Linije javnog gradskog prevoza

• Skup svih linija javnog gradskog saobraćaja na

teritoriji nekog grada čini mrežu linija gradskog

prevoza.

• Osnovna podjela gradskih linija izvršena je

prema načinu pružanja u odnosu na teritoriju

grada, posebno u odnosu na centar grada. Na

osnovu toga se sve gradske linije dijele na:

radijalne, dijametralne, tangencijalne, kružne,

polukružne, periferne i kombinovane.

Linije javnog gradskog prevoza

• Šematski prikaz pojedinih tipova linija dat je na

narednoj slici.

Linije javnog gradskog prevoza

• Radijalne linije (a) povezuju centar sa perifernim

dijelovima grada, a to su pravci najintenzivnijeg

kretanja putnika.

• Dijametralne linije (b) povezuju dva periferna

dijela grada i prolaze kroz centar grada.

• Tangencijalne linije (c) takođe povezuju dva

periferna dijela grada ali ne prolaze kroz centar

već ga samo tangiraju.

Linije javnog gradskog prevoza

• Kružne linije (d) povezuju više periferija po

zatvorenoj krivoj liniji ali ne prolaze kroz centar

grada. Ove linije presijecaju radijalne i

dijametralne pravce što omogućava bolju

povezanost sa odredištem.

• Periferne linije (e) povezuju dva periferna dijela

grada sa perifernim dijelovima grada, a to su

pravci najintenzivnijeg kretanja putnika.

Pokazatelji kvaliteta mreže linija

Osnovni kriterijumi za ocjenu podobnosti mreže

linija javnog gradskog prevoza putnika su:

• trase linija treba da su usaglašene sa linijama želja

putnika

• udaljenost koju treba preći pješke treba da je što

kraća (do 5 min. u centru a 10 min. na periferiji)

• sklop linija treba da omogući da se u bilo koji dio

grada dođe sa najviše jednim presjedanjem

• prelaženje sa jedne na drugu liniju treba da bude

lako, bezbjedno i ugodno

• obezbijediti što veću nezavisnost trasa linija JGPP

Pokazatelji kvaliteta mreže linija

Prilikom analize mreže linija na području jednog

grada potrebno je ispitati koliko ista zadovoljava

zahtjeve putnika. Putnici žele gustu mrežu linija,

najkraću trasu do odredišta i direktnu vožnju

bez presjedanja. Ove zahtjeve putnika određuju

četiri faktora:

• gustina mreže linija

• linijski koeficijent

• koeficijent direktnosti linije

• koeficijent zakrivljenosti linije

Gustina mreže linija

Gustina mreže linija (σ) pokazuje prosječnu

dužinu linija javnog gradskog prevoza po jedinici

površine grada.

Dobija se iz odnosa dužine svih linija (ΣKl) u

kilometrima i površine grada (P) u km2

2km

km

P

Kl

Linijski koeficijent

Ovaj koeficijent pokazuje prosječnu dužinu linija

javnog gradskog prevoza u kilometrima prema

dužini ulične mreže kojom te linije prolaze.

Linijski koeficijent pokazuje koliko prosječno

prolazi linija na svaki kilometar opslužene

mreže.

u

ll

K

K

Koeficijent direktnosti

Pogodnost mreže za ostvarivanje direktnih

vožnji izražava se koeficijentom direktnosti koji

se dobija iz odnosa broja putnika koji do

odredišta stižu direktnom vožnjom Pd i ukupnog

broja putnika Pu.

u

dd

P

P

Koeficijent zakrivljenosti linija

Ovaj koeficijent predstavlja odnos stvarne

dužine linije Kl i rastojanja između terminusa po

vazdušnoj liniji Kv.

Najmanja vrijednost ovog koeficijenta je jedan

ali je u praksi uvijek veća.

v

lz

K

K

Prevozni zahtjevi putnika u toku dana

• U trenutku dolaska na stanicu putnik je postavio

zahtjev za prevoz. Ukupan broj putnika koji

čeka vozilo na stanicama u određenom periodu

vremena predstavlja broj zahtjeva za prevoz.

• Potrebno je kapacitet vozila na liniji usaglasiti sa

prevoznim zahtjevima putnika.

• Na stanicama jedan broj putnika ulazi u vozilo a

jedan broj izlazi iz vozila, pa su prevozni zahtjevi

putnika definisani protokom putnika

Prevozni zahtjevi putnika u toku dana

• Na svakoj liniji pojavljuju se dva toka putnika između dva terminusa, a samim tim i dva protoka pa se obično prikazuju na istom dijagramu.

• Veličina protoka je obično različita između stanica, ali se u oba smjera pojavljuje jedna maksimalna vrijednost koja ne mora biti na istom međustaničnom rastojanju.

• Ako broj mjesta u vozilima u toku jednog časa zadovoljava maksimalni protok na liniji, onda će zadovoljiti i protok na ostalim međustaničnim rastojanjima.

Prevozni zahtjevi putnika u toku dana

• Zbog toga se najveći protok putnika na liniji smatra

prevoznim zahtjevom putnika na toj liniji i naziva se

mjerodavni protok ili mjerodavni zahtjev

putnika.

• Primjer protoka putnika u oba smjera linije

prikazan je na narednom dijagramu:

Prevozni zahtjevi putnika u toku dana

Učestalost i interval vožnje

• Učestalost ili frekfencija vozila na liniji određena

je brojem vozila koja u toku jednog časa pređu

neku tačku na liniji.

• Učestalost se određuje u zavisnosti broja putnika

koji treba da se prevezu u toku jednog časa (Phsr) i

broja putnika koje jedno vozilo može da preveze u

toku jedne vožnje (P1).

h

voz

p

PA

sma

hsrH

Učestalost i interval vožnje

• Broj putnika koji treba da se preveze za jedan čas

(Phsr) dobija se iz odnosa ukupnog broja putnika

koje treba prevesti za jedan dan (Pdn) i radnog

vremena linije (HR).

h

put

H

PP

R

dnhsr

.

Učestalost i interval vožnje

• S obzirom na neravnomjernost broja putnika po

časovima u toku dana, broj putnika treba posebno

računati za tzv. vršna opterećenja i van vrhova.

• Broj putnika u vrhovima (Phmax) biće:

h

putPP nhsrh

.max

gdje je ηn – stepen časovne neravnomjernosti

Učestalost i interval vožnje

• Za ustaljene linije, ako je poznat broj vozila koji

radi na toj liniji, učestalost se dobija iz odnosa tog

broja vozila i vremena trajanja obrta:

gdje je to – vrijeme obrta u časovima

h

voz

t

AA

o

RH

Učestalost i interval vožnje

• Interval vožnje je vremenski razmak između dva

uzastopna prolaska vozila kroz neku tačku na liniji i u

gradskom saobraćaju obično se izražava u minutima.

• Ako je poznat broj vozila na radu, inteval će biti:

što znači da su frekfencija i interval vožnje

međusobno recipročne vrijednosti.

minR

oW

A

tI

min60

;1

;1

H

W

W

H

H

WA

II

AhA

I

Prevozna sposobnost linije

• Protok vozila (učestalost ili frekfencija) na

liniji gradskog saobraćaja, definiše se brojem

vozila koja prođu kroz jednu tačku linije u istom

smjeru u jedinici vremena.

• Prema tome, ako je poznat broj vozila na radu,

protok ili frekfencija vozila AH dobija se

odnosom broja vozila na radu AR i vremena

trajanja obrta to

h

voz

t

AA

o

RH

Prevozna sposobnost linije

• Prethodni obrazac pokazuje učestalost vozila na

liniji, ali ne i broj mjesta za prevoz koja se nudi

putnicima u toku jednog časa.

• Broj mjesta koja putnicima stoje na raspolaganju

u toku jednog časa na nekoj tački na liniji naziva

se prevozna sposobnost linije (Q).

• Ako se broj mjesta u vozilu obilježi sa p, onda

je protok broja mjesta u toku jednog časa:

h

mjestapAQ H

Prevozna sposobnost linije

• Zamjenom učestalosi vozila u obrascu za

prevoznu sposobnost linije dobija se:

h

mjesta

t

pAQ

o

R

hV

Kt

o

lo

2

h

mjesta

K

VpAQ

l

oR

2

Prevozna sposobnost linije

• Na osnovu ove formule može se analizirati

uticaj brzine i kapaciteta vozila na prevoznu

sposobnost linije.

• Vidi se da je prevozna sposobnost linije direktno

srazmjerna brzini vozila, broju mjesta u vozilu i

broju vozila na radu, a obrnuto srazmjerna

dužini linije gradskog saobraćaja.

Proračun potrebnog broja vozila • Broj vozila za rad na liniji javnog gradskog

prevoza određuje se posebno za rad u tzv. vršnim opterećenjima, a posebno van vrhova, i to na osnovu protoka putnika.

• Najprije se određuje potrebna frekfencija vozila (AH) a zatim broj vozila na radu (AR):

oHR

o

RH tAA

h

voz

t

AA

Iz

Iz W

oR

R

oW

I

tA

A

tI min