siječanj, veljača 2011.g. broj 20 cijena 8,00 kn tema: di ... novine 20.pdf · ivo dalbello,...

SINJSKE NOVINE SINJSKE NOVINE

1

siječanj, veljača 2011.g. broj 20cijena 8,00 kn

20TEMA: DI SI BIO ‘91

SINJ U SNIJEGU

SPORT: DAMIR DOMAZET

RAZGOVOR: MIRO BULJ

NAŠ SVIT: ĐOVA, TINO, MATEA I BRUNO


2

IMPRESSUM

Sinjske novine broj 20. siječanj, a bogme se proteglo i na po veljače 2011.

Izlaze jednom u mjesecu (a po potrebi i kao dvobroj).

Cijena 8,00 kuna

Godišnja pretplata 160,00 kuna(u cijenu uračunata poštarina)

Nakladnik: Grad Sinj

Izdavač: Kulturno umjetničko središte Sinj, Glavička 29 Sinj 21230

Glavni urednik: Vito Perić, telefon: 824-049, GSM: 099/217 09 31

e-mail: [email protected], [email protected]

Grafička obrada: KUS

Lektura: prof. Tatjana Kovač Lovrić i KUS

Tisak: Kerschoffset Zagreb

Novinari u ovom broju: Vito Perić, Žarko Kodžoman, Klaudija Krajina, Božena Romac

Suradnici u ovom broju: Slaven Kardoš, Boris Filipović Grčić, Jerko Blajić, Vinko Barić, Pero Dinarina Šimić, Mate Maleš, Roko Pavlinušić, Ante Botić,

Zahvaljujemo na pomoći portalima www.Ferata.hr i Sinj.com.hr

ISPRIKA ČITATELJIMAZbog snježnog nevremena te niza tehničkih problema uzrokovanih upravo tim vremenskim neprilikama, 20. broj Sinjskih novina koji se trebao naći u prodaji u prvom tjednu veljače kasnio je dobrih 10 dana. Stoga smo i na prvim stranicama izmijenili sadržaj te popratili ovu vremensku nepogodu koja je zahvatila i naš grad kako bi unatoč tome što smo mjesečnik, ipak bili aktualni. Svim čitateljima i pretplatnicima upućujemo ispriku zbog ovog neplaniranog kašnjenja.

Uredništvo

S A D R Ž A J 03 UVODNIČKA

04 UKRATKO KROZ SIJEČANJ

12 RAZGOVOR S POVODOM

15 UDRUGE

17 TEMA

22 DOBRI DUH

24 SINJ KROZ PROŠLOST

26 VREMEPLOV

27 KRITIČNO OKO

32 NAŠ SVIT

35 KULTURA

38 SPORT

NOVO U PONUDI

Prodaja i ugradnjagaražnih vrata

ROLO I

SEKCIJSKIH


3

UMJESTO UVODNIKASINJSKE NOVINE DVADESETI BROJ

Evo dočekali smo i to. Izišao je okrugli broj. Prvi broj izišao je 21. prosinca 2009.g. Upornošću, dišpetom i marom uspjeli smo dogurati do male obljetnice. Kada smo kolega Žarko Kodžoman i ja počeli razgovore u jesen 2009. na temu ovog projekta imali smo veliku volju i entuzijazam. Ideja je bilo „mali milijun“, a projekt zasigurno ne bi zaživio da nismo imali potporu Grada i niza sponzora i donatora. Novine su prvi puta podijeljene uoči Božića 2009. Ujutro smo čekali ispred zgrade gradske uprave, a tih dana Sinj je zabijelio i vremenske prilike su bile oše. Snijeg, jak vjetar, led… kada smo preuzeli novine kao mahniti smo hodali gradom te ih u svakom kafiću, trgovini ili prolaznicima na ulici dijelili. Nakon nekoliko brojeva odlučeno je da će se novine prodavati po cijeni od 8 kn. Distribucija ide preko privatnih kioska. Uspjeli smo animirati i pretplatnike, što naše sugrađane u Zagrebu ali i u drugim mjestima, što naše ustanove i udruge u samom Sinju. Ljudi se polako navikavaju na svoju novinu. Doduše izlazimo kao mjesečnik pa ne možemo biti aktualni, ali zamisao je da novina bude, kako mi to volimo kazati „vaš najbolji prijatelj na kauču“, odnosno da se čita kroz mjesec.Tako i odabiremo teme, nastojimo biti originalni, obrađivati neke teme koje drugi ne obrađuju, donijeti i nešto novo, a imali smo i ekskluziva. U ovih dvadeset brojeva obradili smo niz tema koje su važne za grad, nismo se pretjerano bavili politikom, nastojali smo pisati objektivno dajući prostor svim političkim opcijama i objavljivati tekstove o uspješnim ljudima iz našeg kraja. Pokrenuli smo niz rubrika, neke su stalne neke su ugašene. Na prvim stranicama novina uvijek donosimo pregled najzanimljivijih događaja u proteklom mjesecu. Zatim imamo razgovor sa javnim osobama, političarima. Potom izvješća sa sjednica Gradskog vijeća, a od stalnih rubrika Kritično oko, rubriku za komunalne probleme, Dobri duh grada Sinja, rubriku o našim sugrađanima koji su svojim radom i životom gradili imidž grada. Imamo i redovitu rubriku Priča u kojoj su do sada svoje tekstove objavila eminentna imena javnog života Hrvatske, novinari, pisci, glumci, umjetnici: Sanja Modrić, Siniša Pavić, Siniša Labrović, Elvis Bošnjak, Jurica Pavičić, Tanja Mravak, Denis Romac… Potom rubrika za koju nam vi čitatelji kažete da je jedna od najčitanijih, Vremeplov gdje iz arhiva Vjesnika Cetinske krajine vadimo tekstove. Zavoljeli ste i rubriku Sinj kroz prošlost u kojoj objavljujemo fotografije iz prošlosti grada. Uveli smo rubriku Naš svit u kojoj predstavljamo mlade ljude koji se bave umjetnošću ili nekom drugom društvenom djelatnošću. I rubrika Mladi i biznis je korisna u ova vremena, jer predstavljamo mlade koji se trude svojim radom stvarati nove vrijednosti. U nekoliko brojeva kroz rubriku Mjesni odbori predstavili smo skoro sva, (neka su ostala za proljeće ove godine) naselja našeg prelijepog kraja. Uz ovo sve pobrojano imamo i stalne rubrike Kultura i Sport. Uspjeli smo dobiti

i adresu, a pripremamo i web stranicu. Okupili smo malu ali respektabilnu ekipu novinara i suradnika; Vito Perić, Žarko Kodžoman, Božena Romac, Klaudija Krajina, Filip Ratković, Božidar Jadrijević, Boris Filipović Grčić, Slaven Kardoš, Tatjana Kovač Lovrić, Dragana Modrić, Pjerinko Dinarina- Šimić, Željko Trek, Jerko Blajić, Petar Norac Kevo, Mate Maleš, Mario Despotović, Snježanka Jadrijević, Toni Milanović, Jakov Dukić, Ani Nikolić Malora, Petar Kliškinić, Mirjana Živalj, Zlatko Gall, Vesna Jukić Bračulj, Jerko Grubišić, Dragan Milanović, Davor Ratković, Ante Paut, Marko Župić, Ivan Bota, Iva Milanović Litre, Ognjen Kolak, Mate Ivandić, Frano Šabić, Slavko Primorac,Ante Čarić, Iva Domazet, Ivo Dalbello, Franka Milardović, Ante Botić, Zoran Bilokapić, fra Bože Vuleta, fra Pavao Norac Kevo,Ante Filipović, Stipe Mandac, Anđela Damjanović, Anita Librenjak, Miško Kerekeš, Darija Marković, Dražen Kuzmanić, Mate Jagnjić, Slaven Marasović, Marinko Vučković , Ljubo Knez, eto to su sve ljudi koji su riječju i slikom doprinijeli da se popune stranice. Obradili smo više-manje sve teme koje su imale značaj za život grada pod Kamičkom. Pisali smo o Autoprijevozu, gradnji/negradnji nove školske zgrade O. Š. fra Pavla Vučkovića, o gradskom groblju, Domu mladih, „varošanima i težacima“, Alkarskim dvorima, partizanima i ustašama, sinjskim komunalcima, parking poduzeću, sinjskom polju i problemima u poljoprivredi i stočarstvu, ekologiji, političarima i politici, Kukuzovcu i Dalmatinci, braniteljima i njihovim aktivnostima, civilnim udrugama. Kad smo već kod politike, nekoliko puta smo dobili prigovore da protežiramo vladajuće, ali analizom naših tekstova ispalo je da je više tekstova i slika oporbenjaka nego vladajućih. Jedno vrijeme su nam prigovarali s desne opcije, a potom s lijeve. No, svatko razborit vidi da mi ne podliježemo ideološkim okovima, nego se trudimo ostati gradske novine. Da istina je da smo glasilo grada Sinja, ali isto tako, kao što smo najavili u prvom broju naša koncepcija je što više korisnih informacija, dobrih priča, bilježenja trenutaka koji će ostati važni u povijesti grada, a sa što manje političara, jer oni su prolazni kao i mi a grad ostaje. Novine dostavljamo i gradskoj knjižnici i muzeju, a također smo ih poslali u Sveučilišnu knjižnicu u Split te ćemo uskoro i u Nacionalnu u Zagreb. Neka ostane iza nas pisani trag kako bi generacije koje dolaze imale informaciju o prošlim vremenima. Dobili smo i pohvale da radimo društveno koristan projekt a to je upravo i razlog našeg postojanja. U svakom slučaju hvala svima koji nas kupuju i čitaju, sponzoriraju i doniraju, našim Zagrepčanima koji su pretplaćeni na novine, i svim ljudima dobre volje, a hvala i onima koji nisu baš dobre volje, ali čim nas kritiziraju pretpostavljamo da nas i čitaju što je za novine i novinare najvažnije.

Glavni urednik Sinjskih novina Vito Perić

UKRATKO KROZ SIJEČANJ SINJSKE NOVINE SINJSKE NOVINE UKRATKO KROZ SIJEČANJ

4

I tvrtka PIVOVARA MAJIĆ Trilj je zaključila predugovor o kupnji zemljišta Zoni. Namjera investitora je da na čestici veličine 2546 m2 izgradi

proizvodno-poslovnu građevinu, pivovaru za proizvodnju piva, kapaciteta dnevne proizvodnje do 5.000 litara. Planiraju zaposliti do 10 radnika.

Tvrtka VIATOR Split je također potpisala predugovor za kupnju zemljišta na Kukuzovcu.

Viator je vlasnik licence „Last minute Rent a car“ za Hrvatsku. Bavi se iznajmljivanjem i prodajom vozila. Na zemljištu površine 11.327 metara četvornih

namjeravaju u fazama izgraditi upravnu zgradu i prodajni salon, praonicu vozila i objekt za program osobnih vozila (servis, limarija i lakirnica). Trenutno imaju 15 uposlenih, a planiraju zaposliti još 15 radnika.

Kroz siječanj zaključeno šest novih predugovora o kupnji zemljišta na Kukuzovcu po novoj cijeni od 35 kn za metar četvorni

Gradonačelnik ivica Glavan Zaključio je predugovor ( 13. siječnja op. p.) s tvrtkom FINE GOLD Sinj. Namjera investitora je da na zemljištu veličine 5.807 m2 proširi svoju djelatnost te izgradi proizvodno-poslovnu građevinu u kojoj će otvoriti regionalni centar za opskrbu i distribuciju pneumatika (guma) renomiranih svjetskih proizvođača za sve vrste motornih vozila, uključujući kamione i autobuse. To uključuje korištenje najmodernije opreme za montažu i demontažu, balansiranje i centriranje pneumatika kao i sve vrste usluga koje moderna vozila danas zahtijevaju. Inače FINE GOLD planira zaposliti oko 10 radnika. U slučaju ove tvrtke riječ o prvom potpisanom predugovoru po novim uvjetima prodaje zemljišta i atraktivnoj cijeni od 35 kuna po metru četvornome. Gradonačelnik je također 18. siječnja zaključio predugovore o kupoprodaji zemljišta u GZK-Sinj s tvrtkama LOGISTIKA VIOLETA Sv. Ivan Zelina

i KUZMANIĆ & ŠIMUNOVIĆ PROJEKT Split. Logistika Violeta je tvrtka specijalizirana za proizvodnju papira i proizvoda od papira (toalet papiri, papirnati ručnici). Na području GZK na zemljištu površine 6.101 m2 namjerava izgraditi logističko-distributivni centar koji će im omogućiti daljnji razvitak i lakši plasman njihovih proizvoda. Planiraju novo zapošljavanje do 12 radnika za potrebe poslovanja regionalnog distributivnog centra u Kukuzovcu. Kuzmanić & Šimunović Projekt je osnovana s ciljem razvoja visoko specijaliziranog ureda za projektiranje građevinskih konstrukcija, ali i nadzor te ispitivanje konstrukcija, kao servis budućim investicijama, ponajprije u području visokogradnje. Na zemljištu veličine 3463 m2 namjerava izgraditi projektni biro s ciljem daljnjeg širenja svog poslovanja. Planira se novo zapošljavanje za 5 radnika. Riječ o drugom i trećem potpisanom predugovoru po novim uvjetima prodaje zemljišta i atraktivnoj cijeni od 35 kuna po metru četvornome, uz niz drugih pogodnosti koje se bude investitorima.

Izvor: Grad Sinj

I LAGERMAX ZAGREB NA KUKUZOVCU

Tvrtka LAGERMAX ZAGREB dio je međunarodnog koncerna sa sjedištem u Salzburgu, a osnovna djelatnost je prijevoz i skladištenje robe i automobila te međunarodno otpremništvo. Namjera im je preseliti postojeće tvrtke iz Dugopolja te na zemljištu površine 18.982 metara

četvornih izgraditi pretovarno-distributivnu platformu za područje Dalmacije (od Zadra do Splita, uključujući otoke), a širenjem postojeće palete usluga u nekoj slijedećoj fazi bi izgradili i visoko regalno skladište. Planiraju zaposliti 4-7 radnika.

FINE GOLD d.o.o. SinjGradonačelnik Ivica Glavan je 13. Siječnja 2012. zaključio predugovor o kupoprodaji nekretnine na području GZK-Sinj s tvrtkom FINE GOLD d.o.o., Sinj. Namjera investitora je da na čestici zemljišta veličine 5.807 m2 proširi svoju djelatnost te izgradi proizvodno-poslovnu građevinu u kojoj će otvoriti regionalni centar za opskrbu i distribuciju pneumatika (guma) renomiranih svjetskih proizvođača za sve vrste motornih vozila, uključujući kamione i autobuse. To uključuje korištenje

najmodernije opreme za montažu i demontažu, balansiranje i centriranje pneumatika kao i sve vrste usluga koje moderna vozila danas zahtijevaju. Za potrebe poslovanja regionalnog centra na Kukuzovcu planira se novo zapošljavanje desetak radnika. Riječ o prvom potpisanom predugovoru po novim uvjetima prodaje zemljišta i atraktivnoj cijeni od 35 kuna po metru četvornome, uz niz drugih pogodnosti koje se nude investitorima.

Izvor: Grad Sinj

NOVOSTI IZ GOSPODARSKE ZONE KUKUZOVAC


5

Na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća donesena je Odluka o poticanju zapošljavanja na našem području. Svrha odluke je poticanje malog i srednjeg poduzetništva i obrtništva s ciljem osiguranja novog zapošljavanja ili samozapošljavanja i ukupnog gospodarskog razvoja Sinja. Za realizaciju projekta u proračunu je osigurano 1,8 milijuna kuna. Sufinancirati će se zapošljavanje u poljoprivredi, proizvodnji, prerađivačkoj industriji, građevinarstvu, uslugama vezanim za proizvodnju te zdravstvenoj zaštiti, socijalnoj skrbi i obrazovanju. Poticaje neće moći ostvariti oni koji se bave trgovinom, ugostiteljstvom, financijskim posredovanjem, ulaganjem u vrijednosnice, poslovanjem nekretninama, prijevozom, skladištenjem i vezama, ulaganjem u kockarnice i sl. Poslodavcu koji zapošljava nezaposlenu osobu Odlukom se određuje novčani poticaj u visini uplaćenog doprinosa za osnovno zdravstveno osiguranje i za zapošljavanje do maksimalnog iznosa u visini od 10 tisuća kuna godišnje po jednoj nezaposlenoj osobi u proizvodnoj djelatnosti te 5 tisuća kuna godišnje za ostale djelatnosti. Jednaki poticaj dobit će nezaposlena osoba ako se samozapošljava, te osoba koja se zapošljava prvi put. U obračun novčanog poticaja ne ulazi regres, božićnica,

uskrsnica, jubilarna nagrada, privatno zdravstveno osiguranje i naknadno plaćen godišnji odmor. Odluku su podržali svi vijećnici, a Sloven Poljak (SDP) je rekao kako je ovo jedna od najboljih Odluka donesena u ovom sazivu vijeća. Odluka o poticanju zapošljavanja dobro je odjeknula u javnosti i iz razloga što je Grad Sinj prvi koji je takvu Odluku donio u Hrvatskoj.Dogradonačelnica Elena Perković Paloš je rekla kako je svjesna činjenice da nitko neće zaposliti nezaposlenu osobu zbog 10 tisuća kuna poticaja, ali ako poduzetnik ima potrebu za zapošljavanjem, vjeruje da će se radije odlučiti za zapošljavanje osobe iz Sinja nego za osobu koja pripada nekoj drugoj jedinici lokalne samouprave. Perković Paloš je naglasila da Grad Sinj ne obećava veliki broj zapošljavanja nego da samo stvara uvjete za zapošljavanje. Smatra da pitanje potrebe za zapošljavanjem neće ovisiti samo o Gradu Sinju nego i o gospodarskim aktivnostima i kretanjima u cijeloj Hrvatskoj. Inače, i dalje raste broj nezaposlenih na području Sinja. Prema najnovijim podacima HZZZ-a je porasla za 6,44 % u odnosu na 2010. i trenutno ima 2593 nezaposlenih.B.R.

GRADSKO VIJEĆE PRVO U HRVATSKOJ DONIJELO ODLUKU O POTICANJU ZAPOŠLJAVANJA

Silvija Elek je na svijet donijela prvu bebu rođenu u sinjskom rodilištu u 2012. godini. Tri dana Sinj je čekao na svoju prvu bebu koja je rođena u 11 h i 20 minuta. Djevojčica Stefani je treće dijete u obitelji Silvije i Ivana Eleka iz Otoka. Stariji brat i sestra s nestrpljenjem iščekuju dolazak prinove iz rodilišta. Rodilja je zadovoljna što je i svoje treće dijete rodila u sinjskom rodilištu koje je nakon zatvaranja ponovno otvoreno u srpnju 2011.godine. „Tu već poznajem osoblje i atmosfera je ugodna „ rekla je rodilja. Dr. Anka Danolić koja je vodila porod pohvalila je rodilju Silviju i rekla kako je porod bio pravi školski primjer. Prvu bebu i njenu majku posjetili su i predstavnici grada Sinja zamjenica

gradonačelnika Elena Perković-Paloš i predsjednik Gradskog vijeća Milan Smoljo te su čestitali majci na prinovi i uručili joj prigodne darove. K.K.

PRVA BEBA U 2012. GODINI DJEVOJČICA STEFANI


6

DONACIJA POLICIJI

Policijska postaja Sinj bogatija je za 4 uredske stolice te osobno računalo s monitorom i printerom te natpisne pločice za označavanje prostorija u objektu. Donaciju je osigurala tvrtka GZK Znak Grupa d.o.o koja bi na području Gospodarske zone Kukuzovac uskoro trebala početi s izgradnjom proizvodno poslovnog objekta. Načelnici PP

Sinj Vjeri Malbaši donaciju je uručio gradonačelnik Ivica Glavan koji je rekao kako već dugo vremena razmišlja na koji način da olakša rad policijskim službenicima u Sinju te da bi donacija bila puno prije ostvarena da nije bilo dugotrajne policijske procedure. Načelnica je istaknula da je iznimno zahvalna na ovakvoj donaciji jer su im i uredske stolice i računalo iznimno potrebni u zgradi.B.R.

Temeljem dopisa gradskog vijećnika Mira Bulja koji je upućen HEP-u krajem rujna, a kojeg smo objavili u Sinjskim novinama ( broj 17 listopad 2011) a glede rješavanja problema niskonaponske električne mreže na području od sjevernog dijela općine Hrvace do sjeverozapadnog dijela grada Sinja HEP je poslao svoj odgovor. U odgovoru od 3. Listopada 2011.g. kojeg su potpisali Renato Prkić, direktor Elektrodistribucijskog sustava – Elektrodalmacija Split i direktor sinjskog pogona HEP-a, Dražen Šabić navedeno je koji su problemi evidentirani na tom dijelu cetinskog kraja glede električne mreže. Također je navedeno što bi trebalo napraviti da se uklone ti nedostaci, pa između ostalog je navedeno da je rješenje problema izgradnja trafostanice u Hrvacama. HEP-ovci pišu kako će problem napajanja dijela naselja Radošić biti riješen do kraja godine prespajanjem otcjepanog dalekovoda od 10kV za Radošić Gornji na 10kV kabelsku mrežu Grada Sinja ( prespajanje na 10kV Ciglana). Problem napajanja naselja Šimci i Pavići

biti će riješen kabeliranjem dijela dalekovoda te prebacivanjima trafostanica Šimci i Pavići (Sinj TS 20 i TS 2) na gradsku 10 kV kabelsku mrežu. Budući da projekt grada za izgradnju nogostupa do TS Sinj 2 (Pavići) dosta kasni HEP je krenuo s pripremnim radnjama za iznalaženje nove trase kojom bi kabelirali dio navedenog dalekovoda. Trasa je definirana i potrebno je pokrenuti proceduru za lokacijsku dozvolu. Što se tiče problema s nisko naponskim mrežama u dopisu je navedeno koje se aktivnosti obavljaju ili su već obavljene po tom problemu, a odnose se na niskonaponske mreže po pravcu Radošić Bitelić. Iz popisa aktivnosti razvidno je da je dio mreže rekonstruiran, a za dio se još čekaju ili dozvole ili neke druge okolnosti. I na kraju dopisa navodi se a će svi eventualni nedostaci, dotrajali stupovi i sl. biti otklonjeni sukladno utvrđenom stanju na terenu, a rok za pregled stanja na terenu je bio do kraja listopada prošle godine.

V. P.

ODGOVOR HEP-a VIJEĆNIKU MIRU BULJU VEZANO ZA PROBLEME NISKONAPONSKE EL. MREŽE U DIJELU SINJSKIH NASELJA

GENERALNI URBANISTIČKI PLAN – IZMJENE I DOPUNE

Gradsko vijeće donijelo je Odluku o izradi Izmjena i dopuna Generalnog urbanističkog plana Grada Sinja. Razlozi za donošenje takve odluke su kako je pojasnila v.d. pročelnica Upravnog odjela za prostorno uređenje, komunalne djelatnosti, gospodarstvo i upravljanje imovinom, Ankica Panza su u prvom redu razvoj Grada, zatim usklađenje sa Zakonom o prostornom uređenju, usklađivanje sa Prostornim planom Splitsko-dalmatinske županije i možda ono najvažnije za stanovnike Sinja, zbog mogućnosti gradnje kuća i poslovnih objekata na pojedinom području. „Važno je donijeti i detaljni plan isključivo za potrebe provedbe urbane komasacije, ili pojednostavljeno rečeno, spajanje čestica i njihovo jednako vrjednovanje bez obzira na namjenu.

Urbana komasacija trebala bi osigurati ravnomjernu izgrađenost prometnica, zelenila i objekata javne namjene nasuprot stanova i ostalih komercijalnih sadržaja. Odredbe o urbanoj komasaciji omogućit će izgradnju mnogo kvalitetnijih naselja i transformaciju postojeći,“ rekla je Panza. Vijećnici su donošenjem takve odluke ubrzali i proces odabira stručnog izrađivača koji će izradom projekata ubrzati proces donošenja GUP-a. Već sada zainteresirani građani mogu dostaviti u Grad Sinj svoje prijedloge i primjedbe kako bi se vidjelo u kakvom je statusu njihova parcela i je li pogodna za gradnju ili ne. Važno je naglasiti kako se Zakonom o prostornom uređenju predviđa mogućnost egzistiranja GUP-a do 2017., a nakon toga će postojati samo Prostorni planovi koji su znatno širi, pa će biti puno teže intervenirati na manjim lokacijama koje za sada GUP predviđa.B.R.


7

OVRHE ZA KOMUNALNU NAKNADU

Grad Sinj je nakon početkom Nove godine blokirao račune oko 700 građana, pravnih osoba i društava koji nisu plaćali komunalni doprinos. U prošloj godini Grad je donio 863 Rješenja o ovrsi za stanovništvo, 167 za pravne osobe i 60 za društva. Rješenja su upozorenja obveznicima komunalne naknade za plaćanje računa. Građanima, ali i svim drugim dužnicima ponuditi će se mogućnost da

se u roku 15 dana jave u gradski komunalni odjel radi postignuća zajedničkog dogovora o načinu plaćanja komunalne naknade. Obveze plaćanja komunalne naknade mogu biti oslobođeni oni građani čiji mjesečni prihod po članu obitelji ne prelazi 1.068 kn. Komunalna naknada je jedan od glavnih izvora prihoda gradskog proračuna i više se njeno neplaćanje neće moći izbjegavati, doznali smo u gradskim službama. Na žalost, oni građani kojima su već blokirani računi preko FINE neće imati mogućnost dogovora sa komunalnim odjelom.B. R.

OTVORENI KRNJEVALSKI DANI 2012Već po tradiciji, u subotu 21. siječnja na dnu pijace krnjevali su uzeli ključ grada i preuzeli vlast do 21. veljače kada će biti završnica programa, odnosno krnjevalska povorka, suđenje i paljenje Krnje. Predsjednica Krnjevalske udruge grad Sinja Jadranka Maleš preuzela je ključ grada od gradonačelnika Ivice Glavana, a prvi dopredsjednik krnjevalske Vlade Žarko Romac je obećao da će potrošiti i ono malo novaca šta je ostalo proračunu te da će krnjevali uglavnom svoje snage i moći skoncentrirati na trošenje reprezentacije, odnosno na iće i piće. Krnjevali pripremaju niz programa, Tripicijadu, Aranmbašijadu, tradicionalnu Redutu, veliku povorku na pokladni utorak, suđenje i paljenje krnje. Još je upitno hoće li se i gdje održati Maskenbal , ali krnjevali su već u privremenim prostorijama u plači Tripalo održali niz programa među kojima i onaj posvećen starim i nažalost pokojnim članovima i simpatizerima udruge. Na velikom platnu projicirani su slajdovi sa fotografijama bivših članova

udruge te je poslije toga do sitnih jutarnjih sati duo Balatura (Draxi i Cpa) svirkom i pjesmom zabavljao preko stotinu sugrađana. Uza sve to služio se odličan gulaš koji je pripravio Branko Šimac , a na stolu je bilo, prema procjenama neutralnih promatrača oko 47 vrsta domaćeg crnog.

V.P.

VJEŽBA CIVILNE ZAŠTITE SINJ 2012Stožer zaštite i spašavanja Grada Sinja i Područni ured za spašavanje Split pripremili su združenu vježbu zaštite i spašavanje koja će se održati 1. ožujka u vojarni Ivaniša Nelipića pod nazivom „Sinj 2012“. Vježba će biti pod pretpostavkom prirodne i tehničko- tehnološke nesreće i katastrofe, odnosno potresa. U vježbi će sudjelovati operativne snage zaštite i spašavanja koje će demonstrirati svoje djelovanje u slučaju potresa te će prezentirati tehničko-materijalna sredstva. Vježba će biti pokazna za građanstvo koje će moći sa posebno uređenih pozicija pratiti tijek izvođenja i nakon završetka razgledati tehnička sredstva. Prije vježbe će svečanim defileom sudionika kroz grad i postrojem na središnjem Trgu kralja Tomislava biti obilježen Dan civilne zaštite. U tijeku su pripremne radnje za vježbu, a u samom izvođenju sudjelovati će DVD Sinj, Crveni križ Sinj, Vodovod i čistoća, PD Svilaja, HGSS Split obavještajna točka Sinj, izviđači Sinj, PU SD-PP Sinj, Grad Sinj-ured grada, Stožer zaštite i spašavanja Sinj, Hitna medicinska pomoć SDŽ ispostava Sinj, PUZS Split.

V. P.

Organizatori vježbe razgledavaju lokaciju u vojarni I. Nelipića

UKRATKO KROZ SIJEČANJ SINJSKE NOVINE

8

Piše. Vito PERIĆFoto: Boris FILIPOVIĆ GRČIĆ

„Suočeni smo s nizom problema. Ne branim sebe niti svoje suradnike, ali morali smo i mi pristupiti rezovima, smanjenju proračuna, a biti će toga još. Moramo svi zajedno prebroditi ovu krizu. Kroz naše urede prošlo je preko 500 ljudi tražeći pomoć. Radimo svjesno i savjesno, ako mislite da smo nesposobni recite nam . Samo napominjem da smo i mi zatekli stanje loše stanje u gospodarstvu, Dalmatinku u stečaju, niz drugih poduzeća upropašteno, recesija itd. Rezali smo 12% kulturi i sportu, u Junaku smo zatekli financijske dubioze, no ističem da se prema novcu poreznih obveznika, odnosno proračunu ponašamo racionalno i odgovorno. Nikome nismo dužni kao grad Sinj, a upravljamo maksimalno oprezno s novcem. Unatoč problemima stojimo vam na raspolaganju i spremni smo nastaviti svoju borbu za dobrobit svih građana“ započeo je javnu tribinu gradonačelnik Ivica Glavan u uvodu. „Smatram da je opravdano smanjenje sredstava u sportu i mislim da to treba usmjeriti u gospodarstvo, stvaranje mogućnosti za nova radna mjesta, iako bi osobno i više smanjila davanja za one stavke gdje se troši a ne stvara nova vrijednost. U stalnom smo kontaktu s potencijalnim investitorima, poslali smo preko 1000 pisama namjere, pokrenuli smo poljoprivrednu zadrugu Sinjanka preko koje će se vršiti otkup povrća za Agrofructus,“ nastavila je zamjenica Elena Perković Paloš. Dogradonačelnik Zoran Vujanović je izrazio nezadovoljstvo umanjenjem novca za kulturu jer on smatra da je kultura takva djelatnost koja ne stvara konkretne i opipljive nove vrijednosti ali svakako duhovne , što je važna komponenta u razvoju i održanju svake urbane cjeline, a što Sinj zasigurno jest .“Potpisano je šest predugovora s investitorima na zoni Kukuzovac, no ovdje su važna radna mjesta a ne potpisi. U prethodnom razdoblju stvorili smo preduvjete, uložili u infrastrukturu i sada čekamo početak rada tih tvrtki i nova radna mjesta,“ rekao je Glavan.

Pitanja građana

Prvo pitanje upućeno vlastima bilo je za vodovodnu mrežu na Čačijinom docu. Gradonačelnik je rekao

da je projekt gotov i otvoren je natječaj za odabir izvođača radova te je u tijeku razmatranje ponuda.Marko Bilandžić, mljekar iz Čitluka pitao je što je s izmjenama prostornog plana i što je s natječajem za zakup zemljišta u sinjskom polju.„Grad će uskoro donijeti prostorni plan,a radi ga jedna tvrtka iz Zagreba. Uskoro slijedi javni uvid na koji će se građani moći očitovati, a najkasnije do lipnja prostorni plan će se naći pred gradskim vijećnicima,“ rekao je Glavan. Prvi natječaj za dodjelu zemljišta u polju je gotov ali poljoprivrednici još nisu dobili ugovore zbog jedne žalbe koju Državno odvjetništvo još nije riješilo,“ rekla je Perković Paloš.Marko Cvitković je pitao što je sa kanalizacijom u Karajkovoj lokvi. Glavan je rekao kako će to pitanje biti riješeno tek za dvije godine. Trenutno se radi kanalizacijski sustav u naselju Šimci, dogodine će početi radovi u Ćosinom potoku, a onda će krenuti radovi u Karajkovoj lokvi.Na pitanje o problemu električne mreže na sjeveroistočnom dijelu sinja Glavan je rekao da Grad u ovom slučaju ne može učiniti ništa osim uputiti dopis. Miro Bulj, predsjednik MO Suhač je rekao da je dogovorio sa drugim mjesnim odborima prosvjed ispred HEP-a te će tražiti da im se objasni zbog čega plaćaju 220V, kad se ljudima zbog lošeg napona struje svakodnevno kvare kućanski aparati. Alen Radnić je pitao za obnovu dječjeg igrališta u parku, a gradonačelnik je rekao kako će to uraditi Konzum jer se grad prijavio na Natječaj i prošao sa projektom, te će Konzum koji je i pokrenuo natječaj donirati sredstva za obnovu i uređenje igrališta.

JAVNA TRIBINAGradonačelnik i zamjenici odgovarali na pitanja oko 50 okupljenih u gradskom kinu

SINJSKE NOVINE GRADSKO VIJEĆE

9

Priredila: Božena ROMAC

Donosimo pitanja i odgovore sa 25. sjednice Gradskog vijeća Grada Sinja. Vijećnici su gradonačelniku, dogradonačelniku , pročelnicima i direktorici Zone postavili 13 pitanja uglavnom o zapošljavanju, proračunu i realizaciji najavljenih projekata.

Stipislav Jadrijević (NL dr. Jadrijevića) Na posljednjoj sjednici Vijeća GZ Kukuzovac dobila je dozvolu da se završe radovi u Zoni u vrijednosti oko 2 miljuna kuna, direktor je trebao postići dogovor s izvođačem. Je li potpisan ikakav ugovor s izvođačem radova?

Dijana Breko, direktorica GZ Kukuzovac Postupak je u tijeku, izvođač radova dostavio je ponudu s troškovnikom s ukupnim iznosom od 852.194,03 kune. Ugovor još nije potpisan, a meni ne pada na pamet da sama odlučim o ponudi bez nadzorne službe investitora i dok se ne da mišljenje o tome da se svi radovi obuhvaćeni troškovnikom mogu izvesti iz ponudbenog troškovnika osnovnog ugovora. Breko je predložila da se, ukoliko vijećnici sumnjaju u ovaj pregovarački postupak i njen zakonit rad, odustane od pregovaračkog postupka i ide u otvoreni postupak javne nabave, pa što on donese. Breko je također istaknula svoje reference kod postupka pregovaranja.Stipislav Jadrijević (NL dr. Jadrijevića) Koliki je iznos dugovanja za Ciglana d.d. Sinj i Draga Sadra po svim osnovama koje idu u Grad, s obzirom na zauzetu površinu i iskopanu količinu mineralne sirovine i je li dio dugovanja navedenih tvrtki otišao u zastaru, te ako je, tko je za to odgovoran?

Piše: Božena ROMAC

Sjednica Gradskog vijeća na kojoj se 27. prosinca prošle godine raspravljalo o Proračunu za 2012.g. potukla je sve rekorde u dužini trajanja. Nakon 9 i pol sati rasprave usvojen je Proračun za 2012. „težak“ 68.920.000 kuna. Sjednica je počela u 16,30 sati, a završila u 2 ujutro. Ono što je bilo zanimljivo je kako su vijećnici i nakon sati napornog rada i pauza koje su trajale puno duže nego su najavljivane ostali koncentrirani i spremni na raspravu u sitnim jutarnjim satima iza ponoći kada je Proračun napokon prošao. Krenimo redom. Uoči rasprave uz Prijedlog proračuna, vijećnicima je dostavljen i amandman Odbora za proračun i financijsku kontrolu kojim se sredstva namijenjena za sport smanjuju za milijun, a sredstva za kulturu za 350.000 kuna. Zanimljivo je da tijekom rasprave o Proračunu nitko nije ni spomenuo prijedlog Odbora pa se za njega nije ni glasovalo.

HDZ, HSLS i nezavisni Miro Bulj na početku najavili da neće podržati ProračunVijećnici HDZ-a i HSLS-a, te nezavisni vijećnik Miro Bulj, u samom startu su govorili kako neće podržati proračun jer nije transparentan ni razvojan. Podsjećamo kako je Bulj prošlogodišnji Proračun nazvao „4N–nerealan, netransparentan, nepravičan i nesocijalan“, a ovogodišnjem je pripisao još nekoliko negativnih epiteta. Ni nezavisni vijećnik Miroslav Barać, koji je do nedavno bio u vladajućoj koaliciji, nije bio blagonaklon prema prijedlogu novog Proračuna. Podnio je amandman kojim se svi proračunski izdaci linearno smanjuju za 6 posto te predložio donošenje pravilnika kojim bi se utvrdili kriteriji raspodjele sredstava za udruge. Vidno nezadovoljan, dr. Stipislav Jadrijević nakon duže rasprave je predložio gradonačelniku da povuče Prijedlog Proračuna, dok je dogradonačelnik Zoran Vujanović predložio da se ipak glasuje. U tom trenutku

očekivano, klub vijećnika SDP-a zatražio je stanku od pola sata, a kasnije se u hodniku moglo čuti kako se sastao Gradski odbor SDP-a koji će donijeti konačnu odluku, tako da se stanka razvukla na više od sat i pol vremena. Nakon prekida zbog stanke SDP je zatražio da se ukupna sredstva za kulturu i sport umanje za 20 posto te da se prenamijene za poticanje zapošljavanja i da se iz Proračuna izbace kapitalne pomoći za Vodovod i čistoću dok se ne riješi vlasnička struktura tog poduzeća. Miroslav Barać nakon toga je povukao svoj amandman o smanjenju izdataka za 6 posto.

Proračun usvojen točno u ponoćGradonačelnik je prihvatio prijedlog Baraća da se pravilnikom utvrde kriteriji raspodjele sredstava po udrugama i amandman SDP-a vezan za Vodovod i čistoću, no amandman kojima se smanjuju sredstva za sport i kulturu u iznosu od 20 posto nije prošao. Naime, gradonačelnik je predložio kompromisno rješenje kojim bi se sredstva smanjila za 12 posto. Iako SDP nije bio u potpunosti zadovoljan s tim prijedlogom ipak su pristali, kako je kazao njihov vijećnik Stipe Jadrijević Cvrlje, zbog dobrobiti građana. Zanimljiv je bio i amandman vijećnice Ivane Šabić koja je zatražila povećanje proračunskih sredstava od predviđenih 350 tisuća na milijun kuna za uređenje Hipodroma. Zanimljivo je i to kako je gradonačelnik ta sredstva „oduzeo“ Gospodarskoj zoni Kukuzovac i prebacio ih na tu stavku. Za prijedlog Proračuna glasovalo se točno u ponoć. Najvažniji gradski akt usvojen je sa 10 glasova ZA (6 vijećnika NL-e dr. Jadrijevića, 3 SDP-a i nezavisni Barać) i 9 glasova PROTIV (6 vijećnika HDZ-a, 2 HSLS-a i nezavisni Bulj). U nastavku sjednice usvojene su i ostale točke dnevnog reda od kojih izdvajamo Prijedlog Odluke o izradi Izmjena i dopuna Generalnog urbanističkog plana Grada Sinja i Prijedlog Odluke o načinu ostvarivanja poticaja za zapošljavanje na području Grada.

GRAD SINJ U PONOĆ DOBIO SVOJ NAJVAŽNIJI AKT ZA 2012.Kao u filmskoj priči vijećnici su u ponoć 28. prosinca nakon maratonske sjednice koja je trajala 9 i pol sati usvojili proračun sa samo jednim glasom više, 10 Za i 9 PROTIV.

PITANJA I ODGOVORI

SINJSKE NOVINE AKTUALNO

GRADSKO VIJEĆE SINJSKE NOVINE

10

Jasna Mijić Pročelnica Odjela za financije„Ništa iz naknade za eksploataciju mineralnih sirovina nije išlo u zastaru, u tijeku je postupak koji se vodi pri MUP-u. Ciglana je uputila žalbu Ministarstvu financija koje nije donijelo nikakvu odluku.“ Mijić je istaknula kako Grad ne može poduzimati nikakve korake dok žalba ne bude pravomoćna. Cjelokupni iznos sa pripadajućom zateznom kamatom Ciglana d.d. bi trebala uplatiti po rješavanju žalbe. Mijić je naglasila da je Draga Sadra izvršila sve obveze za zauzetu površinu i eksploataciju mineralnih sirovina.Davor Milošević (NL dr. Jadrijevića) Pitao je gradonačelnika kako tumači izjave objavljene u dnevnom tisku da je prijedlog ovogodišnjeg proračuna Grada Sinja netransparentan, nesocijalan i nerazvojan?Gradonačelnik Ivica Glavan „Laži me bole. Ova vlast se ne ponaša kao pijani milijarder, nema nikakvih dugova i nije dovela građane u nikakvu zabludu. Nisam sretan što živim u vremenu kada laž dobiva prednost pred istinom. Prava istina je u zgradi Gradske uprave, u institucijama koje pripadaju Gradu i u susretu s građanima.“Davor Milošević (NL dr. Jadrijevića) „Što je s vlasničkim udjelom Grada Sinja u Autoprijevozu, obzirom da je Vlada RH “naredila” da Grad Sinj do kraja ove godine proda svoj udio?“Gradonačelnik „Grad Sinj je 01. prosinca dobio novi službeni dopis koji po mišljenju Grada potpuno pobija naredbu da se udio proda do 31.12.2011. Grad je odgovorio na dopis, naručio elaborat o procjeni vrijednosti Autoprijevoza po kojem vrijednost iznosi 13.580.000,00 kuna, što znači da bi na prodaji suvlasnički udio bio 1.587.502,00 kune. Od Ministarstva financija je zatraženo da se žurno očituje o suglasnosti s ovom procjenom kako bi na sjednicu mogli uputiti Odluku i Program o prodaji udjela trgovačkog društva Autoprijevoz Sinj te nakon toga raspisati i javni poziv za prodaju udjela. Iz Ministarstva još odgovora nema, a bez njega se neće ići na prodaju.“

Miro Bulj (Nezavisni vijećnik)„Država kao većinski vlasnik Dalmatinke d.d. ostala je dužna radnicima 30 milijuna kuna bez kamata. Je li Grad poduzeo bilo što po pitanju povrata duga radnicima?“Gradonačelnik„Radnici su preko Grada zatražili sastanak s predsjednikom RH Ivom Josipovićem i vrlo brzo će do tog sastanka i doći. Grad je u kontaktu s radnicima i odlučili su da se povrat dugovanja potražuje mirnim putem.“Miro Bulj (Nezavisni vijećnik) „Je li Grad što poduzeo po pitanju uređenja i zaštite od požara područja Pavića nebesa i Medinjaka?“Gradonačelnik „Ove godine Grad je kroz program javnih radova zaposlio 320 osoba koji su se bazirali na čišćenje tvrđave Grad i vojarne Ivaniša Nelipića. Slažem se da bi trebalo mjere za čišćenje i zaštitu područja Pavića nebesa i Medinjaka.“ Glavan je dodao kako se protupožarna zaštita financira u redovnim djelatnostima kroz proračun. .MIloš Balić (HDZ) „U svom izbornom programu, gradonačelniče, vi ste najavljivali kako će se gradska tržnica urediti, obnoviti ili premjestiti na drugu lokaciju, što se do danas nije dogodilo. Postoji li rješenje tog problema i razmišljate li o njemu?“Gradonačelnik„Ne mogu potvrditi da ćemo izmjestiti ili obnoviti tržnicu u ovom mandatu jer je to vrlo skup projekt. Idejno rješenje koje

imamo nije nemoguće ostvariti, ali postoji i druga mogućnost. Riječ je o alternativnom rješenju koje bi moralo biti kompatibilno sa uređenjem Alkarskih dvora.“Miloš Balić (HDZ) „Kako iz današnje perspektive gledate na učinkovitost po pitanju smanjenja nezaposlenosti, što je također bio dio vašeg izbornog programa?“Gradonačelnik„Ponosan sam što kao dio izvršne vlasti u ovim iznimno teškim vremenima sudjelujem u kreiranju jednog sasvim novog Sinja i cijelog Cetinskog kraja. Sada sam, više nego prije izbora uvjeren kako smo mi i stup razvoja cijele Cetinske krajine. Vjerujem kako će na Gospodarskoj zoni Kukuzovac, gdje traju radovi na izgradnji objekata, posao pronaći 100-tinjak građana, te sa optimizmom gledam u 2012. godinu što se tiče novozaposlenih.“Dragan Podrug (HSLS) „Moto klub “Street runners”, gradonačelniče, podsjećam vas, još uvijek je beskućnik, jeste li pogledali postoji li mogućnost da im Grad Sinj ustupi prostor bivšeg disco kluba Boss?“Gradonačelnik „Razmišljali smo i zaključili kako ćemo raspisati i natječaj za korištenje prostora BOSS-a, kako bi Grad mogao uprihodovati sredstva. Ipak, ako na natječaj ne pristigne nijedna ponuda ili ona ne bude prihvatljiva, prostorije ćemo im dati na privremeno korištenje. U svakom slučaju iznaći ćemo rješenje za taj moto klub.“Dragan Podrug (HSLS)„Zbog čega gradski vijećnici, više ne dobivaju obavijesti o kulturnim i sportskim događanjima u gradu kako je to bilo nekada?“Dogradonačelnik Zoran Vujanović„Svi javni događaji oglašeni na city light panoima po gradu, plakatima, na službenim stranicama grada i u medijima, te smatram da nije potrebno posebno obavještavati vijećnike. Tko želi ići na manifestacije može kao i svi drugi građani.“Hrvoje Filipović Grčić (HSLS) „Kada se planira izgradnja kanalizacije u ulicama Ruđera Boškovića i Ćosin potok?“Gradonačelnik „Izgradnja kanalizacijskog sustava trebala bi početi u 2013. godini.“Hrvoje Filipović Grčić (HSLS) „Je li definirana granica između općine Dicmo i grada Sinja jer iz različitih smjerova table s dobrodošlicom u grad Sinj i općinu Dicmo postavljeni su na različitim mjestima, pa se stječe dojam da je i Zona Kukuzovac u Dicmu?“Gradonačelnik „Službe Grada izvršiti će uvide i o tome obavijestiti vijećnike. Problem nije samo s općinom Dicmo nego i s općinom Otok čija se tabla dobrodošlice nalazi na području Sinja, a trebala bi se nalaziti na sredini mosta na Cetini. Smatram kako svi imamo dobrosusjedske odnose, te ćemo sve pokušati riješiti mirnim putem.“Miroslav Barać (Nezavisni vijećnik) „Hoće li Grad Sinj ove godine organizirati doček Nove, odnosno ispraćaj Stare godine na sinjskoj Pijaci, ne treba to biti neko veliko slavlje, malo uštipaka i kuhanog vina te sinjski bend?“Gradonačelnik „Donijeli smo odluku da se neće organizirati doček, u prvom redu zbog recesije, ali i zbog malog interesa naših sugrađana. No, ako građani na bilo koji način iskažu interes za organizacijom dočeka na otvorenom, Gradu je najmanji problem organizirati zabavu na otvorenom, takav se projekt organizira u vrlo kratkom roku.“

SINJSKE NOVINE AKTUALNO

11

GRADSKO VIJEĆE SINJSKE NOVINE

„Ovakav se snjig nije upamtio sigurno četrdeset ili pedeset godina unazad,“ kažu stariji sugrađani, a oni srednjih godina će se sjetiti nevremena na Staru godinu 1979. Tada je po prvi puta organiziran doček Nove u hotelu Alkar, a cijelu Dalmaciju zahvatilo je nevrijeme, nestalo je struje, vode, snijeg je padao i na otocima, olujni vjetar je rušio stupove od struje i kidao kabele, ceste su bile neprohodne. No snijega je bilo manje nego što nas je zadesio ove godine. Prve pahulje prekrile su cetinski kraj u srijedu 1. veljače i tek u ponedjeljak ujutro moglo se kazati da se stanje normaliziralo. Naime još u nedjelju 12. veljače propadao je snijeg, ali ovaj puta manje nego proteklih dana. Na nekim mjestima u našem kraju izmjereno je preko 40-50 cm snijega što je zaista rekordno. U Sinju je organiziran Stožer za zaštitu i spašavanje koji je imao dežurstva 24 sata na dan. Uz komunalce, vatrogasce, Hrvatsku vojsku i policiju i ostale službe u čišćenje prometnica su uključeni i privatnici sa svojom mehanizacijom te tvrtke koje su se odazvale pozivu Stožera. Struje je nestajalo, ali ne na duža razdoblja kao u ostalim dijelovima Hrvatske. U pomaganju stanovništvu uključila se i HGSS, PD Svilaja, sve gradske službe i ustanove bile su na raspolaganju. Kad se sve zbroji možemo kazati da je Stožer dobro obavio svoj posao, iako se uvijek može naći i pokoja zamjerka. Naime na nekim mjestima se nije redovito čistilo, odnosno čistilo se manje nego na drugim lokacijama, građani upućuju pritužbe da se u samom središtu grada nisu čistili trotoari pa je bilo otežano hodanje, ali to su sve sitne primjedbe koje ne kvare ukupnu ocjenu za djelovanje službi pa i samih građana koji su također doprinijeli da stanje na terenu bude zadovoljavajuće. Dakle, u konačnici, petica za zalaganje svima koji su na bilo koji način pomogli da se prevladaju ovi nemogući i nezapamćeni vremenski uvjeti. U svakom slučaju djelovalo se bolje i brže nego u drugom najvećem gradu u Hrvatskoj, Splitu. Srećom u nas nije bilo previše intervencija liječničkog osoblja, nije bilo lomova i drugih ozljeda izazvanih vremenskim neprilikama. Treba naglasiti da su sve aktivnosti poduzete na vrijeme pa se tako spriječila katastrofa. Naime da se nije od prvih dana djelovalo vjerojatno bi i sada neka udaljenija mjesta na području grada bila odsječena. Ali obzirom na neprestano padanje snijega te stalne akcije na terenu putovi, oni najvažniji, bili su prohodni. Pripadnici HGSS-a su se istakli u akcijama gdje je trebalo doći do udaljenih i odsječenih dijelova te pomoći i zbrinuti mještane. Bilo je i helikopterskih intervencija, vatrogasci su imali preko 150 akcija, bageristi su često i nadljudskim naporima i višesatnim radom bez odmora rušili smetove i snježna brda, komunalci su također probijali putove, a djelovali su i predsjednici mjesnih odbora koordinirano sa Stožerom. Situacija je sada dobra, počela je i nastava, prometnice čiste, život se vraća u normalu, još samo da se otope ova snježna brda koja su svud uokolo i idemo mi prema proljeću.

V. P. FOTO: P.D.Š.

SNJEŽNO NEVRIJEME VLADALO SINJEM OD 1. VELJAČE

RAZGOVOR S POVODOM SINJSKE NOVINE SINJSKE NOVINE RAZGOVOR S POVODOM

12

RAZGOVOR S POVODOM

MIRO BULJ NEZAVISNI GRADSKI VIJEĆNIK, PREDSJEDNIK MO SUHAĆ

Razgovarala: Božena ROMACFoto: Sinjske novine

Što vas je motiviralo da se bavite politikom?Politikom sam se počeo baviti jer smatram da svojim angažmanom mogu pridonijeti najljepšem Cetinskom kraju gdje su tvrtke opljačkane, zdravsto uništeno, mladi bez perspektive a to naš kraj ne zaslužuje. Do 2007. bio sam vojnik i bilo je zabranjeno bilo kakvo političko djelovanje. Posebno me motivira pomoć slabijim i obespravljenim građanima.Činjenica je kako ste često mijenjali političke dresove, bili ste član HDS-a, HDZ-a, HB i sad ste samostalni ali vas podržavaju stranke desne opcije?Ne smatram da sam ikada promijenio politički dres, bio je to splet političkih događanja. HDS je bila prva osnovana stranka u Sinju 1989. Gotovo svi iz tog ogranka prešli smo u HDZ kad se osnovao. Iz HDZ -a sam otišao kad je Ivo Sanader došao na čelo stranke, jer je provodio politiku za koju vidimo gdje nas je dovela. Žao mi je što pravaško demokršćanska opcija nije ujedinjena u jednu stranku jer bi bila velika treća opcija u državi. Smatram kako su sve stranke u kojima sam bio sličnih ideoloških svjetonazora. Moram reći kako je moje političko opredjeljenje svima vidljivo, cijenim i poštujem sve stranke i sve ljude, a to je prirodno za demokraciju. Mene samo zanima zašto ovo isto pitanje niste postavili gradonačelniku i njegovim zamjenicima, a svima je poznato da je među njima bilo i mojih bivših stranačkih kolega.Percepcija javnosti je kako ste jedan od medijski najeksponiranijih političara u Sinju, mislite li da zbog toga imate više uspjeha u rješavanju gradskih problema?Osobno sam u izbornoj kampanji biračima i sebi rekao da neću raditi sa figom u džepu nego ću javno iznositi svoje stavove s kojima će građani biti upoznati. To je moj način, smatram, jedini ispravan, volio bi da i ostali kolege vijećnici javno iznose svoje stavove, a ne da budu puki dizači ruku. Angažirao sam se, na primjer, kod zabrane odlaganja opasnog otpada iz Dugog rata u kavu Slane stine, kod rodilišta, stacionara i niz drugih projekata.Mislite li da su ti projekti realizirani isključivo zbog vašeg angažmana?Niti mislim da su riješeni zbog mene, niti je to bitno. Bitno je samo da se problemi rješavaju, da se svi skupa uhvatimo za isti štap kako bi Sinju bilo bolje po svim pitanjima. Ne tražim da se meni ili nekom drugom dižu

spomenici, trudim se odraditi svoj vijećnički mandat najkorektnije. Smatram da je potpora svih segmenata društva naše lokalne zajednice vrlo važna bez obzira na političku ili neku drugu opredijeljenost.Konkretno, koliko je gradskih projekata pokrenuto na vašu inicijativu?Kao gradski vijećnik dao sam inicijativu da se sportski centar na Trnovači nazove po našim braniteljima Ivici Poljaku Sokolu i Andriji Alčiću, zalagao sam se da se uvedu socijalni kriteriji pri zapošljavanju što je Vijeće i usvojilo. Tražio sam da se uredi zapušteni prostor Pavića nebesa koji predstavlja veliku opasnost od požara. Inicirao sam Deklaraciju potpore za radnike splitskog škvera i očuvanje njihovih radnih mjesta, Deklaraciju potpore hrvatskim braniteljima s našeg područja koji su pozivani na obavijesne razgovore zbog tzv. topničkih dnevnika i ponosan sam što je jedino naše Vijeće donijelo takvu deklaraciju jer se poslije dokazalo da ti topnički dnevnici uopće ne postoje. Pokretač sam izgradnje nogostupa od Suhača do „Jaje“( auto salon uz D-1 op. B. R.), prvi sam predložio nastavak izgradnje vodovoda za zelovski plato koji je u tijeku. Slijedi izgradnja niskonaponske mreže u Radovića, Pavića, na Suhaču, Karakašici, Jasenskom, Bajagiću itd.Veliki broj mojih prijedloga koje Vijeće nije prihvatilo je prepisano od strane drugih stranaka, nezavisnih lista i vijećnika te su nakon toga usvojeni. Dozvoljavam im da prepišu sve samo da građanima našeg grada bude bolje.Što mislite o radu Gradskog vijeća i kakav je Vaš status s obzirom da ste nezavisni vijećnik?Činjenica je da je u Gradskom vijeću neprirodan odnos snaga, bio sam u dva odbora koji se nikada nisu sastali, izvršna vlast proizvoljno piše programe i projekte koje sama usvaja. Zamjeram i preduge sjednice Vijeća, predsjednik ih nekontrolirano i loše vodi, a moji prijedlozi se gotovo uvijek minoriziraju. Napominjem kako sam u više navrata bio jezičac na vagi kod vrlo bitnih donošenja Odluka za razvoj grada i bez ikakve trgovine

Bivši vojnik i sadašnji političar odgovara na pitanja kako je u 5 godina djelovanja postao popularniji od mnogih koji imaju duži staž bavljenja politikom, je li miljenik medija obzirom na ogromnu eksponiranost u istima, je li pošteno zaradio svoj stan, vidi li sebe na mjestu gradonačelnika, i što je napravio za Sinj, te što zamjera trenutnoj gradskoj vlasti.

RAZGOVOR S POVODOM SINJSKE NOVINE SINJSKE NOVINE RAZGOVOR S POVODOM

13

RAZGOVOR S POVODOM

MIRO BULJ NEZAVISNI GRADSKI VIJEĆNIK, PREDSJEDNIK MO SUHAĆsam glasovao ZA. Moj osnovni moto je da ću bezuvjetno podržati ono što je dobro, a najžešći ću protivnik biti onoga što ne smatram dobrim za naše građane. Najgora sjednica Vijeća je posljednja na kojoj se donosio Proračun Grada – osjećao sam se kao na peškariji što ovaj grad ne zaslužuje. Pitam Vas, sada, nakon onakve trgovine, ‘ko u Sinju obnaša vlast u Gradskom vijeću? Ja sam korektiv u Gradskom vijeću, konstruktivan sam i kritičan, a koliko sam uspješan to neka ocjene građani.Što zamjerate gradskoj vlasti? U kontinuitetu pričaju o nekakvim uspjesima za vrijeme njihove vlasti koje su virtualne prirode, podsjetimo se samo multinacionalnih kompanija, a nezaposlenih je 40 posto više nego kad su došli na vlast. Podsjetit ću građane kako je gradonačelnik senzacionalno najavio da je Dalmatinka prodana zagrebačkom Unitasu, da je vojska gotovo u vojarni, da je izvoz 500 posto. Prisjetit ću ih i kako je gradonačelnik kod predsjednika države izjavio kako stanje u gradu Sinju cvjeta i da nam neće biti potreban status posebne državne skrbi. Gradonačelnik je isticao kako je mljekara gotova te se već u medijima govorilo da vozila već ‘kupe’ mlijeko po selima. Svaki Proračun Grada koji su donijeli je nerealan, netransparentan, nesocijalan, a iz godine u godine to NE je veće. Govorili su o gradnji Pelješkog mosta, a otvorena kanalizacija Ćosin potok im prolazi kod dječjeg vrtića. Čini mi se da je najveći problem među njima samima, konkretno, loš odnos gradonačelnika i dogradonačelnika.Šuškalo se da ćete se kandidirati za zastupnika u Hrvatski sabor, zašto se to nije dogodilo?Imao sam brojne ponude, a uvijek sam govorio da ću svoju dužnost vijećnika i predsjednika Mjesnog odbora izvršavati što bolje. Ostajem pri tome i svu ću svoju energiju uložiti da bude bolje narodu Sinja i cetinskog kraja.Imate li ambicija da postanete gradonačelnik?Na to pitanje sam dosada bezbroj puta odgovorio, još nisam razmišljao o tome.Od MORH-a ste dobili stan koji ste, navodno, prodali, a sredstva uložili u izgradnju obiteljske kuće. Je li to istina?Kao dragovoljcu Domovinskog rata i djelatnom časniku 4.Gbr. po važećim kriterijima MORH mi je dodijelio stan u Sinju s pravom otkupa u kojem sam živio četiri godine. Rođenjem još dvoje djece stan je postao neadekvatan. Pošto su mi roditelji imali prizemnu kuću na Suhaču, stan sam nakon otkupa prodao i nadogradio istu. Ponosan sam jer stan nisam ni ukrao niti nekome oteo, dobio sam ga legalno. U ratu sam bio od svoje 18 te godine i moj ratni put je javan, služio sam vjerno svojoj domovini 18 godina kao jedini sin svojih roditelja. Iz službe sam otišao kao profesionalni časnik 4. Gardijske brigade bez ijedne stegovne mjere u profesionalnoj karijeri. Ja

sam dijete iz radničko–seljačke obitelji. Ni moj ćaća ni ja nemamo vikendice na Braču, restorane u Rogoznici, stanove po Solinu, brodove i jahte. Jedino što su nam za vrijeme nacionalizacije uzeli zemlju. Poznato je da od moje obitelji, iako ih je velik broj visokoobrazovanih, nitko ne radi niti u Vodovodu niti u općini, a nažalost, niti na području Grada Sinja. Nisam poput nekih kojima se oprašta komunalna naknada, a mogli bi kupiti pola Grada, dok se građanima šalju ovrhe na penzije. Tko sumnja u vjerodostojnost mojih navoda u bilo kojem trenutku može nazvati mene ili se obratiti državnim institucijama.Jeste li ulaskom u Upravni odbor VAD uspjeli pridonijeti boljem radu tog društva i ako jeste, konkretno, kako?Moja određena neslaganja sa upravom su otprije poznata, ali u demokraciji većina odlučuje. Neki pričaju da je VAD zatvoreno društvo, a naviše o tome govore oni koji su od njega bili dobro honorirani. Još jednom bi se zahvalio članovima Skupštine što su mi dali svoj glas. Za mene je bila velika satisfakcija što sam, po nekima, neočekivano izabran u Upravni odbor VAD-a, posebno nakon zabrane sudjelovanja u alkarskoj povorci. VAD je ulaskom u UNESCO dobilo veliki značaj. Smatram da će Alkarski muzej otvoriti novu perspektivu u Gradu i potaknuti nova zapošljavanja, a ne da samo za Alku ugošćujemo vlasti kojima grad Sinj samo plaća račune. Imamo još puno posla i do 300-te obljetnice treba puno raditi. Već u drugom mandatu ste predsjednik MO Suhač, koje projekte ste uspjeli ostvariti?Kad sam preuzeo Odbor nisam imao ni pečata ni programa, ali sam zato dobio kavu–ekološku bombu koju smo uspjeli, na sreću, riješiti. Bunar Vodica koji je bio izvor života ne samo Suhača nego Karakašice i Lučana je obnovljen i uređen. Izgrađen je nogostup do ulaza na Suhač, rasvjetom je spojen gornji i donji dio sela. Spriječili smo odlaganje otpada, sanirali bezbroj divljih odlagališta. Također smo izmijenili dotrajalu vodovodnu cijev u dužini od 400 metara od Vidića do Čovića, asfaltirali najveći dio nerazvrstanih cesta, a dosta smo se pomaknuli i u rješavanju problema rasvjete koja mojim mještanima, zbog niskog napona, stvara strašne problema u domaćinstvima. Gradska vlast ima zakonsku obavezu ravnomjeran razvoj svih mjesnih odbora pa tako i Suhača.Koliko Vam Grad Sinj pomaže u realizaciji tih projekata?Sve što radim, radim bez kune naknade, svi projekti koji su ostvareni su moji i mojih donatora. Za sve njih morao sam uložiti veliku energiju, a to mi neki kroz medije spočitavaju. Ponosan sam na svojih 80 posto mještana koji su glasovali za mene,a ja ću se maksimalno boriti za njih. Znate kako se kaže najgore je biti prorok u vlastitom selu.

AKTUALNO SINJSKE NOVINE

14

Sinjski gradonačelnik Ivica Glavan potvrdio je informaciju da se u sinjsku vojarnu Kula neće vratiti vojska kao je to bilo najavljivano, jer je još 2007 godine proglašena neperspektivnom. Naime,od 2006. godine u Sinju se najavljuje povratak vojske u bivšu vojarnu Kula. Taj projekt sinjski gradonačelnici, Nikola Tomašević,Ivan Nasić, a sada i Ivica Glavan najavljivali su kao gospodarski važan segment za Grad. Pretpostavljalo se kako će u Kuli biti smješteno oko 300 vojnika, inženjeraca iz sastava Motorizirane brigade u Kninu, koji bi po potrebi bili uključeni u civilne projekte Grada.Gradonačelnik Glavan rekao je kako je za odluku o statusu vojarne doznao prije šest mjeseci ali je čekao da je obznani Načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske generalpukovnik Drago Lovrić koji je trebao doći u Sinj: ‘isključivo zbog dogovora u Uredu predsjednika nisam bio u mogućnosti istupati javno iako već 6 mjeseci znam da od povratka vojske, na žalost, nema ništa. Morao sam prihvatiti činjenice jer je general Lovrić iznio

neoborive argumente s kojima smo dovedeni u zabludu kako predsjednik Države tako i mi kao jedinica lokalne uprave;“ kazao je Glavan. I dok se već sada po medijima mogu čuti prepucavanja

oporbe i vlasti u koje svrhe će se prenamijeniti vojarna Kula, Grad Sinj očekuje procedura za povratak imovine, a o svemu će konkretne odluke donositi Gradsko vijeće i njegovih 19 vijećnika.B. R.

NIŠTA OD POVRATKA VOJSKE U VOJARNU KULA

NEZAVISNI VIJEĆNIK MIRO BULJ REAGIRAO JE PRIOPĆENJEM VEZANIM ZA VOJARNU KULA.

Do sada smo se naslušali hvalospjeva gradske vlasti o njihovoj uspješnosti i poduzetnosti, od multinacionalnih kompanija do 500% povećana izvoza, riješene Dalmatinke itd. Još jednom smo izigrani i to od gradonačelnika čija je dužnost raditi za dobrobit Grada i građana. Već 6 godina slušamo prazna obećanja poglavito u dane Alke, kako vojska stiže u vojarnu Kula. Kao gradski vijećnik postavljao sam upite o povratu vojske, a gradonačelnik mi je odgovarao kako je to riješeno „tihom diplomacijom“.Suočeni smo sa najnovijom i revolucionarnom izjavom gradonačelnika kako već 6 mjeseci ima saznanja o tome da nema povratka vojske, pravdajući se da je to bila tajna i kako je svojom šutnjom štitio ni manje ni više nego osobno predsjednika Josipovića. Svi znamo kako predsjednik RH ima svoju Ustavom propisanu zaštitu kako

pravnu tako i osobnu. Gradonačelnik zaboravlja da je biran od naroda te da je jedino narodu dužan polagati račune, a ne imati „tajne“ pred tim narodom. Vojarna Kula i povratak vojske nisu ničija prćija i da se gradonačelnik nije igrao zaštitara predsjednika RH i rekao istinu narodu u 6 mj. moglo se dosta toga napraviti po pitanju namjene vojarne Kula . Ovdje se ne radi samo o obmani gradskih vijećnika nego i građana Sinja i Cetinskoga kraja jer je očito zaboravio da ga je taj isti narod izabrao da se bori za razvoj grada. Postavlja se pitanje i očekujemo odgovor, da li su gradonačelnikovi zamjenici, savjetnici kao i koalicijski partneri znali za ovu veliku i dobro čuvanu tajnu ili je i njih obmanjivao. Očekujem da se hitno krene u realizaciju stavljanja u funkciju prostora vojarne Kula, jer ovaj prostor ima kompletnu infrastrukturu koja daje mogućnost brze prenamjene i adaptacije za više namjena.Od staračkih i studentski domova, dječjih vrtića kao i ostalih djelatnosti koje daju mogućnost zaposlenja.

SINJSKE NOVINE RAZGOVOR S POVODOM

15

AKTUALNO SINJSKE NOVINE

Razgovor vodio: Vito PerićFoto: arhiva SN

OSOBNA KARTAFilip Ratković, diplomirani učitelj, mentor u struci u osnovnoj školi fra Pavla Vučkovića kojeg ćete vidjeti uvijek sa djecom. Ili su to izviđači ili fotografi, ali uvijek je u pokretu. . Prije nekoliko godina napisao je ekološki priručnik pod nazivom Zaštita rijeke Cetine i njenih pritoka sa težnjom za očuvanjem naših voda kao najvećeg bogatstva Cetinskog kraja. U domovinskom ratu bio je od početka, uz oružje i neizostavni foto-aparat. Rezultat toga vrlo bogata i zanimljiva kolekcija ratnih fotografija. Prezentacija istih je bila kroz više izložbi u gradu i županiji. Mnoge fotografije su objavljene u raznim knjigama i tiskovinama.Filip godinama slaže bogatu arhivu Arhiva dopunjenu sa zanimljivim spisima i video materijalima iz našeg kraja odnosno prostora pod okupacijom pobunjenih Srba.Što vas je ponukalo da pokrenete ovaj projekt-knjigu o braniteljima koji su položili živote u borbi za slobodu?Ideja za foto-monografiju je pokrenuta u udruzi Veterani 126. br. HV Sinj Krajnje je vrijeme da otrgnemo od zaborava naše poginule branitelje. Sinjska HVIDR-a je napravila hvale vrijednu spomen sobu sa portretima poginulih bojovnika. Mi smo poželjeli to proširiti kroz prigodnu foto-monografiju. Uz fotografiju poginulog ili umrlog branitelja pridodane su pripadajuće ratne fotografije koje smo imali u našoj bogatoj arhivi.Želja je bila plemenita, da se ne zaborave naši mladići koji su u vrijeme Domovinskog rata dali najvrjednije što su mogli - svoj život za slobodnu i neovisnu državu Hrvatsku. Spomen obilježje ispred zgrade gradske uprave zaslužuje imena poginulih pripadnika HV iz Cetinskog kraja ili barem prigodni citat domoljubnog sadržaja. Barem to dugujemo našim braniteljima. Njihove sudbine su u ratnom stradavanju različite ali svi su oni bili hrvatski branitelji.Kako su tekle pripreme za knjigu i tko je sve sudjelovao?Pripreme za knjigu s trajale više od godinu dana. Trebalo je provjeriti stotine navoda i upita. Nazvati desetine ljudi i udruga. Provjeriti mnoge registre i knjige. Iako je ovo foto-monografija bez mnogo zapisa trebalo je truda za njeno oblikovanje. Na kraju smo došli i do saznanja da

podatci o poginulim braniteljima nisu sistematično obrađeni ni u jednom gradu i općini Cetinskog kraja. Smatramo kao članovi udruge veterana da svaka općina treba na prigodnom mjestu istaknuti imena i fotografije poginulih pripadnika HV iz svojih mjesta i voditi trajnu brigu o članovima njihovih obitelji, pogotovo djece. Kroz knjigu smo predstavili sto i tri poginula i umrla pripadnika HV iz Cetinskog kraja. Oni su pripadali nizu borbenih postrojbi koje su ratovale od Dubrovnika,Maslenice,Gospića, Posavine i Vukovara. Cetinjani su na žalost ginuli na svim ratištima Lijepe naše.Hoćete li nastaviti sa ovakvim radom jer znamo da imate bogatu arhivu?Naša je želja da u dogledno vrijeme napravimo i prigodnu foto-monografiju o našoj brigadi. Stojimo na usluzi i našim ratnim zapovjednicima koji već imaju ili pišu knjige o ratnim događanjima na našim prostorima, sa željom da se istina o domovinskom ratu prezentira i da ne pada u zaborav. Mlade generacije, na žalost ne shvaćaju značaj onog vremena ranih devedesetih godina koji nam je u konačnici donio slobodu.Tko je sve pomogao da se ovaj značajna projekt ostvari?Na kraju zahvalnost dugujemo našem Jakovu Borkoviću i generalu Ognjenu Preostu koji su nam stvorili preduvjete rada za tiskanja monografije .Profesor Stjepan Bekavac je odradio najzahtjevniji dio, a to je grafička obrada knjige. Zahvalu dugujemo Damiru Jenjiću čije smo slikane portrete branitelja koristili u knjizi, te mnogim braniteljima koji su nam dali svoje fotografije sa bojišnica da ih prezentiramo u knjizi. Rad svih koji su sudjelovali u stvaranju knjige je dragovoljan. Grad Sinj, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti te Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata financijski su pomogli tiskanje ove foto-monografije.

RAZGOVOR S POVODOMFILIP RATKOVIĆ, AUTOR KNJIGE, FOTO-MONOGRAFIJE O 103 POGINULA BRANITELJA IZ CETINSKOG KRAJA TIJEKOM DOMOVINSKOG RATA

BRANITELJI SINJSKE NOVINE

16

Piše: Božena ROMACFoto: Roko PAVLINUŠIĆ

U organizaciji Udruge hrvatskih branitelja Veterani 126. brigade Sinj 28. siječnja svečano je obilježena 19 godina od akcije HV-a Peruča. Svečanost je počela u 10,30 sati u Alkarskim dvorima, predstavljanjem fotomonografije pod nazivom Na vječnu hvalu i slavu, autora umirovljenog časnika HV-a Filipa Ratkovića, u kojoj se nalaze fotografije 103 poginula pripadnika HV-a iz Cetinskog kraja. Svečanosti su nazočili ministar obrane Ante Kotromanović, zamjenica ministra branitelja Nevenka Benić, dožupan Splitsko–dalmatinski Luka Brčić,brigadni general Mladen Fuzul, saborski zastupnik Dinko Bošnjak, gradonačelnici i načelnici općina s područja Cetinskog kraja, sinjski gvardijan fra Bože Vuleta te sudionici akcije i obitelji poginulih branitelja u Domovinskom ratu. “Rat u Hrvatskoj bio je besprijekoran, sjajan i čist, time se moramo ponositi”, rekao je ministar Kotromanović te istaknuo kako je hrabrost, odlučnost i spremnost svih sudionika Domovinskog rata s Cetinskog područja i šire rezultirala da u ovoj foto-monografiji nema i više onih koji su poginuli braneći Domovinu, s obzirom na veliki broj ratnih zadaća koje su tijekom ratnih operacija dobivale postrojbe s našeg područja. Ministar je emotivno kazao kako mu je teško govoriti gledajući fotografije svojih suboraca, najhrabrijih sinova Cetinskog kraja i istinskih junaka Domovinskog rata. “Da nije bilo njih, danas ne bi imali neovisnu i samostalnu državu. Nikada nećemo zaboraviti na njihove obitelji jer oni su naša svetinja. Ja sam danas ministar, sutra možda neću biti ali ću uvijek biti vaš prijatelj,“ istaknuo je Kotromanović. Zamjenica ministra branitelja Nevenka Benić rekla je kako zbog hrvatskih branitelja trebamo osjećati ponos te da se ne smije dopustiti da padnu u zaborav. “Oni su pokazali odgovornost i požrtvovnost kada je trebalo braniti domovinu, a sada je odgovornost na svima nama. Radit ćemo da nam bude bolje po načelima zakonitosti i pravednosti,“ rekla je Benić. Govoreći o fotomonografiji autor Filip Ratković je rekao da je ona odgovor na sve ono što se događalo u ratnom dobu, te kako je želio pronaći i one zaboravljene, jer je nažalost, i toga bilo. “Knjiga nije numerirana jer nam ovi ljudi nisu brojevi, ovo je zahvala poginulim braniteljima koji su, ginući od Vukovara do Prevlake noseći u sebi ponos viteštva i junaštva Cetinske krajine, utkali svoje živote u temelje slobodne Hrvatske države,“ rekoa je Ratković. Nakon svečanosti u Alkarskim dvorima, polaganje vijenaca i paljenje svijeća upriličeno je uz spomenik na mjestu pogibije branitelja Ante Buljana na Perući. Vijence su položili članovi obitelji poginulog

branitelja Ante Buljana, ministar obrane, zamjenica ministra branitelja, predstavnici Splitsko-dalmatinske županije, gradova i općina Cetinskog kraja, braniteljskih udruga i drugih. Nazočnima se obratio ratni zapovjednik akcije “Peruća” Zdravko Škarpa, koji je iznio kronologiju događanja te istaknuo važnost oslobađanja brane Peruća. Druženje sudionika svečanosti nastavljeno je na poligonu braniteljske zadruge Patriot u selu Dabar.

OBILJEŽENO 19 GODINA AKCIJE PERUČAPredstavljena fotomonografija “Na vječnu hvalu i slavu” autora Filipa Ratkovića

SINJSKE NOVINE TEMA

17

JE LI VAŽNO GDJE JE TKO BIO 1991. GODINE? Tko se skrio da mobiliziran ne bude bio, tko je „tukao prvu liniju na bojišnici“, a tko „prvu liniju na šanku“, jesu li branitelji privilegirani ili odbačeni, treba li javno objaviti registar hrvatskih branitelja, samo su neka od pitanja vezanih za ovu populaciju, a oko kojih se vječito lome koplja svugdje u Hrvatskoj pa tako i u našem gradu

Piše: Žarko KODŽOMAN

Foto: Filip RATKOVIĆ i Sinjske novine

„A di si ti bio 1991. godine?“, pitao me svojedobno kroz smijeh jedan prijatelj.

„Di i ti, u podrumu“, jednako kratko sam mu odgovorio. Oboje smo tada imali deset godina…

Domovinski rat, a osobito ratna 1991., neiscrpne su teme razgovora pa i prepucavanja svugdje u Hrvatskoj pa tako i u našem gradu. Tko se skrio da mobiliziran ne bude bio, tko je „tukao prvu liniju na bojišnici“, a tko „prvu liniju

na šanku“, jesu li branitelji privilegirani ili odbačeni, treba li javno objaviti registar hrvatskih branitelja, samo su neka od pitanja vezanih za ovu populaciju, a oko kojih se vječito lome koplja. Na neka smo pokušali dobiti odgovore od hrvatskih branitelja, sudionika Domovinskog rata iz naše Sinjske krajine - upravitelja braniteljske zadruge Patriot i čelnog čovjeka Udruge maloljetnih dragovoljaca Domovinskog rata Splitsko - dalmatinske županije Marija Vujevića-Vegija, predsjednika sinjske Hvidre Dražena Pavlovića, predsjednika Udruge hrvatskih branitelja Veterani 126. brigade Sinj Boška Vladovića te Mira Bulja, bivšeg časnika HV-a Četvrte gardijske te 126. brigade i sadašnjega gradskog vijećnika.

Zašto se često, ne samo među braniteljima, nego i ostalim našim sugrađanima, poteže pitanje gdje je tko bio 1991. godine? Je li to po Vama uopće bitno?

Pravo i obveza svakog građanina, prema Ustavu Republike Hrvatske, je da brani svoju Domovinu. To se odnosi na Hrvate, Srbe, Bošnjake i ostale. Svi su mogli birati stranu i izabrali su je. Nažalost, neki su odabrali stranu koja je izvršila agresiju na Republiku Hrvatsku. Kada je počeo rat, mnogi „žestoki“ Hrvati otišli su na „bojišnicu“ i formirali poznatu „minhensku bojnu“. Meni je bitno gdje je tko bio 1991. jer sam kao 17-godišnjak uzeo pušku i branio Domovinu na prvoj crti.

Kad je bio početak rata u Sinju i Cetinskoj krajini?

Za mene je rat počeo onog trenutka kad sam vidio srpske barikade u Civljanima i četiri - pet pijanih bradonja s naoružanjem na njima.

Kako komentirate najavu ministra Predraga Matića da se objavi registar branitelja? Jeste li ZA ili PROTIV i zbog čega mislite da je vaše stajalište ispravno?Ako se steknu zakonski okviri, neka se objavi registar branitelja, ali tako da im se ne može naštetiti. Uz to, potrebno je objaviti popis svih građana RH koji su prešli na neprijateljsku stranu i borili se protiv svoje države, popis svih dezertera, suradnika KOS-a i UDBE te popis svih pripadnika svih oružanih formacija iz Drugoga svjetskog rata.

MARIO VUJEVIĆ – VEGI, upravitelj braniteljske zadruge Patriot i predsjednik Udruge maloljetnih dragovoljaca Domovinskog rata Splitsko - dalmatinske županije

Ako se pronađu lažni branitelji, treba ih odmah poslati na Goli otok!

TEMA SINJSKE NOVINE SINJSKE NOVINE TEMA

18

Spominje se brojka od 500 tisuća branitelja, je li to prenapuhano i ako jest, koja je po Vama realna brojka? Koliko je građana Sinja i Cetinske Krajine branilo Hrvatsku?Najprije treba definirati što je to „branitelj“. Zatim, treba razlučiti borbeni i neborbeni sektor. Naime, smatra se da su svi branitelji bili borbeni sektor, a to nije istina pa se s time uvijek manipulira.

Jesu li po Vama branitelji privilegirana ili obespravljena kategorija u hrvatskom društvu?Branitelji su jedini koji su ispunili svoju zadaću u Domovinskom ratu, stvorili su državu, a sve ostale institucije su zakazale. Koliko je samo ukradeno i utajeno poreza, mogli su se svi branitelji iz ove prenapuhane brojke stambeno zbrinuti. Zato treba objaviti koliko su sve hrvatske firme tijekom rata prijavile dobiti i poreza pa će svima biti jasno gdje je novac otišao. Ovi koji su krali za vrijeme rata u Hrvatskoj, zajedno s „minhenskom bojnom“, dok smo ja i kolege bili na prvoj crti, umanjuju vrijednost branitelja i njihovu žrtvu za Domovinu. Sada su im potrebni neprijatelji pa onda prozivaju hrvatske branitelje. Smatram da hrvatski branitelj danas snosi sudbinu svih građana ove države. One koji tvrde da su branitelji privilegirani, najviše bih volio odvesti na Vještić Goru na „izlet“ na temperaturu od -15 stupnjeva. Neka ponesu najtopliju opremu i drvenu pušku te neka nišane u pravcu Bračevog Doca cijelu noć pa da vide kada se smrznu koja je to „privilegija“. Pritom bi imali i jednu malu olakšicu koju ja i moji suborci nismo imali: četnici im sigurno neće doći!

Često se u javnosti barata s kategorijom “lažni branitelji” i “lažni invalidi” iz Domovinskog rata. Postoje li oni po Vama uopće, kako u Sinju i Cetinskoj krajini, tako i u cijeloj našoj domovini i, ako postoje, na koji način postupiti s njima?Odgovor je jednostavan: Ili je bio branitelj ili nije bio. To vam je kao kod žena, neka se ne nađu uvrijeđene, ili je trudna ili nije trudna. Treba postrojiti branitelje, makar na svečane datume, i vidjeti tko je bio na prvoj crti, tko je bio vojvoda od kazana, tko su bili „tajni članovi“ u našoj postrojbi. Ako se pronađu lažni branitelji, treba ih odmah poslati na Goli otok na usavršavanje, a onda ih preporučiti za bavljenje politikom.

Na koji način mislite da se najbolje štiti dostojanstvo hrvatskih branitelja?

Prava povijest o Domovinskom ratu treba biti u udžbenicima, a ne kao do sada. Mlađe generacije uopće nisu upoznate s bližom poviješću i ne znaju tko je bio agresor, a tko napadač. Jedino znaju da nam svako malo uhićuju i sude generale pa se pitaju koju smo to mi državu napali. Nažalost, u medijima ne prolaze vijesti o hrvatskim braniteljima koje su pozitivne, nego jedino ako netko od njih počini samoubojstvo. O njima se jedino piše u crnoj kronici i tada na tim stranicama imaju zapaženo mjesto. Ako nas ima 500 tisuća branitelja, onda bi svaki osmi građanin - branitelj trebao biti u crnoj kronici. Pozitivne stvari vezane za hrvatske branitelje vrlo se malo spominju i pišu.


Osobno mislim da je iznimno bitno tko je 1991. godine za vrijeme mučkih napada na Sinj bio na strani agresora, a danas šeće Sinjskom pijacom amnestiran.


To pitanje trebate preusmjeriti na osobe koje su prema zadaćama nadređenih pokrenule i pristupile osnivanju i ustrojavanju postrojbi ZNG-a, a koje i danas posjeduju niz pisanih materijala iz tog vremena. Najkompetentniji po tom pitanju je zasigurno brigadir Branimir (Iso) Petričević. Dakle, početkom rata u Sinju i Cetinskoj krajini smatra se vrijeme osnivanja postrojbi pričuvnog sastava MUP-a i ZNG-a koje su odmah potom stale naspram pobunjenih četničkih hordi koje su djelovale pod okriljem tadašnje takozvane JNA vođene zlikovcem Ratkom Mladićem koji je u svoje krvave pohode krenuo upravo s ovih prostora.

Kako komentirate najavu ministra Predraga Matića da se objavi registar branitelja? Jeste li ZA

ili PROTIV i zbog čega mislite da je vaše stajalište ispravno?

Registar hrvatskih branitelja treba biti dostupan institucijama države iz više razloga, a ne samo da se utvrdi njegova vjerodostojnost. Njegovom objavom učinit ćemo ga dostupnim strukturama protiv kojih smo se borili, a to je već suvišno i neozbiljno komentirati. Što se tiče vjerodostojnosti registra, ministar bi, kao jedan od ratnih zapovjednika, upravo na primjeru vukovarskih branitelja imao priliku pokazati kako se odvajaju pravi od „lažnih“ branitelja.Ministar hrvatskih branitelja treba sprječavati podjele među braniteljima i štititi njihova prava i dostojanstvo, a prokazivanjem „lažnih“ neka se bave institucije kojima je to u opisu poslova.Spominje se brojka od 500 tisuća branitelja, je li to prenapuhano i ako jest, koja je po Vama realna brojka? Koliko je građana Sinja i Cetinske Krajine branilo Hrvatsku?Svaki hrvatski branitelj ima svoj ratni put te i danas ima svoje mjesto u ratnoj postrojbi čiji je bio pripadnik. Također, svaki od njih zna svog zapovjednika. Ako je

DRAŽEN PAVLOVIĆ, predsjednik sinjske Hvidre

Kategorija “lažni branitelj” ne postoji, već samo branitelji i oni koji to nisu


19

takvih 500 tisuća, onda je to realna brojka. Sinj je jedan od gradova koji je dao puno u stvaranju i obrani Hrvatske od Vukovara pa sve do Dubrovnika. Mnogi s prostora Sinjske i Cetinske krajine svoju su mladost i živote, s vjerom u Boga, stavili na raspolaganje domovini i svom narodu.Jesu li po Vama branitelji privilegirana ili obespravljena kategorija u hrvatskom društvu?Mislim da smo imali tu privilegiju i čast što smo svi zajedno ostvarili tisućljetni san naših starih, što smo branili i obranili našu domovinu i izvojevali veliku pobjedu u ratu o kojoj još uvijek raspravljaju najveći vojni stratezi na prestižnim vojnim učilištima diljem svijeta. Tu privilegiju, mi koji smo preživjeli, platili smo svojim zdravljem i tisućama neprospavanih noći sjećajući se svaki put ponovno onih najtežih trenutaka. Ali, siguran sam, ako bi to zatrebalo, svi bi opet ponovno krenuli u obranu domovine! Obespravljeni se osjećamo svaki put kad osjetimo da smo predmet obračuna političkih moćnika, kad se perfidno pokušavaju podijeliti branitelji da bi se tobože učinili slabiji. Također, bili smo obespravljeni kad su se oni najsposobniji od nas tjerali u mirovine premda bi, a u to sam siguran, časno i pošteno i dalje bili u službi svojoj domovini i svom narodu.Često se u javnosti barata s kategorijom “lažni branitelji” i “lažni invalidi” iz Domovinskog rata. Postoje li oni po Vama uopće, kako u Sinju i Cetinskoj

krajini, tako i u cijeloj našoj domovini i, ako postoje, na koji način postupiti s njima?Kategorija “lažni branitelj” ne postoji, već samo branitelji i oni koji to nisu. Da imam bilo kakvih spoznaja o “lažnim braniteljima i invalidima”, zasigurno bih reagirao. Inače, da se mene pita, učinio bih možda nešto slično kao svojedobno i naš dopisnik “Slobodne Dalmacije”, gospodin Toni Paštar, kad je 13. srpnja 1993. godine u spomenutome dnevnom listu imenom i prezimenom objavio popis pripadnika neprijateljskoga, takozvanog Cetinskog bataljuna kojeg je sačinjavalo 180 pripadnika pobunjenih Srba s područja tadašnje općine Vrlika, navodeći pritom čak i njihove pojedinačne dužnosti.Na koji način mislite da se najbolje štiti dostojanstvo hrvatskih branitelja?

Kao hrvatski branitelji, dostojanstvo ćemo najbolje braniti ako se na vrijeme, svi zajedno, odupremo razdoru i podjelama kao i svim pokušajima mnogih da se slavne stranice knjige povijesti koje smo pisali istrgnu i umetnu u neke nove koje njima odgovaraju. Dok nam generali čame po zatvorima, neki se bave „biznisom“. Nažalost, pojedini od nekadašnjih vojnika tih istih utamničenih generala, nerijetko uz potporu svojih političkih i inih sponzora, danas izgleda više znaju od svojih zapovjednika te pišu povijest onako kako je oni vide, a ne onako kakva je ona doista i bila. Naravno, glavne su uloge pritom izmijenjene.


To je vrlo kompleksno pitanje. Naime, u tom razdoblju jedino je policija imala oružje kao legalna formacija. Postojale su seoske straže i razni drugi naoružani odredi, no to su sve bile takozvane paravojne formacije. Ima ljudi koji su aktivno sudjelovali u zbivanjima 1990./1991. te im je priznat braniteljski status, a ima i onih koji su isto tako bili, a on im nije priznat. Naime, postoji jedna „caka“ u zakonu da ako nisi bio u postrojbi, onda ti se to ne priznaje. Ne znam je li se to sada izmijenilo. Je li bitno gdje je tko bio 1991? Bitno je, nego što. Ima onih koji nisu bili nigdje, a posjeduju papire da su bili. Raznim smicalicama netko je dobio status branitelja 1990./1991., a poslije ga nema nigdje, u nikakvom sustavu MORH-a, ni 126. ni ostalih brigada HV-a. Zato je to pitanje vrlo bitno i važno. Npr., netko je iskoristio povlasticu za kupnju automobila, a nije bio nigdje...


Po meni, rat je počeo 17. kolovoza 1990. kada su na potezu Civljane - Kijevo bile prve barikade. Tada počinje i djelovati policija na području ondašnje općine Sinj. Prve puške stigle su u Sinj 10. listopada 1990. Prva prava

akcija bila je 25. 8. 1991., što je ujedno bio i prvi napad na vojarne bivše JNA u Hrvatskoj.

Kako komentirate najavu ministra Predraga Matića da se objavi registar branitelja? Jeste li ZA ili PROTIV i zbog čega mislite da je vaše stajalište ispravno?

Ja sam da se objavi spisak branitelja, ali na adekvatan način. Ima ljudi koji imaju pet - šest godina rata, a nisu

BOŠKO VLADOVIĆ, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja - veterani 126. brigade Sinj

Ima onih koji nisu bili nigdje, a posjeduju papire da su bili


20

vidjeli puške, nisu bili na prvoj liniji bojišnice, npr. čistačice, tajnice itd. Oni su bili u ratu, ali kao neborbeni sektor. To se treba razdvojiti, borbeni i neborbeni sektor. Neka se objavi spisak branitelja, ali ime i prezime i otkad - dokad je netko bio u ratu, no bez ratnog puta. Neki imaju puste potvrde da su bili u ratu, a nisu bili nigdje. Neka se to utvrdi, samo radi toga i hoću da se objavi spisak branitelja.

Spominje se brojka od 500 tisuća branitelja, je li to prenapuhano i ako jest, koja je po Vama realna brojka? Koliko je građana Sinja i Cetinske Krajine branilo Hrvatsku?Ta je brojka svakako prenapuhana. Od tog broja, samo se 17 i pol tisuća vodi kao neborbeni sektor. Ispada kao da ih je preko 400 tisuća bilo na prvoj liniji. Vidi se i samim davanjem počasnih činova kako to sve ide. U 126. sinjskoj vodi se preko 7400 branitelja, ali u tu brojku ulaze i seoske straže te dragovoljci. Svi su oni dobili status branitelja. Samo da Vam kažem ovo, 1996. godine u našoj 126. brigadi status branitelja imalo je pet tisuća ljudi, dakle brojka se povećala za skoro 2500. Mi kao udruga želimo da se razlikuju oni koji su bili s puškom u ruci od ovih drugih.

Jesu li po Vama branitelji privilegirana ili obespravljena kategorija u hrvatskom društvu?To se može gledati dvojako. Ako nisi invalid Domovinskog rata, isto ti je kao da nisi bio u njemu. Imaš neka mala prava, npr. povlasticu na uvoz auta i neke sitnice. Ima ljudi koji su bili pet godina u ratu, a nemaju nikakva prava, na ulici su, nemaju za golu egzistenciju. Ako ih je pola milijuna, kako svi govore, njih 400 tisuća samo ima status branitelja, samo da je bio u ratu. Ako ode

u mirovinu, računaju mu se samo godine koje je proveo u ratu i to je to. Još nešto, za ljude koji su u sustavu MORH-a to što su bili u ratu postala im je otegotna okolnost. Imaju beneficirani staž te ih se sve šalje u mirovinu. Neki ne bi išli u mirovinu jer imaju kredite, a moraju.

Često se u javnosti barata s kategorijom “lažni branitelji” i “lažni invalidi” iz Domovinskog rata. Postoje li oni po Vama uopće, kako u Sinju i Cetinskoj krajini, tako i u cijeloj našoj domovini i, ako postoje, na koji način postupiti s njima?Ima ljudi koji zbilja nisu zaslužili da nose status branitelja. Taj bi problem morali rješavati Ministarstvo obrane i Ministarstvo branitelja na način da se vidi gdje je tko bio. Evidencija za branitelje je plaća, a postoje ljudi koji nisu dobivali plaće, a bili su branitelji. Ponavljam, 25.8. 1991. prilikom napada na vojarne u Sinju nije bilo plaća, a neki koji su sudjelovali u tome nisu dobili nikakva prava. Što se tiče „lažnih branitelja“ i „lažnih invalida“, to neka rješavaju pravosuđe i ostale nadležne institucije.


Mi kao udruga radimo na zaštiti digniteta Domovinskog rata jer primarni nam je cilj pomoći braniteljima. Nakon 20 godina izdali smo foto monografiju svih poginulih branitelja cetinskog kraja, njih 103. Tu smo ubacili i Kijevljane koji su bili sastavni dio 126. brigade. Napravili smo i film o 126. brigadi. Edukacija djece i ostalih o Domovinskom ratu može se podignuti na puno veću razinu. Najbolji način da se to napravi je govoriti istinu o Domovinskom ratu.


Naravno da je bitno! Domovinski rat temelj je hrvatske države i slobode našeg naroda gdje su u istom rovu djeca i unuci partizana i ustaša imali priliku pokazati domoljublje i staviti Hrvatsku ispred ideologija i osobnih interesa. Hvala Bogu, većina se odazvala te na krilima pomirbe bili smo jedinstveni kao nikada dotad kroz našu povijest te ostvarili pobjedu u Domovinskom ratu. Naravno, Hrvatska se nije branila samo puškom, nego su je obranili i radnici na svojim radnim mjestima, učenici, majke, žene, djeca… Takvima mi, hrvatski branitelji, posebno moramo zahvaliti. Nažalost, tu veliku priliku za pomirbu neki nisu prihvatili i takvi zbog kukavičluka omalovažavaju Domovinski rat, a neki su ga iskoristili i kao priliku za bogaćenje, malverzacije i pljačku. Sram me zbog takvih Hrvata iako znam da se oni uopće ne srame. Upravo ti i takvi su sjeme spoticanja i nazadovanja naše države.


Cetinska krajina je prva osjetila jugo - četničke apetite. Tako se već poslije prvih demokratskih izbora u ljeto 1990.godine događa divljanje i balvan revolucija na području Otišića i Civljana. Po mome osobnom sudu, to je početak Domovinskog rata u cijeloj Hrvatskoj. Prijetnja unutar samog grada bila je iz brojnih vojarni JNA i vojnog kompleksa Kukuzovac. Već u to vrijeme, uz oružane snage MUP-a, mještani se organiziraju u tadašnjim mjesnim zajednicama pokušavajući formirati obranu. Oružja, osim ponekoga lovačkog, gotovo da i nije bilo. Poslije toga, krajem proljeća 1991., formira se ZNG na našem području, 2. bojna Četvrte brigade. Prvi napadi na vojarne JNA u cijelome Domovinskom ratu izvedeni su upravo u Sinju 25. kolovoza 1991. godine. Tada imamo i prve žrtve u centru Sinja kao i na vrličkom području, okupaciju i progonstvo stanovništva sve do Hrvaca… Kasniji slijed svima nam je poznat, a uključuje i osnivanje legendarne 126. brigade.

MIRO BULJ, bivši časnik HV-a Četvrte gardijske te 126. brigade, gradski vijećnik Grada Sinja

Neka se objavi i registar onih koji su odbili mobilizaciju!


21

Kako komentirate najavu ministra Predraga Matića da se objavi registar branitelja? Jeste li ZA ili PROTIV i zbog čega mislite da je vaše stajalište ispravno?

Apsolutno sam za objavu. Smatram da bi svaki branitelj morao biti ponosan na svoj ratni put. Što bi se branitelji trebali sramiti? Ponosan sam što sam sa suborcima dobrovoljno sudjelovao u ratu i bio kap u slapu stvaranja samostalne, neovisne i slobodne Hrvatske, a imao sam tada tek 18 godina. Gotovo goloruki stali smo ispred jugo - četničku armije, jedne od najmoćnijih sila u Europi predvođene krvolokom Ratkom Mladićem. Ponosan sam što sam cijeli rat proveo u borbenim postrojbama policije, 126. brigade i Četvrte gardijske brigade te što smo na kraju obranili i oslobodili domovinu. Čega se imam tu stidjeti, bilo ja, bilo moji suborci? Također, postavljam pitanje zbog čega se ne objavi registar onih koji su odbili mobilizaciju, a bili su vojno sposobni? Neki su bili vrlo maštoviti pa su fiktivno upisivali studije, neki su otišli u takozvanu „minhensku bojnu“... Pogotovo me interesira popis onih koji su napadali, silovali, pljačkali Hrvatsku jer ih ne bih želio vidjeti u Vladi i Saboru RH. Zanimljivo bi bilo vidjeti i registar onih koji su se obogatili u Domovinskom ratu na krvi sirotinje, a prije rata nisu imali za kavu!

Spominje se brojka od 500 tisuća branitelja, je li to prenapuhano i ako jest, koja je po Vama realna brojka? Koliko je građana Sinja i Cetinske Krajine branilo Hrvatsku?Sinjani i Cetinjani branili su Hrvatsku od Dubrovnika do Vukovara u raznim postrojbama MUP-a i HV-a. Osobno ne mogu pričati o točnim brojkama, ali mislim da je ona od 500 tisuća prenapuhana. Za sebe mogu kazati da znam tko mi je bio zapovjednik, kome sam bio zapovjednik, tko su mi bili suborci i koliko sam vremena proveo u raznim borbenim postrojbama. To mi sudionici rata znamo, a pogotovo u samim počecima stvaranja oružanih snaga na našem području. Po meni, trebalo bi, ne podcjenjujući nikog, odvojiti borbeni od neborbenog sektora jer svi se slažemo da nije isto pisati u uredu i biti na Dinari u rovu. Isto tako, potrebno je razlikovati one koji su sudjelovali u ratu pet godina od onih koji su u njemu proveli pet dana.

Jesu li po Vama branitelji privilegirana ili obespravljena kategorija u hrvatskom društvu?Ponosan sam što sam branio domovinu, tako sam odgajan i tako odgajam svoju djecu. Branitelji su se najviše žrtvovali, a mnogi su dali život za slobodu Hrvatske. Staviti to u kontekst privilegiranosti nije ništa drugo nego pokušaj rušenja temelja na kojima je hrvatska država nastajala. Zbog čega odgovorni ne postavljaju i ne rješavaju pitanje koliko je branitelja poslije rata počinilo suicid? Koliko njih sve više obolijeva? Kolika je smrtnost branitelja u usporedbi s ostatkom stanovništva? Koliko ih je iza rata ostalo bez radnog mjesta?

Često se u javnosti barata s kategorijom “lažni branitelji” i “lažni invalidi” iz Domovinskog rata. Postoje li oni po Vama uopće, kako u Sinju i Cetinskoj krajini, tako i u cijeloj našoj domovini i, ako postoje, na koji način postupiti s njima?Branitelji su se borili za institucije i pravni poredak u RH. Sve je lako utvrditi pa neka ta politička elita i pravosuđe provodi zakone za koje su se branitelji žrtvovali.Ovo pitanje je povezano s registrom branitelja koji sve govori. Osobno sam uvijek spreman surađivati i svjedočiti gdje sam, s kim sam, kada i gdje se borio u ratu. Uostalom, svaki branitelj ima satniju,vod, desetinu i zapovjednika na svim razinama.


Poštenom Hrvatskom! Branitelji se nisu borili samo za sebe, nego za svakog čovjeka - od radnika i seljaka pa do intelektualca i studenta. Žalosti me današnja situacija u Hrvatskoj koja je opljačkana, radna su mjesta uništena, za mlade je situacija besperspektivna. Hrvatska je osiromašena, ponižena, moralno rasturena i nepravedna. Za bolju Hrvatsku neophodno je poštivanje temelja države, a to je Domovinski rat i istina o njemu, a koja se ne bi smjela koristiti u dnevno političke svrhe. Zaustavimo naše političare koji prodaju Hrvatsku i istinu o Domovinskom ratu bjelosvjetskim činovnicima za svoje sitne interese. Zbog takvog ponašanja, naši su generali prvostupanjskom presudom za oslobodilačku i legitimnu akciju Oluja i osuđeni u Haagu. Dok su naši zapovjednici nepravedno utamničeni, i mi kao njihovi vojnici ne osjećamo se slobodno. Time je i Hrvatska osuđena kao da je nastala na zločinu. Krajnje je vrijeme da se tome odupremo i vrlo je bitno kroz obrazovni sustav istinito informirati našu djecu o Domovinskom ratu. Treba učiniti sve da generacije koje dolaze budu ponosne na Domovinski rat, branitelje i svoju domovinu. Ne dozvolimo da nam netko drugi kroji povijest o Domovinskom ratu!

DOBRI DUHOVI SINJSKE NOVINE SINJSKE NOVINE DOBRI DUHOVI

22

DOBRI DUH GRADA SINJA ZVONKO ŽAJA

Piše: Vito PerićFoto: Arhiva obitelji Žaja

Eto nam Krnjevalskih dana. Zato smo za ovaj broj odlučili u rubriku Dobri duh grda uvrstiti našeg pokojnog šjor Zvonka. Upravo on je jedan od simbola pokladnih događanja koja u Sinju imaju tradiciju dugu skoro dva stoljeća. I ne samo to, šjor Zvonko je jedan od onih likova koji su davali pravi štih gradu sa svojim duhovitim pričama i događanjima, jedna od onih kojeg ste mogli susresti svugdje i koji vas je uvijek znao oraspoložiti i nasmijati. Vidite i u naslovu d je bio cijeli predan gradu se kroz život radio upravo one poslove koji pomalo nestaju, a u svakom gradu, brico, postolar, marangun i gostioničar su davali posebnu sliku svojim zanimanjima i bili prvi mediji u davna doba. Rođen 9. lipnja 1917, a umro je 31. siječnja 1998.g. i u datumu rođenja i smrti ima simbolike, jer upravo u tim danima ( potkraj siječnja i početak veljače op. V. P.) nekako i započinji krnjevalski dani. U mladosti se bavio i postolarstvom, i brijačkim zanatom, a prvi posao s a kojeg je otišao u mirovinu dobio je kao profesionalni vatrogasac u dalmatinci. Oženio se sa Rosom rođenom Podrug iz Dicma i imali su šestoro djece; pokojnog Josipa-Bepa, pokojnog ivu te četiri

kćeri koje su i danas žive, Slavenku-Tanu, Divnu, Mirjanu i Rosu. Cijeli život je živio u svojoj staroj kući ispod Grada u ulici fra Ivana Markovića. Već u najranijoj mladosti se uključio u krnjevalska

zbivanja, a imao je nevjerojatnu sličnost sa velikim glumcem i komičarom Charliem Chaplinom. Zbog toga je šjor Zvonko desetljećima predvodio na pokladni utorak krnjevalsku povorku. Čak je prvi puta kada su ga pozvali da se umačkara u Chaplina sam napravio one čuvene velike napuknute cipele. Njegova kćer Tana priča da je pokojni Zvonko aktivno sudjelovao u krnjevalskim zbivanjima okruglih 60 godina. Sudbina se zaista zna poigrati s nama katkada. Tako je uz činjenicu da se šjor Zvonko i rodio i umro baš u dane oko pokladnih događanja, i njegov pokojni sin Ivo je umro ( 31.siječnja 1998.g.) oko tih dana, samo mjesec dana nakon njega. Tana se sjeća zadnjih dana život svog oca koji je i na postelji pripremajući se za odlazak naredio svojoj dici:„Ako ne buden živ u te dane, naređujen van da iđete u mačkare,“ bile su riči šjor Zvonka. „I mi smo, cila obitelj kad je ćaća umra, otišli u hotel na maskenbal. Bili smo svi u crnini i sidili za stolon,“ prisjeća se Tana. Šjor Zvonko je godinu dana prije primio nagradu za životno djelo od Krnjevalske udruge grada Sinja. Doveo ga je pokojni Ivo na pozornicu u kinu za vrijeme Krnjevalfesta. Vidno iscrpljen od bolesti, ali uvijek živih očiju i velike volje, šjor Zvonko je zahvalio na nagradi, napravio par „chaplinovskih“ koraka, izazvao ovacije publike i otišao legendu. I kao počasni član sinjskog Dobrovoljnog vatrogasnog društva u vatrogasnoj uniformi je i ukopan. Tako su mu i vatrogasci odali počast. Njegovi najbolji prijatelji bili su Ante Filipović-Grčić-Trljan, koji m je bio i kum, a zajedno s obojica bili simboli sinjskih mačkara, zatim

”OD 6 DO 2”

DOBRI DUHOVI SINJSKE NOVINE SINJSKE NOVINE DOBRI DUHOVI

23

ŠJOR ZVONKO-ZVONIMIR ŽAJA, POSTOLAR, BRIJAČ, VATROGASAC I LEGENDARNI KRNJEVALSKI CHARLIE CHAPLIN

Obilazeći pogone u Dalmatinci kao vatrogasac Zvonko bi znao odgovoriti na pitanje radnika kako je; „Od 6 do 2!“

Branko Matanović, Branko Dragaš i mnogi drugi s kojima je proveo život u Sinju. A zadnjih godina pred smrt prijateljevao je s Božom Pavićem koji je nastavio tradiciju mačkaravanja u Chaplina, šjor Zvonku u čast. On i Bože s dugo sjedili na kavama i prepričavali sinjske „baze“. A toga je bilo napretek i Tana nam je prepričala nekoliko.

Visoka delegacija u Dalmatinci U Dalmatinku je u posjet stigla visoka politička delegacije iz samog vrh vlasti bivše države. Ondašnji direktor Brne Panza vodio je drugove po pogonima i u razgledavanje tvornice. Šjor Zvonko koji je tada bio vatrogasac u tvornici, u uniformi je ispred svakog ulaza u pogon dočekivao visoke goste i pozdravio ih „po vojnički“. I tako redom na nekoliko ulaza, oni bi prošli kroz pogon do slijedećeg, a šjor Zvonko trk prečicom i opet ih dočeka na drugom ulazu. Tada je visoki gost iz delegacije upitao Panzu „Koliko vi ovdje imate vatrogasaca?“. Panza je odgovorio „puno“, a goste je na to dodao „Ali ja stalno vidim jednog te istog:“

Nije se otvorio padobranJedno prilikom šjor Zvonko je pošao u Šimaca po mlijeko. Kupio je mlijeko ali se malo i zadržao u konobi jer su Šimci u to vrijeme prodavali vino pa su varošani imali običaj ići na vino, spizu, balote i karte. Na povraTku kući šjor Zvonko je u jednom džepu od jakete nosio bocun mLijeka, a u drugom bocun vina. ObzirOm da onda nije bilo vrhunske javne rasvjete

kao danas, dio puta je šjor Zvonko prolazio u mraku pa se tako i spotaknuo te pao. Mlijeko se razbilo a vino ostalo „zdravo“. Malo se pri padu nabio pa je ujutro posjetio doktora Stipu Šimića. „Šta je Zvonko, šta je bilo,“ dočekao ga je doktor pitanjem. „A moj doktore nije mi se otvorio padobran,“ bio je odgovor u stilu.

Ošla plaća priko južne kapijePlaća u Dalmatinci je uvijek bila 25. u mjesecu. Supruga je taj dan zamolila Zvonka da je na kraju prve smjene pričeka na glavnoj kapiji i da joj novac

jer mora ići kupiti školske knjige za djecu. „Čekaj me u 2 ure kod kapije,“

izdala je zapovijed supruga i naravno dva sata bila kod kapije. Čekala je više od pola sata ali Zvonka nema. I vrati se u tvornicu i naiđe na njegovog šefa Antu Breku Baju i upita ga je li vidio Zvonka. „Otiša ti je on iz tvornice ima ura vrimena priko južne kapije,“ odgovorio je Baja.

Njemu bunar meni vodaŠjor Zvonko se dijelio sa bratom. Dioba je zapela oko bunara. Pošto se nisu nikako mogli dogovoriti kome će pripasti odlučili su se za rješavanje na sud. Na sudu je nakon rasprave koja nije dala rezultata šjor Zvonko predložio rješenje. „Gospon sudac evo mog prijedloga, a ja mislin da će se moj brat složit. Njemu bunar a meni voda,“ zaključio je ZvonkoI tako, mogli bi nizati još zgoda i nezgoda šjor Zvonka , ali bližimo se kraju ove male priče. Njegova kćer Tana ističe kako je obožavao dicu, i svoju i tuđu. „Uvik je po džepima ima sitnog novca ili koji bombon i dilio je dici,“ kaže Tana. A koliko je bio snažnog i velikog duha govori i ovaj detalj za kraj. Na času smrti dok je ležao u postelji došao mu je unuk Zvonko i rekao: „Drži se dide.“ Šjor Zvonko je na to odgovorio:“Malo sutra,“ i sklopio oči.

DOBRI DUH GRADA SINJA ZVONKO ŽAJA

SINJ KROZ PROŠLOST SINJSKE NOVINE SINJSKE NOVINE SINJ KROZ PROŠLOST

24

Klapa Sinj pjeva na prigodnoj svečanosti prilikom otvorenja i puštanja u rad zgrade Tehničko industrijske škole Ruđera Boškovića u Sinju ili kako su je stariji zvali „obrtne“. Nova zgrada je izgrađena na malonogometnom igralištu i otvorena je 1988.g., a s njenim otvorenjem otišle s u povijest čuvene barake obrtne škole i sama stara zgrada obrtne (Škola s praktičnom obukom „Prvi partizani“ op. a.) uz državnu cestu D-1.

Na Putu pazara jedno prohladno subotnje jutro sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća. U pozadini kamioni, popularni TAMIĆI puni sijena, a posred puta šjor Miro Podrug kad je bio mlad i lijep. U donjem desnom kutu fotografije Vina sa svojim šarmerskim brkovima.

SINJ KROZ PROŠLOSTPriredio: Vito PERIĆFoto: Jerko BLAJIĆI dalje kopamo po arhivi doajena sinjskog novinarstva Jerka Blajića. Njegovom milošću prilažemo vam pet fotografija na kojima su ovjekovječeni događaji iz nedavne prošlosti našeg grada. Na fotografijama su mnogi koji su i danas među nama, i prepoznati će se, a biće im i drago šta se vide kad su bili mladi. Evo primjerice, gospodin Miro Podrug uhićen objektivom na pazaru, pa klapa Sinj od kojih mnogi sad već imaju i blage sijede, pa evo i Dalmatinke koja je nažalost pokojna, i na kraju naš vječni šjor Ivo Filipović Grčić u svom stvaralačkom zanosu isprid stare kuće kod osnovne škole. E, da ne zaboravimo, tu je i stara vila di je sad porezna a prije bio dom zdravlja. Sića li se iko onih zdravstvenih zelenih debelih knjižica koje smo kroz malu ponistru davali teta Blaži Glavinović da nan udari pečat. A vidite kako je već onda počela nestajati lipa kamena ograda oko vile vjera još prije nego se počela preuređivat. Jesmo mi Sinjani poduzetnoga duha, a!!

SINJ KROZ PROŠLOST SINJSKE NOVINE SINJSKE NOVINE SINJ KROZ PROŠLOST

25

Pokojni šjor Ivo Filipović Grčić 1971.g. ispred svog starog ateljea i stana kod današnje zgrade klasične franjevačke gimnazije snimljen 1971.g.

Radnica za strojem u „majci i raniteljici“ kako su od milja tepali tvornici i predionici konca Dalmatinka. Slika je snimljena početkom 80-ih godina prošlog stoljeća.

Ovako je nekada izgledala zelena površina, mali đardin ispred vile Vjera u kojoj je u bivšoj državi bio Dom zdravlja, a danas je ispostava Porezne uprave. Ograda je prilično devastirana, a ovi stupići koji fale su završili sigurno na „boljem mjestu gdje im je ugodnije i toplije i nitko ih ne uznemirava.“

SINJSKE NOVINE KRITIČNO OKO

26

VREMEPLOV SINJSKE NOVINE

KRIZA, RECESIJA, ŠTO LI JE, A KAKO JE BILO PRIJE DVA DESETLJEĆA?!?!Priredio. Vito PER IĆ

Svi mi danas pričamo o krizi i recesiji, besparici i tak odalje. Svi smo u dugovima, dobar dio i u neimaštini doslovce, ali oni stariji sjetiti će se početka 80-ih godina prošlog stoljeća kad je velika kriza zahvatila bivšu državu. Tada je na mjesto predsjednice SIV-a (Savezno izvršno vijeće, odnosno Vlada SFRJ, op. V. P.) postavljena Milka Planinc koju je dopao „vruć kumpir2 u ruke. I onda su krenule mjere, kao što je redukcija struje, vožnja par-nepar, deterdžent, kava, ulje i drugi krizni artikli na bonove i slično. Naime , upalo se u nemilu krizu, pa su mjere bile drakonske, a s ove točke gledišta čak i smiješne. Zamislite da se gorivo lijevalo na crpkama u određene dane i to prema registracijskim oznakama zadnji broj par ni ili neparni. Tako je Marko kojemu je zadnji broj bio 7 lijevao gorivo u utorak, a njegov susjed Petar kojemu je zadnji broj bio 4 lijevao u srijedu. Majko mila koji raj za šverc. A potom, struja. Naime u određeno doba dana je jednostavno isključivana struja za potrebe kućanstava i tak ose štedjelo. Potom je po mjesnim zajednicama bila podjela bonova. Na papir otkucano strojopisom bilo je naznačeno koliko svako domaćinstvo može u određenoj trgovini predignuti kriznih gore pobrojanih artikala. Prema tome , ovo je sada mačji kašalj što je nekada bilo. Ali mi Hrvati smo žilavi, preživjet ćemo i ovo uz podsjetnik da nas nikada nije nitko milovao pa očito neće ni sada. Čisto da zabilježimo i podsjetimo, donosimo preslik jednog članka iz Vjesnika cetinske krajine vezanog za to doba kada nam je manjkalo ulja, cukra, kave i još koječega.

SINJSKE NOVINE KRITIČNO OKO

27

VREMEPLOV SINJSKE NOVINE

KRITIČNO OKO

RUBRIKA ZA KOMUNALNE PROBLEME

Priredili: Vito PERIĆ i Klaudija KRAJINA

Ovaj puta smo zabilježili dva dobra i dva loša primjera vezana uz komunalne probleme u gradu. Problem s prometnim znakom STOP koji je ubrzo i riješen, zatim problem s izvorom pitke vode u gradu , Odrinom, koji je također saniran nakon što smo se raspitali kod nadležnih kada će Odrina biti očišćena, jer smo najprije zatekli vrlo loše stanje Izvor nije bio u funkciji, a ispred slavine bilo je stajaće vode i otpada. Potom smo zabilježili problem s javnom rasvjetom, a onda smo se iznenadili kada smo u parku ugledali novu stazu, te dobili pojašnjenje da je to nastavak radova na generalnom uređenju Gradskog parka.

„Stop “ u grmu Prometni znak izričite naredbe „ Stop“ koji vozača upozorava na obavezno zaustavljanje nalazio se u grmu gdje ga nitko nije vidio a samim time vozači nisu mogli postupiti u skladu s njegovim značenjem. Na izlazu iz trgovačkog centra „Lidl „ i DM“ vozač je dužan zaustaviti vozilo i dati prednost prolaska svima koji se kreću cestom na koju on nailazi. Oni koji su smatrali da je zabavno uništiti prometni znak sigurno nisu mislili o tome da su svojim vandalskim činom ugrozili sigurnost brojnih sudionika u prometu. O srušenom znaku smo obavijestili Županijske ceste ispostavu Sinj gdje su nam odgovorili kako se oni brinu samo o državnim ali ne i lokalnim cestama te da je ovaj slučaj u nadležnosti komunalne službe Grada Sinja. Ipak najvažnije je da je sljedeći dan znak vraćen na svoje mjesto.

OdrinaIzvor Odrina je bio prilično zapušten. Sada je očišćen što i priliči izvoru s kojeg su Sinjani u prošlosti rado pili vodu. Sada je voda u svakom domaćinstvu, ali je lijepo nekada se napiti i s pitkog izvora. Izvor Odrina se spominje uz izvor Miletin još u vrijeme turske opsade Sinja 1715 godine.

Problemi s rasvjetomU jednom dijelu naselja u predjelu Ćosin potok, javna rasvjeta gori cijeli dan, dok na drugom dijelu rasvjete uopće nema. Isti je slučaj i na Suhaču gdje rasvjeta na području uz cestu D1 gori cijeli dan dok je na ostatku Suhača nema. Rukovoditelj sinjskog pogona HEP –a Dražen Šabić nam je rekao kako se radi o kvaru na kabelu vjerojatno o kratkom spoju. Kvar će biti što prije otklonjen. „Trenutno je prioritet postavljanje električnih stupova koje je bura srušila, kazao je Šabić. Srećom problem rasvjete je riješen te stanovnici mogu ponovno bez straha hodati svojom ulicom. Ali moramo napomenuti da ovakav slučaj nije prvi puta zabilježen. Naime, i prije smo znali viđati i čuditi se kako je javna rasvjeta u nekim dijelovima grada uključena preko dana. Iz HEP-a su to objašnjavali radovima na održavanju.

Nova staza u parkuU gradskom parku se nastavljaju radovi na uređenju prema otprije usvojenom projektu. Kaka je rekla pročelnica gradskog odjela za gospodarstvo Ankica Panza ovaj projekt je usvojen još prije nekoliko godina i dinamika radova je usklađena sa osiguravanjem sredstava. Tako je nedavno napravljena i staza u dijelu parka do stambenih zgrada na rubu prema gradskom kinu. Staza je duga 120 metara a za njenu gradnju utrošeno je 65.000 kn. Uz stazu će do proljeća biti postavljeni i kandelabri te klupe. V.P.

ČITATELJI PIŠU SINJSKE NOVINE

28

PARKING U CENTRU GRADAKad je Grad Sinj prije nekoliko godina osnovao trgovačko društvo Kamičak i time uveo naplatu parkinga na području grada nitko nije bio baš presretan. Odmah se pojavio problem kod naplate na kućicama jer nitko nije brojio broj vozila koja su ulazila i izlazila s obzirom na broj predviđenih parkirnih mjesta. Kada su odlučili i ostatak uže gradske jezgre pretvoriti u parkiralište počele su noćne more svih vlasnika limenih ljubimaca čija je adresa unutar četiri mosta. Iako je bilo primjedbi da bi stanare trebalo osloboditi plaćanja Grad je izašao u susret i odredio parkirališnu tarifu od 30 kuna mjesečno, što iznosi kunu dnevno. Djelatnici Kamička ne obilaze svaki dan sva parkirna mjesta već to rade po nekom svom rasporedu. Tako da neka ulica dođe na red svakih nekoliko dana. Prsten koji čine ulice Put Petrovca, Petrovac i Istarska ulica ima tridesetak označenih parkirnih mjesta i oko njih je uvijek neka gužva zbog blizine peškarije, pijace, suda…Kroz jutro je tim prstenom velika gužva i parking se ne kontrolira, što je donekle prihvatljivo, ali se problem javlja kad se isto dogodi iza podneva kad peškarija opusti, pijaca isprazni, a parkirna mjesta i dalje zauzeta. I tu problemi počinju. Stanari koji su platili parking ne mogu naći parkirno mjesto u popodnevnim satima zbog automobila koji nemaju plaćeno parkiranje. Stanje je lako utvrditi jer su svi koji kupe parkirnu kartu dužni istu ostaviti na vidljivom mjestu. Postoji mogućnost i plaćanja sms-om ali je zaista teško za povjerovati da su baš svi vlasnici desetak automobila parkiranih na potezu od početka ulice Put Petrovca pa do zgrade suda parkiranje platili sms-om. Kad prođe djelatnik Kamička svakih desetak dana tom ulicom, napiše koju kaznu odmah je situacija realnija i parkirališta su prazna tako da se zaključak o stvarnom broju plaćenih parkiranja sam nameće. Pored navedenog problema postoje još neka pitanja na koja nije moguće dobiti odgovor u Kamičku:

- Zašto Kamičak naplaćuje uslugu koju nije u mogućnosti pružiti?- Koliko stanara grada plaća parkiranje, a koliko ih je oslobođeno od toga jer smatraju da im je ulica dio okućnice? - Za koga je predviđeno radno vrijeme ureda Kamička koje je samo kroz jutarnje sate, a subote se ne rade iako je navedeno da su radne? (nisu baš svi nezaposleni i u mirovini)

Vlasnik Limenog Ljubimca

PISMA ČITATELJAJedna čitateljica koja se simpatično potpisala kao Vlasnik Limenog ljubimca poslala nam je pismo uz fotografije, a na temu probleme parkiranja u središtu grada. Zahvaljujemo prije svega na tekstu, jer kako smo već od prvog broja naglašavali, ove novine su i vaše i pozivamo vas da nam šaljete primjedbe, prijedloge i sugestije. Objavljujemo tekst u cijelosti, a nadamo se da će prozvani odgovoriti te da će se ovaj problem parkiranja riješiti u što skorije vrijeme.

VAŠE PRIČE, SLIKE I

PRIMJEDBE ŠALJITE NA

e-mail: [email protected]

SINJSKE NOVINE DRUŠTVO

29

ČITATELJI PIŠU SINJSKE NOVINE

Piše: Klaudija KRAJINAFoto: Sinjske novine

U vrijeme održavanja Božićnog humanitarnog sajma Caritasove volonterke su nam u razgovoru naglasile potrebu što skorijeg osnivanja pučke kuhinje u gradu Sinju: „Tijekom cijele godine pomažemo 70-80 obitelji. Već dugo se osjeća potreba da se blagovalište otvori, jer jedan šećer, ulje ili brašno nije dovoljno da se prehrani obitelj, potreban im je topli obrok.“ Tim tragom smo krenuli kako bi otkrili da li je u Sinju zaista potrebna pučka kuhinja.Odgovor smo zatražili od ravnatelja Centra za socijalnu skrb Sinj Augustina Domazeta: „Osnivač pučke kuhinje nije Centar za socijalnu skrb već jedinice lokalne samouprave. Osnivač određuje tko će biti korisnik kuhinje. Prema izvješću za 2010. Centar za socijalnu skrb ima 463 korisnika od kojih je 220 samačkih obitelji i 243 višečlanih obitelji. Treba naglasiti da taj broj obuhvaća korisnike sa područja bivše općine Sinj. Svaka je pomoć dobrodošla pa tako mislim da bi i osnivanje pučke kuhinje pomoglo mnogima. Mislim da bi od kuhinje u koju bi korisnici osobno dolazili bilo potrebnije dostavljati hranu osobama u udaljenijim mjestima npr. Gljevu ili Rožama gdje ima dosta samaca. Naravno takve usluge su skupe jer osim obroka potrebno je platiti i uslugu dostave.“Što u Gradu Sinju misle o potrebi osnivanja pučke kuhinje saznali smo od zamjenika gradonačelnika Zorana Vujanovića. „Pitanje osnivanja pučke kuhinje u Gradu Sinju kompleksnije je nego što se to možda čini na prvi pogled. Nesporno je da bi kuhinja bila dobrodošla kako bismo jednom broju naših sugrađana i obitelji koji žive u velikoj materijalnoj oskudici mogli pomoći i na ovaj način. Već smo na ovu temu nekoliko puta organizirali sastanke predstavnika Grada Sinja, Centra za socijalnu skrb u Sinju, Crvenog križa, Caritasa te civilnih humanitarnih udruga s područja Sinja. Međutim, na putu od ideje do realizacije pojavljuju se brojne prepreke. Naime, da bi kuhinja uopće mogla funkcionirati potrebno je, pored ostalog, prethodno osigurati minimalno tehničke i organizacijske uvjete za njen rad, k adekvatan prostor, kadrove i opremu te, za sve to osigurati financijska sredstva. Što se tiče novčanih sredstava za ovu namjenu, Proračunom Grada za 2012. godinu ista nisu predviđena, jer nam smanjeni proračunski prihodi zbog poznatih gospodarskih i recesijskih razloga ne omogućuju da na rashodovnoj strani predvidimo ovakvu stavku koja bi po nekim grubim procjenama iznosila oko 1.000.000,00 kuna. Dakle, ideja o osnivanju pučke kuhinje u Gradu Sinju je hvalevrijedna, ali trenutno neizvediva. To, međutim, ne znači da Grad ne skrbi o svojim socijalno ugroženim sugrađanima, jer se svake godine iz Proračuna

kroz Program socijalne skrbi transferira oko 3.000.000,00 kuna za razne vidove socijalne skrbi i pomoći. Dok se ne realizira ideja o osnivanju pučke kuhinje, mišljenja sam da bismo problem o kojem govorimo mogli ublažiti sufinanciranjem troškova pripreme toplih obroka i organizacijom dostave starijim i nepokretnim osobama odnosno našim najugroženijim sugrađanima u suradnji sa Crvenim križem i Caritasom,“ rekao je VujanovićStručni suradnik za socijalnu skrb, prosvjetu, predškolski odgoj i sport Grada Sinja, Goran Perić rekao nam je kako se broj korisnika socijalne pomoći kreće oko broja 250. „Ukoliko osjeti da je potrebno osnivanje pučke kuhinje Socijalno vijeće Grada Sinja bi trebalo donijeti odluku o tome. U tom slučaju ja sam prvi za osnivanje pučke kuhinje. Mislim da bi od pučke kuhinje bilo bolje organizirati dostavu obroka starijim i nepokretnima koji ne bi ni mogli doći u pučku kuhinju kad bi i postojala. Kad bi se pučka kuhinja otvarala trebalo bi uključiti i druge susjedne općine,“ kazao je Perić. Kakva su iskustva Crvenog križa u Sinju i da li i oni smatraju da je došlo vrijeme da se u Sinju otvori pučka kuhinja saznali smo od ravnatelja Ante Omrčena. „Već duže vremena se osjeća potreba da se osnuje pučka kuhinja. No u tom ostvarenje su se ispriječile financije jer je trošak osnivanja velik. Potrebno je osigurati prostor i stalne zaposlenike. Mislim da bi na području Cetinske krajine bilo najmanje 100 korisnika kuhinje,” smatra OmrčenCentri za Socijalnu skrb prema Zakonu o socijalnoj skrbi pružaju korisnicima savjetovanje, pomaganje u prevladavanju posebnih teškoća, pomoć za uzdržavanje, pomoć za podmirenje troškova stanovanja, jednokratnu pomoć, doplatak za pomoć i njegu, pomoć i njegu u kući, osobnu invalidninu, osposobljavanje za samostalan život i rad, skrb izvan vlastite obitelji i druge pomoći ali ne i topli obrok. Grad Sinj, Caritas Sinj i Crveni križ nemaju dovoljno financijskih sredstava za osnivanje pučke kuhinje, pa onima kojima je potreban topli obrok veće danas ne ostaje ništa drugo nego čekati neka bolja vremena.

TREBA LI SINJU PUČKA KUHINJATko se sjeća najave otvaranja pučke kuhinje prije dvije godine. Ideja koja traje još i prije aktualne vlasti, ponovo je zbog sve težih prilika u kojima živimo, postala aktualna. Istražili smo i pitali one u gradu koji se bave „socijalom“ ima li potrebe za otvaranjem pučke kuhinje.

PRIČA SINJSKE NOVINE SINJSKE NOVINE PRIČA

30

DVIJE PRIČENaš stalni suradnik i redoviti čitatelj Slaven Kardoš-Učitelj dobio je napadaj inspiracije tijekom prošlog mjeseca uslijed stalnih nestanaka električne energije u dijelu grad gdje i on živi, a također ga je inspirirao i smrad iz septičkih jama što je uz lošu struju vječiti problem u tom dijelu grada. Stoga je sjeo za računalo i napisao dvije priče.

Piše: Slaven KARDOŠFoto: Ariva SN

„Jesi li gotov sa kupanjem. Nisi bio u g… Znaš da nam jama opet curi“ viče Ona.

„Ma vid bogati! Onda ja moram ugraditi nekakvi aparat koji će mi kazati kada se prestati tuširati , kada sr…., pi…… Ma, plaćama li ja sve one silne obveze spram komunalnog poduzeća? „

„Jesi, ma nama jama curi priko puta i smrdi.“

„E, onda da ja lipo to sve otkažem i iza kuće posijem dva tri reda kukuruza i lipo se… po guštu, a ne u stravu koliko ću vode potrošiti i oće li mi curiti jama. Najbolje da mi oteće prostata pa da me pumpaju u bolnici.“

„Ma ne ljuti se. Ajde izlazi i ne zaboravi zatvoriti vodu. Ma znaš da imamo besplatno godišnje ispumpati jednu fekalku, a ostale plaćamo.“

„Lipo bogami, lipo, ne može biti lipše. Oni šta imaju kanalizaciju guštaju.Ne pensaju, nemaju probleme ka šta imamo mi koji nismo priključeni na kanalizaciju. A plaćamo sve ka i oni.

Ma mući me samo jedan mali problemčić. Evo gledam račun šta mi ga je „mali „ stavi šoto vrata.

„VODOVOD I ČISTOĆA“d.o.o. SINJ

Slijed adresa,tele/ fax

OIB:…….

Račun (R-1)br…..

Onda svi oni podaci o meni, datumi računa, dospjeća šifra itd.

Slijedi Opis

1.fiksni dio cijene

2.Smeće

3.Vodoopskrba

4. Odvodnja

5.Naknada za korištenje voda

6. Zaštita voda

7. Pročišćavanje otpadnih voda

I tako naslagano je sedam (7) smrtnih grijaha koje ukupno koštaju 485 ,25 kn

I sada gospodi iz „VODOVODA I ČISTOČE“ I NJIHOVIM VLASNICIMA POSTAVLJAM PITANJE: Ako sam ja platio gore navedenu sumu za navedene „troškove“ ima li vaša firma odgovarajuće obveze prema meni? Pitate se .. kakve.?Evo gospodo da vas podsjetim . Ako moj susjed ima račun od 174,18kn, zar se ne nameće logično pitanje: Imate li četir puta veću obvezu prema meni? On ima pravo ispumpati jednu fekalku, a zar ja nemam pravo četiri. Ja sam četiri puta više plati.o, četiri puta više vode sam potrošio i četiri puta brže se napunila moja jama.

A onda, pitanje SANITARNOJ INSPEKCIJI: navodno septičke jame trebaju biti nepropusne.

Ako je tako ,zašto se nitko nije upitao kako da i nakon 30 godina nikako nisu ispunpavane septičke jame iako u zgradama žive ljudi sa svim biološkm potrebama.?

I tako su naši ljudi , da bi izbjegli plaćati godišnje 3-4 fekalke, lijepo napravili prelive i fekalije teku kanalima, potocima, asfaltom, ulicama. Teku -teku lagano stvarajući laganu smrdljivu skramu po cestama . Arome razne „rastvarajuće“ spize šire se okružjem . Bakterije i ostali nam sitni neprijatelji zdravlja guštaju u blagodatima koje im pruža loša organizacija jedne firme. Krenite put Karajkove Lokve, Kuka, Batonovom, Miletinom i Ćosinim potokom……i začepite nos.

A vozačima fekalke i njihovim pomagačima sve pohvale jer su kao Don Kihote u ovom poslu pokrivajući područje od Vrlike do Trilja..Kada bi grad više ulagao u izgradnju kanalizacijskog sustava onda bi bio i zdraviji i ljepši, a ovako su pojedini dijelovi kao kloaka.

„JESI LI GOTOV S KUPANJEM!“

PRIČA SINJSKE NOVINE SINJSKE NOVINE PRIČA

31

Piše: Slaven KARDOŠ-UČITELJ

Kada je u noći sa 9. Na 10. srpnja 1856.g. u mjestu Smiljane kod Gospića zaplakalo novorođenče nitko nije znao da će to dijete osvijetliti cijelu zemaljsku kuglu. Ali bi tako. Naš se mali Nikola već u ranom djetinjstvu pokazao kao inovator, mudar i radoznao. Životni put ga je odveo u Ameriku koja mu je pružila mogućnost za istraživanja, proučavanja i inovacije. Mnogo je njegovih izuma i

patenata bez kojeg bi današnji svijet i način života bio nezamisliv.Ali ovaj puta ćemo o električnoj energiji. Bez nje ne možemo skoro ništa. Sva aparatura i uređaji su ovisni o njoj. No, da li smo svi jednaki u korištenju te blagodati koju izumi Nikola.Nismo. Čim ojača vjetar ili malo jače zagrmi, dio naselja od Radošića, Pavića, dio Batonove ulice, Šimci, Karaguša, Suhač pa sve do Bitelića ostane u mraku, u onom prije Nikole. Ako struje nema dulje vrijeme jedan dio naselja ostane i bez vode jer crpke ne rade. Pohvalno je od radnika HEP-a što pokušavaju popraviti kvar, ali njihovi napori često ne uspijevaju, pa struja u jednom danu

nestane i dođe. I tako po dvadesetak puta. Možete misliti kako aparati u kućama i stanovima „uživaju“. Tako je bilo i oko 6. siječnja kada je bila olujna bura. „Žice dodiruju grane stabala“ kažu neki. Dobro a zašto je nestalo i idućih dana kada nije bilo ni „ćuva“ vjetra?Zašto sam napisao ovu pričicu? Ma urtalo me kada sam gledao rukometnu utakmicu i vidim na parketu, na reklamnim panoima da je sponzor HEP. I taman nestade

struje. Dobro je to sponzorirati naš sport, ali bi ja htio redovnu i sigurnu struju kao što mi piše u ugovoru kojeg sam potpisao sa HEP-om. Ja svoju obvezu prema HEP-u ispunjavam redovno i točno (Članak 10. Ugovora). To očekujem i od njih. I u ime svih korisnika na ovom elektrovodu mislim da bi moglo doći do građanskog neposluha. Kažu da bi za izmjenu ovog elektrovoda trebalo puno novaca? Koliko? E da se u strukturama HEP-a nije mnogo trošilo na svašta, je. Ta sjetimo se otpremnina koje su za nas „obične“ ljude bili nedostižne kao i mnoge druge beneficije. Mogu prihvatiti „višu silu“ (prema članku 15. Ugovora) kada cijelo područje ostane bez struje, ali ne mogu prihvatiti da ta „viša sila“ djeluje samo na ovom elektrovodu. I dok okolo sve svijetli „viša sila“ se sa nama poigrava i do 20 puta u jednome danu. E tu ja više ne vjerujem u „višu silu“ već u HEP-ovo neulaganje . Tu je kriv ljudski faktor. Ili je „đava u volu ili u desnom kolu“ kaže stara izreka, ali neprihvatljivo je da čovjek u 21. stoljeću ćirka pred petrolejkom i nosi vodu u kantama sve zbog nečijeg nemara i neodgovornosti u upravi HEP-a.

OVAJ SLUČAJ NE BI RIJEŠIO NI NIKOLA TESLA

Naš stalni suradnik ponukan čestim kvarovima i prekidima u napajanju električnom energijom u dijelu grada gdje on i još nekoliko stotina obitelji žive napisao je jednu pričicu s nadom da će je pročitati i „nadležni“, kako se to običava kazati.

NAŠ SVIT SINJSKE NOVINE SINJSKE NOVINE NAŠ SVIT

32

Piše i foto: Vito PERIĆ

Idemo redom, predstavite se.Ivana Radan – Đova, 26 godina profesorica glazbene kulture, pjevam, radim nestalno, čekam za stalno.Tino Porobija završeni trgovac iz Gale, 26 godina, privremeni konobar i stalni pjevač.Bruno Vujanović iz parka, godina preko 20, zamrznuti student, odmrznuti glazbenik.Matea Sučić 17 mi je godina tek, učenica iz Brnaza, pjevačica iz ljubavi.Kako je sve počelo?Prijavili smo se na audiciju u Sinju, prošli, i prvi nastup je bio u desetom mjesecu u Zagrebu,“ počela je priču Đova. Kakva su vam iskustva otprije u glazbenom svijetu?„Ja sam svirala klavir u crkvi,“ kaže Matea, „ja pivan i sviran cili život,“ dodaje Đova, „ja sam ka dite nastupa na dječjim festivalima,“ nastavlja Tino, „a u mene je cila familija sviračka i ja sam upa to kolo,“ završava Bruno.Kako je sve to skupa izgledalo na televiziji, što se događa tijekom snimanja i iza kulisa?„Postoji procedura, sve je pomno isplanirano, zapisano napisano, ali u isto vrime ležerno i opušteno, zafrkancija non-stop. Probe nedjeljnom 8 tad su bile probe garderobe i tu je bilo smija), ponedjeljkom i utorkom, a onda snimanje. Uživancija je bila surađivat is vrhunskim pratećim glazbenim sastavaom i Nikšom Bratošem koji je pravi profi i dosta jednostavan lik, a naravno tu je i Miroslav Škoro, opušten i zapravo zabavan voditelj, hahaha,“ priča Đova. „Svi smo se družili, sve ekipe su bile raspoložene, i nakon prvog susreta bilo je kao da se poznajemo godinama. Bratoš nije strog, Škarica se onako držao rezervirano, ali vrlo susretljiv. Imali smo smještaj u malom hotelu Fala odmah kod zgrade HRT-a i ostali smo s nekim ekipama u vezi i danas,“ dodao je Tino. Inače svih četvoro su se složili da je i Zorica Kondža definitivno bila najrealnija u svom radu u žiriju, te iako je iz naših krajeva, vrlo je pošteno i objektivno pristupila ocjenjivanju. Pokazala sa zaista pravom

profesionalkom.I jeste li na kraju kad sve zbrojite zadovoljni?„Činjenica da smo od 16 ekipa koje su nastupile showu bili drugi dovoljno govori. Isto tako zadovoljni smo jer smo svojim nastupom osigurali 10.000 kn humanitarne

pomoći koje će biti uplaćene na račun naše sinjske udruge tjelesnih invalida UTIS. To nas ispunjava posebnim zadovoljstvom. Promovirali smo sebe, možde nešto i napravimo u tom smislu, mislim na glazbene karijere, lijepo smo se družili, stekli iskustva i prijatelje,“ odgovorila je Đova, a kolege su klimanjem glava potvrdili njenu izjavu te zamolili da je stavimo kao zajedničku.

PJEVAMO IZ LJUBAVIČetvoro mladih i nadarenih glazbenika iz našeg kraja, Ivana, Bruno, Matea i Tino tjednima je plijenilo pažnju sinjske javnosti i nedjeljom poslijepodne mnogi su ostajali prikovani uz male ekrane te pratili natjecanje „Pjevaj moju pjesmu“ i navijali za naše cure i momke. Uspjeli su dogurati do finala ovog TV-showa koji je imao i humanitarni karakter. U finalu su časno poraženi od ekipe Vinkovaca, ali svojim nastupom, ležernošću, šarmom i kvalitetom osvojili su mnoge ne samo u Sinju nego i u Hrvatskoj. Naše novine prve ekskluzivno donose razgovor sa našim slavujima i slavujkama .

NAŠ SVIT SINJSKE NOVINE SINJSKE NOVINE NAŠ SVIT

33

PJEVAMO IZ LJUBAVIČetvoro mladih i nadarenih glazbenika iz našeg kraja, Ivana, Bruno, Matea i Tino tjednima je plijenilo pažnju sinjske javnosti i nedjeljom poslijepodne mnogi su ostajali prikovani uz male ekrane te pratili natjecanje „Pjevaj moju pjesmu“ i navijali za naše cure i momke. Uspjeli su dogurati do finala ovog TV-showa koji je imao i humanitarni karakter. U finalu su časno poraženi od ekipe Vinkovaca, ali svojim nastupom, ležernošću, šarmom i kvalitetom osvojili su mnoge ne samo u Sinju nego i u Hrvatskoj. Naše novine prve ekskluzivno donose razgovor sa našim slavujima i slavujkama .

Kad smo već kod nastavka glazbene karijere kakvi su vam planovi?„Ja sam snimila pjesmu i spot, mislim da će se uskoro vrtjeti na radiju i na nekim portalima. Moj projekt vodi Marko Tomasović,“ počela je Matea. „Još ništa ne znam,

možda bude možda ne. Ajmo se strpjeti, pa ako bude nešto pametno onda ću kazati,“ rekla je Đova, a slično je pojasnio i Tino: „Također sam u fazi čekanja i razgovora. Ukoliko bude nešto dobro, evo obećavam Sinjske novine će imati ekskluzivu.“ Bruno već radi sa svojim bandom Marshal. „Imamo svirke, nešto u Sinju, evo sad su nas zvali u Kaštela, pripremamo se u Njemačku na moto-

party. Dakle može se kazati da radimo. Snimili smo spot koji je imao dobru prođu, imao je puno lajkova. Eto ga toliko od mene za sada,“ rekao je Bruno te dodao što se tiče karijere u Sinju tu su imali samo jedan poziv iz kafića Best gdje su nastupali na karaoke showu i od tada ih više

nitko ne zove nigdje ( hahaha op. p.).Sada jedno tračersko pitanje. Ima li istine u priči o vezi Bruna i Matee?„Ja imam samo 17 godina i ne bavim se takvim stvarima. To su samo laži i podmetanja. Još čekam princa,“ odgovorila je uz smijeh Matea. „Pazite, o slijedećem se radi. Počela je padati gledanost emisije, i scenaristi su morali na brzinu izmisliti nekakav trač, sapunicu … Tako su ubacili priču o Matei i meni kako bi se podigla gledanost, i svi su sjedili ispred TV-a i grizli nokte kako će proći ta fatalna ljubavna priča,“ dodao je Bruno kojeg ostatak ekipe smatra glavnim za stvaranje humorističnih situacija.Inače svih četvoro kažu kako se prije ovog nastupa na HTV-u nisu družili, tek su se površno poznavali. Namjeravaju se prijaviti i slijedeće godine, a što se tiče utiska koji su ostavili među ostalim ekipama i ljudima s televizije, kažu kako su bili zabavna ekipa, uvijek spremna na šalu. Jedna njihova poštapalica koju su izmislili na tonskim probama postala je općeprihvaćena i sve su je ekipe koristile, pa čak i ekipa s HTV-a. Ona glasi ovako: „Što reći koju posluku porati kome?“ Naravno radi se o igri ispremiješanih slova u riječima. Što se tiče zgoda i nezgoda na snimanjima, ispričali su nam kako je Đova bila zadužena za tekstove jer ih je najbolje pamtila, a ona sama je skrušeno priznala da je ipak imala šalabahterić za nedajbože. Matea i Bruno su najviše pozornosti posvećivali koreografiji, a Tino je stalno pjevao i pjevušio. Jednom je prilikom Bruno koji je dobar imitator nazvao organizatora snimanja i predstavio se kao Bratoš te istim glasom kojeg je „skinuo“ rekao da se mijenja termin proba. Nastala je strka, ali Bruno je rekao da se radi samo o šali

kako ne bi bilo posljedica. Četvoro slavuja će, nadamo se, nastaviti svoje karijere i biti uspješni kao i do sada ma čime se bavili, ali svakako glazbom iako su prilike na estradi sve teže i zahtjevnije zbog recesije. I za kraj smo ih onako usput pitali što misle o gospodarskim prilikama u našoj zemlji na što su se svi slatko nasmijali. Taj smijeh daje nadu i budi optimizam.

SINJSKE NOVINE

34

SINJSKE NOVINE KULTURA

35

Iako je bilo manje posjetitelja nego prošlih godina, što zbog hladnoće, što zbog rukometa (Srbija:Hrvatska) ipak se može navesti da je i ove godine Noć muzeja u Sinju bila dobro organizirana. Posjetitelji su šetali od Muzeja cetinske krajine gdje su razgledavali stalni postav uz stručno vodstvo, i gdje je bio priređen i glazbeni program, do galerije Sikirica gdje je bilo niz zanimljivih programa. Između ostalog projekcija dva filma od kojih je jedna i premijerno prikazan u Sinju, a to je animirani film Duga, autora Joška Marušića poznatijeg kao karikaturista nego sineasta, te film udruge S.U.K. Sinj i zašto ga volim. U glazbenom dijelu programa nastupio je gitarista Dinko Šarić, naš sugrađanin koji već godinama svira gitaru posebnom tehnikom i plijeni pozornost vrhunskom izvedbom. Također je postavljena i intrigantna instalacija “24 sata”

mlade umjetnice Ivane Poljak koja je već izlagala i to uspješno u galeriji Galiotović. Posjetitelji su na kraju zadovoljni i to u sitne sate napustili kulturne ustanove, pa možemo konstatirati da je Noć muzeja i ove godine položila ispit.

V. P.

NOĆ MUZEJA 2012.

U organizaciji Kulturno umjetničkog središta krajem prosinca i početkom siječnja održana je kreativna radionica obnove starog namještaja i antikviteta. Radionicu je vodio naš sugrađanin Ognjen Kolak, koji se već desetljećima bavi obnovom starog namještaja. Interes je bio dobar i desetak polaznika je tijekom tri tjedna učilo kako obnoviti staru stolicu, glazbeni instrument, noćni ormarić, škrinju i druge predmete koje su ponijeli sobom. Polaznici su više nego zadovoljni radionicom i izrazili su nadu da će se ovakva aktivnost nastaviti i na proljeće.

V.P.

KREATIVNA RADIONICA U GALERIJI SIKIRICA

KULTURA SINJSKE NOVINE SINJSKE NOVINE KULTURA

36

Piše: Mate MALEŠFoto: Mate MALEŠ i arhiv udruga S.KU.P. i S.U.K.

Bivša vojarna Ivaniša Nelipića smještena je u centru grada na prostoru od više od 40.000 m2 na kojem se nalazi desetak derutnih zgrada. Još 1991.g. tu je bila smještena JNA, a vojarna je nosila ime narodnog heroja Tadije Anušića. Nakon što je JNA otišla iz Sinja u vojarnu ulazi Hrvatska vojska i vojarna od tada nosi ime kneza Ivaniša Nelipića. Nakon što je 2004.g. proglašena neperspektivnom za potrebe OS RH vojska je napušta, te ovaj prostor ostaje bez straže. Tada počinje opća pljačka i devastacija. Sve što se iz vojarne moglo odnijeti odneseno je, a ono što se nije uspjelo ukrasti, razbijeno je. Danas je vojarna sablasno mjesto, kao iz nekih postapokaliptičnih filmova. Oronule zgrade i zapušten okoliš, koji je ipak malo očišćen krajem 2011. od strane dvije grupe radnika u sklopu javnih radova, danas imaju potpuno drugu namjenu. u jednoj od zgrada okupljaju se narkomani, naši sugrađani šeću pse, a neki školarci se skrivaju po zgradama kompleksa izigravajući članak 11. Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda. Pregovori traju dugoVeć dugo traju pregovori između nekoliko vlasti na lokalnoj i državnoj razini o tome što će s ovim prostorom učiniti. Interes postoji, ideje postoje, a spominju se i potencijalni investitori, što ostavlja nadu da će se ovaj vrijedan prostor kad-tad pametno iskoristiti. No, jedan mali dio prostora već se tri godine pametno iskorištava. Članovi udruge S.U.K. uselili su se u vojarnu skvotiranjem jednog manjeg objekta u centru kompleksa 2009. g. Tu su osigurali sebi prostor za rad i izdavanje časopisa Uglas koji je izašao u ograničenoj nakladi u studenome 2009. i koji i sada izlazi, iako neredovito, jer je netko u prostorije provalio krajem 2010. i potpuno ih uništio, te privremeno onemogućio daljnji rad na časopisu. No S.U.K.-ovce ovo nije demoraliziralo. Udruga je ubrzo u krugu vojarne organizirala i koncert nadarenog sinjskog glazbenika Mislava Norca i gostiju, te počela s uređivanjem prostorija za druge aktivnosti. Sredinom 2010. i članovi udruge S.K.U.P. pokazuju interes za ovaj prostor nakon čega počinje zajednička suradnja udruga i ulazak u susjednu veću zgradu. Organizirani su razni kulturni i glazbeni događaji: ‘’Underground electro party’’ koji je promovirao mlade

sinjske Dj-eve, projekcije filmova koji se bave zaštitom ljudskih prava i socijalnim temama, a prikazani su i neki filmovi sinjskih autora. Održana je i književna večer, nastupi glazbenih sastava raznih žanrova, a najveća podrška u promociji je pružena sinjskim sastavima. Neki događaji su imali humantarni karakter, pa je tako sav prihod od prodaje ulaznica za ‘’Groove factory’’ održanog 19.veljače 2011. i od Maskenbala održanog 8. ožujka 2011. uplaćen u humanitarne svrhe, za liječenje jednog našeg sugrađanina. Inače, svaki eventualni višak novca udruge ulažu u nove projekte, prostorije i opremu. Tako su vremenom uložile znatan trud i novac da bi se i novi zauzeti prostor adekvatno uredio, ali je većina postignutog propala početkom 2011. kada je netko nepoznat napravio veliku štetu u novouređenom većem objektu. Razbijen je drveni šank, ukradena je sigurnosna mreža sa stropa, nestao je dio alata, a razbijani su i zidovi i stepenice. Šteta je iznosila više tisuća kuna, a svemu je izvještena PP Sinj, no počinitelji nažalost nisu pronađeni.Ministar obrane dao odobrenje S.K.U.P-u i S.U.K.-uKako je ovaj prostor u spomenutom razdoblju još bio pod MORH-om, dano je usmeno odobrenje nadležnih iz vojne policije za korištenje prostorija, a kasnije i pismeno odobrenje od tadašnjeg ministra obrane Davora Božinovića, čime je nazočnost udruga postala legalna. Situacija se popravila nakon što je Vlada RH 3.kolovoza 2011. donijela odluku o darovanju vojarne Gradu Sinju. Tada su udruge tražile od Grada da im se prostor preda na trajno korištenje, što se nakon pregovora pretvorilo u privremeno korištenje. To bi značilo da udruge prostor mogu koristiti sve dok se konačno ne definira koji se sadržaji u ovom prostoru zaista mogu nalaziti, odnosno

VOJARNA IVANIŠA NELIPIĆA, ZLATNI RUDNIK, MJESTO ZABORAVA ILI NEŠTO TREĆE?Naš suradnik je istražio što se događa sa bivšom vojarnom Ivaniša Nelipića (ex Tadije Anušića) koja unatoč obećanjima, razgovorima i pregovorima te nizu debata u javnosti i na političkoj sceni još uvijek stoji neiskorištena, i što je najgore propada u svim svojim resursima.

KULTURA SINJSKE NOVINE SINJSKE NOVINE KULTURA

37

dok prvi investitori ne krenu s bagerima. Kao rješenje se zasad spominje gradnja staračkog doma, te izmještanje nekih javnih službi. Rješenje o privremenom korištenju je dogovoreno jer je zajednički stav obiju strana , izvršne vlasti i udruga, da je prioritet otvaranje novih radnih mjesta, a da će se s vremenom za udruge pronaći drugi prikladan prostor. No, čitav problem oko vojarne i njenog osvajanja za vrijeme mira proizlazi iz više razloga Jedan od razloga je taj što je Dom mladih privatiziran i komercijaliziran, a nije se pronašla zamjena za taj prostor koji je cijelo desetljeće bio središte kulturnog života Sinja Grad-Vojarna-Dom mladih, što gdje, kako, kamo i zašto?Sada Grad ima nekakve prihode od zakupnine tog prostora, tamo je zaposleno u privatnoj tvrtci koja je u najmu disco kluba nekoliko konobara i DJ, a prostor i programi su promijenjeni u potpunosti. Tamo sada nastupaju Colonia, Jelena Rozga, Seka Aleksić i drugi slični izvođači. I to je u više manje u redu, takva su vremena (ili bolje rečeno nevremena). Klub ima svoje goste, gazda ima valjan ugovor, vjerovatno i neku računicu koja mu omogućuje pozitivno poslovanje, pa dok ugovor ne istekne, ništa se ne može učiniti na vraćanju Doma u prvobitnu namjenu. (o prvobitnoj namjeni Doma Mladih opširnije se pisalo u prošlom broju Sinjskih novina.) Jedan od razloga za stavljanje bivše vojarne u funkciju je i u tome što su poboljšanjem standarda svima postali dostupni suvremeni oblici komuniciranja preko interneta i društvenih mreža, pa sada svi mogu vidjeti kako se kultura razvija u drugim dijelovima Hrvatske i svijeta. Jednostavno se dolazi u kontakt s drugim udrugama, umjetnicima i kulturnjacima i dogovara zajednička suradnja. Glazbeni instrumenti su postali dostupni zbog otvaranja trgovina glazbenih instrumenata u Sinju i Splitu, i to od najpoznatijih proizvođača glazbene opreme, po povoljnijim cijenama nego prije. To je potaklo velik broj mladih da osnuju glazbene sastave, a onda da s vremenom publici prezentiraju svoj rad. Kako je u kafićima zabranjena glazba u živo, potreban je prostor koji će omogućiti nastupe tijekom cijele godine, a za to je vojarna idealna. Otvara se mogućnost i uređivanja jedne prostorije za probe bendova. Postoje i mnogi drugi razlozi, kao što su konstantna prigovaranja na masovna okupljanja mladih iza škole i na vodoskoku vikendom i konzumaciju alkohola. To je moguće djelomično riješiti otvaranjem prostorija vojarne za vikend i njihovo sklanjanje s ulice. Na taj način se ne bi mogao sam po sebi riješiti problem mladih s alkoholom, ali bar bi bili na jednom mjestu u kojem bi bilo lakše voditi kontolu nad njima, pa i vršiti edukaciju o štetnosti poroka, te im ponuditi i nekakav drugi sadržaj kao alternativu istima.Trenutna vlast, ali i bivši gradonačelnici, zamjenici gradonačelnika, pročelnici i službenici zaduženi za kulturu prepoznali su ozbiljnost rada ovih udruga i rezultate na području kulture. To je razlog zbog kojeg je ova vlast dala povjerenje udrugama da prostor iskoriste za svoje aktivnosti. I s policijom je suradnja uglavnom korektna. Uglavnom, jer ni u policiji nisu za sada sto

posto sigurni kako se postaviti prema ovom slučaju. A sada malo statistike. U vojarni su do sada organizirana dva koncerta klasične glazbe, a to su koncert Mislava Norca i gostiju, te koncert Josipe Vrce. Održane su i dvije projekcije filmova, jedna književna večer, te tri koncerta elektronske glazbe. Održana je i jedna zabava za Noć vještica, Maskenbal, festival amaterskih rock sastava, te još tri rock koncerta s više izvođača. Izdano je i nekoliko brojeva časopisa UGLAS na kojima se radilo u vojarni, organizirana zabava je za Badnju večer, te doček Nove 2012. Udruge S.U.K. i S.K.U.P. imaju 30-tak aktivnih članova, te još oko 30 osoba koje nisu članovi udruga, ali stalno ili povremeno sudjeluju u projektima. U suradnju s udrugama nedavno su se uključili i neki članovi Savjeta mladih Grada Sinja. Projekti koji se održavaju u vojarni odlično su posjećeni. To je od nekoliko članova u slučaju aktivnosti čišćenja (naravno, uglavnom muških), pa do nekoliko stotina posjetitelja kada se održavaju koncerti ili filmske projekcije. Starosna dob posjetitelja varira. Doslovno imamo djecu od 4-5 godina koji dođu u pratnji roditelja, pa do 60 i 70-godišnjaka koji svrate pogledati koji dobar dokumentarac. Naravno, svi posjetitelji koji dođu u miru su dobrodošli, kao i svi oni koji se žele uključiti u rad udruga. Na kraju ostaje nada da će se uspješno djelovanje i suradnja s nadležnim institucijama nastaviti, a uskoro će se organizirati i javna tribina u kojoj će jedna od najvažnijih tema biti i djelatnosti u vojarni.

SKVOTIRANJE je po svojoj definiciji širok pojam, ali uža definicija koja bi se mogla primjeniti na situaciju u vojarni znači zaposjedanje prostora bez dozvole vlasnika. Najčešće se zaposjedaju prostori koji su u javnom vlasništvu ili čija je vlasnička situacija nejasna, a koji su dugo vremena prazni i zapušteni . Zauzeti objekti se najčešće koriste kao javni prostori tj.. Skvotiranje je u Europskim državama jako razvijeno, pa je tako u Njemačkoj skvoterski pokret jedan od najvećih protivnika neonacizma, a nizozemski zakoni jedni od najliberalnijih, te omogućuju legalno zauzimanje prostora koji su napušteni duže od godinu dana. U Hrvatskoj je najveći i najdugovječniji skvot bivša vojarna JNA ‘’Karlo Rojc’’ u centru Pule, površine oko 20,000 m2, zauzeta 1991. godine od strane udruga, glazbenika, umjetnika, aktivista i sl.

SPORT SINJSKE NOVINE SINJSKE NOVINE SPORT

38

Piše: Žarko KODŽOMANFoto: Arhiva KK Alkar

Damir Domazet preuzeo je trenersku klupu KK Alkar 10. studenoga prošle godine. Domazet je po struci inženjer građevine i trener košarke. Iza njega je bogato košarkaško iskustvo. Ovim se sportom, kako sam kaže, „inficirao“ sa deset godina. „Da ta „infekcija“ prijeđe u „zarazu“, najzaslužniji su moji prvi treneri Petar Perajica i Goran Caktaš, koji su ostavili na mene dubok trag, i njima jedno veliko hvala. Prošao sam kao igrač sve selekcije Alkara, od mlađih kadeta, kadeta i juniora pa sve do seniora. Kao 18-godišnjak položio sam prijemni ispit na Građevinskom fakultetu u Splitu. Tada sam morao i u vojsku i to je bio moj prvi rastanak od košarke. Teško mi je to palo, no izdržao sam te godine vojske i studija. Inače, u tom sam periodu igrao rekreativno za Alkar 2, to se tada zvala Dalmatinka, onoliko koliko su mi to obveze na fakultetu dozvoljavale. Nakon studija „zaraza“ prelazi u „neizlječivu bolest“ i košarka postaje moj život, sve drugo ide u drugi plan pa tako i poslovna karijera inženjera građevine te se odlučujem baviti trenerskim poslom,“ kaže Domazet.

Uspjesi u školi košarke s juniorima i ženskom ekipom

Svoj trenerski put Domazet počinje ratne 1991. godine.„Dotadašnji trener u omladinskom pogonu Alkara Ivica Caktaš otišao je u Švedsku, a ja sam ga naslijedio. Na samom početku sam vodio čitav omladinski pogon, i kadete, i mlađe kadete, i juniore. To su bile teške ratne godine, praktički tri - četiri godine na mojim je leđima ležao čitavi omladinski pogon. Uložio sam silan trud i entuzijazam pa sam 1993. oformio i školu košarke koja sada ima preko 100-tinjak djece i jedna je od jačih na ovom području, uz bok Zadru, Splitu i Šibeniku. U mlađim sam kategorijama imao dosta uspjeha. Juniorska generacija 1976./1977. bila je na finalnom turniru prvenstva Hrvatske treća, od poznatijih imena tu mogu izdvojiti Denisa Bobetu i Vladimira Tomaševića koji su sada u Cetini, jedan kao trener, drugi kao igrač. Posebno moram istaknuti i generaciju 1981. godište iz koje su dva

igrača, Željko Župić i Mirko Modrić, i danas u momčadi Alkara. Oni su startali kao prva generacija iz same škole košarke, a na finalnom turniru kadetskog prvenstva Hrvatske osvojili su šesto mjesto i to bez Željka Župića koji je te godine otišao u Cibonu te Tonija Caktaša koji je karijeru nastavio u Švedskoj. Uz sve to, unutar škole košarke u sezoni 1994./1995. formirala se jedna selekcija ženske ekipe koja je imala dobre rezultate u okršajima s obližnjim klubovima poput Omiša, Solina, Zadra, Šibenika. Ukazala se potreba da se i oni natječu. Tako smo, nakon dobrog rada, 1997. godine osnovali ženski košarkaški klub, a ja sam postao prvi trener te ekipe. Dvije smo se godine natjecali u B ligi, a potom se plasirali i u viši rang natjecanja, A-2 ligu. No, Grad Sinj nije nas mogao financijski podržati, a nismo imali ni adekvatne uvjete, pravu dvoranu za trening, te smo na kraju prestali s radom. Žao mi je što se ženska košarka u našem gradu ugasila iako je bila vrlo kvalitetna, bili smo tada jači i od Solina i od Omiša - prisjeća se aktualni trener Alkara kojem naravno ne manjka seniorskoga trenerskog staža.

RAZGOVOR S RAZLOGOM: TRENER ALKARA DAMIR DOMAZET

Želim da uz brži protok lopte igramo atraktivniju košarku„Navijači Alkara mogu očekivati da ćemo u svaki susret ući s punim angažmanom, ostaviti srce na terenu. Moramo do kraja sezone kući dobivati sve utakmice, a ako uspijemo iznenaditi nekoga u gostima, to će biti uspjeh,“ kaže Domazet


39

RAZGOVOR S RAZLOGOM: TRENER ALKARA DAMIR DOMAZET

Želim da uz brži protok lopte igramo atraktivniju košarku Pomoćni trener Poljaku i Caktašu, ulazak u A-2 ligu sa Cetinom

„Sezone 1993./1994. postajem pomoćni trener Alkara Borisu Poljaku, zatim 1994./1995. i 1995./1996. Goranu Caktašu pa opet Poljaku, s tim da sam paralelno uz to vodio još najmanje jednu selekciju, ili kadete ili juniore,“ kaže Domazet.Škola košarke sve je više jačala pa je 2001. godine njen rad proširen na Otok i Trilj. Ovaj potonji se pokazao kao puni pogodak te su udareni temelji kluba Cetine koji se dvije sezone natjecao u B ligi, da bi ga upravo Domazet uveo u A-2 ligu i osam godina bio trener prve ekipe.Potom je na nagovor Uprave KK Alkar preuzeo užarenu klupu sinjskog prvoligaša.Moj je glavni uvjet, koji je na kraju i prihvaćen, bio da ostanem voditelj škole košarke koja je stvarno vrlo dobro organizirana, a u kojoj rade tri trenera. Preuzimanje seniora Alkara za mene je bio izazov, a i dugogodišnji san. U tom sam trenutku procijenio da mogu pomoći klubu i podignuti na veću razinu kvalitetu igre košarkaša koje imam na raspolaganju. Znao sam da se nalazimo u financijskim poteškoćama i da će biti vrlo teško mijenjati igrački roster. Mislim da je ovogodišnja ekipa Alkara ipak manje kvalitetnija u odnosu na prošlu sezonu, ali i da primarni cilj, a to je opstanak u ligi, može ostvariti i s ovim igračima. Za izboriti nastup u Ligi za prvaka bilo je potrebno dovesti neko pojačanje, no financijska sredstva i situacija u klubu ne dozvoljavaju nam da uopće razmišljamo o takvome nečemu. Ponavljam, cilj Alkara je ostanak u ligi. Ambicije pred početak ove sezone da opet igramo Ligu za prvaka nerealno su postavljene,“ kaže Domazet i potom se osvrnuo na nastupe momčadi pod njegovim vodstvom.

Momčad ima prostora za napredak u svim segmentima igre

„Najbolja utakmica bila je protiv Zaboka kući, a od gostujućih bih izdvojio prvenstveni nastup protiv Darde te kup utakmicu protiv Jollyja u Šibeniku. Naš najlošiji susret bilo je gostovanje u Zadru gdje smo doživjeli zaista težak poraz.“Trener Alkara tvrdi da momčad ima prostora za napredak u svim segmentima. „Nisam zadovoljan u potpunosti niti s jednim segmentom igre. U obrani možemo podići agresivnost, možemo puno toga promijeniti i u tranziciji igre, a i kvalitetnije koristiti kontranapad. U samom napadu trebamo ubrzati protok

lopte, da bude što više improvizacije i slobode, a što manje sputanosti s akcijama. Želim da uz brži protok lopte igramo atraktivniju košarku. Što se tiče pojedinaca, zna se tko su nositelji naše igre - Željko Župić, Franjo Bubalo i Nikola Gaurina. Svoj obol u ovoj ekipi sigurno je dao i kapetan Joško Ćurković te mladi Roko Rogić i Andro Anzulović. Otkako sam ja došao, mislim da su najveći napredak u igri napravili Jure Lozančić i Stipe Tešija. Još se puno očekuje od Mirka i Slavka Modrića te Dina Vrančića, a posebno trebam istaknuti dobre igre našega mladog Domagoja Kanaeta. Ono što se znalo i prije sezone, pokazalo se i na parketu, A-1 liga je dosta kvalitetna i izjednačena.„Mnoge su se ekipe pojačale. Po kvaliteti sigurno odskaču Zadar, Split i Jolly. Najbliži njima su Zabok, Kvarner i Križevci. Tu je blizu i Darda, a Alkar je po rangu i kvaliteti podjednak s preostalim ekipama u A-1 ligi. Mislim da su dva startna poraza kući, od Splita i Zadra, usmjerili ambicije našeg kluba u ovoj sezoni tako da je borba za opstanak realnost. Navijači Alkara mogu očekivati da ćemo u svaki susret ući s punim angažmanom, ostaviti srce na terenu. Moramo do kraja sezone kući dobivati sve utakmice, a ako uspijemo iznenaditi nekoga u gostima, to će biti uspjeh,“ kaže Domazet i dodaje:„Prihvatio sam poziv Uprave kluba da pomognem i bit ću tu dok god budem mogao. Normalno da će moj ostanak biti uvjetovan i samim rezultatima i time da me igrači prihvaćaju. I na kraju, mislim da je Alkaru, osim uspjeha prve momčadi i ostanka u Prvoj ligi, bitno da se što prije formira ekipa Alkar 2 gdje će svi juniori i oni koji su to prestali biti dobiti priliku i mogućnost sazrijevanja da se dokažu te konkuriraju prvoj momčadi.“ Na kraju je Domazet uputio i riječi zahvale.„Kao zaposlenik Gradske uprave koristim ovu prigodu da zahvalim gradonačelniku Ivici Glavanu i pročelnici Ankici Panzi na razumijevanju za moje sportske obveze.“


40

Piše: Žarko KODŽOMAN

Foto: Jerko Blajić

Bože Poljak već je tri godine u nizu jedna od glavnih uzdanica Junaka. Njegova prirodna pozicija je ona zadnjega veznog iako može igrati i na lijevoj strani veznog reda. Svi ističu njegov gromoviti udarac i precizno izvedene slobodnjake.

„Govore mi da imam dobru lijevu nogu. Neko vrijeme me je gol baš „išao“, prošle sezone sam ih zabio šest. U prvom dijelu ove sezone nisam bio učinkovit, nisam zabio niti jedan pogodak. Valjda će biti bolje. Na treninzima uvijek vježbam slobodne udarce. Nadam se da ću u drugom dijelu sezone opet profunkcionirati kao prije, zabiti koji gol i tako pomoći klubu. U fazi obrane sam dosta dobar, no u fazi napada nastojat ću svoje pogreške svesti na minimum i na taj način podignuti igru na još veći nivo. Vjerujem da će onda sve biti puno bolje, kako za ekipu, tako i za mene,“ kaže 25-godišnji Poljak koji je imao vrlo zanimljivu karijeru.

„Prve sam nogometne korake napravio u Tekstilcu sa sedam i pol godina. Od sedmog razreda osnovne škole pa do završetka juniorskog staža, dakle od starijih pionira do starijih juniora, punih pet i pol godina, proveo sam u Hajduku. Bilo je vaganje hoću li dobiti ugovor ili ne, no na kraju nisam ostao u splitskom klubu. Možda u tom trenutku nisam bio pravi, nisam sazrio na vrijeme, možda tek sad igrački sazrijevam. Prvo sam iz Hajduka otišao na posudbu, a potom u Junak pa u Hrvace, zatim u Split pa opet natrag u Junak. Evo, ovo mi je treća godina u Sinju.

Prvi dio sezone uspješan, 25. veljače nastavak s Dragovoljcem kod kuće

Prvi dio sezone „plavi“ su odradili vrlo kvalitetno, okončali ga na visokome šestom mjestu prvenstvene ljestvice Druge lige. U prvoj utakmici u nastavku prvenstva, 25. veljače, sinjski drugoligaš na svom travnjaku dočekuje momčad Hrvatskog dragovoljca.

„Mi igrači smo uoči početka sezone očekivali ovako dobar rezultat. Navijači možda nisu, no mi smo znali

RAZGOVOR S RAZLOGOMBože Poljak već tri godine u nizu je jedna od glavnih uzdanica JunakaVjerujem da smo po kvaliteti među tri najbolje momčadi u ligi„Na treninzima uvijek vježbam slobodne udarce. Nadam se da ću u drugom dijelu sezone opet profunkcionirati kao prije, zabiti koji gol i tako pomoći klubu. U fazi obrane sam dosta dobar, no u fazi napada nastojat ću svoje pogreške svesti na minimum i na taj način podignuti igru na još veći nivo. Vjerujem da će onda sve biti puno bolje, kako za ekipu, tako i za mene,“ kaže 25-godišnji zadnji vezni „plavih“


41

RAZGOVOR S RAZLOGOMBože Poljak već tri godine u nizu je jedna od glavnih uzdanica JunakaVjerujem da smo po kvaliteti među tri najbolje momčadi u ligi„Na treninzima uvijek vježbam slobodne udarce. Nadam se da ću u drugom dijelu sezone opet profunkcionirati kao prije, zabiti koji gol i tako pomoći klubu. U fazi obrane sam dosta dobar, no u fazi napada nastojat ću svoje pogreške svesti na minimum i na taj način podignuti igru na još veći nivo. Vjerujem da će onda sve biti puno bolje, kako za ekipu, tako i za mene,“ kaže 25-godišnji zadnji vezni „plavih“

kakvu kvalitetu imamo. Mlađi igrači su se dobro iskazali i ostvarili smo bolji rezultat nego prošle godine u ovo vrijeme. Moram pohvaliti Tina Lagatora koji je uvelike zaslužan za naš rezultat. Ne hvalim ga jer mi je vjenčani kum, hahaha. Zaista je sjajno odigrao jesenski dio sezone. Da smo imali malo više sreće mogli smo, barem po mom mišljenju, biti još dva-tri mjesta gore na ljestvici. U posljednjoj utakmici jesenskog dijela prvenstva bili smo bolji od Dugopolja, pobijedili ga, bili na terenu kvalitetniji rival. Vjerujem da smo po kvaliteti, bez ikakva pretjerivanja, među tri najbolje momčadi u ligi… Uz malo sreće, tako je trebalo biti i na ljestvici. Kad smo god bili maksimalno skoncentrirani, pokazali smo da možemo dobiti bilo koga. No, znali smo i kiksati u susretima koje smo trebali pobijediti, poglavito u Sinju. Jednostavno prvo poluvrijeme završi 0-0, osjeti se pritisak publike, mlađi igrači to teže podnesu i uvijek dođe do nekog propusta. Tako smo izgubili važne bodove u utakmicama u kojima smo morali slaviti. U drugom dijelu sezone imamo puno povoljniji raspored nego u prvom. Mislim da imamo čak četiri utakmice više kući. Na nama je da to iskoristimo, da te četiri utakmice riješimo u našu korist i skupimo 12 bodova više nego u jesenskom dijelu. Moguće je da u zadnjem kolu Junak i Dugopolje odlučuju tko će biti prvak.

Normalno je da razmišljam o prvom mjestu Junaka na kraju sezone

Normalno je da tako razmišljam, to su naše ambicije, težit ćemo najvišem pa sad, kako će biti, ne znam. Idemo utakmicu po utakmicu. Osigurali smo opstanak što je bio prvi cilj, a sad težimo višem. Ako ostvarimo kvalitetan rezultat, za igrače Junaka sigurno će doći ponude od jačih klubova ,“ kaže Poljak i potom dodaje, „momčad Junaka je stvarno dobro izbalansirana, imamo vrhunske nogometaše. Mladi, poput Klarice, Tadića, Samardžića i Gale, su već sada, možemo slobodno reći, prvoligaški igrači. Mi koji s njima treniramo dobro znamo koliko vrijede. Znamo koje su naše prednosti, a koje mane ove momčadi. Trebamo dosta poraditi na taktičkom dijelu. Fizički smo dosta spremni i moćni, ali u taktičkom smislu

moramo biti puno bolji. Znali smo primati neke glupe golove i tako gubiti bodove, npr. u Slavonskom Brodu, dakle protiv nekih ekipa za koje stvarno mislim da nas teško mogu dobiti dvaput zaredom. Te su naše pogreške bile baš taktičke prirode.

Bože nam otkriva i svoje daljnje igračke planove.

„Koliko god svatko voli Junaka, isto tako bi volio da ne bude tu, točnije da otiđe u neki jači klub, napravi neki iskorak u karijeri. Takva želja naravno postoji i kod mene, da vidim koliko vrijedim. Volio bih odigrati barem sezonu-dvije u Prvoj ligi. Cijeli sam život u nogometu, marljivo radim, treniram maksimalno profesionalno, a sad hoće li se to vratiti, vidjet ćemo… Neke svoje kombinacije u glavi imam, sad kako će se sve razvijati, teško je reći. U svakom slučaju, u drugom dijelu sezone potrudit ću se da u dresu Junaka odigram što bolje,“ kaže Bože.

Primijetili smo da zadnji vezni „plavih“ ima na sebi neke tetovaže. Naravno, priupitali smo ga da nam ih malo pojasni…

„Imam ih tri, prva je irski patuljak za sreću, druga je u svezi glazbe, a treća u svezi vjere.“

I na kraju, Bože je želio istaknuti još jednu stvar.

„Obitelj mi puno znači. Evo, stigla je prinova, kćerkica Sara koja će mi uz suprugu Anu predstavljati veliki motiv za još kvalitetniji rad.“


42

PRVO OKUPLJANJE RAGBIJAŠA

Treneri juniorske i seniorske ekipe ragbi kluba Sinj su 23. siječnja izvršili prozivku i odrediti termine treninga u pripremam za nastavak sezone. Za one manje upućene par napomena. Seniori su u jesenskom dijelu osigurali nastup (razigravanje) u drugom dijelu prvenstva prve Hrvatske ragbi lige. Seniori su sebi zadali za cilj obraniti prošlogodišnje treće mjesto na kraju prvenstva. Juniori i kadeti i ove godine ostaju zajedno zbog promjene sistema takmičenja, igra se u kategorijama parnih godišta (2000, 1998,1996,1994) , odnosno godina 12-14-16 i 18 godina. U ovim kategorijama na proljeće, se igra kup Hrvatske a na jesen prvenstvo Hrvatske. Od juniora se očekuje nešto što je gotovo nevjerojatno, da i treću godinu za redom donesu u Sinj dvostruku titulu. Koliko samopouzdanja i vjere u svoje mogućnosti imaju ovi momci dokaz je i izazov na „megdan“ seniorskoj ekipi.P.D.Š.

SPLIĆANI ODNIJELI PRVO MJESTO NA 30. BOŽIĆNO-NOVOGODIŠNJEM TURNIRU MALOG BALUNA SINJ 2011/12

U sportskoj dvorani odigran je već tradicionalni, 30. po redu malonogometni Božićno- novogodišnji turnir Sinj 2011/12 kojeg je organizirala Udruga za mali nogomet Sinj. Turnir se igrao od 17 prosinca do 8 siječnja, a nastupile su 54 ekipe sa područja Dalmacije i Bosne i Hercegovine. Ove godine igrao se i turnir veterana, nogometaša preko 40 godina, za kojega je također vladao veliki interes no zbog manjka termina u dvorani broj ekipa je bio ograničen na 8.U samoj završnici odigran je i pozivni turnir škola nogometa za dječake rođene 2003.g. na kojem su igrali NK Brnaze, NK Junak, NK Glavice i NK OSK.Svi susreti su bili dobro posjećeni kao i svake godine, a najviše gledatelja ( preko 700 op.a.) bilo je na završnici. Slavila je Kopilica Split koja je nadmoćno pobijedila Galex Sinj. Najbolji strijelac bio je Marin Vučemilović-Grgić i najbolji vratar turnira Andrej Bečić, obojica Kopilica, dok je titula najboljeg igrača pripala Tinu Lagatoru iz Galexija.

Rezultati završnice:Utakmica za 3. mjesto Š.D. Dicmo C.B. Patriot – C.B. Roda 3:2 (2:0)

FinaleGalex Sinj – Kopilica Split 3:7 (0:3) Finale: VETERANI Kamen Buljan Ninoterm – Sagapo C.B. Dovita 3:5 (1:2)

Finale: Škole nogometa u malom balunu 2003. godište Brnaze – Junak 7:6 P/1:1 (0:0)Nagrade najboljim pojedincima i ekipama uručili su predsjednik Udruge za mali nogomet Ivan Jukić, dopredsjednik Tonći Samardžić, predsjednik Gradskog vijeća Milan Smoljo te gradonačelnik Ivica Glavan koji je pobjedniku turnira uručio pehar.U zabavnom dijelu programa nastupile su sinjske mažoretkinje, a za gledatelje je organizirana nagradna igra sa atraktivnim nagradama. B.R. Foto: Roko PAVLINUŠIĆ

ekipa Kopilica Split


43

Piše: Vito PERIĆ

Foto: Ante Botić

Ivica Glavan će ipak ostati još mjesec dana predsjednik NK Junak. Iako je zatražio da ga skupština razriješi te dužnosti zbog privatnih i obiteljskih obveza, Glavan će tu dužnost morati obnašati još neko vrijeme jer nije izabran novi predsjednik. Naime većina članova skupštine ostala je suzdržana prilikom glasovanja za jedinog predloženog kandidata, a to je Robert Vučemilo. Glavan je razriješen odlukom skupštine, ali će ostati ona toj funkciji dok se ne izabere novi predsjednik. Skupština je usvojila izvješća o poslovanju kluba za 2010. I 2011. No, prije usvajanja i rasprave Glavan je poduže elaborirao te uz predočenje slajdova pojasnio što se događalo u klubu u financijskom smislu i kakov je stanje uprava s njim na čelu zatekla prilikom preuzimanja kluba prije tri godine. Ti dokumenti su po prvi puta objavljeni i dati na uvid javnosti. Bivša uprava je ostavila dug od oko 1,5 milijuna kuna. Sadašnja uprava je uspjela vratiti oko 1,1 milijun a ostalo je još nepodmireno 400.000 kn. Podmirene su sve obveze prema zaposlenicima kluba, a troškovi smanjeni za 50% uz najavu da će biti još smanjenja. Trenutno je račun kluba u blokadi jer je sjela ovrha od strane Autoprijevoza, ali glavan je istaknuo kako je od 320.000 kn ukupne ovrhe , 197.000 ostavila bivša uprava. „Podmirili smo ovrhu, sada vraćamo kamate, ali riješiti ćemo i to i ponovo ćemo moći poslovati redovito. Uz sve probleme s kojima smo se susreli i ovaj nas je zaskočio, ali smo uspješno odgovorili i riješili. Također smo utvrdili da navodni dug prema jednoj privatnoj osobi koji se razvlačio u javnosti, a radi se o iznosu od 300.000 kn , ne postoji, pa prema tome ne snosimo nikakvu odgovornost. Sve ovo potkrjepljujemo materijalnim dokazima odnosno

dokumentacijom. Isto tako moram kazati da je bivša uprava trošila neprilične svote na konzumaciju jela i pića, odnosno reprezentaciju, a mi se tako ne ponašamo. Imamo također i kreditna zaduženja koja servisiramo, a morali smo tako postupiti jer drugačije ne bi mogli riješiti naslijeđene dugove. Osim toga uz donaciju iz grada koja je kao što znate ove godine umanjena za 12% imamo i nešto sponzorskih uplate te donacija , pa zasada plivamo

na površini,“ rekao je Glavan, te dodao kako su u tijeku izvidne radnje od strane nadležnih službi a vezane uz istraživanje mogućih nezakonitih radnji od strane bivše uprave. Obzirom da je veći dio skupštine protekao u obrazlaganju zatečenog financijskog stanja i rješavanja dubioza, tek na kraju je bilo razgovora o najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu, naravno nogometu. Ante Milanović je govorio o potrebi stručnog rada s mlađim uzrastima navodeći kako je Junak i cijeli kraj rasadnik talenata čemu treba posvetiti više pažnje. Glavan je istaknuo zadovoljstvo sa radom u tom dijelu, naglasio kako je preko 200 djece više kategorija te da postižu odlične sportske rezultate. Istaknuta je potreba z poboljšanjem stanja na glavnom terenu te dogradnjom pomoćnih. „Između ostalog zatekli smo i prostorije na stadionu u prilično derutnom stanju pa smo i tu uložili i napor i sredstva kako bi iste doveli u red da svi uzrasti imaju adekvatne uvjete za sportski rad u klubu,“ rekao je Glavan. No, ipak na kraju novi predsjednik nije izabran tako da će ova prav morati raditi još neko vrijeme kako bi se stanje u klubu zadržalo na kvalitetnoj razini i pripremili dobri preduvjeti za nastavak rada neke nove uprave.

ODRŽANA REDOVITA SKUPŠTINA NK JUNAK


44

siječanj, veljača 2011.g. broj 20 cijena 8,00 kn tema: di ... novine 20.pdf · ivo dalbello,...

Documents