjeli popustiti pa su u više navrata pustošili Cetinsku krajinu i slavne nam godine 1715. mjeseca kolovoza napali Sinj i držali opsadu. Sinj je, naravno, ostao nepokoren, ali su zato zidine ostavljene u razrušenom stanju. Bile su u toliko lošem stanju da su neki smatrali da bi ih jednostavno trebalo porušiti, no mnogi su se suprotstavili toj zamisli, pogotovo nakon toga što ih je uspjela obraniti od Osmanlija. S malim popravcima su smatrali da bi bila i dalje dobra obrana. Pod mletačkom je vlasti Sinj do 1797. te je tvrđava proživjela potres koji je doveo do urušavanja, a stanovništvo je pretrpjelo glad i kugu tako da nitko nije više ni razmišljao o tvrđavi.

Austrijska, francuska i ponovo austrijska vladavina

Kratko vrijeme I austrijske vladavine (1797.-1805.) prošlo je mirno i ruševna tvrđava se nije dirala, čak se i dalje ko-ristila kao vojni objekt. Jednako kratko vrijeme francuske


i mi smo trista

vladavine (1806.-1814.) nije prošlo tako mirno. Neomiljeni Francuzi radi ustanka tvrđavu dižu u zrak nakon čega se više ne obnavlja. Ponovo pod vlašću Austrije na starom Gradu podignuta je 1887. zavjetna crkvica Gospi Sinjskoj, dok su 1894. zasađeni borovi na Gradu. Veliki potres 1898. dodatno je uništio ostatke zidina, a tvrđava je zarasla, ostajući takvom sve do 1998. kad su započela zaštitna arheološka istraživanja u ograničenom obimu.

rekonstrukcija

Ponovno zanimanje za tvrđavu javlja se 1998. godine kada je nedopušteno proširen i probijen put u podnožju tvrđave da bi se mogli postaviti kipovi za Križni put. Konzerva-torski odjel u Splitu zaustavio je nedopuštene radove te su zaštitna arheološka istraživanja počela te iste godine. Istra-živalo se na četrnaest postaja Križnog puta. Istraživanja su se odvijala 1998. i 1999. godine. Nakon pet godina počinju arheološko-konzervatorska istraživanja i traju od 2004. do 2014. Radi se na obnovi vanjskog obrambenog bedema i arhitektonskih struktura koje su trebale biti obnovljene do

2015. godine. Projekt pod nazivom „Program očuvanja i obnove zidina sinjske tvrđave“ financiran je sredstvima Ministarstva kulture RH i Grada Sinja, uz odobrenje i suradnju Ministarstva kulture RH - Uprave za zaštitu kulturne baštine, a istraživanja je provodio Muzej Cetin-ske krajine u Sinju koji je pripomogao i pri pronalaženju informacija za pisanje ovog članka.

Izgled tvrđave

Giuseppe Iuster, Sinjska tvrđava iz 1708. godine (tlocrt)

Sinjska tvrđava ima nepravilni peterokutni oblik koji je bio uvjetovan prirodnim oblikom vrha nepristupačne litice s tri različite visinske razine. Njena današnja podjela je na tri obrambene razine: prva – najniža, koja obuhvaća čitavu južnu polovicu Grada, druga – srednja u sjevernom dijelu, koja okružuje najvišu, treću razinu – kaštel. Uz zapadni bedem nalazi se palisadni dio tvrđave – Korlat.

Giuseppe Iuster, Sinjska tvrđava iz 1708. (pogled prema sjeveru), Ratni arhiv u Beču


i mi smo trista

a budućnost?Kao što se vidi na zračnoj snimci obnovljen je vanjski obrambeni bedem. Radovi nisu u potpunosti završeni. Arheološka istraživanja planiraju se nastaviti kako bi se omogućila cjelovita konzervacija i djelomična rekonstruk-cija arheoloških i povijesnih struktura tvrđave. Rekon-strukcija će biti djelomična u smislu da će se prezentirati ostaci pronađenih objekata koji su pronađeni tijekom arheoloških istraživanja. Arheološki i konzervatorsko-sa-nacijski, zasigurno će se ubrzo nastaviti. Tijekom svih ovih godina može se reći kako je samo zagrebana površina i otkriveno je vrlo malo s usporedbom koliko se toga tako može istražiti.Uz prezentaciju ostataka tvrđave planiraju se i drugi po-pratni kulturni sadržaji koji bi mogli privući kako turiste tako i same građane grada Sinja. Odlazak tada na stari Grad na kojem će se održavati razna događanja zasigurno bi bio poseban kulturan doživljaj. Nadamo se da će to biti u što skorije vrijeme kako bi se mogli upoznavati s ovim vrijednim kulturno-povijesnim lokalitetom.Posebno zahvaljujem djelatnicima Muzeju Cetinske kra-jine – Sinj te ravnateljici muzeja gospođi Aniti Librenjak koji su mi pomogli odgovarajući na pitanja i dajući pristup nekim podatcima koje nisam imala.

Irena Slišković

Tvrđava Grad, zračna snimka lokaliteta

Grade moj

Svemir, zemlja i čovjek što ih oblikova ljubav Božja neumorno Tvorcu svome hrle žudeći dio nebeskih visina za sebe i pokoljenja mila.

Brijeg ili planina uzvišenje svako od davnih vremena privlačni su bili za iskazat slavu i za milost dijelit. Njemu je to od početka milo bilo.

Narodi drevni među kojim su Iliri bili tvrđu i žrtvenik na njemu sagradili. U rano ga ljetno jutro dovršili s ponosom mu ime Osinium dali.

Danas ni traga od tih starih zdanja. Unatoč svemu moj pogled uprt na tu stranu odiše mirom i spokojem sigurnim što ga te visine donose.

Crkva je tu Majke od milosti, čija se slava u obrani puka hrvatskog od Turaka i zemaljskih pakosti od davnina Krajinom pronosi.

Zastava se danas tu ponosno vije hrvatske države i suverenosti što generacije brojne od stoljeća sedmoga očuvaše i obnoviše, topotom alkarskih konja i pobožnošću prignutih koljena oko oltara Njena. Neka se ljepota njegova vječno ljubi i čuva jer je to brdo od davnina sveto, što ga Hrvat Sinjem prozva.

Blaž Toplak


i mi smo trista

Međunarodni znanstveni skup o 300. obljetnici slavne obrane

Sinja 1715. godineU Sinju se, 14. svibnja 2015. godine, održao drugi dio Međunarodnog znan-stvenog skupa o 300. obljetnici slavne obrane Sinja 1715. godine, započet 12. svibnja u Zagrebu, u atriju HAZU-a, pod čijim se pokroviteljstvom održa-va. Otvarajući sinjski dio, predsjednik Organizacijskog odbora prof. fra Josip Grbavac podsjetio je da su Alka i Gospa Sinjska, unatoč svim nedaćama i smet-njama, ostali nerazdvojni sinonimi koji su oblikovali identitet hrvatskog naroda cetinskog kraja.Organizatori Znanstvenog skupa su Franjevački samostan Gospe Sinj-ske, Viteško alkarsko društvo Sinj te Grad Sinj i gradovi i općine Cetinske krajine. Suorganizatori Znanstvenog skupa su Splitsko-dalmatinska župa-nija, Splitsko-makarska nadbiskupi-ja, Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja i Sveučilište Split. Pred-sjednik organizacijskog odbora je fra Josip Grbavac, a članovi su fra Hrva-tin Gabrijel Jurišić, dr. sc. don Josip Dukić, mag. pol. Jakov Žižić, dr. sc. Ante Milošević i dr. sc. Frano Strikić.Pozdravne riječi, u ime Splitsko-makar-ske nadbiskupije i nadbiskupa Marina Barišića, sudionicima skupa izrekao je dr. Ante Ančić, biskupijski pastoralni vikar, koji je izrazio nadu da će sadr-žaj ovogodišnjeg sinjskog slavlja biti u duhu evanđelja. Fra Ante Udovičić, vikar Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, uputio je pozdravne riječi u ime provincijala fra Joška Kodžomana i svih franjevaca Provincije, a prorekto-rica Sveučilišta u Splitu Rosanda Mulić je u ime rektora Šimuna Anđelinovića najavila značajni doprinos Sveučilišta Sinju i njegovu slavlju.

Dobrodošlicu gostima predavačima i prigodne govore na otvaranju još su održali domaćini, sinjski gvardi-jan fra Petar Klapež, dr. Stipe Jukić, predsjednik Viteškog alkarskog druš-tva, gradonačelnica Kristina Križanac te Ivan Šipić, gradonačelnik Trilja, u ime drugih gradova i općina cetin-skog kraja. Da u ovoj prigodi govo-ri posljednji zapalo je fra Tomislava Brkovića, gvardijana samostana Ra-ma-Šćit, postojbine Majke od Milosti čiju su sliku franjevci donijeli u Sinj.

Led je probio Ante Birin s temom "Ce-tinska županija – baština Nelipčića". Drugi je izlagao Nenad Maočanin, po-časni član Turske akademije povijesnih znanosti, na temu "Zagora u razdoblju osmanske vlasti: prema novim spo-znajama iz povijesti Sinja i Cetinske krajine", dok su Lovorka Čoralić i Filip Novosel referirali na temu "Gradivo za povijest Sinja i Cetinske krajine u 18. stoljeću prema istraživanjima u Mletačkom državnom arhivu". Marko Rimac obradio je "Mletački katastar Sinja 1705. godine", a Josip Vrandečić temu "Obrana Sinja 1715. prema izvje-štajima Mletačke nuncijature".

O "Najstarijem izvještaju opsade Sinja 1715. godine" zajednički su referirali Marko Rimac i don Josip Dukić.

Sljedeći dan, izlaganje je započeo fra Vicko Kapitanović na temu „Fra Pe-tar Filipović i njegovo Raspisanje od časne prilike Blažene Djevice Marije“. Zatim je tursku opsadu Sinja teološ-ki interpretirao fra Domagoj Runje. Fra Domagoj Volarević govorio je o načinu upravljanja poslova koji su se obavljali u crkvi Blažene Djevice

Marije od milosti, fra Hrvatin Gabri-jel Jurišić izlagao je na temu „Mučeni-ci i Božji ugodnici Cetinske krajine“, a fra Stipica Grgat na temu „Glazbeni život u svetištu Gospe Sinjske, fra-njevačkom sjemeništu i gimnaziji“. Nakon kratke stanke uslijedilo je pre-davanje fra Blaža Toplaka o čuvenim Glasilima Gospe Sinjske.

Splitski zbor Brodosplit, jedan od naj-boljih muških zborova u Hrvatskoj i šire nastupio je u četvrtak, a u petak je u crkvi Gospe Sinjske nastupao Zbor časnih sestara milosrdnica, također iz Splita. U subotu se održala vanjska proslava Uzašašća kod crkve Svetog Spasa te je misu predvodio mons. Marin Barišić. Kasnije su toga dana na Trgu Franje Tuđmana u Sinju na-stupili KUD-ovi Cetinske krajine, a poslije njih svoj je koncert održao Marko Perković Thompson.

Važno je napomenuti da su, osim pro-fesora kao predavača, u simpozij bili uključeni i učenici Franjevačke kla-sične gimnazije koji su aktivno sudje-lovali u predavanjima naučivši nešto više o kraju u kojemu žive, njegovoj povijesti i zanimljivostima.

U sklopu svečanog Simpozija tiska-na je programska knjižica kojoj su urednici don Josip Dukić i fra Jozo Grbavac. Svrha knjižice je da posluži kao radno pomagalo sudionicima i publici tijekom same manifestacije te o zbivanjima sačuvati trajni pisani trag jer, kako veli naš ravnatelj: „Veselimo se jer velike uspomene čine narode velikima.“

Ante Bešlić


Iz života Sjemeništa i Gimnazije

„Jesam li spreman odazvati se Božjem pozivu?“

Biti sjemeništarac u razredu, u društvu ni najmanje nije lako. Taj naziv stvara hrpu odgovornosti i očekivanja

koja su opravdana jer bismo mi doista trebali biti uzor vršnjacima, pritom znajući što je za jednog sjemeništarca prihvatljivo, a što nije.

Franjevačko je sjemenište zajednica franjevačkih kan-didata – sjemeništaraca i njihovih odgojitelja. Cilj bo-ravka u sjemeništu je – moleći i učeći- rasti, razvijati se

započinjući svoj hod za Kristom po uzoru na sv. Franju. Sjemenište veže svoje postojanje i rad uz Franjevačku klasičnu gimnaziju.

Kroz svakodnevni život, a napose kroz molitvu, sjeme-ništarci promišljaju o svome stvarnom cilju, postavljaju-ći si pitanje: „Jesam li spreman odazvati se Božjem pozi-vu?“ Uz pomoć i potporu odgojitelja i duhovnika mladi kandidati jasno uočavaju što Bog traži od njih u Crkvi.

Tristota obljetnica pobjede pod Sinjem uz Gospin zagovor dovela je u sjemenište osam novih mladića. Gospa je usli-šala molitve pa je nakon sušnih godina broj sjemeništaraca napokon počeo rasti. U svim razredima ukupno nas je trinaest, a dolazimo s prostora od Zrmanje do Neretve.

Prije nego smo došli u Sjemenište svatko se od nas pri-bojavao „strogog dnevnog reda i željeznog režima“. Ipak,


iz žiVota sjemeništa i Gimnazije

dnevni rad pomoć je svakom od nas za njegov zdrav psihofizički i duhovni život. On je okvir unutar kojeg pojedinac djeluje, pri čemu mu je ostavljen prostor za slobodno stvaranje i djelovanje, ovisno o sposobnostima i interesima.Dakle, kućni red u redovničkim, tj. zajednicama kandidata za redovništvo ima veoma važnu ulogu. Red je postavljen prije svega da usmjeri vrijeme onih na koje se odnosi. Naravno, najvažniju ulogu imaju one točke koje pridonose približavanju Kristu (euharistija, časoslov, krunica i sl.). Radni dan sjemeništarca započinje ustajanjem u 6 sati (ili po potrebama sjemeništarca prije ili kasnije). Misno slavlje, zajedno s jutarnjom molitvom, započinje u 6:30

sati. Nakon euharistije slijedi doručak i pripremanje za odlazak u školu.Odmah poslije nastave odlazimo na zajednički ručak u samostanskom blagovalištu. Nakon ručka slijedi slobod-no vrijeme. U 15:45 sati započinje učenje koje s trima pauzama, uključujući i marendu, traje do 19 sati. Odmah potom odlazimo u sjemenišnu kapelu gdje molimo Ve-černju molitvu. Kao što smo i započeli dan završavamo molitvom časoslova tzv. Povečerjem kada se spominjemo svojih obitelji i dragih pokojnika. Počinak je u 22 sata nakon čega se gase svjetla u sjemeništu. Subota i nedjelja imaju nešto drugačiji dnevni red gdje je glavna razli-ka mnogo više slobodnog vremena. Nerijetko vikende



iskoristimo za izlete, planinarenja ili posjete župama naše Provincije. Iako možda dnevni red zvuči strogo na njega se vrlo lako priviknuti, a njegove stavke ubrzo postaju navike.Život sjemeništarca ne čine samo molitva i učenje. Dapače, razvijamo svoje tjelesne sposobnosti baveći se sportom, tj. igrajući nogomet i vozeći bicikl. Subotom imamo zajedničko pjevanje, a vježbe sviranja održavaju se ponedjeljkom.Subota je dan generalnog čišćenja sjemenišnih prostori-ja. Tada svatko od nas obavlja službu za koju je zadužen



tijekom tjedna. Osim toga, svakog se ponedjeljka mijenjaju službe ministriranja i posluživanja u blagovalištu, tako da svi dođemo na red te da nitko ne ostane zakinut.

Svaki dio godine nosi svoje posebnosti te je naš sjemeniš-ni život sadržajno veoma bogat. Tako npr. odlazimo na

susrete sjemeništaraca gdje se upoznajemo s kolegama i izmjenjujemo iskustva. Jednom u godini imamo duhovne vježbe kada nekoliko dana provodimo u molitvi, čitajući duhovna štiva, odrekavši se kroz to vrijeme mobitela, što nam većini osobito teško pada.



se međusobno pomažu, razgovaraju, izmjenjuju tajne i prepričavaju zgode iz svakodnevnice, prepiru pa i posva-đaju, no te svađe bivaju kratkog vijeka.Ovo je mjesto u kojem nikada nije dosadno jer dnevni red, škola i zajednički život to ne dopuštaju.Ničiji život nije lagan i bezbrižan. On sa sobom donosi obaveze i odgovornosti. Isto vrijedi i za život sjemeništa-raca, no ako je temelj Krist u kojega se pouzdamo i kojem prepuštamo da nas vodi, tad uistinu ništa nije teško.

Vlaho Jakić

Osim škole kao temeljne obveze tu je još mnoštvo aktiv-nosti u kojim sudjelujemo.

Premda nije lagan, život u franjevačkom sjemeništu ima mnoštvo prednosti. Tako, razdvojenost od obitelji u po-četku biva težak teret, no s vremenom se naviknemo pa to postaje pomoć pri vlastitom osamostaljivanju te priprema za budući život. Također, ovdje odrastamo kao braća koja



Smotra zborova katoličkih škola

Da bismo položili životnu maturu moramo slijediti carinikov primjer

Glazbena smotra zborova katoličkih škola Dalmacije i Hrvatskog primorja prvi je put održana u subotu 7. svibnja u katedrali sv. Stošije u Zadru. Na-stupili su zborovi katoličkih škola iz Rijeke, Šibenika, Dubrovnika, Sinja, Splita i Zadra. Domaćin mr. don Ante Sorić, ravna-telj Klasične gimnazije Ivan Pavao II. Zadar, u pozdravnoj riječi je rekao kako je taj susret rezultat dogovora na posljednjem sastanku ravnatelja katoličkih škola održanom u Zagrebu, kad su ravnatelji poželjeli ostvariti

aktivnosti kojima bi se bolje povezale škole i učenici. Ta smotra nije glazbe-no natjecanje niti za ocjenu, rekao je mr. Sorić, istaknuvši da ipak svi zaslu-žuju petice. Čestitao je sudionicima i poželio im uspjeh do sljedećeg ta-kvog susreta u nekom drugom gradu. „Pjevati u zboru ne znači samo po-hađati još jednu izvannastavnu aktiv-nost i razvijati svoje talente, nego biti svjestan da pjevanjem predstavljamo i školu. Zbor je ogledalo škole. Sveča-nu prigodu ne možemo zamisliti bez nastupa zbora”, rekla je Ivana Petrak, voditeljica Nacionalnog ureda HBK za katoličke škole.

„Želimo glazbom kao univerzalnim jezikom stvarati mostove, približiti naše svjetove te nastaviti stvarati vri-jednu tradiciju pjevanja i druženja koje je ovom prigodom i najvrjed-nije, na novim susretima katoličkih

zborova Dalmacije i Hrvatskog pri-morja, a možda i šire”, poručili su vo-ditelji večeri, zadarski gimnazijalci Matea Kaleb i Marko Brzović.Zbor naše Gimnazije pod vodstvom prof. Andre Čule izvelo je dvije sklad-be: ‘Večernji zvon’ (Fran Ferjančić) i ‘Cantate Domino’ (John Carter). Tijekom prijepodneva zadarski kla-sičari kao domaćini proveli su svoje kolege u razgledavanje crkveno-po-vijesne baštine grada na poluotoku.

Antonija Čarić

U subotu, 14. 3. 2015., kao maturanti naše škole sudjelovali smo na, sada već tradicionalnom, Međubiskupij-skom susretu maturanata na Hum-cu te potom napravili izlet u središte Hercegovine, Mostar. Na susretu je sudjelovalo oko 3600 maturanata iz

cijele Dalmacije, od Zadra do Du-brovnika, a najviše nas je došlo iz Splitsko-makarske nadbiskupije (51 autobus od ukupno 72). Naš mali Sinj zastupalo je čak 8! Misu je predvodio mons. Marin Barišić, a na početku susreta nam se obratio i fra Velimir

Mandić, humački gvardijan. Izrazio nam je dobrodošlicu rekavši koliko je radostan što smo se opet okupili u velikom broju, te istaknuo humačku vjersku i kulturnu baštinu važnu za ovaj dio Hercegovine (knjižni fond, umjetnička galerija, muzej u kojem se



čuva Humačka ploča itd.). Mons. Ba-rišić u propovijedi je nazvao maturan-te proljećem koje se budi i koje će kao takvo doprinijeti ovom narodu. Tako-đer je rekao kako moramo zapamtiti da osim školske mature koja nas usko-ro čeka postoji jedna važnija, a to je ona životna. Životnu maturu je puno teže položiti, iako nam se u ovim trenucima čini kako je školska kudi-kamo bitnija. Nadbiskup se osvrnuo i na evanđelje koje je bilo čitano tog dana. Ono nam govori o farizeju koji je ohol i narcisoidan te se hvali pred Bogom, a s druge strane opisuje cari-nika koji je ponizan i skroman. Da bi-smo položili životnu maturu, jasno je da moramo slijediti carinikov primjer. Na kraju propovijedi nadbiskup nam

je zaželio puno uspjeha i na jednoj i drugoj maturi.

Nakon ohrabrujućeg misnog slavlja, uputili smo se prema konačnom odre-dištu, Mostaru. Smješten je na oba-lama rijeke Neretve, najveći je grad Hercegovine te sveučilišno, kulturno, gospodarsko i političko središte Hrvata u Bosni i Hercegovini. Ime je dobio po čuvarima mostova (mostarima). U njemu se nalazi Stari most, koji se zajedno sa starim gradom od 2005. godine nalazi na popisu zaštićene kul-turne baštine UNESCO-a. Upravo je taj most bio naše prvo odredište kada smo stigli u grad. Da bismo došli do njega, prolazili smo uličicama stare gradske jezgre. Šareni obrti i kame-ne građevine ono su što gradu daje

orijentalni izgled. Nakon što smo do-lazak na Stari most obilježili fotoapa-ratima, poželjeli smo ručati i odmoriti se od puta. To nije bilo teško ostvariti jer je jezgra grada prepuna restorana s tradicionalnim specijalitetima kao što su ćevapi ili hurmašice. Posebno nam se svidjelo serviranje malih džezvica s kavom. Nakon ručka i kave, još smo malo prošetali, razgledali i fotografirali te se uputili natrag prema autobusu. Na putu natrag razmjenjivali smo dojmo-ve te sve popratili pjesmom. Protekli dan bio je pun druženja i zanimljivih sadržaja. Učinio je da nakratko zabo-ravimo na onaj težak dio koji nas tek čeka. Ionako je životna matura važnija od školske!

Antonia Barać

Kratki izlet - Mostar

Dana 8. 4. 2016. organiziran je izlet u Mostar

Pod dojmom Šoljanovog Kratkog izleta i naša mala skupina, sastavljena, ne samo od maturanata, okupila se i otišla put prema - Hercegovini. Naša se ekspedicija sastala u rano subotnje jutro kada smo zajedno s drugim školama čekali naše autobuse. Sklonivši se od kiše koja nas je polagano, ali mukotrpno pratila kroz cijelo putovanje, polagano smo krenuli na put. Prvo smo došli do Humca, gdje se održavala misa za sve maturante. Mogli smo vidjeti mnogo poznatih lica, ali isto tako i mnogo nepoznatih jer su na misu došli maturanti iz cijele Dalmacije. Uputili su nam mnoge poruke i ohrabrili nas, a mi smo s tim željama krenuli dalje.

Prošavši sve te predivne krajolike okupane kišom napokon smo došli i do Mostara gdje su svi nakon slikanja, tražili kao i likovi u Kratkom izletu mjesto gdje će sjeti, popiti što

i pojesti. Mi, naravno, nismo tražili pršut (ipak bili smo u Mostaru, a ne u Istri). Sam Mostar je izvanredan grad i ima se dosta toga za vidjeti. Gradom dominira zvonik u kršćan-skom dijelu koji kao da želi dokazati svoju nadmoć nad mnogobrojnim džamijama u islamskom dijelu. Napetost se nije osjetila, štoviše, osim maturanata moglo se vidjeti i turista iz drugih dijelova svijeta. Bilo je zanimljivo uroniti u svijet toliko nama blizak, a ipak tako drugačiji od našega. Mogli smo ovo doživjeti kao malu pripremu za studentski život gdje ćemo se nalaziti u novim situacijama, daleko od sigurnosti doma. Tko zna hoćemo li tu naći koju pouku ili smisao života? Vjerojatno samo novu uspomenu koju ćemo pohraniti u našem Kratkom izletu.

Irena Slišković



Maturalna večer 2016. - veliki oproštaj

Dana 20. 5. 2016. završetak svog gimnazijskog školovanja proslavi-li su maturanti klasičnog i jezič-nog odjela generacije 2015./2016. Kroz večer prisjetili su se mnogih zajedničkih trenutaka, zajedno su zaplesali, odigrali nekoliko igara i zabavili se. Večer je prošla bez in-cidenata, a oni najizdržljiviji svoju

proslavu su nastavili i nakon izla-ska iz hotela. Gimnazijsko je obra-zovanje bilo gotovo i čekao nas je veliki korak prema nepoznatom. U šestom mjesecu te godine započela je dugoočekivana Matura koja je svima na svoj način donosila briga. Svi smo bili napeti kada smo pisali svoj prvi ispit, gledajući hoćemo li

u čemu pogriješiti. Nakon tog pr-vog svi ostali su već išli lakše. No trebalo je doći i do njega. Da nam razbije brige i probleme, u vreme-nu između polaganja prvog ispita Državne mature i završetka obra-zovanja, našla se maturalna večer. Sitna kišica lagano je propadala kroz guste oblake nad nama dok smo se



skupljali pred hotelom. Ipak je došlo puno prijatelja i rodibine, pa čak i običnih prolaznika da pozdravi nas maturante i ocjeni doličnost naše garderobe. Bilo je slikanja i svaka-kvog komešanja, dok nije došla ura ulaska u hotel. Tamo se jelo, pilo i plesalo sve do kasnih sati, dok nam nije bilo rečeno da moramo poći. Kako se večer odvijala, nepotrebno je opisivati: svaki maturant je dobio svoj DVD sa snimkama i slikama te večeri da ju zauvijek može držati u sjećanju. A za Vaš članak? Možda se usudimo podijeliti s Vama neke sli-ke da ih i sami možete komentirati.

Irena Slišković



Naš dragi, dugogodišnji profesor glazbene umjetnosti fra Stipica Grgat priredio je oproštajni dar učenicima i dje-latnicima škole dovodeći im u goste svoje prijatelje, glaz-benike Olivera Dragojevića i Zlatana Stipišića Gibonnija.

Nakon gromoglasnog pljeska i oduševljenja publike prvi je na scenu izišao Oliver Dragojević, a nedugo potom i Gibonni. U pozdravnom govoru ravnatelj fra Jozo Grbavac istaknuo je kako su i jedan i drugi, kao pjevači, glazbenici, kao kantautori, kao ljudi na hrvatskoj glazbenoj sceni jednoglasno zadobili naklonost i medija i publike. Njihove koncerte, albume i pjesme doslovno je nemoguće pobrojiti. Uistinu je dugačka lista pjesama koje su nadaleko poznate kao evergreeni hrvatske pop scene i dalmatinske pjesme. Oni su i prijatelji i dobri suradnici koji su udružili glazbene senzibilitete u zajedničkom glazbenom projektu: uskoro će objaviti i zajednički album, čemu se osobito veselimo. Oliver je u više od 50 godina zavidne karijere nastupao u najpoznatijim svjetskim dvoranama: Carnegie Hall u New Yorku, Royal Albert Hallu u Londonu, Olympiji u Parizu te Opera Houseu u Sydneyu. Gibonni je poznat po svom predanom humanitarnom radu: osnovao je fond za talen-tiranu djecu bez roditelja, objavio knjigu pjesama Dvije duše na Brailleovu pismu, postao UNICEF-ov veleposlanik dobre volje. Cilj ovakvih susreta je da se učenici upoznaju s

Veliki koncert za kraj



različitim područjima umjetnosti njegujući kroz razgovor i pjesmu ukus za lijepo, skladno i plemenito.Led su probili duetom Lipa moja koju je publika dobro primila i s kojom su uspjeli izazvati mnoge emocionalne reakcije. Potom su uslijedila pitanja učenika koje je za-nimalo kako su glazbenici upoznali fra Stipicu Grgata, imaju li rituale prije nastupa, odakle crpe inspiraciju za svoje stihove te imaju li još uvijek tremu prije nastupa.

Nakon pjesme Vjeruj u ljubav, uslijedila je Cesarica, za koju je Gibonni napisao tekst, a izvodi ju Oliver, gdje se publika odvažila i uključila. Pjesma Moj galebe, potom Bez tebe pjesma koja je nastala u studiju zajedničkog prijatelja Tomislava Mrduljaša, Dobri ljudi koju je Gibonni otpjevao bez pratnje klavijatura uz malu pomoć publike u refre-nu, Tko sam ja da ti sudim, Kad mi dođeš ti.

Nakon tih nekoliko pjesama glazbenici su najavili svoj odlazak. Ravnatelj ih je ispratio riječima zahvale, a u znak sjećanja na ovu zgodu poklonio im je srebrenjak. Naime, prošle godine u čast 300. obljetnice čudesne obrane Sinja od Turaka po zagovoru Čudotvorne Gospe Sinjske izrađe-ni su prigodni zlatni i srebrni kovani novac. Zahvalio je i Fra Stipici na dugogodišnjem trudu, odgovornosti i struč-nosti u našoj školi, na lijepih 17 godina. Njegovim marom je sve to skupa bilo prepoznatljivo u našem školskom mješovitom zboru koji je sve ove godine, svojim brojem i pjevnošću, bio jedan od najboljih zborova katoličkih škola u Republici Hrvatskoj. Uručena mu je košara s darovima u znak zahvale. Time je službeno bila završena priredba, a svatko tko se odvažio mogao je tražiti zajedničku foto-grafiju ili autogram sa glazbenicima.

Irena Slišković



Glazba je zvonka radost. Čudo Božje!

Profesor glazbene umjetnosti, fra Stipica Grgat uoči odlaska u mirovinu dao je intervju novinarki našeg lista. Iz daljnjeg teksta saznat ćemo detaljnije

o djetinjstvu fra Stipice, odrastanju, svećeničkom pozivu, prvom susretu s glazbom i plodnom radu koji je uslijedio kao i o planovima za budućnost jer

fra Stipica, ako dragi Bog podari zdravlje, nije odlučio mirovati.

Recite nam nešto o svom djetinjstvu.

Rođen sam u Otoku 21. 12. 1949. kao prvo dijete u obitelji. Kako sam bio najstarije dijete i u svih mojih stri-čeva, svi su me voljeli, dok sam bio mali. A kad sam porastao, svi su me tukli jer nisam davao dobar primjer mlađima, kao i u svakoj obitelji. Meni je djetinjstvo bilo lijepo. Moja teta, sada časna sestra, jednom me ukrala babi, koja mi je i nadjenula ime Stipe u ime svoga pokojnog sina koji je po-ginuo u vojsci. Baba je trčala za njom, i teta je pala sa mnom u jarak, i otada imam ožiljak.

Kao dijete, što ste željeli postati?

Nisam puno o tome mislio, dok nisu došle neke godine. Moj otac je, kada mi je bilo 12 godina, otišao u Nje-mačku, u Frankfurt. Kada je prvi put uspio doći kući za praznike, donio mi je gramfon, prvi gramofon u selu. To je bila senzacija! Donio je i ploče, narodne ploče pjevača Safeta Isovića, Zajima Imamovića, Nade Mamule – sevdalinke. Ja sam to sve naučio napa-met i oduševio se. I tada sam odlučio da ću biti narodni pjevač, haha. I dan danas se sjećam tih pjesama.

Kada ste se počeli baviti glazbom?

Otakada znam za sebe. Početak je bio kada je ćaća donio taj gramofon, a i volio sam pjesmu u selu. Jednom je jedan profesor s Brača, zvao se Juri-ca, donio harmoniku u razred. Tada sam prvi put vidio harmoniku u živo-tu. On nas je poučavao dalmatinske pjesme, i ja bih to odmah zapjevao, zahvaljujući svome stricu koji je dio života proveo u Rijeci – fantastičan pjevač. Klavir sam počeo svirati u sje-meništu – stariji kolega svirao je ne poznavajući note. Ja sam tada to po-čeo promatrajući njega, sve po sluhu. Tek sa 15 godina sam sjeo za klavir.

Kada ste osjetili poziv?

U sjemenište sam otišao slijedeći pri-mjer starijih kolega. Oni su mi bili prijatelji i samo po sebi mi je bilo ra-zumljivo da idem i ja tim putem. Kad sam bio osmaš, bilo nas je 30-ak u ra-zredu i nas 9 krenulo je u sjemenište, a 7 cura je otišlo u časne sestre.

Kome ste prvome rekli i kako je ta osoba reagirala?

Nikome. Nas devet međusobno smo odlučili da svi idemo u sjemenište,

i tek kad smo se upisali, rekli smo roditeljima.

Kako je vaša obitelj reagirala na vašu odluku? Jesu li vas podupirali?

Divota! Neki su govorili: „A ti'š bit fratar! Di je to za te...“ Ja sam bio živ, nogometaš, volio pismu, a svi su sma-trali da samo oni mirne naravi idu u sjemeniše. Odjedom, ja najživlji, otišao u fratre.

Zašto ste odlučili postati baš franjevac?

Za drugo nismo znali. Mi, naprimjer, u sjemeništu, nismo znali što je pop. Čuli smo da ima pop u Trilju i u Rudi, ali nama to nekako zvučalo kao da je pravoslavno nešto – imali smo krivu predodžbu, nitko nam nije objasnio.

Na putu da postanete svećenik, jeste li uvijek bili sigurni u svoju odluku ili ste imali trenutke u kojima ste se premišljali?

Da budem iskren, pomisao na odlazak mi zbilja nikada nije došla. Nisam se nikad dvoumio, bilo mi je normalno ići ovim putem, do dana današnjeg.



Koji ste studij završili?

Studij teologije – 4 godine u Makar-sku i 2 godine u Zagreb, gdje sam i diplomirao. Nakon toga sam kao mladomisnik postavljen u sjemenište da se pripremam za studij glazbe i predavao sam glazbenu umjetnost u Sinju, bez ikakve škole.

Znamo da ste određen period u ži-votu živjeli u Njemačkoj. Što ste tamo radili?

Trebao sam ići studirati glazbu u Itali-ju, ali je u Njemačkoj osnovana velika misija. Fratri koji su bili u Njemačkoj su pisali provincijalu da traže mene, da će me školovati, ali da dođem gore voditi zbor. Bio sam postavljen za ka-pelana i upisao sam se 1982. na Insti-tut za crkvenu glazbu.

Pričajte nam o bendu Ujaci. Zašto takav naziv?

Eee, Ujaci su legende. Sve je krenulo iz VIS-a „Milovan“, za vrijeme bo-goslovije u Makarskoj. Bilo nas je pet, osnovali smo prvi bend u Dal-maciji. Dvije godine smo odali po župama, kao mladi bogoslovi, duge kose, u habitu s gitarama u rukama

smo održavali koncerte. No, nakon završetka faksa i po mom preseljenju u Berlin, došlo je vrijeme za novu ge-neraciju. U Njemačku su došli i fra Bože Vuleta – Frankfurt, fra Toni Vučković – Munchen, fra Stipe Ma-leš – Frankfurt. Dogovorili smo se da ćemo osnovati bend. Povod tome je bio što u to vrijeme u Jugoslaviji estradni pjevači nisu mogli pjevati hrvatske pjesme, npr. Marjane, Mar-jane, Još Hrvatska ni propala...Nitko to nije smio osim fratara. Na našim skupovima je bila puno naših ljudi, po Europi, Americi...Kako je svatko od nas bio u različitom gradu, imali smo probe dva dana mjesečno... Prvi nastup je bio u Dusseldorfu, a zatim su uslijedili i drugi gradovi. Subotom smo imali koncerte, a nedilja sveta – u Hramu Božjem – trojica ispovijedaju, jedan predvodi misu. Sve u habitu! To je trajalo tri godine. Dobili smo pozive po Americi – čak i tjedan dana na Havajima.Zašto Ujaci? Na svakom koncertu fra Bože Vuleta je najavljivao skladbe i pričao zgodne pričice u pauzama, i svaki put bi objasnio zašto ovo ime. Naime, u Bosni u 15. i 16. stolje-ću, Turci su dobili dozvolu da ubiju

svakog franjevca ako ga vide u habi-tu. Onda su fratri u to doba skinuli habite, pustili brkove kao i ostali se-ljaci, i pokrštavali su ljude po kuća-ma. Budući da su djeca najiskrenija, janjičari su uvijek njih ispitivali tko im je u kući. Kada bi djeca rekli da je franjevac došao, on bi platio glavom. Tada su majke naučile djecu da kažu da nije došao franjevac, nego mamin brat – ujak. I tada oni ne bi stradavali, jer je bilo razumljivo da ujaci dolaze u posjet svojim obiteljima.

Snimili smo tri kasete, a kasnije smo najljepša djela prebacili na CD.

Nastupili ste na Splitskom festivalu. Kada je to bilo i kako ste se odlu-čili na to?

Kada sam došao u samostan, Zdenko Runjić je stanovao sto metara od nas. Upoznao sam ga, predstavio sam mu se i on me povezao s Oliverom Dra-gojevićem. Zdenko je bio taj koji je spomenuo kako su na San Remu, naj-poznatijem festivalu zabavne glazbe, već par puta nastupali svećenici. I tada je on predložio kako bismo mi mogli nastupiti na Splitskom festivalu. Ujaci su trebali nastupiti, ali nismo mogli svi doći. Godine 1991. fra Bože Vuleta i ja nastupili smo s pjesmom Sinjskoj majci. Taj festival se nazvao ratnim festivalom i održao se u nekadašnjem hotelu Marjan. Nastupio sam i 1992. godine, sam ja, s pjesmom Želja, čiji je tekst napisao fra Bože Vuleta.

S kojim ste glazbenicima surađivali tijekom glazbene karijere?

Dok sam bio u Berlinu, 5 godina sam bio član glasovitog zbora Hedwigs Chor. Imao sam sreću pjevati pod rukom najvećih dirigenata onog vre-mena, recimo Ricardo Muti, Antal Dorati...Izvodili smo skladbe po-put Mozartovog Requiema i Mise u c-molu, Beethovenove Misse sole-mnis, Brahmsovog „Ein deutsches Requiem“ ...



A od Hrvata sam u Berlinu surađi-vao s prekrasnim bas baritonom To-micom Neralićem, s njim sam bio u misiji – svake nedjelje je pjevao nešto.

Sada ste u župi Gospe od Zdravlja u Splitu. Od kada ste u župi i koje su vaše obveze?

Godine 1988. došao sam iz Frank-furta i postao sam voditelj dječjeg zbora i VIS-a Gospe od Zdravlja četiri godine kasnije preuzeo sam Mješoviti zbor.

Mješoviti zbor mladih i Komorni or-kestar Gospe od Zdravlja proslavio je dvadesetu godišnjicu djelovanja. Kako ste proslavili taj jubilej?

Osnovao sam i jedan i drugi 1994. Dobili smo dvije značajne nagrade: nagradu Splitsko-dalmatinske župa-nije i nagradu grada Splita. Očito su stručne komisije prepoznali naš rad i zbog toga smo presretni. Jubilej smo obilježili jednim lijepim koncertom i prigodnom monografijom.

Kada ste objavili prvi rad?

U Berlinu 1984., za moj dječji zbor sam snimio malu singl ploču. Na njoj su bile 4 skladbe, od kojih je jedna bila moja. To je bila moja prva javna skladba koja je snimljena. Kasnije sam pisao za Ujake.

Koliko godina predajete u Gimnaziji?

Iako sam i ranije imao pozive, počeo sam raditi 1998., sve dosad. Prije sam predavao u Splitu, a u sinjskoj gimna-ziji sam 17 godina.

Sjećate li se svog prvog radnog dana u našoj gimnaziji?

Vrlo. Tadašnji ravnatelj, fra Augustin, predstavio me 4.b razredu. U tom razredu je sjedila i naša profesorica, Simona Atlaga. Fra Augustin je re-kao nešto o meni i mom dotadašnjem

iskustvu i prolomio se pljesak. Kada je on izašao, nisam ni znao što ću im reći, nije bilo plana i programa. Pitao sam ih što ih najviše zanima i pričao sam im o tome. Početak je, kao i svaki drugi, bio težak.

Osim nastave u Gimnaziji, zaduženi ste za školski mješoviti zbor. Koje su aktivnosti zbora?

Prije mene, to je bio samo ženski zbor. Ja sam počeo raditi i s muškima, pa smo to pretvorili u mješoviti zbor. Tri su glavne aktivnosti zbora: uzve-ličamo slavlje sv. Franje i Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, tj. Dan škole, a i ako je moguće, pripremimo se za smotru zborova.

Kakav je Vaš dojam o kvaliteti zbora prije i sada?

Iz godine u godinu je kvaliteta dru-gačija. Bilo je, recimo, nekih genera-cija kada smo mogli pjevati iz Mesije glasovitu Aleluju, a bilo je i nekih ge-neracija kada nismo mogli otpjevati običnu dvoglasnu pjesmu.

Sad kada ste otišli u mirovinu, hoće li Vam nedostajati školske klupe?

To ću još vidjeti, haha.

Imate li slobodnog vremena i ako imate, kako ga provodite?

Provodim ga na internetu, tražeći skladbe koje me zanimaju i preslu-šavajući ono što mi je gušt. Također se pripremam i za sljedeću sezonu sa svojim zborovima u Splitu, odmah tražim note koje me zanimaju.

Poruka za kraj.

U svakom slučaju, želim da bude li-jepo. Stari onaj latinski izraz vrijedi: Neka glazba, neka gimnazija, neka zbor „vivat, crescat, floreat!“

blic pitanja

Klavir ili gusle?

Oba. Klavir je umjetnost bez koje se ne može, a gusle su dio duše.

Njemačka ili Hrvatska?

Hrvatska!

Beethoven ili Mozart?

Svak na svoj način. Beethoven svojom dubinom, a Mozart i svojom dubinom i svojim genijem, koji je u najvećim tegobama života ostao ono što jest.

Đavo u selu ili Ero s onoga svijeta?

Ero s onoga svijeta.

5. ili 9. simfonija?

5. jer je ispovijest jedne duše.

Milan Begović ili Vladimir Nazor?

Milan Begović.

Ponedjeljak ili petak?

Petak.

Pašticada ili arambaši?

Arambaši, šta mi govoriš!

Opera buffa ili opera seria?

Hm, da nisu nastale velike ope-re buffe, rekao bi seria. Ovako ne mogu odlučiti.

Njemački ili talijanski jezik?

Talijanski mi je drag, ali u njemački sam ušao posve.

Grad ili selo?

Selo!

Film ili knjiga?

Film? Kakvi film? Knjige!

D u nd o Maroj e i l i G o sp o d a Glembajevi?

Dundo Maroje!Tea Mihaljević



Nekad učenici - danas profesori

prof. Mihaela Miloš

Profesorica Mihaela Miloš studirala je njemački jezik i latinski jezik i rimsku književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zadru. U našoj Gimnaziji radi od školske godine 2012./13. kada počinje predavati njemački jezik, a od školske godine 2015./16. predaje i latinski jezik.

Čega se najbolje sjećate iz svoga ranoga školovanja?

Djetinjstvo sam provela u Nizozemskoj, gdje sam pohađala osnovnu školu i dio srednje. Sustav školovanja u Nizozem-skoj razlikuje se od našeg sustava. U Nizozemskoj se rad i učenje u nižim razredima odvijaju uglavnom u školi pa učenici većinu dana provode u školi i nemaju puno doma-će zadaće. Nema školskog zvona koje bi ograničilo trajanje sata, pa je time i sama nastava bila opuštenija. Nastava je popraćena dodatnim aktivnostima kao što su kuhanje, šivanje, dramske aktivnosti, kreativne radionice i slično, a obvezna školska aktivnost je plivanje. Nakon osnovne škole pohađala sam gimnaziju te sam završila prva tri od ukupno šest razreda. U trećem razredu srednje smo birali smjer daljnjeg obrazovanja odnosno 'pakete' predmeta uz obvezne predmete, vrednovalo se ocjenama od 1 do 10, svake smo godine polagali završne ispite. Uslijedila je selid-ba u Hrvatsku i nastavak mog obrazovanja u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji.

Kako ste se snašli u novom okruženju, društvu?

Najviše poteškoća mi je zadavala prilagodba na jezik i opširniji sustav obrazovanja. Duže vremena sam i dalje razmišljala na nizozemskom jeziku. Što se tiče društva, kolege su bile divne prema meni pa sam se lako uklopila.

Jeste li ikada prepisivali?

U Nizozemskoj je prepisivanje društveno neprihvatljivo, tako da mi to nije bio običaj. Ovdje u školi sam znala prepisati pokoje pitanje, a za neko ''stručnije'' prepisivanje ionako ne bih bila dovoljno spretna.

Gdje ste nastavili svoje obrazovanje?

Na Filozofskom fakultetu u Zadru - njemački jezik i knji-ževnost te latinski jezik i rimsku književnost.

Gdje je bilo vaše prvo radno iskustvo?

Tijekom srednje škole i fakulteta sam dijelila letke i obav-ljala slične studentske poslove. Prvo pravo radno iskustvo mi je bilo u turizmu jer sam osim profesorice i licencirani turistički vodič.

Od kada radite u školstvu i kako je izgledao vaš prvi radni dan?

Moje iskustvo u prosvjeti započinje radom u SSŠ 'Braća Radić' u Kaštel Štafiliću, gdje i danas radim, dok moje iskustvo u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji započinje 2012.godine. Prvi radni dan mi je bio uzbudljiv, ali i stresan.

Kako je raditi s ljudima koji su Vam nekoć bili profesori;a danas kolege?

U početku mi je bilo neobično, ali sam se brzo naviknula.

Smatrate li Franjevačku klasičnu gimnaziju dobrim isku-stvom i imate li uzore među profesorima?

Svakako, obrazovanje u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji mi je bila izvrsna podloga za fakultet, osobito za latinski jezik. Osim znanja u našoj školi njeguju se posebno kr-šćanske vrjednote. O uzorima bih samo rekla da su me svi profesori podučili radu, redu i disciplini.

Da niste profesorica i turistički vodič, što biste radi-li u životu?

Vjerojatno bih bila arheologinja ili dizajnerica interijera.

Kako provodite slobodno vrijeme?

Nemam više slobodnog vremena kao prije kad sam bila aktivnija i imala čak hobije poput jahanja i slikanja, sad uživam u obiteljskom životu i boravku u prirodi.



Događanja u školskoj knjižnici

noć knjiGe 2015.Kako bismo i mi bili dio Svjetskog dana knjige koji se obilježava 23. trav-nja, ove godine osmislili smo program za Noć knjige. Program je započinjao u 18 sati, a sastojao se od tri dijela. Već prvim dijelom publika je bila zabav-ljena zahvaljujući učenicima koji su dio Sinjskog pučkog kazališta. Izveli su prvi čin predstave „Romeo i Julija iz Velikog Bunjišta“ Tomislava Čade-ža. Lik Julije utjelovila je naša matu-rantica Antonia Barać, a lik Romea Moreno Vuković. Sporedne uloge u predstavi igrale su Iva Šuste i Petra Ugrin. Gost drugog dijela bila je pje-snikinja Nikolina Gaurina, bivša uče-nica Franjevačke klasične gimnazije. Nakon što nam je predstavila svoje dvije zbirke Memoaričnost srca i Srce na koljenima, koje je napisala već za vrijeme srednje škole i fakulteta, pje-snikinja nam je pročitala i nekoliko neobjavljenih pjesama. Obasuli smo je pitanjima o njenom stvaralaštvu, pjesništvu općenito i iskustvima kroz život. Večer smo završili čitanjem po-ezije Silvija Strahimira Kranjčevića, čiju 150. obljetnicu rođenja obilježa-vamo ove godine. Nadamo se da će se tradicija nastaviti jer čitamo da bismo živjeli, zar ne?

interliber

Učenici viših razreda gimnazije u 2015. i 2016. godini posjetili su 38. i 39. sajam knjiga i učila - Interliber. Ljubitelje knjige dočekali su puni paviljoni, pregršt novih naslova,



i tehnologija zasnovanih na svjetlu, u petak, 23. listopada, u knjižnicama i brojnim drugim prostorima širom zemlje, održala se jednodnevna akcija naziva Upali lampicu i čitaj!. Knjiž-nična grupa naše škola pridružila se akciji. U širem kontekstu – što može bolje upaliti lampice u našim gla-vama nego dobro odabrana knjiga? Odabrane pjesme i odlomke na temu svjetlosti čitao je tako svatko obasjan tek svjetlom iz lampice kako bi i sim-bolično istaknuli važnost knjige u rasvjetljavanju mraka nepismenosti i neznanja.

projekt bookmarker

Školska knjižnica 2015. godine uklju-čila se u međunarodni projekt pod nazivom “Bookmark Project” kojeg povodom obilježavanja Međunarod-nog mjeseca školskih knjižnica pro-vodi Međunarodna udruga školskih knjižnica (ISLM). Tema Međuna-rodnog mjeseca školskih knjižnica za 2015. je „Školska knjižnica je super!“.

Svrha projekta je povezati knjižnice škola iz cijeloga svijeta, a svemu ve-lik doprinos daju učenici. Projektom se želi naglasiti važnost knjižnice u odgojno-obrazovnom procesu, a za-mišljen je tako da školski knjižničari diljem svijeta izrađuju bookmarkere (straničnike) sa svojim učenicima, a zatim ih međusobno razmjenjuju sa školama partnerima. Škola partner našoj Gimnaziji u 2015. godini bila je Genazzano Fcj College iz Melbo-urnea, Australia. Osim straničnika u Australiju smo poslali i dvojezič-ne materijale o našoj školi i gradu te pismo u kojem smo se predstavili. I 2016. godine sudjelovali smo u pro-jektu, ovogodišnja tema projekta je: „Nauči odgonetnuti svoj svijet“. Škola partner našoj Gimnaziji ove godine bila je Váci Madách Imre Gimnázium iz grada Vác u Mađarskoj.

predstavljanja knjiga, dolazak hrvat-skih i inozemnih književnika, susre-ti nakladnika, književne radionice, okrugli stolovi. Najznačajniji domaći nakladnici predstavili su bogat pro-gram novih izdanja s najrazličitijih područja. Posjetitelji su mogli sudje-lovati u raznim interaktivnim poku-sima i radionicama - prošetati geološ-kim razdobljima, igrati križić-kružić s Nao robotima, proučiti 3D printer, izolirati DNA iz tkiva, otkriti tajne

zavođenja i još mnogo toga što su predstavile brojne udruge, studentske sekcije, muzeji, knjižnice, znanstveni instituti te istaknuti pojedinci iz znan-stvene zajednice.

upali lampicu i čitaj!

Budući da je odlukom Opće skup-štine UN-a 2015. godina proglašena Međunarodnom godinom svjetlosti


Aktivni i izvan nastave

Humanitarna djelatnost

„Ne smijte izgubiti vjeru u humanost. Humanost je ocean, ukoliko se nekoliko kapi oceana uprlja, cijeli ocean ne postaje prljav.“

Potaknuti riječima velikoga Mahatme Gandhija i mi kao učenici činimo koliko možemo da pomognemo najpotreb-nijima. Blagdansko ozračje nas tjera da još više mislimo na bližnje. Učenici naše gimnazije generacijama darivaju uče-nike područne škole Juraja Bonaćija tijekom predbožićnog vremena. Obično posjeti potraju, svi pjevamo, plešemo te spoznajemo koliko sitnice mijenjaju svijet, jedan maleni osmjeh, ako je od srca, čudesno djeluje. Osim božićnoj odazvali smo se i uskršnjoj akciji karitativne sekcije Vo-luntas bona i srednjoškolskih knjižnica naše županije u prikupljanju sredstava za Centar za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj. Centar pruža usluge odgoja i obrazovanja i psihosocijalne rehabilitacije djece, mladih i psihosocijalne rehabilitacije odraslih osoba s oštećenjem sluha, govora i motoričkim oštećenjima s ciljem osposobljavanja za aktivno sudjelovanje u životnoj zajednici. Prikupljali smo

društvene igre, slikovnice, ilustrirane knjige za djecu, animirane DVD-ove i bojanke, u trajanju od 19. do 26. ožujka 2015. godine.


aktiVni i izVan nastaVe

Naša gimnazija se pridružila i globalnom projektu Ma-rijini obroci. Da bismo bolje razumjeli o čemu se radi donosimo svjedočanstvo osamnaestogodišnje Chery s Haitija. „Cheryna obitelj se preselila iz ruralnog područja osiromašene karipske države u potrazi za boljim životom. Sada živi s majkom u gradu Gonaivesu. Mnogo djece pati od pothranjenosti, ali Cheryin se život odnedavno počeo popravljati. Chery sada pohađa školu Trau Sable gdje, zajedno s kolegama, svakodnevno dobiva hranjive Marijine obroke. Chery, čiji je najdraži obrok kukuruz sa srdelama, kaže: Život je sada dobar kad mogu ići u školu. Škola mi je najvažnija jer želim početi učiti čitati i pisati te pronaći nove prijatelje i biti s njima svakoga dana. Na-dam se da ću nastaviti s učenjem tako da jednoga dana mogu biti liječnica – rekla je Chery.“ Marijini su obroci humanitarna organizacija koja omogućuje djeci s prostora Maldiva, Tajlanda, Južnog Sudana, Ugande, Zambije, Be-nina, Burme, Ekvadora, Haitija, Indije, Kenije i Liberije

barem jedan obrok dnevno u školama. Kako bi odjednom dobili i hranu i obrazovanje potrebno je 117 kn za godiš-nju prehranu jednog djeteta. U pokret su uključene tisuće volontera koji, između ostaloga, nastoje privući ljude da darivanjem postaju bogatiji, da osjete zadovoljstvo što su od malo onoga što imaju izdvojili za bolju budućnost djece, možda i generacija. Potaknuti potresnim filmom Child 31 pokušali smo razumjeti svakodnevno pokušaje učenja bez energije potrebne za koncentraciju. Zamislili smo se i nad svojim životnim prilikama koje su i više nego dobre, a tako često smo nezahvalni. Ponosni smo na sudjelovanje i u ovoj hvalevrijednoj akciji, a nadamo se da će i ona postati tradicija u našoj gimnaziji.Svi za Pava akcija je za pomoć mladom Pavu Hadiji, pri-padniku Torcide koju su naši maturanti Josip i Stipe proveli i u našoj školi u želji da pomognemo njihovom prijatelju s tribine. Naime, mladić je stradao u teškoj prometnoj ne-sreći, za prošli je Božić bio operiran u Zagrebu za vrijeme dok su mu bile paralizirane noge, šake i trup. Kako bi se potpuno oporavio Pavo je trebao liječenje u Njemačkoj ili Švicarskoj za koje je trebalo oko 60 000€. Torcida Mokošica je pokrenula akciju kako bi se novac što prije prikupio preko raznih donacija i priloga ljudi dobre volje. Akcija je bila uspješna, Pavo je dovršio svoju borbu i završio rehabi-litaciju sa značajnim napretkom te je na dobrom putu da se vrati u normalno stanje u kakvom je bio prije nesreće. Pavo, njegova obitelji prijatelji zahvaljuju svima koji su se odazvali akciji i pomogli.Nadajmo se da ćemo se kao učenici Franjevačke gimnazije i u budućnosti odazivati raznim humanitarnim akcijama te pomagati onima koji nas trebaju.

Karla Kunac

nina marendić – najbolja maloljetna Volonterka u 2014. i 2015. Godini

Povodom Međunarodnog dana volontera koji se obilježava 5. prosinca, Udruga Srma na prigodnom domjenku proglasi najbolje volontere u protekloj godini. Već drugu godinu za redom nagradu za najbolju maloljetnu volonterku dobila je učenica naše Gimnazije Nina Marendić. Ovom nagradom odaje se javno prizna-nje osobama koje daju izniman volonterski doprinos na raznim područjima od humanitarnog rada preko brige za starije do uređenja okoliša i brojnih drugih oblika volonterskog rada, čime se podiže kvaliteta življenja i socijalna kohezija u lokalnoj zajednici. Nina volontira od 2008. godine kada je počela dolaziti na radionice koje je organizirala udruga Srma. Najprije je dolazila kao korisnik tih radionica, ali kako je to namijenjeno djeci osnovnoškolske dobi, odlučila se pridružiti na način da volontira. S Ninom u udruzi volontira i njezina sestra Ana Marendić, bivša učenica naše Gimnazije. Neka ovo bude poticaj ostalima da slijede njihov primjer. Čestitamo sestrama na trudu i zalaganju.

Antonija Čarić



Projekt „72 sata bez kompromisa“

Projekt „72 sata bez kompromisa“ ima za cilj okupiti srednjoškolce, studente i mlade zaposlenike te pokazati kako se zajedničkim snagama i akcijama može preobraziti okruženje u kojem živimo. Potrebno je izaći iz vlastite udobnosti i slobodno vrijeme posve-titi volontiranju.U 2016. godini po treći je put orga-niziran veliki volonterski maraton u Hrvatskoj, a ujedinio je snage mladih iz Zagreba, Splita, Zadra, Dubrovnika i Sinja tijekom tri dana – od 13. do 16. listopada 2016. godine.Studentski katolički centar Split (Skac_ST) je jedan od organizatora projekta, a za provedbu u našem gra-du pomoći će im zajednica mladih Čudotvorne Gospe Sinjske i Frama Sinj uz podršku župnika svetišta fra Perice Maslaća i župnog vikara fra Antonija Mravka.Projektom su obuhvaćene raznoli-ke akcije: radionice za mlade, posjeti različitim skupinama ljudi, pomaga-nje starijima i nemoćnima, čišćenje i uređivanje domova, parkova i okoliša škola, vrtića, prikupljanje sredstava za siromašne, ekološke akcije, kre-ativne radionice s djecom te druge aktivnosti.U Sinju je projekt započeo svetom misom, nakon koje su volonteri po-dijeljeni u grupe te su dobili zadatke. Ukupno je bilo osam grupa, karita-tivna, kreativna, ekološka,… Tijekom druženja sa starijim i nemoćnima, djecom vrtićkog uzrasta, fizičkog rada, prikupljanja sredstava za potre-bite vladala je ugodna atmosfera. Or-ganizatori su svaki dan pripremili je-dan zajednički obrok, ručak ili večeru.

Svaki dan završavao je slavljem svete mise. Posljednjeg dana akcije volonte-ri iz Sinja i Splita okupili su se u crkvi sv. Andrije na Sućidru u Splitu gdje su sudjelovali na svetoj misi koju je predvodio splitsko-makarski nadbi-skup mons. Marin Barišić. Popodne smo proveli u druženju s mladima i razmjeni iskustava. Na povratku kući sinjski volonteri dobili su poruku da su od prodaje suvenira koje su izra-đivali skupili 8000 kuna. Prikupljeni

novac donirat će za potrebe djevojke iz Rude. Vjerujemo da je ovo iskustvo obogatilo svakoga na svoj način te sve sudionike učinilo boljim ljudima.

Sudjelovala sam u akciji uređivanja postaja križnog puta na Starom gra-du. Akcija je trajala dva dana. Za to smo vrijeme morali očistiti sve oko postaja, iskopati sva velika kamenja i na ta mjesta zasaditi cvijeće. U su-djelovanju u ovoj akciji i druženju s



drugim volonterima sam uživala. Rad smo obavljali pjevajući, a na kraju dana smo svi skupa išli na večeru i svetu misu.

Katarina Jurić, II.a

U akciji „72 sata bez kompromisa“ sudjelovao sam u akciji uređivanja stare vojarne u kojoj se sada održavaju koncerti. Čistili smo okoliš, prostor za koncerte, postavljali izolaciju i bojali zidove. Bilo mi je zabavno sudjelovati i sigurno ću i dogodine sudjelovati.

Josip Pavić, II.a

„72 sata bez kompromisa“ akcija u kojoj je mladež diljem Hrvatske su-djelovala u različitim vrstama volon-tiranja. Moja je ekipa volontirala u trgovačkim centrima prikupljajući hranu za Crveni križ. Susretali smo se s dobrim, požrtvovnim ljudima koji bi na bilo koji način pomogli onima kojima je to danas najpotrebnije, si-romašnima. No, na žalost trpjeli smo i uvrede te su nam bila upućivana i pogrdna imena. Ipak, unatoč tomu, za mene je ta akcija prekrasno iskustvo u kojem sam upoznala nove ljude, zabavila se, učinila dobro djelo, ali i mnogo toga naučila.

Antonela Penić, II.a

U projekt „72 sata bez kompromisa“ uključila sam se zajedno sa svojim prijateljima. Volontirali smo od 13. do 16. listopada 2016. Mislim da je ovaj projekt bitan za mlade jer kroz zabavu, smijeh i druženje pomažemo onima kojima je to potrebno. Volon-tiranjem izgrađujemo sebe, stječemo životna iskustva i sklapamo divna poznanstva. Sretna sam što sam bila dio akcije i što sam bar malo dopri-nijela ovom svijetu jer vjerujem da se svaka mala pomoć dobro došla. Isto tako, mislim da svoje slobodno vrijeme trebamo iskoristiti da nekom pomognemo jer to će uljepšati tuđi život, a i naš.

Nikolina Malbaša

Kazalištarci u klupama

Koliko dugo ste članovi Sinjskog puč-kog kazališta?

Antonia: Otprilike od sedmog razre-da do drugog razreda gimnazije bila sam aktivan član, prije i nakon tog perioda samo sam povremeno su-djelovala u radu kazališta. Ali kroz drugi razred gimnazije bila sam i član GKM-a u Splitu.

Iva: 9 godina.

Petra: 9 godina.

Moreno: 7 godina.

Kako ste došli u kazalište?

Antonia: Otac mi je glumio, pisao i režirao predstave u sinjskom kazali-štu, pa sam, gledajući njega, i ja od-lučila probati.

Petra: Iva i ja smo čule na radiju za audiciju i moj ćaća nas je doveo u kazalište. Zapravo nije bilo neke audi-cije, nego smo odmah počeli s radom predstave.

Moreno: Došao sam zahvaljujući po-kojnoj Mariji Cvrlje Radović, osobi

Antonia Barać, Iva Šuste, Petra Ugrin i Moreno Vuković učenici su naše škole koji slobodno vrijeme provode u „tuđoj koži“. Članovi su Sinjskog pučkog

kazališta, i želimo saznati što ih toliko privlači da se već godinama zadržavaju na „daskama koje

život znače“.



koja je puno pridonijela kazalištu i nama osobno.

Na koji način ste shvatili da je gluma za vas?

Antonia: Ne znam, valjda jednostav-no to volim.

Petra: Ljudi su nam rekli da bismo se mogli okušati kao glumci.

Moreno: Prilično smo se dobro sna-lazili kod kuće.

Tko su voditelji kazališta?

Moreno: Željko i Marija Viculin i Nikša Katić.

Iva: Barba Željko je predsjednik kaza-lišta i režiser, barba Nikša je potpred-sjednik i bavi se svjetlom i zvukom, a teta Marija je inspicijent – osoba koja upravlja svim poslovima iza kulisa.

Koja je bila vaša prva uloga?

Antonia: Uloga djevojčice Marice u sinjskoj tradicionalnoj predstavi „Dujo Manzan i Mate Manistra“ , kada sam bila u 4. razredu osnovne škole.

Iva: Uloga Majke u Šumi Striborovoj.

Petra: Stribor u Šumi Striborovoj.

Moreno: Kukavko u predstavi Zla hrid.

Opišite osjećaj kada se prvi put stali na „daske koje život znače“.

Petra: Bili smo premladi da bismo imali tremu, ali ipak, kada vidiš sve te ljude, nije svejedno.

Iva: Kad počnem glumiti , ne vidim ljude.

Antonia: Kad prvi put staneš na kaza-lišne daske, to je to. Teško da ćeš ikad više potpuno s njih sići.

Možete li opisati kako izgleda rad u kazalištu?

Petra: Rad?! Po dolasku nove pred-stave, barba Željko već zna kome ide koja uloga. Onda imamo čitaće probe

nekih mjesec dana na kojima samo čitamo tekst i radimo na izgovoru, i onda dio po dio to radimo na pozor-nici, sve do premijere.

U kojim ste se ulogama okušali? Ocr-tavaju li te uloge često vaš karakter ili morate utjeloviti potpunu suprotnost?

Antonia: Od dražih uloga su mi Ma-rica u 'Manzanu', djevojčica koja je u davna siromašna vremena ostala bez jedinog para cipela zbog prevare lokalnog postolara. S njom se mogu poistovjetiti jer je ustvari žrtva našeg lokalnog 'sitničarenja' i nadmetanja starijih ljudi oko nevažnih stvari. Ulo-ga Julije u predstavi 'Romeo i Julija iz Velikog Bunjišta' uloga je s kojom sam provela dug period, skoro dvije godine. Voljela sam je jer sam pro-našla mnogo sličnosti s tim likom. Njen mladenački bunt i sanjarenja o boljem sutra su ono s čim se svi kad-tad susretnemo. Igrala sam i ulogu 'tete' u dječjoj predstavi 'Rođendan'. Ona predstavlja ženu koja u obitelji kao i svi ostali likovi previše gleda samo na sebe i ne mari za ostale.

Iva: Ne sjećam se baš svih uloga, ali glumila sam konobaricu Katu u Izbori-ma za lokalnog šerifa, Anku u Opsadi Sinja, Andreu – najbolju prijateljicu drogerašici iz predstave Nedostajem sama sebi. Nijedna uloga nije bila potpuno slična mom karakteru, ali najviše sam se mogla uživjeti u ulo-gu konobarice, pogotovo jer smo tu predstavu izveli najviše puta pa sam bila najopuštenija.

Moreno: Glas Naroda i Suljo u Opsadi Sinja, političar Mirko u Izborima za lo-kalnog šerifa. Uloga političara je mož-da bila najsličnija mom karakteru.

Petra: Maca, Glas naroda i Vila u Op-sadi Sinja i glavna uloga drogerašice Milene u predstavi Nedostajem sama sebi. Nijedna uloga ne ocrtava moj karakter i dosad sam se morala uži-vjeti u karaktere suprotne mojem.

Koja je vaša najdraža uloga i zašto?

Moreno: Političar Mirko jer od seo-skog pijanca postajem političar koji uspješno uvjerava ljude, baš kao i današnji političari.

Petra: Uloga vile, bez obzira što ne-mam puno teksta. Vjerojatno zato jer mi je Opsada Sinja najdraža pred-stava. Svaki put se naježim kada je gledam, a pogotovo kad je izvodim. No, ne osporavam nijednu drugu predstavu.

Iva: Uloga konobarice zato što je ta predstava komedija i time razvese-ljavamo ljude.

Antonia: Julija. Kada se s likom mo-žete poistovjetiti, najlakše ga je utjeloviti.

Je li vam gluma na neki način pomo-gla da se ostvarite kao osoba?

Iva: Da, jer se u kazalištu naučite bo-ljoj komunikaciji i naučite se otvoriti drugim ljudima. Naučite se ponašati u određenim situacijama, čak i impro-vizirati, i ne ustručavati se reći svoje mišljenje.

Jeste li kao glumačka skupina nastu-pali kao gosti? Gdje?

Antonia: U Hrvatskoj su mi najviše u sjećanju ostali Dubrovnik, Starigrad na Hvaru, Krapina i Zagorje, Zagreb...Što se tiče inozemstva, s kazalištem sam putovala u Italiju i Švicarsku. (Ve-rona, Padova, Zurich, Bern)



Iva: S predstavom Izbori za lokalnog šerifa smo obišli cijelu Hrvatsku, a u inozemstvu smo nastupali u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Sloveniji, Švicar-skoj, Njemačkoj i Austriji.

Je li vaš izniman talent bio prepoznat na nekim natjecateljskim smotrama?

Petra: Ja sam dobila nagradu za naj-bolju žensku ulogu na Županijskoj smotri. Glumiti narkomanku nije lako: tresti se, biti blijed, biti uvjerlji-vo nervozan, napet... Za to je trebalo puno rada. Na Županijskoj smotri sam se tresla od treme, toliko da kad je dotad smirena Iva vidjela mene, postala sto puta nervoznija od mene. Ali kad sam izašla na pozornicu, to je sve nestalo. Nagradu nisam očeki-vala. Ne znam ni kako ni zašto sam je dobila, ali selektor je kao jedinu zamjerku uzeo moje preuredne nokte – „za jednu narkomanku“. To je bio jedini put kad sam se zapravo uživila u ulogu, i možda je to razlog zašto sam dobila nagradu.

Moreno: Dobio sam nagradu za naj-bolju mušku ulogu na Županijskoj smotri. To je bilo za ulogu političara Mirke u Izborima za lokalnog šerifa. Prije predstave sam saznao da je kriti-čar glavni profesor na ADU. Tad sam odlučio dati sve od sebe. Profesor je na okruglom stolu poslije natjecanja rekao da bi iznimno htio pohvaliti jednog glumca, a mislio je na mene. Rekao je i da očekuje Petru i mene na glumačkoj akademiji.

Iva: Na festivalu FAK u Postojni u Sloveniji sam dobila nagradu za naj-bolju žensku ulogu. Kata je baš kla-sična seoska konobarica, zajedljiva je, sarkastična i pokazuje da joj je dosta svakodnevnog posluživanja. To mi je jedna od najdražih uloga jer je toliko opuštena i dopušta improvizaciju, ali zna biti teško ponekad glumiti u ko-medijama jer bez obzira kakav tvoj dan bio, na pozornici moraš biti na-smijan i razveseliti publiku. Nagrada

me iznenadila, jer u početku nisam ni znala da je to natjecateljskog karakte-ra. Mislim da bez ostale ekipe uopće ne bi mogla dobiti nagradu, jer da oni nisu bili tako dobri, ne bi se mogla uživiti u ulogu.

Vaša zadnja predstava je bila Ne-dostajem sama sebi. Prepričajte nam radnju.

Petra: Milena se počinje drogirati zbog problema u obitelji – roditelji su joj rastavljeni, ima loš odnos s majkom, oca jako voli, ali ga rijetko viđa. U jednom izlasku uzme speed. Svidi joj se, i zatim uzme drugi. Njezin dečko Alex i prijateljica Andrea je po-kušavaju spriječiti u tome, ali ne ide. Shvaćaju što se događa, ali Milena ih uvjerava da to nije tako. Laže njima i laže sebi da je dovoljno jaka. Među-tim, upada u problem s drogom i ne može se izvući iz njega. Postaje ovisna i stalno se nalazi s dilerom. Počinje krasti novac iz kuće i posuđuje od prijatelja. Našla se i s prijateljem koji je bivši ovisnik, iako je i on pokuša odvratiti od toga ne posuđujući joj novac, ona ne odustaje. Ukradenim novcem kupi heroin, diler joj ubrizga previše heroina i ona umre. Na kraju, recitira monolog kako bi svima dala pouku da ne upadaju u tu klopku jer se iz toga teško izlazi.

Budući da ste zaljubljenici u kazalište, sigurno ste upoznati i s drugim dra-mama/predstavama. Postoji li neka uloga koju biste htjeli utjeloviti?

Petra: Ulogu Julije iz drame Romeo i Julija (Shakespeare).

Antonia: Oduvijek sam željela igrati lik Blanche iz drame 'Tramvaj zva-ni čežnja' koju je napisao Tennes-see Williams.

Iva: Nora (Henrik Ibsen).

Moreno: Ulogu Mustafe Ćeli-ća u Opsadi Sinja i ulogu Hamleta (Shakespeare).

Vjerojatno će vas životni put odvesti iz Sinja. Namjeravate li se nastaviti baviti glumom?

Antonia: Definitivno namjeravam, kad god mi se za to pruži prilika.

Moreno: Petra, Iva i ja zasad planira-mo upisati glumačku akademiju, pa se profesionalno baviti glumom.

Koje su predstave u planu Sinjskog pučkog kazališta?

Moreno: Predstava na kojoj počinje-mo raditi zove se Bitka za Cetinu. To je komedija Jasena Brajlovića, autora predstave Izbori za lokalnog šerifa. Radi se o tome da je velika tvrtka za-gadila Cetinu, i Litre više ne može loviti ribu ni rakove, pa pokušava za-paliti tvornicu. Zbog toga ga uhite i u predstavi se odvija njegovo suđenje.

Što želite poručiti za kraj?

Iva: U ime svih nas želim zahvaliti barba Željki i teta Mariji Viculin i svim ostalim članovima, što uvijek imaju strpljenja s nama, što su nas uveli u svijet kazališta i pružili nam divno životno iskustvo. Pogotovo se želimo zahvaliti nedavno preminu-loj Mariji Cvrlje Radović jer je ona bila naš pri susret s kazalištem. Hvala joj što nas je toliko toga naučila i što nam je prenijela svoju ljubav i obi-lato znanje.

Petra: Također želimo zahvaliti našoj školi što nas podržava i ima razumije-vanja za naše kazališne obveze.

Moreno: Još zahvaljujemo i Radi Per-koviću, legendi hrvatskog glumišta jer je prepoznao naš talent i iskoristio ga za dobro škole.

Antonia: Pozivam sve zainteresirane da dođu u kazalište pa barem zbog razonode, sigurno nećete požaliti.

Tea Mihaljević



Učenice u Gradskoj glazbi

Kada si prvi put poželjela naučiti svirati? Zašto baš flauta?

U glazbenu sam školu prvi put otišla kada sam imala 7 godina. Moja prijateljica je imala koncert, svirala je klavir. Na tom koncertu svirala je i jedna djevojka na flauti koja je bila veoma talentirana. Mene je to tako dojmilo da sam rekla mami da bih i ja željela svirati flautu kao ona. Sljedeće god. upisala sam se u glazbenu školu.

Jesi li odmah na početku znala da se sviranjem želiš baviti cijeli život?

Kada sam tek upisala flautu nisam uopće razmišljala o tome hoće li ona biti moj životni odabir. Bila sam jako mala, ali uvijek sam redovito vježbala i trudila se dati sve od sebe.

Kroz osnovnu školu glazbena škola bila ti je u Sinju. Kako si doživjela odlazak u srednju glazbenu školu u Makarsku, s obzirom da si paralelno upisala i gimnaziju u Sinju?

Na početku mi je bilo veoma teško. Imala sam samo 15 godina, a već sam morala sama putovati do Makarske. Uz to, morala sam učiti i predmete u gimnaziji. Međutim, kada sam upoznala svoje prijatelje i susretljive profesore, sve mi je bilo lakše. Oni su me motivirali da radim i ne odustajem.

Zbog čega si upisala srednju glazbenu u Makarskoj, a postoji jedna i u manje udaljenom Splitu? Je li bilo teš-ko putovati?

Najvažniji razlog zbog kojeg sam upisala Glazbenu školu u Makarskoj je moja prof. Jasenka. Ona mi je predavala flautu kroz cijelu osnovnu školu u Sinju i točno kada sam ja trebala poći u srednju školu, ona se zaposlila u makarskoj srednjoj školi. S obzirom koliko smo se povezale, logično mi je bilo da srednju glazbenu školu nastavim u Makarskoj.

Opiši nam kako si uspijevala uskladiti obje škole.

Najvažnije od svega je dobra organizacija i raspo-red vremena.

Gimnazijski dani protkani Glazbom

Kada čujem riječ 'glazba', ja uopće ne pomišljam na opće poznato značenje te riječi. Za mene je 'glazba' samo jed-na, a to je Gradska glazba Sinj. Ova udruga oduvijek je okupljala zaljubljenike u sviranje, ali i 'feštu'. Osnovana davne 1862. godine, postaje važnom sastavnicom sinjskog kulturnog života. Svojim zvucima uveseljava ljude, otvara i zatvara sinjska ljeta, prati svečanu alkarsku povorku te predstavlja svoj grad na mnogim natjecanjima i smotrama. Svim članovima Gradske glazbe Sinj 'biti glazbar' velika je čast. Sviranje, koncerti, prijateljstva, druženja, sve je to sastavni dio glazbarskog života. Koncerti su uglavnom raznolikog repertoara, od klasičnih skladbi do popularnih melodija modernog vremena. Nađe se ponešto za svačije uši. Važnu ulogu među dužnostima glazbe ima i Alka. To je posebna motivacija mnogim mladima koji dođu svirati. Teško je riječima opisati ponos koji osjećamo kada gradom prolazimo 'u koraku', odnosno hodajući u ritmu bubnjeva. Teško je opisati trnce koji nas prolaze dok gazimo skliskom 'pržinom' na Alkarskom trkalištu te začujemo rečenicu : ''Iz gornjeg dijela trkališta čuju se taktovi najbolje grad-ske glazbe na svitu.'' Nitko nas ne može shvatiti dok to ne doživi. Zbog ovakvih stvari spremni smo pretrpjeti i vruće kolovoške temperature, žeđ, puhanje u užarene instrumente kada jedvo dolazimo do daha.. Sve to činimo iz ljubavi prema svojoj glazbi i svom gradu.

Glazba - ljubaV

Većina nas sviranjem se bavi amaterski, no nekim glazba-rima njihov instrument postane i životni poziv. Takav je slučaj i s maturanticom naše gimnazije, Majom Tomašević. Maja je paralelno s FKG upisala i srednju glazbenu školu u Makarskoj. Odlučila sam provjeriti koliko je teško bilo uskladiti obveze u dvjema školama pa sam s njom napra-vila intervju koji donosim u cijelosti:



Koliko ti je olakšalo to što si u gimnaziji bila oslobođena određenih predmeta?

S obzirom na predmete koji u gimnaziji nisu jednostavni, zaista mi je puno značilo što sam bila oslobođena odre-đenih predmeta. To vrijeme bi provela vježbajući ili bih se spremila za idući sat u gimnaziji.

Članica si Gradske glazbe Sinj. Što je bio razlog da uz sve obveze nađeš vremena i za ovu slobodnu aktivnost?

U Gradsku glazbu Sinj sam ušla s 13 godina. Preko lje-ta sam imala dosta slobodnog vremena i htjela sam ga pametno utrošiti. Nastupamo na mnogim smotrama i koncertima i naravno sviramo na Sinjskoj alci.

Planiraš li i dalje nastaviti svirati flautu ili ćeš ipak odabrati neku drugu karijeru?

Nakon 10 godina sviranja zaista mislim da je flauta moj životni poziv. Na tome sam prvenstveno zahvalna mojim

profesorima u glazbenoj školi i u gimnaziji koji su mi pomogli da ostvarim svoj cilj.

S flautom si osvojila i brojne nagrade, koje su to i na kojim natjecanjima?

Jedna od velikih natjecanja su:

1.nagrada na Međunarodnom natjecanju Daleki akordi

2.nagrada na Međunarodnom natjecanju Ars Nova u Trstu

1.nagrada na Regionalnom natjecanju u Dubrovniku

1. nagrada na Međunarodnom natjecanju u Makedoniji

Našoj flautistici, kolegici i 'glazbaruši' Maji želim puno no-vih uspjeha u daljnjem glazbenom obrazovanju, a Vas, dra-gi čitatelji, pozivam da se pridružite Gradskoj glazbi Sinj ukoliko za to imate afiniteta. Obećavam, nećete požaliti!

Antonia Barać

Učenici na ljetnim kampovima

Bielefeld 2015.

Osvojivši stipendiju koju mi je dodije-lio Goethe institut, dobila sam priliku 2. 8. otići u ljetnu školu u njemački grad Bielefeld. Stipendiju sam osvojila istaknuvši se na satovima njemačkog jezika. Čim me je profesorica obavi-jestila o mogućnosti dobivanja sti-pendije, napisala sam motivacijsko pismo Goethe–institutu. Par tjedana nakon toga dobila sam vijest da sam primljena.

To mi je iskustvo pomoglo da upo-znam vršnjake iz cijelog svijeta i njihovu kulturu. Naravno, krajem

drugog tjedna pisala sam i položila B2 koji mi može biti od velike pomoći u budućnosti. Test sam riješila s veli-kim uspjehom.

Nakon provedena tri tjedna u Nje-mačkoj vratila sam se s nevjerojatno lijepim uspomenama jer sam stekla nove prijatelje. Svaki sam dan prisu-stvovala četverosatnoj nastavi gdje smo na njemačkom jeziku vodili ra-sprave, učili gramatiku i prolazili kroz pripreme za dolazeći ispit. Nastava nam uopće nije bila dosadna, štoviše, uživala sam jer se nastava temeljila

na principu raspravljanja o svakod-nevnim životnim temama koje nas zanimaju što nam je davalo osjećaj da ne učimo za školu, nego za život.

Ostali su stipendisti dolazili iz ra-znih zemalja, sa svih strana svijeta, od Francuske, Mađarske, Ukrajine, preko Indonezije, Kine, Sri Lanke, Malawie do Egipta, Gibuttija... Bilo ih je puno, da bismo ih lakše zapam-tili smišljali smo nadimke za njih. Djevojku s namrštenim izrazom lica zvali smo Veseljka, mladi Kinez koji je često nosio kabanicu duginih boja



dobio je nadimak Spektar. Drugog Kineza nazvali smo ŠaŠ zbog odije-la-pidžame šahovskog uzorka kojeg je nosio svakog dana, a djevojku iz Egipta zbog njezine ljepote nazvali smo Pocahontas.Svi stipendisti bili su smješteni u modernom opremljenom internatu u sklopu kojeg smo imali još i igraoni-cu, caffe bar, kantinu te veliko igralište koje je okruživalo cijelu zgradu. Bili smo samo desetak minuta udaljeni od centra grada, a samo nekoliko minuta od parka s jezerom i šumom koju su krasile kule s vidikovcem.Uz mnoge izlete i manifestacije su-djelovali smo i u Landerabendu. To je

večer koju organizira Institut te svaka nacija predstavlja svoju zemlju kroz prezentaciju, ples, pjesmu i tradicio-nalnu hranu.

Posjetili smo tvornicu Dr. Oetker, muzej čokolade, sportski muzej, vi-djeli visoke gotske katedrale, kupali se u bazenima, posjećivali kina, zabavne parkove i zoološki vrt.

Svake smo nedjelje mogli prisustvova-ti svetoj misi, a često smo odlazili na alternativne treninge boksa, fitnessa, zumbe, wellnesa, vožnju kanuuom i penjanje.

Subotom smo obilazili veće gradove poput Kolna i Munstera i iskoristili

priliku za šopingiranje i razgleda-vanje gradova. Navečer smo ima-li partije s određenom temom tipa black and white party, flirt party te pidjama party.

Zadnji party bio je i najtužniji jer se održao posljednje večeri.Nakon tro-tjednog boravka ondje, svi smo se zbližili, a rastanak nam je teško pao. Ipak, kad sam stigla na dubrovački aerodrom shvatila sam da, iako su naši novi prijatelji na drugom kraju svijeta povezuju nas brojne i lijepe uspomene kojih ćemo se rado sjećati te ih uvijek držati blizu srca.

Matea Rančić

Europaische Jugendwochen 2015. – Waldmünchen

Od 9. do 20. kolovoza 2015. godine sudjelovali smo u europskim tjedni-ma mladih (EYW/EJW) u Waldmün-chenu. Ondje smo 12 dana proveli s mladićima i djevojkama iz različitih zemalja (Bjelorusija, Bosna i Herce-govina, Bugarska, Francuska, Hrvat-ska, Mađarska, Njemačka, Poljska, Rumunjska, Rusija, Srbija i Ukrajina). Bilo nas je ukupno 36.

Došli smo oko 11 sati u Waldmün-chen, gdje smo prvo upoznali osta-le sudionike iz Hrvatske. Kada smo došli do mjesta gdje se EJW održava, odmah su nam pokazali naše sobe, koje smo dijelili sa sudionicima iz drugih država, s ciljem da se bolje s njima upoznamo. Nakon toga smo se slikali i napravili jednu vrstu po-štanskog sandučića, u koji bi tijekom sljedećih 12 dana mogli ostavljati po-ruke jedni drugima. Prvi dan smo imali puno slobodnog vremena pa smo imali priliku razgledati Wald-münchen. Navečer su organizatori održali uvodni govor i zamolili nas da se predstavimo i otpjevamo pjesmu na svome jeziku. Također smo imali

igru za upoznavanje, gdje bi tražili osobe s određenim osobinama (npr. Zna kuhati, svira instrument itd.).

Drugi dan smo odmah počeli s igrom za razbuđivanje. Imali smo stolice, postavljene u krug, ali je jedna osoba uvijek bila u sredini i morala je zapo-činjati rečenice s „Svi koji...“ te bi oni na koje se to odnosi morali se ustati i pronaći novo mjesto. Kasnije smo svi našli svog para s kojim smo skupa na-pravili plakat na kojem bi jedan o dru-gome pisali naše želje, ono što volimo i ne volimo itd. Prije polaska u grad, napravili smo grupne slike. Tijekom šetnje gradom vidjeli smo nama bit-ne lokacije, kao što je trgovina, park, aqua park i jezero. Zatim smo igrali igru osvajanja lopte gdje smo timskim radom morali oduzeti organizatorima loptu i dovesti ju u našu bazu. Na ve-čeri drugog dana bili smo upoznati s različitim radionicama u koje smo se mogli prijaviti tijekom trajanja EYW (Video, dizajn, glazba, improvizacij-ska gluma, outdoor).

Sljedeći dan smo također započeli s igrom za razbuđivanje, u kojoj smo

sjedeći u krugu, morali preteći jastuk od druge skupine.Nakon te igre morali smo predstaviti svoje države i navesti tri razloga za-što bi svemirci trebali sačuvati našu državu. Kasnije smo imali puno slo-bodnog vremena.Treći dan je započeo s vježbom o kompromisu, gdje smo se morali do-govoriti koje su nam najbitnije stvari za ponijeti u slučaju da smo izgubljeni daleko od civilizacije. Te večeri smo igrali igru u kojoj smo kroz traže-nje brojeva i odgovoranje pitanja ili izvršavanje zadataka mogli osvojiti besplatno piće u podrumu dvorca u kojem smo smješteni.



Dan nakon je započeo igrom kamen papir škare nakon čega je uslijedila pozivinica na „Crvenu večer“ koju su organizirali Nijemci, Francuzi i Srbi. Nakon toga smo određivali kolika je sloboda u državi u kojoj živimo (svatko ponaosob). Te večeri je za-počela „Crvena večer“ gdje smo kroz kviz bolje upoznali države Njemačku, Francusku i Srbiju te upoznali njihova tradicionalna jela i pića.

Sljedeći dan smo se probudili ranije jer smo putovali u Nürnberg gdje smo posjetili UNHCR (UN-ov Središnji ko-mitet za izbjeglice). Tamo nam je bila pokazana prezentacija o izbjeglicama i azilantima i kratke infromacije o tome, no kako smo bili veoma umorni od prethodne večeri, više od pola nas je zaspalo tijekom prezentacije (uklju-čujući par organizatora). Nakon toga smo posjetili Memorijalni Centar Nürnberških suđenja, koji je posve-ćen žrtvama nacističkog režima. Ta-kođer smo vidjeli demonstraciju koja se protivila dolasku mađarskih fašista u Nürnberg. Nakon što smo se vratili u Waldmünchen, otišli smo na poligon na kojem smo trebali vježbati timski rad kroz različite zadatke. Dan smo završili s igrom gdje je smo izvlačili papirić na kojem piše ime našeg lika te smo trebali pronaći našeg para (Shrek i Fiona, Frodo i Sam, sol i papar itd.).

Šesti dan su nas ponovno razvrstali u skupine gdje smo kao skupina pred-stavljali državu jednog kontinenta te smo morali kroz diplomaciju ujediniti kontinent, što bi nam i brzo uspjelo, no Neonia je pokušala započeti nu-klearni rat. Te prijetnje smo uspje-li smiriti nakon dugih pregovora i potkupljivanja s velikim količinama krumpira. Navečer je bila Večer do-brih vitezova (Nice Knights Night) gdje smo mi Hrvati zajedno s Bjeloru-sima, Mađarem i Poljacima organizi-rali zabavu za sudionike.

Sutradan smo počeli s igrom u kojoj smo svi dobili različite znakove ka-rata (herc, tref itd.) te smo se morali

pomaknuti udesno jedno mjesto u krugu stolica kada bi se izvukla naša karta. Često bi se dogodilo da bi sje-dili jedni na drugima.

Nakon toga smo određivali što nam je najbitnije u životu te smo to morali poredati u piramidi koja se sastojala od 10 kartica na kojima pišu određene vrjednote. Nakon toga su Bošnjaci, Bugari, Rusi i Rumunji imali svoju večer na kojoj smo upoznali njihove države, hranu, piće i plesove.

Deveti dan smo imali slobodan, iako je bila organizirana meditacija i opu-štanje te ocjenjivanje prvog tjedna.. Imali smo puno izbora za taj dan, kao što je gledanje filmova, odlazak na je-zero, odlazak u AquaFit itd. Predvečer je bilo organizirano roštiljanje.

Dan nakon smo proveli u radu u radionicama, jer se bližila priredba. Sve su radionice bile pri završetku sa svojim radom, osim video radionice koja je još snimala posljednje scene koje su kasnije ukomponirali u svoj video o EJW.

Sutradan smo proveli u Pragu, gdje smo imali vodiča koji nam je pokazao glavna mjesta u gradu te smo nakon toga imali slobodno vrijeme da ra-zgledavamo grad.

Predzadnji dan smo proveli u radio-nicama, gdje smo se dogovarali oko organizacije nastupa te smo ocjenji-vali kvalitetu drugog tjedna i ostav-ljali jedni drugima oproštajne poruke. Navečer smo imali priredbu, gdje smo pokazali što smo napravili kroz rad u radionicama. Nakon toga je uslijedila zadnja večer u podrumu dvorca, gdje smo se zabavljali kroz cijelu noć, iako smo to manje više radili svake večeri.

Posljednji dan smo odlazili, najčešće država po država, ali smo sigurni da ćemo se prisjećati ovog predivnog iskustva i da ćemo se uvijek sjetiti svih osoba koje smo tamo upoznali.

Paula Krnjača Petar Krešimir Vardić

europaische juGendwochen 2015

– waldmünchen

Vom 9. bis zum 20. August nah-men wir teil and den EJW in Waldmünchen. Dort haben wir 12 Tage verbracht mit Jugendli-chen as verschiedenen Ländern. Wir kammen um 11 in Wald-münchen wo wir erst die andered Kroaten kennelernten un danach auch die anderen Teilnehmer der EJW. Am ersten Abend hatten wir Zeit uns kennen zu lernen. Wärend der nachsten Paar Tage hatten wir morgens immer ein Aufwachspiel, danach ein Semi-nar und nachmittags die Works-hops. Wir hatten auch Ausflüge nach Nürnberg wo wir das UNH-CR und das Dokumentationszen-trum besuchten und nach Prag wo wir mehr über die Stadt lernen könnten. Die Abende verbrachten wir meistens im Schlosskeller bis 2 Uhr. Einen Tag hatten wir frei und an diesem tag konnten wir Waldmünchen erkunden. Am letzten Abend hatten wir eine Show wo wir zeigten was wir in den Workshops machten und da-nach eine Abschiedsparty. Den nächsten morgen gingen wir alle zurück nach Hause.



Ljetni kamp u Izmiru 2015.

Od 20. srpnja do 2. kolovoza održan je ljetni kamp u Izmiru u Turskoj. Kamp je održan u organizaciji Goethe Instituta Ankara. Dvoje učenika naše gimnazije, Andrea Gulić i Petar Kre-šimir Vardić, bili su sudionici kampa.

Put smo započeli u Splitu u zračnoj luci. Letjeli smo avionom do Zagre-ba gdje smo se našli sa profesoricom Katarinom Ivanković iz Ogulina i ostalim učenicima iz Hrvatske. Dalje smo letjeli za Istambul, a potom za Izmir. U kampu je bilo 110 polaznika iz Njemačke, Turske, Hrvatske, Mol-davije, Rusije, Bugarske i Rumunjske. Kreativni program u kampu vodili su studenti iz Jenne. Radionice su u kampu imale glazbeni i multimedijski sadržaj u kojem su se učenici bavili zvukovima, posebice u velikim gra-dovima. Učenici A1/A2 nivoa bili su

u glazbenoj skupini. Kroz jutro su imali jezične radionice, a popodne kreativne radionice. Imali smo pet radionica koje su trajale 2 dana. U Janovoj radionici radili smo zvukovne priče. Napisali smo naše priče, a onda smo pravili zvučne efekte i snimali ih. Kod Pauline smo pripremali veliki nastup za Eurovision Song Contest. Svakom bendu je dodijeljena već po-stojeća eurovizijska pjesma, ali morali smo napisati novi tekst i vlastitu ko-reografiju na njemačkom. Značajnije pjesme Eurovizije bile su „Affe Affe Affe“ (Alez Ola Ole) i „Wir duschen (nicht!)“. Na trećoj radionici na Matt-hiasom snimali smo kratke osjećajne filmove koje smo digitalno obrađivali. S Malve smo radili u muzeju nedaleko od škole. Rezali smo matrice od kar-tona simbola rodnog grada. Cilj ovih radionica bio je stvoriti zvukovnu

igru kroz koju bi upoznali gradove drugih učenika, ali i složili priču za kazališnu skupinu. Predzadnji dan bila je kazališna izvedba. Publici su se svidjele izvedbe, a učenici su se zabavljali sudjelujući u kreativnim radionicama. Ali to nije bio sve samo rad, imali smo i puno zabave, pogo-tovo u stankama između nastupa gdje smo se smijali smiješnim kostimima i upoznavanjem s drugim polaznicima. Svaku su se večer održavale „Naci-onalne večeri“ na kojima bi učenici predstavljali svoju zemlju. Upoznali smo se sa turskim vjenčanjem i hra-nom, ruskim plesom, moldavskim kolom, njemačkim humorom,… Ima-li smo i dnevni izlet u Wallfahrtsstätte Meryemana koje se smatra posljed-njim domom Djevice Marije, a po-slije je uslijedio odlazak na obližnju pješčanu plažu. Obilaskom Izmira upoznali smo tursku kulturu, hranu, običaje i posjetili Baazar, Konak i dru-ge gradske znamenitosti. Zadnji dan održana je oproštajna zabava sa super hranom, dobrom zabavom i opro-štajnom fotografijom. Ujutro smo se pozdravili i krenuli na aerodrom na put za Hrvatsku.

Andrea Gulić i Petar Krešimir Vardić

Die Reise begann in Split am Flughafen. Wir flogen nach Zagreb wo wir uns mit Begleitlehrerin Katarina Ivanković und auch den anderen Schülern trafen. Dann flogen wir nach Istanbul und danach nach Izmir. Im Camp war 110 Schüler aus Deutschland, der Türkei, Kroatien, Mol-davien, Russland, Romänien und Ukraine. Das Kreativworkshop wurde von Jennastudenten glelitet. In dem Workshops ging es um Musik und Klänge aus der Groβstadt. Vormittags hatten wir Deutschunttericht und nachmittags die Workshops. In Jan’s Workshop schrieben wir Geschichten für die wir später Soundeffekte machten. Nachdem kamm Paulina mit ihren Eurovision Song Contest Cover Workshop. Mann wird nie „Affe Affe Affe“ (Alez Ola Ole) und „Wir duschen (nicht!)“ vergessen. Das dritte Workshop war von Matthias mit dem wir auch früher in Zagreb arbeite-ten. Wir machten Klangrätsel in dem wir eine Emotion beschreiben ohne Sprache zu benutzen. Mit Malve arbeiteten wir and der Kulisse für das Spiel das wir am ende der Camps für die Theatergruppe machten. Für die nicht Deutschunterricht hatten, gab es auch Türkishunterricht und der YFU-Blog. Während des Camps hatten wir auch Länderabende an dem wir unsere Länder präsentierten. Am einem Tag gingen fir zur Wallfahrtsstätte Meryem und dann ans Meer. Wir gingen auch oftmals in Izmir wo vir die Stadt sehen könnten und die Türkische Kultur kennenlernten. Am letzen Tag hatten wir eine Abschlussparty und dann gingen wir zum Flughafen am morgen zurück nach Kroatien.



Kad sam čuo da idem u ljetnu ško-lu njemačkog jezika u Duderstadtu bio sam uzbuđen, ali malo i uplašen. Iako su mi svi govorili kako će mi to biti divno iskustvo, ja sam bio pomalo skeptičan. Bilo je to nešto drugačije od

ekskurzije na koju se odlazi sa svojim školskim kolegama i profesorima koje već dobro poznaješ. Bio je to jedan ispit u životu; kako se snaći u zemlji daleko od domovine sa ljudima koji ne govore tvoj jezik. Sve mi je to bilo

novo, let avionom i život s ljudima drugih nacija. Kad smo se smjestili za cimera sam dobio Mađara i činilo se da će komunikacija među nama biti loša, ali ja nisam shvaćao da je i njemu bilo teško prilagoditi se kao i meni. Poslije dva dana činilo nam se kao da se svi poznajemo cijeli život. Bilo je tu Egipćana, Jordanaca, Kineza, Rusa, Kenijaca, Mađara, ali s kojeg god kraja svijeta došli, kakve god boje puti bili, koje god vjeroispovijesti bili, svi smo mi slični, sa istim željama i potrebama, slušamo istu glazbu i smijemo se istim šalama. Upoznavanje tih ljudi bilo mi je najveće bogatstvo koje sam ponio s tog putovanja. Sam kamp i priroda koja nas je okruživala bila je prekra-sna. Odlazili smo na izlete i upoznali širu okolicu Duderstadta. Posebno mi se svidio studentski grad Leipzig. Po-hvalio bih učitelje u kampu koji su bili strpljivi i susretljivi s nama, imali su ra-zumijevanja i motivirali nas kako bi što više naučili. Ponekad bi ispali smiješni (pjevanje karaoka) kako bi nama “raz-bili” strah. Cijela organizacija je bila na visokom nivou. Jedinu zamjerku imao bih na propust u pogledu darivanja i predstavljanja svoje države. Naime, zadnje večeri djeca su se međusob-no darivala (magneti s motivima koji predstavljaju njihovu zemlju) samo mi nismo bili pripremljeni, a na pred-stavljanju svoje države nismo imali narodne nošnje i nismo bili uvježbani (ples, pjevanje). Moram svakako ista-knuti i prijateljstva s drugom djecom iz Hrvatske s kojima sam u kontaktu i planiram ponovni susret s njima na In-terliberu. Svakom bih preporučio ovaj odlazak u Duderstadt. Ja sam zahvalan što sam imao priliku biti dio toga i sve bi opet ponovio. Ovaj put ostat će mi u trajnom sjećanju kao nešto posebno što sam doživio.

Dujo Marković

Duderstadt 2016.

Wenn ich erfunden habe, dass ich ins Sommercamp in Duderstadt gehe, war ich aufgeregt aber auch ein bisschen erschrocken. Obwohl alle mir gesagt haben, dass das Sommercamp eine tolle Erfahrung sein wird, war ich skeptisch, weil ich zum ersten Mal nach Deutschland fahren, mit dem Flugzeug fliegen und mit Menschen anderer Nationalitäten leben sollte. Die ersten Paar Tage waren wir alle ein bisschen zurückgezogen und sc-hamhaft und wir haben nicht zu viel miteinander gesprochen. Nach einer Weile haben wir uns befreundet und besser kennengelernt. Es war super, so viele neue Freunde aus verschiedenen Ländern kennenzulernen. Ich habe erkannt, dass wir alle gleich sind, mit den gleichen Wünschen und gleichen Problemen, egal aus welchem Land wir kommen. Wir haben an versc-hiedenen Aktivitäten z. B. Kegeln, Joggen, Fußball und Volleyballspielen usw. teilgenommen und viele Ausflüge (nach Weimar,Leipzig, Göttingen) gemacht, aber wir haben auch Deutsch gelernt. Ich möchte besonders die Lehrer/Lehrerinnen und die Betreuer/Betreuerinnen, die sehr geduldig und hilfsbereit waren und uns immer verstanden und motiviert haben, beloben. Ich kann sagen, dass dieses Erlebnis unvergesslich für mich war und ich rate allen, an solchen Ereignissen teilzunehmen.

Dujo Marković Klassisches Franziskanergymnasium, Sinj



Moje putovanje u Njemačku bilo je nezaboravno. Bilo je to 20 najboljih dana moga života. Ljudi koje sam tamo srela bili su mi kao druga obitelj. Upoznala sam mnogo novih prijatelja iz različitih zemalja s kojima se i dan danas čujem i poboljšala svoje po-znavanje jezika. Program za slobod-no vrijeme u kampusu, gdje smo bili smješteni, nije ostavio mjesta dosadi. Nakon nastave uvijek smo se dobro provodili. Sve aktivnosti bile su zani-mljive, posebno sport i igre. Nekoliko smo puta organizirali karaoke i zaba-ve u klubu, išli na koncerte i ludo se zabavljali. Izleti i šetnje u Duderstadt (obližnji grad), Leipzig i Weimar ta-kođer su mi se svidjeli. Navečer smo se opuštali u wellness centru ili se okupljali ispred logorske vatre i još se družili ispod neba osutog zvijezdama. To vrijeme, koje sam tamo provela sa svojim “Lieblingsmenschen”, najdra-žim ljudima, s kojima sam rado pjeva-la tu pjesmu, neću nikada zaboraviti. Najveća hvala Goethe-Institutu za ovo predivno iskustvo.

Nina Marendić

Meine Reise nach Deutschland war unvergesslich. Es waren die 20 besten Tage meines Lebens. Leute, die ich dort getroffen habe, waren wie meine zweite Familie. Die Betreuer waren sehr freundlich. Ich habe auch viele neue Freunde aus verschiedenen Ländern kennengelernt und meine Deutschsprachkenntnisse verbessert. Kein Tag war langweilig. Nach dem Unterricht hatten wir immer eine gute Zeit. Alle Aktivitäten waren interessant, besonders Sport und Spiele, und Partys haben Spaß gemacht. Ausflüge und Spaziergänge haben mir auch gefallen. Die Zeit, die ich mit meinen Lieblingsmenschen dort verbracht habe, werde ich nie vergessen. Größte Dank zu Goethe-Institut für diese schöne Erfahrung.

Nina Marendić Klassisches Franziskanergymnasium, Sinj

Ulaskom u Waldmünchen, bile smo malo i prestrašene, ali i napete u oče-kivanju iskustva koje se nudi samo jednom u životu. Ubrzo smo shvatile da se nismo imale čega bojati jer su svi tzv. teameri bili izuzetno srdač-ni i prijateljski raspoloženi. Svi smo se upoznali već prvu večer kada su nam organizatori pripremili malu igru kako bi približili različite nacije. Bile smo dvije od pet sudionika iz Hrvatske pa smo s ostalima trebali otpjevati nešto na hrvatskom jeziku kako bi svi čuli naš jezik. U početku

Europaische Jugendwochen 2016. – Waldmünchen



nam je bilo pomalo dosadno obavlja-ti sve „zadatke“, odnosno igre, koje bi nam pripremili organizatori, ali kasnije smo se zabavljali jer smo se sa svim sudionicima sprijateljili i po-boljšali naše znanje engleskog i nje-mačkog jezika. Također smo, osim igri, s drugim sudionicima vodili i rasprave o aktualnim problemima u Europi (demokracija, ljudska pra-va, izbjeglice) i tako naučili puno o ostalim državama sudionicama (Slo-vačka, Njemačka, Rusija, Francuska, Bjelorusija, Poljska i Bugarska). Na-kon nekoliko dana nam se pružila prilika da odaberemo radionicu u

Als ich und Ana in Deutschland waren, war es sehr toll. Wir ha-ben viele Leute kennengelernt. Sie waren aus Frankreich, Ru-ssland, Deutschland und aus der Slowakei. Wir haben viele Spiele gespielt und wir haben sogar zwei Ausflüge gemacht. Wir sind nach Nürnberg und Prag gefa-hren. Dort hatten wir viel Spaß. Wir haben gesungen, getanzt und Theaterstücke gesehen. In Deutschland haben wir auch viel gelernt: wir haben viele Museen besucht und über Geschichte De-utschlands gelernt.

Nikolina Kelava

kojoj želimo sudjelovati, Nikolina je odabrala glazbu, a Ana video works-hop. Svaka je radionica zadnju večer prikazala što je pripremala proteklih dana. Naravno, tu su bile i poznate Europske večeri, kada bi određen broj zemalja trebao raditi zajedno i predstaviti svoje zemlje. Mi smo ra-dile s Bjelorusijom i Bugarskom i na jako šaljiv, srednjovjekovan način (u obliku kazališne predstave) predsta-vili svoje zemlje. Svaka je zemlja mo-gla pripremiti i određene specijalitete iz svoje države tako da smo imali priliku kušati raznolika jela. Izradili smo i plakat o ljepotama Hrvatske

nakon kojeg su svi sudionici poželjeli posjetiti prelijepo Jadransko more kojim su bili očarani. Kako se bližio zadnji dan, tako nam je bilo sve teže ostaviti te divne ljude s kojima smo se jako zbližili, ali svejedno to će nam iskustvo zauvijek ostati u pamćenju kao jedno od najljepših uspomena i svakome bi preporučile da zaborave na strah od nepoznatog i uključe se.

Ana Batarelo i Nikolina Kelava


Kutak nadahnuća

Ako mi dopustišČekam se na uglu tebe. Čime sam te zaslužio? Tko mi je dopustio da te primijetim, takvu nezaboravnu i neizbjež-nu? U očima ti putuje mjesec, na trepavice se hvata svemir. Ljepota tvog osmijeha nemjerljiva je. Neprocjenjiva. Leb-diš. Zagrni me svojim svijetom, zagrli me svojim duhom. Prepusti me svojim riječima da utonem u san. Zavedi me svojim dahom, privuci me k sebi. Stavi svoju ruku u moju, i letjet ćemo na krilima ove naše ljubavi. Zajedno ćemo zaroniti u ocean sre-će, ploviti beskraj-nom modrinom. Ako me samo pustiš da te vo-dim, zajedno ćemo bivati na mekanim oblaci-ma nevine radosti. A ako mi ipak dopu-stiš da te volim, obećajem ti da ću te voljeti.Ne možeš me zaboraviti, ne dam ti mira. Kutovi tvojih usana podigli su se u malen, ali ipak primjetan smiješak. Ulovila si me svojim sramežljivim, skoro neprimjetnim pogledom. Znam da znaš što osjećam, i znam da razmišljaš o tome. Ali, u redu je, ni ti meni ne izlaziš iz glave. Nasta-nila si se tu kao da već dugo tu prebivaš. Tvoje crvene usne zapovijedaju mojim mislima, a tvoje sive oči šapuću mi skrive-ne riječi ljubavi. U meni si, iako te nemam. Nosim te sa sobom da postojiš uvijek tu kraj mene. Ako mi dopustiš da te imam, obećavam ti da ću te imati zauvijek.Stvarno mi okrećeš leđa? U očima ti vi-dim razočaranje, na licu pokušaj sreće s primje-som tjeskobe i gorčine. Više se ne smiješ iz dubi-ne duše, sada se samo na-zire kiseli smiješak iz navike. Zar nisi prepoznala moju

ljubav? Ako nisi, dopusti da ti je ispričam…Dopusti mi da ti kažem da sam ostao bez daha kad sam te ugledao…da ti kažem da od tada nikoga drugog nisam vidio, da si mi uvijek pred očima i kraj mene bila samo ti, nezamjenjiva. Dotad nisam vidio crte lica koje kriju osjećaj izmorenosti od ovoga svijeta, osmijeh koji krije neprestanu nadu i oči

koje kriju cijeli beskraj velikodušnosti i neis-crpne ljubavi. Ako mi dopustiš da

ti ispričam svoju ljubav, obe-ćavam ti da te više nikad

neću pustiti.Opet se sretna budiš i di-šeš punim plućima. Dala

si životu priliku. Ponov-no čuješ cvrkut ptica, ljubav

vidiš i u bojama rane jeseni, radost osjećaš u kiši, sreću mirišeš

u zrakama sunca. Srce ti je ispunjeno. Primio sam te za ruku i zajedno ulazimo u začarani vrtlog

života. Smijemo se na oblacima pamuka, radujemo u poljima žita i plešemo pod

okriljem kiše. Zajedno letimo na krilima vjetra, hodamo na blistavim zvijezdama. Više te ne tražim, jer sam te našao. Sad te stvarno imam, svaku tvoju kretnju,

svaku tvoju riječ i svaki tvoj pogled. Ču-vam te u dubini sebe, sigurna si u mojoj

duši. Postojiš u meni i tu te nijedan vitez ne može osvojiti, nikakav princ ne može te ku-

piti. Tvoje oči su za mene dva dragulja u besciljnoj noći, tvoja duša

je za mene vječna ugod-na tišina, tvoje naručje

oaza mira. Pripadaš meni, i ja konačno pripadam tebi. Za-

služuješ sreću, a ja imam čast pružiti ti ju. Ako mi dopu-stiš da te čuvam, obećavam ti da ćeš zauvijek biti moja.

Tea MihaljevićCrtež:

Matea Rančić


kutak nadahnuća

Zemniče zaprznio te mrak... a tebe zemlja rodi da budeš čil i jak, da nosiš u njedrima

radosti zlatni ključ!cijeli album uspomena. Slika nejake djevojčice sa svojim stadom ovčica u njenom je srcu sjala najživljim bojama. Bakino lice najednom mi se učini mlađim. "Motika je produžila ovu crtu života" pokaže baka na drhtave dlanove i pogne glavu do zemlje. S čežnjom je tražila stare žulje, znakove truda i rada, tragove života i naboranim rukama.

Ivana Poljak

"Sjećam se, toga je dana bila nesnosna vrućina. Sunce je pržilo u moja leđa, a motika klizala iz znojnih ruku. Tukla sam po crnoj zemlji bijesna što me ni danas nije zaobišla. U glavi su odasvud odzvanjali tupi udarci, čuli se žedni glasovi i tek rijetka pjesma seljaka. Malo komu je toga dana bilo do pjesme. Mrtvilo, mižerje, gotovo posramljenost umornih radnika, svjesnih svoje ovisnosti o zemlji i njivi, mirisali su sparnim zrakom i širili cijelim tijelom. Rađala se jedna misao za drugom, svaka strašnija od one prethod-ne. 'Ta što si ti, čovječe?!' pomislim. 'Dopuštaš da zemlja gospodari tobom?' Od ove se pomisli zacrvenim, zažarim i to me dodatno razbijesni. Snažno zamahnem motikom, razbijem gromade zemlje, prašim sva u očaju... 'Zemniče!' začuje se tada. Stisnem oči, stisnem zube, zaboravim na žuljeve i svu dušu predam zemlji. 'Zemniče, zaprznio te mrak...' 'Mrak...mrak', odgovorim, 'tama, mračna, crna, crnja od suhe zemlje koja ne štedi nikoga...' Bila sam na izmaku snaga kad je odzvonilo podne. Izvučem iz svežnja krišku kruha i komadić sira što je mati spremila. Sjetim se svoga oca i svojih jada. Slabašno djevojče da pošalje samo po ovakvoj žegi u polje?! I stado mi je dao na brigu. Dignem glavu da obrišem rosno čelo i uprem pogled pre-ma nebu. 'Tebe zemlja rodi da budeš čil i jak!' začuje se sa zlatnoga svoda. Ohrabrim se, odlučno uzmem motiku u ruke da dovršim posao. Svaka se kap znoja isplatila kada sam nakon mukotrpnoga dana vidjela svojih ruku dje-lo. Dugo sam tako gledala, prolazila prstima kroz rahlu zemlju, divila se. U suton pjevajući povedem stado kući. S noge na nogu, gledam oko sebe zelene livade i poljsko cvijeće, raskošne krošnje i zlatno čito. Osluškujem hladan žubor izvora i pjevam. Čini mi se da i cvrčci pjevaju sa mnom. 'Nosiš u njedrima radosti zlatni ključ!' zvoni po-ljem. I mene obuzme radost, opijena prirodom požurim ponosno pred oca." Tako je pripovijedala moja baka dok je pažljivo promatrala crno-bijelu fotografiju koja je čuvala

Grad izGubljenih duša

Smrt je žela živote,

Krv mladu

Bez suca i porote

Hrvatsku nadu..

Munje i gromovi-

Letjeli su meci,

Rušeni domovi

Padali demoni, al' i sveci..

Dan za danom

Bez odmora i mira

U potrazi za smrću slavnom

Bili su žrtve đavoljeg pira..

Znali su da za to Gospod ih stvori-

Dulcis et decorum est pro patria mori..

Nikola Šušnjara


kutak nadahnuća

Voda priča…Gledao sam je dok se igrala na slapu, divio se zlatnim uvojcima s kojima sam se i sam poželio igrati. Bila je sretna. Osvajala me svojim osmije-hom i sjajnim, modrima očima u ko-jima sam se gubio, plovio snovima, gledao sreću. O, kako će mi samo nedosta- j a t i moj mali za-igrani anđeo! Vrijeme nam polako isti-če. Znao sam da se treba-mo oprostiti, onako junač-ki, filmski kako zaslužuje moja zvijezda. Samo ni-sam znao kako da to izvedem. Nisam ja nikakav junak, jedino u njenim očima, očima koje nisam smio rastuži-ti. Sjela je do mene i za-jedno smo gledali kako se posljednje zrake sunca tog proljetnog dana kupaju u vodi. Stavila je svoju malu ručicu u moju, naslonila glavu na moje rame i tiho šapnula da ću joj nedostajati. Došao je red i na mene da nešto kažem. Počeo sam zamuckivati, pomalo mudrovati, a to nikako nisam htio. Utihnuo sam i zagledao se u rijeku ispred nas. Rijeka putuje, žuri u ne-poznato kao da me prati. Tamo ću i ja gledati tu istu rijeku u kojoj se zrcali mjesec baš kao ovdje sada, u kojoj se ogledaje naše nebo. Sve je u redu dok smo ispod istog neba. Kad me poželiš opet ovako uhvatiti za ruku, samo je stavi u vodu i osjetit ćeš moju ruku. I nemoj biti tužna, nemoj plakati jer ćeš tako zagaditi rijeku. Šapneš li ovdje nešto slapu, ja ću čuti, rijeka će donijeti do mene. Odjednom me prekine njen dječji

glasić:”Tata, voda priča!” Nisam se mogao ne nasmijati na to. Dječja ma-šta sve pojednostavni. Samo sam se složio s njom sretan jer nisam više trebao tražiti riječi, smišljati filmske rastanke ili iznijeti zrnce mudrosti. Uzeo sam je u naručje, snažno uti-snuo na svoje grudi, poljubio u ru-meni obraščić i šapnuo:”Voda priča...”

Otišao sam. Često sam razmišljao o njoj za-mišljajući je kako se

igra na slapu, traži moju ruku, šapuće slapu. Nisam mo-gao odoljeti. Na-šao sam rijeku,

gledao mje-sec u vodi

i osluš-k i v a o

njene riječi. Našao sam svoje mje-sto, zapravo, naše mjesto. Tu sam joj bio najbliže, tu sam isplakao more suza, tu sam bio najsretniji. Prošlo je mnogo vremena, moja dje-vojčica je odrasla, ali nije zaboravila moje riječi. Priznala mi je da se često i g r a l a na s lapu tražeći mene. Re-

k l a mi je da me ondje zaista i pronašla, u našoj ri-

jeci. Pono-sno je ista-knula da je nikada nije zagadi la ,

ni najma-njom suzom. Nasmijala se.

Još uvijek je bila moj mali anđeo. Po-

novila je: “Tata, voda priča!” Imala je pravo,

i sam sam se uvjerio u t o .

Voda priča... Nisam je htio razočarati pa sam prešutio

da sam ja taj koji je zagadio rijeku, ali rekao sam joj za naše

mjesto. Rekao sam joj za mje-sto na kojem sam bio najtužniji

i najsretniji. Ponosan na sebe što su njene oči još uvijek vidjele junaka, rekao sam joj:”Voda priča...”

Ivana PoljakCrtež:

Matea Rančić


kutak nadahnuća

Josip Cvitković2.

Vremena teku, oblaci leda umorno stoji gleda me gleda njegovo lice tajna je drevna daleko ide staza je spremna pod noge gazi umoran sijed polako trune u licu je blijed i gleda me gleda lagano tiho niti ne pita nit sam ga pito zašto me gleda i lagano kreće sve mi je bliže, oči sve veće i srebro na putu i sjajno zlato zašto me gleda nije ni zato i izgubljen stoji na kraju puta sve mi se čini da očima luta s kraja do kraja osmjeha snena blijedo mu lice pogleda nema i sve je bliže al nestaje u tami nove su priče u starima smo stali i ide nam dalje tako šarada više ne gleda i nema mu kraja nije ni vičan pozivu svomu da ljude gleda dok tonu i tonu i tonu

3.

Zarobljen u tuđim mislima sam samcat na rubu normale među ljude me bacaju baš kao među lavove i sama mi je duša i srce mi je samo samoća na traju bestraga bez igdje ikoga tuga i bol ma neka idu dovraga i ljudi i patnje ljudske kanite te me se stvorovi kao da nisam sav svoj gubim se u glavi dok me obljeva hladni znoj lice blijedo kao smrt kao da sam istu tražim dok lutam sam na rubu beskraja

Evo me, moj svijete, na raskršću tvome

i momeŽivot je kratki izlet, samo jedno putovanje u nepoznato. No, što kada ono preraste u pravu avanturističku uzbrdicu rezerviranu samo za najiskusnije penjače? Kojim putem krenuti?Evo me, moj svijete, na raskršću tvome i mome. Tu sam, ispod goleme strmine i ne znam kamo dalje. Ne usudim se čak ni pogledati te okomite prepreke i zavoje koji kao da žele, ionako tešku stazu, učiniti još težom. Svejedno slutim da je gore na vrhu moj cilj. Znam da je. Sigurna sam. Samo bi superjunak iz nekog filma mogao doći do vrha. Nemam nikakve šanse, iako sam svojedobno bio junak svojega mjesta, hrabar i, prije svega, plemenit mladić kojemu su svi prognozirali sjajnu budućnost. Nisam se time zanosio, skromnost je moja vrlina, ali moram priznati da sam uživao. Preko noći se, odjednom samo, sve promijenilo. Ne sjećam se više što znači biti hrabar. Možda zato i razmišljam da krenem sasvim drugom, ravnom stazom. Siguran sam da me neće dovesti do cilja, ali je barem lakša. Preda mnom nije nimalo jednostavna odluka. Govore mi da će biti još mnogo odluka i raskrižja, nerazumljivih putokaza i slijepih ulica koje moram proći, ali nekako osjećam da je ovaj tu trenutak ključan, vjerojatno najvažniji u mom životu. Kažu i da se nemam čega bojati jer čovjek na raskrižju nalazi uvijek samo sebe. Možda se onda samo bojim što ću ondje pronaći. Možda se bojim da nisam više onaj stari, da me neće prepoznati, da se neće po-nositi sa mnom. Zapravo ni ne znam više tko sam. Ovo ti govorim sad u povjerenju jer ne mogu nikome drugome reći. Lakše je kad se imaš komu povjeriti, kad znaš da nisi sam. Treba mi tvoj savjet ili, ako nemaš što za reći, zajedno ćemo šutjeti. Dobro bi mi došao i prijateljski stisak ruke, ako je zagrljaj već puno. Najviše bi mi ipak značilo bilo kakav znak da mi daš da znam da sam na pravom putu. Znam, sad previše tražim. Moram se osloniti na sebe, samo ne znam koga slušati: razum ili srce. Da budem iskren, uopće me ne zanima kuda vodi ona ravna staza jer ono što ja želim na skroz je drugome mjestu. Pitam se sada je li opravdano željeti nešto što se čini gotovo nemogućim. To „gotovo nemogućim“ daje tračak nade i dovoljno je da me ohrabri da dignem pogled i suočim se s tom klisurom. Učinila mi se nekako mojom, kao da prirodno pripada samo meni jer čuva moj cilj. Čudno je to sve, moj svijete. Kockice se i same slažu, tvore mozaik bez da te pitaju sviđa li ti se takav ili ne. Nastojat ću sam složiti svoje kockice. Počinjem odmah sada, na ovom raskršću. Biram zato znoj i žulje jer to je moja klisura i popet ću se!Neće biti lako, ali život je izazov-prihvaćam ga. To znači biti hrabar. Možda opet nekomu negdje jednom budem junak, ali sada sam već sam sebi svoj superjunak.

Ivana Poljak


kutak nadahnuća

Josip Cvitković 8.

Samotna lica prolaze kao zimske kiše što padaju i nestaju u beskraj duše pune grižnje savjesti bilo je davno vrijeme ljepota prošlo kao uvenuli cvijet latice boli padaju, padaju lagano na tlo ono blatnjavo, sramotno samo praznina ostaje praznina sto vrijeđa srce srce samotna pjesnika na fjordu sto se ruši, santa leda u proljeće oblaci teški nadvili se nad nama sunce gasi surova tama nebo se ruši pod pritiskom suza ostaju samo misli u suton u praskozorje Bože što ove misli more moju savjest zašto se nebo nadvilo nad nama i plače suze gorke pune boli srce mi se nad slikom svijeta lomi lomi kao staklo pada kao kula od karata

10.

Vjetar se igra listovima od zlata pjesnik pod stablom novu pjesmu kroji brojeć trene do konačnog sata na listu vremena odveć dugo stoji

stare su ure otkucale svoje al pjesnik sam na listu broji stare mu oči gledaju tvoje on još dugo i dugo odveć stoji

i opire se ruglu svijeta svjetini što sve više se roji i nevide više ljepotu cvijeća dugo, dugo i dugo odveć stoji

i nema mu sreće ni ljubavi, o tugo stajao nekada pjesnik stajao dugo.

4.Pod nebeskim morem i vjetrovim valom tu tebe vidjeh na pučini vremena. Nježno, svojim licem bila si mjesec, a zvuci tvojeg glasa bili su zvijezde. I u daljine zajedno smo gledali oči-ma nevinim kao snijeg i srebro sa nebeske staze smo dijelili, med od tijeka vremena na Mli-ječnoj stazi. Rijeka tamne planine bila nam je voda živa i gledali smo krijesnice zvjezdane. Plavim oceanom sjevernoga toka pjevali smo, ljubav dijelili. Stare pjesme starih predaka mi smo s usana jedno drugom skidali. I nebo je bilo naše, kao i zemlja pod nama i rijeke, mora, njive sta-rih predaka. Slava nije bitna, samo go-dine do sna. I onda su te odveli tamo gdje ja ne mogu kročiti. Svojim glasom dozivah te, ali ti me nećeš čuti jer daljine koje dijele dva srca su čelični zidovi. Prodao sam mora, polja i planine, rijeke, dola i nizine, krvave dijamante rukama sam isko-pao da ti dođem bliže, al oni su te odveli daleko pre-ko mora i daljine koje ne mogu prijeći. Samo uspomena ostaje na tebe kroz vrije-me što se bez tebe gasi, prazno mi je polje, uvenuli klasi, kad ti lice nije tu da moje gleda skupa zarobljeni ispod plavog neba. Doći će moje vrijeme da slo-mim zidove. Tada ćemo lađe naše sagraditi od dna i mora ćemo prijeći da se dokopamo sna

i lutat ćemo kao vali morem prostra-nim dva srca zarobljena skupa na morskoj pučini Izazivam te vale,nebo na zemlju pokorit ćemo ih i našu sudbinu Ja sam krojač svoje sreće, pisac svoje pjesme, ja sam orkestar života, ja sam sreća, ja sam ti. I nebo na zemlju i morski valovi ja i ti kao nekada opet spojeni i u ovom času da se svijet sruši mi ćemo opet skupa biti, zajedno na morskoj obali.

5.Zelengoro čista goro nosi moje sjećanje što ti vjetar stari nosi nosi moje vizije sjena pada na vrh grada mojeg grada javore nadvila se tužna tama oo javore

blista sunce na obzoru kao vatra šumska jaka budi jano na prozoru i nek ti je sanka laka

zelen goro šumo zlatna zovi svoje sinove jer što mi se noćas vidi u plamenu izgore moja ti se sestra zove sestra moja sokole zove jana streboltova oo sokole

blista sunce na obzoru kao vatra šumska jaka budi jano na prozoru i nek ti je sanka laka

nadvila se velka tama točno nad nama svoje kiše na nas baca pa nas ubija nadvila se velka tama iznad javora pod njim mladi soko leži pao od umora


kutak nadahnuća

ukradeni žiVot

život začet tek, nedužan i mio neće osjetit majčin dodir mek nema gdje da bi se skrio nevini stvorovi, anđelčići mali nebeski korovi plakati stali.

igre nikad vidjeti neće osjetit nikada prave sreće koliki se plač u tišini i mraku čuje nisu ih htjeli ta višak su bili rodit se nikad nisu smjeli.

Nikola Šušnjara

Crtež: Luka Džeko


Zahvala

Ako je jedina molitva, koju u životu kažete samo jedno – „HVALA“, to je već dovoljno.

( Meister Eckhart)

S mislima nužnosti života i suživota, u predvidivim i nepredvidivim životnim situacijama, uvijek je dobro imati na umu potrebu zahvaljivanja i zahvalnosti ljudima koji su jedan veliki dio svoga života ugradili u duhovne i materijalne

temelje Franjevačke klasične gimnaziju u Sinju s pravom javnosti. Svevišnji koji je jedini kadar izmjeriti naš trud te udijeliti primjerenu nagradu,

neka naše dugogodišnje članove obaspe svakim blagoslovom u ovome, a i u životu vječnome.

Ravnatelj Gimnazije fra Jozo Grbavac u mirovini

Završetkom školske godine 2015./16. umirovljenjem je okončan dugogo-dišnji profesorski i ravnateljski rad fra Joze Grbavca na Franjevačkoj kla-sičnoj gimnaziji s pravom javnosti u Sinju. Od 1985. godine obavljao je službu profesora hrvatskog jezi-ka, jedno vrijeme i knjižničara, a u dva navrata – od 1988. do 1991. i od 2006. do 2016. – bio je i ravna-telj Gimnazije. Tijekom tih više od tri desetljeća obrazovao je naraštaje gimnazijalaca i radio na sveukupnu unaprjeđenju škole.

Fra Jozo je i sam završio klasičnu gi-mnazijsku izobrazbu na istoj školi, a Studij teologije pohađao je u Makar-skoj i u Zagrebu. Kao franjevac, član Franjevačke provincije Presvetog Ot-kupitelja, nakon svećeničkog ređenja

1978. jednu godinu obavljao je pasto-ralnu službu župnika, a od 1979. do 1985. studirao je slavistiku i povijest na Ludwigs-Maximilians-Universi-taet u Muncehnu. Studij je okončao obranom magistarskog rada. Potom je imenovan profesorom na Gimnaziji na kojoj je ostao do umirovljenja.

Njegov prvi ravnateljski mandat pao je u vrijeme obilježavanja 150. obljet-nice ujedinjenja malih samostanskih škola Franjevačke provincije Presve-tog Otkupitelja u tri samostana iste provincije (1838.). Tim ujedinjenjem napravljen je prvi važan korak prema ustroju prve gimnazije na hrvatskom jeziku u Dalmaciji, kasnije Javne gi-mnazije pod upravom otaca franje-vaca Presvetog Otkupitelja u Sinju (1854.). Fra Jozo je bio predsjednik

Organizacijskog odbora i glavni za-služnik koji je pripremio i ostvario vrlo sadržajnu i uspjelu proslavu te obljetnice Gimnazije u proljeće 1989. godine, u doba još uvijek snažnih ko-munističkih šikaniranja i potiskiva-nja Gimnazije u zakutak privatnosti i prešućivanja njezinih povijesnih zasluga. Proslava, koja se sastojala od velikoga znanstvenog simpozija, prigodne izložbe, svečane akademije i bogoslužja, uz sudjelovanje crkvenih dostojanstvenika i kulturnih i politič-kih djelatnika, snažno je odjeknula u tadašnjoj javnosti u kojoj se već po-tiho naslućivalo urušavanje komuni-stičke vlasti.

U prigodi proslave 150. obljetnice prvoga stjecanja javnosti Gimna-zije 2004. godine fra Jozo je uredio


zahVala

opsežan zbornik radova sa simpozija održanog 1989. godine, nadopunjen još nekolicinom radova o Gimnaziji. Time je Gimnazija dobila reprezenta-tivan zbornik koji svjedoči o njezinoj naobrazbenoj, kulturnoj i povijesnoj ulozi u hrvatskom narodu.Za trajanja drugoga ravnateljskog mandata fra Jozo je napisao i 2008. objavio monografiju Gimnazije u prigodi obilježavanja 100. obljetnice izgradnje gimnazijske zgrade. Tekst monografije pretežito je feljtonski prikaz uloge Gimnazije pod raznim vidovima u prošlosti, što je ranije fra Jozo objavio u Slobodnoj Dalmaciji, ali i ocrt njezina profila kao škole s pravom javnosti u novim prilikama demokratske Hrvatske.Uz redovite profesorske i ravnatelj-ske poslove na Gimnaziji, fra Jozo se bavio pisanjem ponajviše povijesnih studija, koje je priopćavao na doma-ćim i međunarodnim znanstvenim skupovima i objavljivao u zbornicima

i časopisima, priređivanjem, uređi-vanjem i predstavljanjem knjiga, re-cenziranjem članaka i organiziranjem znanstvenih skupova. Kao vanjski suradnik predavao je i neke kolegije na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u

Makarskoj i na Katoličkom bogoslov-nom fakultetu u Splitu. Obavljao je i službu definitora svoje franjevačke Provincije.

Uredništvo


zahVala

Fra Stipica Grgat

Fra STIPICA GRGAT – franjevac, svećenik, glazbenik, profesor, zborovođa i orguljaš. Osnovno školovanje za-vršio je u rodnom mjestu Otoku, Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju, Filozofsko-teološki studij u Makarskoj i Zagrebu. Glazbu je studirao na Institutu za crkvenu glazbu u Zagrebu i Berlinu gdje je i diplomirao (1987.). Uz pedagoški rad na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju – težište njegova glazbenog djelovanja kao zborovo-đe, dirigenta i skladatelja – svakako je rad sa zborovima i Komornim orkestrom u Župi Gospe od Zdravlja u Splitu. Bavio se istovremeno skupljanjem starih napjeva s pod-ručja tradicijskoga crkvenoga pučkog pjevanja u svojoj Provinciji od kojih je mnoge zapisao i objavio u Prvom i Drugom svesku edicije Tradicijsko crkveno pučko pjevanje u Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja.Kao skladatelj do sada je objavio tri zbirke vlastitih skladbi: Pod križem ova mladost, Jubilate Deo i zbirku otpjevnih psalama Pjevajte Bogu našemu.Fra Stipica je počeo djelovati na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju s pravom javnosti godine 1998. Na toj ustanovi predavao je predmet Glazbene umjetnosti. Taj

se rad odvijao na dva područja: teoretskom, provođenjem školskog plana i programa za vrijeme nastave te praktičnom te radom s mješovitim gimnazijskim zborom van nastave.Rad sa zborom je bio u Gimnaziji od velike koristi. Ne samo da su kroz taj rad učenici i učenice produbljivali svoje glazbeno znanje, nego je zbor predstavljao Gimnaziju na raznim javnim nastupima. U najnovije vrijeme nakon demokratskih promjena u Republici Hrvatskoj, pozitivna dinamika osjetit će se itekako u Gimnaziji. Ona nakon dugo godina izlazi iz svojevrsne anonimnosti i postaje opet srednjom školom s pravom javnosti. Još je jedna novost u tome što će odsada po prvi put u njezinoj povijesti uz franjevačke kandidate njezini đaci biti i vanjski učenici oba spola. Valja spomenuti da je najprije u gimnaziji postojao samo ženski zbor. On je izvodio takvu vrstu glazbe koja je njemu bilo prilagođena i to uglavnom u dvoglasnom slogu.Svojim dolaskom fra Stipica je odmah oformio mješoviti zbor koji će svojim radom i nastupima uvelike doprinijeti razvoju i podizanju kakvoće glazbene umjetnosti u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji. Da bi zbor svojom vanjštinom odražavao i za oko ugodnu sliku, te iste godine (1999.) nastojanjem tadašnjeg ravnatelja fra Augustina Akrapa, nabavljena je za zbor prikladna i odgovarajuća odjeća za njegove nastupe. Tako su djevojke dobile duge plave haljine, a mladići uz tamno odijelo, bijelu košulju i mašnu boje „trula višnja“. Rad s mješovitim zborom neizostavno zahtjeva organiziraniji pristup. Zborovođa prije svega mora radne pokuse (probe) održavati odvojeno, a tek onda zajedno. Taj je posao za zborovođu vrlo naporan, tim više što se odvija neposredno nakon naporne dnevne nastave. To učenicima stvara prilično opterećenje, stoga je u takvim okolnostima teško postići kvalitetni i željeni rezultat. No, drugačije se nije moglo. Pripreme za programirane godišnje nastupe tekle su dalje.Mješoviti gimnazijski zbor nastupao je redovito tri puta godišnje. Najprije za svetkovinu sv. Franje (to je bio interni tip nastupa pred profesorima i učenicima), zatim za Dan škole 8. prosinca – svetkovina Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije te na godišnjoj Smotri zborova katoličkih škola u Hrvatskoj koji su se održavali svake godine na nekom drugom mjestu.Nastup za Dan škole je bio podignut na višu umjetničku razinu. On je bio permanentno vezan uz izlaganje programa koji su izvodili drugi učenici kao recitatori, glumci, itd. No najprivlačniji nastup svakako je smotra zborova iz spomenutih škola. Dodatno motivirani, učenici su se za


zahVala

taj nastup vrlo zauzeto pripremali pa su te pripreme bile znatno kvalitetnije od drugih. To je razumljivo jer su takvi nastupi u sebi nosili prikriveni natjecateljski naboj – ne biti gori od drugih.Nakon što je Franjevačka gimnazija otvorila jezični odjel, broj učenika se odmah povećao, a u tom omasovljavanju nastupio je veći izbor pjevačkog kadra. Uz to su se u Gimnaziju upisali i učenici sa završenom nižom glazbenom školom. Ti su učenici mahom svirali poneki instrument. Najzastupljeniji instrumenti bili su flauta, klarinet, violina (instrumenti iz porodice rogova), truba, saksofon, klavir i drugi. Fra Stipica je od tih učenika odmah oformio instrumentalni sastav nazvan „Mali orkestar“ koji je redovito pratio školski zbor na svim nastupima u Sinju ili na smotri zborova.Odabir skladbi za pojedine nastupe bio je prirodno vezan uz karakter određenog nastupa. Tako su za svetkovinu sv. Franje bile odabrane i uvježbane skladbe sa sadržajem koji govori o sv. Franji. Nastup za Dan škole bio je protkan skladbama marijanskog karaktera, a onaj za smotre bio je nešto slobodniji. Na tim smotrama redovito su se izvodile tri skladbe: jedna kao zadana, a druge dvije po slobodnom izboru. Većinu skladbi za školski zbor i tzv. „Mali orkestar“ u prigodi spomenutih nastupa skladao je profesor fra Stipica Grgat.Među svim nastupima čini se da je ipak najupečatljiviji dojam ostavio onaj iz 2004. godine kada se u Sinju obilježavala 150. obljetnica Franjevačke gimnazije kao

prve gimnazije s nastavnim hrvatskim jezikom. U svečanoj akademiji koja se održavala u kinodvorani u Sinju na pozornici su nastupili učenici kao recitatori, glumci i pjevači uz profesionalne umjetnike iz HNK-a Split, Ilija Zovko, Rato Kliškić, Rade Perković te orkestar sastavljen od članova orkestra Gospe od Zdravlja i orkestra HNK-a iz Splita koje je uvježbao i dirigirao izvedbom profesor fra Stipica Grgat.Osim praktičnog rada sa zborom, fra Stipica je na početku svoga rada pokrenuo dvije zanimljive i korisne aktivnosti. Prva je nastojanje da učenici svih razreda barem dva puta godišnje posjete splitsku Operu, što je ubrzo postala lijepa tradicija, a druga je posjet ponekih odabranih umjetnika gimnaziji pod nazivom „Susret s umjetnikom“. Jedna i druga aktivnost polučile su kod učenika pozitivan učinak. Tako su kroz protekle godine našu gimnaziju posjetili eminentni splitski i hrvatski umjetnici, glumci ili pjevači, primjerice: Boris Dvornik, Ilija Zovko; operni pjevači: Sveto Komnenović, Cynthia Hansell Bakić, Antonia Teskera, Sanja Erceg Vrekalo; estradni pjevači: Gibonni i Tomislav Mrduljaš, Doris Dragović pa opet Gibonni, zatim Zorica Kondža i Joško Banov te na fra Stipičinu oproštaju veliki dvojac Giboni i Oliver Dragojević. Svi su susreti s navedenim umjetnicima bili pravi događaj za učenike.Fra Stipica se oprostio od Franjevačke klasične gimnazije 2015. godine. Danas živi i djeluje kao zborovođa u svetištu i župi Gospe od Zdravlja u Splitu.

Uredništvo lista


In Memoriam

Nismo htjeli da njegov odlazak bude nečujan U ponedjeljak, 13. srpnja 2015.,

u 66. godini života, 50. redovništva i 42. svećeništva

iznenada preminuo

FRA BRUNO PEZO

član Provincije Presvetog Otkupitelja i umirovljeni profesor Franjevačke klasične gimnazije. Fra Bruno Pezo pokopan je u srijedu, 15. srpnja 2015.,

na groblju Gospe od Anđela u Imotskom, a misa zadušnica slavila se u crkvi Sv. Franje.

Dan zahvale za dugogodošnje trude

Na početku nove školske godine, u ponedjeljak, 2. rujna 2013., profesor latinskoga i grčkoga jezika na Franjevačkoj gimnaziji u Sinju fra Bruno Pezo sudjelovao je na sjednici nastavničkoga vijeća u 11 sati na kojoj je najavio da se, zbog navršenih godina, povlači iz nastavničke djelatnosti. Prije toga, u 9 sati, sudjelovao je na misi na kojoj su provincijal fra Joško Kodžoman i ravnatelj fra Josip Grbavac, zajedno s učenicima i djelatnicima, molili za sretan početak nove školske godine. Ali, nakon sjednice, na kojoj je zahvalio svim djelatnicima, fra Bruno nije otišao u klasične odjele na drugom katu da sjedne uz profesorski stol ispred učenika. Došlo je vrijeme... tempus est, i fra Bruno se tiho povukao.

Svakako, nismo htjeli da njegov odlazak bude nečujan. Pokušali smo ga «vratiti» za proslavu svetkovine sv. Franje Asiškoga, kada pripremimo prigodno slavlje. Ali, fra Bruno je meka srca i zamolio je da ga poštedimo suznih oproštaja.

Ipak, kako je vrijeme odmicalo, a fra Bruno se privikavao na umirovljenički staž, ravnatelj je odlučio da u novoj građanskoj godini, tiho i u «profesorskoj obitelji», daleko

od očiju učenika i javnosti, proslavimo njegov rastanak od školskih klupa. Iako je odgađao, ipak početak korizmenoga vremena nagnalo ga je da popusti na kolegijalne zazive i odluči se proslaviti Dan rastanka, bolje reći Dan zahvale - Dies gratiarum actionis - za dugogodišnje trude.

I tako, kako je ravnatelj najavio na oglasnoj ploči u zborni-ci, u pokladni utorak, 4. ožujka 2014., u 14 sati, u ozračju jednoga restorana u Sinju, sastali su se kolegice i kolege oko fra Bruna.


in memoriam

Objed je protekao u kolegijalnom ozračju. Nakon blagoslov-ne molitve, slijedilo je uvodno predjelo, glavno jelo po izboru i nakon svega slatki prilozi. Ipak, najdirljiviji prizor dogodio se kada se ravnatelj fra Josip ustao i u ime djelat-nika Franjevačke gimnazije u Sinju zahvalio fra Brunu za dugogodišnji trud koji je utkao u pokoljenja svojih učenika. Iako, znamo, nije bilo jednostavno predavati klasične jezike. U ime Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja i od-sutnoga provincijala fra Joška Kodžomana, ravnatelj je fra Bruna podario umjetničkim darom, slikom Josipa Botterija Dinija, u motivu Posljednje večere, akrilik na platnu. Zatim je u ime nastavničkoga zbora i ostaloga osoblja prinio sveča-nu košaru koje su naše djelatnice svečano uresile. U košari su se našle i grčke i latinske knjige, Sveto pismo, poslastice, i dobre želje za dobro zdravlje. Zatim je fra Bruno zahvalio svima na dobrim željama; zatražio je, prema kršćanskom običaju, oproštenje od svih djelatnika, ako je nekoga nehoti-ce povrijedio, i nadodao da i on oprašta svima. Nakon što je sjeo, ipak je Starina morao obrisati poneku suzu, lacrimam ab oculis, koja mu je, emocionalno, izmakla iz očiju, iako se hrabrio da se to ne dogodi. Zatim je fra Stipica Grgat na nostalgičnom narodnom glazbalu – diplama, svirkom u piske i mišinu, sve nazočne vratio u dobra stara vremena kad se pivalo sa srcem i plućima. I na kraju, za osvježenje, sladoled i kava: glacies edibilis et coffeum.

Dok se kišni utorak pomalo umatao u sumorne oblake, fra Bruno se, s dobrim željama i stiskom ruke, s osmjehom na licu opraštao od svojih kolegica i kolega.

curiculum Vitae

Fra Bruno Pezo, svećenik Franjevačke provincije Presve-toga Otkupitelja, rođen je 23. studenoga 1948. u Prološcu kraj Imotskoga, od oca Vinka i majke Ive. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, Franjevačku klasičnu gimna-ziju u Sinju, filozofski studij u Dubrovniku, teološki na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj i diplomirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.

U franjevački novicijat stupio je 9. srpnja 1965. na Visovcu. Doživotne zavjete položio je 17. rujna 1971. u Italiji na La Verni. Red đakonata primio je 1. srpnja 1973. u Sinju, a za svećenika je zaređen 29. lipnja 1974. u Imotskom. Mladu misu proslavio je u rodnom mjestu 21. srpnja iste godine.

Nakon svećeničkoga ređenja fra Bruno je najprije godinu dana bio kateheta i župni vikar u Župi Gospe od Zdrav-lja u Splitu na Dobromu. Zatim ga je Uprava Provincije poslala na studij klasičnih jezika u Rim. U Rimu je, 19. lipnja 1978., na Università Pontificia Salesiana, položio magisterij, a doktorirao je 23. listopada 1980., iz kršćanske i klasične književnosti na temu: De vita et operibus Iacobi

Bunić, i postigao titulu: doktor klasične filologije - doctor philologiae classicae.Od školske godine 1980./1981., fra Bruno je do prošle jeseni, punih 33 godine, na Franjevačkoj gimnaziji predavao kla-sične jezike, Grčki jezik i Latinski jezik - Ελληνική γλώσσα & Lingua Latina. Od školske godine 1982./1983. do godine 1984./1985. bio je i ravnatelj Gimnazije. Uz obrazovnu djelatnost vršio je različite službe koje mu je povjerila Pro-vincija; tako je bio član Vijeća za odgoj i obrazovanje, član Svećeničkoga vijeća Splitsko-makarske nadbiskupije, defini-tor, tajnik za Odgoj i obrazovanje, član Komisije za pravdu i mir, član Komisije za teološku i pastoralnu izobrazbu, član Komisije za trajnu franjevačku formaciju, voditelj Trajne formacije, član Vijeća za formaciju i studij.

plodni pisac

Uz svakodnevnu pripremu i održavanje školskoga plana i programa, fra Bruno je ostao vjeran knjizi i spisatelj-skoj djelatnosti. Često je sudjelovao na međunarodnim znanstvenim simpozijima, osobito kao član Hrvatskoga marijološkog instituta, kao i na znanstvenim skupovima u prigodnim provincijskim, samostanskim ili župnim obljetnicama, pisao u mnogim zbornicima, časopisima, kao u Zbornik Kačić, i župnim listovima. Tako je napisao prigodne knjige, uglavnom o rodnom kraju, objavljivao u različitim zbornicima, priredio molitvenik zaštitniku Prološca - Molitvenik sv. Mihovila, Proložac, 2013. Od ostalih djela spomenimo sljedeće uratke:

� Schmerlingova afera u Carevinskom vijeću i Fra-njevačka gimnazija u Sinju, Simpozij o Franjevač-koj provinciji Presvetoga Otkupitelja, u prigodi 250. obljetnice osnutka Provincije, Split, 5.-7. 12. 1985., u: Zbornik Kačić, 19/20 (1987/1988).

� Čuvari baštine, Zbornik radova simpozija u prigodi 250. obljetnice prijenosa franjevačkoga samostana u grad Imotski (glavni i odgovorni urednik Bruno Pezo), Imotski, 1989.

� Sveta Marija, Radovi Simpozija o štovanju Blažene Djevice Marije u Provinciji Presvetog Otkupitelja, Split, 30. - 31. svibnja 1988., Makarska, Služba Božja, Franjevačka visoka bogoslovija, 1990.

� Uloga fra Karla Balića na II. vatikanskom saboru, 11. međunarodni mariološki kongres, Huelva, 18. - 25. 9. 1992.

� Slike iz djetinjstva, Proložac 1996., � Marijin lik danas, Zbornik radova XII. međunarod-

nog mariološkog kongresa, Čenstohova, 18. - 24. kolovoza 1996.

� Župa svetog Mihovila Proložac, Proložac 1998.,


in memoriam

� Marija i Presveto Trojstvo, Zbornik radova Hrvatske sekcije XX. međunarodnog mariološko-marijanskog kongresa, Rim, 15. - 24. rujna 2000.

� Marija u Bunićevu djelu "De vita et gestis Chri-sti", Zbornik "Ancilla Domini službenica Gospod-nja" u čast fra Pavla Melade, Zbornik Kačić, 32/33 (2000/2001).

� Marija u propovijedima hrvatskih katoličkih obno-vitelja, Zbornik radova s Nacionalnoga znanstvenog skupa u Splitu, 31. svibnja - 1. lipnja 2002.

� Župe Franjevačkog samostana u Imotskom, vodič, Proložac, 2004.,

� Mater Verbi Incarnati - Marija iz Nazareta prihvaća Sina Božjega u povijesti, Zbornik radova XXI. među-narodnog mariološko-marijanskog kongresa, Rim, 4. - 8. prosinca 2004.

� Gašpar Vinjalić, Kratki povijesni i kronološki pregled zbivanja koja su se dogodila slavenima u Dalmaciji, Hrvatskoj i Bosni, 1514.-1769. (priredio Bruno Pezo) Split, 2010.,

� Župa Sv. Ivana Krstitelja u Grabu, monografija (uredio Bruno Pezo), Grab 2012.,

� Rodoslovlja u Prološcu, Proložac-Sinj 2012.

klasični jezici teški, ali fra bruno meka srca

Fra Bruno je, kao mentor, na ponos svojih učenika, znao je postići i odlične rezultare na županijskim i državnim natjecanjima iz klasičnih jezika. Ovdje ćemo spomenu-ti nedavne slavne događaje, kada su se Profa i učenici, ovjekovječeni lovorovim vijencima, vraćali u Gimnaziju. Prema rezultatima državnoga natjecanja Školske godine 2010./2011. koje se održalo u Krku na otoku Krku, 19. travnja 2011., fra Brunovi učenici Josip Skejo, IV. razred, osvojio je prvo mjesto, a Martin Vrlić, II. razred, drugo mjesto, iz latinskoga jezika u kategoriji klasičnih gimnazija na Državnom natjecanju iz poznavanja klasičnih jezika. Godinu dana nakon toga, u Šibeniku, 28. ožujka 2012., kao za inat, opet je fra Brunov učenik Martin Vrlić osvojio prvo mjesto iz latinskoga jezika.

Fra Brunove učenice i učenici s ponosom mogu reći: Fra Bruno je bio naš profesor. A možda i nadodati: Teški su bili klasični jezici, ali fra Bruno je bio meka srca. Zato je, možda, i najbolje da ovaj izvještaj završimo sa zahvalnom pjesmom koju su mu, daktilskim heksametrom, kao zahvalnicu Men-toru i Učitelju, ispjevali Martini Verlichi et Iosephi Schaeii:

carmen ad fratrem brunum paesum

Gratias tibi agimus, magister optime noster, Splendidissima tres tecum dies pars fuere. Ovidius, Cicero, alterique sunt nihil tibi.

Sine te nemo nos, pare simus alteris. Spatium primum et secundum sine te nos habuerimus.

Quidam etsi scholam non multam ait proemia adquisivisse,

Gloriam per te magnam schola nostra nunc habet. Has numquam tres dies obliti erimus, sed semper Vadent nobiscum tota vita et post vitam nostram.

Aureus risus tuus, cum vidisti nomina nostra Laetando cum lacrimis in etiam parvis oculis.

Atque omnia autem pulchra breviter noscimus durare, Tres dies nostra in memoria permanebunt, maximas

Gratias tibi agimus, magister optime noster!

A onda, sklopivši pobratimstvo s Hrvatkinjom vilom s Prologa, zagudiše to isto načinom starih naših začinjava-ca u šesnaestercu s jednostrukim srokom: Martin Vrlić i Josip Skejo:

pjesma za fra bruna pezu

Zahvale dajemo tebi, najbolji učitelju naš, Bijahu tri dana s tobom žića dio svijetli, da znaš.

Ovidije i Ciceron prema tebi ništavni svi: Bili bismo k’o i drugi, da s nama nisi bio ti,

Prvo i mjesto nam drugo, ah, zamijenila bi trema. Rekoše glasine neke – uspjeha škola nam nema, No, škola po tebi naša sad zlatnu krunu imade.

Lijepo vijek kratak da traje, srce nam latinsko znade, No, ovaj nosimo spomen sve dok nas ne bude više.

Zlatan ti bijaše osmijeh vidiv gdje ime nam piše: Suza i miješanje smijeha – u očima bio je plam. Nezaboravnim danima u srcu je sjećanje spram I ostaju dana ta tri svjetlo nam života, da znaš.

Zahvale najveće evo, najbolji učitelju naš!

fra Ante Branko Periša


Sadržaj

Uvodnik

Uvodna riječ ............................................................................................ 1


Početak školske godine 2016./2017. ................................................. 2

Franjevačka klasična gimnazija i sveti Franjo Asiški .................. 4

Proslava blagdana sv. Franje u Gimnaziji ...................................... 6

Šesti Festival znanosti - Sinj 2015. .................................................... 7

Sedmi Festival znanosti - Sinj 2016. ................................................. 9

Dan Gimnazije i Sjemeništa ............................................................ 12

I mi smo trista

22. rujna 1716. - krunjenje slike Čudotvorne Gospe Sinjske . 15

Majko naša ...................................................................................... 17

Sinju grade zlatni buzdovane ........................................................... 18

Grade moj ........................................................................................ 21

Međunarodni znanstveni skup o 300. obljetnici slavne obrane Sinja 1715. godine ............................................................................ 22

Iz života Sjemeništa i Gimnazije

„Jesam li spreman odazvati se Božjem pozivu?“ ....................... 23

Da bismo položili životnu maturu moramo slijediti carinikov primjer ................................................................................................. 28

Smotra zborova katoličkih škola ..................................................... 28

Kratki izlet - Mostar ........................................................................... 29

Maturalna večer 2016. - veliki oproštaj ........................................ 30

Veliki koncert za kraj ......................................................................... 33

Glazba je zvonka radost. Čudo Božje! ........................................... 35

Nekad učenici - danas profesori ..................................................... 38

Događanja u školskoj knjižnici ........................................................ 39

Aktivni i izvan nastave

Humanitarna djelatnost ..................................................................... 41

Projekt „72 sata bez kompromisa“ .................................................. 43

Kazalištarci u klupama ...................................................................... 44

Učenice u Gradskoj glazbi ................................................................ 47

Učenici na ljetnim kampovima ...................................................... 48

Bielefeld 2015. ................................................................................. 48

Europaische Jugendwochen 2015. – Waldmünchen ............. 49

Ljetni kamp u Izmiru 2015. ........................................................ 51

Duderstadt 2016. ............................................................................ 52

Europaische Jugendwochen 2016. – Waldmünchen ............. 53

Kutak nadahnuća

Ako mi dopustiš ................................................................................... 55

Zemniče zaprznio te mrak... a tebe zemlja rodi da budeš čil i jak, da nosiš u njedrima radosti zlatni ključ! .......................... 56

Grad izgubljenih duša ................................................................... 56

Voda priča… .......................................................................................... 57

Evo me, moj svijete, na raskršću tvome i mome ...................... 58

Josip Cvitković ..................................................................................... 59

Ukradeni život ................................................................................ 60

Zahvala

Ravnatelj Gimnazije fra Jozo Grbavac u mirovini ..................... 61

Fra Stipica Grgat ................................................................................... 63

In Memoriam

Dan zahvale za dugogodošnje trude .............................................. 65

Carmen ad fratrem Brunum Paesum ....................................... 67

Pjesma za fra Bruna Pezu ........................................................... 67

Festival znanosti u Sinju 2016.

III.a

razr

ed s

razr

edni

com

pro

f. An

toni

jom

Čar

ićII

I.b ra

zred

s ra

zred

nico

m p

rof.

Mijo

m B

udim

ir

IV.a

razr

ed s

razr

edni

com

pro

f. Br

anki

com

Jerk

anIV

.b ra

zred

s ra

zred

nico

m p

rof.

Ivom

Čug

urom

list franjevačke gimnazije i sjemeništa u sinju Žari...

Documents