LIJEČNIČKI VIJESNIK

GOD. 38. U ZAGREBU, 15. OŽUJKA 1916. BROJ 3.

Suzbijanje tuberkuloze za vrijeme rata. Priopćuje dr. M. Dežman u Zagrebu.

I. Mjere vojnih oblasti.

Otpisom c. i k. ratnog ministarstva od 1 5 . listopada 1 9 1 5 . Praes No. 2 2 . 3 0 1 proširila se skrb sa strane vojne uprave i na one, kojih je privredna sposobnost oštećena bila od n u t a r n j i h b o l e s t i , zadobive­nih u ratu.

Na prvom se mjestu proteže ova skrb na one vojnike, koji su obo­ljeli na t u b e r k u l o z i , i to osobito na p l u ć n o j . Nastojanje vojne uprave ide za tim, da se u ratu oboljeli vojnici podvrgnu specijalnom liječenju, naročito tamo, gdje je liječenje u postojećim zdravstvenim za­vodima teško provedivo.

Otpis c. i kr. ratnog ministarstva ima svrhu, da se na tuberkulozi oboljele vojničke osobe podvrgnu specijalnom liječenju, te da se uvede sistematsko suzbijanje tuberkuloze u vojsci upravo tako, kako se to pro-vadja u njemačkoj vojsci za vrijeme rata.

Otpis zdravstvenog odjela ratnog ministarstva u Berlinu od 1 9 . listo­pada 1 9 1 4 . broj 1 3 8 7 / 1 0 1 4 . M. A . spominje medju ostalim „ D a s e s v a k i m o m a k , k o d k o j e g je u s t a n o v l j e n a t u b e r k u l o z a p l u ć a i l i p o s t o j i s u m n j a r a d i i s t e , s m j e s t a o t p r e m i u b i l o k o j e l j e č i l i š t e z a p l u ć n e b o l e s t i " .

K a o dopunjak ovog otpisa, spominje otpis zdravstvenog odjela ratnog ministarstva u Berlinu od 1 9 . travnja 1 9 1 5 . b r o j . 2 9 0 3 / 4 X X . 1 5 M. A . „ d a s e u s l u č a j u , d a n e m a u p o d r u č j u d o t i č n o g v o j n o g z b o r a l j e č i l i š t a z a p l u ć a , i l i d a i h n e m a u d o v o l j n o m b r o j u , u r e d e p o s e b n a o d j e l j e n j a z a b o l e s n e n a p l u ć i m a , p o m o g u ć n o s t i s a o t v o r e n i m l e ž a o n a m a , u r e z e r v n i m l a z a ­r e t i m a , z a t o p r i k l a d n i m p o d p a s k o m s t r u č n o o b r a z o v a ­n o g l i j e č n i k a " .

„Liječenje se ima po mogućnosti dotle nastaviti, dok ima opravdane nade u trajan uspjeh. A k o bi se kod toga prekoračilo vrijeme od t r i mjeseca, ima se upraviti molba za produljenje liječenja. A k o nije vjero­jatno, da bi se mogla liječenjem postići sposobnost za službu, ima se dotični momak poslati u koje lječilište u njegov zavičaj. Bolesnik ima

58

po mogućnosti neposredno preći iz njege vojne uprave u njegu gradjan-skih oblasti. Tim se sprečava tuberkuloznome, komu je potrebno dalnje liječenje, i koji je opasan za svoju okolinu, da se iza otpusta iz vojske vrati bolestan u svoju porodicu!

T o su principi njemačke vojne uprave za suzbijanje tuberkuloze. Pošto stoji u Njemačkoj vojnoj upravi gotovo stotinu lječilišta sa šest tisuća kreveta na raspolaganje, zajamčeno je tim, da će se za vrijeme rata zapriječiti širenje tuberkuloze, te da će se sustavno uredjena borba protiv tuberkuloze, koja u mirno doba s tolikim uspjehom radi, i za vri­jeme rata uspješno nastaviti.

Otpisom c. i kr. ratnog ministarstva postavljen je isti temelj za su­zbijanje tuberkuloze i u austro-ugarskoj vojsci. No ne smije se zaboraviti na velike zaprjeke, koje kod nas priječe uspješno suzbijanje tuberkuloze, da se pod danim prilikama ipak postigne cilj.

U Njemačkoj bila je već u miru stvorena kolosalna organizacija, koja je vodila uspješnu borbu protiv tuberkuloze. Silan broj oporavilišta, lječi­lišta, zakonito osiguranje radnika i skrb za invalide, omogućilo je njemač­kom carstvu, da bude vodjom ostalim narodima u borbi protiv tuberku­loze. Naprotiv je naše zakonodavstvo i naše društvo malo kasno i u ne­dostatnoj mjeri povelo akciju protiv tuberkuloze, tako, da mi u Austro­ugarskoj raspolažemo sa jedva desetak lječilišta za plućne bolesti, a u velikim bolnicama nema odjela za tuberkulozne, koji bi sada mogli po­služiti vojnoj upravi. Stoga se je namjeravalo, da se uz naša lječilišta sa­grade b a r a k e , odnosno da se u pričuvnim bolnicama improviziraju odjeli za tuberkulozne, da bi se tim načinom stvorili temelji za liječenje, te da se tako povede i uspješna borba proti širenju tuberkuloze.

Da bi se namjerama otpisa c. i k. ratnog ministarstva u potpunoj mjeri udovoljiti moglo, trebalo bi, da bude rad oko suzbijanja tuberkuloze jedinstven u cijeloj monarhiji, i to ne samo organizatorski, što će jamačno vojna uprava na najprecizniji način i učiniti, nego i medicinski u toliko, da kod postavljanja dijagnoze, prognoze i terapije postupaju svi liječnici jedinstveno. Sadanji postupak, koji liječnicima daje posve na volju, kako da postupaju kod liječenja tuberkuloze, doveo je do dezorijentacije i do nesporazumaka, koji u borbi protiv tuberkuloze mnogo smetaju. Stoga treba te nesporazumke odstraniti, da se može jedinstveno postupati kod stavlja­nja dijagnoze, kod prosudjivanja radne sposobnosti i kod nepobitnih te­melja terapije.

Isto tako kako se postupa kod drugih ratnih pošasti, treba postupati i kod tuberkuloze, a da se kod toga ne tangira individualno pravo liječnika.

Tuberkuloza nije doduše ratna pošast, ali ona ipak pokosi više ljud­skih života nego bilo koja epidemija Smrt ne nastupa tako dramatski, ali zato ima više opasnosti, da tuberkulozan zarazi svoju okolinu, a osobito invalid ftizičar svoju djecu.

Znade se, da se tuberkuloza ne može uvrstiti medju ratne pošasti, barem ne u onom smislu, da je uslijed „rata" nastala infekcija do onda zdrave momčadi. A k o se ispita točno anamneza bolesnika, vidi se, da je

59

kod većine vojnika bolest već pred više godina opažana te da je samo uslijed ratnog napora došlo do pogoršanja ili recidive. Sam se karakter infekcije nije ratom ni u kojem pogledu promijenio, tako da se mogu sva iskustva u suzbijanju tuberkuloze, stečena za vrijeme mira, primijeniti i na sadašnje prilike, kako to otpisi obiju ratnih ministarstva pravom i naglašuju. Samo se po sebi razumije, da se ove principe u prvo vrijeme rata nije dosta cijenilo, stoga je sada tim nužnije, prihvatiti se posla po nekom stalnom i jedinstvenom sistemu.

Da se pruži kakav medicinski komentar za suzbijanje tuberkuloze, nužno je sadanje odnošaje ustanoviti; dijagnozu, terapiju i prognazu tu­berkuloze na temelju iskustva, stečenih u miru a i sada u ratu, ocrtati, te tako potaknuti interes za velika pitanja u suzbijanju tuberkuloze.

U Njemačkoj je prelresivanje pitanja tuberkuloze sve življe. Nadajmo se, da će se i kod nas uslijed otpisa c. i k. ratnog ministarstva interes pobuditi. Da se dobije od prilike pojam o broju na tuberkulozi oboljele momčadi, navadjam brojeve iz P o d r u ž n i c e b o l n i c e m i l o s r d n i h s e s t a r a u Z a g r e b u , koji su registrirani od studena 1 9 1 4 . do stu­dena 1 9 1 5 .

Skrižaljka bolesnika.

Dijagnoza zatvorena Tbc.

pulmoum otvorena Tbc.

pulmoum ostale bolesti

pluća ostale nutarnje

bolesti U k u p n o

primljeno 4 0 7 2 1 1 1 0 2 5 1 3 0 8 2 9 5 1

otišlo 2 5 1 1 8 1 9 3 2 1 2 1 3 2 5 7 7

Stanje 1./IX. 1915. 1 5 6 3 0 9 3 9 5 3 7 4

S t o se tiče sudbine bolesnika spominjem slijedeće: od 2 9 5 1 boles­nika, bilo je 2 5 7 7 otpuštenih i t o : 3 4 2 izliječeno, 1 0 0 4 poboljšano, 1 1 5 neizliječeno, umrlo 2 3 , evakuirano u druge bolnice 1 0 9 3 .

O d 4 8 9 podnesaka za superarbitraciju, bilo je ispostavljeno 2 5 0 svjedočba radi tuberkuloze pluća, što znači, da je većina kvalifikovana kao nesposobna za frontu, a od ovih je više nego 1 0 0 predloženo za otpust iz vojske.

Budući, da je Podružnica bolnice milosrdnih sestara uslijed odredbe „Vojnog zapovjedničtva u Zagrebu" od 2 2 . rujna 1 9 1 5 . statuirana k a o s a b i r a l i š t e z a m o m č a d b o l e s n u n a p l u ć i m a , bilo je dosta prilike promatrati, u koliko djeluje rat na raširenje tuberkuloze. V r l o mnogo pacijenata poslano je sa fronte, s dijagnozom „bronchitis", koji se ali kasnije otkrio kao tuberkuloza. Liječnicima na fronti manjka sigurni dija­gnostički kriterij, kako bi uz b r o n c h i t i s dijagnosticirali i a p i c i t i s . Čim bi prošao akutni napadaj i sporedni se katar poboljšao, mogla se ispravna dijagnoza postaviti i sa samim fizikalnim metodama. Sigurno je, što je

60

medjutim i od njemačkih liječnika konstantirano ( K r ä m e r : Münch, med. W o c h . ) da se apicitis, larvirana tuberkuloza i tuberkuloza bronhijalnih žli­jezda, pod svim mogućim dijagnozama neprepoznate vuku po raznim bol­nicama, jer upravo liječnici u lazaretima ne mogu diferencijalno dijagnos­tički razlikovati tuberkulozu I. stadija od anemije, reume, neurastenije, gastrične ahilije itd.

Stoga se dogadja na žalost prečesto, da momčad putuje dulje vre­mena iz jednog zavoda u drugi, a da se ne dolazi ni do kakvog zaključka. I samo se tako može protumačiti, da mi dobivamo tuberkuloze III. stadija, potpuno kahektične i blizu exitusa, gdje je već davno trebalo predložiti svjedočbu za superarbitraciju.

Budući, da u bolnicama nema odjela za tuberkulozne, to se tuber­kulozni s ostalim internim bolesnicima, osobito s bolesnim na plućima u zajedničkim prostorijama njeguju, što svakako pomaže širenju infekcije. Nuzgredno neka se spomene, da se tuberkulozne redovno simptomatički liječi, a što se tiče hrane i dnevnog reda, izjednačeni su sa svim osta­lim pacijentima.

Svemu je tome glavni uzrok česta evakuacija, tako, da se u opće ne može ni pomisliti na kakovo sistematsko liječenje, jer jedni pacijenti ostaju samo nekoliko dana, kod drugih se čini nekoliko injekcija tuberku­linom i već se mora prestati, jer se ih ili šalje sa bolničkim vlakom u drugu garnizonu, ili ih vojnički liječnik šalje u oporavni odio. Iz naše ih je bolnice od 5 9 5 1 pridošlih evakuirano u druge bolnice 1 0 9 3 , od ovih 1 6 1 tuberkulozan.

Svemu tome zlu, predusreće novi otpis ratnog ministarstva, koji od-redjuje, da oni, koji su bili na fronti, imadu tako dugo u stabilnim zavo­dima ostati, dok ne postanu sposobni za službu ili ako ne bi bilo nade u poboljšanje, do njihovog otpusta iz vojske.

II. Dijagnoza — Aktivna i inaktivna tuberkuloza.

K o d prosudjivanja mogućnosti u uspjeh liječenja tuberkuloze, moraju se neke osebine tuberkuloze (osobito plućne) pobliže spomenuti, da se može što jasnije protumačiti način liječenja i organizacije za borbu proti tuberkulozi. Izvan je opsega naše diskusije, da je jedan veliki procenat momčadi tako zvani „nosilac bacila", a to znači, da imaju „negdje" u organizmu kakav tuberkulozni zametak, još iz djetinjstva, no nikada nisu bolovali a kod stavnje bili su pronadjeni sposobnima za frontnu službu.

U manjem broju slučajeva, govore ljudi „da se pred neko vrijeme trpjeli od pojava na plućima, a da nisu ni znali za pravi uzrok bolesti". Stanje se njihovo spontano ili pomoću liječnika poboljšalo, ali se je za vrijeme rata iznova pogoršalo bilo uslijed napora, bilo uslijed prehlade ili nedostatne hrane. Samo se u malo slučajeva ne nadje u anamnezi nikakvo uporište, da se ustanovi ranija infekcija.

Sv i su stručnjaci, naročito njemački složni, da je primarna tuberku­lozna infekcija, uslijed rata praktično gotovo isključena, te se može mirno

61

ustvrditi, da su se latentne, ili tako zvane i n a k t i v n e (orme tuberkuloze uslijed velikih zahtjeva na organizam u vrijeme rata pretvorile u aktivne i progredijentne. A k o s e p r i j e g o v o r i l o o d i s p o z i c i j i o r g a n i z m a z a t u b e r k u l o z u m o ž e s e s a d m i r n o k a z a t i , d a o v a d i s p o ­z i c i j a n i j e n i š t a d r u g o n e g o „ p r o d r o m a l n i l a t e n t n i s t a d i j k l i n i č k i m a n i f e s t n e t u b e r k u l o z e " .

Izmedju infekcije (u djetinstvu) i manifestacije bolesti mogu proći godine (a obično i jest tako) dok uslijed bilo kojeg vanjskog uzroka ne zadobije infekcija premoć nad obrambenim sredstvima organizma, te „ b o l e s t " postane manifestnom. Uzrok može biti u kakvoj masivnoj reinfekciji ili u bijokemičkom odnošaju organizma, koji oslabljen vanjskim momentima ne može u dovoljnoj mjeri producirati antitoksine odnosno bakterijolitične fer-mente ( B e h r i n g i njegova škola) proti svojih bacila tuberkuloze.

Mnogi slučajevi neurastenije, anemije, gastrične ahilije, reumatičnih bolova i ostalih pojava „larvirane tuberkuloze" nisu ništa drugo, nego ne­sklad u funkciji „ u n u t a r n j e s e k r e c i j e " odnosno nesklad vegetativnog živčanog sustava osobito simpatičkog, uslijed intoksikacije Kochovim baci-hma. Uzmemo li u obzir rezultate istraživanja P o n c e t o v a , B e r g e l l o v a , H o l l o s o v a itd. vidjet ćemo da je u velikoj većini nejasnih slučajeva gore navedenih bolesti, pravi uzrok t u b e r k u l o z n a i n f e k c i j a , na oko inaktivna.

Budući je vrlo teško kod negativnog nalaza u plućima, na brzu ruku izreći sigurnu dijagnozu, bilo kakvom bijološkom metodom, razumljivo je, da se u ovakovim slučajevima postavlja kriva dijagnoza, i što je najzna­čajnije, da se toga radi liječe samo simptomi, a ne pravi uzrok bolesti.

S druge strane ima opet, ako i malo slučajeva gdje konijoza jednog vrška plući imponira kao „Apicit is tuberculosa". Pacijenat biva liječen tuberkulinom i s „izvrsnim uspjehom" otpušten iz bolnice. U svakom slučaju, gdje je dijagnoza „ t u b e r k u l o z a " posve sigurna mora liječnik još i na drugo, vrlo važno pitanje odgovoriti. Pacijenat n. pr. ima tuber­kulozu bronhijalnih žlijezda. Röntgenovim se zrakama vidi sjena oko hilusa, jedan je vršak plući retrahiran. Da li je taj čovjek bolestan ili n i je? I m a l i a k t i v n u i l i n e a k t i v n u t u b e r k u l o z u ? Tuži se, da ima bolove u prsima a ima iza tjelesnih napora povišenu temperaturu. Treba li ga podvrći tromjesečnom liječenju u kakovom lječilištu ili ga samo simpto-matski liječiti, te ga poslati čim se dobro osjeća, natrag popunitbenom zapovjedničtvu ? Otpis c. i k. ratnog ministarstva, mislio je takodjer i na ovu kategoriju slučajeva, te odredjuje, da se i oni koji imaju z a t v o r e n u t u b e r k u l o z u t. j . Apicit is catarrhalis ili infiltraciju plućnih vršaka, u koliko je proces a k t i v a n (progredijentan) podvrgnu specijalnom liječenju.

V i d i se iz toga, da je vojnički liječnik postavljen pred težak pro­blem, da razlikuje a k t i v n e o d n e a k t i v n i h (progredijentne od latentnih) slučajeva, problem, koji se ne može ni u stabilnim zavodima sa svim mo­dernim bijološkim sredstvima u svakom slučaju riješiti.

U pitanju „ a k t i v n e i i n a k t i v n e " tuberkuloze razilaze se mni­jenja stručnjaka. Naravno, da to pitanje nastaje samo onda, kad se ne

62

mogu naći nikakvi sigurni simptomi progredijentne tuberkuloze. A k o se kod jednog bolesnika na plućima nadje u sputumu: a l b u m e n, b a c i l i t u b e r k u l o z e i elastične niti, makar ne pruža sliku tipične kliničke tu­berkuloze isključena je svaka sumnja, da je bolesnik zaista obolio na aktivnoj tuberkulozi.

Radi se zapravo o slučajevima, koji ne izbacuju, kod kojih je plućni nalaz negativan ili minimalan, a simptomi upućuju na tuberkuloznu infek­ciju T o su slučajevi, koji se po T u r b a n - G e r h a r d u broje u prvi stadij, ili koji predstavljaju klinički l a r v i r a n u t u b e r k u l o z u . T o su slučajevi, koji su u otpisu kao apicitis catarrhalis navedeni, ali mogu uslijed aktiviteta infekcije u kratko vrijeme dovesti do destruktivnih procesa i konačno do ftize.

Možda baš nije sretno diferenciranje u „aktivnu" i „inaktivnu" tu­berkulozu, jer su i takozvani i n a k t i v n i s l u č a j e v i u b i j o l o š k o m s m i s l u s i g u r n o a k t i v n i , no kod njih je infekcija preslaba, da dodje do manifestacije b o l e s t i . Uzmemo li u obzir da se čovjek s Kochovim bacilom inficira redovno u djetinstvu, teško si je predstaviti, da bi bacili kroz godine i godine bili u organizmu u nekom letargičnom stanju, nego je vjerojatno, da postoji t r a j n a b o r b a izmedju bacila i njihovih toksina s jedne a obrambenih ustroja u organizmu s druge strane. Bijela krvna tjelešca i serum rastvaraju neprestano bacile. (Bakterijoliza u smislu M e č -n i k o v a , W o l f f - E i s n e r a i B e r g e l l a ) . Fagocitoza bacila i resorpcija

tuberkula izvršuje se u organizmu s mijenjajućim intenzitetom i tako dugo, dok je organizam u stanju bakterije s uspjehom suzbijati, infekcija je i n a k t i v n a , „latentna" ili bolje reći, za liječnika nevidljiva. Čim obram­bene sile organizma, bilo s kojeg uzroka ne mogu više svladati infekcije, proces postaje „ a k t i v a n " , opažaju se znakovi poremećenja u raznim funkcijama organizma, b o l e s t p o s t a j e v i d l j i v a .

O v a j momenat izgubljenog ravnovjesja izmedju infekcije i obrane or­ganizma, u kojem postaje infekcija jača, zove se „ m a n i f e s t n a t u b e r ­k u l o z a " . 1 baš taj momenat mora se dijagnosticirati, da se još pravo­dobno može u borbu zahvatiti. A k o se dakle hoće da postavi sigurna dijagnoza kod latentnih slučajeva, kod kojih još nema sputuma niti ika-kovih sigurnih znakova u plućima, to se mora upravo u borbu izmedju bacila i organizma zahvatiti, da se razjasni položaj bolesnikov. T o se može samo pomoću koje bijoložke metode a u prvom redu tuberkulin preparatima. Prelazim preko teorije o tuberkuloznoj infekciji i imunitetu te samo spominjem, da za sada i ova bijološka sredstva dijagnostike nisu općenito prihvaćena. Dijagnostična oftalmoreakcija C a l m e t t o v a tuberku­linom ne provadja se radi opasnosti po oko. Borba se kreće samo oko P i r q u e t o v e k u t a n p r o b e i oko d i j a g n o s t i č k i h s u b k u t a n i h t u b e r k u l i n i n j e k c i j a.

Jedni učenjaci drže dijagnostičku vrijednost tuberkulina posve sigur­nom, te su tuberkulin reakcije i u prognostičkom smislu izgradili do točnog sistema. ( W o l f f - E i s n e r ) . Dočim drugi poriču svaku vrijednost dijagnostičkim injekcijama, drže ih dapače škodljivima ( S c h r ö d e r ) . O v o

63

nije mjesto, da se pretresa, zašto su jedni za, a drugi proti tuberkulin-injek-cija, samo moram naglasiti, da Pirquetova kutanproba nije točna, a sup-kutane tuberkulin-injekcije, na dosadanji način provedene (0 , 1 mgr. — I mgr. — 5 — 1 0 mgr.) nisu baš neopasne po bolesnika.

U slučaju vrlo jake infekcije (ako obrambene sile organizma loše funkcijoniraju\ koja se prije dijagnostičke injekcije ne može klinički dija­gnosticirati, pojačava već injekcija od 0 , 1 mgr. „ Alttuberkulina" tako jako snagu a n t i g e n a , da može iz toga nastati po organizam trajna šteta. S druge strane dobiva se sa 5 mgr. ili 1 0 mgr. Alttuberkulina i kod k 1 i-n i č k i najzdravijih ljudi ipak reakcija, jer se bilo gdje u organizmu nalazi kakav tuberkulozni čvorić ili kakova indurirana žlijezda, koja odmah rea­gira na tako veliku dozu antigena. Tako se može dijagnosticirati „ t u b e r ­k u l o z a " kod ljudi, koji su samo nosioci bacila, a koji sa obrambenim silama svog organizma s v l a d a v a j u infekciju, tako da se ne ćute niti bolesnima i ne pokazuju simptome, koje bi se moglo dovesti u sklad s tuberkulozom. Podsjećam samo na glasovite eksperimente kod jedne bo­sanske regimente, izvedene po dru. F r a n z u , gdje je bilo konstatirano gotovo 90% reakcija na tuberkulin kod ljudi, koji su bili klinički „zdravi".

Uobičajeno se doziranje tuberkulinom mora, ne samo kod terapije, nego i kod dijagnostike posvema napustiti, te potpunoma potvrdjujem iz svog iskustva nazore P h i l i p p i j e v e (Beitrage zur Klinik der Tuberku­lose), K r ä m e r o v e (Münchener med. Wochenschrift) , da je nekoliko miljontina miligrama Alttuberkulina isto tako kod dijagnostike kao i kod terapije ispravna početna doza. B a š z a t o s e i n e s m i j e d a t i k a o p o č e t n a d o z a j e d n a d e s e t i n k a mgr. A l t t u b e r k u l i n a , a ako se ipak daje, ne ćemo nikad moći odlučiti, da li je tuberkuloza aktivna (progredijentna) ili inaktivna, odnosno, da li je ravnotežje u organizmu poremećeno, te da li dotični individuum u istinu b o l u j e na tuberkulozi ili je samo nosilac bacila, bez obzira na to, da se sa početnom dozom od jedne desetinke miligrama može kod aktivnih procesa jako škoditi.

Upravo s toga ne treba istraživati, da li je bolesnik i n f i c i r a n t u b e r k u l o z o m , nego da li b o l u j e n a t u b e r k u l o z i . A na to se ne može odgovoriti jednom probatornom injekcijom, nego se mora zahva­titi u borbu bacila s organizmom, mora se terapeutski postupati i tada ce biti dijagnoza naskoro .jasna, a da bolesnika ne izlažemo pogibelji, da mu tuberkulinom škodimo. Tuberkulin bo nije nikakav indiferentan agens, koji se može dijagnostički po volji upotrijebiti, nego je specifičko sredstvo, koje se može samo tako aplicirati, kako to bijološki zakoni zahtijevaju. Jednoglasno je priznato, da se tuberkulin samo u minimalnim dozama upotrebljava, t e se u terapetske svrhe i započimlje sa razredjenjem 1 : 1 , 0 0 0 0 0 0 grama, a svršava se liječenje sa 1 0 mgr. K o c h o v e emulzije ili sa 5 0 mgr. Alttuberkulina. Doza se ima povećavati polako i nipošto uvijek za deseterostruko. S toga se mora katkada dati i 2 0 injekcija, što traje više tjedana ako ne mjeseci, d o k s e d o d j e d o d o z e o d 1 m g r . koja se je u K o c h o v o doba davala dijagnostički kao p o č e t n a d o z a . Tijekom terapeutskii injekcija postaje dijagnoza sve jasnijom i sigurnijom,

64

a lokalne i plućne reakcije, poboljšanje sastojina krvi i nestajanje ostalih znakova bolesti, siguran su znak, . da je započelo liječenje apicitisa ili lar-virane tuberkuloze. Naravno da nije za dijagnozu dovoljna sama supku-tana injekcija tuberkulinom pa je nužno i sva druga dijagnostička sredstva upotrebiti kod dijagnoze.

Inspekcija, palpacija, auskultacija i perkusija, a osobito Röntgenove zrake mogu nam katkad razjasniti pravi razlog tužbama bolesnika. Pretraga krvi, sputuma i urina, kao što i točno mjerenje tjelesne toplote, mogu dijagnozu znatno olakšati.

Na taj će nam način gotovo uvijek uspjeti dijagnosticirati prve po ­četke klinički manifestne tuberkuloze, a tim će ujedno i započeti shodno liječenje. S raširenjem bolesti postaje dijagnoza sve laglja i laglja, jer nam dijagnozu ne potvrdjuju samo objektivni znakovi sa strane pluća, nego i pretraga sputuma, krvi i urina. U tom tako zvanom drugom ili trećem stadiju plućne tuberkuloze, može nastati poteškoća kod dijagnoze u toliko, što katkada druge plućne bolesti tuberkuloznu afekciju prekriju. Kronični bronhitis imponira na prvi pogled kao tuberkuloza. Osim mikroskopskog nalaza (Kochovi bacili, elastične niti), može nam takodjer i pretraga spu­tuma na albumen ( L ö w e n s t e i n ) za diferencijalnu dijagnozu vrlo dobro po­služiti. U drugom ili trećem stadiju tuberkuloze, ne zadaje dijagnoza ni­kakvih poteškoća, ali će zato nastati pitanje p r o g n o z e , jer od dobre prognoze zavisi i liječenje pacijenata.

III. Prognoza — Stadiji tuberkuloze.

A k o ima nade, da bi se mogla postići sposobnost za službu ili po­boljšanje bolesti, treba se pacijenat podvrći liječenju u smislu otpisa c. i k. ratnog ministarstva. A k o nema nade za poboljšanje, ima se iz vojske kao invalid otpustiti i u gradjansku njegu predati. Prognoza se može u roku od nekoliko tjedana promatranja prilično sigurno postaviti. K o d otvorene tuberkuloze drugog i trećeg stadija postavlja se nepovoljna prognoza, ako težina bolesnikova neprestano pada, ako temperatura pokazuje veliku dnevnu amplitudu ili je febris continua, nadalje ako je frekvencija pulza u miru iznad 1 0 0 , a krvni hemoglobin pomalo nestaje sve do ispod 5 0 h ( S a h l i ) , kod čega se pokazuje umanjen broj eritrocita i limfocita, a osobito, ako se u urinu pokazuju produkti rastvaranja (urohromogen, odnosno diazo re­akcija). A k o nastupi komplikacija stavlja se po tijeku te komplikacije i prognoza bolesti (laryngitis tuberculosa, tuberculosis intestinalis). U plućima nalazimo u ovakim slučajevima kazeozan proces (infiltraciju i kaverne), dnevna se množina sputuma povećaje, a albumen u sputumu nije ispod 3 % o ; pod mikroskopom nema ni traga fagocitozi ili degeneraciji bacila ( M u c h o v a granula), nego se vide K o c h o v i bacili, koji se dadu bo-jadisati ne samo pomoću pikrin metode, nego i Ziehl Nielsenom, što znači, da je voštana čahurica bacila ostala netaknuta, jer nema dovoljno bakterijolizina u krvi bolesnikovoj.

Sto se tiče prognoze pomoću tuberkulina razilaze se mnijenja, baš tako kao i kod dijagnoze. Pirquetova kutana reakcija i supkutana tuber-

65

kulin-reakcija upotrebljavaju se i kod prognoze. Z a Pirquetovu se reakciju drži ( W o l f f - E i s n e r ) , da je prognostički povoljna, kad nastupa kasno (drugi ili treći dan), a naprotiv je brza reakcija nepovoljna. U trećem stadiju bolesti, bolesnik u opće ne reagira, kao ni onaj, koji nije inficiran.

Z a supkutanu tuberkulin-probu vrijedi isto, što smo i kod dijagnoze kazali. V e l i k a l o k a l n a r e a k c i j a n a v r l o m a l e d o z e , k o j a d u g o t r a j e , p r o g n o s t i č k i j e p o v o l j n a . Reakcija koja se lokalno (na mjestu injekcije) nikako ne manifestira, a izaziva općenite pojave, prognostički je nepovoljna, te stoga treba u takovom siučaju vrlo oprezno doze povećavati, jer se inače mora sa injekcijama prestati.

K a d smo tako pomoću dijagnostike označili one slučajeve, koje su lako bolesni i one, kod kojih još postoji mogućnost, da se toliko opo­rave, da budu gradjanski sposobni za privredu, tada smo si izabrali onaj materijal bolesnika, koji se ima po ministarskom otpisu podvrći liječenju. K a d a bi se uzelo T u r b a n - G e r h a r d o v o razdjeljenje tuberkuloze za podlogu, bili bi to svi slučajevi prvog, drugog i onaki slučajevi trećeg stadija, koji ne pokazuju još znakova destrukcije organizma. Mora se spo­menuti, da T u r b a n - G e r h a r d o v o razdjeljenje uzima u o b z i r s a m o n a l a z u p l u ć i m a i stoga ne vrijedi za prognozu tuberkuloze.

Ima slučajeva s velikim nalazom u plućima, koji ipak još kroz go­dine žive i rade i slučajeva sa promjenama samo u jednom vršku plući, koji u nekoliko mjeseci umru. K o d prosudjivanja tuberkuloze ne smiju se u obzir uzeti samo posljedice infekcije na plućima, nego se mora po mogućnosti prosuditi snaga infekcije prema obrani organizma. T u se raz­likuju tri perijode: U p r v o j pobjedjuje organizam bez vanjske pomoći tako dobro infekciju, da ne nastane nikakovo poremećenje u funkciji or­ganizma (latentna, inaktivna tuberkuloza). D r u g a je perioda neodlučna borba izmedju zaraze i organizma, u kojoj nastaje poremećenje u nekim funkcijama organizma, a patoložke promjene koje se pojavljuju dadu se još popraviti. T r e ć a je perijoda konac borbe, u kojoj je infekcija po­bjednica, gdje nastaju nepopravljive patoložke promjene, tako da organi­zam biva dekomponiran usprkos svih liječničkih pomagala.

Prva je faza z a t v o r e n a t u b e r k u l o z a (latentna), druga je o t v o ­r e n a (manifestna), dočim se treća označuje kao f t i z a . U prvoj perijodi dolaze pacijenti vrlo rijetko liječniku, ili ako dodju bilo radi koje bolesti, to se obično latentna tuberkuloza ne dijagnosticira. Druga je perijoda u istinu pravi bolesnički materijal liječnikov, dočim su bolesnici treće peri­jode više objekat samilosti i ublaživanja boli nego li terapije liječnikove.

O v e se tri perijode protežu kroz decenije. Klinička se slika nepre­stano mijenja, te može nadoći i vrijeme potpunog mirovanja izmedju jedne i druge perijode.

Cijeli je tok tuberkuloze tako mnogostran, da je vrlo teško kakovu šablonu konstruirati. Poznato je, da se katkada tijekom tuberkuloze razvi­jaju u plućima indurativni procesi, koji imaju vrlo povoljnu prognozu, a katkada slučajna kakova komplikacija kolosalno pogoršava, na oko vrlo povoljan tok bolesti. Da se svladaju poteškoće kod stavljanja dijagnoze i

66

prognoze, treba svaki pojedini slučaj dulje vremena promatrati i barem slijedeće ustanoviti.

1. A n a m n e z a (hereditarnost, dječje bolesti, znakovi larvirane tuber­kuloze) 2. Status p r a e s e n s (Razvoj kostura, rahitis, deformiteti toraksa), Atrofija muskulature na vratu ( P o t t e n g e r ) . Znakovi eksudativne dija-teze, (status thymicolyrnphaticus). 3. P e r k u s i j o m i a u s k u l t a c i j o m treba navesti dali je u plućima kataralni, indurativni ili kazeozni proces i u kojem opsegu. Pomoću Rontgena treba ustanoviti stanje bronhijalnih žlijezda, stanje dijafragme i nalaz u plućima. 5. T e r m o m e t r i j o m treba ustanoviti toplotu tijela 6 . S t a n j e s r c a i b i l a . 7. I s t r a ž i v a n j e k r v i (hemoglobin po S a h l i j u , po mogućnosti broj eritrocita i A r n e t h o v u sliku krvi). 8 . U r i n (urohromogen i diazo-reakcija, albumen, šećer). 1 0 . S p u t u m (množina sputuma u 2 4 sata. Mikroskopski po S p e n g l e -r o v o j pikrin-metodi, ustanoviti morfologiju bacila. Kemička proba sputuma na albumen). 1 0 . D i j a g n o z a s t u b e r k u l i n o m . (Treba navesti kakova je nastala reakcija, lokalna, plućna ili općenita reakcija). 1 1 . T e ž i n a tijela. 1 2 . K o m p l i k a c i j e (Grlo , bubrezi, crijeva, vegetativni živčani sustav i sekrecija endokrinih žlijezda). Nalaz u plućima, neka bude po mogućnosti grafički prikazan.

Ima doduše još bijokemičkih i bijoloških metoda, koje bi nam mogle kod dijagnoze, odnosno kod prognoze dobro poslužiti, ali ove se mogu eksaktno samo u kliničkim laboratorijima provesti, te s toga nijesu od praktične vrijednosti (aglutinacija, ustanovljenje opsoničkog indeksa).

IV. Terapija tuberkuloze.

A k o i radimo po nekom pravilu što se tiče dijagnoze, prognoze i izbora pacijenata, nastaje veliko pitanje: kako treba liječiti tuberkulozu pluća za vrijeme rata? Razumljivo je, da se ne može sve bolesnike niti u Njemačkoj poslati u lječilišta, a kamo li u Austro-ugarskoj gdje stoji na raspolaganje jedva deset lječilišta, sa nekih 1 0 0 0 kreveta, a i ti su većim dijelom baš sada za vrijeme rata zauzeti po civilnom pučanstvu. S v e se tuberkulozne ne bi moglo podvrći tromjesečnom liječenju u lječi­lištima ni onda, kad bi se uz lječilišta sagradile provizorne barake. Gradnja bi ovakovih baraka bila skopčana s velikim troškovima, te bi takova ba­raka za 5 0 ljudi stajala oko 4 0 . 0 0 0 kruna, a svrha se ipak ne bi postigla. K o d naših prilika, pošto nemamo dovoljno sagradjenih lječilišta za bolesnu momčad, bilo bi mnogo pametnije, oživotvoriti zahtjeve većine stručnjaka, d a s e u s v i m v e ć i m b o l n i c a m a u r e d e o d j e l i z a t u b e r k u ­l o z n e . Već ina modernih bolnica leži izvan grada, gdje je čisti zrak i sunce bilo uvjetom same gradnje ovih bolnica. Takove su bolnice gradjene po sistemu paviljona, te bi lako bilo jedan paviljon urediti za tuberkulozne.

Uz to imadu velike bolnice sva pomoćna sredstva, koja su potrebna. Uz tuberkulozu trpe bolesnici mnogo i na komplikacijama, koje treba spe­cijalno liječiti. Kol iko samo ranjenika imade i apicitis? O v i se pacijenti liječe najprije na kirurgičnim odjelima pričuvnih bolnica, pa kad im rana

67

zacijeli, šalju se istom u odjele za internu. Trebalo bi kod ovih modernih bolnica sagraditi posebne odjele za tuberkulozne i za to, da budu izoli­rani od drugih internih pacijenata. A k o se to provede kod svih velikih bolnica ili barem kod onih, koje su u smislu otpisa označene kao stjecišta za interne bolesnike, to će ta investicija donijeti ploda. Tim bi bila pro­vedena nužna reforma u borbi protiv tuberkuloze, koja bi i u miru mogla svoj blagoslovni rad razvijati.

Lječilišta za pluća, odnosno odjeli za tuberkulozu u bolnici imali bi po mogućnosti cijelo područje" tuberkuloze obuhvatiti. U takim bolnicama za tuberkulozu treba da budu najmanje dva odjela:

I. O t v o r e n a t u b e r k u l o z a (II. i III. stadij, koji su grozničavi i kod kojih je opasnost infekcije veća).

II. K i r u r g i č k a t u b e r k u l o z a (pretežno tuberkuloza drugih or­gana, tuberkuloza kostiju, operirani slučajevi itd.)

Z a v o d treba ležaonu za one pacijente, koji su bez groznice. Z a one, koji imaju groznice, kao i za slučajeve tuberkuloze doljnih ekstremiteta treba da su balkoni ili verande, tako da se može pacijente s krevetom smjestiti, da leže na slobodnom zraku. A k o je to nemoguće treba da su spavaone okrenute prema jugu, ili još bolje prema jugozapadu, a kreveti da stoje samo u jednom redu tako, da mogu prozori cijeli dan otvoreni biti. Osim ležaone, potrebno je jedno mjesto za sunčanje sa uredjajem za hidroterapiju, osobito u lječilištima i tamo gdje se liječi kirurška tuberku­loza. U gradskim bolnicama koje nemaju u zimi mnogo sunčanih dana, treba da se nabave aparati za osvjetlenje ultravijoletnim zrakama. Prostor za inhaliranje, najbolje kuhinjskom soli (sistem P h i l o s ili vibroinhala-torij) olakoćuje simptomatsko liječenje.

Nijedno lječilište ili bolnica ne bi zapravo smjela biti bez Röntge-novog aparata, makar su mnijenja o terapeutskom djelovanju Rontgenovih zraka u dubinu još podijeljena, ipak je za dijagnozu vrlo dragocjen (tu­berkuloza bronhijalnih žlijezda) a kod liječenja kirurgičke tuberkuloze upravo je neophodno nuždan. Liječenje pomoću pneumotoraksa ne smije se zapravo bez Röntgena niti započeti. Nitko se više o tome ne prepire, da se sa pneumotoraksom može spasiti najmanje 3 0 % , od inače propalih slučajeva. Razumije se, da je za kiruršku tuberkulozu nuždan potpuni uredjaj instrumenata i ortopedskih aparata.

S to se tiče desinfekcije sputuma i rublja mora odgovarajuće uredjenje besprikorno funkcijonirati. Osim toga ne smije u nikojem zavodu manjkati podesan laboratorij, da se mogu izvadjati sve bakterijološke i kemičke probe i istraživanja. Napokon moraju biti u svim spavaonicama napuci bolesnicima glede higijene i profilakse tuberkuloze.

Bilo bi idealno, kad bi se moglo svakog na plućima bolesnog vo j ­nika smjestiti u kakav klimatski povoljno smješten sanatorij. A l i pošto to nije moguće, to se moraju u prvom redu rezervirati mjesta u sanatorijima za one, kod kojih ima nade na potpuni oporavak. Z a sve druge neka budu dobro opremljeni posebni odjeli u bolnicama. Higijensko dijetetsko, liječenje danas je već svuda uvedeno, no ipak moram naročito naglasiti

68

da ekscesivno ležanje ( 8 sati dnevno) i debljanje nikako nijesu na mjestu. Šablona škodi u opće kod tuberkuloznih bolesnika. Laki apicitis, hektičar i hemoptoičar ne mogu se jednako liječiti. Dnevni se red imade kod dnevne pregledbe u svakom slučaju posebice odrediti, te će istom tada u mijenjanju ležanja i rada tijelo jačati.

S t o se tiče jela, tjera se u većini sanatorija prisilno debljanje (Mast­kur), te se na dobitak u težini polaže najveća važnost, premda je sigurno, da se unatoč trajnog ležanja i debljanja tuberkuloza dalje širiti može. A k o se daje bolesniku hrane dnevno 4 0 0 0 kalorija, to će organizam ovo pre-opterećenje kroz neko vrijeme snašati, dok želudac više ne će moći svla­davati taj pospo. A k o se računa potreba kalorija za odraslog čovjeka na 2 . 5 0 0 , (u miru) a kod teškog posla na 3 . 5 0 0 — 4 . 0 0 0 , vidi se, da tuberkulozni previše jedu, osobito bjelančevine, koja je u množini od 1 5 0 gr. na dan preobilna. Bolnica u Eppendorfu uvela je u svojem odjelu za tuberkulozu slijedeću dijetu: 1 . 2 0 0 gr. mlijeka, 6 — 8 jaja, 1 2 0 gr. ma­slaca, 4 0 0 gr. hljeba, 1 2 5 gr. mesa, 2 0 0 gr. povrća, što odgovara dnev­nom potrošku od 1 4 5 gr. bjelančevine, 1 9 0 gr. masti i 3 5 0 gr. ugljiko-vih hidrata, što iznaša 3 . 6 0 0 kalorija. Naravno, da se tolika množina jaja, mlijeka i maslaca sada teško namakne, te ćemo stoga tako mijenjati dijetu, da bude uz cijenu od K 4 ' — dnevno dovoljna množina hrane osigurana, Uzmemo Ii šablonski dijetu od 5 0 0 gr. mlijeka, 5 0 0 gr. kruha, 2 0 0 gr. mesa, 2 0 0 gr. povrća, 1 0 0 gr. tjestenine, 5 0 gr. maslaca, 5 0 gr. sira i 5 0 gr. slanine, dobivamo 1 2 5 gr. bjelančevine, 1 1 0 gr. masti i 4 0 0 gr. ugljikovih hidrata, što odgovara dnevno 3 . 1 6 0 kalorija.

Pošto smo govorili o preduvjetima terapije, možemo uzeti, da je liječenje tuberkulinom i u bolnicama provedivo. A l i liječenje tuberkulinom valja još više individualizirati, nego kod kojeg drugog terapeutskog agensa, a za to treba, da ostane u rukama stručnjaka, jer se inače može poči­niti više štete nego koristi. Naglašujem još jednom, da je liječenje „tuberku­linom" sad već prilično ustaljeno po principima prof. S a h l i a , K r ä m e r a , W o l f f - E i s n e r a i P h i l i p p i a , te da samo najmanje doze tuberkulina, dolaze kod terapije u obzir. Važnije je, kada i kako ćemo davati tuber­kulin, nego koje njegove preparate, da izaberemo. U vojno liječničke svrhe, dolazi u obzir samo stari tuberkulin i emulzija bacila novotuberkulina (Alttuberkulin i Neutuberkulinbacillen Emulsion), jer su drugi preparati preskupi, ili oduzimaju premnogo vremena, ili nijesu dovoljno iskušani.

Liječenje po S p e n g l e r u (imunizatorno liječenje s humanim i bo-vinim preparatima ili imun-tjelešcima) ili po D e y c k e M u c h u (parcijalni antigeni), kao i sa različitim „tuberkulinom bez bjelančevine" ili „tuber­kulinom životinja hladne krvi", nalazi se još u stadiju ispitivanja. Tuber­kulin B e r a n e k otpada, jer liječenje predugo traje. Pasivna imunizacija ne dolazi predbježno u obzir kao što ni kemoterapija (Finklerovo liječenje bakrenim preparatima i liječenje sa Aurum Kalium-cyanatum), jer još nije prokušano.

Simptomatski suzbijati groznicu pomoću antipiretika nema svrhe, po­trebno je tek vrlo visoku vrućinu (preko 3 8 ' 5 ) suzbijati, ako prouzročuje

69

subjektivne poteškoće (nespavanje, znojenje noću, gubitak teka). O d svih antipiretika najbolji je piramidon (kryogenin se ne može dobiti) dok su aspirin i ostali preparati salicila isti kao i oni kinina manje zgodni radi svojih loših strana. Obično su za antipirezu dovoljne hidrijatičke proce­dure. K o d hemoptoje je glavno mir, Codeinum phosphoricum mjesto morfija, kuhinjska sol, interno ili 5 grama hipertonički 10% intravenozno. Kalcijevi spojevi (Calc. chloratum) korisni su, kao i želatina (supkutano) jer po­spješuju grušanje krvi. Laku dijetu treba tako dugo pridržati, dok je god krvarenje svježe, ali ipak nije nužno odrediti gladovanje. Hladna se jela takodjer moraju napustiti, jer dolazi do gastroenteritide.

Hemoptoa dovodi vrlo rijetko do katastrofe, stoga ne treba pacijenta suvišno uzrujavati. Ne mogu ovdje navadjati sva simptomatička sredstva, tek moram reći da je liječenje tuberkuloze raznim gnajakolpreparatima (Sirolin, Sirup Famel, Sorisin ltd.) sasma izlišna stvar. A k o se već daje kreozot to se neka daje sa oleum jecoris aselli. Kreozot i guajacol dje­luju tek na sporedne bronhitide i poboljšavaju tek, pa je mnogo uputnije bolesniku reći pravu dijagnozu i uputiti ga na sustavno specijalno liječenje, nego ga otpraviti sa dijagnozom „nastid vrška" i dati mu sirolina. S to se tiče kašlja to ima čitava legija preparata, ekspektorancija i sedativa, pa je izlišno da o njima govorim.

Napokon treba više nego je uobičajeno uzeti u obzir tuberkuloznu antointoksikaciju i svesti poremećenu funkciju endokrinih organa opet na normalu. S tim u savezu valja oštro kontrolirati funkciju živaca, osobito v e g e t a t i v n o g ž i v č a n o g s u s t a v a , te će katkad biti moguće predu-sresti slomu obrambene sile organizma. Tu će nam vrlo dobro poslužiti kamfor, jod i preparati kalcija.*))

Z n a d e se, de i roborancija mogu katkada opće stanje poboljšati. Žel jezo i arzen pomažu mnogo, no treba ih davati supkutano. S v a naša nastojanja treba da smjeraju nato, kako bi pomogli organizam u borbi protiv tuberkuloze, a posve je sigurno da su glavne obrambene sile orga­nizma u korpuskularnim elementima krvi, kao i u krvnom serumu i limfi. Stoga je posve racijonalno, da se upotrebljavaju sva ona sredstva, koja povećavaju limfocitozu, da se omogući u što većoj mjeri fagocitoza bacila. Gotovo je sigurno, da se i djelovanje preparata tuberkulina pripisuje nji­hovoj kemotaktičkoj snazi prema limfocitima.

V. Postupak s bolesnim vojnicima.

K a d smo sa svim sredstvima, koja nam stoje na raspolaganje, s bo­lesnikom dotle došli, da nam se čini, da je zdrav, nastane pitanje da li je u istinu „izliječen" ili samo poboljšan. Nato nam pitanje može samo tuberkulin odgovoriti. Bolesnika, koji nema klinički nikakovih simptoma bolesti, a ćuti se zdravim te ne reagira na 5 0 mgr, alttuberkulina, može se mirne duše poslati k četi. Bolesnici, kod kojih se ne može doći do doze od

*)) Bijokemičke promjene organizma uslijed tuberkulozne zaraze nisu još nikako razjašnjene; demineralizacija, antointoksikacija kiselinom i intermedijarnim produktima bjelančevine pa ne ću ovdje postavljati hipoteze.

70

5 0 mgr. Alttuberkulina, ili se dodje tek uz znakove velike osjetlivosti, nisu u ravnotežju, te ih se može upotrijebiti najviše u pomoćnoj službi, jer je opasnost recidive eminentna.

Istina je, da mnijenja o tuberkulinu divergiraju, a osobito su struč­njaci posve protivnog mišljenja kada se imade prestati s injekcijama i da li je korektnije, uzdržati po mogućnosti alergiju (osjetljivost prema tuber­kulinu), ili treba nastojati, da se postigne anergija. Bit imuniteta nije tako jasna, da bi bila od svih liječnika prihvaćena bez prigovora, pa ako se je empirički i dotle došlo, da se ne davaju velike doze, samo da se iz­bjegnu štetne reakcije, ipak ima liječnika, koji gledaju u tuberkulinu samo stimulans, te idu samo do one doze, koja čini minimalnu reakciju, koja je nužna, ako se u opće hoće postići kakav terapeutski uspjeh. Drugi opet nastoje, da se liječenje završi sa 1 0 0 mgr. alttuberkulina, i da se tako postigne imunitet protiv tuberkulina što nije istovjetno s imunitetom protiv tuberkuloze. Držim uputnim, da se sa injekcijama ide najviše do 1 0 mgr. emulzije ili 5 0 mgr. alttuberkulina, te da se ova doza tako dugo daje, dok se ne podnaša bez vidljive reakcije. A k o se to ne može lako postići, treba s injekcijama prekinuti, pošto se uz sve mjere opreznosti stanje bolesnikovo može pogoršati. K o d takvog će se bolesnika redovno vidjeti i ostali znakovi infaustne prognoze, te ga se ima proglasiti invali­dom. Z a sada se takovi bolesnici superarbitriraju, i šalju kući.

O v a j se postupak čini možda ljudski, jer se siromašnom ftizičaru dopušta, da još jednom vidi svoju domovinu, te da ga do poslijednjeg časa njeguje njegova porodica. A l i taj postupak ne vrijedi ništa i treba ga svakako napustiti.

Takovi ftizičari velika su opasnost svojoj vlastitoj porodici, a osobito djeci. Njihova je otvorena tuberkuloza kolosalan izvor infekcije, kojoj posve sigurno padaju žrtvom djeca. K a o što se bolesne na tifu pred smrt ne šalje kući, ne smiju se ni ftizičari iz svoje izolacije slati, jer je mače svaka borba protiv tuberkuloze uzaludna, te će buduća generacija biti u istoj mjeri zaražena, kao što je i naša. Nekoje su države ovo pitanje već zakonom uredile, a mi to možemo za vrijeme rata, barem kod vojnika, provesti naredbom.

A k o n e p o s t o j e i n v a l i d n i d o m o v i , t r e b a t a k o v e i n f e k -c i j o z n e b o l e s n i k e p r i d r ž a t i d o e k s i t u s a u b o l n i č k i m o d j e ­l j e n j i m a z a t u b e r k u l o z u . Samo u slučaju, da se civilne vlasti ob­vežu, da će dotičnog bolesnika držati u svojem zavodu ili u slučaju, da će bolesnik sigurno u svojoj porodici biti potpuno izoliran, njegovan i da će imati liječničku pomoć, može ga se otpustiti kući, ako je sposoban za prevoz.

K o d bolesnika, kod kojih se predvidja kronički tečaj, koji može os­tati kroz godine stacijonaran, i koji su sada superarbitrirani za pomoćnu službu, mora takodjer nastati potpuni preokret. Obično ih se upotrebljava u bolnicama, u pisarnama i u vojarnama kao stražu. Prvo, taj način života nije podesan za njihovo zdravlje, tako da su više po bolnicama, nego u službi, a uz to su oni ipak izvor infekcije, jer se u svim tim prostorijama,

71

ne može provesti zabrana pljuvanja. Medicinski bilo bi bolje, kad bi se za ovakove kroničke stacijonarne slučajeve našao takav vojni posao, da ipak nešto rade, a da ne škode svome zdravlju. Trebalo bi udesiti gospo­darske kolonije, gdje bi se svaki bavio svojim zanatom. Naravno, da bi se mogle uzeti u obzir samo stanovite kategorije bolesnika. U Njemačkoj se upravo raspravlja, šta bi se učinilo sa ovakim bolesnicima, koji su ot­pušteni iz lječilišta, a nisu za svaki rad sposobni. T o je i u miru velika socijalna briga, jer se ne zna, šta bi se učinilo sa tuberkuloznima, koji nisu više sposobni za svoje prijašnje zvanje.

Kiruržki su slučajevi otpisom ratnog ministarstva obezbijedjeni. Boles­nike se ortopeški liječi, a poslije mogu stupiti u invalidnu školu, da izuče kakav novi zanat. Analogni je slučaj i sa tuberkulozom, pa ne samo, da ih treba liječiti, nego bi ih trebalo i n a u č i t i k a k a v n j i m a p o d e s a n z a n a t . Specijalno bi se u Hrvatskoj mogla lako uvesti tuberkuloznima pogodna zanimanja, koja bi se ekonomski vrlo dobro rentirala. Vrtljarstvo, voćarstvo, uz to peradarstvo i malo stočarstvo, dalo bi se u prikladnim kolonijama vrlo brzo naučiti. U z to bi takodjer bolesnici i zasluživali, te bi si mogli nakon otpusta stvoriti lijepu eksistenciju, jer sve naši gradovi trpe na nestašici školovanih vrtljara. U šest bi mjeseci većina bolesnika bila toliko oporavljena, da bi se mogli vratiti u svoju porodicu. Gradska će im poglavarstva s veseljem iznajmiti nužnu zemlju, da se olakša apro-vizacija pučanstva (sistem rentnih dobara).

Na taj bi se način mogla tuberkuloza i za vrijeme rata suzbijati, a ujedno bi se brinuli u smislu otpisa ratnog ministarstva i za one, koji su u službi domovine postali nemoćni.

Skupivši najglavnije točke suzbijanja tuberkuloze u vojsci u jedno možemo postaviti slijedeća n a č e l a z a s u z b i j a n j e t u b e r k u l o z e :

1. Sv i vojnici, koji boluju na tuberkulozi ili postoji sumnja radi iste imaju se s mjesta poslati u divizijske etapne bolnice, odakle će ih se poslati u s a b i r a l i š t e njihove domovine.

2. U području svakog zbora ima se urediti stabilna bolnica kao s a b i r a l i š t e za tuberkuloznu ili suspektnu momčad, gdje će se postaviti sigurna dijagnoza.

3. O v a s a b i r a l i š t a treba, da su bolnički odjeli za tuberkulozu, providjeni svim nužnim pomagalima za dijagnozu i terapiju plućne i ki-ruržke tuberkuloze.

4 . S v i časnici, koji boluju na tuberkulozi ili su sumnjivi radi iste, imaju se poslati na liječenje u l j e č i l i š t a z a p l u ć n e b o l e s t i .

5 . O d momčadi neka se takodjer smjeste u lječilišta oni u ratu oboljeli, koji imaju otpisom c. i k. ratnog ministarstva pravo na tromje­sečno liječenje, a s liječničke strane ima nade u postignuće potpune spo­sobnosti za vojnu službu.

6. S v e ostale valja liječiti u sabiralištima ili u odjelima pojedinih bolnica zato adaptiranim.

72

7. Principijelno se mora pokušati kod svakog bolesnika tuberkulinom. Režim u lječilištima ili odjelima za tuberkulozu neka bude po poznatoj higijensko dijetskoj B r e h m e r - D e t t w e i l e r o v o j metodi bez šablone.

8 . Bolesnici neka se tako dugo pridrže na liječenju u lječilištima odnosno u odjelima za tuberkulozu, dok ih se ne može poslati kao sposobne za frontnu službu njihovom kaderu, ili dok se u toliko ne poboljšaju, da im stanje postane „stacijonarno", te da više ne trebaju bolničke njege. Takovi se kronički, stacijonirani slučajevi, za frontnu službu nesposobni, imaju prema njihovoj želji poslati u g o s p o d a r s k u k o l o n i j u , koje ima urediti zemaljska komisija za liječenje invalida. U slučaju, da liječenje potraje više od 3 mjeseca, ima se podnesti molba za produljenje.

9 . Bolesnike, kod kojih nema izgleda u poboljšanje, a koje se ima otpustiti kao invalide, treba pridržati u bolnici, ili ih poslati u invalidne domove (nemoćnice). Samo u slučaju, da je zajamčena dovoljna njega i izolacija, može ih se poslati kući, u civilno bolničku njegu.

1 0 . Oni slučajevi, koji su i nakon liječenja pronadjeni nesposobnima za frontu, a sposobnima za pomoćnu službu, a ne može ih se upotrijebiti u gospodarstvu, treba da obavljaju na takovom mjestu svoju lokalnu službu, da ne budu opasni po zdravu momčad.

1 1. Suzbijanje tuberkuloze treba da bude u cijeloj vojsci jedinstveno uredjeno, naravno bez pritiska na individualnu liječničku inicijativu.

1 2 . K o d novačenja treba sve osobe, koje boluju na otvorenoj tuber­kulozi, prema propisu proglasiti nesposobnima, a sumnjive poslati u bol­nice na konstatiranje.

Inaktivno (latentno) tuberkulozan, ako je inače tjelesno podesan, ima se proglasiti sposobnim za frontu. Upravo u ovome ratu uvidilo se je , da se takovi ljudi napadno ojačaju.

1 3 . Svi , koji boluju na otvorenoj tuberkulozi (bacili u sputumu) imaju se kao nesposobni otpustiti. Pretpostavka, da će se takav „katar vršike" na ratištu poboljšati, pokazala se pogrešnom.

Najveći kontingenat bolnica su takove „aktivne apicitide", koje nemaju povoljne prognoze. U ostalom to odgovara posvema propisima.

1 4 Momčad, osobito zdravstvenog odjela, ima se uputiti u t e m e l j n e p r i n c i p e s u z b i j a n j a tuberkuloze.

Smještenje nemoćnih uslijed unutarnjih bolesti u Ugarskoj.

Izvješće dra. Vladimira Katičića, tajnika zdravstvenog odsjeka kr. zem. vlade.

U posluhu visokog naloga od 2 2 . veljače t. g. odputovao sam 2 3 -k Budapestu, a na temelju tamo stečenih uputa 2 5 . veljače u Bestercze-banyu, te mi je čast izvijestiti slijedeće :

U nadležnom odjelu zdravstvenog odsjeka kr. ug. ministarstva n. p. saopćeno mi je, da je uslijed rasprava pomenutog ministarstva s c. i kr. zajedničkim ministarstvom rata pomanjkanju za smještenje uslijed nutarnjih

73

bolesti za sada doskočeno tako, da je ministarstvo rata od postojećih karantenskih postaja u G . Ugarskoj prethodno prepustilo kr. ug. nemoć-ničkom uredu postaje u Rozsahegyu i Beszterczebanyi, svaka sa poprečno 2 5 0 0 kreveta sa potpunim inventarom. O b j e postaje su providjene vodo­vodom, kanalizacijom, električnom rasvjetom, napravom za bistrenje fekalija, potpunom desinfekcijom, praonom rublja i peći za spaljivanje smeća itd. Barake stoje na podzidanim temeljima, pod je od betona. Prethodno služi postaja u Rozsahegyu za interne nemoćnike, ona u Beszterczebanyi speci­jalno za tuberkulozu.

Ministarstvo unutarnjih posala dosele još nije u te svrhe ništa trošilo, niti mu je ministarstvo rata u tu svrhu išta doznačilo. Tekući troškovi terete ratni kredit. Proračun ministarstva sadržaje stavku od 7 5 0 . 0 0 0 K za suzbijanje sušice i kani stavku povisiti na 1 , 0 0 0 . 0 0 0 K.

Da je ministarstvo dobilo u izgled stavljeni investicijom doprinos od 3 K po glavi, bilo bi gradilo uz postojeće neke bolnice paviljone za su-šičave nemoćnike i posebice za nemoćnike uslijed ozleda i rana, nu o tom se još ne vode pregovori.

2 9 . veljače održat će se u Wienu kod ratnog ministsrstva još jedan dogovor glede odstupa daljnih dviju postaja u Miskolczu i Sätoraljaujhelyiu za venerične i trahomatozne.

Preporučeno mi je, da svakako pogledam postaju u Beszterczebanyi, te daljne informacije tražim kod kr. ug. nemoćničkog ureda, u čijim je ru­kama usredotočeno cijelo nemoćničtvo. Potražim drž. tajnika grofa K l e -b e r s b e r g a , koji mi je saopćio dobrostivo još slijedeće:

Pošto se kod tuberkuloznih moraju dijeliti izlječivi od neizlječivih, zapodjenuti su pregovori s vlasnicima „ A l s o titra furedi telep", gdje bi nemoćnički ured uredio sanatorij za izlječive teže slučajeve, pa bi u Besz­terczebanyi i eventualno u Rozsahegyu ostali laglji izlječivi i neizlječivi.

S v e prethodno ustupljene karantenske postaje ostaju u upravi nemoć­ničkog ureda do demobilizacije i prelaze opet u njenu upravu i vlastničtvo poslije demobilizacije, a samo tečajem potonje bi služile karanteniranju u domaju se vraćajućih vojnika.

U Jelisavinom sanatoriju u Budakeszu gradi vojničtvo na vlastiti trošak uz pomoć jednog fonda paviljon, ali još gradnja nije dovršena.

Najveća neprilika je opće pomanjkanje liječnika, jer da ih ima u dovoljnom broju, moglo bi se više hiljada sušičavih lakog, početnog sta­dija otpustiti svojim kućama pod nadzorom jur postojećih dispenzarija, ali pošto ne ima liječnika, ne funkcijoniraju ni potonji.

Skrb za izlječive sušičave imat će nemoćnički ured jednu godinu od dana demobilizacije. K o d vijećanja 2 9 . veljače u W i e n u zahtjevati će grof K l e b e r s b e r g još jednu petu postaju u svrhu sakupljivanja i razdjelbe.

Grof K l e b e r s b e r g upozorio me je naročito na Beszterczebänyu i odmah odredio, da se moj dolazak tamo najavi.

2 5 . veljače u jutro otputovao sam u Beszterczebänyu i uslijed loših veza stigao onamo tek u 1/2 8 na večer. 2 6 . pregledao sam koloniju. Grad leži oko 5 0 0 m. nad morem na podnožju Tätre, a kolonija izvan grada

74

neka 2 km- na pruzi Zölyom - B r e z o , imade posebne tračnice, tako da se transporti bolesnika u samu postaju dovezu željeznicom. Cijelo je mjesto i okolica zaokružena mješovitom šumom, te je vidik veoma ugodan. K o ­lonija sastoji se od nekih 35 objekta, od kojih 2 8 služi za smještenje bolesnika. Bolesnici leže na željeznim krevetima u 4 reda, u nutarnjim redovima stoje kreveti u razmacima od 1 m., u vanjskim i u većim, jer pred prozorima nema kreveta. Svaka baraka sastoji iz 2 srednje dvorane, izmedju njih mala kuhinja za čaj i prostor za bolničarke, a na svakom kraju zahodi na splav, kupaone i skladišta. Liječničku službu vrše dodije­ljeni mobilizovani i na temelju zakona o ratnim davanjima dodijeljeni liječ­nici, za sada tek 13 na broju, medju njima 4 asistenta prof. K o r ä n y a u tu naročitu svrhu pridijeljeni. Broj liječnika povisit će se na 2 0 (na 1 0 0 jedan).

Opskrba je izvrsna, a ima je 3 vrsti: rijetka, slaba i cijeli obrok, a plaća se poduzetniku 1.70, 2*80 i 3 K po glavi i danu. Pošto nemoć­nički ured postaji plaća bez razlike po glavi na dan 3 K , pokrivaju se troškovi ljekarija i administracije iz ostatka kod rijetkog i slabog obroka.

Upravu vodi uz nagradu jedan županijski činovnik, uredske poslove namješteno osoblje (ženske); gradjevni nadzor i neprestane popravke či­novnik drž. gradjevnog ureda uz nagradu, teške vanjske poslove ruski za­robljenici i ustaše B, potonji i bolničarsku službu uz 3 opatice i plaćene bolničarke. Vrhovni nadzor vodi u ime nemoćničkog ureda vel. župan barun K i i r t i kao ministarski povjerenik i njemu dodijeljeni zamjenik grof D e z s a c z , vel. župan izvan službe- Zdravstvenu administraciju vrši uz plaću na temelju ratnog davanja dodijeljeni županijski fizik.

Vojnički zapt vodi postajni zapovjednik uz dva časnika i 1 1 0 mo­maka, koje takodjer opskrbljuje poduzetnik postaje za njihov „prinos za menažu" od 1 K 17 f. (za Beszterczebänyu).

Na koloniji skrbljeno je i za „duševnu hranu" : kino, koncerti i ka­zališne predstave, koje priredjuju sami bolesnici- Prilazem i kućni red i program kućne predstave.

Liječenje biva po stečevinama medicine, te se za svakog bolesnika sastavlja individualni list, u kojem se periodično uriše fizikalni i bakterijo­loški nalaz. — (Obrazac). — Na raspolaganje stoje natkrite ležaone od 1 1/2 km. Bolesnicima se prema mnijenju liječnika podjeljuju i osamdnevni dopusti, ako su im kućne prilike takove, da mogu izolirano spavati i ne ugrožavaju okolicu. Prije odlaska dobivaju još posebne upute, te ponesu i prenosne pljuvačnice. T o djeluje povoljno i diže volju za daljni boravak.

Nesuglasice su naravno neizbježive, jer za pravo nije rasbistrena još kompetencija; bolesnici i jesu i nisu vojnici, ali pošto izlječivi mogu opet postati sposobni za frontu, imade zadnju riječ vojničtvo, naročito kod ot­puštanja te ustanovljivanja konačnog invaliditeta.

Z a poduku bolesnika u vrtljarske poslove (laglje), kao cijepljenje voćaka i ruža namještena su dva učitelja, a za poduku u lagljem kovin­skom obrtu namjestit će se učitelj mjesne državne obrtne škole, da se tim. po mogućnosti predusretne potpunom nemoćničtvu.

n Tom prilikom slobodan sam napomenuti neke općenite opažaje: Opskrba nemoćnika polazi danas sa sasma drugih stanovišta, nego u

starije doba. Prije je sa zakonitim ustanovljenjem nemoćničke opskrbnine briga oko nemoćnika bila dovršena, te je svaki sam morao tražiti način, kako će s tim izaći i tako su nastali nebrojeni werkliste i slično. Današ­nja struja hoće tomu doskočiti. Dužnost je države privrednu sposobnost uspostaviti ili barem toliko spasiti, koliko je moguće, tako da za pravo briga oko „nemoćnika" počima tek onda, kada dotičnik nije više u stanju, da sam skrbi za svoje uzdržavanje. Stoga od časa oboljenja do konačne odluke o privrednoj nesposobnosti nastupa nova dužnost oboljeloga liječiti, dok god imade opravdane nade u poboljšanje njegova stanja. Skrb za nemoćnike ranjenike i ozledjenike već je na pravom putu, ona za mnogo nesretnije „nemoćnike" od nutarnjih bolesti još je ü povojima.

Z a ovo pitanje nije se dovoljno zanimalo ni općinstvo niti javni čimbenici. Donekle se može tumačiti čovječjim prirodjenim milosrdjem, koje se i nehotice prije poklanja nesretniku sa vidljivim osakaćenjem, nego li na nutarnjoj bolesti bolujućem, akoprem potonji vrlo često ostane trajno teško bolestan i nemoćan.

O v o krivo shvaćanje opažalo se je već kod dobrovoljne bolničarske službe; svaka od naših plemenitih gospodja htjela je „ranjene junake" dvoriti, povezivati, pomagati u sobi za prematanje i kod operacija, a za ne­sretnike sa bolestima srca, pluća, pošaline, griže itd. trebalo je gospodje hvatati, te su ovi ne manje junaci ostali često bez brižnog nadzora i utjehe, prepušteni plaćenim bolničarima i zdravstvenicima. O v a je nepravda vladala pače i kod odmjere opskrbnine; n. pr.: obrtnik, koji rukama radi, izgubi obje noge, dobiva nemoćničku opskrbu, te nastavlja punom snagom svoj obrt (krojač), drugi — nadničar — postane nemoćan uslijed nutarnje bolesti, dobiva opskrbninu, ali nije-više za nikakav posao. Kolika razlika! Pošto konačno nemoćničtvo tek onda počima, kada liječnička znanost i umjeće prestaje, potrebno je daklem slijedeće:

Da se nemoći uslijed unutarnje bolesti doskoči, ako to ne uspije, da se to ustanovi i nemoćnik opskrbi. Pošto je preventivna skrb i u interesu vojske, treba da troškove oko liječenja nosi vojska; opskrba je stvar zemlje, a da si tu brigu smanji, treba nemoćnike i učiti na prikladno zanimanje. Da se tu ne smije činiti razlika izmedju nemoćnika uslijed rane (ozlede), te nemoćnika uslijed nutarnje bolesti, to je jasno, jer su svi jednako asen-tirani i za vojnu službu sposobnima pronadjeni, pa daklem ne samo pra­vičnost, nego i pravednost iziskuje, da se nutarnjem „nemoćniku" iste po­godnosti pružaju, jer je i on žrtva vojničke službe, pa ako je bio spo­soban za potonju, ima pravo i na posljedičnu brigu i opskrbu.

Držim daklem, da se kod nemoćnika ne bi smjela uopće razlika či­niti niti kod liječenja niti kod izobrazbe niti kod konačne opskrbe. Jedino sušičavi bi iziskivali neku osobitu pozornost u općem zdravstvenom inte­resu obzirom na pogibelj okuženja zdrave okolice.

S lobodan sam stoga temeljem predidućeg razlaganja staviti slijedeći

predlog:

76

Svi vojnici, koji se iz raznih bolnica radi nutarnjih bolesti kao za vojničku službu nesposobni otpuste i najave zemaljskom odboru za ratne invalide, neka se na podesnom mjestu koncentriraju bez iznimke. U tu svrhu moglo bi se od vojnog erara zatražiti jedna od počasnih bolnica (Brod — Vinkovce) , koje sada nakon malne posvemašnjeg utrnuća pošasti u cijelom opsegu nisu potrebne. U tom sabiralištu imali bi se pregledati po intemisti stručnjaku (n. pr. zatražiti pridjeljenje mobilizovanog interniste dra. S t a n k o v i ć a ) . Bolesnici s izlječivim plućnim bolestima imali bi se tu podvrći višemjesečnom liječenju, koje je opravdano i obzirom na dobu bolesnika. Ozdravljeli mogu se ili opet predati vojsci ih bez prava na nemoćničku opskrbu otpustiti. U koliko je opravdano, mogli bi se teži slučajevi od vjerojatno izlječivih smjestiti na Sljemenu ih u Kraljevici, gdje bi trebalo sudjelovanjem i doprinosom vojske prikladne prostorije urediti.

Nemoćnički kandidati radi inih nutarnjih bolesti, u koliko pružaju izgled u poboljšanje ili ozdravljenje, a ne bi se mogli ostaviti u sabira­lištu, imali bi se pridijeliti bolnicama sa internim odjelima, te potonji — ako inače nije moguće — proširiti Doeckerovim barakama. Neizlječivi sa zatvorenom tuberkulozom mogli bi se otpustiti svojim kućama, u koliko imadu dovoljnu njegu ili predati u opskrbu na to se prijavljujućim obi­teljima uz odštetu nemoćničke opskrbnine, dočim oni sa otvorenom daklem infekcijoznom tuberkulozom iziskuju posebne obzire, — ugrožavaju bo rodbinu, ukućane, okolicu — cijeli narod! Z a ovakove bilo bi najpodes-nije graditi uz postojeće bolnice posebne paviljone, koji bi kašnje mogli služiti uopće za smještenje sušičavih iz cijele okolice, a pošto medju po­tonjima imade i takovih, koji nemaju nikakove svojte, kojima je daklem svejedno, gdje borave stalno i koje uslijed toga ne posjećuje daleko obi-tavajuća rodbina, takove bi se moglo koncentrirati u kojoj centralnoj ze­maljskoj nemoćnici, a u tu svrhu kupiti možda koji prikladno ležeći stari grad (vlastelinstvo) ih slično, svakako bi ali trebalo dotičnom objektu odu­zeti značaj „grobnice", da se tim nesretnicima ne oduzme zadnji tračak nade, najljepšeg dara prirode, koji nas bodri i u najkobnijim časovima.

I neizlječivi, u koliko to njihovo stanje dopušta, i oni, kojima se stanje poboljša, nu ipak ne ozdrave potpuno i ne stiču posvemašnju pri­vrednu sposobnost, imadu se u kojem odgovarajućem obrtu podučiti (n. pr. košaračtvo). Nepotpuni nemoćnici uslijed inih nutarnjih bolesti imali bi se podvrći i liječenju u odgovarajućim kupkama, a potpuni nemoćnici smjestiti u nemoćnicama postojećim i osnovati se imajućim županijskim za pripadnike uzadruženih zdravstvenih općina i općinskim (gradskim) za sa­mostalne zdravstvene općine.

Time držim, da sam iscrpio namijenjenu mi zadaću te pokorno mo­lim, da kr. zemaljska vlada izvoli uzeti ovo šematično izvješće do visokog znanja.

77

Tuberkuloza i suzbijanje iste. Piše dr. Adolf Spitzer, općinski liječnik u Erdeviku.

Dugo se vremena tuberkuloza ta najraširenija zarazna bolest, kojoj više ljudskih života žrtvom pada, nego Ii svim ostalim kužnim bolestima, nije smatrala z a r a z n o m , a to zato, što zarazni značaj ove bolesti nije bio tako očevidan, nije tako jasno dolazio do izražaja, kao kod drugih kužnih bolesti.

Još u doba, kada nisu bile poznate razne bakterije, što ih danas punim pravom držimo uzročnicima raznih kužnih bolesti, bijaše napadno, da iza prve pojave kolere, tifusa, škrleta itd. za kratko vrijeme i druge osobe od iste te bolesti obole a naročito one osobe, koje su s prvim bolesnikom u saobraćaj došle.

Tako je lako bilo ustanoviti neki savez izmedju prvoga i kasnijih slučajeva oboljenja, pošto razmak izmedju prvog i drugih slučajeva iste bolesti ili kako bismo danas rekli, razmak izmedju okuženja i razvitka bolesti ( s t a d i u m i n c u b a t i o n i s ) nije bio velik. Nu kod tuberkuloze bio je taj razmak prevelik. U jednoj je n. pr. obitelji mati na tuberkulozi obolila, te nakon 2 — 3 godine i umrla, kasnije se i koje od djece nje­zine od iste bolesti razbolilo, te nakon više godina i umrlo. T u se nije mogao tako lako ustanoviti kakav sklad izmedju prvog i ostalih slučajeva oboljenja i smrti, te se vierojatnom činila slučajnost ili nasljednost.

B o c k drži u svom učbeniku „Lehrbuch der Pathologie und The-rapie" iz godine 1 8 5 3 . ospice, škrlet, tilus, koleru p o š a s n i m i k u ž -n i m bolestima prem ako ih — stojeći na temelju humoralne pato­logije — drugačije tumači, nego mi, nu tuberkulozu ne ubraja ni on medju kužne bolesti, misleći, da je ona naslijedjena poput poganice ili padavice. A l i ]e zanimljivo, što se njegovi nazori u opisu, tečaju i širenju ove bo­lesti podudaraju sa sadašnjim našim nazorima. I on drži, da je tuberku­loza medju čovječanstvom najraširenija bolest, koja se po cijelom svijetu u svako doba života pojavljuje te p e t i n u svih slučajeva smrti prouzro-čuje. K o d fetusa i novorodjenčeta ta je bolest do 4 mjeseca veoma ri­jetka, od 2 . — 1 4 . godine biva sve češća te se u tim godinama osobito često pojavljuje kao žlijezdobolja, ali rijetko prouzroči smrt, nego kasnije ponovnim nastupom (mi bismo rekli ponovnom infekcijom). O d 1 4 . — 2 0 . godine je ova bolest rjedja, najčešća je izmedju 2 0 . — 4 0 . godine, u ko­jem joj razdoblju najviše ljudskih života žrtvom pada. O d 4 0 . godine umanjuje se pobol i pomor od te bolesti. B o c k veli, u koga do 3 0 . godine nisu presadjeni tuberkuli (Tuberkel-Ablagerung), vjerojatno ne će od te bolesti oboliti, tko je pak već u djetinstvu pokazivao znakove te bolesti, može kasnije ma u kojoj dobi svoga života dapače i u starosti uslijed ponovnih nastupa oboliti i umrijeti. U velikim gradovima i kod siromašnih ljudi pojavljuje se ta bolest najčešće; slabe ili uslijed drugih bolesti oslab-

ljele osobe češće obole na tuberkulozi nego li osobe jakog tjelesnog ustroja. V a n j s k e o k o l n o s t i , l o š i s t a n o v i , s l a b a h r a n a pospje­šuju tu bolest.

78

Razlika medju nazorima B o c k o v i m i naših savremenika leži u tome, što su B o c k i njegovi pristaše tuberkulozu držali naslijedjenom, nekužnom bolešću, dočim ju mi smatramo z a r a z n o m kao i sve ostale kužne bolesti s tom razlikom, što je kod tuberkuloze Stadium incubationis dugotrajniji te se kadikad i po više godina zavlačiti znade.

V i l l e m i n je bio prvi, koji je god. 1 8 6 5 . kliničnim i pokusnim načinom kužnost ove bolesti dokazao, a 1 9 godina kasnije uspjelo je K o c h u pronalaskom njezinih uzročnika i zaražljivost tuberkuloze nedvoj­beno potvrditi. O d onoga doba ne postoji više dvojba o zaražljivosti ove bolesti, te se još samo o tome može raspravljati, kako infekcija slijedi, da li intrauterinim ili ekstrauterinim načinom, da li samo putem dušnih organa ili takodjer putem crijeva, ali o samoj kužnosti ove toli pogubne bolesti ne sumnja više nitko medju stručnjacima.

Ima učenjaka ( B a u m g a r t e n ) , koji ekstrauterinu infekciju bacilima tuberkuloze medju rijetkosti broje, te tvrde, da pretežni dio okuženja zavisi od u t r o b n o g o k u ž e n j a , osobito ako je mati bila tuberkulotična ( L e u -d e t ) . V e l i k je dio stručnjaka toga mnijenja, da se poput sifilisa i aktivni ikrični otrov s tuberkuloznih roditelja neposredno na fetus prenaša. T o dokazuje činjenica, što je ikričavost na fetusu ustanovljena ( M ä r r i n , L a n d o u z i ) , što su u placenti i drugim organima fetusa ikrični bacili pronadjeni. P o K o r a n y i u mogu se 3 4 % slučajeva tuberkuloze n a s l i -j e d j e n i m , dakle u t r o b n o i n f i c i r a n i m smatrati, dočim je pretežni dio izvan utrobe okužen.

Jedan dio učenjaka dvoumi utrobnom okuženju i veli, da dijete ne naslijedjuje sämu ikričavost, nego tek sklonost toj bolesti od tuberkuloznih roditelja, a uslijed toga naslijedjenoga raspoloženja pod utjecajem vanjskih nepovoljnih, odnosno po razvitak ikričavosti povoljnih okolnosti razvije se tuberkuloza v a n j s k i m o k u ž e n j e m bacilima.

O b a ova nazora imadu svoje opravdanje. U svakdanjoj praksi vidimo, da je dijete tuberkuloznih roditelja često već od poroda samoga boležljivo, slabo, skrofulozno, da kasnije često oboli od tuberkuloze, a pošto sma­tramo skrofulozu za tuberkulozu žlijezda, može se uzeti da je ovo dijete već u utrobi inficirano od bacila tuberkuloze. Nu često opažamo, da u odraslije doba obole od tuberkuloze djeca tuberkuloznih roditelja, koja su doduše zdrava rodjena, te više godina nisu pokazivala nikakvih znakova kakove naslijedjene bolesti, tek su bila napadno nježnog tjelesnog ustroja, tanke, blijede kože, slabog mišičja, plosnatih grudi. Zato je vjerojatno, da ova djeca nisu sämu bolest, nego tek naginjenje (dispoziciju) ovoj bolesti naslijedila od tuberkuloznih roditelja, te da su kasnije pod nepovoljnim okolnostima putem vanjskog okuženja obolila od tuberkuloze.

Da neka prirodjena dispozicija ovoj bolesti mora postojati, dokazuje činjenica, što u svojti tuberkuloznoga samo pojedina osoba, koja baš in-klinira na tu bolest, na istoj i oboli, druge pak ne, ma da su istom oku­ženju bile izložene.

Zanimljivo je, što u novije doba imade učenjaka, koji niječu, da se može naklonost tuberkulozi naslijediti. Tako S a n a r e l l i u svojoj knjizi

79

V„Tuberculozi ed evoluzione soziale 1913") niječe da se ta dispozicija naslijediti može, te da bi od tuberkuloznih roditelja potječuće osobe manju tjelesnu otpornu snagu posjedovale protiv daljnih novih tuberkuloznih za­raza, nego druge od zdravih roditelja potječuće osobe, kako smo to do­sele držali. On baš obratno tvrdi, da djeca potječuća od tuberkuloznih roditelja ne naginju na ikričavost, nego da su od roditelja n e k i s t e p e n i m u n i t e t a p r o t i v i k r i č a v o s t i naslijedila. Sada je n. pr. medju En­glezima najmanji postotak pobola i pomora od ikričavosti zato, jer je ona medju njima prije puno godina u velikom stepenu harala tako, da sadašnja generacija već imade veću otpornu snagu protiv ove bolesti, i zato ne oboli tako lako. P o njegovom mnijenju oboli zato toliko ljudi, koji iz ne-zaraženog predjela dolaze u zaraženi (u grad) jer nemaju toga stanovitoga imuniteta n. pr. crnci, Indijanci, Talijani iz Kalabrije i Sicilije.

Nedvojbeno je, da veći dio tuberkuloznih infekcija ekstrauterinim na­činom i to putem dušnih organa ili putem crijeva uslijedi; nedvojbeno je, da je ova vanjska infekcija uslijed nepovoljnih stanbenih, zdravstvenih i materijalnih okolnosti pospješena odnosno prouzročena; nedvojbeno je, da se i potpuno zdrave hereditarno neopterećene osobe pod nepovoljnim okolnostima mogu inficirati, ali je izvan svake sumnje, da će hereditarno opterećene osobe sa prirodjenom naklonošću još u znatno većoj mjeri oboliti.

Poznalo je, da je sušica najveći udarac za čovječanstvo, pošto kolera, tifus ili druge pošasne bolesti ne vladaju uvijek, nego samo prigodice i to kratko vrijeme, te se lako dadu ograničiti i njihovo širenje zapriječiti, često dapače i u klici uništiti, dočim je tuberkuloza raširena po cijelom svijetu, iziskujući nebrojne žrtve. Svake godine umire n. pr. u Španjolskoj 80.000, u Franceskoj 100.000, u Prusiji 60.000, u Ugarskoj 70.000 ljudi. Glasom statistike iz god. 1913. umrlo je u Ugarskoj 500.815, od ovih na zaraznim bolestima 117.224 a od ovih 64.501 tuberkuloznih dakle 12,88% svih smrtnih slučajeva i 50 - 02% zaraznih slučajeva smrti iznašaju oni od tuberkuloze. P o L i e b e r m a n n u boluje u Ugarskoj po­prečno od 18,000.000 ljudi 350.000 na tuberkulozi tako, da je gotovo svaki pedeseti tuberkulozan. U cijeloj Evropi boluje 10 milijuna od tu­berkuloze, a umre njih 2 milijuna svake godine.

V e ć ovo nekoliko statističkih podataka dokazuje veliko raširenje ove strahovite bolesti po cijelom svijetu, a samo u nekim visinama nad mo­rem (Švicarska, Peru, Meksico) pojavljuje se ona rijetko. Obično u gra­dovima medju siromašnim slojevima pučanstva traži ona svoje žrtve, ali se i na ladanju pojavljuje doduše u manjoj mjeri ali ipak više nego se to dosada i mislilo.

O pomoru od tuberkuloze u gradovima imademo dovoljno statističkih podataka, nu za ladanje ne, a to zato, što je na ladanju broj liječnika malen, rad šta većinom i mrtvozorničku službu obavljaju neliječnici, pri­prosti i neuki ljudi, pa zato ni njihovi podaci ob uzrocima smrti ne mogu biti mjerodavni i pouzdani.

80

P o zdravstvenom izvješću gradskog fizikata u Zagrebu od g. 1 9 1 4 . bio je ukupni broj umrlih . : 2 3 0 7 to jest na 1 0 0 0 duša 2 8 od kužnih bolesti umrlo je ukupno 4 5 2 i to o d t u b e r k u l o z e 3 8 8 od drugih zaraznih bolesti 6 4 što prema broju pučanstva od 8 0 . 0 0 0 iznaša 4 , 8 % a prema sveukupnom pomoru 3 3 ' 5 % Dakle je u Zagrebu iznašao pomor od tuberkuloze u godini 1 9 1 3 . š e ­s t i n u c i j e l o g p o m o r a , a o d t u b e r k u l o z e u m r l o j e 6 p u t a t o l i k o k o l i k o o d s v i h o s t a l i h z a r a z n i h b o l e s t i z a j e d n o .

Iz gornjeg izvješća proizlazi, da je tuberkuloza u Zagrebu brojem slučajeva pobola i pomora odnesla prvenstvo medju svim drugim bolestima. Žalosno ah istinito!

O broju pomora u cijeloj Hrvatskoj i Slavoniji nije mi poznata točna statiska. Glasom službenih podataka statističkog ureda umrlo je u cijeloj zemlji godine 1 9 1 4 . p o i z k a z u m r t v o z o r n i k a :

u siječnju 5 9 2 8 , od ovih 1 6 1 7 od zaraze, a od ovih 9 0 6 od tuberk. u veljači 5 4 8 8 „ „ 1 4 2 0 „ „ „ „ „ 8 5 3 „ u ožujku 5 6 2 6 „ „ 1 5 9 3 „ „ „ „ „ 9 9 8 „ u travnju 5 2 6 6 „ „ 1 4 8 0 „ „ „ „ „ 1 0 4 4 „ dakle uk. 2 2 3 0 8 „ „ 6 1 1 0 „ „ „ „ „ 3 8 0 1 „

Prema tomu izkazu umrlo bi poprečno svaki mjesec 5 5 7 9 , od zaraznih bolesti 1 5 2 7 , od tuberkuloze 9 5 0 ; za cijelu pak godinu iznašao bi cje­lokupni pomor 6 6 9 4 8 i to od infekcijoznih bolesti 1 8 . 3 2 4 a o d t u ­b e r k u l o z e 1 1 . 4 0 0 , s k o r o š e s t i d i o c i j e l o g p o m o r a . Računajući cijelo pučanstvo Hrvatske i Slavonije sa 2 , 6 0 0 . 0 0 0 , umre u cijeloj zemlji 2 4 ' 8 % o od zaraznih bolesti 6 '9%», o d t u b e r k u l o z e 4 ,2%o. Primijetiti moramo, da su ovi podaci o pomoru uslijed tuberkuloze u cijeloj zemlji dosta nepouzdani, pak ih toga radi treba vrlo oprezno upotrebljivati, jer oni — kako statistički ured sam priznaje — potječu od m r t v o z o r n i k a pretežno n e l i j e č n i k a , od uredovnih pak liječnika nemamo statističkih podataka o pomoru od tuberkuloze, pošto se ta bolest ne izkazuje pose­bice u mjesečnim skrižaljkama poput ostalih zaraznih bolesti. Tako biva, da točno znademo koliko ljudi svake godine u cijeloj zemlji umre od kolere, tifa, difterije, morbila itd., samo ne od tuberkuloze te najraširenije od svih zaraznih bolesti, koja 5 — 6 puta više žrtava traži, nego sve ostale zarazne bolesti zajedno.

Koliko ljudi od tuberkuloze na ladanju pomre još nama je manje poznato, samo se veli, da je u gradovima pomor od tuberkuloze u opće veći, nego li na ladanju.

C u l e k u svojoj 5-godišnjoj statistici o zdravstvenim prilikama na kor-dunu za god. 1 9 0 8 . — 1 9 1 2 . (vidi Liječnički vijesnik od god. 1 9 1 3 broj 1 1 ) navodi slijedeće :

Z a pet godina umrlo je "tamo 5 7 0 5 dakle svake godine poprečno 1 1 4 1 što bi na 4 6 . 3 0 0 0 stanovnika slunjskog kotara iznašalo 2 4 % o . O d

81

zaraznih bolesti umrlo je kroz tih 5 god. 7 2 8 a od ovih n a t u b e r k u l o z i 323. Poprečno umre dakle svake godine od zaraznih bolesti 1 4 5 , od t u b e r k u l o z e 64, ili l,4%o što bi veoma povoljan postotak b io; C u l e k ali sam primjećuje, da su u ovoj statistici samo liječnički pregle­dani slučajevi navedeni, zapravo pak da imade još dosta slučajeva, koji nisu pregledani, te da je pomor ženskih osoba uslijed tuberkuloze veći, nego li kod muškaraca.

Bit će zato poučno i zanimljivo, ako ovdje priopćim svoja vlastita opažanja glede tuberkuloze u Erdeviku iz zadnjih pet godina.

Erdevik imade po narodnosti i vjeri mješovito pučanstvo. Tuj imade po prilici 2 0 0 0 Njemaca, Magjara i Hrvata rimokatolika, 1 3 0 0 Srba grčkoistočnih, 8 6 0 Slovaka evangelika i 6 4 Zidova ili ukupno 4 2 2 4 . Predjel je ovdje zdrav, rijetko vladaju pošasti; pučanstvo se bavi većim dijelom poljodjelstvom, te je dosta imućno.

Uzmemo li prvu skrižaljku (I.) za temelj svoga proučavanja, nalazimo, da u Erdeviku od 1 0 0 0 duša poprečno umre svake godine 2 6 , i to o d o b i č n i h b o l e s t i p o p r e č n o 2 1 % o , o d t u b e r k u l o z e 4 % o , o d o s t a l i h z a r a z n i h b o l e s t i 0 , 6 %o, o d n a s i l n e s m r t i 0 '6%o, dakle b r o j s l u č a j e v a s m r t i o d t u b e r k u l o z e i z n a š a po prilici š e s t i d i o s v i h s l u č a j e v a s m r t i . Nadalje da od tuberkuloze sedam puta toliko umre, koliko od drugih zaraznih bolestt; bilo je dapače godina ( 1 9 1 4 ) , u kojoj nismo ni jedan ljudski život izgubili od ine koje zarazne bolesti, dočim smo u istoj godini od tuberkuloze izgubili 2 7 .

Promotrimo li drugu skrižaljku (II.) vidimo, da su (računajući uvijek pet godina) slučajevi smrti od tuberkuloze do 1. godine rijetki (2) , češći su već izmedju 1 . — 7. god. ( ! 6 ) , od 7 . — 1 4 . god. opet su rjedji (3 ) , najviše pak ima smrtnih slučajeva od tuberkuloze izmedju 1 5 . — 3 0 . god. ( 3 4 ) , od 3 0 . — 6 0 . god. opet pada smrtni postotak ( 2 0 ) a preko 6 0 go­dina dosta su rijetki slučajevi smrti od ove bolesti.

Gledom na spol nije se pokazala kakova razlika, jer je u obima gotovo jednak broj slučajeva.

Isporedimo li slučajeve smrti od tuberkuloze po vjeroispovjesti, opa­žamo da svake godine poprečno kod grčkoistočnih umre 9 to jest 6 '8%o, kod evangelika 2 '6 to jest 3 % o , kod katolika 4 to jest 2 , 3%o, dok kod Zidova nije tečajem zadnjih pet godina ustanovljen ni jedan slučaj smrti od te bolesti, što se obzirom na neznatan broj Zidova ( 6 4 ) u Erdeviku pri ovoj statistici niti u obzir uzeti ne može.

P o ovoj je statistici dakle ta bolest u najvećoj mjeri harala medju grčkoistočnjacima (Srbima) te je medju istima i najviše žrtava zahtijevala, dok je kod evangelika (Slovaka) postotak već manji bio, a kod katolika (Nijemaca, Magjara i Hrvata) još manji.

Proučavamo li pak statistike o pomoru žiteljstva u gradovima, gdje je broj Z idova dosta znatan nalazimo, da je smrtni postotak od tuberku­loze kod njih najmanji. Tako po statistici R o s e n f e l d a umire u Beču. u leglu morbi Vienensis, od r. k. 3 8 8 , od protestanata 2 5 9 , od zidoya 1 3 1 , na 1 0 0 . 0 0 0 duša. P o statistici S o k o l o v s k o g umire u Varšavi 1 2 % ,

82

I. Skr i ža l jka o p o m o r u za god 1 9 1 0 . — 1 9 1 4 . po uzroc ima smrti u Erdev iku .

din

a broj

tv

a

duša

u m r l o j e d

ina

od od zaraznih bolesti od običnih bolesti

od tuberkuloze

od ostalih zaraznih

nasilne smrti

1 9 1 0 . 4 2 2 4 1 0 2 2 5 8 5 1 3 3 1

1 9 1 1 . 4 2 2 4 1 1 0 21 9 0 1 2 4 4

1 9 1 2 . 4 2 2 4 9 0 2 0 7 4 1 4 1 1

1 9 1 3 . 4 2 2 4 1 0 3 2 4 8 2 1 5 4 4

1 9 1 4 . 4 2 2 4 1 2 5 3 0 9 3 2 7 — —

ukupno 5 3 0 4 2 4 8 1 1 2 1 3

II. S k r i ž a l j k a o p o m o r u na tuberku loz i za god. 1 9 1 0 . — 1 9 1 4 . p o dobi , v jer i i spolu u Erdeviku.

god

ina

s p o l d o b a v j e r a uk

upno

god

ina

muš

ko

žen

sko

ukup

no

od 1

-7 g

.

od 7

-14

g.

od 1

4-3

0 g.

od 3

0-6

0 g

.

od p

reko

60

eo

d.

ukup

no

od

2000

k.

od

860

evan

g. 0

0

m N

0

od

64

Žid

ova

ukup

no

1 9 1 0 . 6 7 1 3 1 2 7 1 2 1 3 1

pop

rečn

o sv

ake

god

ine

2*3

%u

4

pop

rečn

o sv

ake

god

ine

3 /0

0

8

pop

rečn

o sv

ake

god

ine

6'8°

/oo

1 3

1 9 1 1 . 8 4 1 2 — 2 2 5 3 1 2 4

pop

rečn

o sv

ake

god

ine

2*3

%u

1

pop

rečn

o sv

ake

god

ine

3 /0

0

7

pop

rečn

o sv

ake

god

ine

6'8°

/oo

1 2

1 9 1 2 . 5 9 1 4 3 4 5 2 1 4 5

pop

rečn

o sv

ake

god

ine

2*3

%u

—

pop

rečn

o sv

ake

god

ine

3 /0

0

9

pop

rečn

o sv

ake

god

ine

6'8°

/oo

1 4

1 9 1 3 . 7 8 15

2 7

— 1 1 8 5 — 1 5 5

pop

rečn

o sv

ake

god

ine

2*3

%u

3

pop

rečn

o sv

ake

god

ine

3 /0

0

7

pop

rečn

o sv

ake

god

ine

6'8°

/oo

1 5

1 9 1 4 . 1 5 1 2

15

2 7 1 8 — 1 0 6

2 0

2 1 2 8

pop

rečn

o sv

ake

god

ine

2*3

%u

5

pop

rečn

o sv

ake

god

ine

3 /0

0

1 4

pop

rečn

o sv

ake

god

ine

6'8°

/oo

- —

2 7

ukupno 4 1 4 0 8 1 2 1 6 3 3 4

6

2 0 6 8 1 2 3

pop

rečn

o sv

ake

god

ine

2*3

%u

1 3

pop

rečn

o sv

ake

god

ine

3 /0

0

4 5

pop

rečn

o sv

ake

god

ine

6'8°

/oo

- — 8 1

8 3

kod zidova 9 % od tuberkuloze, a sličan rezultat nalazimo i u drugim sta­tistikama.

Činjenica, da je kod Židova tuberkuloza u opće najmanje raširena i da je pomor uslijed te bolesti kod Židova najmanji, tumačili su stručnjaci ( S o k o l o v s k i , R e i b m a y e r , B i e g a n s k i , F i s c h h o f , S a n a r e l l i ) time, što su Židovi tečajem velikog niza godina neki stanoviti stepen imu­niteta stekli. Zidovi su naime u prijašnjim stoljećima morali stanovati u odijeljenom kraju mjesta (ghetto), u tijesnim ulicama, stisnuti medju tijesne, nečiste kuće, pod žalosnim zdravstvenim prilikama, uslijed česa je tada medju Židovima tuberkuloza strašno harala, te je najveći dio i podlegao ovoj pogubnoj bolesti, a tek najjači, koji su imali veliku otpornu tjelesnu snagu, ostali su na životu. O d ovih je pak navodno naslijedilo židovsko potomstvo veću tjelesnu otpornost protiv tuberkuloze, i time steklo sadašnji stepen imuniteta, kao što su po S a n a r e l l i u i današnji Englezi stekli sličan stepen takovog imuniteta od svojih predaka, medju kojima je tuber­kuloza takodjer strašno harala.

Možda imade nešto istine u ovom tumačenju činjenice, po kojoj Židovi najrjedje obole i umru od te bolesti, držim ipak, da se ta činjenica povoljnijim stanbenim i inim životnim prilikama, nadalje suzdržljivosti od alkohola sasvim dobro tumačiti može. Zidovi nastoje, da im stan bude dobar, prostran, zračan, zdravlju prijatan, žive bolje, dijelom još uvijek po odredbama Mojzijevim, koje su — kako je poznato — u mnogom higi­jenske naravi, bolje se odijevaju, zovu liječnika i u najmanjoj bolesti, imadu u njega neograničeno povjerenje, te izvršavaju točno njegove od­redbe. G l a v n i m p a k u z r o k o m m a n j e g p o s t o t k a s m r t i o d tu-b e r k u l o z e m e d j u Ž i d o v i m a s m a t r a m a p s t i n e n c i j u o d a l k o ­h o l a , koji je otrov u najvećoj mjeri kadar tjelesnu otpornu snagu uma­njiti, odnosno uništiti, te time infekciju tuberkulozom prouzročiti i pospješiti.

Držim da za sveukupno pučanstvo bez razlike vrijede iste okolnosti, koje su u stanju širenje te bolesti prouzročiti i pospješiti. Razlika je tek u tome, što neki dio pučanstva ne mari za svoje zdravlje, ne brine se za svoju okolinu, živi pod zdravlju škodljivim okolnostima, ne čuva se, ne odstranjuje jur postojeće škodljive uredbe i običaje, o čemu ćemo se uvjeriti niže pri razlaganju glavnog vrela okuženja uslijed tuberkuloze piri opisivanju stanova i obiteljskog života raznih vjeroispovjesti.

Punim se pravom može tvrditi, da je tuberkuloza b o l e s t s t a n o v a ; l e g l o o v e o p a s n e i p o g u b n e b o l e s t i , d a j e t i j e s n i , p r e n a ­p u n j e n i, t a m n i s t a n , k o j i s e n e d a d e d o b r o č i s t i t i i z r a č i t i .

Istraživanja L i e b e r m a n n o v a dokazala su, da je jedan tuberkulozni bolesnik u stanju za pol sata na daljinu od 1/2—1 metra izdisavanjem i hrakotinom raštrkati 2 0 0 — 4 0 0 , dapače još i više virulentnih zaraznih gljivica. Moguće je stoga da zdrava koja osoba, boraveći u sobi tuberku­loznoga za 1/2 sata isto toliko, dapače za jednu noć oko 3 0 0 0 i više za­raznih klica disanjem u se primi. A k o se pak uvaži, da zdrava osoba puno noći, puno godina provede u zajednici sa takovim bolesnikom, po­staje zapravo Čudom, ako vremenom ne oboli od ikričavosti, jer je izvr-

N

84

gnuta bila neprestanom, ponovnom okuženju- Istraživanjem je L i e b e r m a n -n o v i m dokazano, da ikrične gljivice mogu u osušenoj hrakotini i 9 mje­seci virulentnima ostati, osobito u tamnoj sobi, dočim u zračnoj, svijetloj sobi, kamo sunce dopire, propadaju već za 3 dana, a pri neposrednom utjecaju sunčanoga svijetla već i nakon nekoliko sati. -

Jasno je dakle, da je u pogledu tuberkuloze najvažniji faktor dobra, prostrana, visoka, zračna soba. Punim je pravom rekao L a n d o u z i , d a j e s u z b i j a n j e t u b e r k u l o z e m o g u ć e s a m o s a n i r a n j e m i u r e d j e -n j e m s t a n b e n i h p r i l i k a ; i d o k l j u d i b u d u s t a n o v a l i u t i j e s ­n i m , n i s k i m , t a m n i m s o b a m a , š i r i t ć e s e n e s m e t a n o t a p o ­g u b n a b o l e s t .

Promotrimo sada stanbene prilike u Erdeviku, koje bih želio opšir­nije opisati u jednu ruku zato, što ratarsko pučanstvo, čije zanimanje inače općenito dobro djeluje na zdravlje, pa jedino radi loših stanbenih prilika na tuberkulozi boluje, u drugu pak zato, što su ovdješnje zdrav­stvene i stanbene prilike sa malom iznimkom i razlikom istovjetne s osta­lim ladanjskim mjestima. A b uno disce omnes.

Srpski su stanovi — s malom iznimkom — niske, malene, često još trskom pokrivene, zanemarene kućice, providjene malenim prozorčićima, kroz koje se svijetlost i zrak jedva u sobicu prikrade, a dosta često su pojedina okna dapače i bez stakla, te papirom zalijepljena. Dvorište je nečisto, blatno, nepotaracano, hodnika obično nema, je se iz dvorišta ne­posredno u otvorenu kuhinju dolazi. Kuhinja je sva zadimljena, a iz nje se obično dolazi u prednju, malenu, nisku, nepopodjenu sobu, koja se samo teško može očistiti i zračiti. U ovoj se sobi zimi dapače i kuha. U takovoj zdravlju škodljivoj sobici živi 4 — 5 osoba pri slaboj hrani; osim ljudi nalazi se u njoj još i pas, mačka, često i pilići. Zadnja soba je još manja i služi za smočnicu i spremište ostalih kućnih potrepština. Da takova sobica već sama po sebi škodljivo djeluje na zdravlje žitelja, osobito na malu djecu, jasno je. Član obitelji, stanujući u ovakovoj sobici, bolestan na tuberkulozi, svojom hrakotinom ovu malu sobicu neprestano okužuje, jer po njoj pljuje, budući da ni u boljim stanovima ne nalazimo pljuvačnice, malo dijete igrajući se po podu, ruke i odijelo mrlja pljuvač­kom, zdrave osobe više gcdina provode i spavaju u takovoj sobici, koja se obično dobro ne čisti ni ne zrači, osobito zimi, da „ugodna" toplina ne izadje iz sobe. Uočimo li sve to tada postaje jasno, da se i zdrave osobe u takovoj sobici neprestano inficiraju, da se njihova tjelesna otporna snaga proti razvitku tuberkuloze bori, dok može. Srpski se nadničari obično slabo hrane i odijevaju, te osim nedjelje i praznika odrpano hodaju; do liječničke pomoći ništa ne drže, a u slučaju oboljenja radije idu babi vračari, kupuju kojekakove kućne lijekove i tek u krajnoj pogibelji, kad je duša na jeziku, idu po domaćeg liječnika, a kada im taj već ne može pomoći, obidju sve liječnike okolice, videći pak da se stanje bolesti sve većma pogoršava, predaju se napokon apatično tužnoj sudbini. A k o sve to uzmemo u obzir — kako to svaki liječnik medju grčkoistočnim žitelj-stvom danomice motriti može, tad se ne ćemo čuditi, što se tuberkuloza

85

baš kod ovog žiteljstva najčešće pojavljuje. G d j e s v i j e t l o s t i z r a k n e m a j u u l a z a , t a m o u l a z i b o l e s t . Svakom je već praktičnom li­ječniku palo u oči, što mu najviše tuberkuloznih bolesnika baš iz grčko­istočnih mjesta dolazi, a sve iz gornjih razloga. Moram ipak sa zadovolj­stvom istaknuti, da su se kod jednog dijela toga pučanstva stanbene i-zdravstvene prilike u zadnje vrijeme ipak nešto poboljšale.

Pogledamo li slovačka kućišta u Erdeviku, čine njihove male kućice već samom vanjštinom svojom dobar utisak. One su čiste, vapnom obije-ljene, crijepom pokrivene, prozori su im veći, iz hodnika se dolazi u za­tvorenu kuhinju, iz kuhinje u prednju i stražnju sobicu, koje su veće, svijetlije, čiste i zračne. Slovački radnici i nadničari puno drže do tjelesne čistoće, odijevaju se čitavo, ako i katkada zakrpano. Bolje se hrane, imadu povjerenje u liječnika, te točno vrše njegove odredbe. Zaliti je samo, što se rado podaju piću, osobito rakiji, uslijed čega je otporna snaga njihova uz inače povoljne stanbene prilike veoma smanjena.

Još bolje su stanbene i zdravstvene prilike kod katolika, koji su ovdje većim dijelom Nijemci, a nešto je i Magjara i Hrvata. 1 najsiromaš­niji si katolički nadničar, čim je nešto novaca zaštedio, gradi lijepu kućicu, u kojoj su d v i j e s o b i c e spojene zatvorenom kuhinjom. Sobice su svi­jetle; zračne, u njima vlada u z o r n a č i s t o ć a . Oni njeguju i tjelesnu čistoću, priklanjaju mnogo povjerenja liječniku. Da si imućni Nijemci velike kuće, čitave palače zidaju opće je poznato. U kući imade dosta soba, a u svima vlada uzorna čistoća. Tek se pokuditi mora hrdjav običaj, što si oni najmanju, najtamniju sobu izaberu za spavaću sobu, u kojoj tad spava cijela, često puta brojna obitelj i to osobito zimi radi štednje ogrijeva.

Nu taj hrdjavi običaj nalazimo u ostalom ne samo kod bogatog seljaka, nego i kod naobraženih ljudi, koji najljepšu, najsvijetliju sobu upotrebljuju za blagovaonicu, a najmanju, najtamniju sobu za spavaću sobu, misleći da je za spavanje i takova soba dobra, a zaboravljaju, da je takav hrdjavi običaj već dosta puta zlim posljedicama urodio.

Proučavanjem tih stanbenih i životnih prilika u Erdeviku, objasnjuju se, zašto se ondje, a vjerojatno i u drugim mjestima na ladanju, najviše slučajeva ikričavosti medju grčko-istočnjacima nalazi, manje medju evange-ličkim Slovacima, još manje medju katoličkim Nijemcima, Magjarima i Hrvatima, a najmanje medju Zidovima.

Pošto je tuberkuloza uz malu iznimku po cijelom svijetu bez razlike narodnosti, vjere i dobe raširena, te pošto ovoj zlokobnoj, pogubnoj bolesti svake godine po dva milijuna ljudskih života žrtvom postaje, nastojali su i starali se kulturni narodi, da joj na put stanu, da ju zapriječe ili barem umanje. Poznato je, da se borba proti ovom najvećem neprijatelju čovje­čanstva posvuda vodi, ali ona samo onda može biti uspješna, ako se i država i društvo i liječništvo složnom snagom bore. Država izdavanjem i provadjanjem zdravstvenih mjera, te osnivanjem pučkih lječilišta, društvo veledušnom materijalnom pomoći, a liječništvo točnim provadjanjem odre-djenih mjera, proučavanjem i liječenjem tuberkuloznih bolesnika.

Da se takovim složnim radom vanredno lijepi uspjesi polučiti mogu, dokazuju statistički podaci onih zemalja, koje se već dugo godina bore protiv ove bolesti. ...

U drugoj polovici prošlog stoljeća bilo je najviše slučajeva tubekulože u Engleskoj ( L o n d o n s k a b o l e s t ) . Nu otkako se tamo profilaktične mjere proti njoj točno provode, otkako je velik broj pučkih sanatorija nia-stojanjem države i društva osnovan, umre u Engleskoj od 4 2 milijuna ljudi za 2 0 . 0 0 0 ljudi manje, nego u Ugarskoj od 1 8 milijuna. U Ugar­skoj je godine 1 9 1 0 . od 1 0 . 0 0 0 duša umrlo 3 3 7 2 % na tuberkulozi, dočim je u istoj godini u Pruskoj od 1 0 . 0 0 0 umrlo od tuberkuloze samo 1 5 ' 2 3 % , dakle polovica. Taj vanredno lijepi uspjeh imade Pruska tome zahvaliti, što ona imade 5 8 pučkih sanatorija, 2 0 privatnih zavoda, 6 6 dječjih sanatorija, 7 šumskih školi , a u svim bolnicama posebne odjele za takove bolesnike. U Njemačkoj je pao mortalitet od tuberkuloze teča­jem zadnjih 2 5 godina na polovicu

U Ugarskoj, gdje postoje 4 pučka zavoda i gdje su u svim većim bolnicama uredjeni posebni odjeli i gdje u svim gradovima djeluju dispen-zeri, ma da su te uredbe tek prije nekoliko godina oživotvorene, već se. opaža padanje smrtnih slučajeva od tuberkuloze.

U našoj domovini učinjeni su u svrhu suzbijanja tuberkuloze prvi koraci već u godini 1 9 0 3 , ali jer nisu urodili očekivanim uspjehom, obratila se je naša visoka vlada okružnicom od god. 1 9 1 3 . na sve čim­benike pozvane na suzbijanje tuberkuloze, da većim oduševljenjem i žarom porade oko suzbijanja te pogubne bolesti, kako je to u inozemstvu jur učinjeno. Nedvojbeno je, da će visoka vlada, proučivši zatražena izvješća, u mirno doba taj pokret svim raspoloživim sredstvima poduprijeti i do sretnog uspjeha dovesti.

U borbi proti tuberkulozi važnija je i od veće je koristi profilaksa od terapije, pa se zato moraju profilaktične mjere proti ovoj bolesti pro-vadjati svuda, na ulicama, u školi, u stanovima, kod kreveta bolesnika. U tom pogledu imade liječnik na ladanju vršiti humanu, važnu i korisnu zadaću. Svaki savjestan liječnik stekao je tečajem dugotrajne prakse kod svojih bolesnika i medju narodom toliko upliva, da će više moći milom, nego silom isposlovati i ovoj stvari koristiti.

U s v r h u s u z b i j a n j a o v e t o l i p o g u b n e b o l e s t i i m a o b i l i j e č n i k n a l a d a n j u s l i j e d e ć e p r e v e n t i v n e m j e r e p r i m j e ­n j i v a t i :

1. Čim je ustanovio ma kojim načinom, bilo bakterijološkim, bilo običnim pregledanjem, da bolesnik boluje od tuberkuloze, imao bi ga isto tako kao i svaku drugu zaraznu bolest prijaviti dotičnom poglavarstvu op­ćine, u kojoj bolesnik stanuje. Općinsko bi poglavarstvo imalo sve te prijavnice koncem svakog mjeseca odstupiti svojem uredovnom liječniku.

2. Uredovni bi liječnik imao na temelju tih prijavnica sastaviti i voditi glavnu knjigu tuberkuloznih bolesnika, kao što vodi glavnu knjigu i trahomatoznih.

3 . Koncem svakog mjeseca imao bi uredovni liječnik priposlati ko­tarskoj oblasti mjesečnu iskaznu skrižaljku o gibanju te bolesti, a koncem svakog četvrtgodišta pod posebnim naslovom o njezinom stanju izvješćivati, kako to i okružnica visoke vlade zahtijeva.

4 . Svaki bi liječnik imao tuberkuloznom bolesniku osim usmenih svojih savjeta uručiti još i „ o p o m e n u " sa kratkom, ali jezgrovitom uputom.

5. Svaki bi liječnik morao takovom bolesniku osim lijekova još i ž e p n u p l j u v a č n i c u (n. pr. po D e t t w e i l e r u ) prepisati i to siro­mašnom bolesniku na trošak osnovane zaklade dotične općine u svrhu suzbijanja ove bolesti.

6. Pomnim podučavanjem bolesnika i njegove obitelji. Savjestan liječnik stekavši povjerenje svojih bolesnika, može suzbijanju te pogubne bolesti mnogo koristiti. Treba naime da se takav bolesnik ne smjesti u nisku, tijesnu sobicu, koja se niti dobro zračiti, niti čistiti ne može; ako je ikako moguće, da se bolesnik u posebnu sobu smjesti,- ako pak ne, da barem dobije posebnu postelju, posteljinu i posebne predmete za pranje i jelo, što ih ostali ukućani ne smiju rabiti. Bolesnika treba poučiti, da ne pljuje na pod, nego u pljuvačnicu, a domare da mu se odviše ne približuju, kada zakašlje, da tako ne udišu raštrkane čestice pljuvačke. Djeci, što se na podu igraju, treba zamrljane ruke i odijelo uvijek pomno očistiti. U sobi bolesnika neka po mogućnosti nitko osim dvoritelja ne spava. Sušičava majka neka ne doji niti svoje niti tudje dijete. Djecu treba naučiti, da na nos dišu, nipošto pak na usta — kako to po hrdjavoj navici često vidimo — jer vanjski, hladniji nečisti zrak kroz nos udisavan topliji i čišći prispijeva u pluća. Djeca neka ne drže tijelo prignuto, slaba ovoj bolesti naginjuća djeca neka ne odabiru zdravlju škodljivo zvanje, obrt. Liječnik bi morao nastojati, da si žiteljstvo svijetle, zračne i prostrane stanove gradi, da uredno živi i da se ne podaje piću.

Takovim će podučavanjem moći liječnik uz lijep način i dobrotu u narodu više polučiti, nego strogim, službenim nalaganjem, te će širenje ove pogubne bolesti uspješno sprečavati, polučeni pak uspjeh bit će mu najljepša nagrada za mukotrpni njegov trud u borbi proti tuberkulozi.

Nu nije dovoljno, da samo liječnik svoju uzvišenu i plemenitu za­daću savjesno ispunjava, nego treba, da ga u njegovom izvršavanju svojski podupire i općina i društvo.

O p ć i n a b i m o g l a o v u b o r b u p o d u p i r a t i n a s l i j e d e ć i n a č i n :

1 U prvom redu morala bi svaka općina u svrhu suzbijanja ove bolesti svakogodišnjim proračunom osigurati primjerenu svotu, iz koje bi se imali lijekovi, žepne kao i kućne pljuvačnice za siromašne tuberkulozne bolesnike nabaviti. Nadalje bi iz ove svote trebalo takove siromašne bo­lesnike po mogućnosti i materijalno podupirati bilo gotovim novcem, bilo hranom u naravi (mlijekom, mesom i t. d.), kako to i u drugim zemljama biva. U svakoj bi samostalnoj općini ili u sjedištu uzadružene zdravstvene općine trebalo osnovati jedan d i s p e n z e r , p o k o j e m b i t a k o v i b o ­l e s n i c i m o g l i d o b i t i p o t r e b n e u p u t e g l e d e n j i h o v e b o -

88

l e S t i i l i j e č e n j a i s t . Troškove dispenzera imala bi nositi samostalna općina sama, u uzadruženoj pak zaklada zdravstvenih općina.

2. Općina bi imala odrediti p r i s i l n o r a s k u ž e n j e stana iza smrti ili preseljenja sušičavog bolesnika i to kod imućnih na trošak stranke, a kod siromašnih nä trošak gornje zaklade.

3 . Općina bi se morala pobrinuti za dobru i pitku vodu, skrbiti za zdrave stanove siromašnom pučanstvu, morala bi svom strogošću bditi nad tim; da svuda, osobito u javnim lokalima, vlada red i čistoća, te da se u njima u dovoljnom broju pljuvačnice smjeste.

Istina je, da je provedba gornjih uredaba skopčana sa troškovima i dosta velikim materijalnim žrtvama, ali korist, koju će narod otuda crpsti, riaplatit će mnogostruko u tu svrku doprinešene žrtve.

D r u š t v o bi takodjer moralo sudjelovati u ovoj plemenitoj borbi proti najvećem neprijatelju čovječanstva. S v i bi naobraženi ljudi morali po mogućnosti podučavanjem naroda ovu borbu podupirati. S v e ć e n i c i bi pohadjajući bolesnike, a i svakom inom prilikom morali veliki svoj upliv u prilog ove plemenite stvari upotrebljavati, morali bi bolesnike i obitelj njihovu na važnost provedbe profilaktičnih mjera proti ovoj bolesti i na točno obdržavanje liječničkih odredaba upozoravati, pa će time svemu čovječanstvu koristiti.

U č i t e l j i bi morali djeci u školi ob ovoj pogubnoj bolesti preda­vati, morali bi poučavanjem i čitanjem štiva o tuberkulozi školsku mladež upozoravati na veliku važnost tjelesne i opće čistoće, te na škodljivost loših stanova i neurednog života.

V e o m a važni faktor u suzbijanju tuberkuloze jesu l j e č i l i š t a , bu­dući je poznato, da se kućnim liječenjem tuberkuloznih bolesnika samo slab uspjeh postići može, a da se u takovim zavodima higijensko dijete-tičkim liječenjem povećava otporna snaga, a polučuje se vanredno dobar uspjeh, jer je bolesnik tamo i manje izvržen raznim štetnim uplivima. Dok se u drugim kulturnim zemljama broj takovih zavoda svake godine umno­žava, moramo na žalost priznati, da u našoj cijeloj zemlji nemamo takovog zavoda osim onog na Brestovcu, u kojem su polučeni uspjesi doduše veoma lijepi, ali taj služi liječenju blagajničkih bolesnika.

Bilo bi zaista poželjno, da imućni dio našega društva, shvativši ple­menitu svrhu ove borbe, izdašnim materijalnim prinosima omogući našoj visokoj vladi pospješeni osnutak takovih zavoda, p u č k i h l j e č i l i š t a .

Budu li svi na suzbijanje tuberkuloze pozvani čimbenici d r ž a v a , o p ć i n e , d r u š t v o i l i j e č n i š t v o složnom snagom, požrtvovnošću i oduševljenjem prihvatili i odlučno poveli borbu proti najvećem neprijatelju čovječanstva tuberkulozi, bit će ta borba doskora i kod nas lijepim us­pjehom okrunjena. Tada i naša zemlja ni u t o n e pogledu ne će zaostajati za ostalim kulturnim, naprednim zemljama i njihovim narodima, nego će njezino žiteljstvo poći u susret vedrijim danima svoje lijepe budućnosti.

89

Listale. Iz liječnikove duše.

Nagrada. O d dugotrajnog bolovanja i nehrane sav je obnemogao, posvema je

istrošen. Omršavio je do kosti, odijelo visi na njem kao na strašilu, ne­uredna duga kosa pada mu na čelo i još više zasjenjuje oči, koje su mu duboko u očnicama. V e ć su mu mnogo godina liječnici savjetovali, da se dade operirati, ali se je bojao operacije, uvijek se nadao, da će koja od onih časovitih poboljšica trajna ostati, pa da će se bez operacije iz­liječiti. Nu te su poboljšice bivale sve rjedje, trajale sve kraće i on se na­pokon uvjerio, da ne ide drugačije, pa je došao k meni, da ga operiram. O n dobro znade, da je već tako oslabio, da imade malo nade u uspjeh, on. hoće samo da se riješi tih užasnih muka, njemu je svejedno, da li to bude da umre ili da ozdravi. Predaje se sasvim u moje ruke, ali za moj trud ne može, da me nagradi, jer ne ima ništa. A l i ako ipak ozdravi, to će mi biti do vijeka zahvalan, spjevat će mi najljepšu pjesmu, što ju je ikada spjevao.

Operirao sam ga. Bio je to težak posao, mučio sam se dva sata, da izvedem operaciju i opet osam dana, da uzdržim taj život koji je gasnuo. A onda se je stao brzo oporavljati i tri tjedna iza operacije iza­šao je zdrav iz bolnice.

Mjesec dana iza toga eto ga k meni u ordinaciju. Crven i okrugao kao jabuka, glatko počešljane i mirisave kose, nasmijanih malenih očiju, u pretijesnom salonskom kaputu i u prekratkim hlačama.

Pokloni mi se duboko, privine k srcu modrom svilenom vrpcom sve­zani zamotak ružičastog papira, predade ga meni, pokloni se još dublje i izadje.

Razmotam papir. Bila je to oda „Kralju noža!" I nikad više ne ću da operiram, tko mi obeća, da će mi u zahvalu, za

nagradu spjevati pjesmu. Mogao bih doći u napast, da ga zlo operiram.

L. Ladanjski.

Skrb za ratne invalide. Sjednica odbora za liječenje i naobrazbu invalida dne 1 0 . ožujka 1 9 1 6 .

Ortopedski zavod bio je do sada smješten u bolnici crvenoga križa, a sada je uredjen samostalno i odijeljeno, U tu svrhu dao je vojni erar barake na Ciglani, a općina grada Zagreba prepustila gradjansku školu u Gajevoj ulici; još će se na Ciglani sagraditi nekoliko baraka. U barakama bit će smješteni laglji slučajevi, škole i rodionice, a u gradjanskoj školi teži i operativni slučalevi. Počam od 11. ožujka preuzima opskrbu poduzetnik iz rezervne bolnice br. II. S njime je učinjen ugovor, da daje vojničku četvrtu dijetu za momčad uz cijenu od K 2 45, časni­cima da daje opskrbu za K 3'50, a bolničarima za K 218 s kruhom, a za K 190 bez kruha; na sve to dobiva doplatak od 5 % . Od momka dobiva odbor K 3, računa li se opskrbnina s doplatkom K 2'56, to ostaje 44 fil, svota s kojom bi se mogli namaknuti ostali troškovi.

90

Dozvoljavaju se troškovi, koji su nužni za uredjenje zaVoda._ Ravnajući i primarni liječnik zavoda bit će dr. B. S p i š i ć Povjerava se dru. C a č k o v i ć u i dru S p i š i ć u , da izrade statut i službovne naputke za osoblje. Ističe se da je sadanji broj liječnika u zavodu sasvim nedostatan za toliki broj invalida (oko 500).

Zatražit će se od vlade, da dodijeli zavodu jednog umirovljenog učitelja ili školskog nadzornika, koji bi bio ravnateljem invalidskih škola. To bi morao biti čovjek širokog pogledu, kojem bi dužnost bila da nadzire i organizira pouku, da zagovara i upućuje invalide, da uče. Do sada je najviše volje bilo za krojački i postolarski obrt, dočim manje za one gdje treba više snage i više vještine n. pr. stolariju, bravariju.

Sporazumno s austrijskom vladom preuzet će se i Dalmatinci u ortopedski zavod i u invalidske škole. Tražit će se da se dodijeli odgovarajući broj liječnika i pomoćnog osoblja, te učitelja za one struke, koje kod nas nisu zastupane.

Sjednica pododbora za liječenje dne 1 6 . ožujka 1 9 1 6

Raspravlja se o tom kako da se smjeste tuberkulozni bolesnici i to poglavito kako da se izoliraju neizlječivi da ne bi širili tuberkulozu. Vlada je izaslala dra. K a t i č i ć a , da izvidi što je u tom smislu učinjeno u Ugarskoj. (Izvješće dra. K a t i č i ć a priopćujemo na drugom mjestu ovoga broja). Dr. D e ž m a n , koji ravna sabiralište za unutarnje bolesti u depandansi bolnice milosrdnih sestara; iz­naša da je najveći kontingenat oštećenih u ratu tuberkuloza prvog stadija. Ovi ne trebaju gotovo ništa nego da dodju u dobre klimatske odnošaje. Nešto se šalje na more, a sada s pomanjkanja mjesta u Samobor i Krapinu. Trebalo bi u tu svrhu uzeti sve bolnice crvenoga križa u Primorju. Postupak s bolesnima pogla­vito s tuberkuloznima je prepolagan, jer bolest često vrlo napreduje dok bolesnik iz jedne bolnice ide u drugu, dok dodje onamo, gdje može imati primjereno lije­čenje. Vrlo mnogo ih imade neizlječivih t j . trećeg stadija. Oni ne trebaju ništa nego nešta njege, a ne smiju nikako kući da ne okuže svoju okolinu. Te bi bolesnike trebalo negdje izolirati i u tu svrhu isprazniti koju civilnu bolnicu (Veliku Goricu, Petrinju) ili sagraditi barake. Najmanji je dio onih koji su teško bolesni, ali izlječivi i koji trebaju specifično liječenje u sanatoriju ili u bolnici za tuberkulozne. Razmjer je tri petine prvog, jedna drugog i jedna petina trećeg stadija. I dr. A m r u š misli, da je postupak prepolagan te da bolesnici prekasno dolaze u sabiralište. Dr K e s z l e r veli, da bi se zatvorenu tuberkulozu slalo kući na oporavak, a samo otvorena tuberkuloza da se internira odnosno liječi u zavodu. Dr. K a t i č i ć navadja, da vojska šalje kući one, gdje ne ima izgleda da će se izliječiti. Ali buduć bi se i gdjekoji od navodno neizlječivih mogao izliječiti, to bi trebali ostati pod kontrolom Dr. D e ž m a n nije za to da se tubnrkulozni in­terniraju u Koprivnici, u onim barakama nisu zgodni odnošaji. Bolji bi bio Brod n./S. gdje imade gotove bolnice, ali tomu se protivi dr. K e s z l e r , jer Brod leži u nizini, ima mnogo prašine i komaraca.

Zaključuje s e : I. Vojno zapovjedničtvo zagrebačko moli se, da ponovi svoju odredbu da se

na plućima bolesni vojnici a naročito oni koji su bili u ratu a pripadnici su Hr­vatske i Slavonije b e z o d v l a č n o pošalju, u naredbi ces. i kr. ministarstva rata Pr. Nr. 22301 propisanim putnm, iz svih bolnica u sabiralište za interne bolesti (podružnica bolnice milosrdnih sestara u Zagrebu, Samostanska ulica).

II Oni koje mješovito povjerenstvo pronadje potrebnim specijalnog liječenja radi svoje tuberkuloze liječe se u posebnim zavodima i to:

a) u ratu oboljeli tuberkulozni p r v o g stadija (Apicitis, tuberculosa) u opo-ravnom odjelu u zgradi kr. gimnazije i konvikta na Salati u Zagrebu ;

b) u ratu oboljeli tuberkulozni d r u g o g stadija (Tuberculosis pulmon.) u ko­liko ima izgleda za poboljšanje bolesti na lječilištu Brestovac;

c) tuberkulozni t r e ć e g stadija (Phthisis), gdje nema izgleda za postignuće sposobnosti za vojničku služpu ni za privredu šalju se u županijsku bol-

91

nicu u Petrinju, gdje imadu ostati ili do smrti ili tako dugo dok bolest ne postane stacijonarna i nije potrebna liječnička njega

U tu svrhu predlaže se vojnom zapovjedničtvu u Zagrebu da evakuira opo-ravni odijel na Salati i da odredi preselenje tuberkuloznih prvog stadija iz po­družnice bolnice milosrdnih sestara u zgradu kr. gimnazije.

III. Zemaljski odbor za liječenje i naobrazbu hrv. slav. ratnih invalida obraća se na c. i kr. ministarstvo rata da odustane od gradnje baraka kraj lječilišta Bres­tovac na Slemenu te d a dotični iznos ustupi Zemaljskom odboru u svrhu nado­gradnje sadanjeg lječilišta u kojoj bi se nadogradnji moglo liječiti osamdeset bolesnika.

IV. Zemaljski odbor obraća se na kr. zemaljsku vladu u Zagrebu, da do­znači obećani iznos za nadogradnju liječilišta Brestovac.

V. Zemaljski odbor javlja zakladnom lječilištu Brestovac zaključak glede nadogradnje, da se glede modaliteta čim prije stvori odluka samog lječilišta.

V. Zemaljski odbor obraća se na kr. zemaljsku vladu i na županijski odbor županije zagrebačke da se uredi u županijskoj bolnici u Petrinji n e m o ć n i c a za njegovanje sušičavih vojnika.

VII. Dok se ne dovrši proširenje lječilišta Brestovac šalju se tuberkulozni invalidi drugog stadija u koje lječilište u Ugarskoj pa će se zemaljski odbor glede toga staviti u sporazum sa kr. invalidskim uredom u Budapešti.

Referati. Češka medicina.

Kristen: Tuberkuloza u Pragu kroz 2 5 god 1 8 8 8 — 1 9 1 2 . (Broj 9.) Važna statistička data. Treba čitati u originalu.

Lašek: Tuberkuloza vulve. (Broj 1 0 , 11 . ) Rijedak slučaj pobola, istražen i mikroskopski.

Šramek i Krestjaninov: Ponašanje bijelih krvnih bobica s obzirom na limfocite kod tuberkuloze pluća. (Br. 10.)

Ispitivali su krv više od stotine slučajeva razne dobe s ovim uspjehom : I.) Na početku tuberkuloze, kad je bio nalaz bacila negativan a samo seroreakcija pozitivna, konstatovano je uvijek pomnožanje limfocita i to apsolutno i relativno. 2.) Jednako pomnožanje limfocita pronadjeno je kod slučajeva sa dobrim tečajem.

Liječenje tuberkulinom: I.) Malen obrok je posve dostatan, da se postignu velike promjene u razmjeru i množini bijelih krvnih stanica. 2.) Sto dulje liječenje i polaganije povećavanje obroka, time bolji uspjeh. 3.) Liječiti se može ambula-torno, samo nakon uštrcanja potreban je mir kroz 12 sati, najbolje u krevetu.

Bukovsky: Prilog nauci o tzv. parapsorijazama Bockovim. (Broj 20.) Nije zgodno za kratki referat.

Mareš: Regulacija krvi u moždjanima. (Broj 21 ) Teoretski članak.

Elgart: Nova plastika palca kod gubitka prstiju. (Broj 2 1 ) . Postigao je uspjeh prosjekavši dorsalno i volarno kožu i mišičje izmedju

palca i kažiprsta. 2 slike. Tirasek: Pregled terapije kolelitijaze na kirurškoj klinici prof. Kukule 1 9 0 8 . —

1 9 1 4 . (Broj 22) . Operovano ukupno 116 slučajeva i to: akutne kolecistitide 4 sluč., kronične

21, kroničnog hidropsa 40, kroničke okluzije koledoka 22, kronične kolecistitide 26, perikolecislitide 3 sluč.

92

Elgart: Radijoterapija grudnog empijema. (Broj 22.) Kod kroničkog gnojnog pobola grudiju evidentno uspješno djelovanje zraka.

Lustig: Novo posipalo za pupkovinu. (Broj 2 2 ) . Preporuča noviform.

Zahradnicky: Ozlede velikih zglobova od puščanog taneta. (Broj 23 , 24, 25.) Upućujemo na original ove vrlo zanimive radnje, koja nije zgodna za kratki

referat. Hadlicky: Noviform u očnom lijeku. (Broj 23. )

Preporuča N. kao 10% mast sa 4% dionina kod stranih predmeta na ro-ženici, kod ogrebotina iste, te kod blefaritida.

Hiittel: Prilog profilaksi zaraznih bolesti u školi. (Broj 23.)

Lang: Kada i kako nastupa iza operacija u nosu i ždrijelu sredoušna gnojna upala jednostavna ili komplikovana. (Broj 23, 25.)

Elgart: Naskora smrt od opeklina te upliv nadbubrežnih žlijezda. (Broj 24 . ) Po J a n č i k u stoje nadbubrezi embrijoložki u uzanome spoju sa živčanim

sustavom, te je i shock u reflektornom savezu s radom nadbubrega, eretički shock kod hiperfunkcije, depresivan kod insuficijencije istih. Uslijed toga smatra oprav­danim davati u teškim slučajevima adrenalin, da se tako nadjača nedostatan rad nadbubrega.

Prockäzka: 0 suvislosti akutnog reumatizma zglobova sa ozledom. (Broj 25. )

Šamberger: 0 reakciji kožnoj upaljivoj i koprivičnoj. Dio II. (Broj 26 . )

Janaček: Tri slučaja stranih predmeta u Highmorovoj šupljini. (Broj 26.)

3 roentgenove slike zaostalih 2 cijevčica i dijela Politzeiove žličice.

Panyrek: K tehnici školske liječničke statistike. (Broj 26) .

Chalupecky: Djelovanje svijetla na živu tvar. (Broj 27 ) .

Tryb: 0 upali kože. (Broj 27.) Zahradnik: Alveolarni sarkom pod slikom mastoitide. (Broj 27 . )

Novotvorina ova na ovom mjestu jest neobično rijetka. U literaturi pisac nije našao niti jednog ubilježenog slučaja.

May: O alsolu u praksi. (Broj 27.) Preporuča alsol krem i obloge kod erizipela i flegmone

Prochazka: Dva slučaja spinalne amijotrofije, dovedeue u savez s ozledom. (Broj 2 8 , 29 , 3 0 )

Savez spinalne amijotrofije s ozledom je moguće dopustiti samo u onim slučajevima, gdje je ozleda izravno oštetila hrptenjaču, a pojave bolesti su nastu­pile kratko vrijeme iza zadobivene ozlede.

Schnehof: K simptomatologiji perzistencije Botallova dukta. (Broj 28 . ) Opisuje slučaj kod 27 god. vrtlarskog pomoćnika, te resumuje: Sum u

slučaju perzistencije Botallova dukta se pojačava, ako se trbušna aorta Stisne. Postoji dvostruki udar srca, koji se može pipati na šiljku srca. Postoji razlika u kucanju, odnosno u krvnom tlaku u gornjim okrajninama.

Oćenašek: Kolera u Brnu 1 9 1 3 . (Broj 2 8 ) Opis kombinovanih slučajeva kolere i tifa, kolere i padavice.

Lukeš: Žuta atrofija jetara. (Broj 29 , 30 , 3 1 . ) Roček: Djelovanje indola na kulture tifovog bacila kao teoretska podloga za te-

rapeutski pokus. (Broj 30. )

93

Razne vijesti. Imenovanja i premještenja.

Gradski fizik u Senju dr. Mihovil B a r a c imenovan je kr. kotarskim liječ­nikom IX. činovnog razreda i pridijeljen na službovanje kr. kotarskoj oblasti u Požegi. Premješteni su kr. županijski fizik dr. Božo S t e i n f e l od kr. kotarske oblasti u Doljnem Miholjcu k onoj u Vinkovcima, kr. kotarski liječnici dr. Roko A l b e r t od kr. kotarske oblasti u Požegi k onoj u Brodu n/S., a dr. Hinko L e h n e r od one u Vinkovcima k onoj u D. Miholjcu. — Nadliječnicima ime­novani su pomoćni liječnici dr Mate J a k o v č i ć i dr. Grga L u č i ć , a pomoć­nim liječnikom zamjenik dr. Gjuro L a z a r .

Odlikovanja.

Previšnjim pohvalnim priznanjem odlikovani su stožerni nadliječnik I. razr. dr. Ivan S a v s , zapovjednik posadne bolnice u Zagrebu, stožerni liječnici dr. Ivan S v a t o š , zapovjednik pričuvne bolnice u Karlovcu i dr, Mihajlo S e r t i ć , zapo­vjednik mobilne bolnice 2—13. Zlatnim križem za zasluge s krunom na vrpci kolajne za hrabrost odlikovani su pukovnijski liječnik dr. Gjuro B e r i ć , nadliječ­nik dr. Nikola B o n e t i ć , pomoćni liječnik dr. Josip G r u i č i ć i zbornom za-povjedničtvu dodijeljeni gradjanski liječnik dr. Mirko B r o d j o v i n . Dvorski savjetnik u m dr. Geza K o b i e r odlikovan je časničkim počasnim znakom crvenoga križa s ratnom dekoracijom. Predsjednik bos. herc. zemaljskog društva za pomoć (crvenog križa) dvorski savjetnik dr. Bruno pl. C u r i n a i d i odlikovan je počasnim znakom I. razreda crvenog križa s ratnom dekoracijom, a istim znakom II. razr. zdravstveni nadzornik dr. Martin B l e i c h e r i kotarski nad-liječnici dr. Hans C z i m e r i dr. Oto R o s t o c k . C. i kr. zajedničko ministar* stvö financija izrazilo je priznanje za požrtvovan i uspješan rad pri suzbijanju pošasti u Bosni i Hercegovini dru. Jakobu S a i d e n f e l d u , vladinom savjetniku u Sarajevu, dru. Martinu B l e i c h e r u , zdravstvenom nadzorniku u Bihaću, dru. Eduardu H e r z m a n n u , zdravstvenom nadzorniku u Banjoj Luci, profesoru dru. Ludomilu K o r c z y n s k o m , primarnom liječniku u Sarajevu, dru. Leonu S c h ö n -f e l d u , kotarskom nadliječniku u Zepču, dru. Aleksandru D ö r n e r u , kotar­skom nadliječniku u Visokom, dru. Emilu P r a š e k u , zem. serologu u Sarajevu, dru. Gjoki C v i j i ć u , kotarskom nadliječniku u Prijedoru, dru. Kazimiru S i a -t e c k o m , kotarskom liječniku u Prozoru, dru. Ivanu vitezu G a f f e n d u , kotar­skom liječniku u Zenici, dru. Stanku S a t t l e r u , kotarskom liječniku u Bileći, dru, Vilimu O r l i k u , kotarskom liječniku u Stolcu, dru. Martinu H o f m a n n u , kotarskom liječniku u Bosanskoj Dubici, dru. Franji K r o u l i k u , kotarskom liječniku u Nevesinju, dru. Adolfu G o l d s t e i n u, kotarskom liječniku u Zu-panjcu, dru, Pavlu A t a n a c k o v i ć u, kotarskom liječniku u Cazinu, dru. Aleksandru G l ü c k u , kotarskom liječniku i upravitelju odjeljenja u Sarajevu dru. Josipu L i m b e r s k o m , rudarskom liječniku u Kreki, dru. Hedvigi O l s z e w s k o j , uredskoj liječnici u Tuzli, dru. Korneliji R a k i ć , uredskoj liječnici u Banjoj Luci, dru. Pavlu K a u n i t z u prosekturskom asistentu u Sarajevu, dru. Milanu J o j -k i ć u , gradskom fiziku u Sarajevu, dru. Hamdiji K a r a m e h m e d o v i ć u , asi­stentu odjeljenja u Sarajevu, dru. Ivanu D o č k a l u , općinskom liječniku u Bos. Samcu, dru. Abdulahu B u k v i c i , općinskom liječniku u Brčkom, dru. Peri I v a n o v i ć u , općinskom liječniku u Prijedoru, dru. Mustafi K a d i ć u , općin­skom liječniku u Bos. Dubici, dru. Adolfu H e m p t u , tvorničkom liječniku u Lu­kavcu i dru. Aleksandru B a b i ć u u Sarajevu.

Umro. U Karlovcu umro je dne 21. ožujka kr. kotarski liječnik dr. Bernard G o s t i ,

Bio je spreman i savjestan liječnik, dobar kolega i vrli rodoljub, te je uživao opće štovanje.

94

Pripomoćne blagajne.

Dr. Ljudevit T h a l l e r darovao je svoj urednički honorar u iznosu od K 8.

U Zagrebu, 25. ožujka 1916. Dr. O. W e i s s

z. s. blagajnik.

Stanje epidemijskih bolesti. Zarazne bolesti u Hrvatskoj.

(Po iskazu kr. htv. slav. dalm. zem. vlade.)

U mjesecu s i j e č n j u 1916. bilo je u Hrvatskoj i Slavoniji 1293 oboljenja (210 smrti) od zaraznih bolesti. D i f t e r i j e bilo je 162 slučaja oboljenja (33 smrti) i to u županiji ličko-krbavskoj 4 (2) u kotaru Brinje 2 (I) , Senj 2 ( 1 ) ; u županiji modruško-riječkoj 4 (0) u kotaru Sušak; u županiji zagrebačkoj 38 (11) i to u kotarima Dvor I (1) , V. Gorica 2 (0 ) , Jaska I ( I ) , Pisarovina 24 (7) , Stubica 5 (2) , Zagreb 1 (0) , u gradovima Karlovcu 2 (0) , Petrinji 1 (0 ) , Sisku I (0) , u glavnom gradu Zagrebu 30 ( 3 ) : u županiji varašdinskoj 33 (10) i to u kotarima Klanjec 14 (7) , Krapina 4 (0) , Ludbreg 7 (3) , N. Marof 7 (0 ) , Pregrada 1 ( 0 ) ; u županiji bjelovarsko-križevačkoj 14 (1) i to u kotarima Bjelovar 4 (0 ) , Garešnica 4 (0) , Gjurgjevac 2 (0) , Grubišnopolje I (0) , Kutina 2 (1), grad Bjelovar 1 ( 0 ) ; u županiji požeškoj 9 (3) , i to u kotarima Novska I (0) , Pakrac 1 (0 ) , Požega 6 (2) , u gradu Brodu 1 (1); u županiji virovitičkoj u ko­taru D. Miholjac 3 (0) ; u gradu Osijeku 4 ( 0 ) ; u županiji srijemskoj 23 (3 ) i to u kotarima Irig 2 (0) , Mitrovica 2 (2) , Šid 6 ( I ) , Vinkovci 4 (0), Vukovar 8 (0) , u gradu Mitrovici 1 (0 ) . P e r t u s i d e bilo je 205 oboljenja (2 smrti) i to u županiji zagrebačkoj 1 15 (2) , u kotarima Glina 13 (0) , Jaska 2 (2) , Pisa­rovina 100 ( 0 ) ; u županiji varašdinskoj 25 (0) , u kotarima Klanjec 10 (0) , Kra­pina 15 ( 0 ) ; u gradu Varašdinu 12 ( 0 ) ; u županiji požeškoj u kotaru Daruvar 4 ( 0 ) ; u županiji virovitičkoj u kotaru Osijek 4 ( 0 ) ; u županiji srijemskoj 45 (0 ) i to u kotarima Irig 12 (0) , Šid 5 (0) , Županja 28 (0) . T r b u š n e p o š a l i n e prijavljeno je 96 oboljenja (20 smrti) i to u županiji ličko-krbavskoj 3 (0) u gradu Senju; u županiji modruško-riječkoj 22 (4) i to u kotarima Cirkvenica 4 (1), Delnice I ( I ) , Ogulin 5 (0 ) , Vojnić 12 ( 2 ) ; u županiji zagrebačkoj 6 (2) i to u kotarima Jaska 2 (1), Kostajnica 0 (1) , Petrinja 1 (0), Sisak 1 (0 ) , u gradu Karlovcu 2 ( 0 ) ; u gradu Zagrebu 3 (1) ; u županiji varašdinskoj 13 (3 ) to u kotarima Ivanec 3 (2) , Klanjec 4 (0) , Pregrada 6 (1) ; u gradu Varašdinu 15(1) ; u županiji bjelovarsko-križevačkoj u kotaru Kutina I ( I ) ; u županiji požeškoj 5 (0) i to u kotarima Pakrac 4 (0) , Požega 1 ( 0 ) ; u županiji virovitičkoj 10 (0 ) i to u kotarima D. Miholjac I (0) , Našice 4 (0 ) , Slatina 5 "(0) ; u gradu Osijeku 7 ( 4 ) ; u županiji srijemskoj 7 (3 ) i to u kotarima Irig I (0) , Šid 1 (0 ) , Vink ovci 1 (I), Županja 4 ( 2 ) ; u gradu Zemunu 4 (1). D i z e n t e r i j e prijavljen je 1 slu­čaj oboljenja (1 smrti) u gradu Zemunu. V a r i o l e bilo je 334 slučaja novog oboljenja (93 smrti) i to u gradu Senju županije ličko-krbavske I (0) , u županiji zagrebačkoj 17 (2 ) i to u kotarima Glina 5 (0) , Kostajnica 4 (0) , Petrinja 5 (1). Zagreb 1 (0) , u gradovima Karlovcu I (I), Petrinji 1 ( 0 ) ; u glavnom gradu Za­grebu 2 (0) ; u županiji varašdinskoj u kotaru Pregrada I (0) ; u županiji pože­škoj 94 (45) i to u kotarima N. Gradiška 24 (22) , Pakrac 1 (1), Požega 63 (19), u gradovima Brod 3 (0) , Požega 3 ( 1 ) ; u županiji virovitičkoj 106 (23)- i to u kotarima D. Miholjac 15 (2 ) Našice 71 ( I I ) , Osijek 18 (8) , Slatina 2 ( 2 ) ; u gradu Osijeku 24 ( 6 ) : u županiji srijemskoj 89 (19) i to u kotarima Mitrovica 27 (3) , Ruma 15 (6), Šid 18 (2 ) , Vinkovci II (4 ) , Vukovar 15 (3) , Županja 2 (1), u gradu Mitrovici 1 (0) . Š k r l e t a prijavljeno je 333 oboljenja (57 smrti) i to u županiji modruško-riječkoj 14 (2 ) i to u kotarima Ogulin 1 (0 ) , Sušak 3 (0) , Vojnić 10 ( 2 ) ; u županiji zagrebačkoj 63 (8) i to u kotarima Dugoseio 6

95

(0) , Glina 1 (0) , Jaska 26 (3) , Petrinja 6 (2) , Sisak 15 (3) . Stubica 4 (0) , u gradovima Petrinja 2 (0>, Sisak 3 (0) ; u gradu Zagrebu 36 ( 4 ) ; u županiji va­rašdinskoj u kotaru Ludbreg 26 ( 7 ) ; u gradu Varašdinu 1 (0) ; u županiji bjelo­varsko-križevačkoj 83 (17) i to U kotarima Bjelovar 3 (0) , Garešnica 5 (3) , Gjur-gjevac 2 (0) , Koprivnica 64 (13), u gradovima Koprivnica 2 (0) , Križevci 7 (1); u županiji požeškoj 72 (12) i to u kotarima Daruvar 64 (10), Novska 2 (I) , Pakrac 5 (1) , u gradu Požega 1 ( 0 ) ; u županiji virovitičkoj 20 (2 ) i to u kotarima D. Miholjac 14 (2 ) , Našice 1 (0 ) , Slatina 5 ( 0 ) : u gradu Osijeku 5 ( I ) ; u županiji srijemskoj 15 (4 ) i to u kotarima Ruma 8 (4) , Šid 1 (0) , u gradu Mitrovici 1 ( 0 ) ; u gradu Zemunu 3 (0) M o r b i l a prijavljeno je 140 oboljenja (3 smrti) i to u županiji modruško riječkoj 2 (0) i to u kotarima Cirkvenica I (0) Ogulin 1 ( 0 ) ; u županiji zagrebačkoj 72 (0 ) i to u kotaru Pisarovina 66 (0 ) , u gradu Petrinji 6 ( 0 ) ; u gradu Zagrebu I (0) ; u gradu Varašdinu 18 ( 0 ) ; u županiji bjelovarsko križevačkoj u gradu Križevcu 4 (0) ; u gradu Osijeku I (1); u župa­niji srijemskoj 42 (2) i to u kotarima Mitrovica 37 (2) , Šid 1 (0) , Vinkovci 4 (0 ) . V a r i c e l e bilo je 9 oboljenja (1 smrt) i to u županiji zagrebačkoj u kotaru Sv. Ivan Zelina 1 ( 0 ) ; u županiji požeškoj u kotaru Daruvar 1 ( 0 ) ; u županiji virovitičkoj 4 (1) i to u kotaru D. Miholjac 3 (1), Slatina 1 ( 0 ) ; u žu­paniji srijemskoj 3 (0) i to u kotaru Šid 1 (0), u gradu Mitrovici 2 (0) . R u-b e o l e bilo je 2 slučaja oboljenja (0 smrti) u gradu Varašdinu. E r i z i p e l a prijavljeno je 10 oboljenja (0 smrti) i to u županiji zagrebačkoj 8 (0) , u kotaru Dvor 1 (0) , a gradu Sisku 7 (0) ; u gradu Osijeku 2 (0) . E k s a n t e m a t i č n o g t i f a bio je I slučaj oboljenja (0 smrti) u županiji varašdinskoj u kotaru Klanjec.

Kolera u monarkiji. H r v a t s k a . U razdoblju od 7. do 14. v e l j a č e prijavljena su 3 slučaja

smrti medju ratnim zarobljenicima sa južnog ratišta u gradu Zemunu. O d 14. do 21. v e l j a č e , od 21. do 28. v e l j a č e , od 28. v e l j a č e d o 6. o ž u j k a nije prijavljen nijedan slučaj oboljenja (smrti).

U g a r s k a . O d 10. d o 16. s i j e č n j a prijavljena su 2 oboljenja (2 smrti) i to u gradu Budapestu 0 (1), u županijama Bereg 1 ( I ) , Zemplen 1 (0). Od domaćeg pučanstva nije nitko obolio. O d 17. do 23. s i j e č n j a nije prijavljen nijedan slučaj oboljenja (smrti).

A u s t r i j a . O d 16. do 22. s i j e č n j a bilo je 20 (9) slučajeva oboljenja (smrtiI i to u Galiciji 0 (3) , u Dolj. Austriji 2 (I) , u Ceskoj 1 (0) , u Moravskoj 17 (5) . Slučajevi u Galiciji tiču se domaćeg pučanstva, a ostali stranaca iz Ga­licije. O d 23. d o 29. s i j e č n j a prijavljeno je 6 (4) slučaja oboljenja (smrti) i to u D. Austriji 2 (0) , u Moravskoj 4 (4) , 1 slučaj u D. Austriji tiče se ratnog zarobljenika, a svi drugi stranaca iz Galicije. O d 30. s i j e č n j a do 5. v e l j a č e ustanovljena su 2 (0) slučaja oboljenja (smrti) u Moravskoj kod stra­naca iz Galicije. O d 6. do 12. v e l j a č e ustanovljen je 1 (0) slučaj oboljenja (smrti) kod ratnog zarobljenika u Moravskoj.

B o s n a i H e r c e g o v i n a (manjkaju podaci).

Boginje u Austriji. O d 16. d o 22. s i j e č n j a prijavljeno je 1550 slučajeva (u 400 općina)

i to u Galiciji 1425 (344), u Bukovini 22 ( I I ) . u D, Austriji 46 (15), u Štajer­skoj 19 (5) , u Koruškoj 2 (2) , u Kranjskoj 1 ( I ) , u Ceskoj II (8) . u Moravskoj 20 (11), u Šleskoj I (.1), u Dalmaciji 2 (2) . Domaćeg pučanstva tiču se svi slu­čajevi u Galiciji i svi osim dvojice u Bukovini, zatim 17 (5) u D. Austriji, 3 . (3) u Štajerskoj, II (6 ) u Moravskoj, I (1) u Kranjskoj, 3 (1) u Češkoj, V (D

96

Typhus exanthematicus u Austriji. O d 16. do 22. s i j e č n j a prijavljeno je 244 slučaja (u 45 općina) i to u

Galiciji 236 (40) , u Bukovini 4 (2 ) , u D. Austriji 2 ( 1 ) , u G. Austriji 1 (1), u Ceskoj 1 (1). Slučaji u Galiciji i Bukovini tiču se domaćeg pučanstva, 1 slučaj u G. Austriji ratnog zarobljenika, a slučajevi u D. Austriji i u Ceskoj doputo­valih stranaca. O d 23. do 29. s i j e č n j a javljeno je 354 slučaja (u 54 općine) i to u Galiciji 345 (49) , u Bukovini 1 ( I ) . u D. Austriji 4 (1), u G. Austriji 2 . ( 1 ) , u Češkoj 1 (1), u Moravskoj 1 (1 ) . Slučajevi u Galiciji i Bukovini tiču se domaćeg pučanstva, a oni u ostalim krunovinama doputovalih stranaca i rat­nih zarobljenika. O d 30. s i j e č n j a do 5. v e l j a č e ustanovljeno je 349 slu­čajeva (u 59 općina) i to u Galiciji 284 (41), u Bukovini 26 (10), u D. Austriji 21 (2) , u G. Austriji 14 (2) , u Češkoj 1 (1), u Moravskoj 2 (2) , u Šleskoj 1 (1). Slučaji u Galiciji i Bukovini tiču se domaćeg pučanstva, a oni u ostalim krunovinama doputovalih stranaca i ratnih zarobljenika.

List izlazi 1 5 . u mjesecu na 2 do 3 arka s besplatnim prilogom „Staleški Glasnik". — Čla ­novi „Zbora liječnika" dobivaju ga badava. — Pretplata za nečlanove iznaša na godinu K 1 4 - — , na pol godine K 7 - — u inozemstvo godišnje K 1 6 ' — . Rukopisi i svi dopisi šalju se na : U r e d n i ­š t v o „ L i j e č n i č k o g a V i j e s n i k a " (dr. Miroslav pl. Čačković), Zagreb, Gajeva ul. 7. Telefon 2 9 5 . — Članarina, prelplate i sve ostale novčane pošiljke šalju se ili uplatnim listom kr. ug.-hrv. pošt. štedionice „ Z b o r u l i j e č n i k a " ili poštanskom doznačnicom blagajniku dru. O s k a r u W e i s s u , Zagreb, Nikolićeva ul. 8 , Telefon 7 6 2 . —Reklamacije radi „Liječničkog Vijesnika" imadu se izravno upraviti na P u č k u t i s k a r u u Z a g r e b u , Nikolićeva ul. 8. — Oglase računamo prema našem cjeniku, koji na zahtjev kretom pošte šaljemo. — Molimo u ime redovitog otpremanja lista, da nam se odmah točno javi svaka promjena boravišta. Zaključak redakcije. 5 . u mjesecu.

Vlasnik i izdavatelj: „Zbor liječnika kralj. Hrvatske i Slavonije" u Zagrebu.

Urednik: dr. Miroslav pl. Č a č k o v i ć . Tisak Pučke tiskare d. d. u Zagrebu

ü Šleskoj, 2 (2) u - Dalmaciji, doputovalih stranaca 14 (6) u D. Austriji, 7 (3) u Moravskoj, 2 (1) u Ceskoj, ratnih zarobljenika 2 (1) u Češkoj. O d 23 do 29. s i j e č n j a bilo je 1429 slučajeva (u 371 općini) i to u Galiciji 1303 (312), u Bukovini 40 (11), u D. Austriji 12 (7) , u G. Austriji 6 (4 ) , u Štajerskoj 18 (6 ) , u Kranjskoj 2 (1), u Češkoj 14.(10), ü Moravskoj 28 (17), ti u Šleskoj 6 (3) . Domaćeg pučanstva tiču še svi slučajevi u Galiciji i Bukovini, zatim 5 (u 5 općina) u D. Austriji, 6 (5) u Štajerskoj, 18 (11) u Moravskoj, 4 (2 ) u G. Austriji, 2 (1) u Kranjskoj, 9 (5) u Ceskoj i I (I) u Šleskoj, do­putovalih stranaca 1 (1) u Štajerskoj, 5 (2) u D- Austriji, 1 (1) u G. Austriji, 2 (2) u Moravskoj, a ratnih zarobljenika 1 (1) u Moravskoj, 1 (I) u G. Austriji i 2 (2) u Ceskoj. Od 30. s i j e č n j a d o 5. v e l j a č e bilo je 1693 slučajeva (u 359 općina) i to u Galiciji 1592 (319), u Bukovini 32 (7) . u D. Austriji 8 (5) , u G Austriji 1 (I), u Štajerskoj 24 (5) , u Koruškoj 2 (2) , u Češkoj 13 (7) , u Moravskoj 17 (I ' ) , u Šleskoj 4 (2) . Domaćeg pučanstva tiču se svi slučajevi u Galiciji i Bukovini, 20 slučaja (u 3 općine) u Štajerskoj, 2 (2) u D. Austriji, 1 (1) u G. Austriji, 2 (2) u Koruškoj, 11 (6) u .Moravskoj, 1 ( 1 ) u Šleskoj, doputovalih ^stranaca 4 (2) u D. Austriji, 4 (2 ) u Ceskoj, a ratnih za­robljenika 6 (2) u Ceskoj. O d 6. do 12 v e l j a č e ustanovljeno je 1723 slučaja (u 392 općine) i to u Galiciji 1626 (356), u Bukovini 26 (10) u D. Austriji 8 (6) , u G. Austriji 6 (3) , u Štajerskoj 19 ( 6 ) , ' u Kranjskoj 1 (1), u Primorju 3 (1), u Češkoj 14 (5) , u Moravskoj 15 (11), u Šleskoj 5 (3). Domaćeg pučan­stva tiču se svi slučaji u Galiciji i Bukovini, 4 slučaja (u 4 općine) u D. Au­striji, 15 (5 ) u Štajerskoj, 1 (1) u Kranjskoj, 3 (1) u Primorju, 3 (2) u Češkoj, 6 (4) u Moravskoj, 1 (1) u Šleskoj, doputovalih stranaca 3 (1) u G. Austriji, 1 (1) u D. ^Austriji, 3 ( I ) u Moravskoj, a ratnih zarobljenika 1 (1) u G. Austriji i 6 (1) u Ceskoj. .. .