LEECHILD

POGREŠANČOVJEK

PREVEOSENGLESKOGA

NevenDužanec

NASLOVIZVORNIKA

LEECHILD

AWANTEDMAN

COPYRIGHT©LEECHILD2012COPYRIGHT©ZAHRVATSKOIZDANJENEVENDUŽANECIZNANJED.O.O.2015.

FIRSTPUBLISHEDINGREATBRITAIN

IN2012BYBANTAMPRESSANIMPRINTOFTRANSWORLDPUBLISHERS.

TRANSLATIONRIGHTSARRANGEDBYDARLEYANDERSONAGENCY.

SVAPRAVAPRIDRŽANA.NIJEDANDIOOVEKNJIGENESMIJESEREPRODUCIRATIUBILOKOJEMOBLIKUBEZPRETHODNOGDOPUŠTENJANAKLADNIKA.

Jane,postojanojpoputstaroghrasta.

O

1.POGLAVLJE

čevidaczapravonijevidiokakosetodogodilo.Alikakosedrukčijemoglodogoditi?Nedugonakonponoći čovjeku zelenoj zimskoj jakni ušao je u

mali betonski bunker kroz njegova jedina vrata. Za njim su ušla dvojicamuškaracaucrnimodijelima.Nakratkoseništanijedogađalo.Zatimsudvojicaucrnimodijelimaizašlaizbunkera.

Čovjekucrnojzimskojjakninijeizašao.Dvojica u crnim odijelima brzo su prešli desetakmetara do jarkocrvenog

automobila iušliunjega.»Bio jebojevatrogasnogvozila«, rekao jeočevidac.Vrlouočljiv.Ipriličnonov.Običniosobniautomobilsčetvorimvratima,smatraojeočevidac. Ili s petorimvratima. Ili s trojimvratima.Ali sigurnone sportskidvosjed.Toyota,misliojeočevidac.IlimoždaHonda.IliHyundai.MoždaKia.

Kojigodbio,dvojicaucrnimodijelimaodvezlisusenjime.Jošnijebilonitragačovjekuuzelenojzimskojjakni.Zatimjeispodvratabetonskogbunkerapočelaistjecatikrv.Očevidacjepozvaopoliciju.Okružni je šerif stigao na lice mjesta i sve zapisao. Bio je dobar u

rastjerivanjuokupljenegomileuzstrpljivizrazlica.Biojetojedanodnjegovihmnogih talenata.Naposljetku jeočevidac završio svojupriču.Okružni se šerifzamislionatrenutak.Biojeudijeluzemljegdjesuseusvimsmjerovima,prematamnomobzoruiprekonjega,pružalestotinekilometarapraznine.Cestesubileduge,usamljenetrake.

Bilajetozemljacestovnihblokada.Stoga je javio prometnoj patroli, a zatim pozvao helikopter iz glavnog

grada.Izdaojetjeralicuzajarkocrvenimuvoznimautomobilomukojemsubiladvojicamuškaracaucrnimodijelima.

JackReachervoziosesatipolsaženomuprljavosivomkombiju,aondajeudaljini ugledao jarka svjetla iznad petlje na autocesti. Veliki zeleni znakovipokazivalisunaistokizapad.Ženajeusporilakombiizaustavilaga,aReacherje izašao,zahvalio joj imahnuodokseodvozila.Odmahjeskrenuladesno,na

zapad, premaDenveru i Salt LakeCityju, a on je prošao ispod nadvožnjaka istaopokraj skretanja na istok, s jednomnogomna cesti, a jednompokraj nje.Podigaojepalac,nasmiješioseipokušaoizgledatiprijateljski.

Atonijebilolako.Reacherjebiokrupan.Visok195centimetaraikrupnegrađe,atejenoći,kaoiuvijek,izgledaoneurednoizapušteno.Usamljenivozačiželjelisuugodno,aneprijetećedruštvo.Reacher je izdugogiskustvaznaodavizualnonebibioničijiprvi izbor suputnika. Izgledao jeprevišezastrašujuće.Izglede mu je dodatno smanjivao nedavno slomljeni nos. Učvrstio ga jekomadom ljepljive trake srebrneboje.Znao je da tako izgleda jošgrotesknije.Znaojedatrakasigurnosjajiibljeskapodžutimsvjetlima.Nočinilomusedamu traka pomaže u medicinskom smislu, pa ju je odlučio zadržati na nosutijekomprvogsata.Akosenitkonezaustavizašezdesetminuta,razmislitćeotomudajeskine.

Šezdeset jeminuta prošlo no nitko ga nije povezao. Promet nije bio gust.Nebraskanoću,zimi.Petljanakojojsenalaziobilajenajvažnijeraskrižjeuširojokolici, no prolazile su cijele minute bez ijednog automobila. Na samoj cestiprometjebioravnomjeran,alirijetkisuskretalinanjuusmjerukojijeReacheruodgovarao.Tijekomprvogsatasamoječetrdesetvozilaskrenulonaistok.Auti,kamioni, terenci. Različitih marki, modela i boja. Trideset ih je prošlo ni neusporivši. Deset ga je vozača bolje pogledalo, a zatim skrenulo pogled i opetubrzalo.

Ništaneuobičajeno.Autostopiranjejevećgodinamasveteže.Bilojevrijemedasipoboljšaizglede.Okrenuoseodcesteinapuklimnoktompalcaodlijepiorubljepljivetrakes

lica.Odvojiojeokojedancentimetartrakeiuhvatioslobodandioizmeđupalcaikažiprsta. Postojala su dva temeljna pristupa. Jedan je zagovarao brzopovlačenje, a drugi polako skidanje. Bila je to iluzorna razlika, smatrao jeReacher.Boljeuobaslučajabiojednak.Stogaseodlučiozapolaputaizmeđudvije krajnosti.Brzo skidanje.Bol na obrazubio je zanemariv.Ali na nosu jebila druga priča. Posjekotine su se ponovno otvorile, oteklina se podigla ipomaknula,aislomljenajehrskavicaispustilazvuknalikkrckanju.

Inadrugomjeobrazubolbiozanemariv.Odokrvavljenejetrakenapraviotuljacistaviogaudžep.Pljunuojeudlan

injimeobrisaolice.Začuojehelikopteroko300metaraiznadsebeividiozrakureflektorakakoprobijamrak,tražećinešto.Nakratkobizastala,aondabiseopetpokrenula.Reacher se opet okrenuoprema cesti, stavio jednunoguna asfalt i

podigaopalac.Helikopter se jošmalo zadržao, a zatim je izgubio zanimanje iodletio na zapad.Buka njegovamotora ubrzo se izgubila u daljini. Promet naautocesti u smjeru istok-zapad ostao je ravnomjeran iako ne gust. No zato seprorijedionaokružnojcestisjever-jugskojeseulazilonaautocestu.Ipak,velikaje većina automobila s nje skretala na istok ili zapad. Gotovo nitko nijenastavljaoravno.Reacherjeostaooptimističan.

Noć jebilahladna.To jepomagalonjegovu licu.Otupjelost jeumanjivalabol.Kamionet s tablicama izKansasa stigao je s juga i skrenuoprema istoku.Naglo je usporio dok je prolazio pokraj Reachera. Vozio ga je visok i mršavcrnacudebelomkaputu.Moždagrijačuautomobilunijeradio.DugojeipomnopromatraoReachera.Gotovosezaustavio.Alinije.Skrenuojepogledinastaviodalje.

Reacher je imao nešto novca. Iz Lincolna ili Omahe mogao bi nastavitiautobusom.AlinijemogaodoLincolnailiOmaheakoganitkonepoveze.Kadautomobilinisuprolazili,gurnuobidesnidlanispodlijevogpazuha,kakosenebi smrznuo. Udarao je nogama. Dahmu se skupljao oko glave poput oblaka.Policijskijeautomobilprojuriopokrajnjega,supaljenimrotirajućimsvjetlima,ali bez sirene. Unutra su bila dva policajca. Nisu ni pogledali u Reacherovusmjeru. Bili su usredotočeni na ono prema čemu su vozili. Možda se neštodogodilo.

Jošsusedvaautomobilagotovozaustavila.Jedanjedolaziosjuga,adrugisa sjevera. Unutar nekolikominuta jedan od drugog.Oba su vozača usporila,gotovosusezaustavili,dobrosugapogledali,azatimubrzali inastavilidalje.Svesambliže,pomisliojeReacher.Uskoroćemenetkopovesti.Moždazatoštojevećbilokasno.Ljudisusuosjećajnijiuponoćnegoupodne.Anoćnavožnjavećjeposebičudna.Pokupitineobičnogautostoperanijebilomnogočudnije.

Nadaose.Jošjedanvozačdobrogajepogledaopanastavio.Ijošjedan.Reacherjeopetpljunuoudlanizalizaokosu.Nastaviosesmiješiti.Idaljejebiooptimističan.A onda, napokon, nakon devedeset i tri minute stopiranja, jedan se

automobilzaustavio.

A

2.POGLAVLJE

utomobilsezaustaviodesetmetaraprijenjega.Imaojelokalnetablice.Biojepriličnovelik,američkeproizvodnjeitamneboje.Chevrolet,pomislioje

Reacher. Tamnoplav, siv ili crn. Bilo je teško reći pod neonskom rasvjetom.Tamnimetalikautomobilinoćusuuvijekbilianonimni.

Uautomobilu jebilo troje ljudi.Dvojicamuškaracasprijeda iženastraga.Dvojicamuškaracaokrenuli susepremanatrag,kaoda raspravljajusaženom.Kaodadonoseodluku.Dagapokupimoiline?TojeReacherusugeriralodasetrojenepoznajudobro.Takveodlukemeđudobrimprijateljimaobično subileinstinktivne.Moždasubiliposlovnisuradnici,istogaranga,timokupljenzaovuprigodupasubilipretjeranopristojniiuviđavnijednopremadrugome,osobitopremaženikojajebilaumanjini.

Reacherjevidiokakoježenakimnulaiustimaoblikovalada,amuškarcisuseopetokrenuliiautomobilsepolakozakotrljaonaprijed.OpetsezaustaviokadmusesuvozačkiprozornašaouzReacherovbok.Staklosespustilo.Reachersesagnuo iosjetio toplinuna licu.Grijačuautomobiluradio jesjajno.To jebilosigurno.

Čovjek na suvozačkom mjestu upitao je: »Kamo ste krenuli večeras,gospodine?«

Reacher je trinaestgodinabiovojnipolicajac, anakon toga jevećgotovojednakodugoživiosnalazećisesvakojako.Objejefazepreživiotakoštojebiobudaninaoprezu.Uvijekjekoristiosvihpetosjetila.Hoćeliprihvatitivožnjuilinećeuglavnomjeovisilooosjetumirisa.Jeliosjećaomirispiva?Marihuane?Viskija? Trenutačno nije mogao namirisati ništa. Nos mu je nedavno bioslomljen.Nosnešupljinebilesuzačepljenekrvljuioteklinama.Hrskavicamujemoždabilatrajnoiskrivljena.Činilomusemogućimdavišenikadanećeosjetitimiris.

U ovom slučaju dodir nije bio opcija. Kao ni okus. Ne bi ništa saznaopipajući oko sebe poput slijepca ili ližući predmete. Ostali su mu vid i sluh.Suvozačev glas imao je neutralne tonove. Bez jakog regionalnog naglaska,obrazovana dikcija, prizvuk autoriteta i iskustva na upravljačkim funkcijama.

Svetrojeimalisuglatkerukebezžuljeva,nisubilisnažnegrađe,frizuresuimbile uredne, a koža nije bila preplanula. Uglavnom su boravili u zatvorenom.Uredskiljudi.Nesasamogvrha,alivrlodalekooddna.Svisuizgledalikaodasuusrednjimčetrdesetima.Moždanapoloviciživota,aliprekopolovicesvojihkarijera.Uvojscibibilipotpukovnici.Priličnouspješni,alinevelikezvijezde.

Sve troje bilo je odjeveno u crne hlače i košulje od jeansa. Poput odora.Košulje su izgledale jeftino i novo, još izgužvane od stajanja na polici.Vjerojatno dio team-buildinga, zaključio je Reacher. Korporacijske gluposti.Okupilibiposlovođeizregionalnihpodružnicanegdjeudivljini,daliimjednakekošuljeizajedničkezadatke.Moždasusezbogtogaosjećalipustolovno,pasugaodlučilipokupiti.Moždaćeposlijemoratikritiziratijednodrugo,pasuzatoimali veliku demokratsku raspravu. Timovi trebaju timski rad, za timski radpotrebno je slaganje, slaganje ne smije biti forsirano, a ravnopravnost spolovauvijek je osjetljivo pitanje. Reacher je bio iznenađen što žena nije bila nasuvozačkom mjestu. Ili za volanom. Iako bi se vožnja mogla shvatiti kaopodređenauloga,budućidajebilajedinaženautrojcu.Kaodaimdonosikavu.

Pravominskopolje.»Idemnaistok«,rekaojeReacher.»DoIowe?«pitaojesuvozač.»DoIoweidalje«,odvratiojeReacher.»SvedoVirginije.«»Uskačite«,rekaojesuvozač.»Odvestćemovasdioputa.«Ženajesjedilaizasuvozača,pajeReacherzaobišaoautomobilstragaiušao

iza vozača. Sjeo je i zatvorio vrata za sobom. Žena mu je kimnula, pomalosramežljivo.Možda i pomalo oprezno.Možda zbog njegova slomljenog nosa.Moždajujetouznemirilo.

Vozačjepogledaouretrovizorikrenuo.

O

3.POGLAVLJE

kružnisešerifzvaoVictorGoodman.Većinajeljudismatraladajetoposveprikladno.Biojedobarčovjek(goodman)iobičnojebiopobjedonosanu

svemuštojeradio.Iakonijebilonužnevezeizmeđunjegovaimenaiprezimena.Nijepobjeđivaozatoštojebiodobar,negozatoštojebiopametan.Usvakomeslučaju dovoljno pametan da uvijek iznova procijeni svoje prethodne odlukeprijenegoštonastavidalje.Dvakorakanaprijed, jedankoraknatrag, to jebionjegov pristup. Dobro ga je služio, oduvijek. A upravo sad ga je naveo dapomislikakojeprevišepožuriostjeralicom.

Jer scena zločina u betonskom bunkeru bila je vrlo ozbiljna. Čovjek uzelenoj zimskoj jakni bio je ubijen. Pogubljen čak. Ubijen je po kratkompostupku,nožem.Nijebilariječoprepirkiilitučnjavikojaseotelakontroli.Biloje to profesionalno ubojstvo, iza kojeg su očito stajali veliki igrači. To je bilarijetkostururalnojNebraski.Zapravo,bilojetogotovonečuveno.

ZatojeGoodmannajprijenazvaoFBIuOmahi,daimdojavi.Biojedalekoprevišepametandabisenadmetaosnjimaokojurisdikcije.Drugoštojeiznovaprocijeniobio jeopisdvojicemuškaracaucrvenomeautomobilu.Crvenpoputvatrogasnih kola, rekao je očevidac. Jarko crven. To nije imalo smisla.Profesionalci nikada ne bi uzeli automobil takve boje za bijeg.Bila je previšeuočljiva.Previše pamtljiva.Znači, vjerojatno su imali drugovozilo skrivenoublizini,nanekomzgodnommjestu.Vjerojatnosuseodvezlionamoizamijenilivozila.

Daskinusasebekaputebilajedovoljnasekunda.Svjedoknijebiosigurankakve su košulje imali. Bijele, mislio je. U osnovi. Ili krem boje. Možda sprugama.Iliskariranimuzorkom.Ilinekakvimuzorkom.Nisuimalikravate.Ilijemoždajedanodnjihnosiokravatu.

StogajeGoodmanopetnazvaoprometnupolicijuihelikopterskujedinicuipojednostavio svoju tjeralicu: sad je želio da traže dvojicu muškaraca u bilokakvomevozilu.

Čovjek na suvozačkom sjedalu okrenuo se prema Reacheru i priličnoprijateljskimglasomrekao:»Akosmijempitati,štovamsedogodiloslicem?«

»Zaletiosamseuvrata«,odvratiojeReacher.»Zaista?«»Ne, zapravo sam se spotaknuo i pao. Ništa zanimljivo. Jednostavno se

dogodilo.«»Kada?«»Sinoć.«»Bolivas?«»Ništastrašno.Aspirinbimipomogao.«Suvozačseokrenuojošmaloipogledaopremaženi,azatimpremavozaču.

»ImamoliAspirina?Damupomognemo?«Reacher se nasmiješio. Tim spreman riješiti sve probleme, velike i male.

Rekaoje:»Nemojtesezamaratitime.«»Imamjajedan«,reklaježena.Sagnulaseipodiglatorbicuspoda.Maloje

kopalaponjoj.Čovjeksasuvozačkogmjestagledaojujedokjetoradila,puniščekivanja.Doimaoseuzbuđenim.Imalisuciljiuskoroćegaostvariti.ŽenajeizvuklapakiranjeBayera.Izvadilajejednutabletu.

»Dajmudvije«,rekaojesuvozač.»Izgledakaodamutrebaju.Kvragu,dajmutri.«

Reacherujetozvučalomaloprevišepoputzapovijedi.Moždanećeizgledatidobro u analizi nakon svega. Žena se našla u teškoj situaciji. Možda su jojAspirini trebali. Možda je imala mjesečnicu. Možda se sramila reći to. Ili ječovjeksa suvozačkogmjestadvostrukoblefirao.Možda jebiobesprijekoranusvakom pogledu, pa je manipuliranje mogao maskirati poput nedužnogoduševljenja.

»Jedanćebitidovoljan,hvala«,rekaojeReacher.Žena je prebacila bijelu tabletu iz svojeg dlana u njegov. Suvozačmu je

dodaobočicuvode.Nijebilaotvorenaijošjebilasvježaodhladnjaka.Reacherjeprogutaotabletu,otvoriobocuipopioduggutljaj.

»Hvala«,rekaoje.»Cijenimto.«Vratiojebocu.Suvozačjujeuzeoiponudiojevozaču.Vozačjebezriječi

odmahnuoglavom.Biojeusredotočennacestuispredsebe.Voziojeizmeđu110i130km/h,jurećiravninomautoceste.Biojevisokpreko190centimetara,činiloseReacheru, aliuzaku ramenima ipomalopogrbljen. Imao je tanakvrat,bezdlačica na njemu. Nedavno se ošišao, na konzervativan način. Nije nosio

prstenje.Rukavijeftinekošuljeodjeansabilisumuprekratki.Nosiojeručnisatpunmalih,složenihbrojčanika.

Onajnasuvozačkommjestubiojeniži,ališiri.Nijebiodebeo,alivišeodjednoghamburgera tjednomoglo bi ga gurnuti prekogranice.Licemu je bilozategnutoiružičasto.Kosamujebilasvjetlijaodvozačeve,alitakođernedavnopodšišana, jednakokratkoipočešljananastranu,kaoudječaka.Košuljamujebilapredugaurukavima,preuskaustrukuiprevelikauramenima.Ovratnikjejošzadržavaotrokutastioblikizpakiranjaibiomujepriljubljenuzvrat.

Žena je izbliza izgledala možda godinu ili dvije mlađe od muškaraca.Moždaranečetrdesete,anesrednje.Imalajecrnukosu,podignutuiskupljenuupunđu. Ili uvijenu pletenicu. Ili nešto.Reacher nije znao kako to frizeri zovu.Izgledalajesrednjevisokaivitka.Košuljajeočitobilamanjegbrojanegoonekoje su nosilimuškarci, ali ipak joj je bila prevelika. Bila je zgodna, na nekioštaribeskompromisannačin.Blijedolice,velikeočiimnogošminke.Izgledalaje umorno i kao da joj je pomalo nelagodno. Vjerojatno nije bila očaranakorporacijskimglupostima.To ju je činilo najboljomod svih troje, smatrao jeReacher.

Čovjek na suvozačkom mjestu opet se okrenuo i ponudio svoju glatku,okrugluruku.Rekaoje:»JasamAlanKing.«

Reacherserukovaosnjimeirekao:»JackReacher.«»Dragomije,g.Reacher.«»Imeni,g.King.«Vozačjerekao:»DonMcQueen«,alinijesepokušaorukovatisnjime.»Nevjerojatno«,rekaojeReacher.»KingiMcQueen.«(kraljikraljica)»Znam,ludo«,rekaojeKing.Iženamujepružilaruku.Bilajemanja,bljeđaikoščatijanegoKingova.»KarenDelfuenso«,reklaje.»Dragomije,Karen«,rekaojeReacherirukovaosesnjom.Držalamuje

rukudjelićsekundeduljenegoštojeočekivao.AondajeMcQueennaglopustiogas i svi su semalo nagnuli naprijed. Ispred njih jemnoštvo svjetala kočnicablještalocrveno.Poputzidaodcigle.

Ajošdaljenaprijedvidjelosebljeskanjeplavihicrvenihsvjetalasvelikogbrojapolicijskihautomobila.

D

4.POGLAVLJE

va koraka naprijed, jedan korak natrag. Provjeri pa provjeri još jednom.ŠerifVictorGoodmanopetsebaviopitanjemdrugogautomobilaukojisu

sedvojicanapadačaprebacila,kakojepretpostavljao.Pokušavaojebitiutijekudogađanja, koliko je to netko u njegovu položaju mogao, a to nije bilo lakodaleko u unutrašnjosti. No sjetio se da je godinu prije, u biltenuMinistarstvadomovinske sigurnosti pročitao da je tamnoplavu boju noću najteže uočiti nanadzornimkamerama.Kaputi,šeširi,automobili,maštobiloteboje,tamnoplavajeizgledalagotovopoputrupeunoćnomezraku.Bilojujeteškovidjetiiteškodefinirati. Premda uGoodmanovu okrugu ionako nisu imali nadzorne kamere.Nopretpostavljaojedaonoštovrijedizaelektroničkulećuvrijedi iza ljudskeoči.Ipretpostavljaojedabidvojicanapadačamogliznatitakvošto.Činilosedasuprofesionalci.Stogajenjihovrezervniautomobilmogaobititamnoplavi.

Nomoždainijebio.Štodaučini?Naposljetku nije učinio ništa. Smatrao je da je to najmudrije. Ako se

prevario,samobisinaškodiodakažeprometnojpolicijinekaposebnupozornostobratinatamnoplaveautomobile.Stogajeostaviotjeralicukakvajebila:tražiojedvojicumuškaracaubilokakvomevozilu.

Autocestajenatomemjestuimalašesttraka,atrikojesuvodilenaistokbilesuzakrčene vozilima koja su se micala naprijed puževim korakom. Automobili,kamioni, terenci, svi su kretali, kočili, zaustavljali se, čekali, pa kretali opet.McQueen je frustrirano lupkao prstima po upravljaču. King je zurio naprijedkrozvjetrobran,strpljivirezigniran.IDelfuensojezurilapredsebe,napeta,kaodakasninanešto.

Reacherjeprekinuotišinu:»Akamoviidete?«»UChicago«,rekaojeKing.Reacherusetosviđalo.UChicagujebilomnogoautobusa.Imnogiodnjih

kretali su ujutro. Na jug kroz Illinois, na istok krozKentucky i već će biti uVirginiji.Dobrevijesti.Alinijetorekaonaglas.Bilojekasnoiosjećaojedabi

trebaopokazatisuosjećanje.»Tojedugput«,rekaoje.»Gotovotisućukilometara«,rekaojeKing.»Odaklestekrenuli?«Automobilsezaustavio,zakotrljaosenaprijedpaseopetzaustavio.»BilismouKansasu«,rekaojeKing.»Dobrosmoputovali.Nijebilogužve

nizastoja.Svedosad.Prviputsmostalinakonvišeodtrisata.«»Tojepriličnodobro.«»Da,sjajno.Inismousporavaliispod100km/h.MislimdajeDonsadaprvi

putdodirnuokočnicu.Zarne,Done?«»Osimkadsmosezaustavilidapovezemog.Reachera.«»Dakako«,rekaojeKing.»Moždanasjetoizbaciloizritma.«»Putujeteposlovno?«pitaojeReacher.»Uvijek.«»Čimesebavite?«»Radimozaprogramerskutvrtku.«»Zaista?«rekaojeReacher,pokušavajućibitipristojan.»Alinismoprogrameri«,nastaviojeKing.»Todanasradesamoklincikoji

vozeskateboardeiživeodpizze.Miprodajemosoftver.«»Vjerojatnomnogoradite.«»Uvijek«,rekaojeKingopet.»Putjedosadbiouspješan?«»Nijebiološ.«»Misliosamdastebilinateam-buildingu.Neštopoputvježbeiliizleta.«»Ne,posaokaoiinače.«»Zaštoondaimatetakvekošulje?«Kingsenasmiješio.»Da,znam«,rekaoje.»Novikodeksodijevanjaunašojkorporaciji.Cijelije

tjedanopuštenipetak.Aliutočnoodređenojodjeći.Poputsportskeodore.Takojetouposlusasoftverom.Velikajekonkurencija.«

»Živiteovdje,uNebraski?«King je kimnuo. »Nedaleko odavde, zapravo. U Omahi ima mnogo

tehničkihtvrtki.Višenegoštobistepomislili.Tojedobroposlovnookružje.«Automobilsepomaknuonaprijed,zaustaviose,paopetkrenuo.Reacherje

pretpostaviodajevoziloMcQueenovo.Nijebilounajmljeno.Nitislužbeno.Biloje previše istrošeno, previše neuredno za to. Vjerojatno je izvukao kratkuslamku. Za ovo putovanje bila mu je dodijeljena dužnost vozača. Ili mu jemožda ta dužnost bila dodijeljena za svako putovanje. Možda je bio niskorangiran.Ilijevoliovoziti.Cestovniratnik.Cestovniratnikkojisemaloodvojiood obitelji. Jer očito je imao obitelj. Automobil je bio obiteljski. Ali nepretjerano.Bilojedječjihstvariunjemu,alinemnogo.Napodujebilaružičastatraka za kosu. Odrasla žena ne bi nosila takvo što, smatrao je Reacher. Uudubljenju na upravljačkoj ploči bila je mala plišana igračka. Bila je gotovospljoštena,apovršinajebilaizlizanakaodajujenetkoredovitožvakao.Jednakći, zaključio je Reacher. Između osam i dvanaest godina. Nije mogao bitipreciznijiodtoga.Nijeznaomnogoodjeci.

No djevojčica je imala majku ili maćehu. McQueen je imao suprugu ilidjevojku.Tojebilojasno.Posvudauautomobilubilesuženskestvari.Bilajetukutijapapirnatihmaramicascvjetnimuzorkomicrvenilozausne,uutorupokrajplišaneigračke.Ključječakimaokristalniprivjesak.Reacherjebiouvjerendabiosjetiomirisparfemaizpresvlakasjedala,kadbimogaoosjetitiikakavmiris.

Pitao se nedostaje li McQueenu njegova obitelj. Možda je bio posvezadovoljan.Moždanijevoliosvojuobitelj.AondajeMcQueen,sasvogmjestazavolanom,zapitao:»Avi,g.Reacher?Čimesevibavite?«

»Ničime«,rekaojeReacher.»Raditepovremeneposlove?Naštonaiđete?«»Čaknito.«»Nezaposleniste?«»Da,alipoizboru.«»Otkad?«»Otkadsamotišaoizvojske.«McQueennijeodgovorionatojermujeneštodrugozaokupilopozornost.

Ispred njih sav je promet skretao u krajnju desnu (raku. Zbog toga je nastalagužva. Prometna nesreća, pretpostavio je Reacher.Možda se netko zavrtio nacesti,udariouogradu,odbioseizahvatiojošnekolikoautomobilauprolazu.Nonijebilovatrogasnihkola.NiHitnepomoći.Nivozilazavuču.Svasurotirajućasvjetla bila na istoj visini, na krovovima automobila. Bilo ih je toliko da su

obasjavalaokolištrajnimplavimicrvenimsjajem,kaodanebljeskaju.Automobil se pomaknuo naprijed. Krenuo je, zaustavio se, krenuo,

zaustaviose.PedesetmetaraprijepolicijskihvozilaMcQueenjeuključiodesnipokazivač smjera i probio se u krajnju desnu traku. Reacher je tako dobioizravanpoglednapreprekuisprednjih.

Nijetobilaprometnanesreća.Bilajeblokadanacesti.Prvi je policijski automobil bio parkiran ukoso preko lijeve trake, a drugi

malo dalje, paralelno s njim, preko srednje. Bili su poput dvije strelice kojepokazuju prema desnoj traci i ne daju vozačima izbora, nego da se prestroje.Nakon njih slijedila su dva automobila parkirana u srednjoj traci, paralelno sprometom,ijošdvauzrubceste,aondajošdvaukosokojasutjeralavozačedaoštroskrenuprekocijelecestedolijevetrake.Teksuondamogliubrzati,opetseraširitipotrakamainastavitisvojimposlom.

Dobroorganiziranablokada,smatraojeReacher.Uskogrlojamčilojesporprilaz,aoštroskretanjenakrajusporprolazakkrozblokadu.Uzakidugprolazizmeđu dva automobila u srednjoj traci i dva uz rub ceste omogućavali supolicajcimadadobroidetaljnoprovjeretkojeunjima.Očitosuvećmnogoputaradiliovakvošto.

Noštojebiorazlogovajput?Osamautomobilabilojemnogo.Reacherjevidio sačmarice u rukama policajaca. Ovo nije bila rutinska kontrola. Nisuprovjeravalijesuliautomobiliregistriranitejesulisviunjimavezalipojaseve.»Jestelislušaliradio?«pitaoje.»Neštoselošedogodilo?«

»Opustite se«, rekao jeKing. »S vremena na vrijeme dođemo do ovakveblokade. Najvjerojatnije odbjegli zatvorenik. Zapadno odavde ima nekolikovelikihkaznionica.Uvijekimnetkobježi.Ludo,zarne?Mislim,tonebitrebalobititakoteško.Kaodanemajubravenavratima.«

McQueengajepogledaouretrovizoruirekao:»Nadamsedatonistevi.«»Štoto?«pitaojeReacher.»Bjegunacizzatvora.«Uglasumusečulodasešali.»Nisam«,rekaojeReacher.»Sigurnonisamja.«»Tojedobro«,odvratiojeMcQueen.»Jertobinassvedovelounevolju.«Polako su se micali naprijed, dio nestrpljive kolone. Kao kroz dug tunel

ispresijecan stražnjim staklima i vjetrobranima Reacher je vidio prometnepolicajcekakorade.Svisunosilišešire.Sačmaricesudržalispuštene,avelikeručnesvjetiljkedržalisuiznadglave.Svjetiljkamasuprovjeravalijedanpojedanautomobil,sprijeda,straga,odozgo,odozdo.Prebrojavalisukolikoimaputnika,gledalištoimanapodu,ponekadiuprtljažniku.Kadsubilizadovoljni,mahnulisuautomobiludamožeproći,azatimsuprešlinasljedećiukoloni.

»Nebrini se,Karen«, rekao jeKing,neokrećućiglavu.»Uskoroćešopetbitikodkuće.«

Delfuensonijeodgovorila.King je opet pogledaoReachera i rekao: »Mrzi poslovna putovanja«, kao

objašnjenje.Reachernijerekaoništa.Opet su se pomaknuli naprijed. Ispred njih postupak se nije mijenjao.

Reacher ga je uskoro znao napamet. Policajci su provjeravali prtljažnik samoako je u automobilu bio sam muškarac. To je isključivalo Kingovu teoriju oodbjeglom zatvoreniku. Zatvorenik bi se mogao skrivati u prtljažnikuautomobilaukojemsudvoje,trojeiličetveroljudi.Ilipetilišest.Iliuautobusupunom ljudi. Činilo se da policajci traže jednog muškarca koji prevozi neštovelikoiloše.Štogodtobilo,droga,oružje,bombe,ukradenaroba.

Opetsusepomaknulinaprijed.Sadsubilitrećiukoloni.Uobaautomobilaispred njih bio je sam muškarac. Policajci su na oba provjerili prtljažnik. Iobjemasumahnulinekanastave.McQueensepomaknuonaprijedizaustaviosekadmujepolicajacdaoznak.Jedanjepolicajacstaoispredvozilaisvjetiljkomprovjerio registraciju. Prišla su još četvorica, dvojica sa svake strane, isvjetiljkamapregledaliprednjeistražnjesjedalo,prebrojavajućiputnike.Zatimsepolicajacispredautomobilapomaknuo,aonajpokrajMcQueenovogprozoraoštromujemahnuonekanastavidalje.

McQueen je polako krenuo naprijed, oštro skrenuo lijevo pa opet oštrodesnoinašaosena1500kilometaraslobodnecestepredsobom.Ispustiojezrakiz pluća i opustio se u sjedalu, a pokraj njega King je učinio isto. Zatim jeMcQueen dao gas i automobil je naglo ubrzao, pojurivši prema istoku kao davišenemajuvremenazagubljenje.

Minutu poslije Reacher je vidio automobil koji je jednako brzo jurio izsuprotnog smjera. Tamni Ford Crown Victoria, s plavim svjetlima koja subljeskalaizarešetkemotora.Očitovozilodržavneagencijekojeježuriloprema

nečemuvrlovažnome.

T

5.POGLAVLJE

amni Ford Crown Victoria bio je vozilo FBI-a iz podružnice u Omahi.TamošnjidežurniagentprimiojepozivšerifaGoodmanaiodmahreagirao.

Goodmanjespomenuoprofesionalce,atojezaFBIznačiloorganiziranizločin,ono što su posebno voljeli jer se na tomu stjecao ugled, slava i promaknuća.Stoga su odmah poslali dežurnu posebnu agenticu. Odlikovanu veteranku sdvadesetgodinaiskustva.Visokokvalificiranu,iskusnuicijenjenu.

Ime joj je bilo Julia Sorenson, imala jemalomanje od četrdeset i sedamgodinaibilajeuOmahimalomanjeodčetrdesetisedamvrlosretnihmjeseci.OmahanijebilaNewYorkniWashington,alinipotpunazabit.TonijebioSibir.Niblizu.Iznekognepoznatogpovijesnograzloga,zločinisuslijediliželjezničketračnice, aNebraska je imalamoždanajviše željezničkih tračnica na svijetu, sobzirom na svoju površinu. Stoga Sorenson nije tratila svoj talent. Nije bilafrustriranainijeseosjećalaneispunjeno.

Dokjevozila,nazvalaješerifaGoodmananamobiteli javilamudastiže.Dogovorilasesnjimedaćejezajedansatčekatinamjestuzločina.

Goodman je bio u svome automobilu kada je primio poziv. Jedan njegovzamjenikosiguravaojemjestozločina ičuvaoočevica,asviostaliblokiralisulokalnecestekojesuvodile izokruga.Jedinapreostalamobilnajedinicabiojeonsam.Vozioseuokolo,tražećijarkocrveniautomobil.

Njegovjeokrugbiovelik,alinijebiogeografskisložen.Prijestotinugodinanetko je ucrtao kvadrat na zemljovid i tako je ostalo. Taj je kvadrat jednompresijecala cesta s dvije trake koja se pružala s lijeva na desno, od zapada naistok,adrugiputcestasdvijetrakekojasepružalaodvrhadodna,odsjeveraprema jugu. Te su se dvije ceste susretale blizu sredine četverokuta i stvaraleraskrižje oko kojeg je izrastao gradić od osam tisuća stanovnika. Promet usmjeruistok-zapadnijebiogustjerjeautocestaprolazila75kilometarasjevernoi preuzimala veći dio prometa. No promet u smjeru sjever-jug bio je mnogogušći jer su mnoga vozila silazila s autoceste i nastavljala okružnom cestom.Mjesnimjepoduzetnicimatrebalookopetminutadatoprimijete,pajeuzcestusjeverno od grada u duljini od pet kilometara izrastao niz benzinskih postaja,restorana,motela,gostionica,trgovinaikoktel-barova.Opuštenigrađanismatrali

sugaposlovnomčetvrti,aoniukočeninazivalisugaGradomGrijeha.Unjemusuvrijediliistizakoni,propisiiodredbe,alivećpedesetgodinanekimprešutnimsporazumomtisusezakoni,propisiiodredbeprovodilivrloblago.Rezultatsubili automati za keno i poker u gostionicama, striptizete u koktel-barovima,glasine o prostituciji umotelima i rijeka prihodaodporezakoja se slijevala uriznicuokruga.

Obostranakorist,poputdvosmjerneceste.Goodman se zaputio onamo. Jednostavno zato što je to bila posljednja

postaja prije udaljene autoceste i bila je prepuna napuštenih parcela, davnozatvorenihposlovnihprostoraigolihzidovaodbetonskihblokova.Akostehtjelinegdjeskritiautomobilinaknadnoseneometanovratitiponjega,tojezapravobilojedinomjestougradu.

Prošao je raskrižje i ostavio ugledne četvrti za sobom.Zatim je uslijedilopolje soje, a onda rabljeni poljoprivredni strojevi parkirani uz rub ceste usljedećihpolakilometra.Bilisunaprodaju,alivećina ih je tolikodugočekalakupca da su posve korodirali. Nakon toga opet polje soje, a onda je u daljiniugledaoodsjaj svjetalaGradaGrijeha.Naobanjegovakrajabile subenzinskepostaje.Jednasazapadnestraneceste,adrugasistočne.Objesuimalegolemaparkiralištazakamionetegljačeibilesujarkoosvijetljene,svelikimneonskimznakovima naftnih tvrtki podignutim dovoljno visoko da se vide kilometrima.Između njih bili su restorani, moteli, gostionice, trgovine i koktel-barovi,nasumcerazbacanisobjestraneceste.Nekisubiliosvijetljeni,anekine,nosvisu stajali odvojeno od ostalih, okruženi parkiralištima od drobljenog šljunka.Nekisupreživjelipunihpedesetgodina,anekisuodavnoprepuštenipropastiikorovu.

Goodmanjepočeoodistočnestrane.Provezaosepokrajrestoranaukojijeponekad odlazio, vozeći jednom rukom, a drugu držeći na unutarnjoj ručkireflektoramontiranoguzrubvjetrobrana,iprovjeravaoparkiranavozila.Obišaojeistražnjustranurestorana,pokrajkantisasmećem,azatimdalje,okokoktel-bara pa onda imotela, no nije pronašao ništa. Pokraj druge benzinske postajebilo je parkirano nekoliko oštećenih osobnih automobila, no nijedan nije biojarkocrveni,sudećipokoličiniprljavštinenanjima,svisuvećdugobiliondje.

Goodmanječekaodaseprometraščisti,okrenuosepolukružnoinastaviopo zapadnoj strani ceste, od sjevera prema jugu. Prvo na što je naišao bila jegostionicaodbetonskihblokovaobojanasvijetlosmeđedvadesetakgodinaprije.Nijeimalaprozore,samoventilatorenakrovu,poputgljiva.Nigdjeublizininije

bilo crvenih automobila. Nakon toga je slijedio koktel-bar, prilično čist inavodnonajuglednijiuGraduGrijeha.Goodmanjeopisaobrojkuosamvozećipo parkiralištu. Snop njegova reflektora malo je kasnio, ali ipak ga je lakougledao.

Jarkocrveniuvozniautomobil,parkiranizakoktel-bara.

R

6.POGLAVLJE

eacher se nagnuomalo udesno, kako bi pokrajMcQueenove glave i krozvjetrobranvidiocestu ispredsebe.Timejeramezapravogurnuouprostor

KarenDelfuenso.Onaseujednakojmjerinagnuladaljedesno,naslonivšisenavratakakobisačuvalarazmakizmeđunjih.Reacherjevidiosamodiocestekojisu osvjetljavali farovi, a zatim ništa osim tame i usamljenog para crvenihstražnjihsvjetaladalekoispred.Brzinomjerjepokazivao130km/h.Spremnikjebiotričetvrtinepun.Temperaturamotorabilajenormalna.Napoklopcuzračnogjastuka bio je logotip koji je naznačivao da je automobilChevrolet. Prešao jegotovo 65.000 kilometara. Nije bio nov, ali ni star. I motor je radio bezproblema,činilosepozvuku.

Reacher se vratio na svoju stranu i spustio se u sjedalo, a Delfuenso jeslijedila njegovokretanje.AlanKingnapola seokrenuonaprednjem sjedalu irekao:»Imojjebratbiouvojsci.PeterKing.Moždagapoznajete.«

»Vojskajevrlovelikainstitucija«,odvratiojeReacher.Kingsenasmiješio,pomaloposramljeno.»Dakako«,rekaoje.»Glupopitanje,činise.«»Ali vrlo često. Ljudi pretpostavljaju da se svi u vojsci poznaju. Ne

razumijemzašto.Kolikoljudiživiuvašemugradu?«»Milijunipol,možda.«»Poznajeteliihsve?«»Nepoznajemnisvojesusjede.«»Etovidite.Kojijevojnirodbiovašbrat?«»Topnik.BiojeuPrvomezaljevskomratu.«»Biosamija.«»Moždasteseondaipakpoznavali.«»Bilo nas je pola milijuna. Svi smo išli. Najveća vojna akcija koju sam

vidio.«»Kakojebilo?«

»Bratvamnijepričao?«»Nerazgovaramo.«»Bilojevruće«,rekaojeReacher.»Nesjećamsemnogovišeodtoga.«»Ukojemsterodubilivi?«»Biosampolicajac«,odgovoriojeReacher.»Vojnipolicajac.Upostrojbiza

kriminalneistrage,cijelukarijeru.«Kingjenapolaslegnuoramenima,napolakimnuo,nonijerekaoništaviše.

Opetseokrenuopremanaprijedizagledaoseutamu.Pokrajcestesenatrenutakvidiojeznak:DobrodošliuIowu.

Šerif Goodman skrenuo je na stražnje parkiralište koktel-bara i uključio dugasvjetla.ParkiraniautomobilnijebioToyota,niHonda,niHyundai,niKia.BiojeMazda.Točnije,Mazda6. Imao jepetoravrata, ali stražnjimu jediobio takoizveden da je više nalikovao sportskome automobilu. Bio je to nov model,jarkocrveneboje.Biojeprazan,alijošsenirosanijeuhvatilananjega.Nijebiodugoparkiranondje.

S obje njegove strane bila su prazna parkirna mjesta. Iza njega je bilopedesetakmetarašljunkaizkojegseprobijaokorov,aondazapravoništa,svedopredgrađaDenvera,višeod1000kilometarazapadno.Ispredautomobilabilasustražnja vrata koktel-bara. Obična, metalna, na zidu prekrivenom smeđomžbukom.

Dobromjesto. Skriveno od pogleda. Bez svjedoka. Goodman je zamisliodvojicunapadačakakoizlazeizMazde,skidajukapute,prelazeunovovoziloiodlazenjime.

Kojenovovozilo?Nijeimaopojma.Kamosukrenuli?Nenaistokilizapadjernisumogliizaćiizokrugapremaistokuilizapadu

ako najprije ne krenu na jug i vrate se do raskrižja. A nitko ne bježi premamjestuzločina.Stogasunesumnjivokrenulinasjever.Jerutomjesmjerubilaautocesta.Čekalaihjeizatamnogobzora,poputmagnetaanonimnosti.

Tojeznačilodasuodavnopobjegli.Ilisuizašliizokruganekolikominutaprijenegoštojepostavljenasjevernablokadailisuprošlikroznjuneprimijećenijersunjegovizamjenicijoštražilijarkocrveniautomobil.

BilajetoGoodmanovapogreškaiznaojeto.Radijem je javio svojim ljudima da prekinu s blokadama. Rekao im je i

zašto. Dvojicu je pozvao da osiguraju prostor iza koktel-bara, a ostalima danastavesasvojimdužnostima.Nazvaojecentraluprometnepolicije,noodnjihnije saznao ništa dobro. Pogledao je na sat, izračunao vrijeme, brzinu iudaljenosttedubokoudahnuoizatimispustiozrakizpluća.Ubaciojeubrzinuiopet krenuo prema mjestu zločina gdje ga je čekao razgovor s posebnomagenticomJulijomSorenson.

Njegovakrivnja.Dvojicanapadačavećsuizašliizdržave.TojesadabioproblemFBI-a.

J

7.POGLAVLJE

uliaSorensonlakojepronašlaraskrižje.NijejutočudilojergajeGPSuređajpokazivaokaojedinomjestonakartikilometrimauokolo.Skrenulajedesno,

kakosujojrekli iodvezlasestotinjakmetaranazapadpremaodsjajusnažnogsvjetla.Uskorojeugledalabetonskibunker,apokrajnjegašerifovizamjenikovautomobil.

Mjestozločina,kakosujojgaopisali.Automobilisuimalimnogovišesmislanegobunker.BilasutodvaFordova

CrownVicapoputnjezinog,aliubojamašerifovogureda.Sprijedaistragaimalisučvrsteodbojnike,anakrovurotirajućasvjetla.Bunkerjebilotežeobjasniti.Bioječetverokutan.Širokokosedammetara,dugokopet,avisoktri.Imaojeravanbetonskikrov,nonijedanprozor.Vratasubilametalna.Oštećena,svijenaiudubljena.Cijelijebunkerizgledaostaro,umornoiruševno.Isamjebetonbioistrošen od vjetra i kiše, pun pukotina i rupa koje su ponegdje bile i veličinecijele šake. Iza njih vidjelo se smeđe kamenje. Ponegdje glatko, a ponegdjerazbijeno.

Parkirala je iza zamjenikova automobila i izašla. Bila je visoka, očitoskandinavskog podrijetla, prije zgodna nego lijepa, duge svijetle kose koja jevećinombilaprirodneboje.Nosilajecrnehlačeicrnujaknu,aispodnjeplavukošulju.Nanogama je imalačvrstecrnecipele, apreko ramenanosila jecrnutorbu u kojoj su joj bile sve stvari osim pištolja, koji se nalazio u futroli nalijevomboku,ilisnicesiskaznicom,kojajojjebilaudžepu.

Izvukla je lisnicu, otvorila je i krenula prema šerifu. Procijenila je da jedvadesetakgodinastarijiodnje.Biojesnažnegrađe,alinebašvisok.Poputtričetvrtine igrača američkog nogometa. Nije bio u lošoj formi za starca. Prekošerifskeodorenosiojezimskujaknu.Nijeimaorukaviceiakojenoćbilahladna.Rukovalisuseinatrenutakstajalimirno,kaodasepitajuodčegapočeti.

»Najprijepitanja«,reklajeSorenson.»Štojeovo?«»Staracrpka«,rekaojeGoodman.»Izvlačilajepodzemnuvodu.«»Višenijeuupotrebi?«Goodman je kimnuo. »Razina vode je pala. Morali smo iskopati dublju

rupu.Novasecrpkanalaziokokilometaripolodavde.«»Jeliubijenijošunutra?«Goodmanjeopetkimnuo.»Čekalismovas.«»Tkojeulaziounutra?«»Samoliječnikija.«»Tojemnogokrvi.«»Da«,rekaojeGoodman.»Jest.«»Jestelistaliunju?«»Moralismokakobismoprovjerilijelimrtav.«»Štostedodirivali?«»Samonjegovozapešćeivrat.Pokušavalismonapipatipuls.«Sorenson je čučnula i otvorila torbicu. Izvukla je plastične kaljače, da ih

navučenacipele,gumenerukavice,daihnavučenaruke,ifotoaparat.Jednomjenogom zagazila u ljepljivu lokvu i otvorila vrata bunkera. Jedna je šarkazacviljela visoko, a druga duboko. Zajedno su zvučale poput zavijanja nekogzloduha.Idrugomjenogomzagazilaulokvu.

»Unutraimasvjetla«,rekaojeGoodman.Napipala je sklopku. Upalila se žarulja na stropu, zaštićena žičanom

rešetkom.Stararešetkaistaražarulja.Možda200watta.Prozirnostaklo.Davalaje jarko, oštro svjetlo, koje kao da nije bacalo sjene. Vidjela je ostatke dvijedebelecijevikojesuizbijaleizpoda,međusobnoudaljenemoždatrimetra.Objesubile široke tridesetakcentimetara iobojenezeleno, aliboja seveć ljuštila snjih i hrđa se probijala. Obje su bile otvorene na vrhu gdje su se još nalaziličeličniprstenikojisunekoćpridržavalispojsdrugimcijevima.Onesuvodilenagradskivodovodnisustav,noodavnoihnijebilo.Sorensonjepretpostavljaladaje voda godinama crpljena iz tla kroz jednu cijev, a kroz drugu prosljeđivanadalje, podzemnim cjevovodom do vodotornja u blizini.No jednog dana crpkevišenisuimaleštovućiizpresušenogporoznogkamenaibilojevrijemezanovucrpku. Ova stara bila je dotad dovoljna za sve potrebe gradskog vodovoda inavodnjavanja. Sorenson je pročitala sve materijale koje je dobila. Crpka jedavala gotovo deset bilijuna litara godišnje, najviše od svih izvan Teksasa iKalifornije.

Nastavilajedalje.Pod cipelama je osjećala sitni šljunak. Na jednom je zidu bila električna

razvodna ploča, stara nekoliko generacija, a na drugome izblijedjeli dijagramkoji je prikazivao presjek i funkcije hidrauličke opreme kojom su nekoć bilepovezanedvijezelenecijevi.Tojebiloto,štoseticalotrajneinfrastrukture.

Prolazna infrastruktura bili su ubijeni i lokva njegove krvi. Ležao je naleđima, nogu i koljena svijenih poput komičnog crteža čovjeka koji plešestaromodniples.Licemujebiloprekrivenokrvlju,kaoitrup.Ktomujeležaouvelikojlokvikrvi.Imaoječetrdesetakgodina,iakojebiloteškotočnoprosuditi.Nasebijeimaozelenuzimskujaknusdebelompodstavom.Nenovu,alinenistaru. Jakna je bila otkopčana i vidio se sivi pulover i svijetlosmeđa kariranakošulja.Ipuloverikošuljaizgledalisuiznošenoiprljavo.Ipuloverikošuljabilisuizvučeniizhlačaipodignutisvedoprsnogkoša.

Imao jedvije raneodnoža.Prva jebilavodoravnaporezotinaprekočela,dva-tri centimetra iznadočiju.Druga jebilavelika i nepravilnaubodna rana sdesne strane trbuha, u razini pupka. Veći dio krvi istekao je iz druge rane.Vjerojatnopriličnobrzo.Pupakubijenogizgledaojepoputnaprstkapunogbojekojasesušila.

»Šerife,štomislite,kakosetodogodilo?«pitalajeSorenson.S vanjske strane vrata Goodman je rekao: »Porezali su ga po čelu da ga

zaslijepe.Krvmu se slila u oči.To je stari trik u borbi noževima.Zato sam izaključiodasuprofesionalci.Nakontoga jebilo lako.Podiglisumupulover ikošulju i zabili mu nož pod rebra. I malo provrtjeli njime. Ali ne dovoljno.Umiraojenekolikominuta.«

Sorensonjekimnula.Zatojebilotolikokrvi.Srcejenastavilopumpatikrvjošnekovrijeme,uporno,alibezuspješno.

»Znatelitkojeon?«pitalaje.»Nikadaganisamvidio.«»Zaštosumupodiglikošulju?«»Jersuprofesionalci.Nisuhtjelidaoštricazapneuodjeći.«»Slažemse«,reklajeSorenson.»Nožjemoraobitivrlodug,zarne?Dabi

odtrbuhazašaoispodrebara.«»Oko20centimetara,moždaidulji.«»Jeliočevidacvidionož?«»Nije rekao. Ali možete ga sami pitati. Čeka u zamjenikovu autu. Na

toplome.«

»Zašto ga nisu ubili pištoljem?« pitala je Sorenson. »Kalibar .22 sprigušivačemuobičajenjezaprofesionalnoubojstvo.«

»Ipakjeglasanuzatvorenomprostoru.«»Ublizininemaničega.«»Ondaneznamzašto«,odvratiojeGoodman.Sorenson je počela fotografirati. Izdaleka radi konteksta te izbliza radi

pojedinosti. »Smijem li pomaknuti tijelo?« pitala je. »Želim provjeriti ima liisprave.«

»Ovojevašslučaj«,odvratiojeGoodman.»Jeli?«»Počiniteljisuvećpobjegliizdržave.«»Akosuotišlinaistok.«»Akosuotišlinazapad,itojesamopitanjevremena.Očitosuprošlikroz

blokade.«Sorensonnijereklaništa.»Prešlisuudrugiauto«,rekaojeGoodman.»Ili aute«, nadovezala se Sorenson. »Možda su se podijelili i putuju

odvojeno.«GoodmanseprisjetiopraznihparkirnihmjestasobjestranecrveneMazde.

A zatim i sadržaja svoje završne tjeralice: dvojicu muškaraca u bilo kakvomevozilu.»Nisamuzeouobzirtumogućnost«,rekaoje.»Činisedasamzabrljao.«

Sorenson ga nije razuvjeravala. Samo je zaobišla lokvu i čučnula nanajsušemmjestu koje jemogla pronaći. Lijevu je ruku ispružila iza sebe radiodržavanja ravnoteže, a desnu ispružila prema truplu. Prelazila je dlanom ponjemu i pretraživala ga. U džepu košulje nije bilo ničega. Ni u džepu jakne,vanjskomniunutarnjem.Naprstimarukavicaostajalesucrvenemrlje.Provjerilajeidžepovehlača.Niunjimanijebiloničega.

»Šerife!«zazvalaje.»Trebatćuvašupomoć.«Goodmanjeušaoubunker,naprstima,dugimbočnimkoralima,kaodaje

narubuponoradubokogstotinemetara.»Uhvatitezapojas«,reklajeSorenson.»Prevrnitega.Morammuprovjeritistražnjedžepove.«

Goodmanječučnuonasuprotnjeiuhvatiopojasubijenog.()krenuojeliceipovukao.Truploseokrenulonabok.Začuosevlažanzvukikrvjepočelakapati,

alipolakojersevećpočelasušitiimiješatisašljunkomnapoduugustusmjesu.Sorensonjezavuklarukupoputdžeparaipočelapretraživati.

Nijepronašlaništa.»Nema isprava«, rekla je. »Znači, službeno imamo neidentificiranu žrtvu.

Nijeliživotdivan?«Goodmanjepustiodasetruplookrenenatragiostaneležatiiupodu.

J

8.POGLAVLJE

ackReachernijebiopravnik,alikaoisvipolicajci,naučiojeineštoopravu.Uglavnomnjegovupraktičnuprimjenutetrikovekojisuseunjemurabili.Znaojeiokojimpodručjimapravonegovoriništa.Naprimjer:nijebilozakonakojijegovoriodaonikojiuzimajuautostopere

morajugovoritiistinu.Zapravo,Reacherjesvremenomotkriodaljudiuglavnomnemoguodoljeti

danemaštajumalo.Činilomu seda je tomožda i glavni razlog zaštovozačiuzimaju autostopere. Vozio se s običnim činovnicima koji su tvrdili da sudirektori, direktorima koji su tvrdili da su predsjednici odbora, poduzetnicimakojisutvrdilidasuuspješni,zaposlenicimakojisutvrdilidasuvlasnicitvrtke,bolničarima koji su tvrdili da su liječnici i liječnicima koji su tvrdili da sukirurzi.Ljudisuvoljelimaloraširitikrila.Voljelisuvoditidrugiživotsat-dva,kušatigaiisprobavati,uživatiunjegovusjaju.

Utomunijebiloničegalošeg.Svejetobiodiozabave.AlilažiAlanaKingabilesudrukčije.Dok jegovorio,nije senimalohvalio.Nije se želioprikazati ni većim,ni

boljim, ni pametnijim ni privlačnijim.Govorio je glupe, trivijalne,mehaničkelaži,bezjasnograzloga.

Naprimjer:košuljeod jeansa.Nisubilepropisanekodeksomodijevanjaunjihovojtvrtki.Nisubiledobrokrojene,odfinihtkanina,sizvezenimlogotipomiznaddžepanaprsima.Nikadaprijenisubilenošenenitioprane.Bilesujeftinosmećeizjeftinetrgovine,odjenuteizravnospolice,izravnoizplastičnevrećice.Reacherjetoznaojerjeisamnosiotakvekošulje.

Na primjer: King je tvrdio da se nisu zaustavili tri sata, ali spremnik sgorivombiojetričetvrtinepun.TobiznačilodaChevroletmoževozitidvanaestsati s jednim spremnikom. Pri brzini kakvom se vozilo autocestom, to bi bilogotovo1500kilometara.Atonijebilomoguće.

Zatim:vodakojumujeKingdaodapopijetabletubilajejošhladna.Tone

bibilomogućedajetrisatastajalauautomobiluukojemuradigrijanje.Lagaoje.Naprimjer:KingjetvrdiodaživinegdjeuNebraski,aondajerekaodau

njegovugraduživimilijunipolljudi.Atonijebilomoguće.MilijunipolljudibilojegotovocijelostanovništvoNebraske.UOmahiježivjelo400.000ljudi,au Lincolnu 250.000. U SAD-u je bilo samo devet gradova s više od milijunstanovnika,aodnjihjeosambiloznačajnovećeilimanjeodmilijunipol.SamojePhiladelphiabilablizutogbrojastanovnika.

JesulizaistabiliizPhiladelphije?MoždajeKingmislionai¡jelogradskopodručje? U tom bi slučaju Philadelphija bila prevelika, ali mnoga bi drugamjestaušlaukombinaciju.NaprimjerColumbus iliLasVegas.Milwaukee iliSanAntonio.IligradskopodručjeNorfolk-VirginiaBeach-NewportNews.

AlinijednomjestouNebraski.Niblizu.I zašto je Karen Delfuenso samo šutjela? Rekla je da ima Aspirin i

predstavila se kad su se upoznavali. I to je bilo sve. Reacher je bio posvesposoban šutjeti satima, ali čak se i on trudio biti pristojan i razgovarati uovakvoj situaciji.Delfuenso je izgledalapoput ženekojabi to takođeručinila.Alinije.

Zaštonije?Tonijemojproblem,pomisliojeReacher.Njegovjeproblembiokakostići

doVirginije.Najbolje rješenjeza tobio jeautobus,aonseupravopribližavaotom rješenju brzinom od 130 km/h, više od 35 metara u sekundi. Stoga seudobnijenaslonioizatvoriooči.

JuliaSorensonizašlajeizbunkerainakratkoskakutalanajednoj,panadrugojnozi, skidajućikaljače, azatim ih je spremilauvrećicuzajednos rukavicama.Možda su predstavljale dokaz, a svakako su bile prljave. Zatim je izvuklamobitelipozvalaekipuFBI-evihforenzičaraimrtvozornika.

Njezinslučaj.Ušla je k očevicu, na stražnje sjedalo zamjenikova automobila. Nije bilo

razloga da izvlači jadnika van na hladnoću. Goodman je sjeo na suvozačkomjesto,azamjenik,kojijebiozavolanom,okrenuosepremanjima.Bilojetopoput male konferencije, po dvoje sa svake strane, odvojeni neprobojnimstaklom.

Očevidac je imao pedesetak godina. Bio je obrastao bradom, ne najboljeodržavanom, odjeven u zimsku zemljoradničku odjeću. Njegova je priča bilapuna nepreciznosti, kako je Sorenson i očekivala. Bila je svjesna uobičajenihnedostataka u izjavama očevidaca. Kao novakinja u Quanticu bila je narazgovorusliječnikomosumnjičenimzaprijevarusazdravstvenimosiguranjem.Prijedogovorenogsastankasjedilajeunjegovojprepunojčekaonici.Najednomse pojavio naoružani pljačkaš. Želio je lijekove koji su sadržavali opojnasredstva.Utrčaoje,ispaliopucanjizpištolja,uzeoštoježelioiizjurio.Poslijejeotkriladajesvebilonamješteno.Iliječnikipljačkašbilisuglumci,pištoljjebionapunjen lažnim mecima, a svi u čekaonici bili su polaznici policijskeakademije. I svakiodnjihdrukčije jeopisaopljačkaša.Posvedrukčije.Nizak,visok,debeo,mršav,crnac,bijelac,nitkosezapravonijesjećao.NakontogjutraSorensonjesveizjaveočevidacauzimalasazadrškom.

»Jestelividjelikakoječovjekuzelenojjaknistigao?«pitalaje.»Nisam«,odgovoriojeočevidac.»Vidiosamganapločnikukakoideprema

ovojstarojcrpki,tojesve.«»Jestelividjelikakojecrveniautostigao?«»Nisam.Većjebioondjekadsampogledao.«»Jesuliljudiucrnimodijelimabiliunjemu?«»Nisu.Ionisubilinapločniku.«»Slijedilisuonogauzelenojjakni?«Očevidacjekimnuo.»Dva-trimetraizanjega.Moždapet.«»Možeteliihopisati?«»Samodvojicamuškaraca.Uodijelima.«»Stari?Mladi?«»Nijedno.Samomuškarci.«»Niski?Visoki?«»Prosječnevisine.«»Crnciilibijelci?«»Bijelci.«»Debeliilimršavi?«»Prosječni.«»Jesuliimalikakvihposebnihoznaka?«pitalajeSorenson.

»Neznamštojeto«,rekaojeočevidac.»Nešto posebno na njima. Brada, ožiljci, naušnice? Tetovaže? Nešto

takvo?«»Bilisuobičniljudi.«»Abojanjihovekose?Svijetlailitamna?«»Njihovekose?«pitaojeočevidac.»Neznam.Poputsvakekose,valjda.«»Jestelividjelidaimajunožkadsuulazili?«pitalajeSorenson.»Nisam«,odgovoriojeočevidac.»Jestelividjelinožkadsuizlazili?«»Nisam.«»Jelibilotragovakrvinanjima?«»Odijelojednogodnjihizgledalojemokronanekolikomjesta.Alimrljaje

bilacrna,anecrvena.Kaodajebilariječovodi.Nacrnomodijelu.«»Uličnarasvjetažutejeboje«,reklajeSorenson.Očevidacjepogledaovan,kaodaželiprovjeriti,parekao:»Da.«»Moždajemrljaodkrviizgledalacrnonažutomesvjetlu.«»Možda.«»Jelicrveniautopripadaodvojicimuškaracauodijelima?«»Onisuušliunjega,gospođo«,rekaoje.»Alikakosu izgledalidoksuulaziliunjega?Kaoda im jepoznat? Ili su

petljaliuokolo?«Goodman ju je upitno pogledao s prednjeg sjedala. »Ubijeni nije imao

ničega u džepovima«, rekla je Sorenson. »Ni ključeva od auta. Kako je ondastigaoovamo?Moždajecrveniautobionjegov.«

»Kakosuondadvojicaubojicastigli?«odvratiojeGoodman.»Sigurnonisudošlipješke.Hladnoje,aoninisuimalizimskekapute.«

»Moždasudošlisvizajedno.«»Neznam,gospođo«,rekaojeočevidac.»Ušlisuuautoiodvezlise.Toje

sveštosamvidio.«Goodman je nakon toga pustio očevica da ode kući, a zatim je odvezao

Sorensonnasjever,dapogledanapuštenicrveniautomobil.

R

9.POGLAVLJE

eacherusuočibilesklopljene,anosmunijefunkcionirao,pasumuokus,dodir i sluhbili izoštreni.Osjetio jemetalniokusuustimazbogkrvikoja

musecijedilaizslomljenognosa.Podprstimadesnerukeosjećaojesitneigustesintetičkedlačicepresvlakenastražnjemsjedalu.Lijevujerukudržaoukriluiispodnjejeosjećaogrubutkaninuhlača,jošglatkuodtvorničkogomekšivača.Čuo je glasan šum asfalta pod gumama, zujanjemotora i cviljenje pogonskihremena te šuštanje vjetra oko retrovizora. Čuo je stezanje i širenje opruga usjedalimadok suon i ostali blagoposkakivali nanjimauvožnji.Čuo jekakoDonMcQueendiše polako i kontrolirano, koncentrirajući se navožnju,KarenDelfuensopomalotjeskobno,aAlanKingbržeioštrije.Razmišljaojeonečemu.Donosiojeodluku.Reacherječuostruganjetkaninenazglavku.Kingjegledaonasat.

Zatimseokrenuo,aReacherjeotvoriooči.Kingjerekao:»ZaistaželimstićiuChicagoprijejutra.«Meni odgovara, pomislio je Reacher. Ujutro mnogi autobusi kreću iz

Chicaga.NajugkrozIllinois,naistokkrozKentuckyiveććebitiuVirginiji.Norekaoje:»Tojemoguće.Dobronapredujemo,azimaje.Zorajekasno.«

King jeodvratio:»Namjeravali smodaDonvoziprvupolovicuputa, a jadrugu.Nomoglibismopodijelitiputnatridijela.Vibistemoglivozitisrednjutrećinu.«

»AneKaren?«pitaojeReacher.Delfuensonijeodgovorila.»Karennevozi«,rekaojeKing.»Dobro«,odvratiojeReacher.»Uvijekmijedragopomoći.«»Takoćebitisigurnije.«»Nistevidjelikakovozim.«»Cestajeprazna,širokairavna.«»Dobro«,rekaojeReacheropet.»Preuzetćetevolankadastanemonapunitigorivo.«

»Kadćetobiti?«»Uskoro.«»Zašto?«pitao jeReacher. »Voziteveć tri sata, a spremnik je tri-četvrtine

pun.TakobismomoglistićinapolaputadoNewYorkaprijenegoštozatrebamotočitigorivo.Moždaidalje.«

Kingjezastaonatrenutak.Trepnuoje,azatimrekao:»Dobroprimjećujete,g.Reacher.«

»Trudimse«,odvratiojeReacher.»Ovo je moj auto«, nastavio je King. »Dobro poznajem njegove sitne

nedostatke. Pokazivač goriva pogrešno pokazuje. Vjerojatno neki kvar. Stalnopokazujedajegorivoprivrhu,aondanaglopadne.«

Reachernijerekaoništa.»Vjerujtemi,uskoroćemomoratistati«,dodaojeKing.

Dvojicazamjenikakojisuosiguravaliprostorizakoktel-bara,parkiralisusvojeautomobile ukoso i dosta daleko od crvene Mazde, kao da sam automobilpredstavljaopasnost.Kaodajeradioaktivanilibimogaoeksplodirati.Goodmanjesvojimautomobilomprišaomalobližeodnjih,nozaustaviogajenapet-šestmetara od cilja. »Pretpostavljam da ovdje nije bilo očevidaca«, rekla jeSorenson.

»Danasminijebašrođendan«,rekaojeGoodman.»NitijeBožić,odnosnosviblagdaniujednom.«

»Jeliikoktel-barnapušten?«»Nije,alizatvaraseuponoć.Pristojnomjesto.«»Uusporedbisčime?«»Sostalimmjestimaovdje.«»Kadjecrveniautomogaostićiovamo?«»Najranije?Neprijeponoćidvadeset.Prekasnozasvjedoke.«»Vinikadanisteradiliubaru,zarne?«pitalajeSorenson.»Ne«,odvratiojeGoodman.»Nisamnikad.Zašto?«»Zato što osoblje ne odlazi kad i gosti.Neka jadna konobarica sigurno je

ostalajošnekovrijemenakonponoći.Znatelitkojevlasnik?«»Znam.«

»Ondaganazovite.«»Nju«,rekaojeGoodman.»MissySmith.Ovdjejevećdugo.Svijeugradu

poznaju.Nećejojbitidragoakojeprobudim.«»Nećenimenibitidragoakojeneprobudite«,reklajeSorenson.Stoga jeGoodman izvukaomobitel i počeo birati broj, vrteći se umjestu

pokraj svog automobila, a Sorenson je otišla pogledatiMazdu. Automobil jeimao tablice iz Sjeverne Karoline i malu naljepnicu s crtičnim kodom nastražnjemprozoru.Iznutrajeizgledaočisto,urednoinovo.Dokjejavljalabrojregistracijei identifikacijskibrojvozilasvojemureduuOmahi,vidjelajekakošerif Goodman nešto piše penkalom po dlanu, držeći mobitel između uha iramena.Zatimjespustiopenkalu,prekinuovezuirekaojoj:»MissySmithotišlajeodavdeuponoć,točnokadiposljednjigosti.«

Aliglasmunijezvučaopobjedonosno.Nijeimplicirao»rekaosamvam«.»I?«pitalajeSorenson.»Jedna jekonobaricaostalačistiti.Činisedase izmjenjujuu tome.Svake

večerijednojodnjihplaćadaostanejošpolasatanakonponoći.«»Nadlanstezapisalinjezinbroj?«»Da,brojnjezinamobitela.«»Ova jeMazda unajmljena«, rekla je Sorenson. »Tablice iz druge države,

crtičnikodzapotvrdupripovratku,čistegabaremdvaputatjedno.«»NajbližaagencijazanajamautomobilajenaaerodromuuOmahi.Moguih

nazvati.«»Većsamihzvala.Vinazovitekonobaricu.«Goodmanjestaviolijevidlanpredsvjetlofarovaibiraobrojpalcemdesne

ruke.

N

10.POGLAVLJE

edugonakonulaskauIowuautocestasesuzilanadvijetrakeipostaladugai samotna. Izlazi su bili kilometrima udaljeni jedan od drugoga. Svaki je

predstavljao pravi mali događaj. Svakom su prethodile tri plave ploče, urazmakuodnekolikostotinametara.Prvajesadržavalaobavijestiobenzinskojcrpki, druga o restoranu, a treća o smještaju u obližnjem gradiću. Bile su tonapola informacije, a napola reklame.Neke su ploče bile prazne. U nekim jemjestimabilorestorana,alineibenzinskepostaje.Ilijebilobenzinskepostaje,ali ne imotela. Ili je biomotel, ali ne i restoran. Reacher je dobro poznavaotakve znakove. Proputovao je veći dio sustava autocesta. Neki su znakovizavaravali inavodilivozačedavoze i tridesetakkilometaranizmračneseoskeceste kako bi stigli domjesta koja više ne rade.Drugi su pak nudili i previšeizbora.Exxon iliTexaco iliSunoco.Subway iliMcDonalds iliCracker Barrel.Marriott iliRedRoof iliComfort Inn. Sve je ovisilo o svjetlima u daljini. Izaznakovakojisuzavaravalibiojesamomrak,aizaonihkojisunudilivelikizborvidiosecrveniižutisjajnaobzoru.

Vozili su dalje, otupjeli, tihi i strpljivi.Naposljetku jeAlanKing odabraobezimenoskretanjeubrzonakonDesMoinesa.

Rekaoje:»Možeovdje,Done.«Na svakoj plavoj ploči prije izlaza bio je naveden samo jedan naziv iz

ponude.Svaki jebiodrukčiji.Reachernijeprepoznaonijedan,aligeneričkisumusvibilipoznati.Znaojekakotoide.Doćićedobenzinskepostajenepoznatetvrtke, preko puta nje bit će restorančić koji će nuditi samo ustajalu kavu, akilometar dalje bit će oronuli motel u obiteljskom vlasništvu. Vidio je svjetlabenzinskepostajeizvelikedaljine.Plavoibijelounoćnojizmaglici.Moždajepostajabilavelika.Zakamione,anesamozaautomobile.

Don McQueen usporio je daleko prije skretanja, poput putničkog avionaprije slijetanja. Pogledao je u retrovizor i uključio pokazivač smjera iako jemorao znati da barem kilometar iza njega nema nikoga. Asfalt na izlazu sautocestebiojegrubiglasanpodgumama.Sišlisunadvosmjernuokružnucestuivećnakontridesetakmetaravožnjepremajugustiglidobenzinskepostajekojase nalazila na suprotnoj, istočnoj strani ceste. Bila je velika jer je zauzimala

mnogoprostora,alinijenudilamnogotoga.Šestcrpki,uređajzaprovjerutlakaugumama iusisivačzaunutrašnjostosobnihvozila.Crpkezakamionebilesuuodvojenom prostoru, okružene lokvicama prosutog dizela. Nije bilonadstrešnice.Samomalakućicasblagajnomiodvojenisanitarničvor,dalekonarubupostaje.Nijebilonihrane.

Nonaravno,sdrugestranecestebilajeduganiskagrađevinanalikštagljunačijemjekrovurukombioispisannatpisHranaipićecijelidanicijelunoć,neravnim slovima visokim dvametra. Iza štaglja bila jemanja inačica plavogznaka s autoceste čija je strelica diskretno pokazivala u mrak prema motelu.Iznadcestesezadržavalanoćnaizmaglicaukojojsusevidjelikristalileda.

McQueen je skrenuo preko ceste i dovezao se na benzinsku postaju,zaustavivši automobil pokraj prve crpke, okrenutu smjeru izkojeg je stigao sautoceste.Zaustavio jemotor, spustio ruke supravljača iostao sjeditimirnouiznenadnojtišini.

Alan King je rekao: »G. Reacher, donesite kavu za sve nas, a mi ćemonapunitigorivo.«

»Ne«,odvratiojeReacher.»Jaćuplatitigorivo.Takojepošteno.«Kingsenasmiješio.»Gorivo,seksilitrava.Cijenaautostopiranja.«»Spremansamplatitizavožnju.«»Dopustio bih vam to«, rekao je King. »Ali ja ne plaćam benzin. Ne za

ovakvaputovanja.Ovojeposlovniput,patvrtkaplaća.Nemoguvamdopustitidaplaćatezatvrtkuukojojradim.«

»Ondabaremdopustitedajanatočim.Davineraditesve.«»Vozitćetesljedećih500kilometara.Tojedovoljno.«»Vanijehladno.«»Mislimdaželitevidjetikolikoćebenzinastatiuspremnik«,rekaojeKing.

»Zarne?Nevjerujetedajepokazivačgorivaukvaru?«Reachernijerekaoništa.Kingjenastavio:»Mislimdabibilopristojnovjerovatijednostavnojizjavi

čovjekakojivamjeponudioprijevozzavećidiovašegputa.«Reachernijerekaoništa.»Kavu«,nastaviojeKingopet.»Dvijesašlagomijednomžličicomšećera.I

zaKarenštogodželi.«Delfuenso nije progovarala.Na trenutak je nastala tišina, a zatim jeKing

rekao:»OndaništazaKaren.«Reacherjeizašaoizautomobilaizaputioseprekoceste.

NapozivšerifaGoodmanajavilaseglasovnapošta.Rekaoje:»Konobaričinjemobitelisključen.«

»Naravno da jest«, rekla je Sorenson. »Čvrsto spava. Umorna je nakoncijelevečerirada.Imalifiksnuliniju?«

»MissySmithdalamijesamobrojnjezinamobitela.«»NazoviteopettugospođuSmithnekavamdakonobaričinuadresu.Morat

ćemojojpokucatinavrata.«»NemoguopetzvatiMissySmith.«»Mislimdamožete.«Nou tome je trenutkuzazvonioSorensoninmobitel.

Bio je to običan elektronički zvuk. Bez posebne melodije ili neke preuzete sinterneta.Javilase,poslušalairekla:»Dobro«,iopetspustilaslušalicu.

»Mazda jeunajmljenanaaerodromuuDenveru«,reklaje.»Unajmilajujejednaosoba.Moji ljudikažuda jeupotrijebio lažnukreditnukarticu ivozačkudozvolu.«

»ZaštouDenveru?«pitao jeGoodman.»Akosuželjeli stićiovamo,zaštonisuputovaliavionomdoOmaheiondjeunajmiliauto?«

»Denver jemnogoveći grad i nudi veću anonimnost.Ondje sevjerojatnounajmljujedvadesetputavišeautomobilanegouOmahi.«

Telefonjojjeopetzazvonio.Istielektroničkizvuk.Javilase,aGoodmanjevidio kako se uspravila u leđima. Razgovarala je s nadređenim. Bio je touniverzalnigovortijela.»Možeteliponoviti,molimvas?«reklaje.Jošjemaloslušala,azatimrekla:»Da,gospodine.«

Iprekinulavezu.Reklaje:»Ovojeupravopostalovrločudno.«»Nakojinačin?«pitaojeGoodman.»Moji ljudi na mjestu zločina uzeli su otiske prstiju ubijenog. Već su ih

pronašli u bazi. I usput su aktivirali upozorenje na nekom računalu uMinistarstvuvanjskihposlova.«

»Vanjskih poslova? To nisu vaši ljudi. Vi pripadate Ministarstvupravosuđa.«

»Nepripadamnikomu.«

»AlizaštoMinistarstvovanjskihposlova?«»Jošneznamo.Moždajeubijenijedanodnjihovih.Iliimjepoznat.«»Mislitedajediplomat?«»Moždajediplomatnekedrugedržave.«»UNebraski?«»Nisulancimaprivezanizaradnistol.«»Nijeizgledaopoputstranca.«»Nijeizgledaonikako.Biojeprekrivenkrvlju.«»Štodaradimo?«»Dat ćemo sve od sebe«, rekla je Sorenson. »To traže od nas. Gdje su

dvojicauodijelima?«»Sada?Moglibibitinamilijunmjesta.«»Znači,vrijemejedariskiramo.Prijenegoštomemaknusaslučaja.Ilimi

dodijelenadzornika.Odmahujutrodogoditćese jedno ilidrugo.Toznačidatisveodsebe.Pretpostavimodasudvojicauodijelimajošnacesti.«

»Alikojojcesti?Imamilijuncesta.«»Pretpostavimodasuostalinaautocesti.«»Bilitoučinili?«»Vjerojatnonisuodavde.Vjerojatnobježekući,atobimoglobitidaleko.«»Ukojemsmjeru?«»Bilokojem.«»Reklistedajemogućedaputujuodvojeno.«»To je moguće, ali nije vrlo vjerojatno. Statistika pokazuje da većina

počinitelja ostaje zajedno nakon teškog zločina. To je u ljudskoj prirodi. Nevjerujudovoljnoonomedrugomedabigaispustiliizvida.«

»Statistika?«»Statistikajevrlokoristanpokazatelj.«»Dobro.Akosu jošzajednoi jošnaautocesti,većsuprešličetvrtinuputa

natragpremaDenveruakosukrenulinazapad.Akosukrenulinaistok,većsudalekouIowi.«

»Kojombrzinomvoze?«»Oko120km/h.Većinaprometnikaneće reagiratina takvubrzinu.Barem

ne u ovim krajevima. Osim u slučaju loših vremenskih uvjeta. No večeras jepriličnovedro.«

Datisveodsebe.Riskirati.Sorensonjedobropromislilaokopolaminute,azatimopetuzelamobitel ipozvalapostavljanje jošdvije,očajničkeblokadenaautocesti. Jednu na zapadu, četvrtinu puta do Denvera plus još stotinukilometara,adrugunaistoku,dubokouIowiplusjošstotinukilometara.Objesutrebale tražiti dvojicumuškaraca, neodređene starosti, prosječnog izgleda, bezposebnih značajki, odjećemožda zamrljanekrvlju imoždauposjedunedavnoupotrijebljenoghladnogoružja.

R

11.POGLAVLJE

eacherjeizašaoizkućicenosećičetiriplastičnečašeskavom.napladnjuod kartona. Očekivao je da će tri od njih propasti. Očekivao je da

automobilavišenećebiti.Nobiojeondje.Pomaknuoseodcrpke,aličekaogaje pored uređaja za provjeru daka u gumama.Motor je radio i svjetla su bilaupaljena. Alan King sjedio je na suvozačkommjestu, a Karen Delfuenso izanjega. DonMcQueen izašao je iz automobila i stajao pokraj vozačevih vrata.Izgledao je umorno i promrzlo. Reacher je dobro pogodio njegovu visinu igrađu.Biojevisokgotovodvametraimršav,dugihrukuinogu.

Reacher je prenio kavu preko ceste i dao jednu sa šlagom i šećeromMcQueenu. Zaobišao je automobil sprijeda i drugu kavu dao Alanu Kingu.ZatimjeotvoriostražnjavrataipružiotrećušalicuKarenDelfuenso.»Crna,bezšećera«,rekaoje.

Delfuensojenatrenutakoklijevala,aondajeuzelakavu.»Hvala«,reklaje.»Baštakvuvolim.Kakoste,zaboga,znali?«

Osamriječi.Dotadjeodnječuosamopet,otkadsuseupoznali.Pomislioje:Sviznajudavitkeženeuranimčetrdesetimanevolešlagnišećer.Rekaoje:»Slučajnosampogodio.«

»Hvalavam«,reklajeonaopet.Reacher jeprišaoobližnjojkantizasmeće ibaciokartonskipladanjunju.

DonMcQueenotvoriomu jevozačevavrata,kaoumalom ritualu.Reacher jesjeozavolanistaviokavuudržačzačaše.McQueenjesjeoizanjega.

Reacher je pronašao ručicu i pomaknuo sjedalo unatrag, da dobije višemjesta za noge. Sjedalo je udariloMcQueenova koljena. Reacher je pogledaoAlana Kinga i rekao: »Zašto ne zamijenite mjesta s g. McQueenom? Ovakodvojenajvišihsjedejednoizadrugog.«

»Uvijeksevozimnaprijed«,rekaojeKing.»Uvijek?«»Beziznimke.«Reacherjeslegnuoramenima,namjestioretrovizor,vezaopojasiudobnose

smjestio u sjedalo. Zatim je gurnuo ručicumjenjača u položaj za vožnju, daogas, polako izašao na cestu, prešao tridesetak metara i skrenuo natrag naautocestu.

Jošjedandokazdasenisuvozilitrisata.NijednoodnjihnijebilonaWC-u.

ŠerifGoodmanprekinuojevezu i rekao:»Sadje iMissySmith isključilasvojmobitel.«

Sorensonjekimnula.»Kasnoje.Civilispavaju.Znateligdježivi?«Goodmannijeodgovarao.Njegovaješutnjaodavalaoprez.»Očito znate gdje živi«, rekla je Sorenson. »Ovdje je već dugo. Svi je u

gradu poznaju.Morat ćemo joj pokucati na vrata prije nego što pokucamo nakonobaričina.«

»Ne možemo pokucati na vrata Missy Smith«, rekao je Goodman. »Neusrednoći.«

Sorensonnijeodgovorilanato.Napravilajemalikorakustranu,lijevoodvozačkih vrata crveneMazde i ukoso pogledala kroz prazninu između koktel-bara i gostionice od betonskih blokova. Rekla je: »Vidim benzinsku postajuodavde.Sdrugestraneuliceje.«

»Pa?«rekaojeGoodman.»Inetkoodandevidiobimene.«»Mislite da je bilo svjedoka?Morali bismo imatimnogo sreće da je neki

vozač kamiona točio gorivo baš u trenutku kad su naša dvojica stigli i opetkrenuli.Idajegledaoupravomesmjeruiobraćaopozornostumjestodasečešepodupetu.Aikakobismogapronašli?«

»Ne, mislim da bi na postaji moglo biti nadzornih kamera. Možda i saširokokutnimobjektivom.Moždaiovajprostorulaziukadar.«

Goodmannijerekaoništa.»Imajulinadzornekamerenabenzinskojpostaji?«»Neznam«,odvratiojeGoodman.»Možda imaju«, nastavila je Sorenson. »U velike kamione stanu stotine

litaragoriva.Avremenasuteška.Vozačibimoglidoćiuiskušenjedaseodvezubezplaćanja.Vlasnicimapostaje tosenebisvidjelo.Moždasupoduzelineštopotompitanju.«

»Hajdemoprovjeriti.«»Ihoćemo«,nastavilajeSorenson.»AondaćemopokucatinavrataMissy

Smith.Nemojtemisliti da nećemo.Stara curamože spavati jošmalo, ali nećespavatizauvijek.«

Reacher je bio prihvatljiv vozač, ali ništa više od toga. Njegovo je tijelofunkcioniralonasamodvanačina:iliizuzetnosporoiliizuzetnobrzo.Većinusevremena vukao uokolo sporo, tipično za krupnog čovjeka. Cesto je izgledaopospanoilijeno,aponekadčakikatatonično.Noakojebilopotrebno,mogaojeeksplodiratiubjesomučnojakciji,kolikogodjedugobilopotrebno.Nogeirukekretalebimuse tolikombrzinomda ihnijebilomogućepratiti.Azatimbi seopetvratiouprividnuotupjelost.Nijeimaosrednjestanje,aupravojeonobilopotrebnodobromevozaču.Akcijeireakcijetrebalesubitibrze,alikontrolirane.Trebao je biti budan, ali na odmjerennačin.Reagirati odmah, ali promišljeno.Reachersenijebašsnalazionatakvomsrednjempodručju.Običnobisetrgnuozbognečegaudaljenogdvjestometarailibitoignorirao,nadajućisedaćeproćisamo od sebe. Nikada nije ubio ni ozlijedio nikoga automobilom, osimnamjerno, ali bio je realističan i nije se zavaravao: vozio je mnogo lošije odprosjeka.

No autocesta je zaista bila široka i ravna, opet se proširila na tri trake, aveliki,mekaniChevroletdobrojeležaonacesti.Noćnijeprometbiovrlorijedakte nije bilo potrebnomnogo akcija ni reakcija. Zapravo je najveći izazov bioostati budan, ali Reacher je u tomu bio dobar.Mogao je više-manje zauvijekodržavati neku osnovnu razinu budnosti. Držao je obje ruke na volanu, napoložaju»desetdodva«,isvakihdvadesetaksekundapogledavaouretrovizore.Najprije u onaj na vratima suvozača, pa u onaj iznad vjetrobrana, pa onaj navozačevimvratima,paopetonajiznadvjetrobrana.IzanjegovadesnogramenaKarenDelfuensosjedilajebudna,alitiha,napetaitjeskobna.PokrajnjejeDonMcQueendisaousporeno.Nijebašspavao,alinijebionibašbudan.AlanKingbio je budan na suvozačkom mjestu. Šutio je i doimao se mrzovoljno izaokupljenonečime.Glavamu jebilanapolaokrenuta takoda jevidio icestuisprednjihiReachera.Ibrzinomjer,misliojeReacher.

Reacher je vozio dalje, brzinom blizu ograničenja, dok ga je kristalniprivjesakključapovremenoudaraoponozi,kakobiseautomobilzaljuljao.

Pokazalosedajebenzinskapostajaimalačetirinadzornekamere,alisvesubilecrno-bijele,nijednauboji.Snimalesuna tvrdidiskkojisenalaziounaplatnoj

kućici,izablagajne,pokrajcigareta.SvesusečetirisnimkeprikazivalenaLCDzaslonupodijeljenomnačetiridijelakojisenalaziolijevoodblagajne.

Tri kamere od četiri nisu zanimale Sorenson. Prva i druga bile supostavljenenisko, na ulazu i izlazuvozila, kakobi snimile registarske tablice.Kadar je bio previše uzak da bi se vidjela pozadina. Treća je kamera bila nastropukućicezanaplatu,desnoiznadblagajnika.Provjeravalajedanekradeizblagajne.Standardnapraksauposlovanjusgotovinom.Vjeruj,aliiprovjeri.

No četvrta je kamera bila bolja. Malo bolja. Bila je to crna staklenapolukugla,visokonadržačuneonskereklame.Bilajepostavljenatakodasnimacijelupostajuuširokokutnomkadru.Zbogosiguranja,rekaojeblagajnik.Akosedvakamionasudareizlazećispostaje,korisnojeznatikojijekrenuoprvi.Akonetkonatočigorivoiodjuribezplaćanja,dobrojenasudupokazaticijelupriču.Brojregistracijenaulasku,točenjegorivaibijeg,brojregistracijenaodlasku.

Vidnopolječetvrtekamerebilojedovoljnoširokodaobuhvaćaidiocestekoja se pružala u smjeru sjever-jug, parkiralište posuto šljunkom ispredgostionice, cijelu gostionicu, dio koktel-baraMissy Smith i prostor između tedvijezgrade.Zbogiskrivljenjaširokokutnelećeizgledalojekaodakameragledaizravnonatuprazninu.Nasnimcisubilividljivijarkisnopovisvjetla,nasamomrubukadra,kojesubacalaparkiranavozilašerifovihzamjenika.

Kvaliteta slike nije bila sjajna. Noćni je svijet bio prikazan u različitimnijansamasive.Svjetlaautomobilauprolazublještalasu,prekrivajućinakratkokadarinakratkoostavljajućisvijetlećitrag.

Aliitojebiloboljenegoništa.Datisveodsebe.Riskirati.»Dobro«, rekla je Sorenson. »Pokažite mi kako da premotam snimku

unatrag.«

Z

12.POGLAVLJE

aposlenik na benzinskoj postaji bio je voljan pomoći, doimao se priličnopametnim,asvakakojebiodovoljnomladdamutehnologijanebudestrana.

Pritisnuojenekutipkuicijelijezaslonispunilaslikasčetvrtekamere.Pritisnuoje još jednu tipku, a pokraj prikaza vremena pojavili su se znakovi »plus« i»minus«. Pokazao je agentici Sorenson koje tipke na tipkovnici odgovarajukojemu znaku. Rekao je da drži tipku pritisnutu za preskakanje unatrag iliunaprijedusegmentimaod15minutailidajepritisnejednomdabisnimkaišlaunatragiliunaprijednormalnombrzinom.

Sorenson je najprije vratila snimku na vrijeme prije ponoći. Onda ju jepustilanekasereproducira.OnaiGoodmannaguralisuserameuzrameispredzaslona i pokušavali protumačiti što se događa na rubu kadra. Slika je bilanejasna i mutna, poput jeftinog uređaja za noćno gledanje, ali sivog, a nezelenog.Svjetlaautomobilablještalasuipreplavljivalakadar.Ispredgostionicenijebiloparkiranihautomobila,aliispredkoktel-barabilasunajmanjetri.

Krozrazmakizmeđuzgradanijesevidjeloništa.»Moželisereproduciratiubrzano?«pitalajeSorenson.»Držitetipkushift«,rekaojemomak.Sorensonjeubrzanopregledalanarednihpetminutasnimke.Kadjevrijeme

na snimci pokazalo pola minute do ponoći, pritisnula je tipku za normalnubrzinuipogledala.Ugostionicisenijedogađaloništa,ali izkoktelbarapočelisu izlaziti gosti, nejasni ljudski oblici, sivi na sivoj podlozi, zamrljani šumomdigitalnevideosnimke.Ušlisuuautomobile.Svjetlasuzabljesnula,automobilisu se okrenuli i odvezli se. Većina ih je otišla na jug. Kroz prednja je vrataposljednji izašao krupan oblik koji je izgledao kao da pripada ženi.Ušao je uCadillac,kolikojeSorensonvidjela,inestao.

Dvijeminuteposlijeponoći.»TojebilaMissySmith«,rekaojeGoodman.Zanjomseugasiloneonskosvjetlokojesevidjelokrozprozore.Unarednihšesnaestminutarubkadraostaojenepomičan.

A onda se osamnaest minuta nakon ponoći u praznom prostoru izmeđukoktel-bara i gostionice pojavilo svjetlo. Gotovo sigurno to su bili faroviautomobilakojisepribližavaoponeravnomterenu,slijevestranekadra,sjuga,po drobljenom šljunku iza zgrada. Svjetla su usporila, zastala, a zatim seokrenulapodpravimkutom,premakamerikojajestrpljivočekala.Kadsufaroviprešliprekonje,na trenutaksecijelizaslonzabijelio.Zatimsunastavilibočnokretanjeizaustaviliseizvanvidika,izakoktel-bara.

»Tosuoni«,rekaojeGoodman.»Morajubiti.«Sorensonjedvamaprstimanaizmjencepritiskalatipkuzanaprijeditipkuza

natrag,izdvajajućikratkitrenutakkadajedioautomobilabiovidljivupraznomprostoruizmeđuzgrada.Nisumoglividjetimnogo.Samojarkasvjetla imutnupovršinu iza njih koja je vjerojatno bila poklopac motora. Zatim su svjetlaudarila izravnoukameru,aondaopetneštomutno,vjerojatnovozačevastranaautomobila. Nakon toga više ništa. Samo gašenje svjetla kad se automobilvjerojatnoparkiraoizazgrade.

Automobiljeizgledaosvijetlosivo.Ustvarnostijetomoglobiticrveno.»Dobro«, rekla je Sorenson. »Odvezli su se na sjever smjesta zločina, a

zatim skrenuli izaprve zgradena jugu i vozili se iza zgrada skrozdo stražnjestrane koktel-bara gdje su zamijenili vozila.Moramo saznati kakav ih je autočekaoondje.Zaistamoramorazgovaratistomkonobaricom.«

»Preranosuotišli«, rekaojeGoodman.»Konobarica jeradila jošdvanaestminuta.Dotadsuvećnestali.«

»Nikadanisteradiliubaru.Tosmovećutvrdili,zarne?Vlasnica jeotišlakući. Kad mačke nema, miševi kolo vode. Ona plaća jednu konobaricu zadodatnihtridesetminuta,alitoneznačidaonaraditridesetminuta.Obaveposaoštobržemoguiodu.Moždajeodlazilaupravoutometrenutku.Čakiakonije,moždajeizašlastragabacitismećeiiznijetiprazneboce.«

»Dobro«,rekaojeGoodman.»Pogledajmokolikoimjetrebalodaopetkrenu«,dodalajeSorenson.Pritisnula je tipku ivrijeme jeopetpočeloodbrojavati.Brojala jeuglavi.

Pet sekunda da izađu izMazde, pet sekunda da otključaju novo vozilo, petsekundadauđuunjega,petsekundadasesmjeste,petsekundadakrenu.

Nagnula se bliže zaslonu i zagledala se u prazan prostor između zgrada,spremnavidjetikakonovovoziloprolazikroznjegaslijevanadesnoprijenegošto zaobiđe gostionicu sa stražnje strane, izađe na cestu i nastavi na sjever.

Svjetla ni u jednome trenutku ne bi bila okrenuta prema kameri. Ne bi biloblještavilanitibisecijelizaslonzabijelio.Barembiujednomtrenutkuvećidiovozilabiojasnovidljiv.Moždabimoglaodreditimarkuimodel.Moždabičakmoglanagađatioboji.

Sorensonjegledala,nonijevidjelaništa.Nijedno vozilo nije prošlo na sjever iza zgrada. Ni u prvoj minuti, ni u

drugoj,niutrećoj,niučetvrtoj,niupetoj.Pokrenulajeubrzanureprodukciju.Ništasenijedogađalo.Slikajeostalanepomična,poputmrtveprirode.Nijebilonikakve aktivnosti gotovo cijelih petnaestminuta sve dok cestom prema jugunije prošao neki kamionet, a prema sjeveru neki osobni automobil. Nakon tihkratkihdogađajazaslonjeopetostaomiran.

Sorenson jepitala:»Kamosuotišli?Na jug? Izazgrada inatragotkud sudošli?«

»Nemasmisladasuišlinajug«,rekaojeGoodman.»Iskrenosenadamdaimatepravo«,rekla jeSorenson.Zamišljala jesvoje

dvijeočajničkeblokadeautoceste,udaljenestotinamakilometara.Svakajebilasložena,skupaiometalajepromet.Svakaodnjihmoglajeriješitislučajili jojuništitikarijeru.Ovisnoorezultatimailinjihovomnedostatku.

Riskirati.

A

13.POGLAVLJE

utocestakrozIowunastavljalajeravno,kilometarzakilometrom.Prometjebio rijedak, ali konstantan. Navodno je u svakome trenutku najmanje

milijunAmerikanacabilonaputu,noćuidanju,aIowajeočitoimalaudioutojbrojki, doduše malen, vjerojatno proporcionalan broju svojih stanovnika.Reacherjevozioneštosporijeod130km/h,kotrljajućisekroztamnuprazninu,opušten,osluškujućitihiradmotora,šuštanjezrakaigumanaasfaltu.Katkadjeprestizaoautomobile,akatkadsuprestizalinjega,nouglavijeodbrojavaosvakikilometarisvakuminutu,zamišljajućiautobusnikolodvoruChicagu.Mnogojeputabioondje.UuliciWestHarrisonujužnomedijelugrada.Bilojetopristojnomjestokojejeodzvanjaloglasnimradomdizelskihmotorazbogstalnihodlazakaidolazaka.IlibimoždamogaodopostajeUnion,navlak.Jednomjeosamnaestsati putovao vlakomodChicaga doNewYorka.Bilo je to ugodno putovanje.Sigurno je bilo linija koje su vozile i dalje, doWashingtona, a to je bilo vrloblizumjestanakojemuježeliobiti.

Voziojedalje,rukamainogama.A onda je opet u daljini ugledaomnoštvo crvenih svjetala kočnica, poput

zida, a iza njih rotirajuća crvena i plava svjetla velikog broja policijskihautomobila. Pokraj njegaAlanKing ljutito je za gunđao i zatvorio oči.KarenDelfuensoniječujnoreagirala,aDonMcQueennastaviojedrijemati.Reacherjepodigao nogu s gasa i automobil je usporio. Skrenuo je u krajnju desnu trakumnogo prije blokade. Oštro je zakočio i zaustavio se iza bijelogDodgeovogkamioneta. Njegova velika bijela vrata prostora za teret uzdizala su se poputlitice ispred njih.Na odbojniku je bila naljepnica na kojoj je pisalo:Ne sviđavamsekakovozim?Nazovite1-800-JE-BI-SE.Reacherjepogledaouretrovizori vidio kako se iza njega zaustavlja kamion. Osjećao je pulsiranje njegovamotora u praznom hodu. Pokraj njega, u srednjoj traci, promet je počeousporavati, a zatim se posve zaustavio. Sekundu poslije to se dogodilo i ukrajnjojlijevojtraci.

SvjetlaChevroleta odbijala su se od bijelogDodgea i blještala natrag uautomobil.AlanKing okrenuo je lice od vjetrobrana, prema svome prozoru, inasloniobradunasvojerame.ReacherječuokakoDonMcQueenkašlje,hrčei

meškoljise.Opetjepogledaouretrovizorividiodajezaštitioočipodlakticom.KarenDelfuensojošjebilaposvebudnaiuspravna.Licejojjebiloozbiljno

iblijedo.Gledalagajeuoči,uretrovizoru.Itreptalaje.Treptalajebrzoinamjernoinijeprestajala.Zatimbitrgnulaglavuustranu,

katkad u lijevu, a katkad u desnu. Zatim bi opet počela treptati. Jednom ilidvaput.Ilitriputiviše.Jednomdevetputa.Jednomčakitrinaestputazaredom.

Reacherjeiznenađenozurio.OndaseoglasilatrubakamionaizanjihiReacherjepogledaopredsebete

vidio da se Dodge pomaknuo. Dao je malo gasa i pomaknuo se za njime.PolicajciuIowiočitosupostaviliblokadunajednaknačinkaoinjihovekolegeuNebraski.Svisuseguraliukrajnjudesnutraku.Potencijalnojemogaonastatipravi kaos, ali dvojica su policajaca hodala uokolo s crvenim ručnimsvjetiljkama. Regulirali su manevriranje automobila. Pomagala im je idobroćudnostilirazumnostljudisaSrednjegzapada.Mnogisupropuštalidruge.Reacher je zaključio da će čekati najviše deset minuta. To je bilo sve. Ništastrašno.

Pogledaojeuretrovizor.KarenDelfuensoopetjepočelatreptati.

Sorensonjejošdvaputprevrtjelaključnihčetvrtsata.Jednomunatragijednomunaprijed.Obaputaubrzano.Kaoiprije,vidjelisudaMazdadolazitekaoiprijenakon toganisuvidjelivišeništa, svedoknisuprošladvavozila,kamionetnajugiosobniautomobilnasjever.

Riskirati.»Najugidaljenemasmisla?«pitalaje.»Nikakvogsmisla«,odvratiojeGoodman.»Sigurniste?«»Ondjenemaničega.«»Kladilibisteseusvojumirovinu?«»Iusvojukuću.«»Usveštoimate?«»Usvojeprvorođenounučeakoželite.«»Dobro«, rekla jeSorenson.»Ondasuotišlina sjever. I znate što?Vidjeli

smoih.«»Gdje?«»Ovdje«,reklajeSorensonizaustavilaslikunaprolaskudvavozila,bašu

trenutku kada je osobni automobil koji je vozio na sjever prošao pokrajkamioneta koji se kretao prema jugu. Rekla je: »To su oni. U osobnom autu.Morajubiti.Tojejedinovozilokojejeotišlonasjever.Petnaestsuminutaradilineštodrugo,aondasusevratilinacestutakodasuzaobišlikoktel-barsjužne,anesasjevernestrane.Tojejedinologičnoobjašnjenje.«

»Štosuradilipetnaestminuta?«»Nemampojma.«»Petnaestminutamnogojevremenazaodgađanjebijegabezrazloga.«»Ondasuočitoimalirazlog.«Momak za blagajnom je rekao: »Oko dvadeset minuta nakon ponoći čuo

samautomobilskialarm.«Sorensonjezurilaunjega.»Zaštonamtonisirekaoprije?«pitalaje.»Zaštobih?Nistemepitali.Nistereklištotražite.Nisadministereklišto

tražite.Uostalom,teksamsesadsjetio.«»Dvadesetminutaizaponoći?«»Otprilike.«»Tojesigurnobioautomobilskialarm?«»Bez sumnje. Bio je prilično glasan. Bilo je to najzanimljivije što se

dogodiloovenoći.Dokvinistedošli.«»Odaklesečuo?«Momakjezamahnuorukom.»Izonogsmjera«,rekaoje.»Moglojebitiizakoktel-baraMissySmith.«»Dobro«,reklajeSorenson.»Hvalati.«»Štobitotrebaloznačiti?«pitaojeGoodman.»Dasupetnaestminutakrali

autozabijeg?«»Moždajesu,amoždainisu.Kakobilo,alarmjesamojošjedanrazlogda

konobaricapogledaštosedogađaizabara.Akoništadrugo,brinulabisezbogsvojeg automobila. Moramo je pronaći, odmah. Vrijeme je da pokucamo navrata.«

Goodmanjepogledaonasat.»Bolje da požurimo«, rekao je. »Uskoro će doći do blokade na autocesti.

Trebalisteihpostavititridesetkilometaradalje.«Sorensonnijeodgovorila.

D

14.POGLAVLJE

evetminuta,pomisliojeReacher.Nedeset.Precijeniojevjerojatnočekanje,ali samomalo.Policajcinacestidobrosuusmjeravalidolaznipromet,a i

oninasamojblokadibilisubrzi iučinkoviti.Promet jeprolaziopriličnobrzo,koliko semoglo očekivati.Reacher nije vidio točan postupak pretraživanja nablokadi zbog bijelog kamioneta ispred njih, ali očito je bilo brzo i površno.Pomaknuo se naprijed, zastao, opet se pomaknuo, opet zastao, a crveno-plavibljeskoviispredpostajalisusveintenzivnijinakonsvakogpomicanja.Činiloseda je Alan King pokraj njega zaspao. Još je imao okrenutu glavu i spuštenubradu.DonMcQueenidaljejedržaorukuprekoočiju.KarenDelfuensojošjebilabudna,alijeprestalatreptati.

Jošstotinumetara,pomisliojeReacher.Moždaimanje.Ureduisprednjihbilojepetnaestakvozila.Osamminuta.Moždasedam.

Missy Smith živjela je na imanju koje preostane kad obiteljsku farmupredaju zemljoradničkoj korporaciji. Prilaz, kuća, štagalj koji se koristi kaogaraža, malo dvorište ispred kuće i malo dvorište iza nje, ograđeno novomželjeznomogradom, a iza njega više od pet tisuća hektara nečijeg tuđeg poljazasijanog sojom. Šerif Goodman dovezao se prilazom i zaustavio se pet-šestmetaraodkuće.Upalio je rotirajuća svjetlana automobilu.Kad ljudimanetkonoću pokuca na vrata, najprije pogledaju kroz prozor spavaće sobe. Bolje darotirajućasvjetlasveobjasnenegodaseljudimorajudovikivatiinadvikivati.

Sorensonjeostalauautomobilu ipustilaGoodmanadarazgovara.Njegovokrug,njegoviljudi,njegovposao.Vidjelagajekakokuca,azatimkakosenajednomodprozoranakatupomaknulazavjesa.Četiriminuteposlijeotvorilasuseulaznavratainanjimajestajalastarijagospođaunoćnomogrtaču.Kosajojjebilaurednopočešljana.Zatojenijebiločetiriminute.

Sorenson je vidjelakako seGoodmanmalonakloniokad ju je pozdravio.Vidjelagajekakopostavljapitanje,aMissySmithodgovarananjega.Zatimjevidjela kako je Goodman nešto zapisao, pročitao to starici, a ona je kimnula.Vidjelajekakoseulaznavratazatvaraju,svjetlouhodnikusegasi,aGoodmanubrzanokoračanatragdoautomobila.

»Kilometrimaodavde«,rekaoje.»Nemamobašsreće.«Okrenuojeautomobiliizašaonatragnacestu.

BijelikamionetDodgeprošaojekrozblokadubezproblema.Policajcisusasvihstrana provirili u njega, pogledali teretni prostor i mahnuli mu da može ići.Reacher je spustio prozor, gurnuo lakat kroz njega, a zatim zaškiljio zbogcrveno-plavih svjetala i pomaknuoChevy prema naprijed. Prišao mu je stari,prosijedi prometnik s oznakama čina na rukavima. Nagnuo se i pogledao uunutrašnjostautomobila.

Tražiojenešto,alinijetopronašao.Počeoseuspravljati,namjeravajućipropustitiChevrolet,većrazmišljajućio

sljedećem automobilu u redu, no pogledmu se zaustavio naReacherovu licu.Očisumusemaloraširileučudu,amoždaiodsuosjećanja:

»Jao!«rekaoje.»Mojnos?«pitaojeReacher.»Tojesigurnoboljelo.«»Trebalibistevidjetimogprotivnika.«»Gdjejeonsad?«»Nijeuvašojdržavi.«»Drago mi je što to čujem«, rekao je prometnik. »Želim vam sigurnu

vožnju,gospodine.«»Kogatražite,kapetane?«pitaojeReacher.»Lijepoodvas,alisamosamnarednik.«»Dobro,kogatražite,narednice?«Prometnikjezastao.Zatimsenasmiješio.»Nevas«,rekaoje.»Tojesigurno.Nevas.«Zatim se pomaknuo jedan korak prema stražnjem dijelu automobila,

spreman dočekati sljedećeg u redu, a Reacher je zatvorio prozor, zaobišaozavršnidioblokade,paseopetudobnosmjestiousjedaloidaogas,ubrzavajućido 100 km/h i preko toga, a ispred njega je bila samo tama i stražnja svjetlabijelogaDodgekamionetaudaljenavećgotovokilometar.

N

15.POGLAVLJE

aadresikojujeMissySmithdalašerifuGoodmanubilo jeonoštoostaneod farme kada je prodaju građevinarskoj tvrtki. Veći dio zemljišta bio je

pridodan golemom polju u vlasništvu neke daleke korporacije, ali na uskompojasu uz cestu izgrađene su četiri kuće. Bile su stare dvadesetak godina. Namjesečini su sve izgledale dobro održavane i u dobrom stanju. Izgledale suidentično.Imalesubijelezidove,sivekrovove,prednjetravnjakeikratkeravneprilaze,auzcestupoštanskesandučićenačvrstimdrvenimstupovima.

Nobilajejednajasnarazlikaizmeđunjih.Trisukućeimaleautomobilenaprilazima.Četvrtanije.A ta je četvrta kuća bila na adresi koju je Missy Smith dala šerifu

Goodmanu.»Tonijedobro«,reklajeSorenson.»Nije«,odvratiojeGoodman.Usveječetirikućebiomrak,kakosemogloiočekivatiusrednoći.Nokuća

bez automobila izgledala je nekako mračnije od ostalih. Izgledala je tiho,napuštenoiprazno.

Sorenson je izašla iz automobila. Cesta je bila samo obična seoska stazaprekokojejeprevučenasfalt.Drenažajebilavrloslaba.Odkišeizemljekojujevodadonosilaspolja,uskikanaluz rubcestebio jepunblata.Sorensonga jeprekoračila i čekala na rubu praznog prilaza. Goodman je prekoračio blato ipridružio joj se. Sorenson je provjerila poštanski sandučić. Bila je to navika.Sandučićjebioprazan,kaoštosemogloočekivatiispredkućenekogatkoradinavečer.Onipoštuuzimajuprijeodlaskanaposao,aneposlije.

Sandučić je bio bijel, kao i svi ostali.Nanjemu jemalimnaljepnicamauoblikuslovabilonapisanoprezime.PrezimejebiloDelfuenso.

»Kakojojjeime?«pitalajeSorenson.»Karen«,odgovoriojeGoodman.»Pokucajtenavrata,zasvakislučaj«,reklajeSorenson.

Goodmanjeotišaodovrata.Pokucaoje.Nitkonijeodgovarao.Pokucaojeopet,dugoiglasno.Bezodgovora.Sorensonjeprešlatravnjakdosusjednihvrata.Pozvonilajejednom,dvaput,

triput. Izvukla jeznačku idržala jespremnom.Čekala je.Dvijeminuteposlijevrata su se otvorila i ugledala je čovjeka u pidžami. Bio je srednjih godina isijed.Pitalagajejelividiosusjedudadolazikućitevečeri.

Čovjekupidžamiodgovoriojedanije.Pitalagaježivilinjegovasusjedasama.Čovjekjeodgovoriodaživisama.Bilajerastavljena.Pitalagajeimalinjegovasusjedaautomobil.Čovjekjeodgovoriodaima.Itopriličnodobar.Starsveganekolikogodina.

Kupljennovcemodrastave.Samokaže.Pitalagajeidelinjegovasusjedauvijeknaposaoautomobilom.Čovjekjeodgovoriodaide.Alternativajebilahodanje.Pitalagajeparkiralinjegovasusjedaautomobilnaprilazu.Odgovoriojedaparkira.Automobiljebioondjecijelidanprijenegoštobi

otišlanaposaoicijelunoćnakonštobisevratilasposla.Biojeparkirantočnoondjegdjesevidemrljeodmotornogulja,akosepogledaizbliza,jerjecurenjeprijenosabiojedininedostataknaautomobilu.Susjedajetotrebalaodavnodatipopraviti jer bimoglo doći do blokiranja prijenosa, no neki ljudi jednostavnoignorirajutakvošto.Samokaže.

Sorensongajepitalajelisusjedaikadaprovelacijelunoćizvankuće.Čovjek je odgovorio da nije.Radila je u koktel-baru i dolazila kući deset

minutanakonponoći,točnopoputsata,osimkadjemoralaostatiduljekakobipočistila.Tadabidošlaokotrideset ipetminutanakonponoći.GđaDelfuensobilajefinaženaidobrasusjeda.Čovjekupidžaminadaosedajojsenijeništadogodilo.

Sorensonmusezahvalilaireklamunekaseslobodnovratiukrevet.Čovjekje rekao kako se nada da joj je pomogao. Sorensonmu je odgovorila da jest.Čovjekjedodaodavišemožesaznatiodsusjedasdrugestrane.Snjimajebila

bliskija.Bilisuprijatelji.Radilisuuslugejednidrugima.Naprimjer,dijetegđeDelfuensospavalojeondjedokjeonabilanaposlu.

»Karenimadijete?«reklajeSorenson.»Da,kćer«,odvratioječovjekupidžami.»Imadesetgodina.Kaoikćiod

susjede. Spavaju ondje, a onda ih preuzima gđaDelfuenso, daje im doručak iodvezeihdoškolskogautobusa.«

R

16.POGLAVLJE

eacher nikada nije bio hipnotiziran, ali pretpostavljao je da je vožnjaautocestomnoćuvrloblizu toga.Bazalni ikognitivni zahtjevibili su tako

niski da ih je mogao zadovoljiti najmanji djelić mozga. Ostatak je odmarao.Prednji dio nije imao što raditi, a stražnji se dio nije imao s čime boriti.Definicija opuštenosti. Činilo se da vrijeme i udaljenost ne postoje. Stražnjasvjetlakamionetadoimalasusezauvijeknedohvatljiva.Reacherusečinilodabimogaovozititisućusatiinesustićiga.

Prazninu u njegovoj glavi obično bi ispunjavali brojevi.Nije bio posebnonadarenmatematičar, ali brojevi sumubili zanimljivi.Obrtali su se i okretali,otkrivajući svoja skrivena lica.Mogao je spustitipogled ividjetidavozimaloiznad120km/hštojepribližnobilo76milja,a76nakvadratbiloje5776,daklei kvadrat broja 76 završavao je na 76. To je činilo 76 automorfnim brojem,jednim od samo dva dvoznamenkasta ispod 100. Drugi je bio 25. Njegov jekvadratiznosio625,anjegovpak390.625štojebilozanimljivo.

Ili je mogao iskoristiti činjenicu što su svi prometnici uokolo zauzetiblokadomtedopustitidasebrzinapopnedo130km/h,štojebilo81milju.Akobiste podijelili jedan s 81 dobili biste 0,012345679, a zatim bi se taj nizponavljao.Uvijekiznova012345679,svedokrajavremena,duljeinegoštobimutrebalodasustignekamionetispredsebe.

Alitesumunoćinapametdošleriječi.PosebicepetriječikojejeizgovorioAlanKing:zaKarenštogodželi.Kad

sunaručivalikavu.Dvijesašlagomijednomžličicomšećera.IzaKarenštogodželi. To se nije slagalo sReacherovimdojmomnjih troje kao tima. Pripadnicitimadobro suznalikakvukavuostalipiju.Zajednosunaručivalikavustotinuputa. Na odmorištima autocesta, na aerodromima, u Starbucksu, u bezimenimkućicama uz cestu. Pili su je zajedno u zalogajnicama i restoranima. Ili su jedonosilijednodrugome.

AliKingnijeznaokakvukavupijeKaren.StogaKaren nije bila dio tima. Ili nije bila stalni dio tima.Možda je bila

pridošlica,nedavnopristigla.Tobimogloobjasnitizaštoješutjela.Moždasejoš

nije udomaćila. Možda joj jednostavno nisu bili dragi njezini novi suradnici.Možda ona njima nije bila draga. Alan King je s nestrpljenjem pa i prezirnogovorioonjoj,prednjomsamom.Kaodanijeondje.Rekaoje,Karennevozi.Nakonštonijenaručilakavu,rekaoje,OndaništazaKaren.

Nisubilitrojac.KingiMcQueenbilisudvojacijedvasupodnosiliuljeza.

SorensonsevratiladoGoodmanakojiječekaonapraznomprilazupunommrljaodmotornoguljaireklamuzakćerKarenDelfuenso.

»Isuse«,rekaojeGoodman.Pogledaojepremasusjednojkući.»Djevojčicajeunutra?«

»Jestakonemjesečari.Iočekujedaćevidjetimamuujutro.«»Nebismojojtrebalireći.Nejoš.Doknebudemosigurni.«»Nećemojojreći.Nesada.Alimoramorazgovaratisasusjedima.Moguće

jedajesveovoništa.«»MoglojeneštoiskrsnutiiKarenjemoždaostavilaporuku.«»Mislite?«»Ne,alimoramoprovjeriti.«ZajednosuprešlisusjednitravnjakiSorensonjepokušalapokucatitakoda

jeodraslaosobakojaspavačuje,alidjecakojaspavajune.Nijebilolako.Njezinprvipokušajnijeprobudionikoga.Drugijemoždaprobudiosvakoga.Usvakomjeslučajunavrataizašlaženaodtridesetakgodina.

KarenDelfuensonijeostavilanikakvuporuku.

S

17.POGLAVLJE

ljedeće riječikoje su sevratileuReacherovprazanumbile suonekoje jeizgovorio sijedi narednik prometne policije.Ne tebe. Naposljetku su i one

doveledobrojeva.Najprijedobrojašest,padobrojatri,anaposljetkudojedan.Šest jer su ukupno imale šest slova, a tri jer su od tih šest slova tri bilasuglasnici,atrisamoglasnici.Ktomususvatrisamoglasnikabilaista,slovoe.

Triišest.Dobribrojevi.Krozbilokojetritočkekojenisunaravnojlinijimoglaseocrtatikružnica.Uzmite bilo koji broj djeljiv s tri i njegova dva prethodnika, zbrojite ih,

zatimzbrojiteznamenkerezultataiponavljajtetosvedokneostanesamojedanbroj.

Tajćebrojbitišest.NonaposljetkusugariječiNetebeodveledaljeodbrojašestiodbrojatri,

sve do broja jedan. I to zbog svojeg sadržaja. Reacher je pitao:Koga tražite,narednice? Narednik je odgovorio:Ne tebe. Nije rekao:Ne vas iliNikoga odvas.

Netebe.Tražilisupojedinca.Tojebilouskladusdogađajimanaranijojblokadi.Reacherjeondjeimao

bolji pregled i vidio je kako vozače koji su bili sami u vozilu dodatnopregledavaju.

Ali:Netebe.Tojeznačilodapolicajciimajubaremgrubopisčovjekakojegsutražiliida

Reacher sigurno nije bio on. Zašto su bili tako sigurni?Moglo je bitimilijunrazloga.Prijesvega,Reacherjebiovisokikrupanbijelacsrednjihgodina.Itakodalje.Moždasutražiliniskogimršavogmladogcrnca.Itakodalje.

Alinarednikjezastao,malopromislio,pasenasmiješio.RekaojeNetebepomalonaglašeno ipomalo ironično.Moždačak ipomalopodsmješljivo.KaodajerazlikaizmeđuReacheraiopisabilapotpuna.Čakdrastična.Alirazlikau

visinibilabidrastičnasamoakosutražilipatuljka,azatobibiodovoljansamojedan pogled u automobil. Nije bilo moguće ni biti drastično bijel. Razlikaizmeđubijelaca icrnacabila jesvakodnevnačinjenica.Nitkonijerazmišljaoostupnjevimakolikojenetkocrnilibijel.Baremvišene.Nirazlikaustarostinijemogla biti drastična, osim ako su tražili fetus. Reacher nije bio ni drastičnokrupan,osimakosutražilihodajućikostur.

Netebe. I to odmahnakon što jeReacher namjerno rekao viši čin, što sepodrazumijevalo kao kompliment, od jednog običnog čovjeka drugom.Moždaodjednogveteranadrugome.Imalisuneštozajedničko.

Ne tebe. Naglašeno, ironično, podsmješljivo, ali posve dobronamjerno.Jedan običan čovjek drugome, jedan veteran drugome, odgovaramu kao sebiravnome.Jošvezanouzranijespominjanjeslomljenognosa.Referirajućisenatonanekinačin.Nastavakrazgovora.Utvrđivanjeiponavljanjeonogaštoimjezajedničko.

Znači,čovjekkojegsutražilinijeimaoslomljennos.Alivećinaljudinijeimalaslomljennos.To jeznačiloda jenarednikgeneralizirao.Kaodaželi reći:Opiskojismo

dobilisigurnobiobuhvaćaotajtvojnos.Atojepakznačilodaonajkojegsutražilinijeimaoništaizraženousvome

izgledu. Ništa što bi se primijetilo na prvi pogled. Ništa očito. Nije imaoožiljaka, ni tetovaža.Nijemu nedostajalo uho niti je imao stakleno oko.Nijeimaodugubraduničudnufrizuru.

Reacher je bio policajac trinaest godina i dobro se sjećao tog izraza: bezposebnihoznaka.

SorensoniGoodmanopetsuprekoračiliuskiblatnjavikanaliušliuGoodmanovautomobil, a Sorenson je rekla: »Javite se svojoj centrali. Provjerite je li itkoprijaviodasamaženalutauokolo,moždazbunjenailidezorijentirana.OdsadanamjehipotezadasuukraliautoKarenDelfuenso.Moždasujeudarilipoglavidagauzmu.«

»Moždasujeubili.«»Nadajmo se najboljemu. Recite zamjenicima neka pretraže prostor iza

koktel-bara.Vrlopomno.Moglabiležatiunesvijestinegdjeusjeni.«»Dosadbisegotovosmrznula.«»Ondanekatoučineštoprije.«

Goodman jeuzeomikrofon radiouređaja,aSorensonsvojmobitelkakobinazvala prometnike na udaljenim blokadama u dvije različite države. Nanijednojnisuzaustaviliautomobilsdvojicommuškaracaprosječnogizgleda,bezposebnih oznaka, kao niti ikoga s odjećom zamrljanom krvlju ili naoružanoghladnimoružjem.Sorensonjeračunalauglavi.Bjeguncisugotovosigurnovećprošliblokadu.Matematikajegovoriladajetako.Nozamolilajeprometnikedanastave s blokadom još jedan sat. Bjeguncima je mogla puknuti guma. Ili jemoglodoćidonekogdrugogneočekivanogzastoja.Nijehtjelamaknutiblokadepadapetminutaposlijebjeguncisamoslobodnoprođutimistimmjestom.

Kad je prekinula vezu, Goodman joj je rekao da na centrali nisu dobilinikakvu prijavu, a da njegovi zamjenici pomno traže, iza koktel-bara i pocijelomegradu.

R

18.POGLAVLJE

eacher jevoziodaljedok jeAlanKingčvrstospavaopokrajnjega,aDonMcQueen jednako čvrsto iza njega. Karen Delfuenso još je bila posve

budna, uspravna i napeta. Reacher je osjećao njezin pogled u retrovizoru.Podigaojepoglediugledaonjezineoči.Zurilajeunjega.Snažnojezurila,kaodagaželinatjeratidaneštoshvati.

Štodashvati?Zatimsumusebrojeviopetvratili.Ovajputtrinaest,deset,četrnaest, jedan, četiri, pet i deset.Delfuenso je toliko puta trepnula, u sedamodvojenihnizova.Aizmeđunjihjeizraženozatreslaglavom.

Zašto?Jelitobilanekavrstakomunikacije?Jednostavna abecedna šifra? Trinaesto slovo abecede je I, deseto je F,

četrnaestojeJ,prvojeA,četvrtojeČ,petojeĆ,adesetojeF.IFJAČĆF.To nije bila riječ. Nijemoglo biti ni prezime, ni naziv tvrtke ili akronim

nazivaorganizacije.AteškodajemogaobitinekiodpopularnihakronimapoputSNAFUiliFUBAR.

Reacher jepogledaonaprijedumrak,dobroprovjeriosveštoga jemogločekatiusljedećemkilometru,usvečetiridimenzije,azatimjeopetpogledaouočiKarenDelfuensouretrovizoruibezglasa,alivrloizraženimpokretimausta,oblikovaoslova:»I,F,J,A,Č,Ć,F?«

Delfuensojezurilaunjega,sbljeskomuočima,napolaoduševljenazatoštopokušava,napolabijesnazatoštoneshvaća,poputžedneosobekojojsuponudilipiće,azatimgamaknuli.

Odmahnulajeglavom.Ne.Jednomjetrgnulabraduulijevo,azatimjednomudesno.Zurilajeunjegaraširenihočijukaodaželireći:»Vidite?«

Reachernijevidio.Neodmah.Osimmoždadatrzajulijevoznači jedno,atrzaj udesno drugo. Dvije različite kategorije. Možda su treptaji nakon trzajaulijevobilislova,atreptajinakontrzajaudesnobrojevi.Iliobratno.

M-10-J-1-Č-5-F?

13-F-14-A-4-Ć-10?ZatimseAlanKingtrgnuo,probudioipomaknuonasjedalu,aReacher je

vidiokakoDelfuensoskrećepogledizurikrozprozor.KingjepogledaoReacherairekao:»Dobrosi?«Reacherjekimnuo,nonijerekaoništa.»TrebašjošjedanAspirin?«pitaojeKing.Reacherjeodmahnuoglavom.Ne.»Karen,dajmujošjedanAspirin«,rekaojeKing.Delfuensonijeodgovorila.»Karen?«rekaojeKing.»NetrebamAspirin«,ubacioseReacher.»Izgledaškaodatrebaš.Karen,dajmudva.«»MoždaKarentrebaAspirinezasebe.«»Možeihpodijeliti.«»Nemapotrebe.«»Izgledašošamućeno.«»Usredotočensamnacestuispredsebe.«»Ne,izgledaškaodarazmišljašonečemu.«»Uvijekrazmišljamonečemu.«»Očemu,naprimjer?«»Trenutačnooizazovu«,rekaojeReacher.»Kakvom?«»Možešlirazumljivogovoritijednuminutunormalnombrzinom?«»Što?«»Čuosime.«Kingjezastao.»Da«,rekaoje.»Naravnodamogu.«»Možeš li razumljivo govoriti jednu minutu normalnom brzinom, ali ne

upotrijebivšipritomnijednuriječkojausebiimaslovoA?«»Takobibiloteže«,rekaojeKing.»Vjerojatnoinemoguće.Mnogojeriječi

saslovomA.«

Reacher je kimnuo. »Ti si upravo upotrijebio tri. I ukupno 25 otkad si seprobudioprijedesetsekunda.«

»Znači,tojeglupizazov.«»Ne,tojelakizazov«,rekaojeReacher.»Kako?«»Rećićutiposlije«,odvratiojeReacher.»Vratisenaspavanje.«»Ne,recimisad.«»Rećićutiposlije«,ponoviojeReacher.»Uživajuiščekivanju.«Kingjeslegnuoramenima,azatimjednuminutuzuriopredsebe,zbunjen,

možda i pomalo mrzovoljan, možda čak i ljutit, ali onda se okrenuo i opetsklopiooči.

Reacherjevoziodaljeipočeorazmišljatiodvamablokadamanaautocestikoje su prošli. Osam automobila i osam policajaca na svakoj. S dovoljnovremenadadobropregledajuaute.Štobibilodajeončovjekubijegu,čovjekprosječnogizgledakojiputujesam,iznenadaugroženiranjiv.Moždaiočekujeblokadenaautocesti.Štobiučiniodasepripremizato?

Mogaobisemaskiratinanekinačin.Mogao bi promijeniti svoj prosječan izgled šminkom, lažnim brkovima,

vlasuljom,lažnimnaušnicama,tetovažamailiožiljcima.Alitonijelakobezvještineiprakse.Nitijelakobezpripreme.Stogabisemoraomaskiratinadruginačin.Moraobiučinitidavišenebudesam.Tobibilolako,bezvještinaiprakse.Bilobilakočakibezpripreme.Mogaobiuzetiautostopera.

S

19.POGLAVLJE

orenson je pomoću Delfuensinog prezimena i adrese saznala da je njezinautomobilčetirigodinestarChevroletImpala tamnoplaveboje.Isaznalaje

njegovu registraciju. Prenijela je tu informaciju policajcima na blokadama. Ijedniidrugijavilisujojdataregistracijanijenapopisuautomobilaukojimasubila dvamuškarca. I jedni i drugi rekli su da će provjeriti snimke. I da će totrajatinekovrijeme.

ŠerifGoodmanodvezaojeSorensonnatragdokoktel-baragdjepotragazamrtvomženomiliženomunesvijestinijedalanikakve rezultate.Zamjenici supretraživaliusveširimkrugovimaodstražnjihvratabara,nonisupronašliništazanimljivo.Provjerilisusjene,ulazenapuštenihzgrada,ogradezarasleukorov,kantezasmećeisvelokveirupeuasfaltu.

»Možda jedaljeupolju«, rekao jeGoodman.»Možda jeustala,odlutala iopetsesrušila.Tosedogađakodudaracauglavu.«

Jedanodzamjenika je rekao:»Ili su jeugurali u auto i izbacili jeposlije.Usred ničega. Tako bi bilo sigurnije. Mogla bi biti bilo gdje. Mogla bi bitiudaljenastotinukilometara.«

»Možešliponoviti?«reklajeSorenson.»Moglabibitiudaljenastotinukilometara.«»Ne,prvidio.«»Moglisujeuguratiuauto.«Registracijanijebilanapopisuautomobilaukojimasubiladvamuškarca.»Znaššto?«reklajeSorenson.»Mislimdasutoučinili.Mislimdajejošu

autu.Mislimdasujeuzelikaotaoca.Ikaokamuflažu.Trojeljudi,anedvojica.Takosusecijelimputemizvlačili.«

Nitkonijeprogovarao.»Kakojebilaodjevena?«Bezodgovora.»Madajte,baremjejedanodvasbiouovomebaru.Nemojtesepretvarati

daniste.«

»Crnehlače«,rekaojeGoodman.»I?«»I crno-srebrni top«, nastavio je. »Blještav. I oskudan. S velikim

dekolteom.«»Uočljiv?«»Itekako,osimakosteslijepi.Svebisevidjelo.«»Štobisetovidjelo?«»Znatešto.«»Neznam.«»Svebijojispadaloiztogtopa.«»Iovojepristojnomjesto?Kakosuodjeveneuostalima?«»Utange.«»Iništaviše?«»Icipelesvisokimpotpeticama.«Sorensonjeopetuzelamobitel.NoćniprometkrozNebraskuiIowu,usred

zime. Kamiondžije, zemljoradnici. Pošteni i bogobojazni ljudi sa Srednjegzapada. Konobarica iz koktel-bara u blještavom srebrnom topu isticala bi sepoput baklje. Policajci u noćnoj smjeni sigurno bi detaljno pregledali tajautomobil.

AlinijedanpolicajacsblokadeuNebraskinijevidiokonobaricuusjajnomtopu.

Štojebilojošgore,nisujevidjelinipolicajcisblokadeuIowi.

Reacherjevoziodalje,slijevomrukomnadonjemdijeluupravljača,adesnomnaručicimjenjača,zapromjenu,kakomuse ramenanebiukočila.Osjećao jevibracije iz mjenjača. Desni mu je dlan registrirao blago zujanje. Ručica jeprenosilanekakvunapetostizunutrašnjostiautomobila.Malojeprotresaoručicuusvimsmjerovima,daprovjerijelisjelakakovalja.Pogledaojedolje.RučicajebilapostavljenaupoložajoznačenslovomD.Novibracijesusejošosjetile.Tovjerojatnonijebiloništa strašno.Nadao se.Znao jemalooautomobilima.Noručicemjenjačauvojnimautomobilima tresle su sekao lude, ali nitko senijebrinuozbogtoga.

UChevroletujepokrajmjenjačasvijetlionizslovaP-R-N-D-L.Parkiranje,vožnjaunatrag,prazanhod,vožnja i sporavožnja, tim redom.Uabecedi je to

bilo dvadeset i drugo slovo, zatim dvadeset i treće, pa devetnaesto, pa šesto inaposljetkušesnaesto.Nesretnainezgodnakombinacijaakostejehtjeliizvestitreptanjem.Čakpetodšestslovabilojeudrugojpoloviciabecede.BoljenegoVRLOiliZORNOiliPUT,alinemnogo.Treptanje, ili lupkanje, ilibljeskanjena linearan način nije bio učinkovit način prijenosa slova abecede od tridesetslova. Oduzimalo je previše vremena i bilo je previše mogućnosti da sepošiljateljiliprimateljzbune.Iliobojica.SamMorseodavnojetoshvatio.

Reacherjeopetspustiopogled.Rjeoznačavalovožnjuunatrag.KarenDelfuensonijetrepnulavišeodtrinaestputa.Tojeznačilodasusva

slova bila u prvoj polovici abecede. To je bilo moguće, ali ne statističkivjerojatno.

Osoba koja ne znaMorseov kod ipak bi mogla razumjeti iste nedostatkekoje jeSamuelMorsepredvidio.Pogotovoosobakoja jezbognečeganapeta itjeskobna te ima ograničeno vrijeme za komunikaciju. Takva bi osoba moglaimproviziratiiosmislitisvojsustav.

Vožnjanaprijedivožnjaunatrag.Naprijedinatrag.MoždajetrzajglaveulijevoznačiodatrebabrojitiunaprijedodA,jersena

Zapadučitalo s lijevanadesno, a trzaj glaveudesno značio jeda trebabrojitiunatragodŽ.

Možda.Moguće.Trinaestulijevo,desetulijevo,četrnaestudesno,jedanudesno,četiriulijevo,

petulijevo,desetulijevo.I-F-LJ-Ž-Č-Ć-F.To nije imalo mnogo smisla. IF je mogla biti kratica za International

federation,štojeznačilomeđunarodnafederacija,irabiloseunazivimakrovnihorganizacijanekihsportova,alištojeznačiloLJŽČĆF?

Ništa,etošto.Reacherjeopetpogledaouretrovizor.Delfuensojeidaljezurilaunjega,potičućigadashvati.Uogledalu.

Njezinajeslikabilaizokrenuta.Moždajetopredvidjela.Moždajedesnoznačilolijevo,alijevodesno.Natragtrinaest,natragdeset,naprijedčetrnaest,naprijedjedan,natragčetiri,

natragpet,natragdeset.M-O-J-A-U-T-O.Mojauto.Reacher jeopetpogledaou retrovizor iustimaoblikovaopitanje:»Ovo je

tvojauto?«Delfuensojekimnula,užurbano,entuzijastično,očajničkiisretno.

S

20.POGLAVLJE

orensonjenapravilakoraknatrag,osvrnulaseokosebeirekla:»Najprijesukrenulinajug,azatimsevratilinacestuiotišlinasjever.Zašto?«»Timsuputomdošli«, rekao jeGoodman.»Moždanisuznalida semogu

vratitinacestunadruginačin.«»Glupost.Trebalisusamopogledatinasjeverividjelibistarugostionicui

velikoparkirališteisprednje.Odmahbiznalidamoguizaćituda.«»Moždasuotišlipobenzinnadrugupostaju?«»Zašto bi? Preko puta ceste je benzinska postaja. Ispred samog njihovog

nosa.Mislitedaimjevažnogdjejebenzinskuplji?«»Moždasuvidjelikamere.«»Akojednaimakamere,imaihidruga.Utomožetebitisigurni.«»Cijenajeionakoistanaobjepostaje.Uvijekjetako.«»Zaštosuseondavraćalinajug?«»Vjerojatnoiznekogdrugograzloga«,odgovoriojeGoodman.Sorensonjekrenulanajug,brzimkorakomprekosmrznutogšljunka.Prošla

je iza zatvorene zalogajnice, pa iza nekog bezimenog bara, iza razrušenogmotelapaizatrgovineukojojjegorjelosvjetlojerjeradilacijelunoć.

Zastalaje.Isprednjejebilaširokapraznina,aondajošjednagostionica,pajošjedan

koktel-barizatimvišeništadosljedećebenzinskepostaje.Rekla je:»Pretpostavimodanisuhtjeli jelonipiće.Pretpostavimodanisu

tražilisobu.Dasutrebalibenzin,uzelibiganabližojpostaji.Zaštosusevraćaliovuda?«

»Zbogtrgovine«rekaojeGoodman.»Trebalisuneštokupiti.«Brzim su korakomotišli do trgovine i ušli u nju.Dočekalo ih je hladno i

jarko fluorescentno svjetlo te miris stare kave, hrane iz mikrovalne pećnice isredstva za čišćenje podova. Trgovac koji se dosađivao za blagajnom nije nipodigaopogled.Sorensonjepogledalapremastropu.Nijebilokamera.

Police su bile prepune nezdrave hrane, limenki i slatkiša kao i osnovnihhigijenskih potrepština te potrepština za automobil kao što su motorno ulje,sredstvozapranjevjetrobrana,držači začašekoji se lakomontiraju,pepeljarekojesamegaseopuškeisklopivelopaticezasnijeg.Bilojeigumenihkaljačazamokreuvjete,čarapakojeodgovarajusvimveličinamastopala, jeftinogdonjegrubljaimajicikratkihrukavatejeftinihkošuljaodjeansakaoiradnihhlačaodgrubogplatna.

Sorenson je dobro pogledala police s odjećom, a zatim se zaputila ravnopremablagajni,saspremnomiskaznicom.Trgovacjepodigaopogled.

»Mogulivampomoći?«pitaoje.»Tkojebioovdjeizmeđudvadesetitridesetminutanakonponoći?«»Ja«,odvratiojetrgovac.»Nijebilokupaca.«»Moždajedan.«»Tko?«»Visokimršavtipukošulji.Skravatom.«»Bezkaputa?«»Vjerojatnojedotrčaoizauta.Nijebilopotrebedaodjenekaput.Nitkone

dolazipješkeovamo.Usredničegasmo.«»Vidiosiauto?«Trgovacjeodmahnuoglavom.»Mislimdajeparkiraostraga.Činimiseda

jedošaoizaugla.Takavsamdojamdobio.«»Štojekupio?«pitalajeSorenson.Trgovacjeizravnaodiopapirnatetrakekojajeizlazilaizblagajneuvijajući

se. Prelazio je palcem preko teksta ispisanog blijedom plavom tintom. Kodsvakog bi unosa zastao nakratko, a zatim krenuo dalje. Naposljetku se trajnozaustaviokodunosaodjedanaestredaka.

»Šeststavki«,rekaoje.»Uztomeđuzbroj,porez,ukupnizbroj,iznoskojimjeplatioiostatak.«

»Platiojegotovinom?«»Očitoakosammuvratioostatak.«»Nesjećašse?«»Nisambašobraćaopozornost.Ovonijebašposaoizsnova,gospođo.«

»Štojekupio?«Trgovacjeopetpogledaotraku.»Trikomadajednogartiklaitridrugog.«»Koji su to artikli bili? To se dogodilo večeras. Ne govorimo o davnoj

prošlosti.Netražimodtebenevjerojatnumemoriju.«»Vodu«,rekaojetrgovac.»Togasesjećam.Triboceizhladnjaka.«»Ištojoš?«Trgovacjeopetpogledaotraku.»Joštrikomadanečega.Cijenajeista.«»Trikomadačega?«»Nesjećamse.«»Jesilipušiovečeras?«pitalajeSorenson.Trgovacjepostaooprezan.»Štojesamlipušio?«pitaoje.»Možda je to pitanje za šerifa Goodmana. Možda bismo te trebali

pretražiti.«Trgovacnije rekaoništana to.Samo jepočeopomicati rukomgore-dolje,

kaodavježbatrijumfalnopucketanjeprstimačekajućidasesjeti.Pokušavajućisesjetiti.Aondasenaposljetkunasmiješio.

»Košulje«, rekao je. »Tri košulje od jeansa, na popustu. Plave. Malu,srednjuiveliku.Pojednuodsvakog.«

SorensoniGoodmanizašlisuiztrgovineivratilisedonjezinestražnjestrane.Sorenson je rekla: »Uzeli su Karen Delfuenso kao taoca i namjeravali jeiskoristiti kao paravan, pa nisumogli dopustiti da ostane u blještavom topu sdekolteom.Bilabiprevišeuočljiva.Znalisudaćebitiblokadanacesti.Pasujenatjeralidasepreodjene.«

»Svisusepreodjenuli«,rekaojeGoodman.»Trojeljudi,trikošulje.«Sorensonjekimnula.»Zbogtragovakrvi«,dodalaje.»Kakojeočevidacirekao.Baremjedanje

zakrvaviosakoodijela.«»Zabrljalismo«,nadovezaoseGoodman.»Oboje.Rekaosamprometnicima

da traže dvojicu muškaraca u crnim odijelima. Zatim bilo koju dvojicumuškaraca.Visteimreklibilokojudvojicumuškaraca.Aliuopćenijebilariječ

odvojicimuškaraca.Bilo ih je troje.Dvamuškarca ižena, sviuplavim jeanskošuljama.«

Sorensonnijereklaništa.ZatimjojjemobitelzazvonioiprometniciizIowereklisujojdasunasnimcipronašliautomobilKarenDelfuenso.Prošaojekroznjihovublokaduprijevišeod jednogsata.Nije imprivukaopozornost jer jeunjemubiločetveroljudi.

S

21.POGLAVLJE

orensonseodmaknulaodGoodmana,prebacilamobiteludrugurukuirekla:»Četveroljudi?«SatnikprometnepolicijeizIowerekaoje:»Slikajemutna,

alijasnoihvidimočetvero.Dvojesprijedaidvojestraga.Mojsenaredniksjećavozača.«

»Mogulirazgovaratisnjime?«»Moguliprekinutiblokadu?«»Nakonštorazgovaramsvašimnarednikom.«»Dobro.Pričekajte.«Sorensonječulakrčanjeuslušalici,azatimudaljenizvukmotorakamionau

praznomhodu.OkrenulaseGoodmanuirekla:»Pogriješilismoivišenegoštosmomislili.Uautuihječetvero.«Zatimječulakakomobitelprelaziizrukeurukuihrapavimuškiglaskojijerekao:»Gospojo?«

»Tkojebiouautu?«pitalaje.»Uglavnomsesjećamvozača«,rekaojenarednik.»Vozačilivozačica?«»Vozač. Krupan momak, razbijenog nosa. Zapravo slomljenog. I to vrlo

nedavno.Izgledapoputgorilestakorazbijenimlicem.«»Znači,sudjelovaojeutučnjavi?«»Zapravojetoisampriznao.AlirekaojedasetonijedogodilouIowi.«»Razgovaralistesnjime?«»Nakratko. Bio je prilično pristojan. Jedino što je upadalo u oči bio je

slomljeninos.«»Jelisedoimaonapetim?«»Nimalo.Biojemiran.Doimaosestoički.Moraojebitistakoslomljenim

nosom.Trebaobibitiubolnici.«»Kakojebioodjeven?«»Uzimskujaknu.«»Aputnici?«

»Nesjećamihsebašdobro.«»Nistenasudu,narednice.Nistepodzakletvom.Svečegasesjetitemoglo

bimipomoći.«»Mogu vam reći samo svoje dojmove. Ne želim vas navesti na pogrešan

put.«»Biloštomoglobipomoći.«»UčinilomisedaizgledajukaoPeter,PauliMary.«»Tko?«»Folkpjevači.Nekoćsubilipopularni.Vjerojatnoprijevašegarođenja.Svi

trojebilisujednakoodjeveni.Poputnekogbenda.Dvamuškarcaižena.«»Plavekošuljeodjeansa?«»Upravo tako.Poput trijakoji izvodicountryglazbu.Mislio samda im je

prtljažnikpunakustičnihgitara.Idasukrenulinaputnakonsinoćnjegnastupakakobistiglinadanašnji.Znamovidjetitakvošto.Ženajebilanašminkana,kaodajeupravosišlaspozornice.«

»Alivozačjebiodrukčiji?«»Pretpostaviosamdaimjemenadžer.Ilisamotehničarnaturneji.Krupani

snažan.Biojetosamodojam,kakosamrekao.«»Jošnešto?«»Nemojtemecitirati,dobro?«»Neću.«»Osjetio sam napetu atmosferu. Žena se doimala ljutito. Ili razočarano.

Pomisliosamdaimturnejamoždaneidedobro.Moždajehtjelaodustati,alisudvojicamuškaracabilaprotivtoga.Ilitri,akojevozačimaopravoglasa.Bilojekasno, ali ona je bila posve budna, kao da je nešto muči. Takav sam dojamstekao.«

Sorensonnijereklaništa.»Njihstetražili,zarne?«pitaojenarednik.»Da,dvamuškarcaukošuljama«,odgovorilajeSorenson.»Žaomije.«»Nistevikrivi.«Ondaseopet javiokapetan.Rekao je:»Gospođo, rekli steda tražimodva

muškarca,aneautopuncirkuskihizvođačasapsihološkomdramomutijeku.«

»Nistevikrivi«,reklajeSorensonopet.»Mogulisadaprekinutiblokadu?«»Možete«,reklajeSorenson.»Izdajtetjeralicuzatimautom,svimaistočno

odvas.«»Nemam nikoga na cesti istočno od sebe, gospođo. Morao sam ih sve

dovestiovamo.Pomiritesestimedasutimomcipobjegli,matkobili.«

Reacherjemogaotreptatisamolijevimokom.Tomujeostaloizdjetinjstva.Kaodijetejeuglavnomspavaonalijevojstraniikadbiseprobudio,lijevobimuokoostalo zatvoreno uz jastuk, a otvorio bi samo desno kako bi gledao pomrakudječje sobe u kojoj se nalazio. A nije bio siguran može li Delfuenso vidjetinjegovolijevooko.Nesastražnjegsjedala,sretrovizorompostavljenimkakojebio.A ionakonebibilopametnouporno treptati dokvozi130km/h.Stoga jepodigaodesnurukusmjenjača,takodajujeonamoglavidjeti,azatimjeopetspustio.

Pokazao je palcem udesno. Retrovizor nije bio u igri. Oboje su gledali uistome smjeru. Desno je bilo desno. Udario je kažiprstom četiri puta. Zatimlijevo,pa15udaraca.Padesno,osamudaraca.Moglamujelakovidjetikažiprstpri slabome svjetlu. Zatim lijevo jedan, lijevo šest, lijevo devet i naposljetkudesnodvanaest.

Umjestoupitnikapogledaojeuretrovizoripodigaoobrve.Ukraden?Delfuensojebrzokimnula.Definitivnoda.Tojeobjašnjavalomnogotoga.Alineijednakekošulje.Reacher je maknuo ruku s mjenjača, kažiprstom i palcem uhvatio rub

košulje kod ramena, upitno pogledao u retrovizor i ustima oblikovao riječ:»Košulje?«

Delfuensojepogledalalijevopadesno,frustrirana,kaodanemožepronaćibrz način da objasni. Zatim je pogledala lijevo i zadržala pogled tako, kao daprovjerava spava liMcQueen, ipočelaotkopčavatikošulju.Reacher je jednimokom gledao cestu, a drugim retrovizor. Tri dugmeta, četiri, pet. Zatim jeDelfuensoraširilakošulju iReacher jeugledaooskudnicrno-srebrni top ispod,gotovo poput posebnog donjeg rublja, pripijen uz trbuh poput trikoa, a iznad

togagrudikojesuponosnostajalenadviječvrstekošarice.Reacher je kimnuo gledajući u retrovizor. Već je vidio takve odjevne

predmete.Većina ih jemuškaracavidjela. I svakivojnik.Bila jekonobaricaugostionici pokraj ceste, možda pipničarka. Završila je smjenu i krenula kući.Moždajeulazilauautomobililijestalanasemaforu,anjihsujedvojicanapala.Stali su negdje kako bi joj kupili košulju i izbjegli neizbježan opis u tjeralici:tamnokosaženakojanasebinemagotovoništa.

Delfuensoseopetpočelazakopčavati.ReacherjepokazaoprstomusmjeruAlana Kinga, a palcem u smjeru DonaMcQueena, a zatim je otvorio ruku ipodigaojekaodapita:Zaštoioni?

Delfuenso je zaustila, no zaustavila se i opet počela treptati, u dugom inapornomnizu.

Naprijedpetnaest,natragosam,natragtri.K-R-V.Krv.Natragdvanaest,naprijedjedan.N-A.Na.Natrag jedanaest, naprijed trinaest, naprijed dvanaest, natrag deset, natrag

tri,natragdeset,naprijedčetrnaest.NJ-I-H-O-V-O-J.Njihovoj.»Krvnanjihovojodjeći?«oblikovaojeReacherustima.Delfuensojekimnula.Reacher je vozio dalje kroz tamu, za stražnjim svjetlima kamioneta još

uvijek udaljenim više od kilometra, pokraj tihih i osamljenih izlaza udaljenihvišekilometara,doksumuglavomprolazilapitanjapoputznakovauzcestu.

Š

22.POGLAVLJE

erif Goodman podigao je ovratnik jakne zbog hladnoće i okrenuo se okosebe stojeći iza trgovine. Rekao je: »Pretpostavljam da su parkirali ovdje.

Znači,vjerojatnosuseovdjeipreodjenuli.Moždasubaciliisakoe.Moždačakinož.Trebalibismopregledatikantezasmeće.«

»Dobrovoljnosejavljate?«reklajeSorenson.»Mojizamjenicinemajupametnijegposla.«»Dobro«,reklajeSorenson.»Alitojevjerojatnogubitakvremena.Gotovo

sigurno su ubacili sakoe u prtljažnik Delfuensinog auta. A nož su vjerojatnoubaciliujednuodonihcijeviubunkeru.«

»Hoćetelipokušatiistrećomblokadom?«»UIowinemajudovoljnoljudizato.«»OndauIllinoisu.Akosuostalinaautocesti,vjerojatnoidusvedoChicaga.

PolicajciizIllinoisamoglibiihčekatinagranici.«»Sigurnoznajudaizazivajusreću.Dvaputsupreživjeli.Nećeriskiratiitreći

put.Nastavitćesporednimcestama.Ilićesenekamoskriti.«»Znači,nemavišeblokada?«»Mislimdavišenebibilokoristi.«»Hoćeliionirazmišljatikaoivi?«»Pokušavamrazmišljatikaoioni.«»To su loše vijesti za Karen Delfuenso«, rekao je Goodman. »Više ne

trebajuparavan.Izbacitćejenegdjeusredničega.«»Neće«,reklajeSorenson.»Vidjelaimjelica.Ubitćeje.«

Prvo pitanje koje jeReacheru palo na pamet bilo je: bi li postavili blokade udvije države zbog krađe automobila i otmice?Odgovor je bio: da, vjerojatno.Zapravo,gotovosigurno.Nezbogkrađeautomobila,negozbogotmice.Otmicaje bila vrlo, vrlo ozbiljan zločin. Savezni zločin, doslovno. Slučaj bi odmahpreuzeoFBI,jedinaagencijakojajemoglaistodobnokoordiniratipolicijuuvišedržava.

Aokolni je teren bio golem i prazan.Blokade na cestama bile su gotovojedinaopcijazapolicijunatakvometerenu.

Toihelikopteri.AReacherjevidiohelikopter,300metaravisoko,sreflektorom.Drugo pitanje: kolika je vjerojatnost da je na ovako pustome mjestu, u

zimskojnoći,FBItražiobjegunceizvišeslučajevatezanjimaslaohelikoptereitražio postavljanje blokada na autocesti? Odgovor: vrlo mala. Bilo je to vrlomalovjerojatno.Takvesusekoincidencijedogađale,alibitiimsvjedoksamoposebibilojekoincidencija.Sveusvemu,vjerojatnostjebilapremala.

Stoga:blokadesupostavljenezbogKingaiMcQueena.Dvojicebjegunaca,anejednog.Gotovosigurno.Isprvamusečinilodatonemasmisla.JernaprvojsublokadiuNebraskiposebnoprovjeravalivozačekojisubili

sami u automobilu. 7o je na neki način bilo objašnjivo. Ako bi se usamljenibjegunacmogao prikriti tako da poveze drugu osobu, a dvojica bjegunaca dapovezutreću,tosemoglonastavljatiunedogled.Bilojetonačelododavanja.Aliioduzimanjebimoglofunkcionirati.Naprimjer:dvojicabjegunacamoglabiseprikrititakodasejedansklonisvidika.ApolicajciizNebraskebilisudovoljnopametnidatopredvide.Vozačimakojisubilisamipretraživalisuprtljažnike,nonisu tražili drogu, oružje, bombe ili ukradenu robu, nego drugog bjeguncaskrivenogunutra.

Ali:policajciizNebraskenisutrebalitražitidvojicu.Trebalisutražititrojeljudi.Dvojicu počinitelja i žrtvu otmice, polugolu konobaricu iz gostionice uzcestu.

Tojedovelodonepodudaranja.Naprimjer:King iMcQueenočito suvjerovalida će tjeralica tražiti troje

ljudi. Njih i Delfuenso. Jer su joj dali košulju kako bi joj promijenili izgled.Kakobijemaskirali.Aondasuotišlijošdalje.Povezlisuautostopista.Četvrtuosobu.Reachera.Načelododavanja.

Četvero ljudi, a ne troje.Paravan.Obmana, počevši od jeftinihkošulja pasvedotogadasupustiliReacheradavozipreddrugublokadunacesti.Paravan,obmana,aponajvišediverzija.Razbijeninos.Toćezaokupitipozornostsvakogpolicajca.

Aononapočetku,kad su stali kodpetlje, nijebilademokratska rasprava.Bio je to razgovor posve drukčije naravi. King i McQueen okrenuli su se usvojimsjedalimairekliDelfuensodaćenastradatiakoihoda.Vjerojatnosujojrekli:Drži jezik za zubima. A onda još dodali: Je li to jasno? Razumiješ li?Reacher ju jevidiokakokimaikažeda, tiho,uplašeno isramežljivo, trenutakprijenegoštojeušaouautomobil.

A ono sAspirinom nije bilo zbog brige za neznančevo zdravlje.Dotad jeAlanKingvećodlučiodaželidaReachervoziposlije.NijenipromatraokakoDelfuensopretražujetorbuzbogiščekivanjaiuzbuđenja.Htiojebitisigurandamuninakojinačinnećesignaliziratidatrebapomoć.

Tojebilastvarnost.Reacheranitkonebiradoodabraozanoćnogsuputnika.KingiMcQueenponudilisumuvožnjuizsamojednograzloga.Kakobisezaštitiliodtjeralicezatrojeljudi.Notjeralicajezapravobilazadvojeljudi.Zašto?Samojejedanmogućodgovor:FBIjeznaodasudvojicaubijegu,alinije

znaodasutadvojicaoteliautomobiliuzelitaoca.Utomslučaju:jelitoFBIznaosada?Istoga:blokadenisubilezbogkrađeautomobilaiotmice.Toimnijemogao

bitirazlog.NeakouFBI-unisuniznalizakrađuautomobilaiotmicu.Blokadesupostavljenezbognjihovogprvotnogzločina.Kojijemoraobitipriličnotežak.Krvnanjihovojodjeći.Reacherjevoziodalje,130km/hkrozmrakIowe,dišućisporoimirno.

GoodmaniSorensonvratilisusedocrveneMazde.FBI-eviforenzičarikojejeSorensonpozvalazavršilisusastaromcrpkomtesuvećbilikodMazdeipočelijepretraživati.Većsupronašlitragovekrvi,otiskeprstiju,vlasiivlaknatkanina.Dvojicapočiniteljanisumarilaštoostavljajuforenzičkedokaze.Tojebilojasno.

»Bilisuvrloneorganizirani«,reklajeSorenson.»Većinajezločinacatakva«,odvratiojeGoodman.»Ali ova dvojica ni na koji drugi način nisu poput većine zločinaca.Ovo

nijerazbojstvoilipljačkakojajepošlapozlu.Bilisuuodijelima.Ministarstvo

vanjskih poslova umiješano je u slučaj.Ali bili su posve nepripremljeni.Nisuplanirali.Stalnosuimprovizirali.Čaksumoraliukrastivozilozabijeg,zaboga.Zašto?«

»Moždanisuznalidatrebajuplanirati.«»KadadoputuješsvedoNebraskekakobiubionekoga,morašimatiplan.«»Moždaganisudošliubiti. Ilibaremneodmah.Možda jenešto iznenada

iskrsnulo.Većinajeubojstavaspontana.«»Slažemse«,reklajeSorenson.»Aliništadrugouovomeslučajunedoima

sespontanim.«Goodman je poslao jednog od zamjenika da pregleda kante za smeće iza

trgovine. Uto se glavni forenzičar izvukao natraške izMazde i krenuo premaSorenson,nosećidvije fotografije.Prva jebilaPolaroidmrtvačeva licauboji.Lice jebilooprano,krvobrisana,očiotvorene icijelo licenamješteno takodaizgledaštosličniježivome.Imaojetamneočiuoblikubadema,pomaloukošenepremagoreuvanjskomkutu.Niskonadesnomobrazu,ispodrazineusta,imaojebradavicu.Dajebilanaženi,moždabijenazvalimadežom.Namuškarcujeizgledalasamopoputbradavice.

Druga je fotografija bila crno-bijela i prikazivala je uvećano lice. Bila jeuzetaizvideosnimke,gotovosigurnonastalenadzornomkamerom.Bilajevrlološekvalitete,zrnataipomalomutnazbogjeftinekamere,fluorescentnerasvjeteiniskerazlučivostisnimke.Noočisubile jasnoprepoznatljive.Imadežjebioondje, na istomemjestu, savršeno smješten, jedinstven poput crtičnogkoda iliotiskaprstainepogrešivpoputDNKuzorka.

»Gdjejetosnimljeno?«pitalajeSorenson.»U agenciji za najam automobila na aerodromu u Denveru«, rekao je

forenzičar. »Ubijeni je samunajmioMazdu,malo nakon 9:00 jutros. Zapravo,sad je to već jučer ujutro. Broj prijeđenih kilometara pokazuje da se dovezaoizravnoovamo,bezznačajnijihskretanja.«

»Tojedugput.«»Gotovo 1200 kilometara. Deset ili jedanaest sati vožnje. Jednom je stao

dolitigorivo.Spremnikjesadagotovoprazan.«»Cijelojevrijemevoziosam?«»Neznam«,rekaojeforenzičar.»Nisambioondje.«Oprezan tip, stara škola, oslanja se samo na činjenice i vjerojatno

mrzovoljan.Noćnasmjena,zimi,usredničega.»Možete linagađati?«pitala jeSorenson.

»Jasamznanstvenik«,odgovoriojeforenzičar.»Nenagađam.«»Ondaspekulirajte.«Forenzičarjenapraviogrimasu.»Na stražnjem sjedalu nema nikakvih tragova«, rekao je. »Ali na oba je

prednja sjedalanetko sjedio.Možda jedovezaonekoga izDenvera. Ili je ipakvoziosam,atragovinasuvozačkommjestunastalisukadasusedvapočiniteljaautomdovezlaodmjestazločinadoovdje.«

»Dailine?«»Rekaobihdasevoziosam.Navozačkomjemjestuvišetragovanegona

suvozačkom.«»Razlikaodgovaraonojizmeđutisućudvjestokilometaraipetkilometara?«»Nemogutočnoreći.Toneidetako.Većinatragovanastanetijekomprve

dvijeminute.«»Dailine?Ustvarnomsvijetu?«»Vjerojatno da. Na vozačkom mjestu ima dosta više tragova nego na

suvozačkom.«»Kako su njih dvojica stigla ovamo? Samo u odijelima, bez zimskih

kaputa?«»Gospođo,nemampojma«,rekaojeforenzičarivratiosedoautomobila.»Ni ja nemampojma«, nadovezao seGoodman. »Moji ljudi nisu pronašli

nijedan napušten automobil. To je bila jedna od stvari koje sam im rekao datraže.«

»Očitonisuostaviliauto«,reklajeSorenson.»Dasuimalisvoj,nebimoraliukrastikonobaričin.Moramootkritiiodaklečetvrtičovjekuautu.Iutvrditigdjejebiodoksumukompanjoniimaliposlaubunkeru.«

»Zvučiuočljivo.«Sorenson je kimnula. »Gorila razbijenognosa. Svatkobi zapamtio takvog

tipa.«Zatimjoj jemobitelzazvonioiGoodmanjevidiokakoseopetuspravilai

izrazlicajojsepromijenio.Slušalajetridesetaksekunda,aondarekla»Dobro«,patoponovila,azatimrekla»Pobrinutćusezato«iprekinulavezu.

Uspravilase,alinijereklaDa,gospodine,negoDobro.Znači,nijerazgovaralasnadređenimizsvoguredanitiizWashingtona.»Tkojetobio?«pitaojeGoodman.»DežurničasnikuLangleyjuuVirginiji.«»ULangleyju?«Sorensonjekimnula.»Sad je CIA gurnula nos u ovo. Trebam im cijelu noć slati izvješća o

napretku.«

N

23.POGLAVLJE

ijenimalolakosvladatičovjekanasuvozačkommjestudokvozišbrzinomod 130 km/h. Za to bi bilo potrebno istodobno kretanje i nepomičnost.

Morao je držati pritisnut gas što je značilo damu je desnanogamorala ostatimirna,atimeicijelidonjidiotijela.Igornjidiotijelamoraomujeostatimiran.Ponajvišemu jemirnomoraloostati lijevorame.Smjelamusepomicatisamodesna ruka što bi značilo da bi mogao udariti samo polukružno, stražnjimdijelomruke.

Alibiobitopriličnoslabudarac.Bilobilakoodglumitidaseželipočešatidesnomrukompolijevomramenu,azatimudaritinjomeuširokomluku,poputdesnog krošea unatrag. Ali gornji rub ploče s instrumentima bio je priličnovisoko, a donji rub retrovizora bio je prilično nisko, tako da bi morao dobronaciljatidarukaprođekrozuskiprolaz,azatimjepredsamkrajpodići.

Reacherove su ruke bile duge što je značilo da bi mu lakat morao ostatimalosavijenkakonebiprstimazapeozavjetrobran.Što jeznačilodabiosimpodizanja ruke u posljednji trenutakmorao i izravnati lakat, a to bi bilo vrloteškotočnopogoditibezrefleksnogtrzajalijevogramena.Asvakitrzaj lijevogramena bio bi vrlo loša ideja u tome trenutku. Manje krivudanje po ravnoj iširokoj cesti pri 130 km/hmoglo se, u teoriji, lako ispraviti, ali nema smislaiskazati neprijateljske namjere, a zatim provesti narednih pet sekunda držećivolan s obje ruke i boreći se protiv proklizavanja. Time bi odmah prepustioinicijativusuvozaču,utonijebilosumnje.

Stogabivjerojatnobiloboljeodlučitisezalakši,alipreciznijiudarac,štojepakznačilodabimoraovrlodobroodabratimetu.Utombiseslučajunavrhupopisanašaogrkljan.Vodoravniudaracotvorenimdlanom,kaoukarateu,točnougrlo.Tobigaonesposobilo,alinebibilosmrtonosno.Osimtoga,AlanKingjespavao,licaokrenutognadrugustranuibradespuštenenaprsa.Grlomujebiloskriveno.Moraobiganajprijeprobuditi.Moždapotapšatigaporamenu.Ovajbiseuspravioizagledaosepredsebe,zijevajućiitrepćući.

Bilobitolako.Potapšaga,odglumičešanjeposuprotnomramenu,zamahnei udari ga. Tehnički zahtjevno, ali posve moguće. Alana Kinga mogao jeukloniti.

AliDonaMcQueena nije. Još nije pronađen način kako bi vozač uklonionekoga tko sjedi neposredno iza njega. Ne dok vozi 130 km/h. Nemoguće.Neizvedivo.Nikakvoplaniranjenijemoglopomoći.

Reacher je voziodalje, 130km/h.Pogledao je u retrovizor. Iza njeganijebiloprometa.McQueenjespavao.Opetjepogledaominutuposlije.Delfuensojezurila u njega. Dobro je pogledao nadolazeći kilometar ceste, a zatim opetpogledaouretrovizor.Kimnuojekaodaželireći:Hajde.Zaporniporuku.

Započelaje.Trinaestnaprijed.I.Trinaestnatrag,jedannaprijed,trinaestnatrag.M-A-M,Imam.Šestnaprijed.D.Trinaest naprijed, četrnaest naprijed, devet naprijed, pet natrag, devet

naprijed.I-J-E-T-E,dijete.Imamdijete.Reacher jekimnuoiuzeourukumaluplišanuživotinju izutoranaplods

instrumentima kao da želi reći:Razumijem. Pliš je bio slijepljen od sasušenesline. Cijela je igračka bila iskrivljena od ugrizamalih usta.Vratio je igračkunatrag.OčiKarenDelfuensonapunilesusesuzamaiokrenulajeglavu.

ReachersenagnuoipotapšaoAlanaKingaporamenu.Kingsepromeškoljio,probudioiuspraviotesezagledaopredsebe,trepćući

izijevajući.»Štoje?«pitaoje.»Pokazivačsegorivaspustio«,rekaojeReacher.»Recimikaddastanem.«

Zamjenik koji je pretraživao iza trgovine vratio se i rekaoGoodmanu da nijepronašaokrvavuodjećuninoževeukantamazasmeće.SorensonjeopetpozvalaglavnogforenzičaraizMazdeirekla:»Moramsaznativišeožrtvi.«

»Ne mogu vam pomoći«, rekao je forenzičar. »Nije imao isprave, aobdukcijaćebititeksutra.«

»Recitemisvojdojam.«»Jasamznanstvenik.Nisambiouškolikadsmoučiliosnovevidovitosti.«»Moglibistemirećisvojestručnepretpostavke.«»Zaštovamsežuri?«»Pritišćumesdvijestrane.«»Tko?«»NajprijeMinistarstvovanjskihposlova,asadCIA.«»Oninisuodvojeni.Ministarstvovanjskihposlovapolitičko jekriloCIA-

e.«»Ami smoFBI.Mi smo dobrimomci ovdje.Ne smijemo si dopustiti da

ispadnemo spori ili nesposobni. Ili nemaštoviti. Zato bih htjela čuti vašedojmove. Ili vaše stručnomišljenje ili što ste već učili naOsnovama čuvanjasvojeguzice.«

»Kakvostručnomišljenje?«»Kolikojeimaogodina?«»Vjerojatnoneštovišeod40«,rekaojeforenzičar.»Državljanstvo?«»VjerojatnojebioAmerikanac.«»Zašto?«»Zbognačinanakojisumupopravljanizubi.Iodjećamuuglavnomizgleda

američki.«»Uglavnom?«»Mislim da mu je košulja strane proizvodnje. Ali donje mu je rublje

američko.Većinaseljudidržidonjegrubljaizzemljesvojegporijekla.«»Zaista?«»Uglavnom.Tojepitanjeudobnosti.Doslovnoimetaforički.Tojeintimno

pitanje.Odjenutistranodonjerubljevelikjekorak.Poputizdajeiliiseljenja.«»Tojeznanost?«»Psihologijajeznanost.«»Odaklejekošulja?«»Teškojereći.Nemaetikete.«»Aliizgledastrano?«

»Zapravo,svajepamučnaodjećadanasstrana.Gotovosvedolaziodnekudiz Azije. Ali kvaliteta, kroj, boja i dezen doimaju se tipičnim za određenotržište.«

»Kojejetotržište?«»Tkanina je tanka, boja je bliža boji bijele kave nego bijeloj, vrhovi

ovratnikadugisuiuski,dezenjegrafički,samoimitiratradicionalnodvobojnotkanje. Rekao bih da je košulja kupljena u Pakistanu ili drugdje na Bliskomistoku.«

A

24.POGLAVLJE

lan King uspravio se u sjedalu i okrenuo se lijevo. Dobro je pogledaopokazivačgoriva.»Mislimdanetrebamogorivojošnekovrijeme«,rekao

je.»Recimikaddođedotričetvrtine.«»Toćebitiuskoro«,rekaojeReacher.»Pokazivačnaglopada.«»Tojezatoštoprebrzovoziš.«»Ništabržeodg.McQueena.«»Moždasekvarispravio.Moždajebiosamoprivremen.«»Ne želimo ostati bez benzina. Ne ovdje. Prilično je pusto. Ne možemo

računati na to da ćemo dobiti pomoć. Svi su policajci na blokadi koju smoprošli.«

»Vozi još pola sata«, rekao je King. »Onda možemo početi razmišljati otomu.«

»Dobro«,odvratiojeReacher.»RecimikakogovoriticijeluminutuneupotrijebivšislovoA.«»Poslije.«»Ne,sada.«»Rekaosamposlije.Štojeutomutakoteškorazumjeti?«»Nevolišdateseprisiljava,Reacheru?«»Neznam.Jošmenitkonijeninaštoprisilio.Akosetoikadadogodi,tićeš

prvisaznativolimlitoiline.«Kingseokrenuoizuriopredsebeutamujošpunuminutu,posvetih,azatimseopetspustiousjedalu,spustiobraduisklopiooči.Reacherjepogledaouretrovizor.McQueenjeidalječvrstospavao.Delfuensojejošbilabudna.

Iopetjetreptala.Naprijed trinaest, natrag trinaest, naprijed jedan, naprijed četrnaest, natrag

četiri.I-M-A-J-U,Imaju.Natrag deset, natrag osam, natrag četiri, natrag jedan, naprijed četrnaest,

naprijeddevet.O-R-U-Ž-J-E,oružje.Imajuoružje.Reacherjekimnuopremaretrovizoruivoziodalje.

Prostor izakoktel-baraostao jemiran jošpetminuta.Forenzičar je snimionizfotografija detalja u Mazdi, rabeći snažnu bljeskalicu. Zamagljeno stakloautomobila iznutra je osvijetlio niz bljeskova koji su se izmjenjivali unepravilnim razmacima, poput oluje gledane iz velike daljine ili bitke s drugestrane brda. Goodmanovi zamjenici pretraživali su tlo, no nisu pronašli ništazanimljivo. Sorenson je putemmobitela slala upite za pretraživanje državnih isaveznihbazapodataka,upotrazizakrupnimmuškarcemsnedavnimozljedamalica.Nijepronašlaništa.

Zatim je začulapotmuli zvukV-8motora igumanadrobljenomšljunku iugledalaposkakivanje zrakaprednjih farovaumagli, nakon čega je sa sjeveraprišaotamniosobniautomobil.BiojetoplaviCrownVic,identičanonomekojijevozilaSorenson,istihspecifikacija,sistimantenamanapoklopcuprtljažnika,alisregistracijomizMissourija.Zaustaviosenapristojnojudaljenosti,aiznjegasuizašladvojicamuškaraca.Nosilisutamnaodijela.Stalisuizaotvorenihvrataiboriliseoblačećidebelejaknepunjeneperjem.Zatimsuzatvorilivrataiprišlibliže, odmjeravajući sve u hodu. Primijetili su pa zanemarili zamjenike šerifa,zatimisamogšerifa,aondaiforenzičare,prijenegoštosuzaustavilipogledenaagenticiSorenson.Stalisudvametraodnjeiizvukliiskazniceizdžepova.

Iskaznicejednakenjezinima.FBI.Agent s desne strane rekao je: »Mi smo iz Protuterorističkog odjela za

Srednjizapad,izKansasCityja.«»Nisamvaszvala«,reklajeSorenson.»Dnevnikzaduženjauvašemureduaktiviraojeautomatskoupozorenje.«»Zašto?«»Jerjemjestozločinaosjetljivalokacija.«»Da?Riječjeonapuštenojcrpkizavodu.«»Ne,tojeotvoreninezaštićenbunarkojivodiizravnodonajvećihrezerva

podzemnevodeuSAD-u«.»Presušioje.«

Agent jekimnuo.»Ali samozato što je razinavodepala,pacijevvišenedopiredonje.Presušiobunariline,akoprospeteneštonizcijev,tobidošlodopodzemnih voda. To je neizbježno. Gravitacija bi se pobrinula za to. Kao dakapatetintunaspužvu.«

»Štobitonetkomogaoprosutiunutra?«»Imadostatvarizakojenebismoželjelidadospijudolje.«»Alibilabi tosamokapumoru.Doslovnokapumoru.Doljeimamnogo

vode. Vadili su gotovo deset bilijuna litara svake godine. A najveći kamionicisternenemajuni20.000litara.Tonijeništauusporedbi.«

Agent je kimnuo. »Ali terorizam je po prirodi asimetričan.Doduše, imatepravo.Ni20.000litaraotrovnihkemikalija,ilivirusa,ilibakterija,ilibiločega,ne bimoglo učiniti mnogo štete. Ne u znanstvenom smislu. Ali kako uvjeritijavnostuto?Došlobidomasovnepanike.Ljudibisedaliubijeg.Potpunikaosu većem dijelu SAD-a. A upravo to teroristi žele. Osim toga, to bi omelopoljoprivredunavišegodina.Aovdjeimaivojnihobjekata.«

»Ozbiljniste?Govoriteokemijskomibiološkomratovanju.«»Posvesmoozbiljni.«»Zaštoondacijevnijezatvorena?«»Postojidesettisućatakvihcrpilišta.Radimonajbržeštomožemo.«»Ovojeubojstvo«,reklajeSorenson.»Nevidimterorističkielement.«»Zaista?JesulivaszvaliizMinistarstva?Uvezisažrtvom?«»Jesu.«»ACIA?«»Ioni.«»Znači,ovomorabitivezanosvanjskimposlovima.Nemislitetako?«Sorensonjeuglavičulaglasforenzičara:Rekaobihdajekošuljakupljena

uPakistanuilidrugdjenaBliskomistoku.»Znači,preuzimateslučaj?«pitalaje.Onajsdesnestraneodmahnuojeglavomirekao:»Ne,slučajjeidaljevaš.

Aligledatćemovamprekoramena.Bezprestanka.Doknebudemosigurni.Tonijeništaosobno.Nadamsedavamnećesmetati.«

ReacherječuokakoseMcQueenbudiizanjega.Pogledaojeuretrovizorividiogakakogledakrozprozor,uprazneprometnetrakepokrajautomobila.Zatimje

pogledaoudrugomsmjeru,izaDelfuensopremaizlazusautoceste.Prošlisupokrajznakazaizlaz.Azatimipokrajtriplaveploče,jednajebila

prazna.Bilojegorivaismještaja,alineirestorana.Naobzorunijebiloodsjajasvjetla koji bi poticao putnike da skrenu. Bio je to varljivi izlaz, smatrao jeReacher.Čekaloihje20iličaktridesetkilometaravožnjepomračnimseoskimcestama, a onda bi to što su tražili pronašli zatvoreno kad bi napokon stiglionamo.

»Skreniovdje«,rekaojeMcQueen.»Što?«pitaojeReacher.»Izađisautocesteovdje.«»Siguransi?Izgledapriličnomrtvo.«»Samotiskreni.«Reacher je pogledao sa strane premaAlanuKingu.McQueen je to vidio.

»Negledajga«,rekaoje.»Onnijeglavni.Jasam.Ikažemtidaskrenešovdje.«

D

25.POGLAVLJE

vojicaagenatazaborbuprotivterorizmaizKansasCityjanisugledaliprekoramena agenticeSorenson.Nedoslovno.Samo su stajali uz nju, ponekad

pojedansasvakestrane,ponekaduuskomkolegijalnomtrokutu.Predstavilisuse kaoRobertDawson iAndrewMitchell, jednakog ranga i obojica s više odpetnaestgodinaiskustva.DawsonjebiomalovišiodMitchella,aMitchellmalokrupnijiodDawsona.Aliosimtogabilisuslični.Svijetlekose,ružičastoglica,uranimčetrdesetimgodinama,ispodzimskihjaknaodjeveniutamnoplavaodijelai bijele košulje s plavim kravatama. Nijedan od njih nije se doimao osobitoumornoilipodstresom,štojeSorensonsmatraladojmljivim,sobziromnadobanoćiivažnostnjihovazadatka.

Nonijedanodnjihnijeimaoprijedlogaštobitrebalapoduzetiuistrazi.Dotada je istraga zapravo već zapela, a Sorenson je toga bila prilično svjesna.PočiniteljisubilinegdjeistočnoodDesMoinesa,aKarenDelfuensobilajevećmrtvailićeuskorobiti,štojeznačilodajejednadesetogodišnjadjevojčicabilabezmajkeilićeuskorobiti.

Daljnjinapredakslučajaovisitćeosrećiiforenzici,anjegovoćerazrješenjebitisporoinesigurno.

Nećebitizanaslovnice.Nećezauzimatisredišnjemjestoniučijemživotopisu.»MislimdabismotrebaliobavijestitiChicago«,reklajeSorenson.»IliMilwaukee,Madison, Indianapolis,Cincinnati,Louisville«,nadovezao

seDawson.AzatimiMitchell:»IliInterpol.IliNASA-u,možda.Dosadabimoglibiti

bilogdjeupoznatomesvemiru.«»Slobodnoreciteakoimatekakvuideju,agenteMitchell.«»Neshvaćajtetoosobno«,rekaojeDawson.Zatimsenizodmaloprijeopetponovio:tihiradV-8motora,zvukgumana

drobljenom šljunku, poskakivanje svjetala u izmaglici i još je jedan osobniautomobil došao do njih. Bio je to još jedanFord Crown Victoria, još jedan

vladinautomobil,nonijebioidentičanautomobiluagenticeSorensoniliagenataDawsonaiMitchella.Modeljebioisti,aliantenenapoklopcuprtljažnikabilesudrukčije. Također, bio je svijetle, a ne tamne boje i imao je službene državnetablice.

Zaustaviosedesetmetaraodnjihivozačjeizašao.Nosiojepamučnehlače,pulover i kaput. Počeo im je prilaziti, promatrajući oko sebe dok je hodao,ignorirajući zamjenike, Goodmana i forenzičare, krenuvši izravno premaSorenson,DawsonuiMitchellu.Izblizajeizgledaopoputosobekojabiseboljeosjećala u skupom odijelu s prslukom, ali primio je panični poziv usred noći,zgrabioonoštomujeprvodošlopodruku,poputbankarakojegjeprobudiostaripaszavijajućipokrajvrata.

Zaustaviosedvametraodnjihiizvukaoiskaznicuizdžepa.Drukčijuiskaznicu.Ministarstvovanjskihposlova.NaiskaznicijepisaloLesterL.Lester,ml.Fotografijajeprikazivalanjegovo

lice ispod uredno počešljane kose i iznad besprijekornog ovratnika košulje zakojubiseSorensonmoglakladitidajeizBrooksBrothersa.

Pitalaje:»Štomoguučinitizavas,g.Lester?«Mitchelljepitao:»JelivamidrugoimetakođerLester?«ČovjekpoimenuLesterpogledaogaje.Rekaoje:»Zapravoijest.«»Izvrsno«,odvratiojeMitchell.»Kakovammogupomoći?«opetjepitalaSorenson.»Došaosampromatrati«,rekaojeLester.»Jervamježrtvabilapoznata?«»Nemeniosobno.«»AlipoznataMinistarstvuvanjskihposlova?«»Unačeluda.«»Tkojeonbio?«»Nesmijemvamtoreći.«»Ondaseokrenite ivratiteseonamoodaklestedošli.Jerovdjenimalone

pomažete.«»Moramostati«,rekaojeLester.

»Imatelimobitel?«pitalajeSorenson.»Da,imam.«»Ondagauzmite,nazovitenekogaizatražitedopuštenjedamikažeteono

štotrebamznati.«Lesternijepokazivaonamjerudatoučini.Mitchelljepitao:»JesulivašiprijateljiizCIA-etakođerovdje?«Lestersevrlonaglašenoipomnoosvrnuookosebe.»Nevidimnikogadrugog«,rekaoje.»Avi?«»Možda se skrivaju u sjeni«, odvratio jeMitchell. »U tomu su dobri, zar

ne?«Lester nije odgovorio. U tom je trenutku zazvonio mobitel agentice

Sorenson.Običanelektroničkizvuk.Javilaseislušala.Reklaje:»Dobro,hvalavam, gospodine.« Prekinula je vezu, a zatim pogledala izravno u Lestera inasmiješilase.»Sigurnostevrlobrzovoziliovamo«,reklaje.

»Sigurno?«ponoviojeLester.Sorenson je kimnula. »Zvao je moj nadređeni. Rekao mi je da stižete.

Glasine se brzo šire, ali ne dovoljno brzo, čini se. Rekaomi je da vasmoguočekivatiunarednihdesetakminuta.«

»Prometnijebiogust«,rekaojeLester.»Nadređenimijerekaoitkojeubijeni.«Lesternijeodgovorio.Dawsonjujepitao:»Okomuje,dakle,riječ?«»Ozaposlenikuveleposlanstva.«»Jednomeodnaših?«»Da.«»Znači,diplomat?«»Nekakavataše.«»Viši?«»Nisamsteklatajdojam.Alivjerojatnonijeniniži.Sudećipotonuglasa.«»Kolikojeimaogodina?«»Četrdesetidvije.«»Jelibiovažan?«

»Nadređenimitonijerekao.«Mitchell se ubacio. »Ako je nadređeni agent budan usred noći i zove

mobitelom,ubijenijebiovažan.Nebisterekli?«Dawsonjepitao:»Gdjejebionadužnosti?Ukojojregiji?Kakvejeovlasti

imao?«»Nadređeni ni to nije rekao.Mislim da ni njemu nisu rekli. To bimoglo

značitidajeradionanekomosjetljivommjestuiimaoosjetljivzadatak.«KošuljakupljenauPakistanuilidrugdjenaBliskomistoku.»Zaštojebioovdje?«pitaojedaljeDawson.»Neznam.«DawsonjepogledaoLesteraipostavioistopitanje.»Neznamzaštojebioovdje«,rekaojeLester.»Zaista?«»Da,zaista.Zatosamovdje.Jerneznamo.«PetmetaradaljezazvoniojemobitelšerifaGoodmana,prigušenunjegovu

džepu, ali ipak glasan u tišini noći. Sve četvero ljudi u improviziranomkruguokrenulosepremanjemu.Goodmansejavioislušao,azatimpogledaoagenticuSorensonigotovoinstinktivnokrenuopremanjoj.Prekinuojevezukadajebiotrimetraodnje,aprogovoriojetekkadajedošaonamanjeoddva.

»Zvali su iz centrale«, rekao je. »Očevidac je nestao. Onaj s kojim sterazgovaralivečeras.Nijestigaokući.«

Kratak razgovor sMcQueenom potrošio je dosta vremena i udaljenosti, pa jeReacherskrenuopriličnonaglo.Zatim jemoraosnažnokočitiprijezavoja.Natrenutak je pomislio da bi mogao udariti Alana Kinga u grlo. Bio je priličnostabilan u sjedalu, desnom se nogom čvrsto upirući o pedalu kočnice, dok jelijevom čvrsto držao upravljač. King se probudio zbog naglog skretanja ikočenja.Postojalajevjerojatnostdaćesenjegovogrlonaćinapravommjestuupravometrenutku.

AliMcQueenjeidaljepredstavljaoproblem,čakipritridesetkilometaranasat.UteorijiReacherjemogaopronaćiručicuinaglogurnutisjedalounatragtega udariti njime, možda i zamahnuti laktom prema njemu, ali smetao bi munaslonzaglavu.Abila je tu iusputnaštetakoja je samočekaladasedogodi,odmahpokrajnjega,nastražnjemsjedalu.

Majka,odvojenaodsvogadjeteta.PolametradesnoodMcQueena.Aonjevjerojatnobiodešnjak.Većinaje.Imajuoružje.Stoga jeReachersamonastaviodalje,slijedećizavojdoskretanjanausku

dvosmjernu cestu. S druge strane uske ceste bili su ponovljeni znakovi zabenzinskupostajuimotel.Naobasustrelicepokazivaledesno.

AlanKingjezijevnuoirekao:»Skrenutćemoovamo?«»Ovo je mjesto jednako dobro kao i bilo koje drugo«, odvratio je Don

McQueen.»Zašto?«pitaojeReacher.»Zagorivo«,odgovorio jeMcQueen.»Zaštodrugo?Skrenidesno.Slijedi

znak.«

R

26.POGLAVLJE

eacherjeskrenuodesnoislijedioznak.Cestajebilauskaimračna.Iposveravna,kaoimnogedrugeuIowi.Okolnikrajoliknijebiovidljiv,nodoimao

se ravnim. Uspavana zimska polja s obje strane, sve dokle je um naslućivao.Ispred njih nije bilo ničega. Samo tama.A ondaMissouri, vjerojatno, udaljen150kilometara.Moždanajprijerijeka.DesMoines,pomisliojeReacher.Učiojezemljopis u školi. Rijeka zvana Des Moines utjecala je u moćni MississippitristotinjakkilometarajužnoodgradazvanogDesMoines.

Rekaoje:»Momci,ovojeobičnotraćenjevremena.Vozitćemosetridesetkilometara do benzinske postaje koja je zatvorena prije nego što je izumljenbezolovnibenzin.«

»Naautocestijebioznak«,rekaojeMcQueen.»Tomoraneštoznačiti.«»Značidajeondjebilapostajakadsteišliuosnovnuškolu.Litrabenzinaza

manjeoddesetcenta.IkutijaLuckyStrikeazatrideset.«»Siguransamdaažurirajuteznakove.«»Punistepovjerenja.«»Bašinisam«,rekaojeMcQueen.Reacher je vozio dalje. Cesta je bila neravna i puna rupa. Automobil je

poskakivaoiljuljaose.Nijebiousvomprirodnomelementukaovozilo.NitijetobioReacherkaovozač.Ijednomeidrugomeišlojeboljenaautocesti.

»Kakotijeglava?«pitaojeMcQueen.»Glava mi je dobro«, odgovorio je Reacher. »Razbijen mi je nos, a ne

glava.«»TrebašjošjedanAspirini«»Većsamrazgovaraootomesg.Kingom.Doksitispavao.«»Odlučiojetrpjetibolove«,ubacioseKing.»Činisedamujesilnostalodo

Karenineosobnezalihe.«»Aspirinsenedajenarecept«,rekaojeMcQueen.»Možegakupiti jošna

benzinskojpostaji.Iliparacetamoliliibuprofen.«»Ilipijavice«,odvratiojeReacher.»Moždaihpronađemopodhrpomstarih

rezervnihdijelova.Nakonštoobijemolokotkojisunavratapostajestaviliprijetridesetgodina.«

»Samonastavidalje«,rekaojeMcQueen.»Budistrpljiv.«Reacherjevoziodalje,polakonajugponeravnojcesti,inakontrikilometra

pokazalosedaonnijeimaopravo,aMcQueenjest.Ugledalisuslabižutiodsjajunoćnojmaglidalekoispredsebe,naobzoru,poputsvjetionikakojijebivaosvesvjetlijikakosumusepribližavali inaposljetkuse razotkriokaoneonskiznakposve nove Shellove benzinske postaje, jarke bijele i žute boje, poputfatamorgane ili letećeg tanjura na komadiću zemlje oduzete okolnom poljukukuruza. Postaja je imala dvije moderne crpke, prostor za mijenjanje ulja itrgovinurasvijetljenutakojarkodasevjerojatnovidjelaizsvemira.

Ibilajeotvorena.»Trebaosiimatipovjerenjaumene«,rekaojeMcQueen.Reacherjeusporioiskrenuonapostaju.Odabraojecrpkudaljeodtrgovine,

abližecestiizaustaviose.Prebaciojemjenjačupoložajzaparkiranjeiugasiomotor. Izvukao jeključ,opušteno,gotovorefleksno,kaostvarnavike, iubaciogaudžep.

AlanKinggajevidiokakojetoučinio,alinijerekaoništa.»Istokaoiprije?«rekaojeReacher.»Jaćukupitikavu,avibenzin?«»Meniodgovara«,rekaojeMcQueen.Reacher je otvorio vrata i izašao. Uspravio se, protegnuo i nagnuo leđa

unatrag,azatimzaobišaocrpkuikrenuopremajarkimsvjetlima.Vidiojekakomomakzakasomzuriunjega,unjegovolice.Zbograzbijenognosa.Tojeočitoprivlačilo svačiju pozornost. Momak je imao najviše 20 godina i izgledao jepospanoiusporeno.

Reacher jezastaoprijenegošto jeušaoiosvrnuose.AlanKingubacio jekreditnukarticuipripremaosenatočitigorivo.McQueenjejošbionastražnjemsjedalu.Delfuensojejošsjedilapokrajnjega.

Reacher je ušao u trgovinu. Momak za blagajnom podigao je pogled ikimnuo,opreznogapozdravljajući.Reacher jepričekaoda sevratazatvorezanjim,aondarekao:»Imatelitelefonskugovornicu?«

Momak je trepnuo i otvorio usta, a zatim ih opet zatvorio, poput zlatneribice.

»Tonije teškopitanje«, rekao jeReacher.»Jednostavno ‘da’ ili ‘ne’bit će

dovoljno.«»Da«,rekaojemomak.»Imamojavnugovornicu.«»Gdjeje?«»PokrajWC-a«,rekaojemomak.»AgdjejeWC?«Momakjepokazaopalcem.»Straga«,rekaoje.Reacherjepogledaoudrugomesmjeru,krozprozor.VrataDonaMcQueenabilasuotvorena.Alionjejošbiouautomobilu.Samojesjedioondje,gledajućipredsebe.IReacher se okrenuonaprijed i ugledaovrata na stražnjemzidu trgovine.

Nanjimasubilenacrtanedvijestiliziranefigure.Jednajebilausuknji,adrugauhlačama.Otišaojedovrataiotvorioih.Izavratabiojemalihodniksjošdvojavrata.Najednimajebiocrtežfigureuhlačama,anadrugojfigureusuknji.Nastolu između njih bio je telefonski aparat, sjajan i nov, okružen kružnimprozirnimštitnikom.

Reacher jeopetpogledaonatrag.King je točiogorivo.McQueen jesjediopostrancenasjedalu.Objesumunogebileizvanautomobila.Stopalasumubilanatlu.Alitojebilosve.Ispružiojenoge.Zbogudobnosti.Nijesekretao.

Baremjošnije.ReacherjeprovjerioženskiWC.Nijeimaoprozora.Nidrugiizlaz.ProvjeriojeimuškiWC.Nionnijeimaoprozora,nidrugiizlaz.Izvukaoje

nekoliko papirnatih ručnika iz kutije, otišao do vrata i nagurao ručnike udovratak tako da vrata ostanu otvorena nekoliko centimetara.Malo manje oddesetcentimetaraponjegovojprocjeni.Reachersevratiodotelefonaiprovjeriokakavimapogled.Krozotvorjevidiouskidjelićtrgovine.Iuskidjelićprednjihvrata.Nemnogo,alividjetćekadaseotvore.

Nadaose.DigaojeslušalicuinazvaoHitnuslužbu.Gotovo trenutačno netko se javio i pitao: »Koja je vaša trenutačna

lokacija?«Reacherjerekao:»DajtemiFBI.«»Gospodine,kojajevašalokacija?«

»Netratitevrijeme.«»Trebatelivatrogasce,policijuiliHitnupomoć?«»TrebamFBI.«»DobilisteHitnuslužbu.«»Iod12.rujna2001.imateizravnutipkuzaFBI.«»Kakostetoznali?«»Samonagađam.Pritisnitetipkuitoodmah.«Reacherjezuriokrozuskiprocijepuvratima.Ništasenijedogađalo.Jošne.

Zvukseizslušalicepromijenio.Najprijetišina,azatimnovizvukbiranja.Aondanoviglas.Rekaoje:»OvdjeFBI.Okakvomsehitnomslučajuradi?«Reacher je rekao: »Imam informacije, vjerojatno za vaš ured u Omahi u

Nebraski.«»Okakvojseinformacijiradi?«»Samomespojite,odmah.«»Gospodine,kakovamjeime?«Reacherjeznaosveočasnicimananoćnomdežurstvu.Tijekomsvojevojne

služberazgovaraojestisućamanjih.Moglisubitiuusponuistogaambiciozniili u padu i stoga nesigurni.Znao je što kod njih pali, a što ne. Iz iskustva jenaučionajboljipsihološkipristup.

Rekaoje:»Spojimeodmahilićešostatibezposla.«Stanka.Zatimtišina.Paopettonbiranja.Aondasusevanjskavrataotvorila.Reacherjezačuoglasnošištanjezrakai

vidiokakodiobijelogokviravrataprolazikrozuskinjemuvidljivprostor.Natrenutakjeugledaoirameuplavojkošulji.Ičuobrzkoraknapločicama.

Spustiojeslušalicu.Napravio je korak naprijed, jednom rukom izvukao papirnate ručnike iz

dovratka, adrugomotvoriovratapabacio ručnike iza sebe i našao se licemulicesDonomMcQueenom.

R

27.POGLAVLJE

eacheriMcQueenbezriječisuzaobišlijedandrugoga,kakotoljudiobičnoradenavratimaWC-a.McQueen jeušao,aReacher jeotišaodostrojaza

kavu, golemog i složenog uređaja, posve novog i blještavog od kroma ialuminija,vjerojatnotalijanskog.Ilifrancuskog.Europskogsigurno.ČinilosedaposebnomeljezrncakavezasvakušalicupajeMcQueenizašaoizWC-aprijenegoštojeposljednjašalicabilagotova.TojebilodobrojerjeMcQueenviše-manjemoraoodnijetidviješalicedoautomobilaštojeznačilodaćemurukebitipune, anaoružani ljudi sazauzetim rukamabili sumnogoboljiodnaoružanihljudisaslobodnimrukama,smatraojeReacher.

Reacherjeodniodrugedviješalicekave.Crne,bezšećera.JednuzasebeijednuzaKarenDelfuenso.AlanKingjošjebioizvanautomobila.Automobiljejošbiopokrajcrpke.Reacherjevidiodasuutočilisamopetnaestlitara.

»Daljećujavoziti,g.Reacher«,rekaojeKing.»Zbilja?«odvratiojeReacher.»Jošnisamodvoziosvojih500kilometara.«»Promjenaplana.Idemodomotela,prespavati.«»MisliosamdaželiteuChicago.«»Rekaosamdaseplanpromijenio.Štoutomunerazumiješ?«»Vašaodluka«,rekaojeReacher.»Upravotako«,rekaojeKing.»Trebamključauta.«Planiranje u sve četiri dimenzije. Reacher je bio s vozačeve strane

automobila,aKing iMcQueenbili susa suvozačeve.Delfuenso je još sjedila.Njezinasuvratabilaširomotvorena.Glava joj jebilanekolikocentimetaraodKingove desne ruke. Kingu i McQueenu bio bi dovoljan djelić sekunde daispustesvoješalicekave.Jošdjelićsekundedaizvukuoružje.Reacherbimogaobaciti svoju kavu poput vrele granate prema jednome, ali ne prema obojici.Mogaobioptrčatiokoprednjegdijelaautomobilailiskliznutiprekonjega,alinedovoljnobrzo.

Nijeimaoizgleda.Zakoniprostoraivremena.

OstavioješalicunakrovuChevroletaiizvukaoključizdžepa.Ispružiojeruku.Dođiponjega.AliKingnijebionajvećabudalanasvijetu.Rekaoje:»Samogaspustina

sjedalo.Odmahdolazim.«DonMcQueensjeo jesprijeda.Bio jeokrenutulijevo,poputbrižneosobe

kojaprovjeravahoće li se svinjegoviprijatelji udobno smjestiti.No tajmu jepoložaj ostavio desnu ruku slobodnom i blizu desnog džepa na hlačama,odnosnodesnogkrajapojasa.

Kingjejošbiokodotvorazapunjenjegoriva,ainjegovajedesnarukabilaslobodnateidaljesamonekolikocentimetaraodglaveKarenDelfuenso.

Zakoniprostoraivremena.Reacherjesjeoizavozača,nagnuosenaprijedispustioključnasjedalo.McQueenmusenasmiješio.King je izvana zatvorio vrata Karen Delfuenso, a zatim je zaobišao

automobil sa stražnje strane i zatvorioReacherova vrata.Uzeo je ključ, sjeo ipomaknuosjedalopetnaestakcentimetaranaprijed.Pokrenuojemotor,polakosevrationacestuinastaviovozitidaljeutamu,najug,daljeodautoceste,premaobećanommotelu.

Operaternahitnoj linijiFBI-aslušaojeprekinutipozivuOmahu.Čuojekakotelefon zvoni. Čuo je i spuštanje slušalice. Bio je početnik, zato je i bio narutinskojnoćnojdužnosti.Alibiojesposobanpočetnik,zatosugaizsredišnjicepostavilinavažnomjesto.Biojesposobanjerjebiopametan.

Dovoljnopametandaprijaviovakvošto.Nazvao je ured u Omahi i porazgovarao s dežurnim agentom. Pitao je:

»Događaliseneštokadvasnoćas?«AgentuNebraskizijevnuojeirekao:»Više-manje.Netkojeubijennožemu

potpunojzabiti.Nezvučiosobitovažno,aliiznekograzloganadređenaagenticajeotišlaonamo,aCIAiMinistarstvovanjskihposlovanjuškajuuokolo.Postavilismoivišeblokadanaautocesti.«

»Onda biste trebali znati da sam vam proslijedio poziv, ali pozivatelj jespustioslušalicuprijenegoštostesejavili.«

»Odaklejezvao?«

»Premabrojupozivatelja i telefonskoj tvrtki, riječ je o benzinskoj postaji,takođerusredničega,jugoistočnoodDesMoinesauIowi.«

»Jelirekaoime?«»Nije, ali bio jemuškarac i žurilomu se. Zvučao je kao da je prehlađen,

začepljenognosa.Glasmujebiovrlonazalan.«»Jelirekaoštoželi?«»Ne točno. Samo je rekao da ima informacije, vjerojatno za vaš ured u

OmahiuNebraski.«»Vjerojatno?«»Upotrijebiojebašturiječ.«AgentuNebraskirekaoje:»Dobro,hvala«,ispustioslušalicu.Mračna cesta u Iowi vodila je još dvanaest kilometara dok na nekom

pustomemjestunije izašla napoprečnu cestu.S lijeva je bilo beskrajnopolje,kao i sdesna, ali isprednjih jebilopoljedvostruke širine.Morali su skrenuti.Znakjepokazivaolijevopremamotelu.Nakonjošdvanaestkilometaradošlisudopustograskrižjasaznakomistrelicomkoja jepokazivaladesno.AlanKingvoziojedalje,slijedećigolemušahovnicupoljoprivrednihpovršinaIowe.Pokrajnjega je sjedio Don McQueen, napola okrenut, naslonjen na prozor, budan ipozoran. Iza McQueena je Karen Delfuenso zurila pred sebe. Nije htjela nipogledatiReachera.Doimalaserazočarano.

Reacherjesjediomirnoidisaodubokoisporo,čekajući.

DežurniagentuNebraskinakomadjepapirazapisaoriječimuškipozivatelj,užurbi, prehlađen, nazalnog glasa, benzinska postaja, jugoistočno od DesMoinesa, Iowa, a zatim pregledao popis brojeva za brzi poziv na svojojtelefonskojkonzoli.ZastaojenaSorenson,J.mobitel.

Razmisliojenatrenutak.Zatimjepritisnuotipkuzapozivanje.Zaslučajdajeriječonečemuvažnome.

U tom je trenutku Julia Sorenson razgovarala sa šerifom Goodmanom onestalom očevicu. Čovjek je živio sa ženom s kojom nije bio u braku, naunajmljenoj farmi petnaestak kilometara sjeverozapadno od mjesta zločina.Mogaojestićiizsamojednogsmjera,nonije,ausputnisupronašlininjeganinjegov kamionet. Nije bio ni u jednoj gostionici ili baru u Gradu Grijeha, a

Goodmanovigazamjenicinisupronašliupravomgradu.Uto je agentici Sorenson zazvoniomobitel, ona se ispričala i okrenula se

kakobi se javila.Zvao ju je dežurni agent iz uredauOmahi.Samo je napolaslušala njegov uvod. Sve su službe čuvara zakona dobivalemnogo prekinutihpoziva. Djeca, šaljivci, pijanci, pogrešni pozivi. Sve je to bio dio posla. Nopočela je obraćati pozornost kad je dežurni spomenuo otkud je poziv stigao.Zbogvlastitogporažavajućegzaključkadokojegjedošlaprije:počiniteljisubilinegdjeistočnoodDesMoinesa.

»Možešliponoviti?«pitalaje.Agentjerekao:»Zvaojesbenzinskepostaje,usredničega,jugoistočnood

DesMoinesauIowi.«»Sigurnismouto?«»Brojpozivateljaitelefonskakompanijapotvrdilisuto.«»Tkojeuputiopoziv?«»Nijerekaoime,alioperaterkažedajeriječomuškarcu.«»Jošnešto?«»Biojeužurbiiglasmujezvučaonazalno.«»Nazalno?«»Kaodajeprehlađenizačepljenmujenos.«»Imajulisnimku?«»Izvornogpoziva?Sigurnoimaju.«»Nekamijepošaljue-poštom.Inazovitubenzinskupostaju.Provjeriimaju

linadzornekamere.Akonemaju,nekatiblagajnikispričasveštosedogodiloidatiopisesvegaisvakoga.«

Dežurnijeagentrekao:»MoratenazvatiCIA-u.«»Negovorimištotrebamučiniti«,odvratilajeSorenson.»Stalnomezovu.Tražeizvješćaostanju.«»Negovoriimništa«,reklajeSorenson.»Jošne.«Zatim je prekinula poziv, okrenula se, pogledalaGoodmanau oči i rekla:

»Žaomije,šerife,alimoramuIowu.«

K

28.POGLAVLJE

adjeGoodmanodSorensončuopričuuosnovnimcrtama,rekaoje:»Štojesmojimnestalimočevicem?«»Možetesesamisnaćistimostataknoći«,reklajeSorenson.»Alinebrinite

se.Uskoroćetedobitiiprevelikupomoć.Čimšefovisutradođunaposao,menećemaknutisaslučaja,avaszatrpatiagentima.Imatćete ih tolikodaćetenekemoćipostavitinaregulacijuprometa.Moćićetesaznatitkobacažvakaćugumunapločnik.«

»Vašsenadređenivećumiješao,ajošnistesmijenjeni.«»Jošnijerazgovaraosasvojimšefovima.Nemožetoučinitiusrednoći.Ali

hoće. I pritomćegledati samokakozaštititi sebe.Kladimsedaveć sadapišeizvješćekojećedoizlaskaSuncabitiusvimrelevantnimpretincimae-pošte,auposljednjemćeodjeljkupreporučitidamesepovučesaslučaja idasepošaljunajboljiagentiizWashingtona.Možetesekladitiuto.«

»Zarvamnevjeruje?«»Vjeruje mi, ali ovaj se slučaj doima gadno. Sigurno ga ne želi ni blizu

svojegureda.Važnomujeostavljatidobardojam.«»ZaštoondaideteuIowu?«»Jerjetrenutačnoovoidaljemojslučaj.«»Zaistamislitedasutooni?«»Lokacijaodgovara.Upravobiondjebilisada.«»Tojenajobičnijenagađanje.«»Tko bi drugi zvao FBI-ev ured u Omahi s područja istočno od Des

Moinesa?«»Zašto bi uopće zvali? I to s telefonske govornice kojoj jemoguće ući u

trag?«»Možda nekoga grize savjest. Vjerojatno vozača. Rekli su da je glas bio

nazalan.Tobimoglobitizbograzbijenognosa,anezbogprehlade.Moždanijemogaopronaćiništaosimjavnegovornice.«

»Alispustiojeslušalicu.«

Sorensonjekimnula.»Predomisliose.Itosedogađa.«»ŠtoskćeriKarenDelfuenso?«pitaojeGoodman.»Vićetejojmoratireći.Ionakobistemorali.Ovojevašokrugionajejedna

odvašihljudi.«»Kaddajojkažem?«»Kadseprobudi.«»Toćebititeško.«»Nikadnijelako.«»BjeguncićeodavnootićidokvistigneteujugoistočnuIowu.Tojedaleko

odavde.«»Moguvozitibržeodnjih.Nemavišeblokadanacestiinemoramsebrinuti

zaograničenje.«»Svejedno.«»Kakobilo,boljemi jenegodaostanemovdje ine radimništa«, rekla je

Sorenson.

Sorenson se javila Dawsonu i Mitchellu te im rekla što će učiniti. Nije imponudila da idu s njom. Očekivala je da će je slijediti u svome automobilu.Mislilajedaćevažniprotuterorističkiagentiuživatiujurnjavi.Noodgovorilisudaćeostatigdjejesu,udivljiniNebraske.Blizuranjivetočke.ReklisudauIowiništanepredstavljarazlogzabrigu.Nijetouvredazatulijepudržavu,reklisu.Onajednostavnonijeprioritetnametaterorista.

»Moždaimjeondjebaza«,reklajeSorenson.»Ilisklonište.«»Ozbiljniste?«pitaojeMitchell.»Zapravoinisam.«Dawsonjekimnuo.»NazvatćemoSt.Louis.Tehnički je jugoistočnaIowa

njihovaodgovornost.Akobudepotrebno,onićereagirati.«Sorenson se nije obratila Lesteru L. Lesteru,ml. izMinistarstva vanjskih

poslova.Jednostavnogajeignorirala.Goodmanjujeodvezaodostarecrpkezavodu gdje je sjela u svoj automobil i, slijedeći GPS uređaj, odjurila premaautocesti ne spuštajući brzinu ispod 150 km/h.Uključila je rotirajuće svjetlo istavilamobitelnapunjenje.

Varljiv izlaz, opet je pomislio Reacher. Mračne seoske ceste i mjesta koja

pronađeš zatvorena kada napokon stigneš do njih. Prevario se u vezi sbenzinskom postajom, ali to nije činilo postojanje motela ništa vjerojatnijim.Kadjebilariječo istinitostioglašavanja, ishodjebiooko50:50.Nasvojimjeputovanjima vidio brojne napuštene motele. Amerika ih je bila puna. Bili supoput malih vremenskih kapsula, zauvijek zaustavljeni u prošlom razdoblju.Ponekad obični, ponekad ekstravagantnog dizajna, ali uvijek su svjedočili osporomitužnompropadanjuenergijeiambicijenjihovihvlasnika,kaoitomudajeukusklijenataotišaodalje.Tjedanubungalovupokrajjezeravišenikomunijebio dovoljan. Sada su svi išli na krstarenja ili uLasVegas ili naDjevičanskeOtoke. Reacher je vidio izloge putničkih agencija. Znao je kamo ljudi idu naodmor.Znao je ikamone idu.Nijevidio razlogazaštobimoteluzabiti Ioweuopćeimaoposlauzadnjihtridesetgodina.

A to je bilo šteta jer bi noćno zaustavljanje otvorilo cijeli jedan svijetmogućnosti.

Kingjeskretaolijevopadesno,paopetlijevopadesno,uvijeknajuginaistok, slijedećipravokutneoblikepoljau tami.Prešli supedesetkilometaraodpostaje. Na svakom ih je skretanju znak za motel pozivao da nastave dalje,svojom malom strelicom istodobno čvrstom i prevrtljivom, obećavajućom ibeznadnom.McQueennije izgledaozabrinuto.Bio jebudan ipozoran,nopunsamopouzdanja.Vjerovaojeznakovima.

I pokazalo se da je imao pravo.Nakon kilometra i pol pokazalo se da seReacherprevarioidrugiputtevečeri.Vidiojeodsjajumagli,dalekonaprijed,slijeva,koji sezatimrastvoriouzasebne točkenarančastogsvjetla.Pokazaloseda su to slabe električne žarulje postavljene u visini koljena na zidu niske iizdužene zgrade motela. Dizajn je bio standardan. Zidovi su bili prekrivenitamnosmeđimdrvom.Nasjevernomkrajunalazilosepredvorjesrecepcijom,aisprednjega jebionadsvođeni trijemsautomatomzagaziranapića.Zgradasenastavljala na jug, a prozori i vrata izmjenjivali su se u pravilnom ritmu zaukupnodvanaestsoba.Pokrajsvakihvratabilasudvabijelavrtnastolca.Niskasvjetlanaziduosvjetljavalasupločnikkojisepružaocijelomduljinomzgrade.Ispreddvijesusobebiliparkiraniautomobili.Jedanjebiostariosobniautomobils jasnim znakovima korozije po rubovima, a drugi golemi novi kamionet ubojama proizvođača motocikla. Uz zid recepcije bio je parkiran i trećiautomobil.Uvoznistrojimvratima,nemnogovećiodvozilazagolf.Vjerojatnojepripadaorecepcionaru.

Alan King usporio jeChevrolet, zaustavio ga pet metara od skretanja za

moteliostaviogaupraznomhodu.Pomnojeodmjeriomotel,sjednognadrugikraj,irekao:»Jelidovoljnodobar?«

»Meniodgovara«,rekaojeDonMcQueen.King nije tražiomišljenjeKarenDelfuenso.Nije bilo velike demokratske

rasprave u troje. Samo je nastavio dalje, skrenuo s dalje strane nadstrešnice izaustavioseispodnjeokrenutpremasjeveru,takodasusobebileizanjih.Bilojetonezgodnojerćesenakonprijavemoratiokrenutiivratiti,alineizbježnojerseuSAD-uvozidesnomstranomikružnimsetokomvoziusmjerusuprotnomodkazaljkenasatu.

Upredvorjujegorjelonoćnosvjetlo.Reacherjevidiorecepcijuizatvorenavrataizanjekojasusigurnovodilauured.Recepcionarjevjerojatnobioondjeispavaonastolcu.Napulturecepcijebilajevazascvijećem,vjerojatnolažnim.

AlanKingjerekao:»Reacheru,hoćešlipitatiimajulipraznihsoba?«Reacherjerekao:»Očitoimajusoba.Imadvanaestvrataidvaautomobila.«»Hoćešlinasondaprijaviti?«Reacherjerekao:»Nisamnajboljičovjekzato.«»Zaštonisi?«Reacher jepomislio:Zato štone želim izaći iz auta.Ne sada. Jer višene

kontroliramključ.Norekaoje:»Jernemamkreditnukarticu.«»Zaista?«»Niisprave.Osimstareputovnice.Isteklajeprijemnogogodina,anekimse

ljudimatonesviđa.«»Sigurnoimašvozačkudozvolu.«»Nemam.«»Aliupravosivozio.«»Nemojrećipoliciji.«»Vožnjabezvozačkedozvolejekažnjivodjelo.«»Mislimdajesamoprekršaj.«»Jesiliikadaimaovozačku?«»Civilnunisam.«»Jesiliuopćepoložioispit?«

»Možda.Vjerojatno.Uvojsci,pretpostavljam.«»Nesjećašse?«»Sjećamsedasamučiovoziti.Nesjećamseispitakaotakvog.«McQueenjerekao:»Ićićustobom.Imamkreditnukarticu.«Reacherujetoodgovaralo.Niježelioizaćisamizautomobila,aliniježelio

nidaKingiliMcQueensamibirajusobe.Želiojeimatibaremnekakavutjecajnatotkoćeskimebitiusobi.Otvoriojesvojavrata.McQueenjeotvoriosvoja.Izašli su istodobno, McQueen pet metara od ulaza, a Reacher s druge straneautomobila.McQueenječekao.Reacherjezaobišaoautomobilsprijeda.Zastaoje i pokazao otvorenim dlanom desne ruke:Kreni, ja ću za tobom. Bila je tomjeraopreza,anepristojnost.Niježeliohodatiispredčovjekaspištoljem.Iakonijesmatraodajeuozbiljnojopasnostidaćegaustrijeliti.Netadaineondje.Nedoksurecepcionarinajmanjedvagostamotelamogličutipucanj.

McQueen je krenuo niz ukrasnu stazu od plosnatog kamenja neravnogoblikapovezanogucjelinupoputslagalice.Reachergajeslijedio.McQueenjeotvoriovratapredvorja.Reacher jeprišaovratima,pridržao ih i opetpokazao:Nakontebe.

McQueen je ušao, a Reacher za njime. Pod predvorja bio je presvučenplastikom.Unutrasusenalazilačetiripletenastolcaokoniskogstolića i jedanvišistolskavomutermos-bocamaisloženimpapirnatimčašama.Nazidujebilapolicasutorimazabrošureslokalnimturističkimatrakcijama.Bilajeuglavnomprazna.

Pult recepcije nalazio se uz desni zid. Završavao je dvametra od lijevogzida, pored stola s kavom. Iza vrata ureda dopirao je tihi zvuk TV-a, a ponjihovim se rubovima vidio blagi sjaj svjetla.McQueen se naslonio na pult sdesnestrane,aReachersezaustaviopokrajnjegaslijeve.

»Imalikoga?«doviknuojeMcQueen.Bezodgovora.McQueenjepokucaopopultu.»Imalikoga?«doviknuojeopet.Bezodgovora.»Uslužnedjelatnosti«,rekaojeMcQueen.»Nemaboljihodnjih.«Pokucaojeopet,maloglasnije.»Imalikoga?«poviknuoje,opetmaloglasnije.

Bezodgovora.PogledaojelijevopremaReacheruirekao:»Pokucajmunavrata.«Reacherbisetakoprviputnašaoisprednjegovapištolja,alinijebilonačina

daodbije,anepobudisumnju.Putdovratavodiojeslijevestrane,aReacherjebiolijevo.Jednostavno.Koreografija.Geometrija.Neizbježno.

StogajeReacherzaobišaopult,prošaoizmeđunjegovakrajaistolaskavomiušaouuzakprostorizapulta.Osvrnuosevan,krozprozorpredvorja.Chevroletjejošbioondje,ispodtrijema.Nijesepomaknuo.Nastaviojeraditiupraznomhodu,dokmusekodstražnjegdijelaskupljaooblakbijelihispušnihplinova.

AliMcQueenjeostaviosvojavrataotvorena.Tojebioprviznakupozorenja.Drugijebiozvukpotplatanaplastikomprekrivenompodu.Dvabrzaikratkakoraka.Baškakvabiučiniočovjekkojiseodmaknuoiokrenuoustranu.Treći zvuk upozorenja bio je kratak, ali složen zvuk povlačenja kože i

metalapotkanini.Baškaodanetkoizvlačineštoteškoizdžepa.ReacherseokrenuopremaMcQueenunonijevidioništaosimcijevimalog

pištoljaodnehrđajućegčelikaupereneusvojelice.

P

29.POGLAVLJE

ištolj je bio Smith &Wesson 2213. Najmanji automatski pištolj u širokojponuditvrtkeSmith&Wesson.Cijevduga7,5centimetara,spremniksosam

metaka kalibra .22 LR. Malo, ali ozbiljno oružje. McQueen ga je vrlo brzoizvukao.Silnobrzo.Poputmagičara.Kaodaizvoditrik.Najprijeganijebilo,aondasepojavio.

Samotako.Reacherjeostaovrlomiran.Pištolj jebioudaljengotovotrimetra.IzanjegajebiladugaMcQueenova

ruka, ispružena do kraja imalo podignuta. Stajao je bočno. Glavamu je bilaokrenuta,jednomujeokobilozatvoreno.

Prstmujebiozategnutnaokidaču.Tonijebilodobro.Mecikalibra.22LRjednisuodnajstarijihidalekonajčešći.Svakegodine

od1887.proizvedeihsevišeoddvijemilijardekomada.Srazlogom.Jeftinisu,nestvarajuprevelikubukuinestvarajusnažantrzaj.Iučinkovitisu.Izpuškesubilidobriprotivštakora ivjevericana150metara,protivpasa i lisicana80,aprotivodraslihšakalana50.

Protivljudskeglavesudaljenostiodtrimetrabilibirazarajući.Čakiizpištoljakratkedjevi.Tonijebilodobro.Nimalodobro.Reacher više nije vidioChevrolet.McQueenmu je smetao.A to nije bilo

takološe.BaremDelfuensonećemoratigledatištosedogađa.Atojebilomilosrdno.Aliuvijekvaljagledatinavedrijustranuživota.TojebioReacherovmoto.Naprimjer:postojalasučetiriosnovnanačinazapromašajizpištoljakratke

cijevi. Čak i s udaljenosti od trimetra, čak i kad jemeta bila veličine glave.

Metakjemogaootići:previsoko,prenisko,previšelijevoiliprevišedesno.Najvjerojatnijejebilodaćeotićiprevisoko.Svako se vatreno oružje tržne prema gore kada opali. Akcija i reakcija,

temeljni zakoni fizike. Početnici s automatskim puškama uvijek su mecimaostavljaliokomittragkojijetrajnostremiopremagore.Klasičnapogreška.Oko90%vježbesvodilosena todasecijevzadržidolje.Prigušivači supomagalizbogdodatnetežinenacijevi.

NijebilorazlogavjerovatidajeMcQueenstrijelacpočetnik.Aliakopromaši,promašitćepremagore.Zakonifizike.Četirisusestvaridogodileistodobno:Reacherjeiznenadaineartikulirano

zaurlao, McQueen se trgnuo i napravio korak unatrag, Reacher se pustio daokomitopadnenapodiMcQueenjepovukaookidač.

Ipromašio.Promašiojepremagore,dijelomizatoštoReacherovaglavavišenijebila

gdje i prije. Gravitacija je obavila svoj posao. Reacher je čuo pucanj, tiši odvećinepištolja,aliidaljezaglušujućiuzatvorenojprostoriji,iistodobnoječuokakozidnapregradaeksplodiraiznadiizanjegoveglave,aondajepaonapod.Najprijekoljenima,pakukom,aonda iostatkomtijela,bočno, tese raširiopopoduizapultaizvanvidokruga.Nijeimaoplan.Utomjetrenutkufunkcioniraostrogoponačelukorak-po-korak.Ostaniživividištoćesljedećidjelićsekundedonijeti.Dokjepadaobiojesvjestannejasnenamjeredabacicijelipultgoreivan,naMcQueena,akonijebioprikovanzapod.Ilidasezakotrljaunatragkrozvrataustražnjiuredgdjejemoraobitiprozor,sigurnozatvorenzboghladnoće,nomogaosebacitikroznjega,laktovimapremanaprijed.Porezotineimodricebilesuboljeodmetkauglavu.

Boriseilibježi.Nonijednoodtoganijebilopotrebno.Buka od pucnja dosegla je svoj vrhunac i počela zamirati, a Reacher je

začuo struganje potplata po podu. Rukom je zgrabio rub pulta blizu poda ipovukaoseudesnustranu, jednimsnažnimzamahom.GlavamujeprovirilauprostorizmeđupultaistolaskavomtejeugledaoMcQueenakakoizlijećekrozvrata, juri niz kratku stazu popločanu kamenom i baca se u automobil koji jeodmahodjuriouzcviljenjeidimizguma.

ReacherseuspravionakoljenanavrijemedavidiMcQueenakakozatvara

vrata za sobom, a automobil radi divlji okret za 180 stupnjeva i vraća se nacestu, i juri dalje na jug, naglo ubrzavajući, podignutog prednjeg i spuštenogstražnjeg kraja dok su se kotači vrtjeli kao ludi, djelomično proklizavajući idimeći se i dalje. Posljednje što jeReacher vidio od automobila bio je kratakbijeli bljesak kroz stražnje staklo. Blijedo lice Karen Delfuenso koje seprestravljenoosvrće,širomotvorenihusta.

Reacherjeostaonakoljenima.Opetjenastupilatišina.Bijeli prah gipsa polako je padao po njemu, kao da nema težinu, poput

sitnog pudera, i hvatao se za njegova ramena i kosu. Dim koji se podigao izgumaostaojelebdjetiunoćnomezrakuispodnadstrešniceipolakosekotrljaonaprijed, slijedeći putanju polukružnog okretanja, poput opisa, objašnjenja ilidokaza,azatimjeupotpunostinestao,kaodaganijenibilo.

Potom su se vrata ureda odškrinula i kroz njih je provirio nizak debeličovjek.Osvrnuoseokosebeirekao:

»Samodaznate,većsampozvaopolicijuzbogvas.«

***

Julia Sorenson čula je zvuk mobitela povrh buke motora svog jurećegautomobila. Uzela ga je i u pretincu e-pošte pronašla poruku sa zvučnimprivitkom koju je poslao operater na hitnoj liniji u Washingtonu. Stalak zamobitelbiojepovezansaudiosustavomuautomobilu.BiojetodiostandardneFordoveopremeiništaposebno,alibilojepriličnoglasnoi jasno.Pojačalaje,pritisnula tipkuza reprodukciju i začulakratkusnimkuodsamo15sekunda, sdvaglasa,jednimusjedištuFBI-a,adrugimnavodnouIowi.

-OvdjeFBI.Okakvomsehitnomslučajuradi?-Imaminformacije,vjerojatnozavašureduOmahiuNebraski.-Okakvojseinformacijiradi?-Samomespojite,odmah.-Gospodine,kakovamjeime?Zatimkratkapauza,samotrenutak,aonda:Spojimeodmahilićešostatibez

posla.Nakon toga još jedna kratka pauza, zatim potpuna tišina, a onda zvuk

slobodnelinije.

Azatimvišeništa.Poslušalajujeopet,usredotočivšisenapozivatelja,anenaoperatera.-Imaminformacije,vjerojatnozavašureduOmahiuNebraski.-Samomespojite,odmah.-Spojimeodmahilićešostatibezposla.Šest sekunda, dvadeset i dvije riječi. Izgovorene užurbano, ali također s

nekimneobičnimstrpljenjem.Vrlonazalnaintonacija,punazvukovadisanjaiupotpunosti u skladu sa slomljenim nosom. Svako M težilo je prema B.Informacijejezvučalokaoinforbacije,aOmahakaoObaha.

Opetjeposlušalasnimku,dodatnoseusredotočivši.-VjerojatnozavašureduOmahiuNebraski.-Ilićešostatibezposla.Neobičnakombinacijahitnjeistrpljivostiznačilajedajenavikaoupućivati

važneoperativnepoziveiliizdavatinekuvrstuuputa.Znaojedačakipozorniiinteligentni slušatelji trebaju neko vrijeme da obrade informacije. Ali nije biosamo poslovni čovjek. Čak i važni direktori navikli na transakcije milijunadolara telefonom zvučali bi uplašeno da nazovu hitnu liniju FBI-a usred noći.Ovajječovjekzvučaokaodamujetorutina.VašuredznačilojedanijebiouFBI-u,baremnetrenutačno,alisečinilodaznakakostvarifunkcioniraju,aidase na neki način smatra njima ravnim ili dijelom istog svijeta.Vaš ured,mojured.

Vjerojatnojebilozanimljivo.Bilojeodmjereno,promišljenoiinteligentno.KaodajezapravobiopotpunosigurandatrebaureduOmahi,aliniježeliosvepokvariti pretpostavkomkoja bi se poslije ipakmoglapokazati pogrešnom. Ilikaodaježeliooperaterapretvoritiunekuvrstupartneraipustitigadaondonesenekidiokrajnjeodluke,akakobisvepodmazaoiubrzao.

Njezin joj je instinkt opet rekao: to je bio čovjek navikao na upućivanjevažnihoperativnihpoziva.Imaojesnažnebirokratskeinstinkte.

Na primjer: ili ćeš ostati bez posla. A prije toga vrlo kratka stanka darazmisli.Biojetočovjekkojijetočnoznaoštotrebareći.Kojijevećimaoposlasdežurnimčasnicima.Kojijenekoćmoždaibiodežurničasnik.

Zaštojeondavozioautomobilsdvojicomubojicaiotetomženom?Zaštojeuputiopoziv,azatimgapreranoprekinuo?Pitanja jenisuodvelanikamo jer joj jeu tome trenutkuzazvoniomobitel.

Običan elektronički zvuk treštao je višestruko pojačan iz prednjih i bočnihzvučnika te iz subwoofera u prtljažniku. Malo je stišala i pritisnulaPrihvati.ZvaojujedežurničasnikizuredauOmahi.Onajkojisenijejavionavrijeme.

Rekaoje:»Imamzavaspozivodnadređenog.«Sorensonjeusporilana130km/h.Bacilajepoglednacestuispredsebe,a

zatimiuretrovizore.Reklaje:»Spojiga.«Začulo se škljocanje, glasno i pretjerano kroz hi-fi sustav.A onda je glas

rekao:»Sorenson?«Sorensonjeodgovorila:»Da,gospodine.«Njezinnadređeni.Njezinnadzornik.Njezinšef.PreživaosePerry.Imaoje

55 godina i cijeli je život bio u FBI-u. Bio je ambiciozan. Ime mu je biloAnthony. Zvali su ga Tony, a iza leđa Stony, odnosno Kameni, jer je imaokamenosrce.

Rekaoje:»ZvaosambenzinskupostajuuIowi.«»Zaista,gospodine?«»Budansam.Mogubaremučinitineštokorisno.«»Štostesaznali?«»Nemajunadzornekamere.«»Ali?«»Noćniseblagajnikdoimapriličnopametnim.Ispričaojesuvislupriču.«»Kakvu?«»Auto je bio tamnoplaviChevyImpala.Nije vidio registraciju.U autu su

bilečetiriosobe.Trimuškarca i jednažena. Jedan jemuškarac isprvaostaosaženomu autu, a drugi je točio gorivo. Prva zanimljivost - platio je kreditnomkarticomzakojusmoutvrdilidajelažna.«

»JelipovezanaskarticomkojomjeplaćenonaaerodromuuDenveru?«»Mislimodanije.Izvorjegotovosigurnodrugi.Drugajezanimljivostdasu

utočilisamopetnaestlitarabenzina.Blagajnikujetobiločudno.Prosječnoljudiondjetočeoko50litara,osimakouzimajugorivozakosilicuzatravu.«

»Znači,ilisusamodjelomičnonapunilispremnik,štojeznačilodasublizuodredišta,ilisuganapunilidokraja,štoznačidasusevećzaustavljali.«

»Provjeravamo je li ista kartica korištena i drugdje večeras. Još nemarezultata.Kakobilo,tijekomtočenjagorivatrećiječovjeksamušaoutrgovinu

napostaji,čekaodasevratazatvore,azatimpitaozajavnugovornicu.«»Tojebiovozač,gospodine?«»Da.Momakga jeopisaokaogolemogčovjekasvježerazbijenognosana

kojemjošimaskorenekrvi.Priznajedagaseisprvamalobojao.Izgledaojekaoizfilmastrave.Poputdivljaka.Odjećamujebilaprljava,akosaneuredna.Nogovoriojenormalnoinaposljetkusepokazaopristojnim.Momakgajeuputionatelefonkojisenalaziizavrata,kodWC-a,pamomakzapravoneznajeličovjekzvaos telefonailinije.Ondajeonajkoji jedotadbiouautuušaoutrgovinuikrenuopremaWC-u.Tipizfilmastraveutojeizašaoikupiokavuzasve,aonajdrugi je izašao iz WC-a, pa su zajedno otišli. Auto se normalnom brzinomodvezaonajug.«

»Kakvajebilaatmosfera?Jelineštobiloneobično?«»Ništa takvo. Bila je sredina noći, pa su svi izgledali pomalo umorno i

zbunjeno,alinijebilogrubihriječiniočitenapetosti.Nisusedoimaliniužurbi,kolikosamshvatio.«

»Jesteliposlušalisnimkushitnelinije?«»Jesam.Poslalisujeimenikaditebi,naravno.«»Jelivamseištaisticalounjoj?«»Riječvjerojatno.Tonemasmisla.Akojejedanodnjih,znagdjejezločin

počinjen.U tombislučajusamorekaoda ima informacijezaureduOmahi,uNebraski.«

»Mislitedanijejedanodnjih?«»Mislim da je snagator niskog ranga. Vozi i donosi kavu. Ne zna

pojedinosti.«Glupost, Kameni, pomislila je Sorenson. Ne zvuči mi kao da je niskog

ranga.Zvučipametnijeodtebe.Reklaje:»Hvalavam.Tojevrlokorisno.«»Javljajse«,odvratiojenjezinnadređeniiprekinuovezu.Sorensonjevozilarazmišljajućijoškilometar-dva,aondajeopetubrzalana

150 km/h i vratila se snimci. Opet je pojačala audiosustav i preslušala cijeluporuku.

Samomespojite,odmah.Prva je rečenica bila razumna, strpljiva jer je objašnjavao. Imam

informacije, vjerojatno za vaš ured uOmahi uNebraski.Bila je to neka vrsta

uvoda,gotovopripreme.Alinijedobioželjenerezultate.Operaternahitnojlinijinije odmah reagirao. Pa je krupni postao nestrpljiv. Samome spojite, odmah.Užurbano, zadihano, frustrirano. U glasu mu se čulo malo čuđenja inerazumijevanja.Naglasiojeposljednjuriječ.Odmah.Pomaloočajnički.Kaodaželireći:Napraviosamprvikorakritualnogplesa,alizaistanemamvremenazadrugiizaistaminijejasnokakotonerazumiješ.

Nijesepredomislio.Krupnijeprekinuovezujermujeponestalovremena.JerjeonajizautomobilakrenuopremaWC-u.

Krupnijebiojedanodnjih,alibiojeizdajnik.

R

30.POGLAVLJE

eacher se odgurnuo dlanom od poda i uspravio se na noge. Okrenuo sepremadebelomčovjekukojijevirioizuredairekao:»Moramposuditivaš

auto.«DebelijezuriouReachera.»Što?«rekaoje.»Tvojauto.Odmah.«»Nislučajno.«Čovjekjeimaotridesetakgodina,biojeproćelav,visokoko

160cm,aširokoko150.NosiojebijelumajicuicrvenipuloverbezrukavasVizrezom. »Rekao sam ti da samveć pozvao policiju«, nastavio je. »Već su naputu.Nepokušavajništaglupo.«

»Štomisliškolikoćetrebatipolicijidastigne?«»Najvišedvijeminute.Većsukrenuli.«»Odakle?«Čovjeknijeodgovorio.»Izuredaokružnogšerifa?«pitaojeReacher.»Noćuseoslanjamonadržavnupoliciju«,odgovorioječovjek.»Oni su svi na blokadi na autocesti. Daleko na zapadu. Bili su pozvani

hitno.Nisuimalivremenapronaćizamjene.Rekaobihdaćeimtrebatinajmanjedvasata,anenajvišedvijeminute.Akouopćedođu.Ovdjenitkonijepoginuo.«

»Ispaljenjemetak.«»Atojeloše?«»Naravnodajest.«»Znači,onisulošimomci.Jersuonipucali.Apucalisunamene,znači,ja

samdobarmomak.«»Ilijošgoriodnjih.«»Tonijevažno«,odvratiojeReacher.»Akosamdobarmomak,pomoćićeš

mi jer si namojoj strani.Ako sam još gori od njih, pomoći ćešmi jerme sebojiš.Pomoćićešmikakobilo.Stogaskratipričuidajmiključeve.«

»Totinećepomoći.«»Zaštoneće?«»Jerseštitim.«»Odčega?«»Odljudipoputtebe.«»Kako?«»Uautunemagoriva.«»Morabitigoriva,dobenzinskepostajeimapedesetkilometara.«»Imaoko pet litara.Dovoljno za šezdesetak kilometara.A u ovomekraju

šezdesetkilometaranećeteodvestinikamo.«»Ozbiljansi?«»Tojenajboljazaštitaodkrađe.Boljaodalarma,boljaododašiljača,bolja

odskupebrave.«»Priličnosipametan«,rekaojeReacher.»Ilisiposvelud.Jednoodtoga.A

gostiumotelu?Tkosu?Moždabihmogaoposuditionajkamionet.«Debelijesamorekao:»Madaj,čovječe.«AliReachernijeinzistirao.Samojeostaostajati,poražen.Zbogbrojeva.Ito

zbogbrojeva četiri, tri i dva.Prošle su gotovo četiriminute.King iMcQueenuskoroćestićidosljedećegkrižanja.Toćeimponudititrismjeraukojimamogunastaviti.UslučajudajeriječoT-križanju,imatćesamodvijemogućnosti.Iowajepoputšahovnice.Poljoprivrednarešetka.Bitivišeodduljinejednogpoljaizabjegunca značilo je suočiti se s naglo rastućomvjerojatnošću da ćeš pogrešnoskrenuti.ReacherjevidiodajeomjerpravihkrižanjaiTkrižanjaoko3naprema2,idasuuprosjekuudaljenaoko12kilometara.Petlitaragorivauautomobiludebelog recepcionara moglo bi trajati oko jedan sat. Nakon jednog bi satavjerojatnostdajenapravomputuporaslana1:650.

Beznadno.Vrijemeigeometrija.

Opet se začuo zvuk dolaska e-pošte. Pronašla je još jednu zvučnu datoteku,snimkupozivaHitnojslužbiuIowi.BiojetopozivkojijeoperaterproslijediohitnojlinijiFBI-a.

-Gospodine,kojajevašalokacija?-DajtemiFBI.

-Gospodine,kojajevašalokacija?-Netrativrijeme.-Trebatelivatrogasce,policijuiliHitnupomoć?-TrebamFBI.-DobilisteHitnuslužbu.-Iod12.rujna2001.imateizravnutipkuzaFBI.-Kakotoznate?-Samonagađam.Pritisnitipkuitoodmah.Isti nazalan glas. Ista odmjerena hitnost. Bez panike, ali i bez mnogo

strpljenja. Ista upućenost. Iako operateri Hitne službe nisu dobili mogućnostizravnogpovezivanjasFBI-em12.rujna2001.Funkcijasepočelauvodititjedanposlije.Alikrupnijeunačeluimaopravo.Poznavaojestanjestvari.

Alikako?Opet je preslušala snimku, ali kad je stigla do Trebam FBI opet joj je

zazvoniomobitel.Jošjedanpoziv.Običnielektroničkizvukvišestrukopojačankrozzvučnike.OpetjujezvaodežurničasnikizuredauOmahi.Rekaoje:»Neznamznačilitoišta,alidržavnapolicijaIowekažedasuprimilipozivzboghicaispaljenogupredvorjumotelaoko50kilometarajugoistočnoodonebenzinskepostaje.«

DebeliserecepcionarnervoznošetkaoizapultadokjeReacherproučavaorupuodmetka u zidu. Nalazila se točno iznad vrata ureda, dvadesetak centimetaralijevo od sredine, blizu stropa, tri-četiri centimetra ispod ukrasne profilacije.Činiloseda jezrnopogodiloblizučavla ilivijka.Udar je izbiokružnikomadgipsa,veličinetanjurićašalicezakavu,anazidujeostaoplitakkrater.Usredinikraterabilajerupakojajeodgovaralakalibru.22,jasnaiprecizna,maloužaodolovke.

ReacherseodmaknuoistaonamjestogdjejestajaoMcQueen.Okrenuosebočno. Savio je noge u koljenima i spustio se petnaestak centimetara, doMcQueenovevisine.Podigao je ruku, izravnao je ipokazaokažiprstompremarupi.

Zatvoriojejednooko.Odmahnuojeglavom.Bio je to težak promašaj, po njegovu mišljenju. Promašio bi čak i da se

Reachernijebacionapod.Promašiobi čak i da seReacher ispružionaprste.Promašiobičakidajeskočiouzrak.Moždabiokrznuokošarkašavisokog220cm,aliReacheranebipogodioniukomeslučaju.

Akopromaši,promašitćepremagore.Civilisubilinevjerojatnološistrijelciakoseuzmeuobzirkolikiihjebroj

bioopsjednutoružjem.Reacher se uspravio, okrenuo se recepcionaru i rekao: »Trebam vaš

telefon.«

J

31.POGLAVLJE

uliaSorensonnekoliko jeminutavozilaneometano,azatim joj je imobitelopetzazvonio,glasno,krozzvučnike.DežurniizOmahe.Rekaoje:»Ovovam

jesretnanoć.Mislim.«»Kakoto?«»Zoveonajističovjek.«»Snazalnimglasom?«»Da,upravosad.Uživo.«»Gdjeje?«»NatelefonuskojegsumaloprijezvaliHitnuslužbu.«»Pucnjavaupredvorjumotela?«»Upravotako.«»GdjesupolicajciizIowe?«»Daleko.Blokadenaautocestiizbacilesuihiztakta.«»Dobro.Spojimesnjime.«»Sigurniste?Kamenićehtjetirazgovaratisnjime.«»Slučaj je moj«, rekla je Sorenson. »Spoji me. Poslije ću sve riješiti s

Kamenim.«Čula je škljocanje i šum,azatimnovuakustikuprostora.Soba,nevelika.

Tvrde površine.Vjerojatno ured.Laminirani stolovi,metalni ormarići.Čula jenazalniglas.Rekaoje:»Halo?«

Onajerekla:»OvdjeposebnaagenticaFBI-aJuliaSorenson.Kakovamjeime,gospodine?«

Reachersenasloniolaktomnalaminiranipultrecepcijeinaslonioslušalicunarame.Rekaoje:»Nećuvamrećisvojeime.Baremnejoš.Najprijemoramorazgovarati.«

AgenticaSorensonreklaje:»Očemu?«Bila je porijeklom izMinnesote, pomislio je Reacher. Zvučala je pomalo

skandinavski, kao i njezino prezime. I doimala se poslovno.Nije tratila riječi.

Bilajeizravnaisažeta.»Moramznatiukakvojsamsituaciji«,rekaojeReacher.»JeliKarenDelfuensojošživa?«pitalajeSorenson.»Kolikoznam,jest.«»Ondabismotrebalirazmotritinjezinusituaciju.«»Toiradim«,odvratiojeReacher.»Zatovasipitam.Hoćetelimeusporiti

ilimipomoći?«»Sčime?«»Dajepronađem.«»Višenistesnjom?«»Nisam.Pucalisunameneiodvezlise.Delfuensojejošuautu.«»Tkostevi?«»Nećuvamrećisvojeime.«»Ne,moramznatikakosteumiješaniusveto.«»Nisamumiješan.«»Vidjelisuvaskakovoziteauto.«»Zamolilisumedavozim.«»Znači,vistenjihovvozač?«»Nikadaihprijenisamvidio.«»Štotoznači?Visteimpotpunistranac?Slučajniprolaznik?Samosustalii

zamolilivasdavozitenjihovauto?«»Autostopiraosam.Pokupilisume.«»Gdje?«»UNebraski.«»Izamolilisuvasdavoziteauto?Jelitouobičajeno?«»Pomomiskustvunije.«Sorensonnijeodgovorila.

Reacher je nastavio: »Mislim da su očekivali blokade na cesti i trebali suparavan.Pretpostavljalisudaćeteposlatitjeralicuzatrojeljudi,pasuhtjelidaihbudečetverouautu.Ihtjelisudavozinetkodrugi.Netkokogaćepolicajciprvividjeti.Mojrazbijeninosbio jebonus.Kladimsedaste takavopisdobili.Tiprazbijenognosa.«

»Gorila.«

»Što?«»Gorilarazbijenognosa.Znamdatonijelijepo.«»Nije lijepo prema gorili«, rekao je Reacher. »Kako bilo, bio sam im

koristan.Aliondasusišlisautoceste.Paimvišenisambiopotreban.«»Pasupucalinavas?Jesteliozlijeđeni?«»Rekaosamdasupucalinamene,alineidasumepogodili.«»Znatelikamoidu?«»Nemampojma.«»KakoćeteondapronaćiDelfuenso?«»Smislitćunešto.«»Akoimvinistevišepotrebni,nijeniona.Samonjezinauto.«»Zatojeboljedasepožurimo.«»Jaimamjošjedansatvožnje.«»Apolicija?«»Svisuizamene.«»Ionako ih ne bih mogao slijediti«, rekao je Reacher. »Ceste su ovdje

nemoguće.Moratćuovomepristupitiizdrugogsmjera.«»ŠtosteradiliuNebraski?«»Tonijevašabriga.«»Jesteliondjeslomilinos?«»Nesjećamse.«»Naredniksblokaderekaojedastepriznalidastesetukli.«»Zapravoinisam.Rekaosammudabitrebaovidjetimogprotivnika.Toje

bilosve.Samopristojnočavrljanje.«»KažeidastereklidasetonijedogodilouIowi.«»Nemogukomentirationo štovam jeon rekao.Nisambioondje tijekom

vašegrazgovora.«»JelisetodogodilouNebraski?«»Tratitevrijeme.«»Netratim.Vozimnajbržeštomogu.Štodrugotrenutačnomoguučiniti?«»Vozitijošbrže.«

»Kamosteišli?«pitalajeSorenson.»Kada?«odvratiojeReacher.»Kadsuvaspokupili.«»UVirginiju.«»Zašto?«»Tonijevašabriga.«»ŠtoimauVirginiji?«»Mnogo toga. Važna je to država. Dvanaesta najveća u SAD-u po broju

stanovnika.Trinaestapobrutodomaćemproizvodu.Možeteprovjeriti.«»Nisteuvjerljivi.Nepomažetesvojojsituaciji.«»Zaštosamvasondanazvao?«»Moždaseželitenagoditi.«»Neželim.Nijemipotrebnanagodba.MorampomoćiDelfuensoakomogu,

azatimmoramotićiuVirginiju.«»ZaštomoratepomoćiDelfuenso?«»Zaštonebih?Ljudskosambiće.«Sorensonnijeodgovorila.»Štosuuopćeučinilinjihdvojica?«pitaojeReacher.»Mislimdanećurazgovaratisvamaotomu.Jošne.«»Znam da su ukrali auto Karen Delfuenso. Znam da im je odjeća bila

krvava.«»Kakotoznate?Kupilisunovekošuljeipreodjenulise.«»Delfuensomijerekla.«»Razgovaraliste?«»Potajnomijetodojavilatreptanjem.Jednostavnomabecednomšifra.«»Pametnažena.Ihrabra.«»Znam«,rekaojeReacher.»Upozorilamedaimajuoružje.Iznevjeriosam

je.«»Očito.«»Nivisenistebašiskazalistjeralicomzadvojicommuškaraca.«»Moglo bi se pretpostaviti da se BNO za dvojicom muškaraca može

odnositiinavišeljudi.Jednostavnimzaključivanjem.«

»Prometnici ne zaključuju. Ne preuzimaju inicijativu. U devet od desetslučajevatoihdovedeunevolju.«

»KakoseDelfuensodrži?«pitalajeSorenson.»Nezabavljasebašnajbolje«,rekaojeReacher.»Kodkućeječekadijete.«»Znam«,rekaojeReacher.»Reklamije.«»Imatelinekovozilo?«pitalajeSorenson.»Zapravo i nemam«, rekao je Reacher. »Ovdje su dva koja bih mogao

posuditi,aliionakonemasmisla.Dosadabivećmoglibitibilogdje.«»Kakovamjeime?«»Jošne.«»Dobro.Ostanitegdjejeste.Vidimosekadadođem.«»Možda«,odvratiojeReacher.»Amoždaine.«

Vozitijošbrže,rekaojenazalniglas,aSorensonsetrudilatoiučiniti.Ubrzalajenagotovo160km/hiakosepritojbrzinivišenijeosjećalaugodno.Alicestajebila ravna,široka iprazna.Nikada ihprijenisamvidio, rekao je.Autostopiraosam. Je li mu vjerovala? Možda. A možda i nije. Bilo je to vrlo zgodno ipraktičnoobjašnjenje.Zatojebiloipomalosumnjivo.Ustvarnomživotuništanijebilozgodnoipraktično.Najčešćenije.Itkouopćevišeautostopira?Osobitozimi?Zvučaojeobrazovano.Inebašmlado.Nijeseuklapaouuobičajenuslikuautostopera.Statistika.FBI-ujebilavrlokorisna.

I:Pucali su namene. Ali:Promašili su. Ali vrlo dobra sreća ili izuzetnodobragluma.Akona tebepucanesumnjivizločinac, to tidajevjerodostojnost.Moždasusvetounaprijedisplanirali.

Utoseupalilažutažaruljicakojajeukazivaladajegorivoprikraju.Glupo.Ovonjebiodobar trenutakdaostanebezbenzina.Ninajboljemjesto. Iowa jebilaslabonaseljena.Bilojemnogokilometaraizmeđupojedinihizlaza.Svakijepredstavljao pravimali događaj. Skrenula je na sljedećem, bezimenommjestuistočnoodDesMoinesa.Ispredsebejevidjelasvjetlabenzinskepostaje,plavaibijela u izmaglici. Izašla je na dvosmjernu okružnu cestu i vidjela benzinskupostaju samo tridesetmetara južno.Bila je velika. Za kamione, a ne samo zaautomobile. Dio za automobile imao je šest crpki. Bila je tu i mala kućica sblagajnom te odvojeni sanitarni čvor na samom rubu postaje. S druge straneceste bila je izdužena zgrada u obliku štaglja s bijelimnatpisomHrana i piće

cijelidanicijelunoćnakosinikrova.Dokje točilagorivo,opet ječulanazalniglasusvojojglavi:Ionako ihne

bih mogao slijediti. Ceste su ovdje nemoguće. Morat ću ovome pristupiti izdrugog smjera. Sedamnaest riječi. Rezignacija, frustracija i odmah novaodlučnost. Dvaput upotrijebljeno prvo lice jednine. Instinktivna pretpostavkaosobne odgovornosti za sudbinu drugoga. I odlučnost. I znanje. Ona je rekla:MoglobisepretpostavitidaseBNOzadvojicommuškaracamožeodnositinavišeljudi.BNO.Buditenaoprezu.Nijepitaoštotoznači.Većjeznao.Azatimjerekao: Prometnici ne zaključuju. Ne preuzimaju inicijativu. U devet od desetslučajevato ihdovedeunevolju.Bioje tokomentarkoji jeukazivaonadobrozamjećivanje. Kao i: Mislim da su očekivali blokade na cesti i trebali suparavan.Tojebiozaključakdokojegjeionadošla.

Odlučan,odgovoran,nepokolebljiv,upućenidobrozamjećuje.Ivoziojedvojicuubojicauukradenomautomobilu.Sotetomženom.Zaštosamvasondanazvao?Tkoje,dovraga,biotajtip?

R

32.POGLAVLJE

eacherjeizvlačioturističkebrošurespolicesvedoknijepronašaojednusnečim nalik autokarti. Nije to bio vrhunski primjer umijeća izrade

zemljovida, ali bio je najbolje što mu se nudilo. Bio je to, zapravo, rukomnacrtan pravokutnik s Kansas Cityjem u donjem lijevom kutu, St. Louisom udonjemdesnom,DesMoinesomugornjemlijevomiCedarRapidsomugornjemdesnomkutu. Između ta je četiri grada bilomnogo praznog prostora smnogomalihoznakaiopisamjestakojaReacheranisuzanimala.

Zanimaoga je samprazanprostor,osobitonjegovgornjidio.Onajkoji jepripadao Iowi. Trideseta od pedeset država po broju stanovnika, a dvadeset išesta od pedeset po površini. Ali Iowa je imala četvrtinu svih najboljihpoljoprivrednihpovršinauSAD-u,pajezatobilaprvanapopisupoproizvodnjikukuruza i soje te stoke i svinja. To je značilo malu gustoću naseljenosti isusjedeudaljenekilometrima,smnogousamljenihzgradaneodređenenamjenetenedostatkomznatiželjeotomutkoradišto,gdje,kadaikakotezaštouopće.Živiipustidažive.

Dvanajgoramjesta zapotragubila sugustonaseljenigradovi teprostraniseoski krajolik. Reacher je mnogo puta uspio pronaći bjegunce u oba takvaokružja,alibilojeineuspjeha.Takođermnogo.

Debeli recepcionar iza njega rekao je: »Tko će platiti za rupu umojemuzidu?«

»Janeću«,rekaojeReacher.»Netkoćemorati.«»Što si ti? Socijalist?Plati sam. Ili popravi sam.Nije to nuklearna fizika.

Trebatćetidvijeminuteimalogipsa.«»Nijeispravnodanetkosamotakoupadneovamoiučinitakvošto.«»Imamposla«,rekaojeReacher.»Štoradiš?«»Razmišljam.«»Gledašuprazanlistpapira.«

»Imašliboljukartu?«»Tonijebiloispravno.«»Sranjasedogađaju.Prijeđiprekotoga.«»Metakjemogaoproćikrozzidipogoditime.«»Šališse?Pogledajgdjejerupa.«»Ali onaj tko je pucao, nije znao da sam nizak. Nije to mogao znati

unaprijed. Kako bi mogao znati? Bilo je to posve bezobzirno. I posveneodgovorno.«

»Misliš?«»Mogaosambitiranjen.«»Alinisi.Zatosenebrini.«»Mogaosambitiubijen.«»Pogledajgdjejerupa«,rekaojeReacheropet.»Metakbitepromašioida

sistajaonavlastitimramenima.«Utojeuureduzazvoniotelefonirecepcionarseotišaojaviti.Noodmahse

vratio i rekao: »Zove FBI. Trebaju čovjeka sa slomljenim nosom. To si ti,valjda.«

»Uskoro bi mogao biti bilo koji od nas, ako ne prestaneš zanovijetati«,odvratiojeReacher.

Uzeojekartusasobom,došaodostolaijaviosenatelefon.OpetjetobilaženaizSkandinavije.ZapravoizMinnesote.JuliaSorenson.

Reklaje:»Jošsteondje.«»Očito«,odvratiojeReacher.»Zašto?«»Rekaosamvamzašto.Cestesuovdjepoputmilimetarskogpapira.Nema

smislaslijeditinikogatkoimaprednostvećuoddvijeminute.«»Je li važnokojombi točno rutom išli?Krenuli suu smjeru juga.Trebali

bismopretpostavitidaimajunekoodredište.NećeostatiuIowi.«»Neslažemse«,rekaojeReacher.»Zaštone?«»Bližisezora.Gradskiiokružnipolicajcivratitćesenadužnostdosedam

ili osam ujutro.A bjegunci pretpostavljaju da sada već svi znaju broj njihoveregistracije. I da imaju opise i njih i auta. Neće više riskirati. Nemogu si to

dopustiti.Zatoćeseskritinegdjeprijezore.ItonegdjeuIowi.«»MoglibistićidoMissourijaprijezore.«»Neće ni pokušavao. Pretpostavit će da će ih državna policijaMissourija

čekati na samoj granici. Oni to vole raditi. Dobrodošlica i upozorenje. I snopnajnovijihBNO-ausvakomautu.«

»NemoguniostatiuIowi«,reklajeSorenson.»Nemoguostatinigdje.Akopretpostavedasviznajunjihovuregistraciju,pretpostavitćeidaćemojedojavitisvimvlasnicimamotela.«

»Nećeićiumotel.Mislimdaidunaodređenomjesto.Nekonjihovomjesto.Jer nisu nasumce odabrali izlaz s autoceste. Ja nikada ne bih skrenuo ondje.Nitkonormalannebi.Izgledalojepoputbezimenecesteuzabiti.Alionisujedobropoznavali.Znali sukamo idu.Znali suda je benzinskapostaja ondje, aznali su i da je ovaj motel ovdje. Nisumogli znati nijedno ako već nisu biliovdje.«

»Moždaimatepravo.«»Moždainemam.«»Kojejeodtoga?«»Neznam.«»Kritćesecijelidan?«»Jabih.«»Tojerizično.Bilibilakemete.«»Da, lakemete, ali zapravo ne bimnogo riskirali. Sat i pol nakon što su

odjurili odavde moći će biti bilo gdje u kvadratu veličine 13.000 kvadratnihkilometara.Namjeravateićiodvratadovrata,nadajućisenajboljemu?«

»Kakobistetoviučinili?«»Jestelidonijeliodlukuuvezismojomsituacijom?«»Jošnisam.«»Ondamoždanikadanećetesaznatikakobihjatoučinio.«»Tkostevi?«»Samoobičantip«,rekaojeReacher.»Kakavtip?«»Zaštosteopetnazvali?«»Kakobihutvrdilakakavstetip.«

»Ištostedosadzaključili?«»Neznam.«»Jasamnedužniprolaznik.Tojesve.Takavsamtip.«»Svikažudasunedužni.«»Iponekadgovoreistinu.«»Ostanitegdjejeste«,reklajeSorenson.»Stižemzamanjeodjednogsata.«

Sorensonjevoziladalje,brzinomizmeđu150i160km/h.Jednimokomnacestiispredsebe,drugimnakartiGPSuređaja.Približavalasebezimenomskretanju.Ishvaćalaještojetipsnazalnimglasommislio.Nitkonormalannebituskrenuo.Krajolik ispred nje izgledao je beskrajnomračan i prazan. Nije bilo nikakvihsvjetala,ničegaštobiseisticaloilipobuđivalozanimanje.

Znalisukamoidu.Aondajojjetelefonopetzazvonio.BiojetoPerry,njezinnadređeni.Njezin

šef,Kameni.Rekaoje:»Saznaosamjošneštooubijenome.«»Sjajno«, rekla je Sorenson. »Onaj iz Ministarstva vanjskih poslova nije

želiorećiniriječi.«»G. Lester? Obratio sam se višoj instanci. Ionako nisu imali što kriti.

Pokazalo se da je ubijeni bio trgovački ataše. Zapravo, prodavač. Sklapao jeposlove.Tojesve,zapravo.Posaomujebiopodmazivatikotačićezaameričkeizvoznike.«

»Gdjejeslužio?«»Nisu mi rekli. Ali izletjelo im je da je govorio arapski. Ostalo zaključi

sama.«»ZaštojebiouNebraski?«»Tonitkonezna.«»Poslovnoiliradizadovoljstva?«»Nijebioposlovno,kolikoznam.Biojenadopustuizmeđudvazadatka.«»ZnatedasudvojicaizprotuterorističkogodjeladošliizKansasCityja?«»Da,čuosam.Tomoždaznačinešto.Amoždaine.Uvijektražerazlogda

izgubeživce.Morajuopravdativelikproračun.«Sorensonnijereklaništa.Perry jenastavio.»Imi imamoproračunkojimoramoopravdati.Čuosam

dasirazgovaralasvozačem.«»Tvrdidajeautostopiraoipokupilisuga«,odgovorilajeSorenson.»Tvrdi

dasugaizbaciliizautaipucalinanjega.Vidjetćusesnjimezajedansat.«»Dobro. Odmah ga uhiti. Zbog umorstva, otmice, krađe auta, prebrze

vožnje,isvegaštotipadnenapamet.Odmahgadovediovamo,ulisičinama.«

Š

33.POGLAVLJE

erifVictorGoodmanučiniojeononajrazumnijeinajopreznije.Odvezaoseod stare crpke za vodu do farme na kojoj je živio očevidac, petnaestak

kilometara sjeverozapadno od grada. Na putu onamo vozio je sporo i obratioposebnupozornost na desni rub ceste. Ponegdje je bilo ledana cesti.Teren jeopćenito bio prilično ravan, ali gledano izbliza, bilo je neravnina i udubina,opasnihnagibaineravnihrubova.Zamjenikkojijepoznavaoočevicarekaojedaseovajodvezao rabljenimkamionetomFordRanger.Bio je previše star da biimao ABS, a ako nije prevozio nikakav teret, stražnji bi dio bio lagan inestabilan. Proklizavanje je bilo moguće, čak i vjerojatno, jer je bilo kasno isigurnosežurio.Zbogproklizavanjaprivećojbrzinimogaojezavršitipetnaestmetara u polju, možda se i prevrnuti ako bi kotači zapeli u jarku ili udubini.Stoga je Goodman uključio reflektor montiran na dovratku i sve dobropregledao,usporavajućidobrzinehodauzavojima,kakobibiosiguran.

Nijepronašaoništa.Kuća u kojoj je očevidac živio bila je skromna. Prije osamdeset godina

moždajebilasredištefarmeod20hektara,uvlasništvujednogčovjeka.Nakondvijeilitriprodajedijelazemljištakorporacijama,sadjeostalasamokućakojusu iznajmljivali ili davali na korištenje radniku. Krov je bio utonuo, a naprozorimajebilomutnostaklo.Kućajebilamračnaimirna.Goodmanjeizašaoizautomobila,došaodovratakućetepočeoudaratiponjimaivikati.

Zatimječekao,atriminuteposlijeraščupanaježenauspavaćicidošladovrata.Nevjenčana supruga.Rekla je da njezin partner još nije došaokući i danijeimaonavikuostajativanicijelunoć.Uvijekbijenazvaokadjeznaodaćekasniti.Nijeimalapojmagdjeje.

Goodmansevratiouautomobiliistomsecestomvratiodocrpkezavodu.Polakoipozorno,cijelimputemsvijetlećireflektoromiovajputpregledavajućidrugirubcesteiprvihpetnaestmetaranisketraveizanjega.

Nonijevidioništa.Ondaseodvezaoiostalimrutama,počevšiodnajvjerojatnije.Njegovokrug

nije bio geografski složen. Središnje je raskrižje stvaralo četiri kvadranta.

Sjeverozapadni, sjeveroistočni, jugoistočni i jugozapadni. Svaki je od njih donekemjerebio ispunjennaseljima.Bilo jemogućeda jeočevidackrenuokućinasumičnomokolnomrutom.Moguće,alinebašvjerojatno.Benzinjebioskupinijebilorazlogaprelazitidodatnekilometre.Nijebilorazlogamislitidaimajošjednu prijateljicu voljnu prihvatiti kasnonoćni posjet. Ali Goodman je biotemeljitčovjek,pajeprovjerio.

No nije pronašao stari Ford Ranger kamionet nigdje u sjeverozapadnomkvadrantu.Niusjeveroistočnom.Niujugozapadnom.

Jugoistočnijekvadrantbionajmanjevjerojatan.Dabistigaoonamo,moraobi krenuti u suprotnom smjeru od svoje kuće.Zašto bi to učinio u takokasnodobanoći?A taj jekvadrantbiogotovo isključivokomercijalan.Sobje stranecestekojajevodilanajugbilesumaletrgovine.Uzcestukojajevodilanaistokbilo je isto. Bile su to sjemenarnice, trgovine odjeće i tekstila, trgovinenamirnica, zalagaonice i trgovine oružjem. Bila je ondje i banka. I apoteka. IzastupništvoproizvođačapoljoprivrednihstrojevaJohnDeere.Svesetetrgovinezatvarajuu17:00 svaki dan. Ispred trgovina subilamanja parkirališta koja sunoćubilaprazna,aizanjihveća,spokojimautomobilom,istarištagljevi,sadapretvoreniuskladišta,čvrstozaključani.

ŠerifGoodmansvejednoihjesveprovjerio.Biojevrlodosljedan.Polakojevozionajug,provjeravajućiuličiceizmeđuzgrada,azatimseokrenuonatragnasjeveriprošaoparkiralištimaizatrgovina,paopetnajug,provjeravajućisprijedadrugu stranu ceste i naposljetku natrag na sjever, preko stražnjih parkirališta slijevestrane.

Nijepronašaoništa.Istojeponovionacestikojajevodilanaistok,svedokraja niza zgrada, pa opet natrag, provjeravajući obje strane ceste, i uličice, iprednjustranutrgovina,istražnjaparkirališta.

Iondjegajepronašao.StariFordRangerkamionet,parkiranizaželjezarijeGusaBantryja.

Reacherjepresavioneadekvatnuautokartuistaviojeustražnjidžep.Pogledaojekrozprozorureda.Idaljejebiomrak.Alizorasebližila.Pogledaojedebelogrecepcionarairekao:»Hoćešlimiiznajmitisobu?«

Recepcionarnijeodgovorio.Reacherjerekao:»Mogutidatinovac,atimenidašključ.Možeštonazvati

običnimvođenjemposla.«

Recepcionar je odgovorio time što je otišao iza pulta i sa zida skinuoobavijest.Biojetokomadpapiraispisannaračunaluilaminiranplastikom.Nanjemu je blijedim slovima u kurzivu bilo ispisano: Uprava pridržava pravoodbitiuslugu.Naplasticijebilokomadićagipsaodrupeuzidu.

»Ja sam dobarmomak u ovoj priči«, rekao je Reacher. »Čuo sime kakorazgovaramtelefonomsasaveznimvlastima.Biojetoprijateljskirazgovor.«

Recepcionarjeodgovorio:»Nemogusipriuštitidodatnenevolje.«»Preživiosisvenevoljenakojećešvjerojatnonaićinoćas.Odsadćesesve

svestinaistragu.Desetagenatamoglobiovdjebiticijelitjedan.Ilivišeoddesetnjih,dužeodtjedna.Kakojetouusporedbistvojimuobičajenimposlovanjemzimi?«

Recepcionarjezastao.Reacherjerekao:»Dobro,ondaćemosviotićinekamodrugdje.«»Četrdesetdolara«,rekaojerecepcionar.»Dvadeset.«»Trideset.«»Ne pretjeruj. FBI ima ured za odgovorno trošenje proračuna. Ako vide

neštoštoimsenesvidi,pozvatćeporeznuslužbu,izzabave.«»Dvadesetipetdolara.«»Dogovoreno«, rekao jeReacher. Zavukao je ruku u drugi stražnji džep i

izvukao hrpu izgužvanih novčanica. Izbrojao je dvadeset i pet dolara. Jednunovčanicuoddeset,dvijeodpetipetodjednogdolara.

Debelijerekao:»Platizacijelitjedanunaprijed.«»Nepretjeruj«,rekaojeReacheropet.»Dobro,zadvijenoći.«Reacherjedodaojošjednudvadeseticuijošpetdolara.Rekaoje:»Uzetću

sobuusredininiza.Neželimsusjedenisjednestrane.«»Zašto?«»Jersamusamljeničkaduša.«Debeli je otvorio ladicu,malo prekapao po njoj i izvukao bakreni ključ s

kožnatimprivjeskomnakojemjesjednestraneizblijedjelomzlatnombojombiotiskanbroj5,anadrugoj,sitnimslovima,uputezapoštu.Rekaoje:»Morašsepotpisati.«

»Zašto?«»TakavjezakonuIowi.«Reacher se potpisao kao Bili Skowron koji je imao statistiku .375 za

Yankeeseufinalu,nekolikotjedanaprijeReacherovarođenja.Recepcionarmujepredaoključ,aReacherjekrenuopremasobi.

***

ŠerifGoodmannazvaojeJulijuSorensonnanjezinmobitel.Rekaojoj jedajepronašaokamionetkojijepripadaoočevicu.

»Imalitragovaprovaleiliborbe?«pitalajeSorenson.»Ne,biojeposvenormalnoparkiran«,rekaojeGoodman.»Izaželjezarije,urednokaoiMazdaizakoktel-bara.«»Zaključan?«»Da, a to je malo neobično ovdje, da budem iskren. Ljudi obično ne

zaključavajuaute.Pogotovoneonestaredvadesetgodina.«»Očevicunemanitraga?«»Ne.Kaodajenestao.«»Jeliublizininekibarilimotel?«»Ništatakvo.Samomaletrgovine.«»Poslatćuforenzičaredapogledajuauto.«»Uskoroćezora.«»Ibolje«,reklajeSorenson.»Dnevnosvjetlouvijekpomaže.«»MisliosamnatodaćesedijeteKarenDelfuensouskoroprobuditi.Imali

novosti?«»Vozačmeopetnazvao. Izbacili suga izauta.Kad jeposljednjiputvidio

Delfuenso,jošjebilaživa.«»Kadjetobilo?«»Prijedovoljnovremenadasetasituacijamoglapromijeniti,bojimse.«»Znači,moratćurećimaloj.«»Samo činjenice. Ne govorite joj ništa više dok ne budemo sigurni. I

nazovite ravnateljanjezine škole.Maladanasnemožeu školu.Moždabi bilo

dobroda i susjedinakćiostanekodkuće,da jojpravidruštvo.Radi li susjedadanju?«

»Priličnosamsigurandaradi.«»Pokušajtedaionaostanekodkuće.KćiKarenDelfuensotrebatćepoznato

lice.«»Gdjestevisad?«»Svesambliže.Vozačmečekaumotelu.«»Zaštobitoučinio?«»Kažedajesamonedužniprolaznik.«»Vjerujetelimu?«»Nisamsigurna.«

Dotad jeSorensonvećprošlaShellovubenzinskupostaju.Skretala jedesnopalijevo,desnopalijevo,stalnonajugiistokkrozprazninuimrak,slijedećimaleplave znakove za motel. Njezin je GPS pokazivao da je motel udaljen 50kilometara.Pretpostavljalajedaćejojtrebatijošpolasata.SeoskecesteuIowiodgovarale su njezinomCrownVicu. Jurila je na ravnim dijelovima, a zatimnaglokočilaioštrosezanosilaprilikomskretanja.KaoisviFBI-eviautomobili,i njezin je imao ovjes policijskog presretača koji je bio bolji od standardnog.NijebašbiozautrkeNASCAR,alimogaojeodraditiposao.Nogumesenisudržale tako dobro. Cviljele su i škripale, glasno prosvjetljujući. Trebat će jojnove.Kamenićebitioduševljen.

Reacher je otključao vrata sobe broj 5, a zatimušao unutra i vidio standardnimotelskiraspored.Širokikrevetslijevestrane,niskiormarićprekoputakreveta,apokraj njegaormar.Straga subilavratakupaonice.Zidovi subili prekrivenilaminatomsuzorkomdrveta,aliprevišenarančastebojedabibiliodprirodnogdrva.Napodujebiosmeđi tapison,aprekrivačnakrevetubio jenapolaputaizmeđutedvijeboje.Sobanijebilatrijumfestetike,tojebilosigurno.Nonijegabilobriga.Nijenamjeravaoostatiunjoj.

Upalio je svjetlo u kupaonici i ostavio vrata napola otvorena. Upalio je inoćnu lampu sa strane dalje od vrata. Navukao je zavjese, no ostavio uskiprocijep.Zatimjeopetizašaonahladnoćuizaključaozasobom.

Prešao jeprekoparkirališta, a zatim iprekocestepanastavionazapad,usmrznutopolje.Petnaestmetarapai trideset.Okrenuosenatragpremamotelu,

čučnuo i boljenamjestio zimsku jaknu.Sobabroj 5 izgledala jebaškaoda jenetkounjoj,samosjediondjeiodmarase.Reacherjeproživiodugitežakživottako što je bio budan i oprezan kada je to bilo potrebno. Nije namjeravaodopustiti Skandinavki da ga uhvati na spavanju. Namjeravao je ostati izvanvidika dok ne bude siguran tko je ona i koga je dovela sa sobom. Ako budeimalabilokakvupodrškuilimoždaspecijalce,onćeotićiivišesenećevratiti.Akodođesama,moždaćejojprićiipredstavitijojse.

Amoždaineće.

G

34.POGLAVLJE

ledaojecestuičekao.Nakon malo manje od pola sata čučanja na hladnoći Reacher je u

daljini lijevoodsebeugledaoodsjaj farova icrveno-plavihrotirajućihsvjetala,poput izvanzemaljskog mjehura koji se kotrlja kroz mirnu izmaglicupraskozorja. Udaljen je oko tri kilometra, pomislio je. Dvije minute, pri tojbrzini. Svjetlo farova probijalo je tamu poskakujući, a rotirajuća su svjetlaslijedila odmah iza njih. Jedan automobil, nizak i širok, užurban i sam. Bezpodrške,bezspecijalaca.

Zasadjedobro.Kako se automobil približavao, svjetla su postajala jača.Kad je prišao na

manjeodkilometra,ReacherjevidiodajetoCrownVictoria.Vladinautomobil.Namanjeodpolakilometravidiojedajetamnoplav.Na200metarashvatiojeda je to isti automobil koji je vidio nekoliko sati prije, kako juri na zapadautocestomizOmahe.Smatraojedamožeprepoznatipojedinačniautomobilpotomukakoležinacestiikrećese,kaodajetootisakprsta.

Gledao je kako naglo koči i skreće pod trijem, u smjeru suprotnom odkazaljkena satu, takoda jeniz sobabio izaautomobila,kao što je toučinio iAlanKing.Vidiojekakosuseuključilasvjetlazavožnjuunatragkadsemjenjačnašaoupoložajuzaparkiranje,azatimjevidioženukakoizlazi.

Pretpostavio je da je to posebna agentica FBI-a Julia Sorenson.Skandinavka. Tako je i izgledala. To je bilo sigurno.Bila je visoka i imala jedugu svijetlu kosu.Nosila je crne cipele, crne hlače i crnu jaknu, a ispod njeplavu košulju. Na trenutak je zastala i izravnala leđa. Zatim se sagnula uautomobil, izvuklacrnužensku torbicu iprebacila jepreko ramena. Izvukla jemalu lisnicu iz džepa. U njoj je vjerojatno držala iskaznicu. Zaobišla jeautomobilsprednjestraneikrenulapremauredu.

Izvuklajepištoljizfutrolenaboku.Reacher je zurio umrak. Nije vidio druga vozila kako dolaze. Bila bi to

razumna taktika. Čak i očita. Najprije mamac, a onda podrška. Ali to se nijedogodilo.

Nejoš.Žena je prešla po popločanoj stazi. Brzo, ali ne trčeći. Otvorila je vrata

predvorjaiušla.

Sorenson je pred sobom vidjela standardno predvorje motela u zabiti, splastičnimpločamanapodu,četirigroznanaslonjačaodpletenogprućaistolomnakojemsubiletermosiceskavomiplastičnečaše.Pultrecepcijebiojevisokdostruka.Sdesnejestranebiospojensazidom,aslijevejebiouskiprolaz.Izapultasubilavrataureda,aiznadnjih,visokonazidu,svježarupaodmetka.

IzavratauredadopiraojetihizvukTV-a,aponjihovimserubovimavidioblagisjajsvjetla.Sorensonjestalanasredprostorijeidoviknula:»Imalikoga?«

Jasno,glasnoipunosamopouzdanja.Vratauredaotvorilasuseikroznjihjeizašaonizakidebeočovjek.Rijetka

kosabilamujeprilijepljenazačelonekakvimsredstvomzaučvršćivanjefrizure.Nosiojecrvenipulover.OčisumuskakutaleizmeđuiskaznicekojujeSorensondržalainjezinogpištolja.Naprijed-natrag,naprijed-natrag.

Sorensonjepitala:»Gdjeječovjekslomljenognosa?«Recepcionarjerekao:»Najprijemezanimatkoćeplatitizaštetunamojemu

zidu.«»Neznamtko«,odvratilajeSorenson.»Jasigurnoneću.«»Nepostojilinekisaveznifondzakompenzacijuštetežrtvama?«»O tomu ćemo razgovarati poslije«, rekla je. »Gdje je čovjek slomljenog

nosa?«»G.Skowron?Usobibroj5.Vrlojenepristojan.Nazvaomesocijalistom.«»Trebamglavniključzasobe.«»Mogaosampoginuti.«»Jestelividjelištosedogodilo?«Recepcionarjeodmahnuoglavom.»Biosamustražnjojsobiiodmaraose.

Čuosampucanjiodmahnazvaopoliciju.Kadsamotvoriovrata,svejevećbilogotovo.«

»Trebamglavniključzasobe«,reklajeSorensonopet.Recepcionar je zavukao ruku u džep i izvukao bakreni ključ na

neoznačenom kolutu. Sorenson je spremila iskaznicu i uzela ključ. »Tko suostaligosti?«pitalaje.

»Došli su u ribolov. U blizini ima jezera. Ali uglavnom piju. Nisu se niprobudilikadjepištoljopalio.«

»Vratite se u ured«, rekla je Sorenson. »Reći ću vam kad je sigurno daizađete.«

Još nije bilo nikakvih aktivnosti s lijeva.Ni svjetala, ni automobila.Nije bilopodrške.Reacher jepomnopromatraopredvorjemotelapacestu,predvorjepacestu, poput suca u tenisu.Vidio je kako je žena izašla kroz vrata na kamenustazu.Jošjedržalapištoljuruci.Nijeustrijeliladebelog.Očitojebilastrpljivaosoba. Prošla je između recepcije i svog automobila, pokraj automata zagaziranesokoveiuputilasedužnizasoba,pločnikomosvijetljenimžaruljamasazida.Pogledavalajevratadokjeprolazila.Jedan,dva,tri,četiri.

Zaustavilasemaloprijesobebroj5.Nakratkojepogledalakrozprocijepuzavjesama.Samojenagnulaglavui

vratilaje.Aondajošjednom,alimnogodulje.Pomnojepregledalasvešto jemoglavidjetiu takouskomizrezusobe.U

dnukrevetanisusevidjelenoge.Ukupaonici je,pomislila je.Reacher jeopetpogledaolijevo.Sasjeveranisudolazilanikakvasvjetla.Nijebilonikakvebukeni kretanja.Pogledao je i desno, tek tolikodabude siguran.Podrška jemogladoći i okolnimputem.Tobi bila dobra taktika.Ali ni s druge stranenije bilosvjetala.Nijebilonikakvebukenikretanja.Ženanijeimalamobiteluruci.Nijeniskimekomuniciralanitijebilokogakoordinirala.Nebijetakodugoostaviliizloženu.

Bilajesama.Bezpodrške,bezspecijalaca.Reacher ju jevidiokakokucanavrata sobebroj5.Vidio jekakočeka, a

zatimopetkuca,glasnije.Vidiojujekakonaslanjauhonavrata.Ustao je ikrenuopremanjojprekosmrznutezemlje.Vidio jekakostavlja

ključ u bravu i okreće ga.Vidio ju je kako ulazi u sobu, podignutog pištolja.Dvadesetsekundaposlijeopetjeizašla.

Stajalajenapločnikupokrajplastičnihstolacaigledalalijevo,padesno,paravnopredsebe.Pištoljjojjejošbiouruci,alibiojespuštenuzbok.Reacherjenastaviodaljeprekosmrznutetrave.Izašaojeizpoljaizakoračionacestu.

Čulagaje.Okrenulasepremanjemu,naslijepopokušavajućilociratiizvorzvuka.

»Bok«,rekaoje.Podigla je pištolj. Držala ga je s dvije ruke, čvrsto se uprijevši nogama.

Vidiojekakogajenaciljala.Onjojsenastaviopribližavatiizmraka.Rekaoje:»Razgovaralismotelefonom.Nisamnaoružan.«

Nijespustilapištolj.Reacher je prešao cestu i ušao na prednje parkiralište motela. Ušao je u

dosegslabogsvjetlasazida.»Stanigdjejesi«,reklaježena.Reacherjestao.Pištolj je bio Glock 17. Crn, pravokutan, potmulog sjaja. Iza njega se

njezinaglavapomaloupitnonagnulaustranu.Pramenkosepaojojjeprekooka.IzgledalajemnogoboljeodDonaMcQueena.Tojebilosigurno.

»Spustisenado«,reklaje.Onjeraširioprste,udaljiorukeodtijelaiokrenuodlanovepremanjoj.»Ne

morašseuzrujavati«,rekaoje.»Naistojsmostrani.«»Pucatću.«»Ne,nećeš.«»Zaštonebih?«Reacher je pogledao lijevo. Rotirajuća svjetla još su radila na njezinom

automobiluispodtrijema.Bljeskalasucrvenoiplavoizsvojihmalihkućištanastražnjojpolici.Daljenizcestubilajesamotama.Udrugomsesmjeruvidjelonovo svjetlo na obzoru. Bilo je vrlo daleko. Nije se kretalo. Nije bila riječ ovozilu.Samoslabnarančastiodsjaj,poputdalekogpožara.

Rekaoje:»Nećešpucatijerneželišpisatiizvješća.«Onanijereklaništa.»A ne bi bilo ni pravedno. Nisam naoružan i ne predstavljam izravnu

prijetnju.Izgubilabiposaoizavršilauzatvoru.«Bezodgovora.»Osim toga, želiš pronaći Karen Delfuenso. A ne znaš opis dvojice

bjegunaca.Ne znaš ni imena koja rabe.Ne znaš sve ono što im se omaklo urazgovoru.Alijaznam.Morašmeostavitinaživotubaremdovoljnodugodameispitaš.«

Nije spustila pištolj. Ali je napravila korak i pomaknula se u lijevo,

neprestanoseokrećućikakobionuvijekbio točno isprednje.Povuklasepet-šestmetarasvedokmuputdovratasobebroj5nijebiopokriven,alineometan.Isprvajemisliodaželidauđeunutra,alijerekla:»Sjedniustolac.«

Krenuojenaprijed.CijevGlockapratilagajecijelimputemsudaljenostiodpet metara. Očito je bila uvjerena u svoje sposobnosti gađanja. McQueen jepromašio s manje od tri metra. Zaustavio se pokraj lijevog plastičnog stolca.Okrenuose,nagnuo,napraviokorakunatragisjeo.

»Naslonise«,reklajeSorenson.»Posveispružinoge,arukepustinekavisesastrane.«

Poslušaoju je inašaoseupoložajuukojemjebiospremanza trenutačnuakciju koliko i djed njegova djeda nakon buđenja iz poslijepodnevnogdrijemanja. Očito je bila pametna žena. Dobra improvizatorica. Stolac je biohladan.Bijelaseplastikaupotpunostizaledila.

Ostalajegdjejebila,alijespustilapištolj.

Nije bio ono što je Sorenson očekivala. Ni najmanje. Nije bio gorila niti jeizgledao poput ubojice iz filma strave. No shvaćala je zašto bi ga netko takoopisao.Započetak,biojegolem.Biojejedanodnajkrupnijihmuškaracakojejevidjela izvan profesionalne lige američkog nogometa. Bio je vrlo visok, vrloširok,dugihrukuidugihnogu.Plastičnijestolacbiostandardneveličine,alipodnjimje izgledaositno.Posvese iskriviopodnjime.Zgloboviprstijugotovosumudosezalido.Vratmujebiodebeo,ašakeveličinetanjura.Odjećamujebilaizgužvanaiprljava.Kosamujebilaslijepljena.Ozljedananjegovulicubilajegrozna.Nosmujebiorazbijeninatekao,amodricaseproširilaispodnjegovihočiju.

Divljak. Ali zapravo i ne. Ispod svega se doimao neobično civiliziranim.Kretaoseodmjereno,mirnoisuzdržano.Govorionajednaknačin,razmišljajućiocijelimodjeljcimaunaprijed,udjelićusekundeizmeđurečenica.Nećešpucatijer ne želiš pisati izvješća. Odmah na samu srž stvari. Bio je upućen i punsamopouzdanja.Pogledmujebiomudariprivlačan,prijateljskiiprazan,iskreniposveciničan.Svakomalopogledbimusemalozamutio,obrvebimusemalopodigle pa spustile, oblik usta stalnomu semijenjao, kao da stalno razmišlja.Kaodamujeizaočijuračunalokojeradipunombrzinom.

Opetjepodiglapištolj.Reklaje:»Žaomije,aliimamzapovijeddavasodmahuhitimiodvedemu

Nebrasku.«

R

35.POGLAVLJE

iječikojejeizgovorilaSorensonostalesuvisjetiuhladnomenoćnomzraku.Imam zapovijed da vas odmah uhitim i odvezem u Nebrasku. Krupni je

zastaonatrenutak,aondasenasmiješio.Pristojno,velikodušno,kaodasepravidamujesmiješanvickojiječuomnogoputa.Rekaoje:»Sretnostime.«

Nije se pomaknuo. Samo je ostao sjediti na klimavom stolcu, naslonjen,ispruženihnoguirukukojesuvisjelesastrane.

»Ozbiljnasam«,reklajeSorenson.»Bilisuneuredni,zarne?«rekaojeon.»Tkoto?«pitalaje.»Dvojicabjegunaca.Slutimdastepronašlimnogoforenzičkihtragova.«»Tkostevi?«»Mislim, krađa auta zajedno s vozačem uvijek je znak očaja, zar ne?Ne

možete se osloniti na to.Možda ne bude prometa.Možda pokupite pogrešnuosobuidobijetemetakuglavu.«

»Štoželitereći?«»Reklisumisvoja imena.Mislimdasutobilanjihovapravaimena.Nisu

zvučala poput smišljenih lažnih imena.Mislimdanisuni bila. Jer ništa drugokodnjihnedoimasepripremljeno.«

»Kojasuvamimenarekli?«»AlanKingiDonMcQueen.«»KingiMcQueen?Tozvučiposveizmišljeno.«»Upravo tako. Da su zaista bila izmišljena, odabrali bi bolja. Nije im

smetaloštoimznampravaimena.Nisamtrebaopreživjeti.«»Štoželitereći?«pitalajeSorensonopet.»OnajkojisepredstaviokaoAlanKingrekaojedaimabratakojijebiou

vojsci.ImemujePeterKing.Tobimogaobitidobarpočetak.«»Zašto?«»Daimuđeteutrag.«

»Tkostevi?«pitalajeSorensonjošjednom.»Pričajtemiosvomešefu.«»Zaštobih?«»Ambiciozan je, zar ne? Želi da ga njegovi šefovi tapšaju po ramenima.

Misli da će uhićenje prije izlaska Sunca izgledati dobro.Možda ima i pravo.Moglobiizgledatidobro.Alifleksibilnostbibilamnogoboljataktika.«

»Pregovaratesamnom?«»Samo kažem da nema smisla juriti natrag u Nebrasku kad je Karen

Delfuensoposljednjiputviđenakakojeodvozeusuprotnomesmjeru.Vašćešefnaposljetku to shvatiti. Odgođena zadovoljština dobra je stvar. To je izgradilosrednjuklasu.«

»Tehničkiseopireteuhićenju.Davassadaustrijelim,bilobiopravdano.«»Hajdeonda.Zarmislitedaželimživjetivječno?«Nijeodgovorila.Rekaoje:»Rećićuvamsvojeime.«»Već znam vaše ime«, odvratila je. »Potpisali ste se u motelsku knjigu

gostiju.PrezivateseSkowron.«On je rekao: »Vidite, to je uvjerljivo lažno ime. Povjerovali ste u njega.

Moose Skowron imao je statistiku .309 za Yankeese u sezoni 1960. i .375 udoigravanju.«

»ZapravoseneprezivateSkowron?«»Teško.Nebihmogaobacatiuprvojligibejzbola.Alitrebalibisteobratiti

pozornostnasezonu1960.Osobitonaserijufinalnihutakmica.Yankeesisuušliu deseto finale u dvanaest godina. Ukupno su postigli 55 poena, aPirati 27.Prosjek udaraca bio im je .338 naprema .256. Pogodili su deset optrčavanjanaprema četiri, u dvije utakmice nisu protivniku dopustili osvajanje nijednogpoena,aipaksunaposljetkuizgubiliprvenstvo.«

»Kakvevezeimabejzbolsbiločime?«»Tojeilustracija.Metafora.Uvijekjetako.Želimrećidajeuvijekmoguće

izgubiti, čak i kad ste korak do pobjede. To bi se dogodilo dame odvedete uNebrasku.«

Sorensonješutjelanatrenutak,azatimjespustilapištolj.

Reacherjujevidiokakospuštapištolj,polako,alisigurno,ipomislio:Imamje.

Gotovo. Dvije minute i dvadeset sekunda razgovora. Gubljenje vremenaizazivalo je frustraciju, dakako, ali sigurno je bilo brže od vikanja ili borbe.Mnogobržeimnogosigurnije.RaneodMcQueenovihmetakakalibra.22LongRiflebilebigadne,alioneod9mmParabellumaizpištoljaagenticeSorensonbile bi gore. Mnogo gore. Rekao je: »Prezivam se Reacher. Ime mi je Jack.Nemamdrugoime.Nekoćsambiovojnipolicajac.«

»Aštostesad?«pitalajeagenticaSorenson.»Nezaposlen.«»Gdježivite?«»Nigdje.«»Štotoznači?«»Upravotoštosamrekao.Idemodmjestadomjesta.«»Zašto?«»Zaštone?«»Zaistasteautostopirali?«»Zaistajesam.«»ZaštoideteuVirginiju?«»Izosobnihrazloga.«»Tonijedovoljnodobarrazlog.«»Tojesveštovammogureći.«»Trebamviše.Mnogoriskiram.«»IdemuVirginijupronaćiženu.«»Bilokojuženu?«»Jednuodređenu.«»Koga?«»Razgovarao sam s njom telefonom. Svidiomi se njezin glas, pa sam je

odlučioposjetiti.«»Razgovaralistesnjomtelefonom?Nistejeupoznali?«»Jošnisam.«»Putujete preko cijele zemlje kako biste se družili sa ženomkoju niste ni

upoznali?«»Zašto ne? Moram biti negdje. A ne moram biti nigdje drugdje. Zato je

Virginijajednakodobromjestokaoibilokojedrugo.«»Mislitedaćetaženahtjetiprovestivrijemesvama?«»Vjerojatnoneće,aliakoništaneriskiram,ništanećunidobiti.«»Moradajevraškažena.«»Imalijepglas.Tojesveštoznamzasad.«Joštridesetipetsekunda.Ukupnopotrošenovrijeme,dvijeminuteipedeset

ipetsekunda.Svejebliže.Bržeodborbe.Isigurnije.Rekaoje:»Želiteliznatijošnešto?«

»Kakosteslomilinos?«»Netkomeudariousadnikomsačmarice.«»UNebraski?«»Da.«»Zašto?«»Tkozna?Nekisuljudipoprirodiagresivni.«»Akonisteonaj tkokažetedajeste,moglabihostatibezposla.Moglabih

završitiuzatvoru.«»Znam.Alijesamonajtkokažemdajesam.Ivisteonakojajeste.Mislite

dajeKarenDelfuensonajvažnijaovdje.Zarazlikuodvašegšefa.«Sorensonjezastala.Kimnulaje.»Gdjedapočnemo?«pitalaje.Pogodak! Tri minute i dvadeset i jedna sekunda. Ali tada je agentici

Sorensonzazvoniomobitelisvejezavršiloprijenegoštojepočelo.

S

36.POGLAVLJE

orenson je isprvashvatilazvonomobitelakaosmetnju.Razbilo ječaroliju.Krupnijebionarubudajojsvekaže.Tkoje,štoradi,zaštojeovdje.Svako

jeispitivanjedrukčije.Ponekadseisplatiprepustitise.Pravitisedavjeruješ,dasurađuješ,dasiprogutaopriču.Ondabiobrambenimehanizamopustioiistinabiisplivalanapovršinu.Jošnekolikominutaiuspjelobi.

Izvukla je mobitel. Toplo joj je zazujao u dlanu. Znala je da je ne zoveKameni.Onje tipkaoizvješća, ispravljao ih iprovjeravaopravopis.Sigurno jezovedežurniagentizOmahe.Svažniminformacijama.Moždajesaznaoneštoonedavnimozljedamalica.Moždajekrupnibiotraženudesetakdržava.Skowronili Reacher ili kako se, dovraga, zvao. U tom slučaju poziv uopće ne bi biosmetnja.Biobiprečac.

Javilase.ZvaojujedežurniagentizOmahe.Rekaoje:»PolicijauIowiprimilajejoš

jedanhitanpoziv.Nekijezemljoradnikprijaviozapaljenovozilonarubusvojegposjeda.«

»Gdje?«»Okoosamkilometarajužnoodvas.«»Kakvovozilo?«»Nezna.Priličnojedaleko.Imavelikufarmu.Mislidajeriječoosobnom

autu.«»Tkodolazinamjestonesreće?«»Nitko.Najbližajevatrogasnapostajaudaljena80kilometara.Pustitćeda

voziloizgori.ZimajeuIowi.Štobisedrugomoglozapaliti?«Prekinula jevezu.Pogledala jekrupnog i rekla:»Vozilouplamenu,osam

kilometarajužnoodavde.«Krupni je ustao u jednom brzom i tečnom pokretu. Prešao je preko

parkirališta, izašaonacestuistaonanjezinusredinu.»Vidimpožar«,rekaoje.»Vidiosamgaiprije.«

Ona je i dalje držala pištolj u ruci. Pridružilamu se na asfaltu.Vidjela je

svjetlonaobzoru.Udaljenokilometrima.Slabnarančastiodsjaj,poputdalekogkrijesa.

Onjerekao:»Ovonijedobro.«Onajerekla:»MislišdajetoImpala?«»Bilabitovelikaslučajnostdanije.«»Nadrapalismoakosuopetzamijenilivozila.«Kimnuoje.»Tobibiokoraknatrag«,rekaoje.»Govorišlimiistinu?«pitalaje.»Očemu?«»Osvomimenu,naprimjer.«»JackReacher,bezdrugogimena«,rekaoje.»Vrlomijedragoštosmose

upoznali.«»Imašlinekakvuispravu?«»Imamstaruputovnicu.«»Nakojeime?«»JackReacher,bezdrugogimena.«»Fotografijatijeslična?«»Izgledammlađeigluplje.«»Uđiuauto.«»Sprijedailistraga?«»Sprijeda«,reklaje.»Zasad.«

Crown Vic bio je prijevozno sredstvo, ništa više. Nije bio mobilni ured nizapovjednicentar.Reacher je sjeonasuvozačkomjesto inijevidioprijenosnoračunalo,niposebanradiouređaj,ninizraznogoružja.Samopostoljezamobitelpričvršćeno za ploču s instrumentima i jednu dodatnu sklopku. Za rotirajućasvjetla,pretpostavljam.

Sorenson je sjela za volan, ubacilamjenjač u položaj za vožnju i krenulaispod trijema, natrag na cestu u smjeru obrnutom od kazaljke na satu, istimputemkojimjeprošaoAlanKing,alisporije.Automobiljeposkočio,nagnuose,azatimseizravnao,aondajeSorensonnagloubrzala.Cestajebilaposveravna.Požar jebio točnoisprednjih. Išlisu izravnopremanjemu.Izgledao je jarko i

vrelo. Reacher se prisjetio stiha iz stare pjesme: Postavite kurs prema srcuSunca.

Na pola je puta bilo očito da je u vatri gorio i benzin.U narančastom jeplamenubilo i plavog, au središtu jeplamenbjesnio izrazitomsilinom. Iznadplamenasesigurnodizaocrnidim,ali jena jugunebo jošbilocrnopasenijevidio.Naistokususepojavileprveslabezrakezore,niskonaobzoru.ReacherjenakratkopomislionaChicagoiautobusnikolodvornauliciWestHarrisoninarane autobuse, a onda ih je izbacio iz misli. Drugo vrijeme i drugo mjesto.PromatraojeSorensonkakovozi.Snažnojepritisnulagas.Vitkimišićiunjezinudesnombedruzategnulisuse.

»Kolikosidugobiouvojsci?«pitalaje.»Trinaestgodina«,rekaoje.»Kojičin?«»Istupiosamizvojskekaobojnik.«»Bolilitenos?«»Da.«»Žaomije.«»Trebalabividjetimogprotivnika.«»Jesilibiodobarvojnipolicajac?«»Biosamdovoljnodobar.«»Kolikojetodobro?«»BiosampoputstarogMooseaSkowrona.Većinugodinapogodiobih300.

Kadjebilovažno,mogaosampoboljšatina375.«»Jesilidobioodlikovanja?«»Svismodobiliodlikovanja.«»Zaštonigdjeneživiš?«»Imašlitikuću?«»Naravno.«»Jelitočistiužitak?«»Neupotpunosti.«»Etotiodgovora.«»Kakoćemoihpronaćiakosuuzelidrugiauto?«

»Namnogonačina«,rekaojeReacher.Kadsubilibližeoddvakilometra,plamenjedobiooblik.Bioješirokpri

dnu, a uzak pri vrhu. Kad su prišli na manje od kilometra, Reacher je vidioneobičneplamene jezike,blijedoplave, titrave igotovonevidljive.Pretpostaviojedadotokgorivapopušta.Moždana spojevima ili gdje jemetalbiooštećen.Zaključiojedaspremnikjošnijeeksplodirao,alisedobrozagrijaoibenzinskepare pod tlakom izlazile su kroz male pukotine. Gore, dolje, bočno, poputnasumičnihivrlosnažnihplamenikaizkojihsuizbijaliplamenimlazovisnažniiravni poputmetalnih sipki, neki dugi i dodesetmetara.Unutar plamene lopteautomobiljebionejasancrvenioblik,trzaose,poskakivaoiplesaouuzavrelomzraku.Reacher je spustio prozor i čuo buku u daljini. Ispružio je ruku van nahladnoćuiosjetioslabutoplinunadlanu.

»Nemojseprevišepribližavati«,rekaoje.Sorenson je podigla nogu s gasa i usporila. »Misliš da će spremnik

eksplodirati?«pitalaje.»Vjerojatnoneće.Gorivosekuha,noparaistječe.Nestvarasevisokitlak.

Plamenprevišesnažnogoridabidošlodobilokakveeksplozije.Baremzasad.«»Štomisliš,kolikojegorivaostalo?«»Sada?Nisamsiguran.Spremnikjebiopunpriješezdesetakkilometara.«»Štodaradimo?«»Čekatćemo.Dokspremnikneeksplodira ilidoksenesmiridovoljnoda

vidimookakvomjeauturiječ.«

Sorensonjezaustavilaautomobiltristometaraodvatre,azatimje,kaosvidobripolicajci,skrenulaprekorubaceste,najmanjejedanmetar,izravnalaautomobiliparkiralasejoš30centimetaradubljeutravu.Opreznažena.Nijebiloizgledadasenetkozaletiunjihstragajernijebiloprometa.Reacherjegledaopredsebeičekao.Očekivao jeda ćeodlukapasti uskoro.Gorivonijemoglodugo trajati.Automobilgajenacestipotrošiomnogo,samodabistvorionekolikokonjskihsnaga. Najviše stotinu, za pokretanje osobnog automobila srednje veličine nizposveravnuautocestu.Sadjetajistispremnikhraniovatruintenzitetafosfornebombe.Tisućuputasnažniju.Doslovnopoputmlaznogmotora.

Pitaoje:»Gdjesuukraliautoprviput,nasamompočetku?Nasemaforu?«Sorenson je pokraj njega odmahnula glavom. »Iza koktel-bara u kojem

Delfuenso radi.Mislim da su najprije pokušali ukrasti auto. Izašla je iz bara.

Zbogalarmailizatoštojeionakoodlazila.«»Imalajetorbusasobom«,rekaojeReacher.»Ondajeionakoodlazila.Stalisukupitikošulje,azatimkrenulinaput.«»Ivodu.«»Kakositoznao?«»Popiosamdio.Jošjebilahladna.Odčegasubježali?«»Izbolisunekogčovjeka.«»Ukoktel-baru?«»Ne,unapuštenojcrpkizavodupetkilometaradalje.Neobičnomjestoza

susret.«»Kakosuprešlitihpetkilometaradokoktel-bara?Jesulihodali?«»Išlisužrtvinimautom.«»Zaštoganisuzadržali?«»Riječjeojarkocrvenomstranomautu.Biojeijedanočevidac.«»Samogubojstva?«»Više-manje.Bijegasvakako.«»Tkojebioočevidac?«»Zemljoradnikodpedesetakgodina.«»Jelivambiokoristan?«»Nijebiogori negovećina.Nijebašnajoštriji nožu ladici. Ispričavamse

zbogigreriječi.Vidiojeubijenogakakojeušao,aslijedilasugadvapočinitelja.Vidiojepočiniteljekakosuizašliiodvezlise.«

»Gdjejebionjihovauto?Nisugaimali?«»Tonitkonezna.«»Dasuimalisvojauto,odvezlibisenjime,sigurno.Sigurnoihjedovezao

čovjekkojegsuizboli.«»Mojiforenzičarimisledanijetako.«»Kogasuizboli?«»Trgovinskogatašea.RadiojezaMinistarstvovanjskihposlova.Ustranim

veleposlanstvima.Navodnojegovorioarapski.«»Čimesugaizboli?«»Nisamsigurna.Nečimevelikim.Oštricomdugomdvadesetakcentimetara.

Vjerojatnolovačkimnožem.«»ŠtojezaposlenikMinistarstvavanjskihposlovaradiouNebraski?«»Nitkonezna.Kažudajebioizmeđudvazadatka.Crvenijeautounajmljen

uDenveru.Naaerodromu.Vjerojatno jedoletioodnekud iostatakputaprešaoautom.Nitkonije spomenuo razlogzaštobi toučinio.Niodakle je stigao.AliMinistarstvojezabrinuto.Poslalisučovjeka.«

»Već?«»Forenzičari suuzeliotiskeubijenog inastala jepravazabava.Dvojica iz

FBI-evaodjelazaborbuprotivterorizmadošlisunenajavljeni,azatimičovjekizMinistarstvavanjskihposlova.Mojjenadređenibudancijelunoć,aočevidacjenestao.«

»Čudno«,rekaojeReacher.

Naposljetku je vatra zamrla do izlaska Sunca. Nebo na istoku dobilo jeljubičastu, zlatnu i ružičastuboju, a isprednjih jeu spremnikunestalogoriva.Manjajevatraslabila,amnogosevećapodiglaiznadobzora.Hladnojednevnosvjetlo obasjalo scenu i dalo jasniji oblik pocrnjeloj olupini.Automobil je bioparkiran uz rub ceste, okrenut na jug, djelomično na travi, kako je Sorensonparkiralasvoj.Gumesuizgorjele.Staklavišenijebilo.Bojajeisparila.Metaljebiospaljen i siv, s fantastičnimšarama ljubičaste.Ukruguoddvadesetmetarasva je trava pocrnila i izgorjela. Izmanjeg polukružnogdijela asfalta dizao sedim.Ponegdjesusejošvidjeliplamenovi,niskiislabiuusporedbisonimeštojebiloprije.

Sorensonjeopetizvezlaautomobilnacestuipribližilagazgarištu.Reacherje pogledao olupinu. Pepeo pepelu. Automobil je počeo tako, gol i sjajan utvornici,asadjenajednakinačinzavršio,ogoljeniprazan.

Bila je to Impala. Nije bilo sumnje. Reacher je poznavao oblik i linijenjegovaprtljažnika,bočnihvrata,krovaipoklopcamotora.Gledaogajestraga,iskosa,alibiojeposvesiguran.BiojetoChevyKarenDelfuenso.

Ogoljeniprazan.Mojauto.Reachersezagledao.Nijebioprazan.

R

37.POGLAVLJE

eacherjeprviizašaoizautomobila.ZatvoriojevrataistaopokrajprednjegkrajaCrownVica, osjećajući hladnoću na leđima i vrelinu na licu. Bio je

metaripolbliženegoprijeiimaojetolikoboljipogled.Stakla više nije bilo. Nije bilo ni gume, ni plastike, ni vinila, ni ostalih

visokotehnološkihsuvremenihmaterijala.Ostaojesamometal.Dijelovikojisuseinačevidjelibilisuzaobljeni,adijelovikojisuinačebiliskriveni,sadsubiliizloženi i stršali su poput noževa. Stražnja polica posve je izgorjela.Nije višebilonipodstave,nizvučnika,nizvučneizolacije,nisintetičkepresvlake.Ostalajesamopoprečnačeličnašipka,navišemjestanabranaradidodatneizdržljivostiisnekolikoizbušenihrupa,aliinačeobičnaibrutalnapoputoštrice.Prednjijojjerubbioposveravan.

Osimštoipaknijebio.Reacher je napravio još tri koraka.Vrelina je bila zapanjujuća.Desni dio

šipkeizgledaojedrukčijenegolijevi.Sdesnesestranenalaziopogrbljenioblikkojinije imaonikakvevezes inženjerskomproračunatošću.Bio je toorganskioblik,neobičaninasumičan,nimalosličanindustrijskojpravilnostiokonjega.

Bilajetoposveizgorjelaljudskaglava.Sorensonjeizašlaizautomobila.»Ostaniondje,dobro?«rekaojeReacher.Okrenuoseidubokoudahnuohladanzrak,azatimjošjednom,svedokmu

pluća nisu bila puna. Zatim se opet okrenuo naprijed i počeo hodati. Nije sepribližavao, nego je zaobilazio olupinu sve dok se nije našao bočno od nje.Zatim je jurnuo unutra, dok nije osjetio vruć i ljepljiv asfalt pod potplatimačizama.

StražnjesjedaloChevyjaupotpunostijeizgorjelo,alitruplonanjemunije.Ne u potpunosti. Nalazilo se s desne strane, točno iza pocrnjelog okvirasuvozačkogsjedala,propalokrozizgorjelejastukedooprugaispodnjih.Imalojesitnerukekojesuizgledalepoputgrančica.Nijeimaloizrazajernijeimalolica.

Alijeumrlovrišteći.

Tojebilosigurno.

Povukli su se pedesetakmetara na sjever i ostali stajati, duboko dišući i tupozurećiu točku tisućamakilometara izaobzora.Stajali su tako jednuminutu, azatimjošjednu,mirnopoputkipova.

AondajeSorensonrekla:»Gdjesusad?«»Neznam«,rekaojeReacher.»Ištovoze?«»Nevozeništa.Netkoihvozi.Netkojedošaoponjih.«»Tko?«Reacher nije odgovorio. Ali naposljetku se pomaknuo. Podigao je pogled

premanebuiizlazećemSuncu.Jošjebilovrlorano,alibitćedovoljnosvjetla.Lako je pronašao tragove guma Chevroleta. Kad je automobil sišao s ceste,prošao je prekopojasablata širokogoko jedanmetar.Blatonije biloni posvevlažno ni posve suho i savršeno je zabilježilo tragove guma. Poput najfinijeggipsa. Skretanje s ceste bilo je dugo i oprezno, poput slijetanja putničkogmlažnjaka.TojebilosličnijeMcQueenovomnegoKingovomstiluvožnje.

Reacherjesišaoscesteiušaoupolje.Sorensongajeslijedila.Zajednosuobišliolupinu,onolikoblizukoliko im je tovrelinadopuštala.Kadsu sdrugestraneopetizašlinacestu,pronašlisujoštragovaguma.

Drugijeautomobilskrenuonarubceste.Učiniojetomnogooštrije.Tragovigumabili su jasniublatu.Obične,pouzdanegume.Ništaposebno.Vjerojatnovelikiosobniautomobil.Noautomobiljeskrenuopriličnooštro.Tojebilojasno.Nakonnekogvremenavratiosenacestu jednakonaglo inastavioprema jugu.Gledano iz daljine, oba su tragamogla izgledati poput uskog isječka iz velikekružnice.

Sorensonjerekla:»Poslijenasnijeprošaonitko,zarne?Znači,bilisuovdjeprijevišesati.«

»Ne,došaojeizsmjerajuga«,rekaojeReacher.»Nesasjevera.Nijeprošaopokrajmotela.Ovdje se polukružno okrenuo, pokupio ih i vratio se odakle jedošao.Svesetovidiiztragova.«

»Siguransi?«»Što se drugo moglo dogoditi? Nisu ukrali još jedan auto, to je sigurno.

Ovdje nema prometa. Mogli su čekati vječno. Sumnjam da su otišli pješke.Netko je došao po njih.Ovdje su imali sastanak.Došli su prvi i pričekali ga.

Znajuovomjesto.Kaoštosuznalionajpustiizlazsautoceste.«»Tkojedošaoponjih?«»Neznam«,rekaojeReacheropet.»Aliovopočinjeizgledatipoputvelike

operacije.Najmanjetrikoordiniraneekipe.«»Zašto tri? Ovdje su bile samo dvije. King i McQueen i onaj tko ih je

pokupio.«»Ionaj tko je istodobnoučiniodavašočevidacnestane,dalekoodavde,u

Nebraski.Natosammisliokadasamspomenuokoordinaciju.Čistezasobom.UklanjajusvakogatkojeikadavidioKingaiMcQueena.«

Dan je sa sobom donio hladan povjetarac s juga. Bližila se kiša i to brzo.Reacher je stisnuo jaknu oko sebe.Nogavice agentice Sorenson udarale su navjetru poput jedara. Otišla je još dvadeset metara u polje. Da se makne odsmradakoji jedonosiovjetar,pretpostaviojeReacher.Slijediojujedokmujepodnogamapucketalasmrznutatrava.Samodajojpravidruštvo.Nijesemoraopomaknuti.Zbog razbijenognosanije osjećaonikakavmiris.Noovaj jemirispoznavao otprije, iz situacija kada ga je osjetilo njuha služilo. Ulje, gorivo,plastika, pougljenjenomeso.Kemijski smrad, plus smrad zagorjelog roštilja. Ijošgore.Svakabisenormalnaosobaželjelamaknuti.

Sorenson je javila državnoj policiji Iowe da je mjesto zločina podjurisdikcijomFBI-a.Reklajedamusenesmijupribližavati,daništanedirajuidaništanepomiču.Zatimjenazvalasvojeforenzičareireklaimdadođu.Reklaimjedaželinajboljuanalizumjestazločinainajboljuobdukciju.

»Traćenje vremena«, rekao jeReacher kad je prekinula vezu. »Neće ništapronaćinakontakvevatre.«

»Samomoramznati«,reklaje.»Štoto?«»Dajebilamrtvaprijenegoštojevatrapočela.Akotobudemznala,možda

ćumoćinastaviti.«

Vratilisusedonjezinogautomobila,dugimzaobilaznimputomokoolupine,štodaljeodvrelineismrada,akadasubilinapetmetaraodnjegaučinilaještojemorala. Pročistila je grlo, duboko udahnula, izvukla pištolj i uhitila JackaReachera,bezdrugogimena,zbogsumnjeuzavjeru,umorstvoprvogstupnja iotmicu.

S

38.POGLAVLJE

orenson je opet držala svoj Glock s dvije ruke, mirno i ravno, ispravnopostavljenihnoguiraspoređenetežine.Bilajeudaljenamanjeodčetirimetra

od Reachera. Glava joj je opet bila nagnuta u stranu, samomalo kao i prije,pomaloupitno.Istipramenkosepaojojjeprekoistogoka.

Reklaje:»Sagledajtoizmojeperspektive.Kojamijealternativa?Štodrugoda učinim? Izgubili smo taoca i sve se promijenilo. Sad se sve pomiče jednurazinugore.Moramozapočetisuhićenjemilićenasrazapeti.Razumiješto,zarne?«

»Ispričavašmise?«pitaojeReacher.»Da.Činisedajetako.Silnomiježao.Aliznaškakotoide.Akozaistajesi

onajzakogaseizdaješ.«»Zaistajesam.Vrlosisumnjičava.Netkobisemogaouvrijediti.«»Morambitisumnjičava.Aližaomijeizbogtoga.«Reachersenakratkonasmiješio.»Morampriznatidajeovovrlocivilizirano

uhićenje. Možda i najpristojnije ikad. Osim pištolja. Ne treba ti. Kamo bihmogaopobjeći?«

»Oprosti,alipištoljjepotreban.Legitimansiosumnjičeni.Imaš vrijedne informacije. Sigurna sam da bi moj nadređeni najradije

izbrisaoureduOmahiizcijeleovepriče,alisadjeprekasnozato.Moradobitinekerezultateodcjelonoćnograda.Iliosumnjičenogilisvjedoka.Atisi jednoilidrugo.Moždasioboje.«

»ŠtoakoneželimpoćiuOmahu?«»Onamožepričekati.«»Tkoto?«»ŽenauVirginiji. Ilimoždanemože.Možda jeposvezaboravilana tebe.

Kakobilo,svećeštomoratistavitinačekanje.«»NisammislionaVirginiju.Slažemsedasvetomoramstavitinačekanje.

MisliosamnaIowu.Naovoovdjeisada.Ovdjepočinjetrag.Sonimtragovimaguma.«

Tragoviguma.Reacherseosvrnuoprematraviuzcestuširokojjedanmetar,alinijemogao

vidjetitragove.Sorensonjerekla:»Štotimisliš,gdjesi?Ufilmu?Tisicivil.Tonije tvoj

trag.Višenijenitimoj.Izgubilismotaoca,sjećašse?Nedužnuženu.Nedužnugrađanku. Žrtvu otmice auta.Majku, za ime Božje. Shvaćaš li to? Okupit ćeposebniodredzaovo.Desetkeljudi.Moždaistotine.Slučajćevoditipomoćnikzapovjednika, u najmanju ruku. Umiješat će se mediji. Vijesti s kabelskihpostaja. Sve je to daleko iznadmoje platne razine. Skrit ćeme poput idiota uobitelji.UIowinemaničeganizajednoodnas.Višene.Prihvatito.«

Reacher je rekao: »Trag će se ohladiti prije nego što agenti iz posebnogodredauopćestignuovamo.«

»Nemožemoništaučinitipotomepitanju.«»Možemo.Možemoprestatitratitivrijeme.Možemozapočeti.«»Imašliosiguranjezanezaposlene?«»Nemam.«»Nemamnija.Zatomeneuključujusvojesuludeplanove.«»Dobro.Ondajamoguzapočeti.«»Kako?Tisicivil.Samsi.Nemašresursa.Štobimogaoučiniti?«»Mogaobihihpronaći.«»Natemeljučega?«»Većsampronalazioljude.«»Ištoćešondaučiniti?«»Moguimpokazatikolikosupogriješili.«»Okozaoko?«»Nezanimajumenjihoveoči.«»Nemogutodopustiti.Itobibiozločin.Moramoslijeditipostupakipustiti

dasezakonpobrinezato.Tojecijenacivilizacije.«»Neka secivilizacijanosi.Delfuensomi jebiladraga.Bila je finažena. I

hrabra.Ipametna.Ičvrsta.Radilajecijeluvečernausranomposluijošjeimalasnagerazmišljatidosamogkraja.«

»Neporičemništaodtoga.«»Otvorilisupogrešnavrata,Julia.Dobitćeštoćedobiti.«

»Odtebe?Zašto?Tkotepostaviozakraljasvijeta?«»Netkotomoraučiniti.Hoćetelitobitivi?«Sorensonnijeodgovorila.»Shvatitćutokaone,dobro?«rekaojeReacher.Sorenson je slegnula ramenima, a zatim jekimnula, neodlučno, kaoda se

opire.Reklaje:»Moramuputitijošjedanpoziv.«»Komu?«»Okružnom šerifu u Nebraski. Kći Karen Delfuenso uskoro će se

probuditi.«»Žaomije.«»Zatotimoramstavitilisičineismjestititenastražnjesjedalo.«»Tosenećedogoditi.«»Ovonijeigra.«»Uskoroćepastikiša«,rekaojeReacher.»Izbrisatćetragoveguma.«»Okrenise«,reklajeSorenson.»Stavirukeizasebe.«»Imašlifotoaparat?«»Što?«»Fotoaparat«,ponoviojeReacher.»Imašliga?«»Zašto?«»Moramofotografiratitragovegumaprijenegoštopadnekiša.«»Okrenise«,ponovilajeSorenson.»Dogovorimose.«»Okočega?«»Posudi mi svoj fotoaparat i fotografirat ću tragove guma, a ti nazovi

šerifa.«»Ištoonda?«»Ondaćemojošmalorazgovarati.«»Očemu?«»Omojojosobnojsituaciji.«»Kojamijedrugamogućnost?«»Nemašdrugemogućnosti.«

»Aliimampištolj.«»Nonećešgaupotrijebiti.Oboje toznamo. Imašmoju riječ.Nećubježati.

Možešmivjerovati.Ijasampoložiozakletvu.Uvojsci.Važnijuodtvoje.«»Moram te povesti natrag sa sobom, razumiješ to, zar ne? Omaha mora

noćasučinitineštoispravno.«»Moglabirećidamenisipronašla.«»Vlasnikmotelaznadajesam.«»Moglabimupucatiuglavu.«»Bilasamuiskušenju.«»Jesmolisedogovorili?«»Nakontogamorašpoćisamnom.«»Tonijebiodiodogovora.Jošne.Neizričito.Otomućemoodlučitiposlije.

Rekaosamdaćemoondajošmalorazgovarati.«»Akogovorišistinu,nemorašbrinuti.«»Jošvjeruješutakveizjave?«»Da,vjerujem«,reklajeSorenson.Reachernijerekaoništa.»Razmotrimogućnosti«,nastavilajeSorenson.»Razmisli.Odaberi.Nemaš

auto, ni mobitel, nikoga poznatog u blizini, nemaš podršku ni pomoć, nemaškogapozvati,nemašproračunni infrastrukturu,nemaš laboratorijni računala inemašpojmakamosuubojicepobjegle.Trebašhranuiodmor.Trebašliječničkupomoć za svoj nos.Mogu te ostaviti ovdje takvog kakav jesi. Upravo ovdje,upravosad.Samog,usredničega,doksekišabliži.Otpustilibime,aznašštobisedogodilostobom?Ipakbiteulovilikaopsa.«

»Kojamijedrugamogućnost?«pitaojeReacher.»VratisesamnomuOmahuipomogninam.Moždausputneštoisaznaš.S

onimeštosaznašmožešpostupitikakoželiš.«»Odaklemiteinformacije?«»Neodakle,negoodkoga.«»Dobro,odkoga?«»Odmene.«»Zaštobitoučinila.«

»Zatoštoimproviziram.Tražimnačindatedobijemuauto.«»Znači,sadsititakojanudidogovor.«»Ponudajedobra.Trebaobijeprihvatiti.«

Reacher je fotografirao dok je Sorenson nazvala okružnog šerifa u Nebraski.Fotoaparat je bio digitalan. Napola se sjećao da je možda jednom snimaomobitelom,aliosimtoga,mogućejedajezadnjiputdržaofotoaparaturucijošudobafotografskogfilma.Iakorazlikanijebilavelika,pretpostavioje.Uobajeslučajapostojaoobjektiv, tipkakojuvaljapritisnuti imalarupakrozkojuvaljagledati.Alinijejebilo.Nijebilootvoratražila.Umjestotogasveseprikazivalonamalomzaslonunapozadini fotoaparata.To je značiloda jemorao ispružitirukusfotoaparatomihodatinaprijed-natrag.PoputčovjekauzaštitnomodijelusGeigerovimbrojačem.

Nouspio je snimiti dvije fotografije koje je želio i vratio se u automobil.Sorensonjedotadzavršilapoziv.Nijebiozabavan,sudećiponjezinomizgledu.Nisusebašnasmijali razgovarajući.Rekla je:»Dobro, idemo.Možešsevozitisprijeda.«

Onjerekao:»Najprijepogledajfotografije.«Kišajepočelapadati.Velike,krupnekapi.Nekesupadaleokomito,aneke

jevjetarnosioustranu.Ušlisuuautomobil,aonjojjedodaofotoaparat.Znalajekakosekoristi.Pregledalajefotografijeunaprijed,azatimopetunatrag.

»Samodvijefotografije?«pitalaje.»Tojebilodovoljno.«»Dvijeidentičnefotografije?«»Nisuidentične.«Kiša je udarala po krovuCrownVica. Sorenson je pomno pogledala prvu

fotografiju,azatimjednakopomnodrugu.Objesuprikazivale tragovegumeublatu izbliza. Činilo se iste gume u istome blatu. Pregledala je obje jednom,dvaput,triput.Reklaje:»Ipaksuidentične.Tosutragoviautakojisepolukružnookrenuo,zarne?Tosutragovilijeveidesnegume?Iliprednjeistražnje?«

»Nijedno«,rekaojeReacher.»Štoondaprikazuju?«»Tragsamojednegumeautakojisepolukružnookrenuo.«»Adrugafotografija?«

»Tosutragovitvojegauta.«

S

39.POGLAVLJE

orenson je opet pogledala fotografije, najprije jednu, pa drugu. Naprijed-natrag,uvijek iznova. Istaguma i istoblato.Rekla je: »Tonemoranužno

ništaznačiti.«»Slažemse«,rekaojeReacher.»Nenužno.«»Nikadaprijenisambilaovdje.«»Vjerujemti.«»A FBI ne proizvodi svoje gume. Sigurno ih kupujemo, kao i svi drugi.

Vjerojatnounekomtrgovačkomcentru.Sigurnasamdatražimoneštojeftinoipouzdano.Neštogenerički.Neštoštojenarasprodaji.Kaoisviostali.Toznačidategumeodgovarajusvimvelikimosobnimautomobilima.Najmanjepet-šestmarki i modela vozila. Službena vozila, vozila za najam, krupni automobilikakvevozestarci.Nasvijetusigurnoimamilijuntakvihguma.«

»Vjerojatnoiviše«,rekaojeReacher.»Štoondaželišreći?«»Dasigurnoznamokakvegumeubojiceimajunaautu.Jednakekaoiti.To

značivjerojatnovozevelikosobniautodomaćeproizvodnje.Itojepočetak.«»Tojesve?«»Svebidrugobilonagađanje.«»Dopuštenonamjenagađati.«»Ondabih rekaoda je togradskiauto. Ilibaremauto izpredgrađa.Veliki

osobni auti rijetki su u zemljoradničkom kraju. Ovdje svi voze kamionete iterence.«

»Izkolikovelikoggrada?«»Izgradakojiimataksikompanijeiagencijezanajamautomobila.Iurede,

amožda iaerodrom.Mjesnotržištemoraodgovarati.Siguransamdaovdjenemožeškupititakvegume,naprimjer.Zaštobiihitkodržao?«

»Znači,neželišrećidajeFBIumiješanuovo?«»Siguransamdanije.«

»Ali?«»Ništa.«»Ali?«»Ali ja sve gledam crno-bijelo. Volim da sve bude potvrđeno. Ili jest, ili

nije.Izvansvakesumnje.«»Ondanije.Potvrđujemti.Odmah.Iznajboljegizvora.Sigurnasam.Izvan

svakesumnje.PosvejenezamislivodabiFBIbioumiješanuovo.Tojepotpunaludost.«

»Dobro«,rekaojeReacher.»Hajdemo.Recimiakoželišdajamalovozim.Znamput.«

Sorenson je napravila polukružni okret, a zatim snažno dala gas i pojurila nasjeverkrozkišu.Prošlisupokrajmotelabrzinomodoko100km/h.Izgledaojedrukčije po danu. Niska svjetla na zidu bila su isključena, a drveni zidoviizgledalisubljeđe.

Reacher je rekao: »Platio sam za dvije noći ovdje, a u sobi sam proveotridesetaksekunda.«

»Zaštosiplatio?«pitalajeSorenson.»Osjećaosamkrivnjuzbogrupeuzidu.«»Nisitikriv.«»Ijasamimaotakavdojam.«»Ondasenebinitrebaoosjećatikrivim.Nezbognjega.Nijemisesvidio.«»Jošimamnjegovključ.Udžepumije.Moždamugapošaljempoštom,a

moždaine.«Zatim su stigli do prvog skretanja, a Sorenson je kasno zakočila pa je

automobil počeo proklizavati po skliskoj površini ceste dok su gume cviljele.Skinulajenogusgasa,izravnalaautomobiliopetpritisnulapedalu.

»Oprosti«,reklaje.Reachernijerekaoništa.Nijebioupoložajudasežali.Ostalisunacesti.

Dajeutojsituacijionbiozavolanom,završilibiupolju.»Gumesuistrošene«,reklaje.»Primijetilasamnaputuovamo.«Reachernijerekaoništa.Onajenastavila:»Štoznačidasuigumenaautubjegunacaistrošene.Ako

sufotografijeidentične.Tojedrugikorak.Znamokakvegumeimajuiotprilikekolikosustare.Moždajeautostariji.Moždajeivozačstariji.Moždanekistaracizokolice,ujednomodonihvelikihstarihautomobila.«

»Sumnjam«,rekaojeReacher.»Mislimdastari ljudinevoleizlazitiusrednoćiigledatiženekakoumiruuplamenu.Jasnotijedajevatrapočeladoksujoš bili ondje? Nisu namjestili fitilj. Niti se auto sam zapalio. Zapalili su ga,stajalipokrajnjega,gledaliičekalidoknisubilisigurnidasevatrarazgorjela.«

»Dobro«,reklajeSorenson.»Nijeihpokupiostaracizokolice,negonetkoiznekoggrada.«

»Koji ima taksi službu, agencije zanajamautomobila,urede i aerodrom«,rekao jeReacher.»Možda imilijun ipol stanovnika sokolicom, to seomakloAlanuKingu.Rekaojedaunjegovugraduživimilijunipolljudi.«

»Tojezanimljivo.Akonijenavođenjenapogrešantrag.«»Mislimdanije.Nisuništaplanirali.Uglavnomsudjelovalibrzoipametno,

ali bilo je to nasumično pitanje i trenutačan odgovor. Nije bilo vremena zarazmišljanje. Bilo je previše tečno da bi bilo laž. Laži su bile sporije inespretne.«

»Jošnešto?«»U jednom je trenutku McQueen upotrijebio neobičnu riječ. Kad smo

skrenuli,misliosamdabenzinskepostajenećebiti,odnosnodaćebitizatvorena,akadsmostiglidonje,McQueen je rekaoTrebaosi imatipovjerenjaumene.Mislim da bi većina ljudi rekla vjerovati. Ne misliš tako? Trebao si mivjerovati?«

»Kojejeznačenjetoga?«»Nisam siguran.Uvojsci su nas učili da obratimopozornost na neobičan

odabirriječi.Rusisuimalijezičneškoleukojimasuučilisavršenizgovor,paisleng. Ponekad ih semoglo prepoznati samopo neobičnomodabiru riječi.NatrenutaksamseupitaojeliMcQueenstranac.«

Sorensonjevoziladaljeinijereklaništa.

Sjetilaseštojerekaoforenzičar:KošuljajevjerojatnokupljenauPakistanuilidrugdjenaBliskomistoku.Upitalaje:»JeliMcQueenimaonaglasak?«

»Uopćeganije imao«,odvratio jeReacher.»Zvučao jekaovrlogeneričkiAmerikanac.«

»Jeliizgledaostrano?«

»Zapravo i nije.Bijelac, visok 180 cm,možda 80 kg, svijetla kosa, plaveoči, vitak, dugih nogu i ruku. Doimao se pomalo trapavo, ali kad je trebaloizvućipištolj izfutrole,azatimiotrčatinizstazuiuskočitiuauto,pokazaoseatletskimtipom.Gotovogimnastičarom.«

»Dobro«,reklajeSorenson.»Odabirriječimoždajebioslučajan.«»Alimorašuzetiuobzirubijenog.Onjesigurnoimaoposlasastrancima.«»Kaotrgovinskiataše?Pretpostavljamdamujetoisvrha.«»Jesiliikadaupoznalatrgovinskogatašea?«»Nisam.«»Nisamnija«,rekaojeReacher.»Alisamupoznaoljudekojisutvrdilida

sutrgovinskiatašei.«»Štotoznači?«»JeliCoca-Colizaistapotrebnapomoćdaseprodajediljemsvijeta?Baši

ne. Američki proizvodi uglavnom govore sami za sebe. A ipak, svakoveleposlanstvoimatrgovinskogatašea.«

»Štoželišred?«»Jesi li ikada vidjela ured trgovinskog atašea? Ja sam bio u dva. Oba su

imalaprozorepremadvorištu,anepremaulici,obasubilazaštićenaolovomiFaradayevim kavezom i u oba su četiri puta dnevno pregledavali ima liprislušnihuređaja.ZnamdajeformulazaCoca-Colutajna,alitojesmiješno.«

»Paravanzanešto?«»Upravo tako«, rekao je Reacher. »Svaki šef ureda CIA-e naziva se

trgovinskimatašeom.«

ŠerifGoodmanbiojeumorankaopas.InijebiosiguranjelidobraidejadakćiKarenDelfuenso ne ide taj dan u školu. Ili na nekoliko dana, cijeli tjedan, ilimjesec, ili što jevećposebnaagenticaSorenson imalanaumu.Njegov jestavbiosuprotan.Smatraojedarad,disciplinaipoznatookružjepomažuustresnimtrenutcima.Poticao jesvoje ljudedadođunaposaobezobzirana tošto imsedogodilo. Smrt bližnjeg, rastava, bolest u obitelji, što god bilo. Iz iskustva jeznao da rutina pomaže ljudima da se nose s gubitkom. Naravno da je moraopokazatisuosjećanje,govorećiljudimadauzmuslobodnokolikoimtreba,alibiuvijekdodaodaimnitkonećezamjeritiakodođunaposao.Većinaihsečinilazahvalnimzbogtoga.Većina ih jeradilakao iobično ičinilosedadugoročnoimajukoristiodtoga.

Alitosubiliodrasliljudi,akćiKarenDelfuensobilajesamodijete.Sporo ioklijevajućiodvezao sedonizaniskihkućananekadašnjoj farmi.

Četirijeputaukarijerimoraorećiroditeljimadaimjedijetemrtvo.Jošnikadanije trebao reći djetetu da mu je roditelj mrtav. Barem ne desetogodišnjemdjetetu. Zapravo nije znao kako. Samo činjenice, rekla je Sorenson u ranijemrazgovoru.Ne govorite joj ništa više dok ne budemo sigurni. To nije mnogopomagalo.Činjenicesubilesurove.Hejmala,znaššto?Mamatijeizgorjelauautu.Nijebilolakognačinadasetokaže.Jernijebilolakognačinadasedijetesuoči s time. Jedne jevečeri leglaukrevet i sve jebilokakovalja,azatimseprobudilasljedećejutrosdrukčijimživotom.

Aliopet:Samočinjenice.Negovoritejojništavišedoknebudemosigurni.Kakvesubilečinjenice?Štosuzapravosigurnoznali?Većjevidiospaljena

trupla. Izgorjelekuće i štagljeve.Trebalo ječekatiprovjeruzubnihkartona. IliDNKanalizu.Zasmrtovnicuiosiguranje.Tojetrajalonajmanjenekolikodana.Trebalojedobitimišljenjemedicinskihstručnjakakojejemoralobitipotpisanoiovjereno.Zato,štoseticaloDelfuenso,jošnitkonijeznaoništasigurno.Jošne.Osimtogadajenestalaidasečinidajeotetakadjojjeukradenautomobil.

Amoždabizadesetogodišnjakinjudvodijelniprocesbiolakši.Najprije:Žaomi je, ali mama ti je nestala. Zatim, nekoliko dana poslije, kada zaista budusigurni:Žaomije,alimamatijeumrla.Malopomalo.Boljenegojedansnažanudarac.Ilijeonjednostavnobiokukavica?

Parkiraojeispredsusjedinekućeizaključiodajezaistabiokukavica,aliidajetovjerojatnobioboljipristupsdesetogodišnjimdjetetom.Sdjecomjebilodrukčije.

Samočinjenice.Negovoritejojništavišedoknebudemosigurni.Izašao je iz automobila, sporo i oklijevajući.Zatvorio je vrata i zastao na

trenutak,azatimjezaobišaoautomobil,prekoračioblatnjavikanal ikrenuoposusjedinomkratkomprilazu.

S

40.POGLAVLJE

orensonjebezproblemaprošlašahovnicuseoskihcestaiizašlanaautocestu.Nijednom nije izletjela u polje.Kiša je padala i dalje.Dan je bio tmuran.

Oblacisubiliniskoibilisuboječelika.Prometjebiogušćinegonoćprije.Izasvakog se vozila vukao dug i siv oblak sitnih kapljica. Sorenson je ubrzalabrisače.Nijeprelazila110km/h.Pitalaje:»KojijenajbržinačindapronađemobrataAlanaKingakojijebiouvojsci?«

»King je tvrdio da mu je brat bio crvenonožac«, rekao je Reacher.»Vjerojatnosamotuga.UZaljevu,prviput.MajkaSilisigurnozna.«

»Nisamrazumjelaniriječitoga.«»Crvenonožci su topnici. Nekoć su imali crvene trake na hlačama odore.

Boje njihovogvojnog roda još je crvena.Tuga je obični član posade topničkebitnice. Drugim riječima tuga. Tupi i glupi artiljerac. Majka Sili je Fort Sili.Ondjejenjihovozapovjedništvo.Netkoondjećetoznati.Zaljev,prviput,biojeprvinapadnaSadamaHuseina,još1991.«

»Tajsamdioshvatila.«»Dobro.«»BratmusezovePeter,zarne?«»Točno.«»IdaljemislišdajeKingpravoprezime?«»Većajevjerojatnostdajepravonegodanije.Vrijedipokušati,svakako.«»Tupiiglupiartiljeracnijebašpristojno.«»Ali je nužno«, rekao je Reacher. »Nažalost Friedrich Veliki jednom je

rekao da topništvo daje dignitet nečemu što bi inače bilo vulgarna tučnjava.Umislili su se. Počeli su se nazivati kraljevima bitke. Počeli su misliti da sunajvažnijidiovojske.Ato,naravno,nijeistina.«

»Zaštonije?«»Jerjevojnapolicijanajvažnijidiovojske.«»Kakosuzvalivas?«

»Običnobinamgovorili‘gospodine’.«»Ikakojoš?«»Mesnateglave.Majmunskapatrola.Išupci,alitojebioakronim.«»Zašto?«»Štetniupolicijskojistrazi.«»GdjejeFortSili?«»ULawtonu,uOklahomi.«Nazvala je jedan od brojeva na brzom biranju svogmobitela. Reacher je

jasnočuozvukzvonakrozaudiosustav.Javiosemuški,dubokiglas.Govoriojebrzo i bez okolišanja. Vjerojatno dežurni agent. Čim je vidio da ga zoveSorenson, bio je spreman za razgovor. Noćna smjena, vjerojatno, malo prijeodlaskasposla.Nijezvučaopoputčovjekakojijetekustaoizkreveta.Sorensonmujerekla:»NazovivojskuuFortSilluuLawtonuuOklahomiisaznajsveotopniku Peteru Kingu koji je bio u aktivnoj službi 1991. Osobito nas zanimatrenutačnaadresaipojedinostioobitelji.Dajimmojbrojmobitelaireciimdamenazovuizravno,dobro?«

»Shvaćam«,rekaojeagent.»JeliKameniusvomeuredu?«»Upravojestigao.«»Imalištonovo?«»Jošseništanedogađa.Neobično.«»Nijevećnastaocirkus?«»Telefoninezvone.Nitkonijezatražioninoćašnjidnevnikdogađaja.«»Neobično.«»Kakosamirekao.«

Očevidacnijedugočekaona recepciji. Isprednjeganijebilonikoga.Dobio ješalicukave ipojeo jekrafnuzadoručak.Ženanarecepcijizapisala jenjegovoime i upitala ga kakav bi krevet radije. Bila je debeljuškasta, majčinski tip.Doimalasestrpljivomisposobnom.Očevidacnijebašrazumionjezinopitanje.

»Krevet?«ponovioje.Ženajerekla:»Imamodvostruke,bračneiiznimnoširoke.«»Bilokakavćebitidobar.«

»Alikojibisteradije?«»Štopredlažete?«»Mislim da su sobe s bračnim krevetima idealne. Ostavljaju prostraniji

dojam.Imajuinaslonjače.Većinaljudinajviševolitesobe.«»Dobro,dajtemijednutakvu.«»Može«,reklaježena,veselo.Upisalajebrojsobeuknjigugostijuiskinula

ključskuke.Reklaje:»Sobabroj14.Lakoćetejepronaći.«Očevidac je izašao izpredvorja sključemu ruci.Zastao jena trenutakna

hladnoći i pogledaopremanebu.Uskoro ćekiša.Na sjeveru je vjerojatnovećpadala. Krenuo je po stazi i vidio niski putokaz za sobe od broja 11 do 15.Slijediogaje.Stazajevijugalakrozotužnulijehuzimskogcvijećaidovelagadodugogniskogblokapetsoba.Sobabroj14bila jepretposljednja.Nedalekood nje bio je prazan bazen pun lišća. Očevidac je pomislio da je to sigurnozgodno ljeti, kad je pun plave vode, a cvijeće uokolo je u cvatu. Nikada nijeplivaoubazenu.Ujezerimairijekamajest,alinikadaubazenu.

Sdrugestranebazenabiojeukrasnizidogradevisokdopojasa,izrađenodblokova ižbuke.Trimetradaljebila je sigurnosnaograda,visoka,crna,oštrihkutova i s namotajima bodljikave žice na vrhu. Očevidac je zaključio da jesigurnobilavrloskupa.Kaozemljoradnik,znaojesveocijeniograde.Troškoviradaimaterijalamoguvasuništiti.

Otključaojesobubroj14.Ušaojeunutra.Krevetjebiomaloširiodonogkojegjedijeliokodkuće.Nanjemujebilaurednosloženaodjeća.Dvapotpunakompleta,posvejednaka.Plavejeanshlače,plavekošulje,plavipuloveri,bijelepotkošulje,bijelegaće,plavečarape.Najastukusubilepidžame.Ukupaonicisubilenamirnicezaosobnuhigijenu.Sapun,šampon,kremazabrijanje.Nekakavlosion, dezodorans, britvice. Pasta za zube i četkica za zube zatvorena ucelofanu.Takođeričešalj.Zatimkućniogrtač.Bilojemnogoručnika.

Pogledao je krevet, ali je sjeo u naslonjač. Recepcionarkamu je rekla daručak počinje u podne. Dotad nije imao što raditi. Zaključio je da bi mogaozapočetidandrijemanjem.Samokratko.Bilajetoduganoć.

Reacher je čekao da Sorenson sigurno prođe pokraj tegljača, a onda je rekao:»Opisimikakojetoišlosotiscimaprstijuubijenog.«

»Standardnipostupak«,reklajeSorenson.»Tojeprvoštoučine,prijenegoštoraspadanjesveoteža.Uzmuotiskeiučitajuihubazupodataka.«

»Putemsatelita?«»Ne,putemobičnihmrežazamobitel.«»Bašzgodno.«»Možeš se kladiti da jest. Volimo mobitele. Obožavamo ih. Iz raznih

razloga. Zamisli to samo. Pretpostavi da je prije dvadeset godina Kongrespredložiozakondasvakigrađaninmoranositiradioodašiljačokovrata,danjuinoću, tako da ga vlada može pratiti kamo god ide. Zamisli kakav bi to bijesizazvalo?No umjesto toga, građani su to učinili sami.Nose ih u džepovima itorbicama,aneokovrata,aliishodjeisti.«

»Jeliujarkocrvenomautubilootisaka?«»Da,mnogo.Uopćenisupazili.«»Jesteliihdalinaprovjeru?«»Naravno.«»Jelibilorezultata?«»Jošne«, rekla jeSorenson.»Togotovo sigurnoznačida imotiscinisuu

bazi. Softver pretražuje satima dok ne bude siguran, ali nikada ne traži ovakodugo.Značidasuimprviputuzeliotiske.«

»Aznači idanisustranci«,rekaojeReacher.»Nemastranacakojimanisuuzeli otiske, zar ne? Svima uzimaju otiske kada uđu u SAD. Ili za potrebeizdavanja vize. Osim ako su ilegalni useljenici.Mogli su ući preko kanadskegranice,valjda.Kažudajepunarupa.«

»AlikakosuušliuKanadu?Imamopristupinjihovimbazamapodataka.AKanadanemadrugihgranica.OsimakosuhodaliprekoSjevernogpolailiplivaliprekoBeringovogtjesnaca.«

»ImaAljaska.«»AliakouđešuAljasku,uzmutiotiske.«»Jelimogućapogreškailipropust?«»Neuzadnjihdesetgodina.«»Dobro,ondanisustranci.«Sorensonjevoziladalje.Prijenekolikosativozilajeusuprotnomesmjeru,

ali nije uočila okolni teren. Autocesta je izgledala drukčije. Bila je siva, a nistraga,ninaprijedisastranenijesevidioobzor.Bilojetokaodaprolazikrozbeskrajan oblak. Kiša je slabila, ali cesta je još bila vlažna. Voda je prskala

posvuda. Pokraj nje, Reacher je rekao: »Odakle je stigao onaj izMinistarstvavanjskihposlova?«

»Neznam«,rekla je.»Samojestigaoautom.Nobio jepravi.Vidjelasammuiskaznicu.«

»ImaliMinistarstvovanjskihposlovauredeuraznimgradovimakaovi?«»Neznam.Nebihrekla.«»Odaklejeondastigao?OčitoneizWashingtonajerjestigaoprebrzo.«»Dobropitanje.Prenijetćugasvomenadređenom.Dobiojeporukudatajiz

Ministarstva dolazi. Znam da je razgovarao s njima tijekom noći. Tako smosaznalidajeubijenibiotrgovinskiataše.«

»Ilinije.ČinimisedajeMinistarstvoobranedržaloneštonaoku.Kaodasučekaliublizini.AkojezaistabioizMinistarstva.MogaojebitiizCIA-e.«

Sorensonnijereklaništa.NijespomenulakariranukošuljuizPakistanailisBliskog istoka, niti noćne pozive od CIA-e, niti njihove stalne zahtjeve oizvješćima. Nije znala zašto, osim običnog praznovjerja. Neke stvari ne bitrebalogovoritinaglas, a idejadaCIAnoću lutaunutrašnjošćuSAD-abila jejednaodnjih.

I

41.POGLAVLJE

me kćeri Karen Delfuenso bilo je Lucy. Šerif Goodman razgovarao je nastubištu ispred susjedove kuće. Bila je mršavo dijete, tamne kose i svijetle

puti, još u pidžami. Pomalo je mirisala po snu i kućanstvu punom ljudi.Goodman ju je posjeo na betonsku stubu, a zatim sjeo pokraj nje, nasloniolaktovenakoljenaipustiodamurukeviseisprednjega.Običanrazgovordvojeljudi.Alinijebilotako.Najprijejujepitaokakoje,nonijedobiojasanodgovor.Djevojčicajebilanijemaodzbunjenosti.Alislušalaje.Rekaojojjedajojmajkanijedošlasposla.Idanitkoneznagdjeje.Idajemnogiljuditraže.

Djevojčica nije reagirala. Kao da joj je dao zagonetnu i beskorisnuinformaciju iz posve drugoga svijeta, na primjer, o temperaturi na površiniJupitera ili razlici između kratkih i dugih radiovalova. Samo je pristojnokimnula,počelasemeškoljitiidrhtatitejerekladaželiunutra.

Zatim je Goodman razgovarao sa susjedom. I njoj je dao iste nepotpuneinformacije:Delfuensojenestala,nitkonijeznaogdjeje,potragasenastavljala.Rekao joj je za preporuku da Lucy ne bi trebala ići u školu. Dodao je da bimoglabitidobraidejadainjezinakćiostanekodkuće.Zatimjujepitaomoželiona izostati s posla kakobi držala obje naoku.Rekao je dabi poznata lica uovimokolnostimabiladobrazaLucy.

Susjeda se malo uzjogunila i prigovarala, ali naposljetku je rekla da ćepokušatiučinitištomože.Datćesveodsebe.Nazvatćenekeljude.Goodmanjuje ostavio na vratima, s dvoje energične djece u polumraku iza nje. Bila jeukočenaismetena,kaodajojglavomistodobnoprolazidesetakproblema.

Kiša je prestala, oblaci su se razišli, a autocesta se unutar petnaest kilometaraosušila.Reacherjepočeoprepoznavatiokoliš.Izgledaojedrukčijepodanu.Višeto nije bio tunel kroz mrak. Doimao se poput beskonačne galerije malopodignuteiznadbeskonačneokolneravnice.Sjediojemirnoistrpljivoigledaoizlazesautoceste.Nekisubilivarljivi,anekiobećavajući.Zatimjevidiovrlodobar oko pet kilometara ispred njih, nejasan u daljini, bezobličan na sivomesvjetlu.Skupinazgradaišumajarkihznakova.Exxon,TexacoiSunoco.Subway,McDonald’siCrackerBarrel.Marriott,RedRoofiComfortInn.Ivelikiplakat

outlettrgovačkogcentrakojinijevidionoćujernijebioosvijetljen.»Hajdemonadoručak«,rekaoje.Sorenson nije odgovorila. Osjetio je kako se ukočila na sjedalu i postala

oprezna.»Gladansam«,rekaoje.»Sigurnosiiti.Ionakotrebamobenzin.«Bezodgovora.Rekao je: »Neću ti pobjeći.Nebih ni bio u ovome autu da ne želimbiti.

Imamodogovor,sjećašse?«Reklaje:»UreduOmahimoradobitinekerezultateodcjelonoćnograda.«»Razumijemto.Idemstobom,cijelimputem.«»Morambitisigurnauto.Zatoćemojestiakoimajudrive-in.«»Ne«, rekao je Reacher. »Ući ćemo u restoran i sjesti za stol, poput

civiliziranih ljudi koji vjeruju jedno drugome. Također, moram se istuširati. Ikupitinovuodjeću.«

»Gdje?«»Uoutlettrgovačkomcentru.«»Zašto?«»Dasemogupreodjenuti.«»Zaštosetrebašpreodjenuti?«»Daostavimdobardojam.«»PutnatorbatijeostalauImpali.«»Nemamputnutorbu.«»Zaštone?«»Štobihdržaounjoj?«»Čistuodjeću,naprimjer.«»Aštonakontridana?«Sorensonjekimnula.»Imašpravo.«Bila je tihapolakilometra,azatimje

usporila i uključila desni pokazivač smjera. Rekla je: »Vjerujem ti, Reacheru.Nemojmeosramotiti.Mnogoriskiram.«

Reachernijerekaoništa.Nakonizlaskasautocesteskrenulisudesnoiušlinabenzinskupostaju.Sorensonjeizašlaizautomobila.IzašaojeiReacher.Njojse tonije svidjelo.On je slegnuo ramenima.Akoćemuuopćevjerovati,nekamu vjeruje od početka.Gurnula je karticuAmerican Expressa u utor i počela

točitigorivo.Onjerekao:»Idemdotrgovine.Trebašlišto?«Odmahnulajeglavom.Bilajezabrinuta.Sdobrimrazlogom.Dokjetočila

gorivo,kaodajeimalaokove.Bilajevezana,aonjebioslobodan.»Vratitćuse«,rekaojeiotišao.Trgovinajeizgledalapoputotrcanijeverzije

onenapostaji jugoistočnoodDesMoinesa.Jednakepolice i jednakaroba,alisvejebiloistrošenoiprljavo.Izablagajnomjesjediosličanmladić.ZuriojeuReacherovnos.Reacher jepregledavaopolicedoknijepronašaoonusputnimpotrepštinama.Uzeo jeantiseptičkukremuimalukutiju flastera. Imaluzubnupastu. I bočicu Aspirina. Platio je gotovinom.Mladić za blagajnom i dalje jezurio u njegov nos. »Ugrizaome komarac«, rekao je Reacher. »To je sve. Netrebašsebrinuti.«

NašaojeSorensonkakogačekanapolaputaizmeđutrgovineiautomobila.Jošjebilazabrinuta.»Gdježelišdoručkovati?«pitaojuje.

»McDonald’stiodgovara?«odvratilaje.Kimnuo je. Trebao je bjelančevine, masnoću i šećer. Nije ga bilo briga

odaklepotječe.Nijeimaopredrasudepremabrzojhrani.Začovjekakojiputujebila je bolja od spore hrane. Vratili su se u automobil, odvezli se još stotinumetara pa opet skrenuli i parkirali. Ušli su u restoran gdje ih je dočekalofluorescentnosvjetlo,hladanzrakitvrdiplastičnistolci.Reacherjenaručiodvacheeseburgera, dvije pite od jabuka i veliku šalicu kave. »To je ručak, a nedoručak«,reklajeSorenson.

»Nisam siguran što je«, odvratio je Reacher. »Nisam spavao od jučerujutro.«

»Nisamni ja«, rekla jeSorenson, alinaručila jeobičandoručak.Nekakavkosani odrezak s jajetom u pecivu i šalicu kave. Jeli su sjedeći svaki s jednestranemokroglaminiranogstola.»Gdjećešseistuširati?«pitalajeSorenson.

»Umotelu«,odgovoriojeReacher.»Platitćešzacijelunoćkakobiseistuširao?«»Ne,platitćuzajedansat.«»Svesuovopodružnicelanacamotela.Neiznajmljujusobezaseksnajedan

sat.«»Ali u njima rade ljudska bića. I još je jutro. Sobarice su još ovdje.

Recepcionarćeprihvatitidvadesetdolara.Datćesobaricidesetdaopetpospremisobu,adesetćestavitiusvojdžep.Takotoobičnoide.«

»Većsitoradio?«»Nebihpreživiodanisam.«»Ipak,priličnojeskupo.Ijošstalnokupuješodjeću.«»Kolikoplaćašratukreditasvakimjesec?Iosiguranje,grijanje,održavanje,

popravke,košenjetravnjakaiporez?«Sorensonsenasmiješila.»Imašpravo«,reklajeopet.Reacher jepojeoprvi iotišaopremamuškomWC-u.Nazidu ispredvrata

bila je javna govornica. Ignorirao ju je. Nije bilo prozora. Ni izlaza za slučajopasnosti. Nakon WC-a je oprao ruke i vratio se u restoran gdje je ugledaodvojicumuškaracakakosemotajuokoSorenson.Onajeidaljesjedilanastolcu,aonisustajalisvakisjednestrane,debelihbedarablizunjezinihramena,alinedodirujući je. Nisu joj davali prostora da se okrene niti da ode. Glasno surazgovaralionjoj iznadnjezineglave,bezobrazno igrubo,pitajući sezašto ihlijepadamanijepozvaladasjednupokrajnje.Vjerojatnosubilivozačikamiona.Vjerojatno su pogrešno procijenili da je na poslovnom putu, daleko od kuće.Direktorica nekogureda.Crnoodijelo s hlačama, plava košulja. Poput ribe nasuhom.Činilosedaimsesviđanjezinakosa.

Reacherjezastaotrimetraodnjeipromatrao.Pitaoseštoćeprijeizvući,iskaznicu ili pištolj. Pretpostavljao je da će to biti iskaznica, iako bi radije dabudeGlock. No nije izvukla nijedno. Samo je sjedila i trpjela. Bila je vrlostrpljivaosoba.Ilibimoždamoralapisatiizvješćeoincidentu.ReachernijebioupoznatspojedinostimaFBI-evaprotokola.

Uto je jedan od njih osjetio Reacherovu blizinu, zašutio i okrenuo glavupremanjemu,pogledavšigauoči.Njegovkompanjonučiniojeisto.Obojicasubili krupni, ne bašmišićavi, ali nije sve na njima bilo ni salo. Imali sumalemutneoči, neobrijana lica, loše zube i rijetkukosu. JedanReacherovprijatelj,liječnik, zvao je takve ljudePPP.Bila je to dijagnoza, poruka, tajna liječničkašifraizmeđuprofesionalaca,radilakšekomunikacije.

Značilojeprljavaprotoplazma.Vrijemejeodluke,momci,pomisliojeReacher.Iliskrenitepoglediotiđiteili

nemojte.Nisu otišli. Nastavili su zuriti. Nisu samo gledali njegov nos. Bio je to

izazov, nekakav bezumni hormonski imperativ. Reacher je osjetio kako je injegov proradio. Nije to učinio voljno, ali bilo je neizbježno. Adrenalin i još

jedandodatak.Neštomračno,toploiprimitivno.Neštopradavno,pretpovijesnoigrabežljivo. Uklonilo je svaku tjeskobu i ostavilo samo snagu, hladnosamopouzdanje i apsolutnuuvjerenostupobjedu.Nekaoda imapištoljprotivnoža.Kaodaimanuklearnubombu.

Dvojacjenastaviozuriti.Reacher imjeuzvratiozurenjem.Ondajeonajslijevestranerekao:»Štotigledaš?«

To je već samo po sebi bilo izazov s predvidivom dinamikom. Iznepoznatog razloga većina bi se ljudi u tome trenutku povukla. Počeli bi semeškoljiti,povlačitiseiispričavati.AlineiReacher.Njegovjeinstinktbiodasepripremizaobranu,anedasepovuče.

Rekaoje:»Gledamgovno.«Bezodgovora.Reacher je nastavio. »Ali govno koje ima izbor. Prva jemogućnost da se

vratite u svoj kamion i doručkujete pedeset kilometara dalje. Druga jemogućnost da po vas dođe Hitna pomoć i da doručkujete kroz plastičnucjevčicu.«

Bezodgovora.»Ponudajeograničena«,nastaviojeReacherdalje.»Zatobuditebrziiliću

jaodabratizavas.Dabudemiskren,trenutačnonaginjempremaHitnojpomoćiihranjenjukrozcjevčicu.«

Usta su im se počela pokretati, a oči skakutati s jedne na drugu stranu.Ostali su gdje su bili. Samo na nekoliko sekunda, dovoljno da sačuvajumalodostojanstva. Odabrali su prvu mogućnost, kao što je Reacher znao da hoće.Okrenuli su se i otišli, dovoljno sporo da izgledaju nepreplašeno i pomaloprkosno,alinastavilisudalje.Inisuzastajkivali.Izašlisukrozvratainestalinaparkiralištu.Nisuseosvrtali.Reacherjeispustiozrakizplućaisjeozastol.

»Netrebašmečuvati«,reklajeSorenson.»Znam«,rekaojeReacher.»Nisamtečuvao.Utomsutrenutkuvećpočeli

govoritimeni.Braniosamsvojučast.«»Štobiučiniodanisuotišli?«»Nijevažno.Takviuvijekotiđu.«»Zvučišrazočarano.«»Uvijeksamrazočaran.Ovojerazočaravajućisvijet.Zaštositisamosjedila

itrpjela?«

»Zbogpapirologije«,dodalaje.»Uhićenjasupravagnjavaža.«Uzela jemobitel u ruku i uključila ga. Pogledala je ima li signala i je li

baterijapunapagaopetzatvorila.»Očekuješpoziv?«pitaojeReacher.»Znašdaočekujem«,reklaje.»Čekamdamemaknusovogslučaja.«»Moždasetonećedogoditi.«»Trebalosedogoditiprijedvasata.«»Štomislišzašto?«No nije dobila priliku odgovoriti na to pitanje jer joj je upravo u tom

trenutku,kaopozapovijedi,počeozvonitimobitel.

M

42.POGLAVLJE

obitel je poskakivao i zujao. Zvuk je bio visok piskutav. Običnoelektroničkozvono.Sorensonse javila ipočelaslušati.Reacher joj jena

licuvidiodatonijepozivkojijeočekivala.Jošjenisuskinulisaslučaja.Jošne.Umjestotoga,javljalisujojinformacijeoslučaju.Sudećiponjezinuizrazulica,nisutonužnobileloševijesti,alinidobre.Vjerojatnozanimljivevijesti.Moždaizbunjujuće.

Prekinulajevezu,pogledalaprekomokroglaminiranogstolairekla:»Našisuforenzičarinapokonizvukliubijenogizstarecrpkezavodu.«

»I?«pitaojeReacher.»Odmahsushvatilidaimjeprijeneštopromaklo.«»Štoto?«»Prijenegoštosugaizboli,slomilisumuruku.«

SorensonjereklaReacherudasuforenzičaripodigliubijenognakolicakakobiga prevezli do mrtvačkih kola. Nisu ga stavili u vreću, što je uobičajeno zasituacijeukojima truplo ležiu lokvivlastitekrvi.Nemasmislazaprljativrećuizvanaiiznutra.Namjeravalisutoobavitiukolima.

Notijekomkratkogputadokola,kolicasuzapelaimrtvačevajedesnarukapala sa strane, a lakat je bio okrenut na pogrešnu stranu. Prijenosnimrendgenskim uređajem snimili su ruku na licu mjesta i utvrdili da je zglobslomljen. Bilo je nezamislivo da se ozljeda dogodila prije jer bi bol bionepodnošljiv.Nitkonijemogaohodatisaslomljenimlaktom.Ni jednuminutu.Sigurno ne bimogao voziti cijelim putem izDenvera.Ozljeda nije nastala ninakon smrti.Kroz kožu je bilo vidljivomalo krvarenja imala oteklina, ali nemnogo.Protokkrvinastaviosenakonloma,alinezadugo.

»Obrambena ozljeda«, rekao je Reacher. »Na neki način. Ili barem neštoslično tomu. Izvukao je oružje. Pištolj, možda i nož. Radi samoobrane.Razoružalisugavrlonasilno.Pretpostavljamdajebiodešnjak.«

»Većina ljudi jest«, rekla je Sorenson. »A zatim su ga porezali po čelu,izboligaiuskorojeiskrvario.«

»Jeliočevidacčuovrisak?«»Nijerekao.«»Slomljeni lakat silno boli. Morao je nešto čuti. Barem jecaj. Ali vrlo

glasan.«»Nemožemogavišepitati.«»Namjestuzločinanijebilooružja?Ninjihovogninjegovog?«Sorenson je odmahnula glavom. »Vjerojatno su sve bacili niz otvorenu

cijev.«»Jošmislišdajebiotrgovinskiataše?Dalekoodkuće,snožemilipištoljem

udžepu?«Sorensonjeopetodmahnulaglavom.»Nešto ti nisam rekla«, priznala je. »CIA njuška oko slučaja cijelu noć.

Zvalisunasnekolikominutanakonštosamstiglaonamo.Čakiprijenegoštosustigladvojicaiznašegprotuterorističkogodjela.ImnogoprijenegoštojestigaoonajizMinistarstvavanjskihposlova.«

»Štosuhtjeli?«»Novostiiinformacije.«»Etovidiš«,rekaojeReacher.»Ubijenijebionjihov.«»Zašto sam onda još na slučaju? Sve je ovo trebalo eksplodirati po

važnosti.«Opetjepogledalamobitel.Imaojesignalaibaterijajebilapuna,alitvrdoglavojeostajaotih.

Nakon restorana otišli su u outlet trgovački centar. Jeftina roba u jeftinoj iotužnoj zgradi. Trećina trgovina prodavala je mušku odjeću. Reacher jeprepoznao nekemarke.Veliko sniženje nije ostavilo poseban dojam na njega.Smatraojedaonosamospuštacijeneonamogdjebizapravoitrebalebiti.

Kao i uvijek, odabirmu je bio ograničen raspoloživošću dovoljno velikihbrojeva. No u jednoj je trgovini uspio pronaći obične plave jeans hlače, a udrugoj tri odjevna predmeta za gornji dio tijela: majicu, košulju i pamučnipulover,sveuraznimnijansamaplave.Utrećojjetrgovinikupioplavečarapeibijelo donje rublje, a u četvrtoj kratku plavu jaknu.Odlučio je zadržati čizmekojejeimao.Jošnekolikodana.Nisubileloše.

»Volišplavo?«pitalagajeSorenson.»Volimdamisvaodjećabudeisteboje«,rekaoje.

»Zašto?«»Netkomijerekaodabihtrebao.«Ukupnojepotrošiosedamdeset isedamdolara,štonijebilopreviše.Nosit

ćeodjećunajmanjetridana,najvišečetiri.Tojeispadaloizmeđu20i25dolaranadan.Jeftinijenegodaživinegdje i lakšenegodapere,glača,slaže ipakiraodjeću.Tojebilosigurno.

»Odakletinovac?«pitalajeSorenson.»Dolazimnekakodonjega«,rekaojeReacher.»Kako?«»Diojeodušteđevine.«»Aostatak?«»Ponekadradim.«»Štoto?«»Fizičkeposlove.Štogodjepotrebno.«»Kolikočesto?«»Povremeno.«»Vjerojatnonezaradišmnogo.«»Ostalodobivamizalternativnihizvora.«»Štotoznači?«»Uglavnomratniplijen.«»Izkojegrata?«»Krademodzločinaca«,rekaojeReacher.»Ipriznaješmito?«»Slijedim tvoj primjer. Savezne agencije neprestano oduzimaju vlasništvo

zločincima.Akonekomupronađetekokainupretincuzarukavice,oduzmetemuBMW.Istovrijedizakućeičamce.«

»Tojedrukčije.Takosmanjujemosvojetroškoveištedimonovacporeznihobveznika.«

»Ija«,rekaojeReacher.»Inačebihuzimaobonovezahranu.«

OdlučioseistuširatiuRedRoofInnu.Bilajetopodružnicaizarecepcijomjebiovlasnik.Kaoisvivlasnicimotela,radojestavioudžepneštododatnognovca.Premaočekivanju,dogovorilisusezadvijedesetice,jednuzanjega,adruguza

prvu sobaricu koja pristane. Reacher je u jednoj vrećici nosio potrepštinekupljenjenabenzinskojpostaji,aučetirivrećicenovuodjeću.Sorensonjeušlau sobu s njim i provjerila je. Nije ništa rekla, ali Reacher je vidio da nijezadovoljnaprozoromukupaonici.Nijebiovelik,alibiojedovoljnovelik.Bilisuuprizemlju,aizamotelajebilaasfaltiranauličica.

»Ostaniovdjeakoželiš«,rekaojeReacher.»Nećunavućizavjesutuš-kade.Datisrcebudenamjestu.«

Nasmiješilase,alinijeodgovorila.Baremneizravno.Umjestotogajerekla:»Kolikoćetotrajati?«

»Dvadesetidvijeminutetuširanja«,rekaoje.»Zatimtridaseobrišemitridaseodjenem.Iuzmimopetminutarezerve.Ukupnotridesetitriminute.«

»Tojevrloprecizno.«»Preciznostjevrlina.«Onajeotišla,aonjepočeosvlačitiodjećusasebe.Bilajeupriličnološem

stanju. Nosio ju je danima, još do Boltona u Južnoj Dakoti. Na nekim jemjestima bilo sasušenog blata, a na drugimamrlja od krvi. Neke od njegove,nekene.Upropaštenujeodjećusmotaoučvrstzavežljajkojijenaguraoukantuzasmećeukupaonici.Zatimjevrlopomnoopraozubeiotvoriotuš.

Oprao je kosu, nasapunao se od glave do pete, dobro se istrljao i isprao.Osam minuta. Zatim je izašao iz tuša, uzeo ručnik, pustio vruću vodu uumivaonikuiposvetiosesvomelicu.Dobrojenavlažiosasušenukrviopreznoočistioposjekotine.Nagornju jeusnicunamazaomalo sapuna iudahnuokroznosšto je jačemogaodoknijepočeonekontroliranokihati. Iskočili sukomadisasušenekrviveličinegraška.

Zatimsevratiopodtušiopetsecijelioprao.Obrisaose,odjenuoiprošaokrozkosuprstima.Ujedanjedžepstaviosvojustaruputovnicuisvojukarticuza bankomat, a u drugi četkicu za zube. Ključ sobe iz motela debelogrecepcionarastavio jeudžep jakne.Stavio jenekolikoAspirinauusta ipopiomalo vode iz slavine. Zatim je uzeo antiseptičku kremu i flastere pa otvorioprozordaparaizađeidaseogledalorazbistri.

JuliaSorensonbilajeuuličiciizamotela,držećiprozorkupaonicenaoku.Razgovarala je mobitelom. Nije uživala u razgovoru. Prepirala se, ali

pristojno.Sasvojimšefom,pretpostavljao jeReacher.Otudisuzdržanost.NiječuoništogovoriSorenson,akamolinjezinsugovornik,alipretpostavljaojedajuješefnapokonmaknuosaslučaja,aonaseboriladaostane.Činilosedaima

dobre argumente. Slobodnom je rukom mahala po zraku, kao da odmičeprigovoreustranu,ananjihovomjestogurauvjerljiverazloge.Gestikuliranjemjedavalauvjerljivostsvojemglasu.Telefonjebioslabosredstvokomunikacije,smatraojeReacher.Nijedavaoprostoragovorutijelainijansamaznačenja.

Opetsepogledaouogledaloitoaletnimpapiromosušioposjekotine.Zatimjeunjihistisnuotankecrteantiseptičkekreme.

Obrisao je višak kreme i osušio netaknute dijelove kože. Preko najvećeposjekotine stavio je flaster. I još jedan preko druge najveće. Bacio je smećepovrh svoje stare odjeće, a zatim zatvorio prozor kupaonice i krenuo premadnevnojsobi.Dobrosepogledaouogledalopokrajormara.Novajeodjećabilapriličnodobra.Kosamujeizgledaladobro,nolicemujebilogrozno.Nijebiolijep kao slika, to je bilo sigurno.Ali to nikada nije bio, a izgledao jemnogoboljenegoprijejedansat.Mnogobolje.Gotovonapolaljudski.

Izašaojenaparkiralište.Sorensoninslužbeniautomobilbiojeispredvrata.Bila je naslonjena na prednji odbojnik. Reacher je pretpostavio da je otišla izuličicekad je zatvorioprozorkupaonice.Požurila jedoprednje stranemotela.Neizpristojnosti,negodajojnepobjegne.

»Priličnosisedobrodotjerao«,reklaje.Nešto u njezinu izrazu lica. Nešto u njezinu glasu. Nije to bila

povrijeđenost.Nibijes.Čaknirazočaranje.Višeneštopoputzbunjenosti.»Štoje?«pitaojeReacher.»Dobilasampoziv.«»Vidiosam.«»Mojnadređeni.«»Pretpostaviosam.Skinuotesaslučaja?«Odmahnulajeglavomzane,azatimpočelakimatizada.Reklaje:»Hoću

reći,višenisamnaslučaju,alinezatoštomeonskinuosnjega.«»Negozašto?«»Jernemaslučaja.Višeganema.«»Štotoznači?«»Toznačidaodprijedvadesetminutanemaaktivneistrage.Tojeilogično

jer,štosetičeFBI-a,sinoćseništanijedogodilouNebraski.Bašništa.«

I

43.POGLAVLJE

mali su suprotan pristup«, nastavila je Sorenson. »Nisu to pretvorili unuklearnueksploziju,negoucrnurupu.Izbrisatćetoizpovijesti.Vjerojatno

na zahtjev CIA-e. Ili Ministarstva vanjskih poslova. Nešto mutno. Nekakveglupostionacionalnoj sigurnosti.«Uto joj jemobitelopetzazvonioprijenegoštojeReacheruspioodgovoriti.Onajepogledalapozivnibrojiupitala:»Odaklejepozivnibroj405?«

»IzjugoistočneOklahome«,rekaojeReacher.»VjerojatnoLawton.Zovuizvojske.«

Javila se i neko vrijeme slušala, a zatim je zahvalila onome s kime jerazgovarala.Prekinula jevezui rekla:»MajkaSilipotvrđujeda jePeterJamesKing bio aktivni pripadnik vojske. Bio je vapor. To sigurno ne znači ono štomislim.«

»Vatrena podrška«, objasnio je Reacher. »Znači, ipak ne samo tuga.Podcijenio sam ga. Vjerojatno je bio istureni promatrač. Većinom su pametnimomci. Uglavnom se kreću s običnim pješaštvom ili skromnim oklopnimdivizijama,aneskraljevimabitke.JesulipotvrdilidaimabrataAlana?«

»Nisu,alinisuganizanijekali.Itražepismenupotvrduzaupit.«»ŠtosedogodilosPeterom?«»Napustiojevojsku1997.kaotopničkinarednik.«»Istegodinekaoija.Gdjejesad?«»MajkaSili ne zna točno.Zadnje što je čulabilo jeda radi za zaštitarsku

tvrtkuuDenveruuColoradu.Upravogdjejeubijenistigaoavionom.«»Podudarnost«, odvratio je Reacher. »Alan King rekao je da ne

razgovaraju.«»Vjeruješmu?«»OčitojerekaoistinuoPeterovomimenuivojnojslužbi.Zaštobilagaoda

nerazgovarasnjime?«»KolikoljudiživiuDenveru?«»Oko šesto tisuća«, rekao jeReacher. »Između dva i pol i trimilijuna na

cijelomprigradskompodručju,ovisnootomukakomjeriš.AtojeilipremaloiliprevelikodabiodgovaraloKingovumilijunuipol.«

»Otkudznaštakvestvari?Pozivnebrojeveibrojevestanovnika?«»Volim informacije. Volim činjenice. Denver je dobio ime po JamesuW.

Denveru, tadašnjem guverneru teritorija Kansasa. Bio je to ulagivački potezšpekulanta po imenu Larimer. Nadao se da će guverner premjestiti središteokrugaonamoiučinitigabogatim.Nonijeznaodajeguvernervećdaoostavku.Poštajeutodobabilaspora.AinovijegradnaposljetkupostaodioColorada,aneKansasa.Pozivnibrojje303.«

»Uđiuauto«,reklajeSorenson.»Želišdavozimostatakputa?«»Neželim.Nesmijemstićistobomzavolanom.Dovoljnojelošeštosjediš

sprijeda.«»Nećusjeditistraga.«Sorensonnijeodgovorilana to.Ušli suuautomobil i sjeli svakona svoje

staro mjesto. Sorenson je izvezla automobil s parkirališta i vratila se doautoceste. Već je na ulaznoj traci ubrzala. Na istoku su bili kišni oblaci.Vremenske nepogode cijelim su im putem bile za petama. Sorenson je malopetljajući stavilamobitel na postolje gdje se oglasio jednom da potvrdi da sepuni,azatimjeodmahpočeoopetzvoniti,alivišeneslabašnoipiskutavo,negogromoglasno kroz audiosustav. Sorenson je primila poziv i Reacher je začuomuškiglaskakogovoridajekrenuopremalokacijijugoistočnoodDedMoinesauIowi,premazapovijedi.Sorensonjeprekinulavezuirekla:»Mojiforenzičari,idupremamjestugdjejeubijenaDelfuenso.«

Reacher je rekao: »O tomu bismo trebali razgovarati. Kako FBI možezatvoritislučajukojemjestradalanedužnaosoba?«

»Tosevećdogađalo.«»Aličinjenicenećenestati.«»NeniječemodajeDelfuensoumrla.Mnogoljudiumiresvakidan.«»Kakojeumrla?«»Nitkone zna.Odvezla se automobilomu susjednudržavu.Automobil se

zapalio.Možda je to bilo samoubojstvo.Možda je popila tablete za spavanje,zapalilaposljednjucigaretu,azatimjepustiladapadne.Nemožemobitisigurnijersudokaziizgubljeniupožaru.Bočicastabletamaitd.«

»Tojescenarijtvojegšefa?«»Sadjetolokalnastvar.ŠerifGoodmanbavitćesetime.Samoštonećejer

ćenetkopritisnutiinjega.«»Štojesnestalimočevicem?Ionjeizbrisan?«Sorenson je slegnula ramenima za upravljačem. »Nevažni zemljoradnik

sklon piću koji živi u unajmljenoj kući i nema stabilnih veza u životu?Takviljudineprestanonestaju.Nekisevrate,anekine.«

»Svejetodioscenarija?«»Zasvećeimatiprihvatljivoobjašnjenje.Nitiprevišeprecizno,nitipreviše

nejasno.«Reacher je nastavio s pitanjima. »Ako je slučaj zatvoren prije dvadeset

minuta,zaštoidaljeprimašpozive?OdmajkeSiliiodforenzičara?«Sorenson je zastala na trenutak. »Jer imaju moj broj mobitela«, rekla je.

»Nazvali su me izravno. Nisu išli preko ureda. Još nisu saznali da je slučajzatvoren.«

»Kadćesaznati?«»Netakoskoro,nadamse.Osobitomoji forenzičari.Moramznatikakosu

King i McQueen zadržali Delfuenso na stražnjem sjedalu. Bi li ti ostao takomiran?Onizapaleauto,atisamosjedišitrpiš?Zaštobi?Zaštosenebiborio?«

»Najprijesujeustrijelili.Očitoje.Većjebilamrtva.«»Ijasenadamdajetako.«»Moždatonikadaneuspijudokazati.«»Samo trebam naznaku. Stupanj vjerojatnosti. A vjerojatno ću ga dobiti.

Mojisuljudipriličnodobri.«»Tvojćeihšefsigurnoopozvati.«»Neznadasamihposlalaonamo,ajamutonenamjeravamreći.«»Zarmusenećejaviti?«»Javljat će se samo meni«, odvratila je Sorenson. »Ja sam im primarna

osobazakontakt.«Vozila je dalje, jureći je prešla još jedan kilometar, a zatim i dva, dok je

Reachersjediopokrajnješuteći.Suncejejošbiloizanjih.Bacalojesjene.Kišnisuoblacijošbiliniskonanebu.Nopribližavalisuse.Nasuprotnomjeobzorubilo vedro.Reacher je rekao: »Ako više nema slučaja, onda ured uOmahi ne

mora dobiti nikakve rezultate od cjelonoćnog rada. Jer nije bilo cjelonoćnograda.JerseuNebraskiništanijedogodilo.«

Sorensonnijeodgovorila.Reacher jenastavio.»Akovišenemaslučaja,netrebavamniosumnjičeni

nisvjedok.Nitkonijeništaučinioinitkonijeništavidio.Kakobimogaoakoseništanijedogodilo?«

Bezodgovora.Reacherjenastaviodalje.»Akovišenemaaktivneistrage,nećebitininovih

informacijakojemimožešpredati.«Sorensonnijereklaništa.»Zaštosamondaidaljeuovomeautu?«upitaojeReacher.Bezodgovora.»I ja samu scenariju?«pitao jedalje.»Nevažniveteran,nezaposlen ibez

doma?Bezstabilnihvezauživotu?Čaknemamniunajmljenukuću.Ljudipoputmeneneprestanonestaju,zarne?Atobibilovrloprikladnozasveumiješane.Jer jošsamo jamoguopovrgnutivašscenarij. Jerznamštosedogodilo.VidiosamKinga iMcQueena.Vidio samDelfuenso s njima.Znamda se nije samaodvezla svojim autom u susjednu državu. Znam da nije popila tablete zaspavanje.Izbrisatćeimene?«

Sorensonnijereklaništa.»Julia,jesilirazgovaralaomenisasvojimšefomdoksamsetuširao?«pitao

jeReacher.»Da,jesam«,odgovorilajeSorenson.»Ištotijezapovjedio?«»Idaljetemoramdovesti.«»Zašto?Kakavjeplan?«»Neznam«,reklajeSorenson.»Moramtedovestinaparkiralište.Tojesve

štomijerekao.«

R

44.POGLAVLJE

eacherjeproveocijelujednuminutuopetrazmišljajućioproblemuodprije:bilo jevrlo teškoonesposobitivozačasasuvozačkogmjestadokvozi130

km/hpo javnoj autocesti.Višenego teško.Zapravo,gotovonemoguće,unatočzračnim jastucima i sigurnosnim pojasevima. Previše rizika. Previše nedužnihprolaznika.Ljudikojisevozenaposao,starcikojiiduuposjetobitelji.

»Žaomije«,reklajeSorenson.Reacher je odvratio: »Majkami je uvijek govorila da ne smijem stavljati

sebenaprvomjesto.Nobojimsedaćuovajputmorati.Ukolikojćešnevoljibitiakomenedovedeš?«

»Uvelikoj«,odgovorilaje.To nije bio odgovor koji je Reacher želio čuti. Rekao je: »Želim da se

zakunešunešto.Podignidesnuruku.«Učinila je to.Podigla jedesnurukusupravljača takoda joj sedlannašao

blizu ramena, okrenut prema naprijed. Pokret je bio napola između sporog iodlučnog.Javnisuslužbenicibilinaviklinanjega.Reacherseokrenuousjedaluijedan,lijevomrukomzgrabionjezinzglavak,padva,desnuzavukaopodnjezinsakoiizvukaonjezinGlockizfutroleopojasu,itri,sjeonatrag,držećipištoljuprostoruizmeđusvojenogeivrata.

»Tojebilopodlo«,reklajeSorenson.»Ispričavamse«,rekaojeReacher.»Tebiisvojojmami.«»Tojetakođerzločin.«»Vjerojatno.«»Pucatćešnamene?«»Vjerojatnoneću.«»Štoondanamjeravašučiniti?«»Pustitćešmeizautajednuulicuodzgradesvojegzapovjedništva.Alireći

ćeš im da sam ti pobjegao pedeset kilometara prije. Tako da počnu tražiti napogrešnommjestu.Recidasmostalinabenzinskojpostaji,jasamotišaonaWCipobjegao.«

»Hoćešlimivratitipištolj?«»Hoću«,rekaojeReacher.»Kadizađemizauta.«Sorensonnijereklaništa,samojevoziladalje.Reacherjetihosjediopokraj

nje, razmišljajući o koži njezinog zglavka i toplini njezinog trbuha i boka.Očešaoseonjihdesnomrukomkadjehvataopištolj.Pamučnakošuljainjezinotijeloispodnje,negdjeizmeđutvrdogimekanog.

OstalisunaautocestiiprošlikrozjužnidioCouncilBluffsauIowi,azatimsumostomprešlirijekuMissouriinašliseuNebraski,usamojOmahi.Autocestajeprolazilakrozsamgrad.Vidiojeznakzazoološkivrt,zatimiznakzapark.Sasjeverne su strane bile stambene četvrti, a s južne gusto napučena industrijskazona. Naposljetku je autocesta napravila veliki zavoj ulijevo, a Sorenson jeskrenulasnjeuulicukojajenastavljaladaljenazapadkrozsredištetrgovačkezone. No dotad se zona već promijenila. Izgledala je poput prigradske zonetrgovačkih centara ili sjedišta veleprodajnih tvrtki. Posvuda je bilo velikihtravnjakaistabala.Zgradesubileniskeibijele,međusobnoudaljenestotinamametara.Izmeđunjihsubilagolemaparkirališta.Reacherjeočekivaoneštovišeurbano, nešto bliže centru. Zamišljao je uske ulice, zidove od cigle, uličneugloveiuličicespokrajnjimvratima.Očekivaojeuobičajenilabirintusredištugrada.

»Gdjesenalazitvojured?«pitaoje.Sorensonjepokazaladijagonalnoizasljedećegsemafora,nasjeverozapad.»Ondje«,reklaje.»Uonojzgradi.«Reacherjevidioizduženubijeluzgradu,udaljenudvjestotinjakmetara.Bila

jepriličnonova,visokačetiri-petkatova.Izanjeteslijeveidesnestranebilisuprostrani travnjaci. A zatim je slijedilo golemo parkiralište koje je pripadalonarednojzgradi.Svejebiloravnoiprazno.Nijeimaokamopobjećinitisegdjeskriti.

»Nastavivoziti«,rekaoje.»Ovonijedobro.«Sorensonjevećusporilaautomobil.Reklaje:»Rekaosijednuulicuprije.«»Ovonisuulice,negonogometnaigrališta.«Prošla je kroz semafor. Neposredno iza zgrade Reacher je vidio malo

parkiralište s uredno parkiranim privatnim automobilima osoblja kao ineoznačenimslužbenimautomobilima.NojedanjetamnoplaviCrownVicstajaomalo podalje, parkiran ukoso, a pokraj njega bio je crni kombi. Između dva

vozilabila sučetvorica ljudiu zimskim jaknama.Pijuckali sukavu, čavrljali ičekali.

Vjerojatnonjega.»Poznaješliih?«pitaoje.»Poznajem dvojicu«, odgovorila je Sorenson. »Iz protuterorističkog su

odjela.SinoćsustigliizKansasCityja.DawsoniMitchell.«»Adrugadvojica?«»Nikadaihnisamvidjela.«»Vozidalje.«»Hoćešlibaremrazgovaratisnjima?«»Tonijedobraideja.«»Nemogutiništaučiniti.«»JesilipročitalazakonoDomovinskojsigurnosti?«»Nisam«,odvratilajeSorenson.»Atvojšef?«»Sumnjam.«»To znači da mi mogu učiniti što god žele. Tko će im reći da nemaju

pravo?«Sorensonjejošusporila.»Neskreći,Julia«,rekaojeReacher.»Vozidalje.«»Reklasamimkadćustići.Uskoroćemekrenutitražiti.«»Nazoviihireciimdatisepokvarioauto.Datijepuklaguma.Reciimda

smojošuIowi.IlidasmopogrešnoskrenuliinašliseuWisconsinu.«»Ućićeutragmojemmobitelu.Moždavećijesu.«»Vozidalje«,rekaojeReacher.Sorenson je blagoubrzala. Prošli su pokraj bijele zgrade.Bila je udaljena

stotinjakmetara. Isprednjebio ješirokkružniprilaz.Fasada jebilamoderna idojmljiva.Bilo jemnogostaklenihpovršina.Nijebiloočitihaktivnosti.Sve jebilomirno.Reacherjeokrenuoglavuigledaozgradukakosegubiizanjega.

»Hvalati«,rekaoje.»Kamosadaželiš?«pitalajeSorenson.»Samoseudaljikilometar-dva.Toćebitidovoljno.«

»Aštoonda?«»Ondaćemoserastati.«Nonisuprešlinijedankilometarinisuserastali.Jerjemobitelnapostolju

zazvonio, Sorenson se javila iReacher je začuomuški glas, užurban, glasan iuspaničen.Rekaoje:»GđiceSorenson,ovdješerifVictorGoodman.KćiKarenDelfuensojenestala.Odvelisujenekiljudi.«

S

45.POGLAVLJE

orensonjestalanakočnicu,naglopovuklaupravljačustranuipolukružnoseokrenula nasred ulice. Brzo je krenula natrag prema autocesti, projurivši

pokraj ulaza zgrade FBI-a, a zatim i pokraj parkirališta i dalje, istim putomkojim su i stigli nekoliko minuta ranije. Glas je putemmobitela pričao dugupriču. Okružni šerif Victor Goodman, zaključio je Reacher, udaljen oko 150kilometara.Izgradićaukojemsezločindogodio.Večerprijeonjeprvistigaonapoprište. Zvučao je sposobno, ali umorno, pod stresom i vrlo izgubljeno ucijelomtomeslučaju.Govorio je:»Jutrossamrekaodjevojčicida joj jemamanestala.Misliosamdabinajboljebilorećijojtopostupno.Biojetoprvikorak,adrugibiuslijediozanekolikodana.Rekaosamsusjedidanešaljenisvojukćeruškoludanas.Zamoliosamjedaostanesnjima.Alinije.Brinulasezbogposla.Ostavila ih je same.Mislio sam da neće biti problema. No bilo je. Kad samdošaoprovjeritikakosu,samojesusjedinakćibilakodkuće.Posvesama.ReklajedasunekiljudidošliiodveliDelfuensinukćer.«

»Kada?«pitalajeSorenson.»Riječ je o desetogodišnjoj djevojčici«, odvratio je Goodman. »Nije baš

pribrana.Alimislimdajetobiloprijejedansat.«»Kolikoljudi?«»Mislimdatozaistanezna.«»Jedan?Dvojica?Desetak?«»Višeodjednog.Reklajeljudi,anečovjek.«»Jeliihopisala?«»Reklajesamoljudi.«»Crni?Bijeli?Mladi?Stari?«»Sigurno su bili bijelci inače bi rekla da nisu. Ipak je ovoNebraska. Ne

znam koliko bi mogli imati godina. Desetogodišnjakinji svi odrasli izgledajustaro.«

»Kakosubiliodjeveni?«»Nesjećase.«

»Kakvimsuautomdošli?«»Neznagaopisati.Nisamsiguranjeliuopćevidjelavozilo.Tvrdidajesti

nazivaga‘autom’,alimoglojetobitibilokakvovozilo.Kamionetiliterenac.«»Kojeboje?«»Nemožesesjetiti.Akogajeuopćevidjela.Moždajesamopretpostavila.

Vjerojatnonikadanijevidjelapješaka.Neondjegdježivi.«»Sjećaliseštosurekli?«»Nije obraćala pozornost. Začulo se zvono i Lucy Delfuenso otišla je

otvoriti vrata. Susjedina kći kaže da je vidjela neke ljude na vratima i čularazgovor,aliostala jeusobi. Igralasesnečime.Udubilaseu igru.Tek jepetminutaposlijeshvatiladaseLucynijevratila.«

»ZaštobikćiKarenDelfuensootvaralavratautuđojkući?«»Onetoneshvaćajutako.Njimasuobjekućepoputdoma.Neprestanoidu

izjedneudrugu.«»Jestelipretražiliokolicu?UključujućiikućuKarenDelfuenso?«»Staviosamsvesvojeljudenapotragu.Lucynemanigdje.«»Jesteliispitaliidrugogasusjeda?Onogsjedokosog?«»Nijebioondje.Odlazinaposaoušestujutro.Niizčetvrtekućenisuništa

vidjeli.«»Jestelipozvalidržavnupoliciju?«»Jesam,alinemamimštoreći.«»Uslučajunestankadjetetareagiraseodmah,zarne?«»Ali što mogu učiniti? Imaju malo ljudi, a država je velika. Ne mogu

zaustavljatisvakogaposvuda.«»Dobro,smislitćemonešto«,reklajeSorenson.»Krenulasampremavama.

Vinastavitetražitidoknestignem.«»Naravnodahoću,alivećbimoglibitiudaljenistotinukilometara.«Sorenson nije odgovorila na to. Samo je spustila slušalicu, zavojitim se

prilazompopelanaautocestuuzcviljenjegumainastavilanazapadbrzinomodoko160kilometaranasat.

Nakondesetminuta jurnjaveReacher jevratioSorensonnjezinGlock iupitao:»Hoćelitvojšefignoriratiinestanakdjeteta?«

Sorensonjevratilapištoljufutroluirekla:»Mojješefambiciozančovjek.Sanja o većim stvarima. Želi jednog dana biti pomoćnik direktora. Stoga ćeučiniti sve što mu kažu iz sjedišta, bilo to ispravno ili pogrešno. Neki suzapovjednicitakvi.AusjedištuFBI-aučinitćesveštoimkažuizCIA-e.IliizMinistarstva vanjskih poslova, ili Ministarstva domovinske sigurnosti, ili izBijelekuće,ilitkogodjeglavniucijelojovojzbrci.«

»Tojeludost.«»Tojerealnostsuvremenogprovođenjazakona.Naviknisenato.«»Kolikućešslobodudjelovanjadobiti?«»Nikakvu,čimshvategdjesam.«»Ondasenejavljajnamobitel.«»Nitineću.Baremneprvihnekolikoputa.«»Anakontoga?«»OstavljatćeglasovneporukeislatiSMS-oveiporukee-pošte.Nemoguse

odmetnuti.Nemoguseoglušitioizravnuzapovijed.«Reachernijerekaoništa.»Zartibi?«pitalajeSorenson.»Jesili?«»Ponekadjesam«,odvratiojeReacher.»Isadsinezaposleniveteranbezdomaistabilnihveza.«»Upravotako.Tonikadanijelako,alimožešzapočeti.Možešučinitinešto

prijenegoštotezaustave.«»Kako?«»Možešpronaćimotiv«,rekaojeReacher.»Otomesadamorašrazmišljati.

Tkobioteodijetemrtvežene? Izašto?Osobitoako todijeteneznašto joj sedogodilosmajkom?«

»Alitonemožebitinepovezano.Nemožebitislučajnost.Nijeriječoocukoji se pojavio na vratima nakon što je izgubio skrbništvo. Niti je riječ onasumičnomnapadunekogpedofila.«

»Moždasutražilisusjedinukćer.Moždasuihpobrkali.Nakonsvega,bilesuususjedinojkući.Jeliisusjedarastavljena?«

»Ovonijeslučajnost,Reacheru.«»Negoštoje?«»Neznam.«

»Neznamnija«,rekaojeReacher.»Nemanikakvogsmisla.«

ŠerifGoodmannijespavaovećtridesetsati.Mutilomusepredočimaijedvajestajao.Noipakjenastavljaodalje.Nijebilorazlogadavjerujekakosuotmičariostaliublizini,aliipakjerekaosvojimanekaprovjeresvepraznezgrade,staje,kolibe,skloništaikuće.Ionseuključioobilazećimjestanakojaoninisustigli.Nijepronašaoništakaonioni.Radiovalovibilisupuniumornih i rezigniranihglasova.

NaposljetkujezavršioispredkućeDelfuensinesusjede.Parkiraoje iostaosjeditizavolanom,borećisedaostanebudan.Borećisedarazmišlja.Prisjetiosekako se djevojčica ponašala tog jutra na stubama. Nijema od zbunjenosti,vrpoljilaseipristojnokimala.Seoskajedjevojčica.Imadesetgodina.Niječudooddjeteta.Vjerovalabibilokojojodraslojosobimakarsnaznakomlegitimnosti.Bilokakvopokazivanjeupućenostiiliautoritetabilobijojuvjerljivo.Prihvatilabibilokakvoobećanje.Dođi,djevojčice.Pronašlismotvojumamu.Odvestćemoteknjoj.

Alitkobitoučinio?TkojeuopćeznaodajeDelfuensonestala?Svinjegoviljudi,naravno,kaoi

susjeditevjerojatnojošnekiodmještana.Izločinci.Alizaštobiubilimajkupasevratilipodijete?

Zašto?Izašaojeizautomobiladarazbistriglavunahladnomzraku.Malojehodao

umjestu,azatimsenaslonionaprednjilijeviblatobran.Toplinamotoragrijalagaje.Naistokujepadalakiša.Vidiojeoblake.Vuklisusepremanjemu.Zatimsezagledaoudvijekućetočnoisprednjega,Delfuensinuionunjezinesusjede,tražećinadahnuće.Nijegapronašao.Spustiojepogledublatnjavikanal.Blatojebiloprošaranotragovimanjegovihguma.Poputzapisauzaludnosti,zabilježenoggumomnazemlji ivodi.Unekoliko jesatiparkiraoondječetiriputa.Najprijekad je dojurio od kućeMissySmith usred noći. Tada je s njime bila agenticaSorenson.Zatimranoujutro,sam,kakobipreniodiovijesti.Zatimposlije,kadje došao provjeriti, kao dobar šerif, i saznao da jeLucy nestala. I naposljetkusad,nakonpropaleineuspješnepotrageokolicom.Bilojemnogotragova.Višenego što bi očekivao od četiri dolaska. Pružali su se u svim smjerovima, nekiravni,nekizakrivljeni.Nadvajemjestapovršinacestebilatolikooštećenadaseblato širilou lokvepromjeradvametra. Izgledale supoput jamapunih smole.Onseprovezaokrozobje.

Alinitkodruginije.Provjerio jeopet,kakobibio siguran,ovajputupokretu,hodajući sitnim

koracimakakonebiugazioudokaze.Iliunjihovonepostojanje.Kolikojevidio,nijebilotragovaosimnjegovih.IspredDelfuensinekućenijebilotragovakojibise razlikovali,kaoni ispredkućenjezinesusjede.Samopoznate,običnegumeMichelin njegovaCrownVica. Automobilski ekvivalentAspirinu. Dobro ih jepoznavao.Bio je odgovoran za proračun svog odjela.Gume je naručio puteminternetaizskladištauMichiganukojejedržalozalihezapoliciju.Niskacijena,bezporeza,punagarancija.Stiglesudostavom,amontiraoihjePhilAbelsonusvojoj radionici u susjednom okrugu. Phil im je dao popust jer su bili stalniklijenti.Philjebiopametanmomak.

Goodmansevratiouautomobil,odmaknuogaodprilazaiopetgaparkiraonasredinicestegdjejeasfaltbiosuhičist.Opetjeizašaoiprovjerioneometano.

Biojesiguran.NijebilodrugihtragovaosimnjegovihjeftinihgumaMichelinP225/60R16.

Svakajestajala99dolara,pluspetdolarazamontiranjeibalansiranje.Susjedinakćizapravonijevidjelaautomobiljerganijebilo.LucyDelfuensoodvedenajepješke.AlikakvogjetosmislaimaloudivljiniNebraske?

S

46.POGLAVLJE

orenson je sišla s autoceste na istomemjestu gdje jeReacher autostopiraodvanaest sati prije.Vidio jemjestonakojem je stajaoumraku i hladnoći.

Sjećao se helikoptera u zraku i Impale koja je stala deset metara od njega teAlanaKingaiDonaMcQueenakakosuseokrenulipremastražnjemsjedaludaupozoreKarenDelfuenso.SjećaoseiAlanaKingakakogapitakamojekrenuo.Idemnaistok,odgovoriomuje.SvedoVirginije.

Alinijetakoispalo.Zadataknijeispunjen.Sorensonjenastavilanajug,uprediokojiReacherprijenijevidio,seoskom

cestomravnompoputbilokojeuIowi.Aliokolnijekrajolikbioneštodrukčiji.Malogrubljiikamenitiji.Nijebiosavršenkaosrazglednice.Tridesetkilometaraod njih oblaci su dolazili s istoka. Ispod njih je zrak bio ispunjen kišom,mjestimice gustom,mjestimicemaglovitom i razasutom. Ista je kiša padala uIowi,pospaljenojImpaliimoteludebelogrecepcionara.Sustizalaihjepolako,alineumorno,poputporuke.Poputloševijestikojunijemogućezanemariti.

I Sorenson je uočilamjesto koje je Reacher gledao i izvukla jednostavanzaključak.Reklaje:»Ondjesiautostopiraokadasutepokupili,zarne?«

Reacherjekimnuo.»Stajaosamondjemalovišeodsatipol.Pokrajmenejeprošlopedesetišestvozila.Onisubilipedesetisedmo.«

»Aštodanisibioondje?Štodanitkonijebio?Nebiimaliparavan.«»IDelfuensojebilaparavan.«»Pretpostavimo da sam bila brža. Da sam odmah izdala tjeralicu za troje

ljudi?Sregistracijomkaošlagomnatorti.«»Imalisupištolje«,rekaojeReacher.»Moglisuseprobitikrozblokade.Ili

sumoglizaprijetitiDelfuensonjime.Moždabiuspjeli.SumnjamdasuprometnipolicajciuNebraskiiIowiuvježbanizatakvesituacije.«

»Ipakbimnogoriskirali.«»Štoželišreći?«»Ušlisunaautocestusjužnestraneisišlisnjenajužnustranu.Nisumogli

biti sigurni da će naići na autostopera. Ne usred zime. Znali su gdje će bitiblokadeakoihbude.Zaštonisunastavilinaistokpokrajnjimcestama?Zaštosuuopćeriskiralisautocestom?«

»UjednomsutrenutkureklidaiduuChicago.«»KolikojeljudiuChicagu?«»Okotrimilijunausamomegraduiokoosamuširemgradskompodručju.

Pozivnisubrojevi312i773.«»JesiliimpovjerovaodaiduuChicago?«»Zapravoinisam.Nesadkadseprisjećam.Predalekoje.Preambicioznoza

jednunoć.«»Zaštosuondaišliautocestom?«Kišnisuseoblacipribližili.Kretalisusepoputcrnogzida.Suncavišenije

bilo.Reacher je osjetio kako vjetar ljulja automobil.Cesta kojom su se vozilibilajeravnaidobroizgrađena.Samosdvijetrake,alipriličnoširoka.Rijetkosudolazilidoskretanja,acestekojesuvodilenaistokinazapadbilesujedvamalovišeodpoljskihstaza.Izgledalesupusto,kaodanevodenikamo.

Pitaoje:»Imašliautokartu?«»Samoelektroničku«,odgovorilajeSorenson.Pokrenula jeGPS, aReacher je vidiokakouređaj traži i pronalazi satelit.

Slikanamalomezaslonupromijenilaseiautomobiljepostaopulsirajućastrelicakojasekretalapoširokojsivojcrti.Malecestelijevoidesnobilesuprikazanekaotankesivecrte.

»Možešpovećatiismanjitislikuakoželiš«,reklajeSorenson.Reacherjepronašaoodgovarajućetipkeismanjiosliku.Zapravo,strelicaje

ostalajednakeveličine,nosivesucrtepostalemanje.Cestakojomsuvozilibilajeglavnaprometnicauokolici,nonijebiloekvivalentnekojabivodilanaistokili zapadsvedo raskrižjaudaljenogpedesetkilometaraodnjihova trenutačnogpoložaja.

»Onamoidemo«,reklajeSorenson.»Staracrpkazavodunalaziseondje.«Prema sjeveru je prva veća cesta koja je vodila na istok bila dosta iza

autoceste.Reacherjerekao:»Vjerojatnoimsežurilo.Moždasumoralistićiprijezoreiautocestaimjebilajedinamogućnost.Noslažemsezarizik.Ainijemijasnozašto bi im se žurilo.Nakon svega, netko je došaopo njih.Mogli su sedogovoriti negdjebliže.Bilobi logičnijeda suod raskrižjakrenuli izravnona

istok,anenasjever.Cestaizgledajednakodobrokaoiova.SigurnoidesvedoIowe.«

Prvekrupnekapikišepalesunavjetrobran.Sorensonjeuključilasvjetlaibrisače.Kilometaristočnoodnjihkišajevećgustopadala.

Šerif Goodman vidio je oblake. Automobil mu je još bio parkiran na srediniceste.Opetjebionaslonjennablatobran.Došaojedozaključkadanemasmislada je dijete odvedeno pješke. Cijeli dan hoda u Nebraski vas ne bi doveonikamo.Sadsepitao jesu liotmičariparkiraligdje ion,daljeodblata.Moždanisu htjeli zaprljati automobil. Ili su vidjeli blato i odlučili da je bolje neostavljatitragoveguma.Ilisusebrinulizbogsvjedokapasuparkiralistotinjakmetaradalje.Tobiihipakostaviloizloženimnanekolikominuta.

Moralibiprićikućipješke,dvailivišenepoznatihpješaka,tebisemoralipješke vratiti do automobila, ovaj put vodeći dijete koje vjerojatno nije bilovoljnoići.

Utosupaleprvedebelekapikiše.Goodmanjegledaokakoserasprskavajuna blatu. Pogledao je prema nebu. Zaključio je da ih čeka kratak, ali snažanpljusak.Tonijebiloneuobičajeno.Golemerezervepodzemnevodeunjegovojdržavimoralesudoćiodnekuda.Jošjejednompogledaokanalispunjenblatom.Uskoroćebititekuće,anedugonakontogaprekrivenosvježimslojemprašinespolja, ravnimi finimpoput talka.Nijesebrinuo.Tonećeomesti istragu.Nećeuništitidokazejerdokazanijenibilo.

Zatim je kiša počela padati malo jače i on se odgurnuo od blatobrana.Zapravo,pokušaoje.Iznenadajeosjetiosnažanboluramenimairukama.Inaglitupibolu središtuprsa.Poput žgaravice, ali nije tomoglabiti žgaravica.Nijeništajeo.

Nije mogao disati. Nije se mogao pomaknuti. Prsni mu se koš blokirao.Koljenasumupopustila.Skliznuojenizglatkiblatobran.Natrenutak jeostaona koljenima.Osjetio je rub blatobrana kako ga bode u leđa.Osjetio jemirisgume.Imiriskiše.Nijemogaopomaknutiruke.

Paojeustranu,azatimseispružionaleđa.Vidiojecrneoblakeiznadsebe.Osjetiojekišunalicu.Osjećaosekaodamuneštodrobiprsnikoš.Kaodajenanjemuneštovrloteško.Kaonekoćdavnouteretani,kadmujepartneriznenadaotišaonekamo,aonjezavršiosašipkomutegateškogstotinukilogramanatikispodvrata.Nijegačakmogaonidozvati.Nisadanijemogaoispustitiglas.Nijeimaozrakauplućima.Nijesemogaopomaknuti.Boriosenekovrijeme,alionda

je odustao jer je iznenada postao neobično siguran da se više nikada nećepomaknuti.

Opustiose.Izgubio je osjet u rukama i nogama.Kao da uopće nisu ondje. Tomu se

činilozanimljivim.Umiraojeodudovapremaunutra.Njegovotijelokaodajeslijedilopopisiodbacivalojednupojednustavkukojanijenužna.Silnorazvijenorganizam programiran da očuva temeljnu funkciju što je dulje mogao.Programiran da iz trenutka u trenutak nemilosrdno iznova definira tu osnovnufunkciju.Noge?Komusupotrebne?Ruke?Čemu?Bio jevažan samomozak.Mozakćeposljednjiumrijeti.

Četiriminute,pomislioje.Prisjetiosetebrojke.Sjetioseštosugovorilinaobucioljudimakojiseutopeujezeruilidjecikojaseugušenečime.Nakonštosrce stane, imaš još četiriminute.Osjećao je kakomu se život povlači premagoreipremaunutra,unjegovuglavu.Tojebilosveštojejošbio.Glava.Mozak.Ništaviše.Tojesveštojeikadabio.Sveštojeijedančovjekikadabio.Cogitoergosum.Mislim,dakle jesam.Nijeosjećaobol.Višene.Bio je samomozak,bezikakvepodrške.Nijeimaotijela.Kaouznanstvenojfantastici.PoputčovjekasMarsa.Poputizvanzemaljca.Jošjevidio,alividnomujepoljepostalomutnona rubovima. Kao na starom televizoru. Tako će se to dogoditi. Shvatio jenapokon.Odgovornapitanje,razjašnjenjemisterija.Isključitćesepoputstarogcrnobijelogtelevizora,svestisenatočkusvjetlausredištuekranaprijenegoštoionaprestanesvijetlitiizgasnezauvijek.

B

47.POGLAVLJE

risačisusenaglimpokretimakretalilijevo-desno,akišajesnažnoudaralaokroviodbijalasetridesetakcentimetaraodasfalta.KrozpolutamuReacher

jevidioznakbenzinskepostajekakosvijetlivisokoiznadtla.Udaljenjeodnjihmalo više od pola kilometra, pomislio je. Sorenson ga je pogledala i rekla:»Obratipozornost.MještaninazivajuovoGradomGrijeha.Ovdjesvepočinje.«

Usporila jeautomobil.Benzinska jepostajabila s lijeve strane.Noona jeskrenula desno, na neravno parkiralište posuto šljunkom iza gostionice odbetonskihblokova.Nastavilajejošmalonajugizaustavilaseizaniskezgradesvijetlosmeđeboje.KodstražnjihjevratabilaparkiranacrvenaMazda.Reklaje:»Ovdje je Delfuenso radila. Koktel-bar. King i McQueen stigli su iz smjeraraskrižjaucrvenomeautu.«

Vozilajedaljekrozkišu,dokjeautomobilposkakivaonaneravnomterenuiprskaouokolovodu iz lokvikrozkoje jeprolazio,azatimsezaustavio iza jošjedneniskezgrade.Reklaje:»Ovojetrgovina.Ovdjesukupilikošuljeivodu.«Zatim se vratila prema cesti i zastala prije nego što je skrenula. Rekla je:»Odavde su nastavili na sjever. Znaš što se dogodilo nakon toga.«No ona jeskrenula u drugom smjeru i nastavila na jug.Reacher je vidio uspavana poljasojesbrazdamapunimvode,paotužnestarepoljoprivrednestrojevenaprodajukojisusepružaliuduljiniodgotovojednogakilometra,azatimopetpoljasoje.Zatim su uslijedile niske zgrade niz čije se krovove slijevala kiša i male,zaboravljene trgovine. Ušli su u sam grad. Strelica na GPS-u približavala seraskrižju.Cestasjever-juguskoroćesesusrestiscestomistok-zapad.Autokartajebilaneumoljiva.Akosteželjelistićidobiločegaosimdomjesnetrgovine,tesudvijecestebilejedineopcije.

Sorensonjeskrenulanazapadnaraskrižjuistotinumetaraposlijezaustavilaje automobil ispred niskog betonskog bunkera. Bio je širok možda sedammetara,dugpet,avisoktri.Krovmujebioravan.Nijeimaoprozore,negosamostarametalnavrata.Biojenatopljenkišompajeizgledaotamnijenegoprije,aliičišće.Reacherjepitao:»Tojestaracrpkazavodu?«

Sorenson je kimnula. »Ubijeni je bio unutra, na podu. King i McQueenviđenisukakoodlazeucrvenojMazdi.«Reacherjepogledaoisprediizasebe,

palijevoidesno.PetljaojepoGPS-udoknijedobioprikazpodručjaukruguodtridesetkilometaraodnjih.Utomeomjerunazaslonunijebiloničegaosimdvijuglavnih cesta, one koja se pružala u smjeru sjever-jug i one koja se pružala usmjeruistok-zapad.Svejeostalonestalokaobeznačajno.Rekaoje:»MislimdaKingiMcQueennisuodavde.Vjerojatnonikadanisunibiliovdje.Mislimdasustigliizsmjerasjevera,sautocestekaoimi.Vidjelisugostioniceibarove.Nisuhtjelivozitidaljeucrvenomautu,pasusevratiliovamojerimsetočinilokaojedinomjestonakojemubimoglipronaćizamjenu.«

»Dobro,alizaštosenisuvratilinaraskrižjeiodandeskrenulinaistok?«»Dvasurazloga«,rekaojeReacher.»Nisuodavdepanisubilisigurnikamo

cesta vodi. Delfuenso nije imala GPS, a vjerojatno ni autokarte u pretincu zarukavice. No važnije je to što su pretpostavili da će raskrižje od početka bitiblokirano.Četirimuhejednimudarcem.Sjever,jug,istok,zapad.Nitkonemoženikamo,osimprekotograskrižja.Šerifganijeblokirao?«

»Nije«,reklajeSorenson.»Mislimdanije.«»Trebao je. To je bila pogreška. No nije ni važno, jer su pobjegli u

suprotnomsmjeru.Zato sukrenuli na sjever jer nisuvidjeli drugi put za istokdok ne stignu do autoceste. Noću, u mraku, one bočne ceste sigurno su imizgledalebeznadno.Zatosusevratilinaautocestu.Nisuimaliizbora.«

»Dobro«,reklajeSorenson.»Mogusesložitistime.«»Važnije je pitanje kako su uopće stigli ovamo. Ako se nisu dovezli iz

Denvera s ubijenim, a nisu imali ni svoj auto, onda ih je vozio netko drugi.Drugim riječima, netko ih je ostavio ovdje. Kao što ih je poslije i pokupio.Vjerojatno isti ljudi. U tome slučaju, zašto ih nisu pričekali? Zašto su ihprepustili dugom i opasnommeđuputovanju? Jedini je mogući odgovor da seonoštosedogodiloucrpkizavodunije trebalodogoditi.MoždasuseKing iMcQueen trebali dovesti s ubijenim. No umjesto toga su ga ubili. Iz nekogneobjašnjivograzloga.Zbogtogasumoralitolikoimprovizirati.«

Sorensonin je mobitel zazvonio. Glasno i dramatično kroz zvučnike.Pogledalajeispisbroja.»Omaha«reklaje.»Zovuizmogureda.«

»Nejavljajse«,rekaojeReacher.Nijesejavila.Pustilagajedazvoni.Zvoniojevrlodugo,azatimprestao.

Reacher je rekao: »Otiđimo do kuće Karen Delfuenso. Ili do kuće njezinesusjede.Trebalibismopogledatimalo.Irazgovaratisasusjedinomkćeri.Moždase sjetila nečega o ljudimakoji su došli poLucy.Vjerojatno su to isti koji su

krivizanestanakočevica.MoždasuoniidovezliKingaiMcQueena.«Sorenson je rekla: »Nemogu se sjetiti gdje jeDelfuensina kuća. Išli smo

onamousrednoći.«Mobiteljekratkozazvonio.Porukagovornepošte.»Nemojjepreslušati«,rekaojeReacher.I nije. Umjesto toga pretražila je popis kontakata dok nije pronašla broj

mobitela šerifaGoodmana.Pritisnula je tipkuzapoziv imobitel jebiraobroj.Reacher je kroz zvučnike čuo predenje zvona s druge strane linije, sporo iduboko,strpljivo,bezikakvežurbe.

Zvonilojevrlodugo.Nitkosenijejavljao.»Čudno«,reklajeSorenson.

Odmaknula je automobil unatrag od stare crpke, a zatim ga okrenula i opetkrenulapremaraskrižju.Noprijeraskrižjaskrenulajeubočnuulicu.Reacherjeznaoštoradi.Šerifovuredsigurnonijenaglavnojulici.Nalazisenegdjestraga,gdje je zemljište jeftinije i gdje velika parcela neće izvlačiti mnogo novca izgradskog proračuna. Polako je skretala na uglovima i prolazila pokraj raznihzgrada,alinijednaodnjihnijebilapolicijskapostaja.Opet je izašlanaglavnuulicujužnoodraskrižjaipokušalaujužnomkvadrantu.

»Enoje«,rekaojeReacher.Vidiojeantenuzakratkeradiovalovenakrovuniskesmeđezgrade.Isprednjejebiloograđenoparkiralište,dovoljnovelikozanekolikopolicijskihautomobila.Bilojeprazno,osimlokvinamjestimagdjejeasfaltpopucaoodstarosti.Cijelajepostajabilastaraiistrošena,aliizgledalajekaodajeodržavajunaraziniprihvatljivojzapoliciju.Nijebilapoputvojnih,alinipoputobičnihcivilnihustanova.

Sorenson je parkirala ispred zgrade pa su otrčali kroz pljusak do vrata.Upredvorju su pronašli ženu koja je radila na centrali i bila recepcionarka.SorensonjojjepokazalasvojuiskaznicuipitalagdjeješerifGoodman.Ženagaje pozvala putem radija, no nije se javljao.Zatim ga je nazvala namobitel saslužbenogtelefona,alinitonijedalorezultate.Reklaje:»Moždajeotišaokućiodrijemati.Starje,avećdugonijespavao.«

»TrebamoadresuKarenDelfuenso«,reklajeSorenson.»Iuputekakodoćidonje.«

Ženazapultomdalaimjeoboje.Sjeveroistočnoodraskrižja,okodvanaestkilometaradaleko,upoljima.Zapravolijevo,padesno,paopetlijevo,naprvim

skretanjima. Opet šahovnica. Polako su se odvezli onamo. Na istočnom jeobzoru opet bilo vedro. Kiša je odlazila dalje, ali sporije nego što je stigla.Reacherjebioumoran.Osjećaoseispražnjeno.Svakastanicautijelukaodamusetreslaibrujalaodiscrpljenosti.Biojebudangotovodvadana.Nijemutobilonajdulje razdoblje bez sna, ali bilo je blizu. Pretpostavljao je da se Sorensonosjećalajednakološe.Ionakojebilablijeda,aokoočijujedobivalaplavekolute.

ZatimjenakonzavršnogskretanjadesnoReacherugledaonizodčetiriniskekuće, same u praznini. Na sredini ceste bio je parkiran policijski automobil.Sorenson je rekla: »Ipak jeovdje.To je auto šerifaGoodmana.Aono jekućaKarenDelfuenso,drugasdesna.«

Parkiralajeuzrubcestepetmetaradaljeiobojesuizašliizautomobila.

P

48.POGLAVLJE

ronašli su Goodmana gdje je pao, na leđima uz sam prednji lijevi kotačnjegovaautomobila.Očisumubilepunekišnice.Usitnesulokviceupadale

novekapiiteklenizobrazepoputsuza.Ustasumubilaotvorenaiugrlumuseskupljala voda. Odjeća mu je bila natopljena. Izgledao je poput utopljenika.Koža mu je već bila ledena. Nisu mogli napipati puls. Izgledao je mlohavo,ispuhano i prazno, kako to izgledaju samo mrtvi ljudi. Tisuće nevidljivihmišićnihnapetostiživogtijelanestalesu.

Starje,avećjedugobudan.Višenije,pomisliojeReacher.»Kolikojeimaogodina?«pitaoje.»Bio je u kasnim šezdesetima«, rekla je Sorenson. »Možda u ranim

sedamdesetima.Kakobilo,premladdaumre.Bio je finčovjek.Dobarčovjek,kakomujeimegovorilo.Jelitobiosrčaniudar?«

»Vjerojatno«,rekaojeReacher.»Stres,iscrpljenost,briga.Svejetološezačovjeka.Policajcibitrebalibitiboljeplaćeni.«

»Tomesesigurnonećuprotiviti.«»Jelinamrekaoštotrebamoznati?«»Mislimdanijeznaoštotrebamoznati.«»Trebalibismojavitiupostaju.«Vratili su seu automobil iSorenson jenazvala centralu sa svogmobitela.

Žena na recepciji javila se, a Sorenson joj je rekla što se dogodilo. Žena jezaplakala. Sorenson je prekinula vezu, a onda su čekali. Mokri, promrzli iumorni. Zurili su pred sebe kroz vjetrobran, no nisu vidjeli mnogo, a nisugovoriliništa.

Sljedeći je stigao vrlo krupni tridesetpetogodišnjak u automobilu šerifovazamjenika. Imao je svijetlu kosu i crveno lice krupnog čovjeka. Preko odorenosiojepodstavljenujaknukojajenarukavimaimalanaredničkeoznake.DošaojedoSorensoninaprozoraisagnuose.JaknaseotvorilaiReacherjevidiocrnupločicunakojojjepisaloPulleriznadjednogdžepanakošuljiiznačkušerifova

uredaiznaddrugog.NazvijezdijepisaloZamjenikšerifa.Pokucaojenaprozordebelim crvenim prstima. Sorenson nije spustila prozor. Samo je pokazalaprstom. Zamjenik je krenuo prema automobilu svog šefa kratkim, napetimkoracima,kaodaprilaziutvrđenompoložaju.Kaodaočekujeneprijateljakojićeotvoritivatrunanjega.Došaojedosuvozačkestraneizaustaviose.Pogledaojedolje,azatimoteturaodorubaceste,sagnuoseipovratioublato.

Reacherjeprimijetiodajekišastala.Ubrzo zamjenikPullermalo seuspravio i pogledaoprekopolja udaljinu.

Bio je zelen u licu. Nije ga pogodila smrt starog šerifa, nego to što je vidiotruplo.Reacherjeizašaoizautomobila.Cestajejošbilapunavode,alizrakseiznenada doimao svježe i suho. Sorenson je izašla sa svoje strane. ZamjenikPuller krenuo je prema njima pa su se sve troje susreli u prostoru izmeđuautomobila.

Sorensonjepitala:»Tisidrugiuzapovjednomlancu?«»Činisedajesam«,odvratiojePuller.»Ondatisekrivočini.Odsadsišef.Zapravo,vršiteljdužnostišefa.Iimaš

posla.Morašnasobavijestitiosvemu.«»Očemuto?«»Dijetejenestalo.«»Nisamtobašpratio.«»Zaštonisi?«»Uglavnomnadzirempromet.Premaautocestiiodnje.SjevernoodGrada

Grijeha.Imamradarskipištolj.«»Obavijestilisuteotomuštoseovdjesinoćdogodilo?«»Svesunasobavijestili.«»Alititonisipratio?«»Uglavnomnadzirempromet.«»ZartešerifGoodmannijemaknuostvojihuobičajenihdužnosti?«»Svenasjemaknuo.«»Zaštoondanisiobraćaopozornost?«»Zapravominijerekaoštodaradim.«»Jesilipaonaglavukaobeba?«pitaojeReacher.ZamjenikPullernijeodgovorio.

Sorenson je rekla: »Nazovi centralu i reci im neka pošalju kola Hitnepomoćidaodvezutruplo.«

»Dobro.«»OndanazoviobiteljšerifaGoodmana.«»Dobro.«»Aondanazovipogrebnika.«»Odakle?«»Stelefona.Bilokojegtelefona.Samonemojdabudenigdjeblizumene.«Zamjenik Puller vratio se do svojeg automobila, a Reacher i Sorenson

krenulisupremakućisusjedeKarenDelfuenso.

Susjeda nije imala mnogo više od trideset godina. Njezina je kći biladesetogodišnja inačica iste osobe, samo uspravna, vitka i bez bora. Ime joj jebiloPaula.Nalazila seu stražnjoj sobi.Odandenijevidjelacestu.Nijevidjelaništa, osim blata. Imala je konzolu za igre priključenu na TV. Na zaslonu sesvašta događalo. Uglavnom eksplozije. Male crtane figure nestajale su uoblacimadimamanjimodlopticazagolf.

Susjedajerekla:»Moralasamnaposao.Žaomije.«Sorensonjerekla:»Shvaćam«,kaodatozaistamisli.IReadierjeshvaćao.

Čitao je novine i čuo ljude kako govore. Znao je da je posao lako izgubiti, ateškoopetdobiti.

Susjedajenastavila:»Reklasamimdaneotvarajuvrata.«Sorensonjepogledaladjevojčicuipitalaje:»Paula,zaštosiotvorilavrata?«»Nisam«,reklajedjevojčica.»ZaštoihjeotvorilaLucy?«»Jerjuječovjekzazvaopoimenu.«»ZazvaojeLucypoimenu?«»Da.RekaojeLucy,Lucy.«»Štojejošrekao?«»Nisamčula.«»Jesilisigurna?Moralasineštočuti.«Djevojčicanijeodgovorila.Sorensonječekala.

Djevojčicajepitala:»Jesamliunevolji?«Sorensonjeoklijevala.Reacherjerekao:»Da,mala,jesi.Dabudemiskren,uvelikojsinevolji.Ali

možešseizvućitakodanamkažešsveštosičulaividjelajutros.Akotoučiniš,bitćešposveslobodnaodkrivnje.«

Nagodba. Poticaj. Mrkva i batina. Star i provjeren sustav. Reacher ga jemnogo puta rabio u svoje vrijeme. Desetogodišnja kazna smanjena napetogodišnju,uvjetnakaznaumjestozatvorske,odbacivanjeoptužbiuzamjenuza informacije. Takvo što je funkcioniralo s dvadesetogodišnjacima itridesetogodišnjacima. I to posve dobro. Reacher nije vidio zašto ne bifunkcioniralosdesetogodišnjacima.

Djevojčicanijereklaništa.Reacherjerekao:»Jaćutidatidolarzaslatkiše,amojaćetiprijateljicadati

poljubacučelo.«Ipotkupljivanjejefunkcioniralo.Djevojčicajerekla:»ČovjekjerekaodaznagdjejeLucynamama.«»Zbilja?«Djevojčicajeentuzijastičnokimnula.»RekaojedaćeodvestiLucyknjoj.«»Kakojeizgledao?«Djevojčicajestiskalaprste,kaodamožeizvućiodgovoriznjih.»Neznam«,reklaje.»Alimalosiprovirila,zarne?«Opetjekimnula.»Kolikosiljudividjelaispredvrata?«»Dvojicu.«»Kakosuizgledali?«»Kaonateleviziji.«»Jesilividjelanjihovauto?«»Biojeduginizak.«»Običanauto?Nijebiokamionetiliterenac?«»Običanauto.«»Jelibioprljav?«

»Nije,biojesjajan.«»Kojejebojebio?«Djevojčicajeopetpritiskalaprste.»Neznam«,reklaje.Sorensonin jemobitel zazvonio.Pogledala jeuzaslon iustimaoblikovala

riječ:»Omaha.«Reacher je odmahnuo glavom. Sorenson je kimnula, ali nije izgledala

sretno.Pustila jeda zvoni.Naposljetku jeprestao, aReacher jeopetpogledaodjevojčicuirekao:»Hvalati,Paula.Bilasisjajna.Višenisiunevolji.Posvesislobodnaod krivnje.«Zavukao je ruku u džep i izvukaonovčanicu od jednogdolara.Predao ju joj je.Sorensonin jemobitelopetzazvonio,alikratko i tiho.Glasovnaporuka.Reacherjerekao:»Asadćetilijepagospođadatipoljubacučelo.«

Djevojčica se smijuljila. Sorenson je izgledala pomalo posramljeno, alinaposljetkusesagnula ipoljubila je.DjevojčicasevratilasvojimeksplozijamanaTV-u.Reacherjepogledaomamuirekao:»MoramoposuditiključKareninekuće.«

Žena ga je izvadila iz ladice u hodniku. Bio je to običan kućni ključ, skristalnimprivjeskom.Kaoiključautomobila.Reachersepitaonakolikojbisetemperaturi kristalno staklo rastopilo. Vjerojatno na nižoj od običnog stakla.Zbogtvarikojestavljajuunjegadabisvjetlucalo.Tojeznačilodajeprivjesakzaključautomobilanestaozauvijek.Bio jesamomrljaelemenatau tragovimanaizgorjelompoduImpale,ilisitnioblakdimakojegjevjetarvećodnionapolaputadoOregona.

Uzeojeključirekao:»Hvala«,teizašaozajednosaSorenson.Goodmanovje automobil još bio ondje, aliHitna je pomoć već stigla i odvezla truplo.NiPullerovog automobila više nije bilo, a ni kišnih oblaka. Nebo se razvedrilo.Visokoiznadnjihovihglavasjalojeslabašnosunce.

Sorensonjezastalanaprilazuipregledalapopisglasovnihporuka.Reacherjerekao:»Nemapotrebedaihslušaš.Većznašštokažu.«

»Morat ću se javiti«, rekla je. »Situacija se promijenila. Djevojčica nijepronađena,avišenemamjesnepolicije.Baremnikogasposobnog.Višene.«

»Nazvatćešihposlije«,rekaojeReacher.»Nemojjoš.«ZaobišaojemokritravnjakiskrenuonaprilazDelfuensinekuće,sključemuruci.

Sorensonjepitala:»Štoočekuješdaćešpronaćiunutra?«

»Krevete«,odvratiojeReacher.»Ilibaremnaslonjače.Moramoodrijemati.Trenutačno više nismo ni od kakve koristi. Ne želimo završiti poputGoodmana.«

D

49.POGLAVLJE

elfuensina je kuća bila jednaka susjedinoj u svakom pogledu. Jednakraspored prostorija, jednaka kuhinja, jednaki prozori, vrata i podovi.

Jednake ručke ladica, jednake kvake na vratima, jednake kupaonice.Konfekcijska gradnja. Bile su tri male spavaće sobe. Jedna je očito bilaDelfuensina,jednaočitonjezinekćeri,ajednagostinjska.

»Biraj«, rekao je Reacher. »Krevet u gostinjskoj sobi ili kauč u dnevnojsobi.«

»Ovo je ludost«, rekla je Sorenson. »Ignorirala sam dva poziva iz svojegureda.Vjerojatnomezvaoosobnomojšef.Zapravosambjegunka.Atimislišdabihtrebalaspavati?«

»To jepitanjeučinkovitosti.Kao što si rekla, dijete jenestalo.Tvoji ljudinećepoduzetiništa.Mjesnajepolicijasadabeskorisna.Stogaćemosemimoratipobrinutizato.Atonemožemoakosmomrtviumorni.«

»Doćićepomene.Bitćulakplijenakosamukrevetu.«»Udaljenisudvasatavožnje.Dvasataspavanjaboljejeodničega.«»Ionakonemožemoništaučiniti.Nemamopojmaštosedogađa.Nemamo

resursa.«»Znam«,rekaojeReacher.»Čuosamteprviput.Nemamonikogapoznatog

u blizini, nemamo podršku ni pomoć, nemamo proračun ni infrastrukturu,nemamolaboratorijni računala.Nemamoništa.Alištodrugomožemoučiniti?Onikojisvetoimajuignorirajucijelislučaj.Moratćemosesnaćikakoznamo.«

»Akakoćetobiti?Odčegaćemozapočeti?«»OdobdukcijeKarenDelfuenso.Odprvihrezultata.Znatćemovišekadih

dobijemo.«»Kakoćenamtopomoći?«»Čekajividjetćeš.Možešihpožuritiakoželiš.«»Netrebam.Znamih.Raditćenajbržeštomogu.«»Gdje?«»VjerojatnouDesMoinesu.Ondje jenajbližapristojnamrtvačnica.Samo

ćeućiizauzetije.Takotoradimo.«»Kadćetisejaviti?«»Tiznašnešto,zarne?«»Spavajmalo«, rekao je Reacher. »Javi se ako te zovu forenzičari, inače

nemoj.«

Reacher je legaonakaučudnevnojsobi.Bioje tokompaktni trosjedsniskimnaslonimazaruke,presvučenžutomtkaninomscvjetnimmotivima.Biojelošijiodkreveta,aliboljiodpoda.Ispraviojeleđa,udobnosmjestioglavuiprivukaonogekakobistaonakauč.Postavio jesatusvojojglavidagaprobudizadvasata,udahnuojednom,udahnuodrugiputizaspao,gotovoistodobno.

A zatim se gotovo istodobno probudio jer je zazvonio telefon. NeSorensonin mobitel, nego kućni telefon u kuhinji. Delfuensina fiksna linija.Telefonjeimaotradicionalnometalnozvono,sporoiopušteno.Zazvoniloješestputa, strpljivo, a zatim se javila automatska sekretarica. Reacher je čuoDelfuensinglas, vedar i živ, veseo i energičan:»Bok,dobili steKaren iLucy.Trenutačnosenemožemojaviti,aliostaviteporukunakontona.«

Zatimsezačuo ton,paglasdrugežene.Govorila jeneštoo tomedabiseLucy došla igrati k njezinu djetetu, a onda je poziv završio i Reacher je opetzaspao.

Drugiseputprobudiotočnonakondvasata.Koljenasumuotupjela,aleđakaodamujenetkoizudaraočekićima.Uspraviose,okrenuoispustionogenapod.Ukućiseniječuonikakavzvuk.Samotišina.Bilisudalekoodičega,usredzime.

Ustao je, ispružio se i dlanovima dotaknuo strop. Zatim je otišao ukupaonicu, umio se i oprao zube pastom na kojoj je bio crtež dinosaura.PretpostaviojedapripadaLucy.Nakontogajezaviriougostinjskusobu.

Sorenson je čvrsto spavala na krevetu. Lice joj je bilo okrenuto premanjemu, a jedan joj je pramen padao preko oka, baš kao kada je držala pištoljuperenunjega.Jednujerukuzabacilaiznadglave,adrugustisnulauztijelokaoda se brani.Napola sigurna, napola nesigurna.Aktivna podsvijest. Sukobljenostanje uma. Pitao se kako bi je bilo najbolje probuditi, a onda joj je zazvoniomobiteliučiniotoumjestonjega.Običanelektroničkizvuk,tanakioptužujući.Zazvonio je jednom, dvaput. Ona se trgnula, širom otvorila oči i naglo sjelauspravno.Počelajetražitimobitelrukamaotupjelimodsnaipogledalazaslon.

»Omaha«,reklaje.

Zazvoniojetrećiput.Reklaje:»Nemogugavišeignorirati.«Četvrtiput.Reklaje:»Mogusepozdravitisasvojomkarijerom.«Petiput.Reacher je prišao krevetu i uzeo joj mobitel iz ruke. Pritisnuo je zelenu

tipku.Prisloniojemobitelnauho.Rekaoje:»Tkojeto?«Muškiglasizslušalicerekaoje:»Tkostevi?«»Jasampitaoprvi.«»Otkudvamovajmobitel?«»Probajpogoditi.«»GdjejeposebnaagenticaSorenson?«»Tkopita?«Uslijedila je duga stanka. Možda je uključivao uređaj za snimanje ili

nekakav GPS lokator. Ili je samo razmišljao. Rekao je: »Prezivam se Perry.Posebni sam agent FBI-a, zapovjednik ureda u Omahi u Nebraski. Drugimriječima, vrlo sam visoki službenik savezne agencije, a k tome i šef agenticeSorenson.Tkostevi?«

Reacherjerekao:»JasamvozioautouIowi.AagenticaSorensonmojajezarobljenica.Onajemojtalac,g.Perry.«

S

50.POGLAVLJE

orenson je zanijemjela na krevetu. Čovjek s druge strane linije duboko jedisaouslušalicu.Reacherjerekao:»Imamvrloskromnezahtjeve,g.Perry.

Ako želite da vratim agenticu Sorenson živu i zdravu, nemojte učiniti ništa.Nemojtemezvati,nemojtemepokušavati locirati,nemojteme tražiti,nemojtemegnjavitiinemojtemismetatininakojinačin.«

Perryjerekao:»Recimištoželiš.«»Upravojesam.«»Mogutipomoći.Možemosedogovoriti.«Reacherjepitao:»Jestelibilinatečajuzapregovaranjesotmičarima?«»Jesam.«»Vidise.Neslušateme.Samomeostavitenamiru.«»Štonamjeravašučiniti?«»Namjeravamobavititvojposao.«»Mojposao?«»Ljudisuubijeni,dijetejenestalo«,rekaojeReacher.»TrebaosirećiCIA-i

iMinistarstvuvanjskihposlovadasepovukuibudutiho,alinisi.Popustiosiim.Zatominemojstajatinaputudokrješavamovoumjestotebe.«

»Tkosi,dovraga,ti?«Reachernijeodgovorio.Samojeprekinuovezuibaciomobitelnakrevet.»Ludsi«,reklajeSorenson.»Zapravoinisam«,rekaojeReacher.»Ovakonitinionnistekrivi,aposao

ćebitiobavljen.Svisuzadovoljni.«»Alionnećeučinititoštosimurekao.Poznajemga,Reacheru.Nećesamo

sjediti i trpjeti. Neće dopustiti da ga osramotiš pred CIA-om. Krenut će zatobom.Pokrenutćepravilovnačovjeka.«

»Neka bolji pobijedi«, rekao jeReacher. »Već sume tražili.Mnogo puta.Nitkomenikadanijepronašao.«

»Neshvaćaš.Bitćemulako.Možeućiutragmojemmobitelu.«

»Ostavitćemogaovdjeikupitidrugi.«»Zaboga,možeućiutragmojemautu.«»Itvojćemoautoostavitiovdje.«»Zarćemohodati?«»Ne,uzetćemoautošerifaGoodmana.Jošjeispredkuće.Anjemuvišenije

potreban,zarne?«

Goodmanovjeautomobiljošbionasrediniceste.Ključevisujošbiliunjemu,kao što je Reacher i očekivao. Gradski su policajci obično nosili ključeve sasobom, ali seoski baš i ne. Nema veće sramote od toga da neki ulični klinacukradepolicijskiautomobiltijekomgradskogokršaja,alinaselunijebilotakveopasnosti,pasunavikebiledrukčije.

Biojetuibonus.Nisumoralikupovatinovimobitel.Goodmanovjemobitelbio unutra. Punio se na postolju identičnom onome koje je Sorenson imala usvomeautomobilu.Nazaslonusubilaprikazanadvapropuštenapoziva. JedansaSorensoninogmobitela,adrugiizcentrale.

Obasustiglanakonštojeumro.Reacher je pomaknuo vozačevo sjedalo unatrag i pokrenuo motor.

Automobil je bio policijski Crown Vic, no ispod površine bio je identičanSorensoninoj diskretnijoj verziji.Nobio je stariji i prljaviji iznutra. Sjedalo jepoprimilo oblik Goodmanova tijela od mnogobrojnih sati koje je proveo unjemu.Reacherusečinilokaodastavljanasebemrtvačevuodjeću.

»Kamoidemo?«pitalajeSorenson.»Bilo kamo gdje ima signala zamobitel«, rekao jeReacher. »Moramo se

čutistvojimforenzičarima.Zbogrezultataobdukcije.Morašihnazvatiidatiimnovibroj.«

»Zapravokrademoauto,znaš?«»Tkoćepoduzetineštopotomepitanju?OnajidiotPuller?«

ReacherjeokrenuoautomobilnapraznomprilazuDelfuensinekućeikrenuonajugozapad,premaraskrižju.NijeprošaonikilometarkadjeGoodmanovmobitelzazvonio u svome postolju. Glasno elektroničko pištanje. Zvučalo je hitno inimalolijepo.

Nazaslonujebioprikazanpozivnibroj402.»Omaha«,rekaojeReacher.

Sorensonsenagnuladapročitacijelibroj.»Sranje«,reklaje.»Tojeprivatnibrojmojegnadređenog.«»ZoveGoodmana?Zašto?«»Oteosime.UzbunitćelokalnečuvarezakonaucijelojistočnojNebraski.

VjerojatnoiudijeluIowe.«»ZarneznadajeGoodmanmrtav?«»Vjerojatnonezna.Kakobisaznao?Jošjeprerano.«»Otkudmuovajbroj?«»Izbazepodataka.Imamomnogobrojeva.«»JeliprijerazgovaraosGoodmanom?«»Nebihrekla.Goodmanovjepozivprimioagentnanoćnomdežurstvu.To

jesve.Takojesveovopočelo.«»Kakodasejavim?«»Nemislišvaljdarazgovaratisnjime?«»Nemožemodopustitidagasviignoriraju.Početćeseosjećatiloše.«»Alipoznajetiglas.Maloprijesterazgovarali.«»KakojeGoodmanzvučao?«»PoputsedamdesetogodišnjakaizNebraske.«»Kakodasejavim?«»Siguransi?«»Brzo,prijenegoštosejaviglasovnapošta.«»Uzrubvjetrobrananalazisemikrofon.Samopritisnizelenutipku.«Reacher je pritisnuo zelenu tipku. Začuo je zvukmobitela kroz zvučnike

automobila, neprirodno glasne, jasne i detaljne. Svaki šum i svako pucketanjebilo je vjernopreneseno.Zatim je čuoglas glavnog agentaPerryja.Zvučao jeodrješitoipomalonapeto.Rekaoje:»JelitošerifGoodman?«

Reacherjepodigaodesnurukusupravljačaistaviomaliprstsjednestraneuusta.Poputnekezubarskenaprave.Rekaoje:»Da,jasam.«

Glas koji je ispunjavao automobil nastavio je: »Ja sam Anthony Perry,zapovjednikuredaFBI-auOmahi.Zanimamesituacijakojasemoždarazvijauvašemkraju.«

»Kakvajetosituacija?«

»MislimdasteupoznaliagenticuSorensonizmojegureda.«»Imao sam to zadovoljstvo sinoć. Zbilja krasna mlada žena. Sigurno ste

ponosništoradizavas,gospodine.«Sorensonjezabacilaglavuizatvorilaoči.Perry je rekao: »Jesam, ali to sada nije važno. Primili smo izvješće od

državnepolicijeNebraskedajejutrosnestalodijete.«»Nažalost,tojeistina.«»MislimdajeagenticaSorensonzbogtogaopetkrenulapremavama.«»To je dobro«, rekao je Reacher. »Treba mi svaka pomoć koju mogu

dobici.«Progutaojeslinunevadećiprst.»Dobroste,šerife?«pitaojePerry.»Umoransam«,rekaojeReacher.»Starsamivećsamdugobudan.«»NistevidjeliagenticuSorensondanas?«»Jošnisam,alidržatćuočiotvorene.«»Nije tako jednostavno, šerife. Vjerujem da je na putu k vama skrenula

zajedno s osumnjičenim kojeg je vozila. Štoviše,mislim da ju je osumnjičeninekakosvladaoidržijekaotaoca.«

»Shvaćam zašto kažete da je to situacija. Itekako. No ne trebate mojedopuštenjedajedođetetražiti.Imatepravobrinutisezasvojeljude.Iuvijekstedobrodošliovamo.«

»Nemamdovoljnoljudizato«,odvratiojePerry.»Nemožemobitisvugdjeistodobno.Zamoliobihvasivašemomkedabudetemojeočiiušiondje.Možetelitoučiniti?«

»Štotočno?«»Javite mi odmah ako vidite agenticu Sorenson ili njezin auto. I ako je

mogućeuhititečovjekakojijesnjom.«»Imatelinjegovopis?«»Krupanjeiimaslomljennos.«»Jeliopasan?«»Smatrajtegaizuzetnoopasnim.Neizlažiteseopasnostiakonijenužno.«»Mislitedanajprijepucamo,aondapostavljamopitanja?«

»Mislimdabitobiovrlorazumanpristupudanimokolnostima.«»Može,agentePerry.Možeteprekrižitimojokrugspopisasvojihproblema.

Akodođeovamo,pobrinutćemosezanjega.«»Hvalavamšerife.Izuzetnocijenimvašusuradnju.«»Zadataknamjeslužiti«,rekaojeReacher.Izvukaojeprstizustaipritisnuo

crvenutipkunamobitelu.Sorensonjesamošutjela.»Što je?« pitao je Reacher. »Dobro je ispalo. Cijeli je okrug sada naš.

Možemoićikamoželimo.«»Štoakomoramoizaćiizokruga?Zarneshvaćaš?Tražensičovjek.Želida

teubiju.«»Ljudisumevećpokušavaliubiti«,rekaojeReacher.»Nojošsamovdje,a

oninisu.«

NakonštosuprošlijošjedankilometarSorensonjejavilaforenzičarimadaimanovbrojmobitela.Forenzičarisenisujavljalipaimjeostavilaglasovnuporuku.Reacher je to shvatio kao dobar znak koji ukazuje da upravo rade obdukciju,negdje iznad stola od nehrđajućeg čelika u nekojmrtvačnici.Nije im zavidio.Kao i svi policajci, nazočio je obdukcijama. Bila je to neka vrsta inicijacije ipokazivanja karaktera, a ponekad je bila važna i za povezivanje dokaza.Raspadnutatijelaizvodebilasunajgora,ali izgorjelatruplabilasuodmahizanjih.Kaodarežetezagorjelupečenku,alinebaštako.

Zaustavio se tri kilometra od raskrižja. Nije želio da ga vide kako voziautomobil preminulog šerifa. Nimještani, a kamoli Puller ili drugi zamjenici.Niježeliodanastanuproblemiilidaseglasproširiputempolicijskogradija.Neu tome trenutku. U tome je trenutku anonimnost bila na njegovoj strani.Pronašaojeulazupolje,skrenuonanjegapustivšidakotačiupadnuukolotečinetraktora i ostavio motor da radi zbog grijanja. Imali su oko pola spremnikagoriva.Zuriojepredsebekrozvjetrobran,uravnusmeđuzemljukojasepružalasve do obzora. Da je šest mjeseci kasnije, automobil bi bio skriven zelenimlišćem,okružendesetcimatisuća tonabudućestočnehranestvoreneodbiljnogDNK-a,kišeimineralaiztla.

»Štomisliš?«pitalajeSorenson.»Upravosad?«»Ne,oDelfuensinojobdukciji.«

»Odgovorćebitiilidailine«,rekaoje.»Ilijednoilidrugo.«»Možešlielaborirati?«»Nemogu«,rekaojeReacher.»Mogaobihseosramotiti.«»Lakoseposramiš?«»Osjećamsepomaloglupoakoiznesemvelikepretpostavkekojesepokažu

pogrešnim.«»Događalisetočesto?«»Češćenegoštobihvolio.Imašlidjece?«Sorensonjeodmahnulaglavom.»Životminijeotišaoutomesmjeru.«»Jesiliželjeladaode?«»Nisamsigurna.Ati?«»Ne.Nijednonidrugo.Posramišlisetilako?«»Ne baš lako«, odvratila je Sorenson. »Barem ne profesionalno. Katkad

osobno.Naprimjer,sadbihsevoljelaistuširatiipreodjenuti.Uovojsammajiciotkadsamustalajučer.«

»Jasvojemajicenosimnajmanjetridana.Ainosmijerazbijen.Uopćeneosjećammiris.«

Nasmiješilase.Onjerekao:»Moglabiotićiukupnju.IliseistuširatiuDelfuensinojkući.

Cijelijeokrugnaš.«»TuširanjeuDelfuensinojkućibilobijezivo.Ukupaonicimrtvežene?«»Vozimoautomrtvogčovjeka.«»Gdjebihotišlaukupnju?«»Ugradusigurnopostojitrgovina.Moglabikupitiradničkikombinezon.«»Neželišićiugrad.Inačenebistaoovdje.«»Možemo otići uGradGrijeha. Znamo da ondje imaju barem košulje. U

trgovinikojaradicijelunoć.«»Nisubašlijepe.«»Tibiizgledalalijepoubiločemu.«»Zanemaritćudasi torekao«,reklaje.Azatim:»Dobro,hajdemouGrad

Grijeha.Učinitćuštoiti.Kupitćukošulju,atimisredijedansatumotelu.«»Poslijepodnene ide tako.Sobarice ćevećotići kući.Moralabi platiti za

cijelunoć.«»Nemaveze.Vrijeditće.«»Vrlosiuredna.«»Većinajeljuditakva.«»Moglibismoinaručak.«No uto je Goodmanov mobitel opet zazvonio. Opet glasno elektroničko

pištanje,pojačanokrozzvučnike.Pozivnijebrojbio816.»KansasCity«,rekaojeReacher.»Nejavljajse«,reklajeSorenson.Mobitel je zvonio i dalje. Šest, sedam, osam puta, a onda je prestao. U

automobilujeopetzavladalatišina.Samozujanjemotoraišuštanjegrijača.»IzKansasCityjasutvojiljudiizprotuterorističkogodjela,zarne?«»Nisumoji«,reklajeSorenson.»DawsoniMitchell,zarne?«»Da.«»TkobidrugizvaoGoodmanaizKansasCityja?«»Mogaobibitibilotko.Brat,sestra,kći,sin.Starikolegasfaksa.Prijatelj

zaribolov.«»Tijekomradnogvremena?«»Zaštone?«»JeliGoodmanuopćeišaonafakultet?«»Nemampojma.«»Mislimdanjegovglavnizamjeniknije.«Mobitel jeopetzazvonio,ali tiše,kraće i samo jednom.Glasovnaporuka.

Sorenson se nagnula i počela petljati po mobitelu. Njezina je kosa dodirnulaReacherovuruku.Automobilseispuniovodenastim,iskrivljenimzvukom.

»Poziv s mobitela«, rekla je Sorenson. »Slab signal. Vjerojatno zove izzatvorenogprostorailiizvozilaupokretu.«

Zatimsezačuoglaskojijerekao:»ŠerifeGoodman,ovdjeagentDawsonizFBI-eva protuterorističkog odjela u Kansas Cityju. Upoznali smo se sinoć.Nazovitemeštojeprijemoguće.Noiprijetogamoramvasupozoritinačovjeka

kojiputujesagenticomSorenson izuredauOmahi.Opasan jebjegunackojegtrebauhititičimgavidite.Mojpartnerijaidemokvama.Riješitćemosituacijukad stignemo onamo, ali do onda budite oprezni. Stižemo za najviše tridesetminuta.Doćićemodovašepostaje.Nadamsedaćemosevidjetiondje.«

Čulosejošmalosmetnji,aondajenastupilatišina.Samozujanjemotoraišuštanjegrijača.Sorensonjerekla:»Okrugipaknijenaš.«

R

51.POGLAVLJE

eachernijepokrenuoautomobil.Tojemjestobilodobrokolikoibilokojedrugo. Rekao je: »Ured u Omahi očito ne komunicira s onim u Kansas

Cityju.DatvojzapovjednikznadasuDawsoniMitchellkrenuliovamo,nebitražioGoodmanovupomoć.«

»Vjerojatnojesuprotno«,odvratilajeSorenson.»UreduKansasCityjunekomunicirasuredomuOmahi.Radeneovisnoodnjih.Tojetipičnozausijaneprotuterorističkeglave.«

»Zarmisledasamterorist?«»Znaju da si vozio auto u kojem su biliKing iMcQueen.A oni su ubili

čovjeka za kojeg si ti uvjeren da je bio pripadnikCIA-e.To vas sve stavlja urelevantnukategoriju,zarne?«

»Jedancrnacukamionetugotovomepokupio,nedugoprijenegoštosusepojaviliKing iMcQueen. Tadami je gotovo bilo drago.Bilomi je hladno, ačinilosedaunjegovuautuneradigrijač.Sadbihvoliodajestao.VećbihbiouVirginiji.«

»Supalompluća,možda.«»Hajdemodakupiškošuljuiistuširašse.«»Aliimamosamopolasata.Ilimanje.«»Dočega?Tisenikomunisizamjerila,amenenitkonećenividjeti.«»Mislitćedasamoteta.Spasitćeme.Tojeistokaodameuhite.«»Tvojšefnijerazgovaraosnjima.Neznajuništaolažnojotmici.Reklisu

dasamtisuputnik,aneotmičar.Pozdravitćetese,onićetepitatigdjejetipsrazbijenimnosom,atićešrećidanemašpojma.Akoteuopćepronađu.Aneće.Nećeuzetisobuumotelu,ačakidajeuzmu,recepcionarihnećestavitiuistusobustobom.Mobiteliobičnotakonefunkcioniraju.«

»Dobro«,reklajeSorenson.»Hajdemo.«

Goodmanov automobil nije imao GPS uređaj na ploči s instrumentima niautokartu u pretincu za rukavice.Nijednomu nije bilo potrebno.Goodman je

sigurnopoznavaosvojokrugkaosvojdžep.Vjerojatnojeodrastaoiživioovdjecijeli svoj život. Stoga se Reacher orijentirao po sjećanju, zdravom razumu inagađanju.Bilisuokotrikilometrasjeveroistočnoodraskrižja,atrebalisudoćitri kilometara sjeverno od njega. Stoga je krenuo na zapad kroz šahovnicupoljskih cesta i izašao na glavnu ulicu nasuprot tužnog niza starihpoljoprivrednih strojeva na prodaju. Zaustavio se ondje i pogledao na objestrane,nonijevidioništazabrinjavajuće.NiFBI-eveautomobile,nispecijalce,ni policijske kombije. Također ni šerifove zamjenike, blokade na cesti ilihelikoptere u zraku. Stoga je skrenuo na sjever, prošao još kilometar-dva iparkiraoizatrgovine.

Sorenson je skinulaGoodmanovmobitel s postolja i stavila ga u torbicu.Ušla je u trgovinu i pet minuta poslije izašla s jednakom košuljom kakvu jedobilaDelfuensoimanjimpaketomzakojijeReachervjerovaodasadržijeftinodonjerubljeičarape.Motelkojijenajboljeizgledaobiojesdrugestraneceste,pajeReacherodvezaoautomobilonamo,alijeparkiraodostadalje.Smatraojeda je bolje da Sorenson ode pješke do recepcije. Iz iskustva je znao darecepcionariobožavajutračeveinijehtiodacijeliokrugsaznakakonekistranacvozi šerifov automobil. Gledao je kako Sorenson ulazi na recepciju i vidio jekakopetminutaposlijeizlazisključem.

Gledaojujekakohodapločnikompokrajnizasoba,azatimulaziujednu.Tridesetminuta,pretpostavioje,zaurednuženukojasezadnjiput tuširala

prijevišeodtridesetsati.Moždaičetrdesetminutaakokoristielektričnosušilo.Pomaknuo je automobil i parkirao ga iza gostionice koja je danju bila

zatvorena.CijelijeGradGrijehabiopriličnotih.NasvimjezalogajnicamabionatpisPosljednjabranaprijeautoceste,anaobjebenzinskepostajePosljednjegorivo prije autoceste. Mjesna je trgovačka udruga mogla postaviti znakPosljednjesveprijeautoceste inebi lagali.Nomnogisusevozačiodricali tihposljednjihprilika.

Izašaojeizautomobila,zaključaogaikrenuodaljepješke.Prešaojecestuizaobišaokoktel-barukojemjeradilaDelfuenso.CrvenajeMazdajošbilaondje.Petora vrata, četiri sjedala. Brave su bile obijene. Vjerojatno su to učiniliforenzičari. Unutrašnjost je bila čista i jednolična. Vozačevo je sjedalo bilonamještenozaosobuprosječnevisine.Unajmljeniautomobil,tipičanusvakomepogledu.

Akosiunedoumici,popijkavubilojenačelokojimseReadiervodio.Stogajeopetprešaocestuikrenuopremazalogajnicinajbližojmoteluukojemjebila

Sorenson.Sjeojeusepareukutu,naslonjennazid.Isprednjegajenastolubilavelika keramička šalica puna jake kave. Šalica je bila loša, ali kava je bilapristojna.Itaktičkijepoložajbiodobar.Stogjemjestavidiocijeluzalogajnicuidioulice.HodnikkojijevodiodoWC-abiojemetarodnjega,ananjegovujekrajubiopožarniizlaz.Krozprozorjepromatraoprometnacesti.Premasjeveruje prošao tegljač, a zatim drugi prema jugu. Pa istrošeni kamionet, terenacprekrivenblatomikombidostavestragovimahrđe.

AzatimtamnoplaviFordCrownVictoriausmjerusjevera.IstamarkaimodelkaoiautomobilagenticeSorenson.Napoklopcuprtljažnikabilesujednakeantene.AutomobilFBI-a.Idvojicaunjemu.Kretao se polako. Previše polako. Osjetno sporije od uobičajene oprezne

vožnje.Bilajetobrzinazapretraživanje.Vozačjegledaolijevo,aputnikdesno.Reacherjegledaokakoautomobilpolakoprolazipokrajzalogajnice.ČinilomusedasuunjemubiladvojicaodčetvoricekojujevidionaparkiralištuizazgradeFBI-auOmahi.Možda.DawsoniMitchell.Moguće.

Pijuckao je kavu i mjerio vrijeme, brzinu i udaljenost u glavi. I plavi seCrownVicvratiobaškadjepredvidio.Ovajputsekretaopremajugu,aliidaljesporo.Dvijeglaveunjemuosvrtalesusedoksudvaparaočijupregledavalarubceste,zgrade,ljude,automobile,zastajućiponegdje,azatimopetnastavljajući.

Atadajeautomobilopetusporioiskrenuo.Poskočiojeprekoistrošenogrubacesteigrubosespustionašljunakkojim

je bilo posuto parkiralište ispred zalogajnice. Dovezao se bliže i parkirao semetar od prozora iza kojeg je sjedio Reacher. Dvojica unutra ostali su sjeditimirno.Nijeimsežurilo.Nisuimalinekivažancilj.Samostankazakavunakonduge i neuspješne potrage. To je bilo sve. Reacher je bio uvjeren da ih jeprepoznao. Bio je uvjeren da su to Dawson i Mitchell. Treptali su i zijevali,istežući vrat kako bi opustili mišiće. Bili su odjeveni u tamnoplava odijela ibijele košulje s plavim kravatama. Izgledali su pomalo izmučeno. Pomaloumorno.Jedanjebiomalovišiimršavijioddrugog,aliposvemusuostalomebilislični.Obojicasu imalisvijetlukosu icrveno lice.Obojicasubiliu ranimčetrdesetima.

Zarmisledasamterorist?ZnajudasivozioautoukojemusubiliKingiMcQueen.

Zajedno su izašli iz automobila i jedan trenutak ostali stajati na hladnoći.Vozačseistegnuoispruživširukepremadolje,asuvozačpodigavšiihsavijeneulaktu, sa šakama blizu ušiju. Reacher je pretpostavljao da imaju pištolje ufutrolama ispod ruke i lisičine za pojasom. I neograničene ovlasti koje im jedavaoZakonodomovinskojsigurnostiterazneglupostionacionalnojsigurnostikaoopravdanje.

Pogledalisulijevopadesnoiugledalivratazalogajnice.Reacher jepopio još jedangutljajkavepastavionovčanicuoddvadolara

ispod šalice.Zatim se izvukao iz separea i ušaouhodnikkoji je vodiopremaWC-u.Čuojeprednjavratakakoseotvarajuidvaparacipelanapločicama.Čuojekako jekonobarica izvukladvamenija.Otišao jenizhodnik,otvoriovrata iizašaonastražnjeparkiralište.

Prošao je prostor između dvije zgrade i nastavio dalje sa stražnje stranemotela. Zaustavio se pokraj jedinog prozora kupaonice koji je bio zamagljen.Pokucaojepostakluičekao.Prozorsemalootvorio,azatimsesušilozakosuisključilo.KrozprozorsečulokakoSorensonkaže:»Reacheru?«

Onjepitao:»Jesiliodjevena?«»Relativno«,reklaje.Podigao se na prste i pogledao kroz procijep. Bila je omotana ručnikom.

Gornjijojjerubbioispodruku.Donjijojjerubbiodostaiznadkoljena.Kosajojje s jedne strane razdjeljkabila suha, a s druge stranevlažna.Koža joj jebilablijedoružičastaodpare.

Izgledalajepriličnodobro.Rekaoje:»TvojisuprijateljiizKansasCityjauzalogajnici.«»Nisumiprijatelji«,odgovorilaje.»Jesulitvojiforenzičarizvali?«»Nisu.«»Štoihsprječava?«»Obdukcijajevjerojatnozahtjevna.«»Nadamsedasudovoljnodobri.«»Dovoljnodobrizašto?«»Damikažuštoželimznati.«»Ovisiotomuštoželišznati,zarne?«

»Čekatćuuautu«,rekaoje.»Nalaziseizagostionice,dvijezgradedalje.«»Dobro«,reklajeona.Prozorsezatvorioičuoješkljocanjekvake,azatimibukusušila.Nastavio

je na sjever, preko stražnjeg parkirališta, pokraj kanti za smeće, pokraj hrpeodbačenihmadraca,pokrajpraznekartonskekutijeukojojje,premanatpisunanjoj,nekoćbilodvije tisućeplastičnihčaša.Prešaojeotvoreniprostor,azatimzašao za sljedeću zgradu. Još jedan koktel-bar, činilo se. Prekoračio je praznubocupjenušcanepoznatemarke.

Izaustaviose.Ravno ispred njega, trideset metara udaljen, nalazio se Goodmanov

automobil,izagostionice,točnogdjegajeostavio.Aliizanjega,tvorećislovoT,nalaziosedrugiautomobil.Biojeokrenutpremacesti.FordCrownVictoriabojepijeska. Automobil neke savezne agencije, ali ne FBI-a. Nije bio poputSorensoninog automobila, ni Dawsonovog i Mitchellovog. Imao je drukčijeantenenapoklopcuprtljažnikaislužbenetabliceameričkevlade.Motorjeradio.Okoispušnecijeviskupljaosebijelidim.

PrepriječiojeputGoodmanovomautomobilu.Slučajnoilinamjerno,Reachernijemogaorećisasigurnošću.Unutrajebiojedančovjek.Sjediojezavolanom.Reacherjevidiostražnji

dio njegove glave. Imao je svijetlosmeđu kosu, boje identične boji njegovaautomobila.Nasebijeimaopuloverirazgovaraojemobitelom.

Pulover je značio da nema futrolu ispod ruke.Akonije imao futrolu, nijeimaonipištolj.Akonije imaopištolj,nijebiosaveznimaršalucivilunitibilokakav drugi operativni agent. Nije radio za Ministarstvo pravosuđa, nitiAgencijuzanarkotike,Agencijuzaalkohol,duhanioružje,Kontraobavještajnuagencijuilibilokojudrugu.

Puloverjezapravoznačiodanijepredstavljaonikakvuopasnost.Vjerojatnojebiobirokrat.Odijeločiničovjeka.Reacherjenastaviodalje,zaustaviosepokrajprozoranjegovaautomobilai

pokucaomunaprozor.Čovjeksetrgnuoipogledaogavodenastoplavimočima.Petljajućijepronašaodugmeiprozorskosestaklospustilo.

Reacherjerekao:»Pomakniauto.Blokiraosime.«Čovjekjeodmaknuomobiteloduhairekao:»Tkositi?«

»Jasamšerif«,rekaojeReacher.»Nisi. Upoznao sam šerifa sinoć. On jemrtav, uostalom.Umro je jutros.

Takokažu.«»Jasamnovišerif.Unaprijedilisume.«»Kakotijeime?«»Kakojetebiime?«Čovjekjenatrenutakizgledaozapanjeno,kaodajeshvatiodaseponiovrlo

nepristojno.Rekaoje:»JasamLesterLester,izMinistarstvavanjskihposlova.«»Roditeljisutibašbiliekonomični«,rekaojeReacher.»Obiteljskatradicija.«»Kakobilo,Lesteru,moramići.«Čovjeksenijepomakao.»Imašdvijemogućnosti,Lesteru«,rekaojeReacher.»Možešsepomaknuti

naprijedilinatrag.«Čovjek nije učinio nijedno. Reacher je gotovomogao vidjeti kakomu se

kotačićiuglaviokreću.Biojetosporproces,alinaposljetkujedošaodonjegovakraja.Zurio je.Krupan čovjek. Slomljenog nosa. Rekao je vrlo glasno: »Ti sionajkojegtražimo.Zarne?«

»Nemasmisladametopitaš.Nemampojmakogatražiš.«»Uđiuauto.«»Zašto?«»Moramteuhititi.«»Šališse?«»Zarmislišdajenacionalnasigurnostšala?«»Salajepovjeritijeljudimapoputtebe.«Vrloglasno.Reacherjeiznenadabiosvjestanmobitelakojijejošbioučovjekovojruci.Skimejerazgovarao?Sonimauzalogajnici?Moždatipinijebiotakoglup.

R

52.POGLAVLJE

eacher je otvorio vrata automobila, istrgnuo mobitel iz Lesterove ruke ibacio ga visoko u zrak, preko krova gostionice. Zatim je zgrabio samog

Lestera za ovratnik, izvukao ga iz sjedala te ga napola odvukao, a napolaodgurao u smjeru iz kojeg je došao. Nakon pet-šest metara zavrtio ga je okosebe, poput bacača diska, a zatim ga pustio prema zidu koktel-bara. Zatim jeotrčaonatrag,uskočiouvozačevosjedaloLesterovaautomobila,ubacioubrzinuidaogas.Šljunakjeprštaoposvudaiautomobiljejurnuonaprijed,aonjestaona kočnicu te više-manje ispao iz vrata i poskakujući obišao prednji dioGoodmanova automobila te došao do vrata. Pritisnuo je dugme na ključu,otvorio vrata, pokrenuomotor, odmaknuo automobil od stražnjeg zida bara, azatimnaglozakrenuovolan.

CrownVicbojepijeskajošsekretao.Reachergajeostavioubrzini.Sadagaje prestigao i skrenuopred njega, a ovaj ga je na trenutak sustigao i blago gaudario, svojim prednjim o njegov stražnji dio. Reacher je bio brži pa se lakooslobodio i nastavio kroz prolaz između gostionice i sljedeće zgrade po redu.Pogledao je lijevo i vidio čovjeka svijetlosmeđe kose kako što je bržemogaohrama za nečim, ili za Goodmanovim, ili za svojim automobilom, nije biosiguran. Nakon toga skrenuo je pogled i usredotočio se na ono ispred sebe.Provezao se preko prednjeg parkirališta, poskočio popevši se na cestu i krozprolazizmeđudvijuzgradadošaodostražnjegparkiralištasdrugestraneceste.

Zatimjeusporio,dubokoudahnuo,uspravioseipomaknuoautomobilmalonaprijed,takodajebiouzjužnirubzgradeiizdaljinevidiomotelizalogajnicu.

NonijevidioSorenson.Auzalogajniciseništanijedogađalo.Plavi jeCrownVic još bio parkiran. Sve je bilo mirno. Nitko nije trčao

prema njemu. Vrata zalogajnice nisu se otvarala. Kroz prozor se nije vidjelanikakvastrkaunutra.

Reacherječekaocijeluminutudoksenijeuvjerio.Lester iz Ministarstva vanjskih poslova nije razgovarao s onima iz

zalogajnice.

Stoga je promatrao motel i tri minute poslije vrata sobe u kojoj je bilaSorensonotvorila su se i ona je izašla kroznjih.Bila je u istomodijelu kao iprije, ali je ispod imala novu košulju. Staru je košulju smotala i spremila uvrećicuukojojjebilanova.Nosilajeprljavuodjećukućidajeopere.Drukčijipristupjerjeimaladom.

Na trenutak je stajala na pločniku ispred sobe, gledajući lijevo i desno,podignuteglave,poputženekojatražitaksinapločnikuvelikoggrada.Zatimjekrenula na sjever, prema baru, gdje joj je Reacher rekao da je automobilparkiran. On je okrenuo volan, polako izvezao automobil kroz prolaz izmeđuzgrada, prošao prednje parkiralište, opet prešao preko ceste, skrenuo naparkiralištesdrugestraneizaustaviosepokrajnje.Sagnuoseiotvoriojojvrata,a ona se spustila na sjedalo kao da su taj manevar vježbali svaki dan svojegživota.

»Moraosamsepomaknuti«,rekaoje.»Imaosammaluneprilikustvojimg.LesteromizMinistarstvavanjskihposlova.«

Onajerekla:»G.Lesternijemoj.«Aonjeshvatiodajeuvećojnevoljinegoštojemislio.UretrovizorujevidiokakodalekoizanjihDawsoniMitchellizlijećukroz

vratazalogajniceiistrčavajunaparkiralište.Obojicasudržalimobiteleuzuho.Svakijeslobodnomrukomotkopčavaosako.Lesterjeipaknazvaozalogajnicu.Alinenamjerno,neizravno.Zapravovrlozaobilazno.VjerojatnojerazgovaraosasvojimljudimauMutnojDolinikadjepovikaoTisitajkogatražimo,anagliprekid poziva nakon toga naveo je nekoga bistrog na razmišljanje, pa je tajnazvao sjedište FBI-a, iz sjedišta su nazvali Kansas City, a iz Kansas Cityjanazvali suDawsona iMitchellanamobitele.Vjerojatno im jošnisunizavršiliprenošenjeporukeČovjekkojegtražiteupravoprebijaLesteraLesteradvadesetmetaraodvas.

Vidjeli suga. Ili suvidjeliSorenson.Na trenutak su stalikao skamenjeni,pokazalipremanjima,aondaopetpojurilidoautomobila.

Reacher je dao gas, a naglo je ubrzanje bacilo i prikovalo Sorenson uzsjedalo, dok je automobil pojurio i zanio se po šljunku. Reacher se borio supravljačem i izvezao automobil ukoso na cestu, poskočivši preko ruba, teodjurio prema sjeveru.Okrenuo je glavu i u retrovizoru vidio plavi automobilkakoizlazinacestuunatrag,okrećeseijurizanjima.

»Držise«,rekaoje.»Lošsamvozač.«

»Sad mi kažeš«, odvratila je Sorenson. Okrenula se, zakopčala pojas izategnula.Reachernijedizaonogusgasa.AutomobiljeimaovelikiV-8motor,policijskih specifikacija, smnogo snage i snažnimzakretnimmomentom.Nijebio loš. Ali Dawson i Mitchell imali su identičan. Jednak V-8 motor, istespecifikacije,jednakakoličinasnageizakretnogmomenta.Imoždamanjetežinebez rotirajućih svjetala na krovu te krupnih odbojnika sprijeda i straga. Usvakomslučajuboljeaerodinamike.

Reacherjeznaodajeautocesta80kilometaraisprednjihidaprijenjenemabašmnogo toga. Bilo je nekih skretanja lijevo i desno, kao i manjih skupinastabala, a ponegdje i starih drvenih građevina koje su napuštene trunule upoljima.Osimtogaposvudajebilasamogola,smrznutazemljaitovrloravna.Nijebiloudubinanidolina.Nijebilouzvisinanibrda.

Bilojedobrozabijeg.Lošezaskrivanje.K tomu,površina cestebila je loša, ispucalaodgodina izlaganja zimskim

mrazovimailjetnimsušama.Priuobičajenojbrzinitojebiloprihvatljivo,alizajurnjavu je bilo opasno. Goodmanov se automobil zanosio poput jedrilice naoceanskim valovima. Motor je urlao, a volan je poskakivao u Reacherovimrukama. Dawson i Mitchell bili su oko 400 metara iza, ali sustizali su ih.Reacherjesnažnijepritisnuodesnunogu.Gasdodaske.160km/h.

Dobrozabijeg.Lošezaskrivanje.Puller,pomislioje.Rekaoje:»Znašliseslužitipolicijskimradijem?«»Mogupokušati«,reklajeSorenson.»Saznaj gdje je Puller sa svojim radarom. Reci mu da se prema sjeveru

prevelikombrzinomkrećetamnoplaviosobniauto.«Reacher je vozio dalje. Nije trebao upravljati. Cesta je bila posve ravna.

Automobil je gubio težinu iznad udubina u cesti. Nijednom nije poskočio, alinije bio daleko od toga. Sorenson je skinula mikrofon s držača i petljala posklopkama.Pročistilajegrloirekla:»ZamjenicePuller,gdjeste?«

Začuosešum,aispodnjegaPullerovglas:»Tkojeto?«»OvdjeagenticaSorensonizFBI-a.Gdjestesada?«»Kilometarodgraniceokruga,gospođo.«

»Sjeverne,južne,istočneilizapadne?«»Sjeverne.«»Dobro. Prema vama dolazi tamnoplavi Ford Crown Victoria. Kreće se

prekomjernombrzinom.Molimvas,zaustavitevozačaiupozoritegadavišenevozitakoneopreznoiopasno.«

»Svakako,gospođo.«»Gotovo«,reklajeSorenson.Spustilajemikrofon.Zatimjerekla:»Kakoće

zaustavitiautokojijuri160km/h?Pullerbimogaopoginutizbognas.«»Utomćemoslučajupoboljšatigenskimaterijalzabudućnost.«Reacherje

juriodalje.DawsoniMitchellsadasubiliudaljenitristometara.Tojebilookošestsekundapritojbrzini.Aliidaljesuihsustizali.Reacherjepogledaodalekopred sebe. Ravna cesta, nizak obzor i gola, ravna zemlja posvuda. Pulleru nitraga.

Pitaoje:»Jesulisejavilitvojiforenzičari?«»Jošnisu«,reklajeSorenson.»Očemurazmišljaš?«»Omotivu«,odvratio jeReacher.»Tkobioteodijetemrtvežene?Osobito

dijetekojenijevidjeloništaineznaništa?«»Kakobiobdukcijamoglaodgovoritinatopitanje?«»Možda ne odgovori«, rekao je Reacher. »O tomu razmišljam.« Nogu je

držaočvrstopritisnutuuzpod.Činilomusedaćezdrobitipedalu.Aliautomobilje bio namaksimumu.Nijemogao brže. 160 km/h bilamu je najveća brzina.Prošli su pokraj skretanja ulijevo. Zatim još jednog udesno. Oba su bilaasfaltirana,aliizgledalasupoputpoljskihstaza.

»Enoga«,reklajeSorenson.Reacherjeugledaotočkicunaobzoru.Malumrljucrne,bijeleizlatneboje

na smeđoj podlozi. Bio je to Pullerov automobil uz rub ceste. Udaljen okokilometaripol.36sekunda.Prijenjegavišenijebiloskretanja.Udaljinidesnobilajeskupinastabala.Udaljinilijevobiojestarištagalj,urušenisivodstarosti.

Tridesetsekunda.Dvadesetsekunda.»Čvrstosedrži«,rekaojeReacher.Petnaestsekunda.Čvrstojestisnuovolan,pustiogasipritisnuokočnicu.Prednjisediovidno

spustio,aSorensoniReacherpoletjelisupremanaprijeddokseonboriodadržiautomobilravno.DawsoniMitchellnisuusporavali.Nastavilisupremanjima.Pullerov je automobil bio udaljen stotinu metara. Pa pedeset. Pa trideset.IznenadajeReachernagloskrenuodesnoisišaoautomobilomscestenapolje,aDawsoniMitchellprojurilisupokrajnjegakaoizpraćke.Reacher jenapraviouzak polukrug pokraj ceste i dok je automobil poskakivao po zemlji vidioDawsonaiMitchellakakoprolazepokrajPullerabrzinomneštovećomod100km/h, a zatimPullera kako pali rotirajuća svjetla i kreće za njima.Reacher jedovršiopolukrug,opetizašaonacestuipojurionajug,usmjeruizkojegsudošlisvedoskretanjalijevokojejevidio,nosadaimjebilodesno.Naglojezakočioiskrenuo.Automobiljeposkakivaoponeravnojpovršinisvedoksenijeumirioukolotečini, a Reacher ga je zaustavio iza starog urušenog štaglja. Izašao je,otrčaododrugoguglanestabilnegrađevineiproviriovan,premasjeveru.

Udaljini seništanijevidjelo.Nijebiloni tragaDawsonu iMitchellu. Jošne.Idaljesubiliizvanvidika,višeoddvakilometrasjevernoodnjih.Uglavijepratioprolazakvremenairačunaonjegovodnossprostorom.Sigurnosuupravousporavali, zaustavljali se, okretali, gnjavili se s Pullerom, pokazivali muiskaznice,svađalise,vikaliigubiliživce.

Igubilivrijeme.Nakon toga će pojuriti na jug što brže mogu. Vidjet će mjesto gdje se

okrenuopokrajcesteizaključitidagamogusustićidograda.Triminute,pretpostavljaoje.Moždatriminuteidesetsekunda.Čekaoje.Aondaihjeugledao,baškadihjeiočekivao,dalekonaglavnojcesti.Jurili

su s lijeva na desno, sa sjevera prema jugu, opet blizu 160 km/h. Bio je todojmljiv prizor. Krupni je automobil pokazivao što može. Njegova je bojasvjetlucala na slabašnom suncu. Čvrsto je prianjao za asfalt, malo spuštenogstražnjeg kraja, jureći sredinom ceste. Reacher je potrčao natrag, prošaoGoodmanov automobil i provirio s druge strane štaglja. Vidio je stražnji dioCrownVica kako juri na jug. Nakon deset sekunda bio je samo sitna točka.Nakondvadesetsekundavišesenijevidio.

Ispustiojezrakizplućaivratiosedoautomobila.Ušaojeunjegaizatvoriovrata.Spustioseusjedaloispustiorukenakoljena.

Tišina.Samopouzdanizvukmotoraupraznomhoduipucketanjedijelova

kojisusehladilinakonvelikognaprezanja.Sorensonjerekla:»Nisitakogrozanvozač.«»Hvala«,odvratioje.»Štosada?«»Čekatćemo.«»Gdje?«»Ovo jemjesto jednakodobrokao i bilo koje drugo.«Otkopčala je svoju

crnukožnatutorbuiizvuklaGoodmanovmobiteliznje.Stavilagajeupostoljenaploči s instrumentima.Jednomseoglasiokratkim tonom,dajućiznakdasepuni.

Zatimjepočeozvoniti.Sorensonsenagnulanaprijedipogledalazaslon.»Mojiforenzičari«,reklaje.

S

53.POGLAVLJE

orensonjepritisnulazelenutipkuiReacherjeopetzačuozvukovemobitelakrozzvučnike,neobičnojasneidetaljne,kaoiprije.»Imateneštozamene?«

pitalajeSorenson.»Da,imamopreliminarnerezultate«,rekaojemuškarac.Glas je zvučao umorno i pomalo zadihano. Reacher je pretpostavio da je

čovjek istodobno hodao i razgovarao.Vjerojatno je izašao, na svjež zrak i nasunce,nakondugihineugodnihsatiupodrumskojprostorijipopločanojbijelimpločicama.Dišućiduboko,trepćući,zijevajućiiprotežućise.Reacherjemogaozamislitimjesto na kojem se forenzičar nalazio. Staklena vrata službe zgrade,nekolikobetonskih stuba,parkiralište.Moždaukrasnebiljke i klupa.Nekoćbičovjekutomtrenutkuzastaokakobizapaliodugočekanucigaretu.

Sorensonjerekla:»Recite.«Čovjekjerekao:»Želitedabudemiskren?«»Običnojeste.«»U tom vam slučaju ne mogu jamčiti da je vatra počela nakon smrti.

Mogućejedajest.Nomoždainije.Našlismomogućeoštećenjenečegaštojemožda bilo rebro. Ako malo zažmirim, mogao bih to protumačiti kao ranuprsnogkoša.Moglajebitismrtonosna.Nalaziseuširempodručjusrca.Nonebih torekaonasudu.Protivničkibimestručnjaci ismijali.Previše jeoštećenjaodvatredabihmogaodonositizaključkeovanjskimozljedama.«

»Štovamgovoriinstinkt?«»Instinktmi govori da sam trebao postati frizer. Ovo je truplo bilo nešto

najgoreštosamvidio.«Sorensonjebilatihajedandugtrenutak.Azatimjeupitala:»Jošnešto?«»Počeo sam od predjela zdjelice. To je jedini način da se utvrdi spol u

ovakvimslučajevima.Ibilojeposvejasno.Kostizdjelicebilesupriličnodobrozaštićenedebelimslojemsala.«

Reacherjepodigaopogled.Delfuensonijebiladebela.Bilajemršava.

»I?«pitalajeSorenson.»Nemanikakvesumnjedajeriječotruplumuškarca.«

Sorenson je prošla sve pojedinosti s forenzičarom. Poput ubrzanog tečajaforenzičkeantropologije.Reachersesjetionekihriječi inekihnačela izsvojegobrazovanja. Nekoć je učio o takvim temama, djelomično iz profesionalnihrazloga, a djelomično zato što ga je zanimalo. Na zdjelici je trebalo obratitipozornostnačetiripojedinosti.Prvajebilarazmakzdjeličnihkostiju.Zdjeličnesu kosti oblikom nalik krilima leptira i ženske su više raširene i oblikovanepoputkolijevke,poputispruženihruku.Njihovisuvanjskirubovivišeudaljeni.Muškezdjeličnekostiužesuiuspravnije,nalikčovjekukojiraširenimrukamapokazujekolikujeribuulovio.

Drugo, rupe u donjem dijelu zdjelice u žena su manje i trokutaste, a umuškaraca veće i okrugle. Treće, u žena je pubični luk uvijek zaobljen, podkutomvećimodpravog,aumuškaracajeuvijekšiljastipodkutommanjimodpravog.

Četvrtoje,naravno,biloodlučujuće:razmakizmeđukostijubiojedovoljnovelikdaprođeglavabebe.Smuškarcimatonijebioslučaj.Niblizu.

Zdjelice na lažu.Nedopuštaju zabunu.Čak i zdjelice iskopane iz zemlje,staremilijungodina,bilesuočitoilimuškeiliženske.Akonijebilasamljevenau prah, zdjelica je jasno određivala spol, bez zabune, bez sumnje, kraj priče,hvala i doviđenja. To je Reacher naučio na predavanju i to je glas putemmobitelapotvrdio.

Sorensonjerekla:»Znači,tonijebilaDelfuenso.«Glasnatelefonurekaoje:»Točno.Dragomijezbogvas.Ali tojesvešto

vam mogu pouzdano reći. Spaljeni je bio muškarac. Sve bi ostalo bilonagađanje.«

Sorensonjeprekinulavezu,okrenulaseReacheruirekla:»Znaosi,zarne?«»Sumnjaosam«,odvratiojeReacher.»Zašto?«»NakonštojeLucyoteta,ništadrugonijeimalosmisla.Pretpostaviosamda

jeDelfuensojošnegdjezatočena.Moždajeizvansebe,moždaodbijasuradnju,pasujojmoralidovestidijete.«

»Dajesmire?«»Ilidajojprijetenjome.«

»Znači,sadsuobjeuopasnosti.«»Moždanisu«,rekaojeReacher.»Moždasuobjepotpunosigurne.Jerimai

drugih potencijalnih zaključaka. No mogli bi biti pogrešni. Mogle bi to bitivelikepretpostavkekojećesepokazatisramotnopogrešnim.«

»Kojijeodnjihubijen?KingiliMcQueen?Ilinetkonepoznat?«»MislimdajetobioKing.Biojemalodeblji,osobitoustruku.Iuklopiobi

seuteoriju.«»Koju?«»McQueenjerekaoneštokadsmoskrenulisautocestezboggoriva.«»Većsimitospomenuo.Rekaojedasitrebaoimatipovjerenjaunjega.«»Prijetoga.Biosamsumnjičavtrebamolisićiondje,aonjepostaopomalo

nestrpljivirekaojedaonzapovijeda.«»Moždajetakoibilo.Jedanjemoraozapovijedati.Sumnjamdajetobila

demokracija.«»Ali teriječi imajuposebanprizvuk,zarne?Zapovijedati?Ti imašagenta

koji ti zapovijeda. I mi smo u vojsci imali zapovjednike. Zapovjedništvodobivaš. Povjeravaju ti ga. To je ovlast koju dobivaš unutar službenehijerarhije.«

»Tojevrlosubjektivno.«»Mislimdabiuobičajenizločinacrekao:Jasamovdješef.Neštotakvo.«»Štoželišreći?DajeMcQueenbivšivojnik?Ilibivšipolicajac?«Reachernijeodgovorio.Rekaoje:»Azatimjespomenuoipovjerenje.Kao

dajezaslužiopovjerenje,kaodajetonjegovopravo.Aondajepucaonameneipromašio.«

»Značidavjerojatnonijebiouvojsciniupolicijikadtakološegađa.«»Moždasjajnogađa.«»Ali bio je u istoj prostoriji s tobom. Udaljen manje od tri metra. Kako

možebitisjajanstrijelacipromašitismanjeodtrimetra?«»Moždajenamjernopromašio.«Sorensonnijereklaništa.Reacher je rekao:»Tadanisam tomupridavaoposebnoznačenje.Bio sam

sretan što samživ.Ali pucao jevrlovisoko.Gotovo30 cm iznadmojeglave.Moždaiviše.Znamdasamrekaorecepcionarudabigametakpromašioidaje

stajaonasvojimramenima.Bilojetopretjerivanje.Vjerojatnojebilookodesetstupnjevaiznadhorizontale.Ilijedanaestipol,dabudemprecizan.«

»Negledajpoklonjenomkonjuuzube.«»Ozbiljansam.Tonijesve.Pomaknuosetakodanevidimauto.«»Pa?«»Istodobnojeblokiraopogledizautanamene.Kaodaježeliodaoniuautu

misledaradijedno,aonjeradiodrugo.«»Promašioje.Tojesve.Ljudiponekadpromaše.«»Mislimdajepromašionamjerno.«»Ubiojeonogaucrpkizavodu.Činisedajeubiosvogapartnera.Ispalio

ga.Zaštobitebenamjernopromašio?Počemusitiposeban?«»Samojejedannačindasaznamo«,rekaojeReacher.»Kojito?«»Recimibrojsvojegmobitela.«»Zašto?«»Trebatćuga.«»OstavilasamgauDelfuensinojkući,sjećašse?«»Aliopetćešgadobiti.Iauto.Isvojugled.Bitćešjunakinja.«

R

54.POGLAVLJE

eacher i Sorenson zamijenili su mjesta u Goodmanovom automobilu iSorensonihjeodvezlanatragugrad,smireno,nebržeod80km/h.Prošlisu

GradGrijeha,papraznopoljesoje,paduginizstarihpoljoprivrednihstrojeva,pa još jedno polje, a zatim su skrenuli desno na raskrižju, prešli još stotinumetara i parkirali se pokraj stare crpke. Sorenson je malo petljala poGoodmanovommobiteluipronašlapopisnedavnihpozivaiporuka.PronašlajeDawsonovbrojmobitela.Nazvalagaje,aonsejaviogotovoodmah.

»ŠerifeGoodman?«rekaoje.Sorenson je odvratila: »Ne, ovdje agentica Sorenson iz Omahe. Duga je

pričazaštoimamšerifovmobitel.Aliimamičovjekakojegtražite.Uhitilasamga.Možetegapreuzetikadgodželite.«

»Gdjeste?«»Kodstarecrpkezavodu.«»Stižemozadvijeminute.«

MinutuipolposlijeReacher jeotvoriovrata i rekao:»Dobro,spremansamzakrupni plan.« Izašao je van na hladnoću, prešao preko pločnika, okrenuo seprema betonskom zidu crpke za vodu i stavio dlanove na grubu površinu.Razmaknuo jenogeoko jedanmetar, nagnuo senaprijed i oslonio sena ruke.Zauzmipoložaj.Sorenson jestaladvametra izanjega, izvuklapištolj iuperilamugauleđa,držećigasobjeruke.

»Dobroizgledaš«,reklaje.»Aliseneosjećamdobro«,odvratiojeon.»Sretno«,reklaje.»Bilojezabavnodružitisestobom.«»Nismojošzavršili.Nadamsedaćuteopetvidjeti.«Ostalisuutimpozama.Betonjebiohladan.Reacherjezačuozvukguma

na pločniku. Čuo je kako se automobil zaustavlja i kako se vrata otvaraju.Okrenuojeglavu.PlaviCrownVic.DawsoniMitchell.Izašlisubrzo,kaputisusevijorilizanjima.Urukamasuimalipištolje,analicimapobjedničkeizraze.KratkosurazgovaralisaSorenson.Čestitke,pohvale,zahvale.Reklisudaćega

oni preuzeti dalje.Reacher je okrenuo lice prema zidu.Čuo je kakoSorensonodlazi.ČuojekakosemotorGoodmanovogautomobilapokreće.Čuojekakoseodvozinizulicu.

Nakontogajenastupilatišina.Samodisanjeizanjegaizvukhladnogzrakakojisekretaookonjega.

ZatimjeDawsoniliMitchellrekao:»Okrenise.«Reacher je to radoučinio.Prsti sumubiliotupjeli,a ramenasugapočela

boljeti.Odgurnuoseodzida,uspravio se iokrenuo.Obojica su imalapištolje.Izgledalisu jednakokaokrozprozorzalogajnice.Bilisuuranimčetrdesetima.Plava odijela, bijele košulje, plave kravate. Još umorni i još rumeni u licu.Možda malo umorniji i malo rumeniji nego prije, zbog nedavnih napora. Odkojih je najteže vjerojatno bilo raspravljanje s Pullerom. Brza vožnja nijenaporna, ali razgovor s idiotima jest. Kako se ono kaže?Kao da učiš prasepjevati.

Onajkoji jebiomaloviši imalomršaviji rekao je:»JasamDawson.MojpartnerjeMitchell.Voljelibismodauđeteuauto.«

Reacher je rekao: »Shvaćate da sam sinoć prvi put vidio Kinga iMcQueena?«

»Shvaćamo. Samo ste stopirali. Prihvaćamo to. Ne ljutimo se ni što stemaloprije bježali u ukradenom policijskom autu. A g. Lester spreman jeprevidjetisvojeozljede.«

»Kakveozljede?«»Povrijedilistemunogu«,rekaojeMitchell.»Vjerojatnoiosjećaje.«»Znači,svejedobro?«»Savršeno.«»Zaštomeondauhićujete?«»Neuhićujemovas«,rekaojeDawson.»Tehničkine.«»Uhićujetemenetehnički?«»Nedavne promjene zakona dale su nam razne ovlasti. I smijemo ih

upotrijebiti.«»Inerećimiočemujeriječ?«»Moratesurađivatisnamanapitanjimanacionalnesigurnosti.Amimoramo

prijesvegamislitinavašuosobnusigurnost.«

»Sigurnostodčega?«»Nerazumijeteovouštosteseupleli.«»Zapravomiraditeuslugu?«»Upravotoradimo«,rekaojeDawson.

Reacherjeušaounjihovautomobil.Sjeojestraga.Nisumustavililisičinenitiga vezali na neki drugi način, osim što jemorao vezati pojas. Rekli su da jepolitikaFBI-abrinutisezasigurnostvozačaiputnika.Reacherjebiouvjerendasestražnjavratanemoguotvoritiiznutra,nonijegabilobriga.Nijenamjeravaoiskakatiizautomobila.

Mitchell je odvezao na istok do križanja, a zatim na jug, dublje uunutrašnjost.Dawsonjetihosjediopokrajnjega.Reacherjegledaokrozprozor.Želiojeproučitiputkojimsukrenuli.Okružnacestasdvijetrakekojajevodilanajugbilajejednakaonojkojajevodilanasjever.NijebiloekvivalentaGraduGrijeha, ali teren je bio poznat. Gola zimska polja, nešto stabala, pokoji starištagalj.Bilo je i trgovina namirnicama te radionica koje su prodavale rabljenetraktorskegume.Čakseponovioinizstarihpoljoprivrednihstrojevanaprodajudugpolakilometra.Bili su jednako jadni i hrđavikao i oniuz sjevernucestu.Tržištejeočitobiloprezasićeno.

»Kamo me vozite?« pitao je Reacher smatrajući da bi trebao, čisto radidojma.

Dawsonsetrgnuoizzatupljenostiirekao:»Vidjetćete.«

Reacher je vidio ostatak Nebraske i dobar dio Kansasa. Gotovo pet stotinakilometara ukupno. Prvu polovicu te udaljenosti vozili su ravno na jug, odautocesteistok-zapadkrozNebrasku,doautocesteistok-zapadkrozKansas.ČimsuprešligranicustalisuuMcDonald’snavrlokasniručak.Dawsonjeinzistiraodatobudedrive-inrestoran.BaškaoštojetoSorensonhtjelauIowi.Reacherjepretpostavljao da je to službena politika FBI-a. Vjerojatno preporuka odbora.Nemojte da vam uhićeni umre od gladi, ali ga ni ne puštajte iz automobila.Naručio je jednaki obrok kao i prošli put. Dva cheeseburgera, dvije pite odjabuka i veliku šalicu kave. Bio je rob navike kad je riječ oMcDonalds’u.Mitchell je preuzeo obrok kroz svoj prozor, a zatim ga preko ramena dodaoReacheru koji ga je preuzeo i pojeo na stražnjem sjedalu.Bilomu je priličnoudobno. Čak je i držač za čašu bio ondje. Policijski su automobili postaliciviliziranijiodnjegovavremena.Tojebilosigurno.

Ostatak puta po cesti s dvije trake proveo je drijemajući.Drijemanjem jenazivaopolusvjesnostanjeukojemunijebašspavao,alinijebioniposvebudan.Volio je to, a čak i da nije, bilo bi se teško oduprijeti. Bio je umoran, uautomobilujebilotoplo,sjedalojebiloudobno,avožnjaugodna.NiDawsonniMitchellnisugovorili.Nijedannijerekaoniriječi.Nijebilovelikograzgovorautroje.Reacherganijeniželio.Smatraojedaješutnjazlato.

Zatimsuskrenulina istokautocestom,premaKansasCityjuuMissouriju.Reacherjepoznavaoameričkupovijest.KansasCityosnovanje1831.Diounijepostao je 1853. Nazivali su ga Gradom Fontana i Parizom Ravnica. Imali supristojnuekipubejzbola.Bili suprvaci1985.GeorgeBrett,FrankWhite,BretSaberhagen.Pozivnijebrojbio816.

Broj stanovnika mogao se brojiti na više načina. Mnogi su ga pokušalipovećati obuhvaćajući široko područje oko grada. No većina se slagala dazajednosprigradskimpodručjemunjemuživiokomilijunipolljudi.

A

55.POGLAVLJE

utocestajeposvemuizgledalaposvejednakosvojojparalelnojblizanki250kmsjeverno.Bilajejednakoravnaiširokabezuzbrdicainizbrdica.Izlazi

su bili jednako rijetki. Ispred njih su se nalazili isti plavi znakovi, dijelominformacije, dijelom mamci. Neki su izlazi ispunjavali obećanja, neki su bilivarljivi.PlaviCrownVicprolaziojepokrajnjihuztihozujanjemotora.DawsoniMitchell nepopustljivo su šutjeli. Reacher je sjedio uspravno, no bilomu jeudobno. Pojas ga je pridržavao. Promatrao je krajolik pokraj ceste, a zatim icestu pred sobom.Na istoku semračilo.Dan je bio pri kraju. Sunce je izašloiznadizgorjeleImpale,asadjezalazilonegdjedalekoizanje.

Tada je osjetio kako automobil polako usporava ispred izlaza kodmjestačijeimenijeprepoznao.Plavisuznakovipokazivaliponudugorivaihrane,aline ismještaja.No taj jenedostatakbionovijegvijeka.Znakzasmještajbio jetekodnedavnaprazan.Nanjemusevidiopravokutnikplavebojemalodrukčijenijanseodstarebojeupozadini.Moždasupropali,ilijetvrtkaodlučilapreselitipodružnicu,ilijevlasnikumro.Ilivlasnica.Ilioboje.

Amoždajebiloineštosloženije.Izlazjebionegdjenapolaizmeđuobećavajućegivarljivog.Prihvatljiv, ali ne pretjerano privlačan. Znak benzinske postaje nije bio

vidljiv. Nije bilo ni jarkih boja restorana brze hrane. Način na koji se terenpružao u sve gušćempolumraku sugerirao je da bi iza prve uzvisine ili prvogzavojamoglobitineštokorisno.

Mitchell je pogledao u retrovizor, uključio pokazivač smjera i dodatnousporio.Politika jeFBI-a brinuti se za sigurnost vozača i putnika. Podigao jenogu s gasa, prešao preko bijele linije i glatko skrenuo na izlaz. Ostavio jepokazivač smjera uključen, zaustavio se na kraju izlaza, propustio promet nacestisdvijetrakedokojesudošliizatimskrenuodesnonanju.Opetnajug,useoskikrajolikoko150kmprijeParizaRavnica.

Nakonkilometraipolprošlisupokrajbenzinskepostaje,anakonjoštolikopokraj zalogajnice.Zatim sudošli doposljednjegplavog znaka, samoguz rubceste i posve praznog, osim jedne vodoravne crte svježe plave boje i jedne

okomitecrtesvježeplaveboje.Kratkoimemotelaistrelicakojapokazujeravnonaprijed,obojenedavnoprebojano.

Lijevo i desno od ceste bila su samo uspavana polja.Kao i u Iowi. Žito,sirakisuncokreti.Trenutačnosenanjimanijeništadogađalo,alizašestmjeseciusjevićebitidovoljnovisokidaskrijuslonajerraslisunatlukojejebilomeđunajboljima na svijetu. Kilometrima uokolo nije bilo nikakvih nastamba. Svirijetkiostatcifarmi,akoihjebilo,nalazilisuseizasvetamnijegobzora.

Mitchell je nastaviovoziti 30kilometarakroz samotankrajolik, a onda jeopetusporio.Reacherjegledaopredsebeumrak,tražećipogledomsvjetla.Nijeih vidio. Zatim je cesta skrenula desno pa lijevo, zaobilazeći skupinu golihstabala, a potom se spustila u širokudolinu. Posljednje zrake sunca sa zapadaobasjavale su motel udaljen oko jedan kilometar, smješten poput modela nastolu.

Bio je prilično velik. Imao je središnji blok, vjerojatno za recepciju iblagovaonicu,imnoštvododatnihblokova,spetilišestsobausvakom.Blokovisu bili niski, ali dugi, s bijelom fasadom i oblim crjepovima na krovu.Međublokovimajebioprazanbazen,aosimnjegaibetonskestaze,parkiralištaisadagoli cvjetnjaci. Cijeli je kompleks bio okružen niskim dekorativnim zidom sjednakombijelomfasadomkaoizgrade.Izdaljinejesvezajednoizgledalokaoda jeblizumora.NebašMiami,nebašKalifornija, nebašLong Island,negonekakavgrozničavkontinentalnispojsvegatoga.

Unatočtomeštosuznakovibiliprebojeni,činilosedajemotelotvoren.Na recepciji su gorjela svjetla, kao i u četiri sobe u dodatnim blokovima.

Vidjelaseiparakojasevjerojatnodizalaizkuhinjskogdimnjaka.Bilasuondjeidvaautomobila, svakinadrugomeparkiralištu.Obasubilaosobniautomobili,niski,dugiitamni.Fordovi,pomisliojeReacher.VjerojatnoCrownVictoria.

Upravopoputautomobilaukojemjeorisjedio.Pitaoje:»Idemouonajmotel?«Mitchelljenastaviovozitiutišini,aniDawsonnijeodgovorio.Kako su sepribližavali,Reacher jeočekivaodaćevidjetivišeodmotela.

Višepojedinosti.Alinije.Nijemogao.Pojedinostisenisuraščistile.Neštomujeometalopogled.Nesamovečernjapolutama.Sudaljenostimanjeodkilometračinilomusedajecijelikompleksokruženizmaglicom,poputpoljasilakojegaokružuje.

SmanjeodpolakilometraReacherjevidioočemujeriječ.

Bila je to sigurnosna ograda, visokamožda i trimetra, izrađena od gustemetalnemrežeobojanecrno.Privrhujeogradabilanagnutapremaunutrapodkutomod45stupnjeva,anakosinijebilanamotanabodljikavažica.Ogradajeslijedilasvakoskretanjeniskogukrasnogzida,svudaokokompleksa,alibilajepostavljena trimetra izvannjega,poputzle rođakinje tenedužnearhitektonskelakomislenosti.

Privrhunagnutapremaunutra.Namjenajojjebilaspriječitiljudedaizađu,nedauđu.

Dawson je uputio poziv smobitela i kad jeMitchell dovezao automobil blizudvorišnog ulaza, automatska su se vrata već počela otvarati. Samo je nastaviovoziti,aReacherseokrenuousjedaluividiovratakakosezatvarajuizanjega.Mitchelljenastaviodalje,poistrošenombetonskomprilazu,pakrozmalikružnitokizaustavioseispredrecepcije.Nijeseopustio,uzdahnuoiprotegnuokaodaje putovanje završeno. Nije zaustaviomotor. Ostavio je automobil u brzini, anogu na kočnici. Reacher je otkopčao pojas i pokušao otvoriti vrata. Imao jepravo.Nijeihmogaootvoritiiznutra.

Dawson je izašao i otvorio ih za njega izvana. Nije rekao ništa. Samo jepokazaobradompremarecepciji.Reacherjeizašaoizautomobila,uspravioseiprotegnuo u večernjoj hladnoći. Dawson se vratio unutra, zatvorio vrata iautomobil seodvezao.Tiho seodmaknuoodReacherovaboka, završioputpokružnom toku i istrošenom se betonskom stazom vratio do dvorišnog ulaza.Vratasusevećotvaralakad imjeautomobilprišaopa jeprošaokroznjihbezzaustavljanja. Zastao je na trenutak, pa skrenuo desno na cestu s dvije trake inastaviopremasjeveru,usmjeruizkojegjestigao.

Vratasusezatvorilazanjim,nibrzonisporo,alibešumno.

Reacher je ušao u recepciju motela. Izgledala je poput stotina drugih koje jevidio.Bilajevrlosličnaonojodjutros,nakojojjeradiodebelirecepcionar.Biojetupultrecepcije,uobičajeninamještajzapredvorjeistolićzakavuijutarnjekrafne.Podjebiopresvučenplastikom,nazidovimasubileslike,arasvjetajebilaštedljivainedovoljnazatolikiprostor.

Zapultomjesjedilakrupnaženamajčinskogtipa.Smiješilaseprijazno,kaodamuželidobrodošlicu.

»G.Reacher?«pitalaje.»Da«,odgovoriojeReacher.

»Očekivalismovas.«»Zaista?«Žena jekimnula.Rekla je:»Imamosobesdvostrukim,bračnim i iznimno

širokimkrevetima.Stavilasamvasusobusbračnimkrevetom.«»Zaista?«rekaojeReacheropet.Žena je opet kimnula.Rekla je: »Mislim da su sobe s bračnim krevetima

idealne.Prostranijesu,imajuinaslonjače.Većinaljudinajviševolitesobe.«»Većinaljudi?Kolikogostijuimate?«»Mnogoljudiprolaziovuda.«Reacherjerekao:»Možebračnikrevet.Iakosamsam.«»Da«,reklaje.»Znam.«Upisalajebrojsobeuknjigugostijuiskinulaključskuke.Reklaje:»Soba

broj20.Lakoćetejepronaći.Samoslijediteznakove.Osvijetljenisucijelunoć.Večerapočinjezajedansat.«

Reacher je stavio ključ u džep i izašao. Bio je već gotovo potpunimrak.Kako je recepcionarka i rekla, vidio je putokaze visine koljena osvijetljenemalimreflektorimapostavljenimnatlo.Slijediojeznakzasobeodbroja16do20.Stazajebilaodbrušenogbetonaizavijalajeokopraznihcvjetnjakadoknijedošladodugogniskogblokaodpetsoba.Sobabroj20bilajeposljednjaunizu.Praznibazennijebiodaleko,aizabazenabiojeniskidekorativnizidizakojegjepakbilasigurnosnaograda. Izbliza je izgledalavisoko,crno ioštrihkutova.Mrežase sastojalaodčeličnih trakazavarenihukvadratemanjeodpoštanskihmaraka. Premalih da se u njih stavi prst, a mnogo premalih da posluže kaooslonaczanogu.Uzto,snagnutogvrhavisjelisunamotajibodljikavežice.Bilajetovrloučinkovitaograda.

Reacherjeotključaovrataiušaousobu.Kaoštoježenairekla,ugledaojebračnikrevetinaslonjače.Nakrevetusubiledvijehrpiceurednosloženeodjeće.Dva potpuna kompleta, posve jednaka. Plave jeans hlače, plave košulje, plavipuloveri, bijele potkošulje, bijele gaće, plave čarape. Činilo se da je svakiodjevnipredmetbioodgovarajućeveličine.Nijetolakopronaćiutakokratkomvremenu.

Očekivalismovas.Na jastuku su bile pidžame. U kupaonici su bile namirnice za osobnu

higijenu. Sapun, šampon, regenerator, krema za brijanje. Nekakav losion,

dezodorans, britvice. Pasta za zube i četkica za zube zatvorena u celofanu.Ktomuičetkazakosuičešalj,posvenovijošzapakirankaoičetkicazazube.Navješalici je visio kućni ogrtač. U smotuljku na podu bile su male hotelskepapuče. Na držačima su visjeli razni ručnici, a na podu je bila uobičajenaprostirkazakupaonicu.

KaoumotelimalancaFourSeasons.Aliusobinijebilotelevizoranitelefona.Opetjeizašaoizsobe,zaključaovrataikrenuoistraživati.

Cijeli je kompleks ugrubo bio pravokutan, na nekoliko mjesta udubljen iliizbočen, raznolikosti radi. Složena mreža staza od betona zavijala je lijevo idesnotevodiladosvihvažnihmjesta-dopetblokovasasobama,glavnezgrade,bazenaiigralištazaminigolfdalekoukutu.Posvudasubilepodignutecvjetnelijehe, ograđene nižom inačicom niskog ukrasnog zida. Prazni, uglavnomtrokutasti,dijeloviizmeđuzgrada,zidovaicvjetnihlijehabilisuispunjenisitnimdrobljenim šljunkom. Jednostavnija mreža betonskih staza povezivala jedvorišnavrataskružnimtokomispredrecepcijespetodvojenihparkiralištazapopet automobila blizu svakogbloka sa sobama i s prostoromzadostavu izaglavnezgrade.

Učetirijesobegorjelosvjetlo.Dvijesubileblizuparkiranihautomobila,advijenisu.Automobili subiliFordCrownVictoria, policijskih specifikacija, santenama na poklopcu prtljažnika. Reacher je pogledao u svaki kroz prozor ividio prazno postolje za mobitel na ploči s instrumentima, baš kao uSorensoninomautomobilu.

Na trenutak je zastao umraku i stao pozorno osluškivati. Nije čuo ništa.Potpuna tišina. Nije bilo zvukova automobila ni aviona. Samo golema noćnaprazninaposvuda.Zdravrazumisposobnostorijentiranjagovorili sumudasenalazi uKansasu, negdje izmeđuTopeke iWichite, vjerojatnonapola puta ilimoždamalo bližeTopeki,moguće blizu rezervataTallgrass Prairie.Ali što setiče osjetila,mogao je biti na tamnoj straniMjeseca. Nebo je bilo prekrivenooblacimaidoimaloseteškimikaodanijebilosvijetaizagustečeličneograde.

Okrenuoseivratioseputomkojimjeidošao,pokrajjednogosvijetljenogprozora,aondasegotovosudariosčovjekomkojijeizlazioizsobenačijimjevratima bio broj 14.Bio jemršav i žilav, srednje visine.Nije biomlad, ali nipretjerano star.Licemu je bilo izboranokaoda je sve vrijemeprovodiovani,izloženvremenskimprilikama.

Zemljoradnikodpedesetakgodina.Čovjeksenasmiješiokaodadijelenekutajnuirekao:»Bok.«Reacherjerekao:»Visteočevidac.«Čovjekjeodvratio:»Što?«Nijebašnajoštrijinožuladici.»Vistevidjelicrveniauto«,rekaojeReacher.»Moždajesam,amoždainisam.Nonesmijemorazgovaratiniočemuod

toga.Čaknimeđusobno.Nisuvamrekli?«Očevidac je bio odjeven u nove jeans hlače i novu plavu košulju ispod

novog plavog pulovera. Odjeća je izgledala identično onoj na Reacherovukrevetu, samo je bila manja. Kosa mu je bila čista i očešljana. Bio je svježeobrijan.Izgledaojekaodajenagodišnjemodmoru.

Reachergajepitao:»Kadstestigliovamo?«»Ranojutros«,odgovoriojeočevidac.»SDawsonomiMitchellomilisnekimedrugim?«»Nisumi rekli svoja imena. Ionako ne smijemo razgovarati o tomu.Nisu

vamrekli?«»Tkobimitrebaoreći?«»Nisteimaliposjet?«»Jošnisam.«»Kadstestigliovamo?«»Upravosad.Prijenekolikominuta.«»Ondaćedoćiuskoro.Posjetitćevasusobiirećivampravila.«Očevidac

sepočeovrpoljitinastazi.Kaodajenestrpljiv.Kaodamoranekamo.»Kamoidete?«pitaogajeReacher.Čovjekjeodgovorio:»Ublagovaonicu,čovječe.Kamodrugdje?Ondjeima

piva.Mnoštvoraznihvrsta.Velikebocesukusnim,hladnimpivom.Zamisli,nemoraš ništa raditi cijeli dan i dobivaš besplatnu hranu i pivo. Zar može bitibolje?«

Reachernijerekaoništa.»Idešiti?«pitaojeočevidac.»Moždaposlije.«

»Nema žurbe«, rekao je očevidac. »Popit ću ih nekoliko, ali ima ihdovoljno.Neće im takoskoroponestati,vjerujmi.«Nakon toga jepožurionizzavojitustazu,osvijetljendopojasareflektorimapokrajniskihputokaza,svedoknijenestaosvida.

Reacher je ostao gdje je bio. Ispred sobe broj 14. Jedna od dvije sobe ukojimajegorjelosvjetlo,aublizininijebiloparkiranogFBI-evogautomobila.Drugatakvabilajesobabroj5.Okrenuoseivratioseotkudjeidošao,prošaojepokrajblokasobaodbroja6dobroja10,okocvjetne lijehepaprekopraznogzemljištadoprvihvrataunizu.Sobabroj5.Namjeravaojepokucatinavrata,alinijemorao.Kad jebiodvametraodvrata,onasuse treskomotvorila ivan jeistrčala djevojčica dugih nogu i ruku i prepuna energije. Bila je mršava,tamnokosaiblijedeputi.Moglajeimatiokodesetgodina.Bilajesilnouzbuđenazbog nečega i široko se smiješila. Kad je ugledala krupnog Reachera upolumraku, ukopala se na mjestu nasred staze, a osmijeh joj se promijenio uizrazzbunjenosti,rukamajepoklopilaustatakodajojjeReacherodlicavidiosamodvavelika,raširenaoka.

Rekaoje:»Bok,Lucy.«

O

56.POGLAVLJE

dmah nakon toga iz sobe je izašla Delfuenso. Sigurno mu je čula glas.Zastalajenavratima,osvijetljenastragaizsobe.Vidjelosedajeusjajnoj

formi.Doimalaseodmoreno,sretnoiopušteno,kaodajojjekamenpaosasrca.Nosila je žensku inačicu standardne odjeće za ovomjesto.Nove jeans hlače inovu plavu bluzu ispod novog plavog pulovera, drukčije krojenog odmuških.Tanjeg, kraćeg i više pripijenog. Kosa joj je bila čista, s besprijekornomfrizurom. Lice joj je bilo vedro i svježe. Očito je i nju dočekala odjeća nakrevetuipriborzaosobnuhigijenuukupaonici.

Očekivalismovas.Reklaje:»Lucy,ovojeg.Reacher.Nekosevrijemevoziosamnom.«Djevojčicajerekla:»Zdravo,g.Reacher.«»Bok,Lucy«,rekaojeReacheropet.»Slomilistenos«,reklajeLucy.»Zapravo,netkomigajedrugislomio.«»Bolilivas?«»Višenetoliko.«»Lucyjekrenulaisprobatiigralištezaminigolf«,reklajeDelfuenso.»Previšejemračno«,rekaojeReacher.»Upravosambioondje.«Djevojčica je razmišljala o tim novim informacijama. Lice joj je postalo

ozbiljnoizamišljeno.Zatimjerekla:»Smijemliondaićipotražitineštodrugo?Mislimdajošnisamvidjelasve.«

»Dakako«,reklajenjezinamajka.»Vidištomožešpronaći.«Djevojčicajeodskakutalanizstazu,aDelfuensojepogledalaReacherairekla:»Mislimdajeuzonuogradudovoljnosigurnadatrčiuokolosama.Aubazenunemavode.«

»Možemolirazgovarati?«pitaojeReacher.»Očemu?«»Oonomusinoć.Iovomedanas.«»Nijenamdopuštenorazgovaratiotomu.«

»Uvijekčinišštotikažu?«»Neuvijek,alimislimdahoćukadjeriječoovakvimstvarima.«»Kakvimstvarima?«»Onacionalnojsigurnosti.Nesmijemonikomuništareći.«»Biosamondjestobom.«»Samodioputa.Necijelimputem.«»Hoćeš li odgovoriti na neka moja pitanja? To nije isto kao da mi sama

govoriš.«»Dovelisuteovamo,onićetirećištosedogađa.«Reacherjerekao:»Mislimdaneznajuštosedogađa.«

Imalisusamopolasatadovečere,aDelfuensojebilanapetazbograzgovora,pasu otišli na najbliže donekle privatno mjesto na koje su mogli, a to je bilaDelfuensina soba. Bila je identična kao i Reacherova, osim što je imala dvadvostrukakrevetaumjestojednogbračnog,pajeusobibiloskučeno,zbogdvavelika naslonjača. Reacher je sjeo u jedan, a Delfuenso je podigla torbicu sdrugog.

TorbicuizkojemujesinoćdalaAspirin.Doimalaseteško.Moždajeunjojjošbilabocavode.

Pitaojuje:»Štosimisliladasedogodilosinoćumotelu?«Bacilajetorbunakrevet.Torbajeposkočilajednom,aondasesmirila.Sjela

jenastolac.»Nijenamdopuštenorazgovaratiotomu«,reklajeopet.»Tkokaže?«»Jasnosunamtorekli.Ovdjesmoradivlastitezaštite.Akorazgovaramoo

tomu,moglibismosedovestiuopasnost.«»Kako?«»Nisu rekli točno kako. Samo su rekli da ne razumijemo u što smo se

upetljali i ovdje smo jer nas žele držati na sigurnome.U izolaciji smo, poputporote.ToimanekevezesaZakonomodomovinskojsigurnosti.«

»Uizolaciji?Glupost.Zatočeniste.Nesmijeteotići.«»Neželimotići.Ovdjemijenekakozabavno.Većgodinamanisambilana

godišnjemodmoru.«

»Atvojposao?«»Reklisudaćesvesreditismojomšeficom.IuškolizaLucy.Reklisuda

ćesveispraviti.Uovakvimsituacijamasvisemoramopotruditi.«»Jesulireklikolikoćetedugomoratiostatiovdje?«»Doksesituacijane razriješi.Vjerojatnonepredugo.Nadamsedaćebiti

baremjedantjedan.«Reachernijerekaoništa.Delfuensojerekla:»Nostiizgledamalobolje.«»Zaista?«rekaojeReacher,iakozapravoniježelio.Niježeliorazgovaratio

svome nosu. No pretpostavio je da malo razgovora ne može škoditi.Gubitakvremenaifrustracija,aliboljeodvikanjailisvađe.

Delfuenso je rekla: »Prije je izgledao zaista grozno. U autu sam satimazurilaunjega.Očistiosiranu.«

Reacherjekimnuo.Onajerekla:»Zapravo,cijelisisedoveoured.Istuširaosise,zarne?«»Nečinimtobaštakočesto.«»Većsamsepočelapitati.«»Kupiosaminovuodjeću.«»Nisi trebao. Ovdje ti daju odjeću. Kažu da je smijemo zadržati. Oba

kompleta,akoželimo.Ipriborzaosobnuhigijenu.«»Što sedogodilonakon što ste seodvezli ispredmotelau Iowi?«pitao je

Reacher.Delfuensonijeodgovorila.»Znaš što sedogodilo«,nastavio jeReacher.»Ioniznaju što sedogodilo.

Štomožebitilošeutomudaijatosaznam?Ovdjesamstobom.Nemoguotićinikamo.Nemogurazgovaratinisakimedrugim.«

Delfuenso je razmišljala jedan dugi trenutak. Lice joj je poprimilo izrazkakav je maloprije imala njezina kći, ozbiljan i zamišljen. Zatim je slegnularamenima i rekla: »Taj je dio bio grozan. Nakon što si ušao u motel sMcQueenom.Nisammnogovidjela,onmi jesmetao.Alividjelasambljesakizačulapucanj.McQueenjeistrčaovan,atebevišenisamvidjela.Pretpostavilasamdasimrtav.AondanamjeMcQueenrekaodajesi.«

»Zbilja?«

Delfuenso jekimnula.»Kingga jepitao je li tepogodio,aon je rekaodajest, točnomeđu oči. Gotovo su se smijali zbog toga. Bila sam prestravljena.Pretpostavljala sam da će jednako postupiti i samnom. Što ih je sprječavalo?Nismoimvišebiliodkoristi.Počelasamvrištati.Kingmijerekaodazašutim,pasamtoučinila.Bilasamjadna.Mislilasamdamenećeustrijelitiakoučinimšto mi kaže. U tome sam trenutku naučila nešto. Ljudi će učiniti bilo što daostanuživi,makarjošsamodesetsekunda.«

»Štoseondadogodilo?«»Vozilismoseuokolo.Obilazilismopolja,činilomisedasevrtimoukrug.

Iznekogsurazlogaželjeliostatiblizu.Kingjevozio.Zaustaviojeautooko15kilometarazapadno.Pretpostavilasamda je tokraj.Da jemoj trenutakstigao.Alionjerekaodasenajpriježelizabaviti.Rekaomijedaskinemkošulju.Onukojusumikupili.Inamjeravalasamtoučiniti.Kaoštosamrekla,ljudićeučinitisve da ostanu živi. King je izašao iz auta. Sjeo je pokraj mene na stražnjesjedalo.Povlačilasamsekolikosammogla,alionmeslijedio.TadajeMcQueenizašao iz auta, otvorio moja vrata, izvukao me van. King je opet krenuo zamnom,aMcQueengajeustrijelio.Samotako.Izvukaojepištoljiustrijelioga.«

»Uprsa?«Delfuensojekimnula.»Točnousrce.«»Aonda?«»McQueenmesmirioirekaomidajeagentFBI-anatajnomzadatkumeđu

zlikovcima.Praviosedajejedanodnjih.«»Dobro«,rekaojeReacher.»Boljeonnegoja.Tojetežakposao.«»Znam.«»Znaš?«»Hoćureći,vidjelasamufilmovima.«»Štoseondadogodilo?«»McQueenmi je rekaoda ti jepucao iznadglave teda si još živ i zdrav.

RekaojedamuježaoštosammoralavidjetikakoubijaKinga,alinijemogaosmisliti drugi način da me spasi. Ne u tome trenutku. Morao je glumiti doodređenemjere,alinijemogaodopustitidasesituacijaotmekontroli.«

»Aonda?«»Uputiojenekolikopozivasmobitela,azatimjepojasomvezaoKingana

stražnjemsjedalu,namjestugdjesamprijesjedilaja,azatimsmoseodvezli.Ja

samsjedilanaprijed.Opetsmosezaustaviliokoosamkilometaraistočno,aondasudošladvojicanovihipovezlinassvojimautom.Mojsuautozapalili.Reklisuda moraju jer zlikovci očekuju da će McQueen uništiti dokaze te bi mogliprovjeriti je li toučinio.Reklisudaćemikupitinoviauto.To jesjajno.Onajstariimaojeproblemasprijenosom.«

»ItasudvojicabilaizFBI-a?«»Da. Iz Kansas Cityja. Pokazali su mi iskaznice. McQueen nije imao

iskaznicujerjebionatajnomzadatku.«»Idovelisuteizravnoovamo?«Opetjekimnula.»ReklasamdaneželimostatiovdjebezLucy,pasuotišlii

ponju.«»KamojeMcQueenotišao?«»Dovezlisugaovamosamnom,azatimjeodmahopetotišao.Rekaojeda

semoravratitinazadatak.Idaćemoratimnogotogaobjasniti.MislimdaćeimrećidasitiubioKinga.«

»Ja?«»O tomu su razgovarali. Uzeli su autostopera da promjene broj osoba u

autu,alipokušaoihjeopljačkati.RećićedasiubioKingaipobjegao.«»Jesulirekliokakvimjezlikovcimariječ?«Delfuensojeodmahnulaglavom.»Nisu«,reklaje.»Alidoimajusevrlozabrinutizbognjih.«

Uslijedila jevečera ibio je tovrloneobičanobrok.Otišli sudoglavnezgradepoputobitelji,ReacheriDelfuensojednopokrajdrugog,teLucykojaposkakujeizmeđunjih.Blagovaonicajebilavelikčetverokutniprostorsdvadesetstolovaiosamdesetstolica.Svisubiliodborovadrveta,sdebelimslojemlakaodkojihsusjajili.Vrlopraktičnozačišćenje.BlagovaonicajebilapoputmnogihukojimajeReacherbio,aliunjojnijebilonikogaosimočevicakojijesjediosamzastolomukutu,aisprednjegajebiomalinizrazličitihpivskihboca.Svesubileprazne.Upravojeradionačetvrtojipodigaoglavuveselopozdravljajući.Sretančovjek.Moždajeinjemuovobioprviodmoruvišegodina.Iliuopće.

Krupnaženasrecepcijedonijelajejelovnike.ReachersepitaojeliionaizFBI-a i zaključio da vjerojatno jest. Njezinih troje gostiju bilo je posvezadovoljno, barem trenutačno, no bilo je moguće da bi ta situacija drugimamogla biti stresna ili nelagodna, pa bi u tom slučaju trebala i neku službenu

ovlast da podrži njezin strpljiv pristup. Na jelovniku su bile samo dvijemogućnosti. Piletina i cheeseburger, vjerojatno oboje maloprije izvađeno izdubokogsmrzavanjaipodgrijanoumikrovalnojpećnici.FBI-eviagentiobičnosupravniciilibivšipolicajci,anekuhari.Reacherjeodabraocheeseburger,petitaj dan, aDelfuenso i njezina kći slijedile su njegov primjer.A onda su, prijenego što je hrana stigla, u prostoriju ušla još dvojica. Obojica su imali plavaodijela,bijelekošulje iplavekravate.VlasniciparkiranihCrownVicova,očito.Ondje raspoređeni agenti. Dadilje. Doimali su se pozorno i budno te priličnosposobno.

Delfuensojerekla:»Tosudvojicakojasumedovela.«Lucyjerekla:»Tosudvojicakojasudovelamene.IzPaulinekuće.«Dvojica su pogledima prešli po prostoriji, a zatim krenuli ravno prema

Reacheru. Onaj s desna rekao je: »Gospodine, voljeli bismo večeras jesti zavašimstolom.«

»Zašto?«pitaojeReacher.»Želimosepredstaviti.«»I?«»Moramovamrećipravila.«

D

57.POGLAVLJE

vojica agenata odveli su Reachera do stola za četvero u suprotnom kutusobe od onog u kojem se smjestio očevidac.Reacher je odabrao stolac u

kutu, leđima okrenut zidu, tako da vidi cijelu prostoriju. Iz čiste navike, bezpravograzloga.Nijebilonikakveopasnosti.Ta jeblagovaonicavjerojatnobilanajsigurnijemjestouKansasu.

I agenti su sjeli. Jedan s njegove lijeve, a jedan s njegove desne strane.Nagnulisusepremanjemu,prijeteći,slaktovimanastolu.Bilisumoždamalomlađi odMcQueena i Sorenson. Kasne tridesete ili točno četrdeset. Nisu bilipočetnici,aliniveterani.Obojicasubilipreplanuliižilavi.Jedanjećelaviobržeod drugoga. Predstavili su se kaoBale i Trapattoni. Rekli su da su bili bliskisuradniciDawsonaiMitchella.Izistogureda,naistomezadatku.ReklisudasudobiliReacherovdosjeodvojskeidaznajusveonjemu.

Reachernijeništarekaonato.Bale je bio onaj koji je prebrzo gubio kosu. Pitao je: »Jeste li zadovoljni

ovdje?«»Zaštobihbio?«odvratiojeReacher.»Zaštonebiste?«»ZakleosamsedaćuštititiUstav.Pretpostavljamdasteivi.«»Lišili ste me slobode bez valjanog pravnog postupka. Već to je kršenje

petogaamandmana.Avisudjelujeteunjemu.«»Ovonijezatvor.«»Netkotonijejavioproizvođačuograde.«»Znači,nistezadovoljni?«Reacher je rekao: »Zapravo sam dobro. Sviđate mi se. Sviđa mi se FBI.

Sviđa mi se kako razmišljate. Ne mogu si pomoći. Postupate pogrešno, alipogrešno činite na dobar način. Sve nas držite zajedno, što znači da ima višesvjedoka svega što se događa ovdje.Mogli ste nas baciti nekamo u samice iraditisnamaštoželite.Alinistetomogliučiniti.Jersteudubinidušenastranidobra.Tonemoguporeći.Čaksteostaviliiterenzaminigolf.Kadstekupiliovo

mjesto?«»Prijetrigodine«,rekaojeTrapattoni.»NainicijativuuredaizKansasCityja?«»Da,Protuterorističkiodjelzasredišnjuregiju.«»Zaštovamjetrebalo?«»Pojavilasepotreba.«»Začime?«»Zamjestomgdjebiljudibilinasigurnome.«»Mislimdajeovomjestokojimčuvatesvojusigurnost.«»Kakoto?«»Mislimdaoduzimatesvjedokelokalnojpolicijikaddođedoproblemana

tajnomzadatku.Takodapitanjanikadanedobijuodgovor.«»Mislitedaagentinatajnomezadatkunezaslužujudabudunasigurnome?«»Mislimdazaslužujusvupomoćkojumogudobiti.«»Pa?«»Pitamsekolikototajnihzadatakaimate.Ovdjebistemoglidržatipedeset

ljudi.Tojemnogosvjedoka.«»Nesmijemgovoritiotomukolikotajnihzadatakaimamo.«»Jeliovomjestoikadabilopuno?«»Nije.«»Jeliikadabiloprazno?«»Nije.«»Utrigodine?Tojemnogotajnihzadataka.«»Imamomnogoposla.«»Kojasupravila?«pitaojeReacher.Balejeodgovorio:»Samosudva.«»Iskušajteme.Znambrojitidodva.«»Bitćetegostiovdjedoktajnizadataknezavrši.Otomunemarasprave.O

onome što ste vidjeli, a vezano je za zadatak, nećete razgovarati s ostalimgostima.Nitisbilokimdrugim.Nećetespomenutinijednusitnicu.Nisadanitiikada.Niotomunemarasprave.«

»Tojesve?«

»To je za vaše dobro. Znaju kako izgledate. Samo je jedan od dvojice uImpalibionastranidobra.«

»Kingjemrtav.«»Aliprijetogajeuputionekolikopozivamobitelom.Sbenzinskihpostaja,

mislimo.Vremenapozivapodudarajusesonimaupotrebekreditnekartice.«»Prisluškivalistemutelefon?«»Imatiubačenogčovjekadonosimnogeprednosti.«»Štojerekaoomeni?«»Znajuvašeimeiopis.Imajtetonaumuprijenegoštopočneteprigovarati

proizvođačuograde.«»Okakvimjezlikovcimariječ?«Bezodgovora.»HoćeliMcQueenbitidobro?«»Nebrinitesezanjega.«»Nemogusipomoći.«»Uložilismosedammjeseciuovo.Nećesadaodustati.«»Nisamzabrinutdaćeodustati.Brinemsedabinetkodrugimogaodonijeti

tuodlukuumjestonjega.Moratćemnogotogaobjasnitivečeras.«»Nemožemorazgovaratiotomu«,rekaojeBale.»Imajtenaumupravila.«I to jebilo to.Balesenasloniousvomestolcu,kao iTrapattoniusvome.

Razgovor je bio završen. Tada je, kao tempirana, stigla i hrana. Reacher jepretpostaviodajematronasrecepcijesvepromatralakroznekušpijunku.Ilisveslušalaputemprislušnoguređaja.

KadjeReachernapustioblagovaonicu,Delfuensoinjezinakćiodavnosuotišle,aočevidac jedovršavaosedmubocupiva.Sam jeotišaonizosvijetljenustazupremasvojemprivremenomsmještaju.Zastaoje ipodigaopogledpremanebu.NijebilozvijezdaniMjeseca.Idealniuvjetizaskroviteaktivnosti,samoštosujedini izlazbiladvorišnavrata,anjihnijemogaootvoriti.Ktomu,nijebilonitelefona.

Uto je očevidac oteturao iz blagovaonice i nastavio po stazi. NiskosmještenireflektoridavalisuReacherudobarpoglednanjegovenogekojenisuradilebaškakotreba.Biojevišenegopripit,alijošnijepadaosnogu.Hodaojepolako i trudio se koračati precizno. Lijevom pa desnom nogom. Tabane je

spuštao ravno na do, praveći kraće korake, gledajući u noge i pomno sekoncentrirajući. Reacher je napravio nekoliko koraka unatrag tako da mupotkoljenicebududobroosvijetljenereflektorom.Želiojebitištovidljiviji.Niježeliodastaridobijesrčaniudar.

Očevidac je prilazio polako. Lijeva noga, desna noga. A onda je ugledaoReacherovenogeizaustaviose.Nijetobiovelikšok,čaknivelikoiznenađenje.

Prijateljskisenasmiješio.»Jesilibiotolikopijankadsividiocrveniauto?«pitaojeReacher.Očevidacjemalorazmislio,azatimrekao:»Otprilike.«»Skimesirazgovaraootomu?«»SašerifomGoodmanomisvjetlokosomgospođicomizFBI-a.«»Štoimnisirekao?«»Rekaosamimsve.«»Nisi«, odvratio je Reacher. »Nijedan očevidac nikada ne kaže sve.

Izostavio si ponešto. Ono u što nisi bio siguran, ono što ti se možda činiloglupim,onoštosiradio,anisitrebaoraditi.«

»Tražiosamsvojkamionet.«»Gdjejebio?«»Nisamsemogaosjetitigdjeje.Zatosamgatražio.«»Jesiliimtorekao?«»Nisupitali.«»Namjeravaosiutakvomestanjuvozitikući?«»Nijedaleko.Svezavojeznamnapamet.«»I?«»Pripišalomise.Moraosamstatiiolakšatise.«»Gdje?«»Izastarecrpkezavodu.Nitoimnisamrekao.«Reacher je kimnuo. Ono što si radio, a nisi trebao raditi. Uriniranje u

javnosti i vožnja u pijanom stanju. Protuzakonito u svakome gradu SAD-a.Rekaoje:»Znači,zapravoihnisividio.Jersibioizacrpke.«

Očevidac je rekao: »Ne, vidio sam ih izbliza. Dotad sam već završio.Zakopčaosamseikrenuonatrag.«

»Jesulitevidjeli?«»Mislimdanisu.Bilojepriličnomračnoistajaosamusjeni.«»Kolikosibioudaljenodnjih?«»Okotrimetra.«»Štosiprimijetio?«pitaojeReacher.»Svesamrekaošerifu«,odvratiojeočevidac.»Isvjetlokosojagentici.«»Odgovoriosinanjihovapitanja.Tonijeisto.«»Nesjećamse.«»Koncentrirajse.«Starijezatvoriooči.Zaljuljaosenaprijed-natragnapetama.Podigaojeruku

i ispružio je,kaoda senaslanjana starubetonskucrpku.Ponavljao jepokretepokušavajućiseštoboljeprisjetititrenutka.

Rekaoje:»Prviježurio.Kaodaježelioprviući.Otkopčavaojejaknu.«»Jesuliprijetogabiliuskupiniodtri?Ihodalizajedno?«»Nemogu biti siguran, alimislim da jesu.Činilo se tako.Kao da je prvi

iznenadapožurio,adrugadvojicakrenulisugasustići.«»Bilisuuodijelima?«»Da,nisuimalinikaputanijakne.«»Jesuliimalištourukama?«»Ništa.«»Štosiučiniokadsusvatrojicaušli?«»Prešaosamnatragnadrugustranuceste.«»Zašto?«»Moraosampronaćikamionet.Inisamseželiozadržavationdje.«»Zaštone?«»Imaosamlošosjećaj.«»Zbogonedvojiceuodijelima?«»Višezbogonogprvog,onoguzelenojjakni.Nijemisesvidio.«»Jesilištočuo?«pitaojeReacherdalje.»Malovike«,odgovoriojeočevidac.»Kaodasetuku.«»Gdjesibiokadsudvojicauodijelimaopetizašli?«

»Sdrugestraneceste.«»Jošnešto?«Očevidacjerekao:»Nebih trebaogovoritioovomu.Reklisumida tone

činim.« Nakon toga je zaobišao Reachera, oprezno, polako i koncentrirano, azatimjenastaviopostazi.Reacherjekrenuozanjime,aondajestaojerjezačuotihizvukautomobilanacesti.Udaljenogokopolakilometra.Okrenuoseividiosvjetlaudaljini.Dvasusnopaposkakivalaprobijajućimaglu.

Aondasusedvorišnavratapočelaotvarati,nibrzonipolako,noposvetiho.

J

58.POGLAVLJE

uliaSorensonočitonijedobilasvojmobitelnatrag.Nisvojautomobil,nisvojugled. Nije postala junakinja. Reacher je vidio sjajni crniCrown Vic kako

skreće s ceste i prolazi kroz vrata koja su se još otvarala. Snopovi njegovihprednjihsvjetalaopisalisuširokluk,aautomobiljeuztihišumprešaobetonskiprilaz i zaustavio se na kružnom toku ispred vrata recepcije. Čovjek kojegReachernijevidioprijeizašaojesasuvozačkogmjestaiotvoriovrataizasvojih.Činilosedanijerekaoništa.Samojepokazaobradom,kakojeiDawsonučinio.

JuliaSorensonizašlajesastražnjegsjedalaautomobila,uspravilaseiostalastajati.Izgledalajeumornoprislabomeosvjetljenjuipomaloporaženo.Ramenasu joj se malo objesila. Noćni je povjetarac zahvatio njezin kaput i malo garastvorio. Još je nosila novu košulju. Ali futrola joj je bila prazna. Predala jesvojeoružje.

Čovjeksasuvozačkogmjestazatvoriojevratazanjom,azatimsevrationasvojesjedalo.Automobilseodvezaoiostaviojedastojiondje.Dvorišnasusevrataopetpočelaotvarati.Automobiljeprošaokroznjih,zastaonatrenutakpaskrenuodesnoiodvezaosenatragusmjeruizkojegjedošao.

Vrata su se zatvorila za njim.Reacher je gledao za automobilom sve doknjegova svjetla nisu nestala za obzorom, a zvuk njegovamotora izgubio se utišini.ZatimseokrenuoipogledaoSorenson.

Još je trenutak stajala mirno, a zatim je ušla na recepciju. Reacher jeodbrojavaoprolazakvremenauglavi.Pozdravmatronezarecepcijom,osmijehdobrodošlice, ponuda kreveta, dvostruki, bračni i iznimno široki. Naslonjači iprostranostsobe.Onoštovećinapreferira.Svekaoisnjim.Očekivalismovas.Četiriminute,pretpostavioje.Moždaimanje,akorazgovorbudebrži,amogaobibitijerćerazgovaratidvijeagentice.IlivišeodčetiriminuteakoseSorensonbudepravilavažnaipočnepostavljatipitanjapunaprijeziraizgražanja.

Trajalojetočnočetiriminute.Sorensonjeizašlasključemuruci.Izgledalaje rezignirano. Pogledala je brojeve na niskim smjerokazima i krenula uReacherovomsmjeru.Zatim jepogledalaopetna sljedećemračvanju ikrenuladrugomstazom,kojasepostupnoodvajala.

»Julia«,zazvaojujeReachertiho.Zastalaje.»Reacheru?«odvratilaje.»Ovdjesam.«Sišla je sa staze i došla do njega hodajući preko šljunka. »Što ti se

dogodilo?«pitaoje.»Nebismouopćesmjelikomunicirati«,odgovorilaje.»Ilišto?Zatvoritćenas?«»Nemožemorazgovaratiovdje.Kamomožemootići?«

OtišlisuuReacherovusobu.Sorensonjedobropogledalaokosebeirekla:»Ovojeposvebizarno.Izgledapoputobičnogmotela.«

»Ovoijestobičanmotel«,rekaojeReacher.»Ilijebarembio.UredFBI-aizKansasCityjakupiogajeprijetrigodine.Reklisumito.Nisičulazato?«

»Niriječi.Iostalisuovdje?«Reacherjekimnuo.»Delfuensoskćeri.Iočevidac.Živiizdravi.Zapravo,

svisedobroprovode.«»Iakosuzatočeni?«»Reklisuimdasuuizolaciji.Poputporote.Zanjihovodobro.Tonijeisto

kao da su zatočeni. Shvaćaju ovo kao godišnji odmor. Minigolf i besplatnopivo.«

»Jelitozakonito?«»Ne znam. Nisam odvjetnik. Ali vjerojatno jest. Iako vjerojatno ne bi

trebalobiti.Znaškakotoide.«»Tkoihjedoveoovamo?«pitalaje.»Tkojeizgoriouautu?«»AlanKingjeizgoriouautu«,rekaojeReacher.»Nonajprijejeustrijeljenu

srce.UstrijeliogajeMcQueen.Onjejedanodtvojih.Natajnomjezadatku.IzKansasCityjaje.ZatosuDawsoniMitchelldošlidatiglumedadiljukodstarecrpkezavodu.Željelisuumanjitištetu.McQueenjezapalioauto,adionjegovatimadošao je po njega iDelfuenso.U službenomautu, kako su tragovi gumapokazivali. I oni su izKansasCityja.McQueen je došao s njima, ali zatim jeodmahopetotišao.Rekaojedasemoravratitinazadatak.«

»Jadnik. Bit će pod golemim pritiskom. King je mrtav. Kako će toobjasniti?«

»Vrloteško,mislim.«»Aliimaosipravo.Namjernotepromašio.Pucaotijeiznadglave.«»Ali nije mogao izvesti nikakvu varku kad je došlo vrijeme da uklone

Delfuenso.PajeumjestotogaubioKinga.«»Dobarčovjek.Nadamsedajedobro.«»Štosedogodilostobom?«pitaojeReacheropet.Sorenson je sjela na krevet. »Sa mnom?« rekla je. »Počelo je dobro.

Zapravo,počelojesjajno.OdvezlasamsedoDelfuensinekuće,uzelamobiteltese vratila u svoj auto i nazvala nadređenog. Rekla sammu da sam te uspjelasvladati ipredati temomcima izKansasCityja.To jeostavilosjajandojamnanjega. Bio je vrlo zadovoljan. Ali ja nisam znala držati jezik za zubima.Postavljalasamprevišepitanja.Tomusenijetolikosvidjelo.Osjetilasamto.Ujednom se trenutku njegovo raspoloženje posve promijenilo. Više nije biozadovoljan.Nimalo.Čulasamtounjegovuglasu.«

»Ukojemutrenutku?«»Pogledala sam u odjeljak za rukavice kad sam izlazila izGoodmanovog

auta.Čisto iz navike.Nisam htjela da unutra ostane neko oružje. Tko zna štoseoski šerif drži u pretincu za rukavice? No pokazalo se da unutra nije biloničegaosimbilježniceipenkale.Pasamprelistalabilježnicu,naravno.PokazalosedaješerifGoodmanbiovrlotemeljit.TijekomnoćijeistraživaoizapisivaobilješkeoKarenDelfuenso.Činisedajevolioimatištovišeinformacija.Moždajesmatraodaće topomoćiakojeubrzonepronađemo, iakonevidimkakobimoglo.«

»I?«»Ubilježnicijebiloneštoneobično,pasampitalanadređenogotomu.Ali

zapravoinisampitala,samosamtospomenula.Kakobilo,tadsepočeoponašatineobično.«

»Štojetobiloneobično?«»Mislila sam da jeDelfuenso bila dugotrajni žitelj ovog kraja.Možda ne

nužno potomak nekoliko naraštaja ovdašnjih zemljoradnika, ali stekla samdojamdavećdugoživiovdje.UsvakomsamslučajumisliladajeLucyrođenaiodraslaovdje.«

»Alinije?«»Živeovdjeteksedammjeseci.Susjedsdrugestranekažedasusedoselile

nakonrastave.Činisedajerastavabilapriličnonedavno.«»Jesmolisigurnidajeuopćebilaubraku?«pitaojeReacher.»Imadijete.«»Tonedokazujedajebilaubraku.«»Zaštonebibilaubraku?«»Snalazi se sama«, rekao je Reacher. »Snalazi se vrlo dobro. Kao da je

oduvijekmorala.Ipametnaje.Izludjelobijedasemorabrinutionekomtipu.«»Pametneseženenebitrebaleudavati?«»Jesilitiudana?«Nijeodgovorila.Umjestotogajerekla:»Nijemebrigajeliimalavjenčanje

stisućuuzvanikanahavajskojplažiilinakonvezezajednunoćumoteluuNewJerseyju.Nijebitno je li oduvijek samohranamajka.Bitno jeda je samohranamajkakojasedoselilaprijesamosedammjeseci.«

Reacherjerekao:»AgentiizKansasCityjareklisumidatajnizadataktrajesedammjeseci.«

»Tonijemoguće.«»Zaštobilagali?«»Hoću reći daDelfuenso nemože imati veze s time. Kako bimogla biti

povezana?Tomorabitislučajnost.Morabiti.Jervećimamojednuslučajnost.«»Sadimamodvijeslučajnosti?«pitaojeReacher.»Znači,jednupreviše.«»Kojajeprvaslučajnost?«»SjećašlisebrataAlanaKinga?«pitalajeSorenson.»PeterKing?Onajvapor?«»MojdežurniizOmahemalojepronjuškao.Damipomogne.Nakonštoje

prvi put razgovarao s Majkom Sili. Tražio ga je putem vozačke dozvole,poštanskeslužbe,banaka,kreditnihkartica.Čakiprekomobilnihoperatera,štonebismotrebali,aligotovoseuvijekizvučemo.Večerasjedobiorezultate.«

»Ištokažu?«»ČinisedasePeterKingpreselioizDenverauKansasCity.«»Kada?«»Prijesedammjeseci.«

R

59.POGLAVLJE

eacher se promeškoljio na naslonjaču, provukao prste kroz kosu i rekao:»AlanKingrekaomijedanjegovbratnerazgovarasnjime.«»JeliAlanKingživiouKansasCityju?«»Mislimdajest.«»Moždanije.Ačakiakojest,moždasenisusreli.KansasCitydovoljnoje

velikgrad.«»Znam«, rekao je Reacher. »S prigradskim područjem ima milijun i pol

stanovnika.«»Zaista?«»Pozivnibrojje816.«»Dobro.«»Znači, imamo tri slučajnosti«, rekao je Reacher. Prije sedam mjeseci

Delfuenso se doselila u zabit Nebraske, a istodobno se Peter King preselio uKansasCityuMissourijugdjejenjegovbratmoždaživio,aakoježiviomoždanije razgovarao s njime. Također istodobno, tvoji kolege iz Protuterorističkogodjela u Kansas Cityju odlučili su pokrenuti složenu tajnu operaciju čije jesredište,činise,blizuDelfuensinenoveadreseuzabitiNebraske.«

»Nemožemoimatitrislučajnosti.Tojepreviše.«»Slažem se«, rekao je Reacher. »U teoriji. Ali nemamo tri slučajnosti.

Imamodvijedokazaneveze.«»Kakodokazane?«Reachersenagnuonaprijedustolcuistaviodlannakrevet.Pritisnuogaje

daiskušamekoćuielastičnostmadraca.Rekao je:»Kaoprvo,PeterKingsigurno jebiobratAlanaKinga.AAlan

Kingsigurnojebiološmomak.JerjeagentFBI-anatajnomzadatkusmatraodajenužnoustrijelitiga,točnousrce,azatimspalitinjegovotruplo.Tojepriličnotemeljnadefinicijalošegmomka,zarne?«

»Adrugaveza?«

Reacherjenastavio:»TvojtenadređenidaodovestiovamojersiotkriladaseDelfuensopreselilaprijesedammjeseci.Aovojemjestokamodovodeljudekoji nalete na dokaze o tajnim operacijama.Dakle,Delfuensino je preseljenjebilodiotajneoperacije.«

»Kojidio?«»Hajdemojepitati«,rekaojeReacher.

Reacher se zaustaviomaloprijeDelfuensinihvrata, aSorenson jeprišla i tihopokucala. Nakon dosta dugog čekanja začuli su zveckanje lanca. Vrata su semalootvorilaiiznutraseprobiloprigušenosvjetlo.Delfuensinjeglasprošaptao:»Tkojeto?«

Reacherjepretpostaviodašapćejerjojjekćizaspala.»KarenDelfuenso?«reklajeSorenson.»Da?«prošaptalajeDelfuenso.Sorenson je rekla: »Ja sam Julia Sorenson iz FBI-evog ureda u Omahi.

Sinoćsamradilanatomedavassigurnovratimkući.«Delfuensojujeutišala,priličnonestrpljivo,kaoštojeReacherznaodahoće.

Jer je njezina desetogodišnja kći tek zaspala. Delfuenso je izašla i zapravoodguralaSorensondalje odvrata, kao što jeReacher znaoda hoće, domjestaudaljenogvišeodtrimetra,gdjesumoglirazgovaratinormalnimglasom.

»Žaomije«,rekla jeSorenson.»Nisamvamželjelasmetati.Samosamseželjelapredstaviti.Samosamsehtjelauvjeritidastedobro.«

»Dobrosam«, rekla jeDelfuenso,a trimetra izanjeReacher seušuljaounjezinusobu.

Većjejednombiousobipajeotprilikepoznavaonjezinrasporedčakiumraku.Abilojemračno.Jedinojesvjetlodavaositninarančastiindikatornasklopkiukupaonici. Pod njegovim slabim sjajem vidio je Lucy kako spava u krevetuudaljenijem od vrata. Ležala je na boku, u fetalnom položaju, zamotana upokrivače.Poplun joj jebionavučendobrade.Kosa jojseprosulapo jastuku,crna na bijelom. Reacher je pronašao Delfuensinu torbu na drugom krevetu.Onombližemvratima inaslonjačima.Vidio jekad ju jepodigla snaslonjača ibacila na krevet.Doimala se teško.Amadraci su bilimeki i ne baš elastični.Nisubilipoput trampolina ilizategnutihkožanabubnjevima.Notorba je ipakposkočila.Kaodajeunjojjošbilabocavode.

Uzeojetorbuiodniojeukupaonicu,polakoitihohodajućiposagu.Raširioje ručnik pokraj umivaonika, jednom rukom, poravnavajući ga točno ispodslabogsvjetlaindikatoranaprekidaču.Isprazniojetorbunaručnik.Timeježelioprigušitibuku,štojesamodjelomičnouspio.Nijebiloglasnogzveketa,alibilojenekolikosnažnijihudaraca.

Čekaoje.Islušao.Lucyjespavaladalje,dišućitihoiplitko.Reacherjepregledaopredmetenaručniku.Bilojetusvega.Šminka,četka

za kosu, dva plastična češlja. Tanka staklena bočica parfema. Dva paketićažvakaće gume, oba napola potrošena. Lisnica u kojoj su bila tri dolara, alinijedna kreditna kartica, te vozačka dozvola izNebraske stara sedammjeseci.IzdanajeDelfuensonaadresikojujeReacherposjetio.Imalaječetrdesetijednugodinu.Pronašao je imalu turpijuzanokte, jošzapakiranučačkalicu iznekogrestorana, sedamdeset i jedan cent u kovanicama, penkalu i ključ kuće skristalnimprivjeskom.

Pronašao je ipaketićeAspirina, noboce s vodomnijebilo.U torbici nijebiloničegakrupnogniteškogosimBiblije.TvrdoukoričenaverzijakraljaIvana,manja od enciklopedije, ali veća od romana. Prilično debela. Korice su biletamnocrvene.Nahrptu jeuzlatotiskupisaloSvetaBiblija. Izgledala je kaodanijemnogorabljena.Kaodajeneotvarabaščesto.

Zapravo,nijejebilomogućeotvoriti.Stranicesubileslijepljenenekakvomžućkastom tekućinom koja se davno osušila. Vjerojatno se nešto prolilo poknjizi. Dok je bila u torbi. Možda sok od ananasa ili naranče. Ili grejpfruta.Nešto takvo. Nešto u čemu ima šećera.Malo pakiranje sa slamkom ili dječjabočica,ubačenautorbugdjeseprevrnula.

Zaštojujezadržala?ZarjebacanjeoštećenihBiblijabilotabu?Reachernijeznao.Nijebiobašteolog.

Bilajetovrloteškaknjiga.Noktima je pokušao odvojiti prednje korice od prve stranice. Nije uspio.

Papiri su bili čvrsto slijepljeni. Posvuda ravnomjerno. Reacher je zamišljaoproliveni sok kako curi kroz slamku ili grlić bočice, ispunjava torbu iravnomjernonatapaknjigu.

Tonijebilomoguće.Proliveni sok ostavio bi nasumičnu mrlju, vjerojatno veliku, ali ne bi

ravnomjernonamočiocijeluknjigu.Nekibidiomoraoostatinetaknut.Diokojibi senamočionabubriobi, aostatakbiostaokakav je i bio.Reacher jeviđao

knjigeutakvomestanju.Vodaizpuknutihcijevi ilimrljeodkrvi.Štetanikadanijebilajednolika.

UzeojejedanodDelfuensinihčešljevaiuguraogaizmeđustranica.Vukaogajegore-doljeinaginjaogalijevo-desnosvedoknijenapraviodvaotvorazaprste u slijepljenim papirima. Spustio je knjigu hrptom prema dolje pokrajumivaonika,nagnuose,zavukaonokteutureipovukaolijevoidesno.

Papirsepoderaoiknjigaseotvorila.SveodKnjigeIzlaskadoJudineposlanicebilojeizrezano.Uknjizijebila

napravljena šupljina točno određenog oblika. Vrlo precizno. Šupljina je bilauglavnomčetverokutna, oko osamnaest puta petnaest centimetara, duboka okopetcentimetara.Nisajednestraneknjigenijeostalomnogopapira.Zbogtogailjepilo.Njime sunapravljeni zidovi.Tanki, ali čvrsti.Sve je zajedno izgledalopoputkutijesdraguljimazatvorenogpoklopca.

Nounutranijebilodragulja.Oblik šupljine bio je specifičan za njezin trenutačan sadržaj, a to su bili

automatski pištolj Glock 19, mobitel s punjačem i tanka lisnica zaidentifikacijskedokumente.

Glock19 kompaktnija jeverzijapoznatogGlocka17.Cijev je duga samodesetcentimetara,pa je stoga imanji i lakši.Cestose smatraoprikladnijimzaženskeruke,auvijeksesmatralodagajelakšeskriti.

Biojenapunjenmecimakalibra9mm,njihsedamnaestuspremnikuijedanucijevi,spremanzapaljbu.NaGlockunemaručnogmehanizmazablokiranje.Samonaciljašipucaš.

Mobitel je bio isključen.Sprednje je stranebio samoprazan zaslon, a sastražnje sjajno crno kućište s malom jabukom srebrne boje, djelomičnoodgrizenom.Reachernijeimaopojmakakogauključiti.Negdjesigurnopostojitipka, ilikombinacijatipki,kojevaljapritisnutiodgovarajućimredoslijedomiliihdržatiodređenbrojsekunda.Punjačjebiobijel ikockast.Vrlomalen,sdvaklinazautičnicuidugombijelomžicomnakrajukojejebiosloženipriključak.

Lisnicazaiskaznicebilajeodcrnekože.Reacherjujeotvorio.Bilajepoputmaleknjige.S lijeve stranebio jeobojeni reljef štita.Ministarstvo pravosuđa.Savezniistražniured-FBI.Nadesnojjestranibilaiskaznicasfotografijomkojaje prikazivala lice Karen Delfuenso. Bilo je pomalo blijedo od bljeskalice ipomalo zeleno od fluorescentnih svjetala na stropu, ali bila je to ona. Diofotografije prekrivao je službeni pečat. Opet Savezni istražni ured. U

holografskojtehnici.RiječiSavezniistražniuredprekrivalesucijeluiskaznicuslijevanadesno.

PosebnaagenticaKarenDelfuenso.Reacher je vratio predmete u šupljinu i pritisnuo korice knjige da prikrije

oštećenja koja je napravio. Uzeo je knjigu u ruku i opet sporo i tiho prošaopokrajusnuledjevojčicepakrozvrata,dodviježenekojesujošstajaletrimetradalje.Sorensonjegovorilabesmislice,samodapotrošivrijeme,aDelfuensojevećizgledalapomalouzrujanoinestrpljivo.ObjesučulestruganjeReacherovihčizamapobetonu.Objesuseokrenulepremanjemu.

ReacherjepodigaoBiblijuirekao:»Pomolimose.«

O

60.POGLAVLJE

stavili su Lucy da spava sama. Delfuenso je smatrala da je dovoljnosigurno. Cijeli je kompleks bio ograđen, a djevojčica se nije običavala

buditinoćuuplašenailizbunjena.OtišlisuuSorensoninusobukojajebilabrojdevet.BilajebližeodReacherove.Sorensonjošnijebilaunjoj.Nijestigla.BilajenaputupremanjojkadjujeReacherzazvaoizmraka.

Otključala je vrata i sve su troje ušli. Reacher je ugledao sobu identičnusvojoj. Dva naslonjača, bračni krevet, dvije uredne hrpe odjeće, ali ženskogkroja, jednakeonojkakvu jenosilaDelfuenso.Nesumnjivo je ikupaonicabilajednakoopskrbljenalosionima,pomadamairučnicima.

Delfuenso je sjela u naslonjač, a Reacher joj je dodaoBibliju. Ona ju jeuzela u krilo i stavila obje ruke na nju, kao da je riječ o torbici i boji sekradljivaca.Sorensonjesjelanakrevet.Njezinasoba,njezinopravo.Reacherjesjeoudruginaslonjač.

Rekaoje:»Očito,imammilijunepitanja.«»Svesinasstaviouvrloteškusituaciju.Nisitrebaodiratimojutorbu.Tošto

siučiniogotovojesigurnoprotuzakonito.«»Odrasti«,rekaojeReacher.SorensonjepogledalaDelfuensoipitala:»Zartenisupretražiliovdje?Ilina

putuovamo?«»Nisu«,reklajeDelfuenso.»Nimene«,rekaojeReacher.»Ninajmanje.«»To je ozbiljan nedostatak«, rekla je Sorenson. »Ne slažete li se?Mislila

samdasumomciizKansasCityjadobriutomu.«Delfuensojeslegnularamenima.»Igralasamulogunasumične,bespomoćne

žrtve.Nisamiznenađenaštosumiprogledalikrozprste.NotrebalisupretražitiReachera.Njegovaorijentacijanikadanijebilavrlojasna.«

»AgentiizKansasCityjaneznajutkosi?«pitaojeReacher.»Naravnodaneznaju«,odvratilajeDelfuenso.»Inačenebihbilaunjihovu

zatvoreničkomlogoru.«

»Tkosiondati?«»Nisamspremnaraspravljatiotomu.«»Jesu liKing iMcQueen došli s autoceste na sjeveru?Do stare crpke za

vodu?«»Zaštotetozanima?«»Jerjetoključanpodatak.«»Ne,došlisusjuga,izKansasa.«»Kako?«»Dovezaoihjesuučesnik.«»Jesulivećbiliondje?Natomekrižanju?«»Jeliitkobio?«»ZnačinisuprijevidjeliGradGrijeha.Nisuznaliništaonjemu.Nisuznali

damoguukrastiautoondje.Noipaksuotišlionamo.Zašto?«Delfuensonijeodgovorila.»Zato što si ti bila McQueenov kontakt za hitne slučajeve«, rekao je

Reacher.»Tojerazlog.Zaslučajdaneštopođepozlu.AlinisuteonamoposlaliizKansasCityja,jeronineznajutkosi.Tkotedakleposlaoonamo?«

Delfuensonijeodgovorila.»Netko te morao poslati onamo«, nastavio je Reacher. »Netko visoko u

hijerarhiji tko je mogao zaobići ured u Kansas Cityju. Vjerojatno netko izsjedištauWashingtonu.Nekavelikanjuškauodijelu,opterećenabrigama.«

Delfuensonijereklaništa.Reacherjenastavio:»Zatosepostavljapitanjekojajenaravtihbriga.«»Jesilizaistabiovojnipolicajac?«pitalajeDelfuenso.Reachernijeodgovorio.»Da, bio je«, rekla je Sorenson. »Vidjela sam njegov dosje.Odlikovan je

šest puta. Srebrna zvijezda, Odličje za izuzetnu službu, Legija izvrsnosti,Vojnikovamedalja,BrončanazvijezdaiPurpurnosrce.«

»Svi smo dobivali odličja«, rekao je Reacher. »Nemoj pridavati tomuprevelikuvažnost.«

Delfuensojerekla:»PostojiproblemsKansasCityjem.«»Kakavproblem?«pitaojeReacher.

»Slabaučinkovitost.«»Kolikoslaba?«»Gubeljude.«

Delfuenso im je sve ispričala. Govorila je deset minuta bez prestanka. Usredišnjoj je regiji uvijek bilo posla jer je u njoj bilo važnih ciljeva. Važnihdijelova civilne infrastrukture te vojnih objekata, što obuhvaća i tvornice. Nainternetu jeuvijekbilogovorao terorizmu, idomaćem i stranom,adio jebiousmjeren na te infrastrukture, objekte i tvornice.Većinom je to bilomaštanje,ispraznobusanjeuprsailibesposlenespekulacijeustilunebilitobilofora?Noneštojeodtogabilostvarno.Dovoljnostvarnodasezabrinemozbogtoga.

Stoga suuKansasCityjupostali proaktivni i pokrenuli niz od četiri tajneoperacije.Ubacilisuagenteučetiriodvojeneskupine.

Operacije su isprva bile besprijekorne.Aonda su se raspale.Nijedna nijedonijelanikakveinformacije,audvijesuagentinatajnomzadatkuubijeni.

Nobezobzirana to,u središnjoj je regiji i daljebiloposla.Razgovorinainternetu nisu prestajali. Onda se jedan dan pojavio nov glas. Govorio je omjerama za tekućinu. Litrama, stotinama litara, tisućama litara. I stalno jespominjaozalihevodeuNebraski.Nitkonije znao što sve toznači,nitkonijemogao utvrditi neku određenu namjeru, ali govora je svakim danom bilo sveviše.Tisućelitara,stotinetisuća,milijuniinaposljetkudesecimilijuna.

Stogasmoisplaniraliipetutajnuoperaciju.Usamljenisaveznidisident,kojijebiofabrikacijauredauKansasCityju,stupiojeukontaktstimnovimglasom.Predložio mu je da se udruže, rekao da želi pomoći. Kad su mu postavljenapitanjaonjegovojprošlosti,izmišljenisuodgovori.Uspostavljenojepovjerenje.Nakon dugog i opreznog odgađanja novi glas pristao se susresti sa saveznimdisidentom.Itakojeoperacijapolakooživjela.

NousjedištuFBI-auWashingtonu istodobnosupočeliplaniratioperacijuunutar operacije. Poput špijuniranja špijuna. Pod krinkom rutinske revizijevisoke razine, predloženo je da ured u Kansas Cityju dovede agenta posvenepoznatognaSrednjemzapadu.Idaonpreuzmetajnizadatak.Uteorijizbogdodatnesigurnosti,azapravosuizsjedištaželjelipouzdanogčovjekausamomesredištuoperacije.PredložilisuDonaldaMcQueenaizuredauSanDiegu.

Kao osiguranje i promatrača na terenu premjestili su Karen Delfuenso izsredišnjeg protuterorističkog odjela uWashingtonu i to u tajnosti. Poduzeli susvemjereopreza,kaouprogramuzaštitesvjedoka.Unajmila jekuću,pronašla

posao,povelajeidijetetejeupisalauškolu.»Tojevelikastvar«,reklajeSorenson.»Nijetitosmetalo?«»Nijepretjerano«, rekla jeDelfuenso.»Znaškako je to. Idemokamonam

kažu.Aivolimseseliti.ŽelimdaLucyvidibaremdiosvijeta.«»Znalionazaštostesepreselile?«»Netočno.Samoopćenito.Znadaimampištolj iznačku.Alinepostavlja

pitanja.Naviknulajenato.«»Alimoglatijeuništitiparavan.Moglaseizbrbljatiuškoli.«»Štobimoglareći?Mamaimapištolj?SvakamamauNebraskaimapištolj.

Mama je tajni agent?Svadjeca izmišljaju takvepriče.To seočekuje.Osobitokadimjemamakonobaricaukoktel-baruicijelujenoćnapolagolaodstrukanagore.«

Delfuensojezatimnastavilaspričom.McQueenjestupioukontakt.Igraojesporoiopreznodauspostavipovjerenjeiostavidobardojam.PokazalosedajenoviglaszapravoosrednjaskupinaAmerikanaca,bijelaca,uklimavomsavezus osrednjom skupinom stranaca s Bliskog istoka. Skupina se naziva Wadiah.Vođaimječovjekkojiseskriva iza tajnogimena idosadMcQueennijeuspiodoćidonjega.SmatramodasustrancisBliskogistokaSirijci.»Kojiimjecilj?«pitaojeReacher.

»Tojošneznamo«,odgovorilajeDelfuenso.»Neobičnaetničkamješavina.«»Slažemse.«»HoćeliMcQueenbitidobro?«»Ovisiotomusmatrašličašunapolapunomilinapolapraznom.Dosadsu

izgubilidvaodčetiriagenta.Potomusumuizgledipola-pola.«»Tonijedobro.«»Zatojenekavelikanjuškauodijeluopterećenabrigama.«»ItojebiloprijenegoštojemoraoobjašnjavatištosedogodiloKingu.«»Da,znam«,reklajeDelfuenso.

Sorenson je skuhala čaj u električnom lončiću iz ormara, natočivši vodu ukupaonici.Donijelagajenapladnju.Reacherjojjezahvalio,azatimjepogledaoDelfuensoiupitao:»Čemuonostreptanjemuautu?«

Delfuensojeuzelasvojčajiodvratilapitanjem:»Jesamliteprevarila?«

»Upotpunosti.Misliosamdasinasumičnažrtva.Hrabraipametna,dakako,alikaoobičancivil,nečuvaricazakona.«

»Upravo sam to htjela damisliš.McQueen je, naravno, znao tko sam, aliKing nije.Morala samglumiti pred njime.Zapravo sammorala glumiti cijelunoćjerjebilojasnodaćuzavršiti ilispripadnicimaskupineWadiahilisFBI-evimagentimaizKansasCityja.Nijedninisusmjelisaznatitkosam.«

»Shvaćamto.Znamdasimoralaglumiti,alinisimoralatreptati.«»Ciljmijebioštoprijeseizvući.Štoprijetobolje.Nasvakimogućinačin.

Mislila sam da bih se mogla izvući prije ako mi ti pomogneš. Izgledao sisposobno.Mislila samda ćeš uspjeti nešto izvesti uz put.Ali nisi. I tako samzavršilalicemulicesmomcimaizKansasCityja,kojisumespremiliovamo,jersamtakodobroglumiladamisledasamnitkoiništa.«

»Štosezapravodogodilosinoć?«»Vidiosivećidio.«»Ali ne sve. I nisam ništa razumio. Zanima me i tvoj razgovor s

McQueenom nakon što je ustrijelio Kinga. Imali ste barem pola sata nasamoprijenegoštosudošlipovas.«

»Gotovo četrdeset minuta. I nijeMcQueen ustrijelio Kinga. Dodaomi jepištoljsdrugestranesjedala.Lagalasamtijersamtadajošglumila.Iizmislilasamonoovrištanjuizapomaganju.«

»Štosezapravodogodilosinoć?«»Recitimeni.«Reacherjeslegnuoramenima.»Nemampojma«,rekaoje.»AlimislimdaniKingniMcQueennisunosili

nož.Prevelikjezadžepodijela.Urukamanisuimaliništa.Jedanodnjihmogaogajeimativezanogzapodlakticu,alitobašnijevjerojatno.Mislimdajeubijeniimaonož.Idagajeotpočetkanamjeravaoupotrijebiti.Otkopčavaojejaknudokjeulazioubunker.«

»Razgovaraosisočevicem.«»Onbitosigurnozanijekao.Slijedipravila.Zabesplatnopivo.«Delfuensojerekla:»Terorističkeskupineuvijeksurađuju.KingiMcQueen

otišli su kao predstavnici skupineWadiah kako bi se sastali s predstavnikomnekedrugeskupine.Vjerojatnozbogfinanciranjailinekedrugevrstesuradnje.Zbog logistike. Ili opskrbe. Trebao je to biti miroljubiv sastanak. Kinga i

McQueena netko je trebao dovesti onamo, a kontakt s kojim su se susreliodvezaobiihdaljedosvojegsjedišta.Kaouritualnomplesu.Aliodmahjesveotišlokvragu.Čovjekskojimsusesusrelipočeo jevikatinanjih, izvukao jenožipokušaoihubiti.McQueengajerazoružao.«

»Ipritommuslomioruku.«»Zbilja?«»Forenzičarisutopotvrdili«,reklajeSorenson.»Danasupodne.«»Štojedaljebilo?«pitaojeReacher.Delfuenso je nastavila. »McQueen ga je ubio. U samoobrani. Gotovo

refleksno.«»Glupost«,rekaojeReacher.»Ubiogajedagaušutka.Tipjepočeovikati.

Tko zna što bi rekao sljedeće?Bio bi to prevelik rizik.Možda je živio u SanDieguividioMcQueenakakoondjeulaziiizlaziizzgradeFBI-a.McQueenniježeliodaKingtočuje.«

»Opravdanogajeubio.«»Jelitoučiniokakovalja?«»Toodređujejeliopravdano?«»Bodovizastilmogupomoći.Akojevrijemeodlukeblizu.«»Neznamkolikojetodobroučinio.«»Ja znam«, rekla je Sorenson. »Vidjela sam truplo. Učinio je to prilično

dobro.Bočnirezprekočeladagazaslijepi,azatimnožpodrebra.Jedan,dva.«»Jesilisadazadovoljan?«pitalajeDelfuenso.»Tojepomalostaromodno«,rekaojeReacher.»Nemislištako?Rezpreko

čelanekoćsesmatraodobrimpotezom.Čakirazmetljivim.Alinikadanijebioposve potreban.Mogao je odmah prijeći na drugi potez.Ako zabiješ nož dugdvadesetcentimetaraunečijitrbuh,smetalitištojošimasavršenvid?«

»Kakobilo,toštojeučiniobilojeopravdano.«»Slažemse.Nemamnikakavprigovornato.Štosezatimdogodilo?«»Pobjegli su. Nije im se svidio crveni auto. Mislili su da će ga mjesna

policijailidrugaterorističkaskupinatražiti.Iliijedniidrugi.McQueenjeznaogdje sam. Oduvijek je znao kamo sam se preselila. Odvezao se do GradaGrijeha, praveći se da ne zna kamo ide i praveći se da je slučajno uočiomojauto.Kingseodmahsložiodabitobiodobarautodagaukradu.«

»Nonisugasamoukrali.«»Nisu ga mogli otvoriti. Nov je model, ima razne sigurnosne sustave.

Aktiviralisualarm.PogledalasamkrozprozorženskogWC-a.Samosustajaliondje.Odlučilasamizaćistragakaodasamupravozavršilasposlomkakobimimoglioduzetiključ.Tosamočekivala.McQueentakođer,baremjetakorekao.Moždaudaracpoglavi,unajgoremslučaju.AliKingjeimaodrugeideje.Niježelioostavitisvjedoka.Zatojeodlučiootetime.Poveojekonobaricuizkoktel-barasasobom.Itakosampočelaglumiti.«

»JeliMcQueenpoznavaoubijenog?«»Nije.Rekaomijedaganikadanijevidio.«»Znači, ni ti ne znaš tko je bio. A nisi bila u kontaktu sa svojima puna

dvadesetičetirisata.Alimijesmo.AgentiizKansasCityjanisutireklijermisledasiobičnagrađanka.«

»Štominisurekli?«»Kolikoznamo,ubijenijebiošefuredaCIA-e.«Delfuensoješutjelanatrenutak.Zatimjerekla:»Trebamuputeoovome.«

OtvorilajeBiblijuiizvuklamobitelipunjač.Uključilagajeustruju,pritisnulatipkuidržalajecijeledvijesekunde.Zaslonjezasvijetlio.NanjemujevećbilaSMSporuka.Napisanavelikimslovima.

»Hitanslučaj«,reklaje.»McQueenjenestao.«

D

61.POGLAVLJE

elfuenso je nazvala broj spremljen u svom mobitelu i dobila najnovijeinformacije.RećidajeMcQueennestaobilajesamostilskafigura.Zapravo

jenjegovGPSsignalnestaosazaslonaračunalakojega jepratilo.Nosio jesasobom dva čipa. Jedan u mobitelu, drugi na poleđini pojasa. Sedam mjesecibilježilisusvakinjegovpokret,noprijejedansatnestalisuivišesenisuvratili.Ijedanidrugiurazmakuodnekolikosekunda.Vjerojatnostdabiobaistodobnozakazalabilajetolikositnadajenijevrijedilouzimatiuobzir.McQueenjebiounevolji.

»Odaklejeposljednjiputprimljensignal?«pitaojeReacher.»Nanjegovojuobičajenojlokaciji«,odgovorilajeDelfuenso.»Agdjejeto?«»UtajnomsjedištuskupineWadiah.«»Agdjeseononalazi?«»BlizuKansasCityja.«»Imajulitvojiljudiplan?«pitaojeReacher.Delfuensojerekla:»Nećemomiješati ljudeizKansasCityjauto.Jošsmo

davnoodlučiliotomu.Odovogsutrenutkaoniisključeniizovoga.Jeroninamnemogupomoćiriješitiovakavproblem.Njihovinamrezultatigovoredasugavjerojatnoizazvali.«

»Dakle,kakavjeplan?«»PoslatćespecijalceizravnoizQuantica.«»Kada?«»Brzoraspoređivanje.«»Kolikobrzo?«»BitćeuKansasCityjuzaosamsati.«»Tojebrzo?«»Ovojevelikazemlja.Valjaorganiziratimnogotoga.«»Osamjesatipreviše.«

»Znamdajest.«»Alimismoovdje.Nastroje.StotinuipedesetkilometaraodKansasCityja.

Tojedvasata,aneosam.«

Nije bilo rasprave. Reacher nije ni očekivao da će je biti. Agent na tajnomzadatku bio je razotkriven i Reacher se nadao da je FBI-ev nepisani kodeksbaremupolasnažankaoonajuvojsci.Tajnizadatakbiojenajtežimogućiposaoipodnošljivimgaječinilosamotoštosuagentiznalidaganadziruljudikojićeodmahreagiratiakosenađeunevolji.

Dali su si tri minute da se spreme. Reacheru nisu trebale. Nije semoraospremati. Četkica za zube još mu je bila u džepu. Bio je spreman za pokret.Delfuenso je vrijeme provela pišući poruku Lucy. Sorenson se preodjenula ujedanodkompletakojejenašlanakrevetu.Reklajedaosjećadajedobranoćzajeans.

AondajeutrenutkuzatišjapredolujuDelfuensopogledalaReacherauočiirekla:»Nezaboravi,Wadiahznatvojeimeiopis.«

»Znam«,odvratiojeReacher.»AMcQueenimjegotovosigurnorekaodasitiubioKinga.Zapamtiito.«»Štosimiti?Majka?Nebrinisezamene.«U tome su trenutku imali samo jedno oružje, a to je bio Glock iz

DelfuensineBiblije.Držalagajeudesnojruci,aiskaznicujedržalaspremnuulijevoj.Mobitel joj je bioudžepuhlača.Najprije su svratili doTrapattonijevesobe. Svjetlo je još gorjelo. Delfuenso je pokucala i on je otvorio vrata zanekolikosekunda.Zbunilagajenjezinaiskaznica.Kaodamusedozatreslopodnogama. Nije bila konobarica iz koktel-bara. Niti nedužna žrtva. Više ne. Injezinajeiskaznicaočitobilaboljaodnjegove.Bilajevišeuhijerarhiji.Poputasa u adutu.Možda zato što ju je izdalo sjedište uWashingtonu, a ne oblasniured.Reachernijerazumiotenijanse,aliTrapattonijeodmahposlušao.ZgrabiojesakoibezpitanjaihslijediodoBaleovesobe.

Bale se više opirao.Očito je imao veći ego. Posjet je počeo jednako. I unjegovojjesobisvjetlojošgorjelo,brzojeotvoriovratanakonkucanjaiistinskiseiznenadiokadmujepokazalaiskaznicu.Notadasepočeoprepirati.Rekaojedaneznaništaotomu.Nitkomuništanijejavio.Nijebiloslužbeneobavijesti.Delfuenso mu nije bila nadređena, bila je sam agent kao i on, a to što je izsjedištauWashingtonunijeznačiloništa.Nijemumoglagovoritištodaradi.

Biojenepopustljiv.Očitosesmatraovrlovažnim.Delfuensosenašlauneugodnojsituaciji.Nijemoglanazvatisjedišteidati

munekarazgovarasnjima.Nebijepodržali,neutometrenutku.Bilisuprevišeoprezni.Zapovjednicinećeodobritinoćnigerilskinapaddvijeagenticeicivila.Previšerizika,previšeopasnosti,previšeizvanokvira.Preostalajojjesamomoćosobnoguvjeravanja.Izmeđudvojeagenata,licemulice.Atonijeupalilo.

Paga jeReacherudario.Nesnažno.Samokratakudarac lijevomrukomupleksus.Ništastrašno.Dovoljnodasemorasagnuti.Nakontogamujebilolakouhvatiti ruke iza leđadokmuSorensonizvlačipištolj iz futrole ispodpazuha irezervnispremnikspojasatemobitel iz jednogdžepaiključeveautomobila izdrugog. Trapattoni je sve to predao dobrovoljno. I pomalo užurbano i vrlospremno.

ReacherjesmjestioBaleaujedannaslonjač,aTrapattonijesjeoudrugi.Delfuenso im je rekla: »Zadatak vam je ostati ovdje i obavljati svoju

dužnost. Još imate dvoje gostiju, a jednoodnjih jemojakći.Očekujemda jetretiratekakovalja.«

Bezodgovora.Reacherjerekao:»Predalistesvojezaduženonaoružanje.Tojenezamislivo

ondjeodakledolazim.Siguransamdajetakoikodvas.Učiniteštovamkažemoinitkonećesaznatizato.Akonaspokušateprijeći,pobrinutćusedasvisaznajuza to.Svićegovoritiovama.Dviježeneoduzelesuvamoružje? Ismijavatćevas.Nećetemoćidobitiposaonikaoživoderi.«

Nijebiloodgovora,aliReacherjeosjećaodasusepredali.

Provjerili su oba automobila i odabrali onaj s više goriva, a to je bioBaleov.Delfuensojevozila,Sorensonjesjelasprijedapokrajnje,aReacherseraširionastražnjem sjedalu. Nakon stotinu metara matrona s recepcije odabrala jeTrapattonijev,aneBaleovnačin.Obećala jedaćepazitinaLucy,azatimbezpogovorapritisnuladugmezaotvaranjedvorišnihvrata.Delfuenso,Sorenson iReacher vratili su se u Baleov automobil i odvezli se. Prošli su kružni tok ibetonskustazupaizašlikrozvrata.

Skrenulisudesno,nasjever,premaautocesti.Vratasusezatvorilazanjima.Automobil, tri mobitela, jedan Glock 19, dva Glocka 17 i 88 komada

streljivakalibra9mm.

Bilisuspremni.

N

62.POGLAVLJE

ije bilo lako voziti punombrzinompouskoj seoskoj cesti noću, pa prvihtridesetkilometaranisurazgovarali,svedoknisustiglidoautocesteinjome

krenulipremaistoku.Baleovjeautomobilbiostabilanidobrojeležaonacesti,baškaoiSorensonin,baškaoiImpala.Radiojetihoiglatkokliziocestom,čakipri150km/h.Dojmljivo,pomisliojeReacher.

Delfuensojepitala:»ŠtozapravoradizapovjednikuredaCIA-e?«Reacher jeodvratio:»Zadužen jezaodređenidio stranog teritorija.Živiu

blizininajvećegveleposlanstvautojdržaviiradiunjemu.Radisprebjezimaikoordiniraagentekojinastranomteritorijuradezanas.«

Zatimjedodao:»Oniliona.«»ImaliženakojesuzapovjedniciuredaCIA-e?«»Nemampojma.Biosamuvojsci.«»Jesiliimaozapovjednikežene?«»Jesamkadbimisesrećanasmiješila.«»Agentikojinastranomteritorijuradezanas?Kakvisutoagenti?«»Uobičajeni. Strani državljani koji zbog ucjene, mita ili ideologije izdaju

svoju domovinu nama. Zapovjednik ureda CIA-e ponekad se sastaje snajvažnijimaodnjih.«

»Kako?«»Kaoufilmovima.Uzabačenomkafiću,unekojuličici,ugradskomparku.

Ostavljajusipaketeutelefonskojgovornici.«»Zaštosesastaju?«»Ucijenjenima valja ponoviti prijetnje, podmićenima treba donositi još

novca, a ideologiju valja održavati. A zapovjednici ureda trebaju prikupljatiinformacije.«

»Kolikosečestosastaju?«»Ponekad jednom na tjedan, ponekad jednom na mjesec. Već prema

potrebamapojedinogagenta.«

»Aostatakvremenaglumitrgovinskogatašea?«»Iliatašeazakulturu.Ilibilokakavposaokojizapravoneobuhvaćamnogo

posla.«»RiječjeoRusiji,Bliskomistoku,Pakistanuisličnimmjestima?«»Iskrenosenadam«,rekaojeReacher.»ZaštobinetkotakavpokušaoubitiagentaFBI-auNebraski?«»Govorio je arapski«, rekla je Sorenson. »Možda je jedan od Sirijaca iz

Wadije bio njegov agent u Siriji. Možda je još uvijek. Možda je cijela stvarpočelauSiriji.AlinasastanakkodbunkeranijedošaonijedanSirijac,pajeovajiz CIA-e postao sumnjičav. Iz njegove perspektive, svi osim njegovih ljudineprijateljisu.«

»AliCIAnesmijedjelovatiunutarSAD-a.«»Moždaje tobilaakcijanajviše tajnosti.Moždasugahtjeliukinuti.Zbog

nedovršenogposla.Takvoštonebipodijelilisnama.«Delfuenso je rekla: »Ali znao je daMcQueen nije njegov najbolji sirijski

prijatelj, zar ne? Ili što? Ako ne može ukloniti pravoga, onda će uklonitipogrešnoga?ZarjetonovapolitikaCIA-e?«

»Nisu nikoga namjeravali ukloniti«, rekao je Reacher. »Ne bi poslalizapovjednikauredadatoučini.Imajuspecijalistezato.Zovuih‘mokrimomci’.Poslalibi jednogodnjih.Amokrimomaknebiponio izviđačkinož.Poniobiposve drukčiji nož i imao bi posve drukčiji pristup.Ubijenog ne bismo još niidentificirali.Baremnepolicu,otiscimaprstijuilizubima.«

»Dobro«, rekla je Sorenson. »Bio je to redovni susret. Bez drame.ZapovjednikuredaCIA-etrebaosesusrestisasvojimagentom.«

»Aliagentsenijepojavio.Zaštosenije izvukao lažima?Zašto jepotegaonož?«

»Moždanijebiodobarlažljivac.«»NemaboljihlažljivacaodzapovjednikauredaCIA-e.«»MoždajepoznavaoMcQueenaodnekud.«»McQueennijepoznavaonjega.«»Tonemorabitiobostrano.MoždajeznaodaMcQueenradizaFBI,aonda

ga je ugledao kao pripadnika terorističke organizacije. U takvoj bi situacijivećina ljudi prije pomislila da je riječ o izdajniku, nego o agentu na tajnomzadatku.«

»Znači,svejetobilaobičnanezgoda?Zabunaidentiteta?«»Ponekadjesvejednostavnijenegoštoizgleda.«Reacherjekimnuo.»Znam«,rekaoje.Delfuensojerekla:»Aliništaodtoganeobjašnjavazaštobisezapovjednik

uredaCIA-e predstavljao kao pripadnik terorističke skupine.King iMcQueenotišlisunasastanakstakvomosobom,nezaboravimoto.«

»Moždajeionbionatajnomzadatku«,reklajeSorenson.»CIAnesmijedjelovatiunutarSAD-a.«»Dobrodošlausuvremenisvijet,Karen.«»Dvijeistodobnetajneoperacijeuistovrijemenaistomemjestu?Kolikisu

izgledizato?«»Moždainisutakomali«,rekaojeReacher.»Nenužno.Dovoljnojedase

dvojeljudizanimajuzaistustvar.«»Biliposlalizapovjednikauredanatakavzadatak?«»Možda i bi. Bio bi nepoznat ovdje. Imao bi potrebne vještine, bio bi

navikaonaovdašnjiživot,tečnobigovoriojezik.Upapirimabigamoglivoditikaodajeizmeđudvaraspoređivanja.«

Delfuensojerekla:»Dasuubilinekogaodmojih,poludjelabih.Zaštosejošnisujavili?«

»Vjerojatnojesu«,rekaojeReacher.»Alineizravno.Trenutačnojetojošnarazini razgovora u četiri oka, u nekoj stražnjoj sobi uWashingtonu.Dva starabijelcauodijelima.Pušecigare.«

Sat uReacherovoj glavi i znakovi uz cestu koji su odbrojavali broj preostalihkilometara doKansasCityja pokazivali su da će stići zamanje od predviđenadvasata.Putćetrajatisatičetrdesetminuta,najvišesatičetrdesetipet.Nopredkrajputasigurnoćebitijošnekolikododatnihkilometara.Malojevjerojatnodasuseteroristiskrivalinamjestukojesuljudiizupraveautocestesmatralisamimsredištemgrada.Reachernijeočekivaodasastankeodržavajuupredvorjuhotelanaglavnojulici.

»Riječjeokućiupredgrađu«,reklajeDelfuenso,kaodamuječulamisli.»Južnoodgradaimaloistočno.«

»Kolikoizvangrada?«

»Neštomanjeoddvadesetkilometara.«Satipedesetipetminuta,odvratadovrata.»Ukakvojčetvrti?«pitaoje.»Upristojnoj.Igustonaseljenoj.«»Tojenezgodno.«»Potencijalno.«»Alidobroodabrano,pretpostavljam.«Delfuenso je kimnula za volanom. »Pripadnici Wadije pametniji su od

većineterorista.«

Pariz ravnice bio je po jedan kilometar bliži svakih dvadeset pet sekunda, aSorensonjepitala:»ŠtoznašoPeteraKingu?«

»Otkudznaštoime?«odvratilajeDelfuenso.»ReacherječuoAlanaKingakakogaspominje.«DelfuensojepogledalaReacherauretrovizoruikimnula.»Da«, rekla je. »Sjećam se toga.A zatimmu je izletjelo kako u njegovoj

bliziniživimilijunipolljudi.NakonštojerekaodaživiuNebraski.Inakonštoje rekao da se vozimo tri sata, a spremnik je bio pun i voda u bocama jošhladna.«

Sorensonjerekla:»ZnamodasePeterKingprijesedammjesecipreselioizDenverauKansasCity.«

»Znatevišenegoštobistetrebali.«»Jelitobilaslučajnost?«»Nemaslučajnosti.Baremneunašemposlu.Znašto.«»Jelionpolicajaciliagent?«»Zaštobibio?«»Pokušavamsmislitimogućeopravdanjezanjega, to jesve.Ipakjeslužio

domovini.«»Nažalost,PeterKingnijenipolicajacniagent.«»JelipovezansWadijom?«»Mislimodajest.«»Kolikobliskopovezan?«

»Mislimodabimogaobitinjihovvođa.«»Shvaćam.«»Jersamojejošnekolikoulogauorganizacijiskojimanemožemopovezati

imena,ijošjesamonekolikoimenaskojimanemožemopovezatiuloge.Jednaoduloga jevođa, a jednood imena jePeterKing.Zato je logičnopovezati todvoje.«

»Abratskojimnerazgovaramujepodređeni?«»Ne razgovara ni s kime od podređenih ako im je vođa. Ćelije ne

funkcioniraju tako. Vođa razgovara samo s dvojicom ili trojicom pomoćnikakojimavjeruje.Imajuvrlostrogzapovjednilanac,izsigurnosnihrazloga.«

»Ipakjetoneobično.«Delfuensojekimnula.»McQueenjedobroupoznaoAlanaKinga.Riječjeo

nekojneobičnojdinamiciizmeđubraće.Alanjemlađibrat.Ilibihtrebalarećidaje bio. Uvijek se želio dokazati, zadobiti odobravanje starijeg brata. Bio jeopsjednutnjime.Zatogajesinoćispomenuo,pretpostavljam.Nijebilodrugograzloga.Čini se da je riječ o nekoj nespomenutoj trzavici starijoj od dvadesetgodina.PeterjedržaoAlanaodgovornimzanešto.Zanekakvupogrešku,izdajuilisramotu.ZbogtogaseAlanuvijekželiodokazati.McQueenjestekaodojamidaPeterželidaseAlandokaže.Kakobiseiskupio.Grubaljubav,aliipakljubav.Znaškakojetosobitelji.Krvnijevodaisvatasranja.Izsvegaštoznamo,PeterćebitisilnobijesanštojeAlanmrtav.«

»VjerojatnojezatoMcQueenunevolji.Bašvečeras.«Delfuensojeopetkimnula.»Upravo tako«, rekla je. »Nadajmo se da ga uspijeva uvjeriti da jeAlana

ubioReacher,aontonikakonijemogaospriječiti.«

Autocesta istok-zapad koja je takomirno i ravno prolazila kroz cijeli Kansaspodijelilaseupravuzbrkupetlji,skretanjaiobilaznicaoko15kilometaraprijegranicesMissourijem.Delfuensojeskrenulanajug,doksujošbiliuKansasu,azatim opet na istok, saveznom cestom, i tako su ušli u Missouri po traci zapretjecanje,pribrziniod150km/h,slijedećiputokazpremamjestuzvanomLeesSummit.Noprijenegoštosustiglionamoskrenulisunasjever,premamjestuzvanomRaytown,alinisustiglinidonjega.Prijenegoštosugauopćeugledaliskrenuli su na sjeverozapad i ušli u veliko prigradsko naselje iza kojeg seprostiraopark,kolikojeReachermogaovidjeti.Danjujemogloizgledatilijepo,

ali noću je bilo samovelika crna rupa.Dotad jeDelfuenso već vozila sporo ioprezno.Polakojeulazilaautomobilomuskretanja,oklijevalajeiusporavala,azatimubrzalaprekoosvijetljenihdijelovapaopetusporavalakadbi senašlautami,kaodanijesigurnausvojeodredišteiligaseplaši.

»Jesiliikadabilaovdje?«pitaojeReacher.»Nitkoodnas nije«, rekla je. »OsimMcQueena.Bilo je prerano za to.U

ovojfazioperacijetrebalismosedržatinadistanciipratitirazvojdogađaja.Alidobivala sam kopije njegovih izvješća. Znam adresu i vidjela sam kuću naGoogleMaps.Takodasamopćenitoupoznatasokolicom.«

Okolica jebila tipičnoameričkopredgrađe.To jebilo jasno.Sobjestraneulice bili su pločnici. Beton s mahovinom u pukotinama, ponegdje podignutkorijenimastabala,shidrantimaupravilnimrazmacima.Reacherjevidioikuće,takođerupravilnimrazmacima,svakanasvojojparceli,većinomskromne,nekemale,rijetkevelike,nosvemračneiusnule.Većinaihjebilabijela.Nekesubiledrugihboja.Većinasubileprizemnice,mnogosusevišepružaleuširinu,negouvisinu.Neke su imaleprozorenakrovu, zadodatne sobeupotkrovlju.Sve suimalepretincezapoštu,travnjaksukrasnimbiljkamaiprilazezaautomobil.Navećini su bili parkirani automobili. Barem jedan ili dva, ponekad i tri. Isprednekih su bili dječji bicikli, samo bačeni navečer, a sada prekriveni rosom. Iligolovi za nogomet i hokej odnosno koševi za košarku. Na nekima su visjeleameričkezastave,mlohaveisiveunepomičnomnoćnomzraku.

»Nisamočekivaoovo«,rekaojeReacher.»Reklasamti«,odvratilajeDelfuenso.»Pristojna,gustonaseljenačetvrt.«»Sirijciseovdjeneističu?«»OnisvjetlijeputikažudasuTalijani.OnitamnijeputikažudasuizIndije.

Spotkontinenta.Delhi,Mumbaiitakvamjesta.Većinaljudineznarazliku.Kažuda rade u gradu kao tehničari.« Zatim je usporila i zaustavila se uz pločnik.Reklaje:»Mislimdasmoudaljenidvijeulice.Kakoćemotoučiniti?«

Reacher je već upadao u kuće. Više nego jednom, alimanje od dvadesetputa, vjerojatno. No obično je to bilo s cijelom satnijom vojnih policajacapodijeljenom u vodove. Jedni bi prilazili s prednje, a drugi sa stražnje stranekuće.Trećisučekaliurezerviuoklopljenimkombijima,steškimnaoružanjem.Svi subili opremljeni radio-uređajima. I uvijek je tobilonamjestimakoja subila okružena, a svi civili evakuirani. Obično je u pripremi bilo mnoštvobolničara.Osjećaosenedovoljnoopremljenimiranjivim.

Rekao je: »Mogli bismo jednostavno zapaliti kuću. To obično upali. Sviistrčevan,prijeiliposlije.OsimštobiMcQueenmogaobitivezan,ilizatvorenilionesposobljen.Zatobijednoodnastrebaloućikrozpodrumskavrata,akoihima,jednokrozprednja,ajednokrozstražnjavrata.Kakogađate?«

»Priličnodobro«,reklajeDelfuenso.»Neloše«,reklajeSorenson.»Dobro, držite pištolje podignute i uperene. Pucajte na sve što se miče.

Osim na mene i McQueena. Pucajte u glavu, da sigurno ubijete protivnika.Ciljajte u sredinu lica. Štedite streljivo. Bez dvostrukih pucnjeva. Imat ćemoprednost samo oko četiri sekunde.Ne smijemo dopustiti da se ovo pretvori uopsadu.«

Delfuenso je rekla:»Neželišpokušati smamcem?Moglabihpokucatinavrataipravitisedasamseizgubila.«

»Ne«, rekao je Reacher. »Jer ćemo Sorenson i ja svemorati sami kad teustrijeleuglavu.«

»Većsiradioovo?«»Tinisi?«»Nisam,ovojeposaoisključivozaspecijalce.«»Običnojepola-pola«,rekaojeReacher.»Mislimnavjerojatnostzasretan

ishod.Govorimiziskustva.«»MoždabismoipaktrebaličekatispecijalceizWashingtona.«»Hajdemobarempogledati.«

IzašlisuizBaleovogautomobilatihoiskrovito.Bilisujedinikojisusekretali.Tamnoplavaodjeća,gotovonevidljivanamjesečini.Išlisupločnikomjednoizadrugog, instinktivno se držeći dva-tri metra jedno od drugog, sve do prvogkrižanja, a zatimprekocestebez zaustavljanja.Bila jevećavjerojatnost da ćetrenutačnoumrijetiodneke rijetkebolestinegodaće ihpregazitinekovozilo.Nastavili su do drugog križanja, ali su se zaustavili prije njega i malo zbiliredove, za slučaj da budu trebali razgovarati. Delfuenso je rekla da je vidjelakuću odozgo, u dvije dimenzije na računalnom zaslonu i nadala se da će jeprepoznatikadjevidiutridimenzijesulice.

Svećeovisitiotomukakokućeizgledajusprijeda,izljudske,anesatelitskeperspektive.

ZastalisunaugluiDelfuensojepogledalanizulicusdesnestrane.Ulicaseblagopodizala,azatimseopetspuštala.Vidjelisuprvihnekolikokuća,aliostalenisu.

»Tojetaulica«,reklajeDelfuenso.»Kojakuća?«»Drugakućaslijeva,prekobrda.«»Sigurno?Jošsenevidi.«»Gledala sam satelitske snimke«, rekla je. »Ne samo njihove, nego i

susjednihkuća.Pocijelojulici.Iokoobaugla.Znamdajetopravaulica.Nemahidranta.Nasvimostalimuglovimaimahidrant,alinanjihovomgauglunema.TBH-teroristibezhidranta.Takosamtonamjeravalazapamtiti.«

Reacherseosvrnuookosebe.Nijebilohidranta.»Dobroizvedeno«,rekaoje.Sorensonse javiladauđekrozvratapodruma.Akopostoje.Akoihnema,

pronaćićepodrumskiprozor iuvućisekroznjega.Reacheru je toodgovaralo.Upad s treće strane pomoći će, ali neće biti odlučujući. Najopasnije mjestoulaskabitćesprijeda,anajučinkovitijestraga.Samodvijemogućnosti.Rizik inagrada.»Jaćuućistraga«,rekaoje.

»Ondaćujasprijeda«,reklajeDelfuenso.»Alinemojimrećidasiseizgubila.Umjestotogaihustrijeliuglavu.Prije

negoštobiloštokažu.«»NekaSorensonkreneprva.Putkrozvratapodrumajesporiji,akopostoje.«»Datćemojojprednost«,rekaojeReacher.»Kadastignemoonamo.«Nakontogasukrenulizajedno.Ihodajućibrzoušliuulicusdesnestrane.

H

63.POGLAVLJE

odalisuulicom,anepločnikomkakobiiskoristilionomalozaklonaštoimje pružalo drveće. Reacher ih je zaustavio kad su bilimetar-dva od vrha

blagog uspona. Odatle su on i Sorenson nastavili kroz dvorišta iza kuća, aDelfuensojepričekalanekovrijemepakrenuladaljesama.Pustilaihjenaprijedjersumoraliskrenutidioputaijerimjebiloteženapredovatizbogeventualnihograda, živica, pasa. Možda čak i bodljikave žice. Ipak su bili u Missouriju.Tvrtka Southern Wire iz St. Louisa nekoć je bila najveći proizvođačnelicenciranežicezaograđivanjestoke.Naplaćivalisušestcentapokilogramu.Dovoljnožicezasve.

NoDelfuensin je prilaz bio najopasniji. Stražari su uvijek bili sprijeda, astragasamoponekad.Akoćenekogaprimijetitikakoprilazi, toćesigurnobitiona.Nakontogaćesveovisitionjezinojparanoji.Kojabidotogtrenutkamoglapostativisoka.Hoće li i daljemoćiglumitinedužnuprolaznicu ili ćeu svemuvidjetiprijetnju?

Nijebilobodljikavežice.Nipasa.Psiupredgrađubilisuprevišerazmaženidabiprovelinoćvani.Dvorištaupredgrađubilasuprevišefinazažicu.Nobiloježivicaiograda.Nekesuogradebilevisoke,anekesuživiceimalebodlje.Aliprošli su bez većih teškoća. Sorenson je lako preskakala ograde. Bolje odReachera.Akrozbodljikavogrmljemoglisuseprobitihodajućiunatrag.Jeftinjeansbioječvrstmaterijal.

Nijebilolakoodreditikadasunavrhuuzvisinejersutravnjaciudvorištimabili ravni, ak tomu su imali i terasastouzdignuteukrasnedijelove.Nobila jeslabamjesečina iReacher jevidioelektričnežicekroz razmake izmeđukuća ividio je kako na jednom stupu dosižu najvišu točku, a zatim se opet spuštaju,tvorećivrloplitkoizokrenutoV.Zaključiojedajetovrhuzvisine.

Drugakućaslijevanakonuzvisine.I Sorenson je zaključila isto. Rukama je pokazala jedan i dva, a zatim

pokazala nadva kao da želi reći to jemeta. Reacher je kimnuo i nastavili sudalje,krozdvorišteukojemsubili,prekodrveneogradenakojujeiznutrabilapričvršćenažičanaogradapaudvorištekojejepripadaloprvomsusjedunjihove

mete. Dvorište je bilo prepuno stvari. Roštilj na plin, ležaljke i razna malavozila.Odonevrstevozilakakvadjecazajašuiodguravajusenogamailiokrećupedale. Jedno je bilo u obliku tenisice. Reacher zastane i pogleda kuću. Trispavaće sobe, vjerojatno. U barem dvije su bila djeca. Tanki zidovi. Samovanjske daske i suha gradnja.Bolje da puca u drugom smjeru.Osim ako je ukućisdrugestranebilosirotište.

Nastavilisudalje,doposljednjeograde.Pogledalisupremasvojojmeti.Bilajetokućanakat.Bilajedvostrukoužaidvostrukovišaodokolnih.Izvanajebilaprekrivena

daskamaobojanimucrveno.Činilosedasenastražnjojstranicijelomširinomkućepružalakuhinja.Nakonnjejevjerojatnoslijediosredišnjihodniksasobamanaobjestraneistepeništem.Nakatusuvjerojatnobilečetirisobe.Zapravojeunjojbilojednakoprostorakaoiuokolnimkućama,samojebilapodijeljenanapolaijednapolovicabilajepostavljenapovrhdruge.

Tonijebilodobro.Nimalodobro.Kućenakatbilo jeotprilikeosamputateženapastiodprizemnica.Reacherjetoznaoiziskustva.

Sorensongajeupitnopogledala.Odgovoriojojjenamignuvšilijevimokom.Popelisuseprekoogradeiušliudvorištekućekojaimjebilameta.Biloje

slabo održavano. Gruba trava, bez cvijeća, bez stabala. Bez ukrasnih biljaka.Nijebiloroštilja,nistolaca,niigračaka.

Novratapodrumabilasuondje.Ibilasuširomotvorena.Izgledalasukaotipičnavratapodruma.Izrađenaodmetala,visokaokodva

i pol metra, široka jedan i pol, podijeljena u sredini na dvije polovice ipostavljena pod oštrim kutom u odnosu na tlo. Gornji je kraj bio položen uztemeljekućeivišiokopolametraoddonjeg.Izanjihsenalazilokratkostubišteodgrubogdrveta.

Upodrumunije bilo svjetla.Reacher je pogledao s lijeve i desne strane inijevidiosvjetlonigdjeukućiosim izamalogprozoraodzamućenogstaklaslijevestranekuće.VjerojatnoWC.Moždazauzet.Unajgoremslučaju,usvakojsusobispavalačetirinajgorafanatika,ajedanodnjihbiojebudaninazahodu.

Blagovaonica,dnevnasoba,moždačetirisobenakatu.Unajgoremslučajudvadesetičetveroljudi.

VratiosedoSorenson,aonajedvamaraširenimprstimapokazalanasvojeoči,azatimspojilaprsteipokazalapremapodrumu.Pogledatćuštoimadolje.Onjekimnuo.Krenulajenizdrvenestepenicepolakoioprezno,oslanjajućisena vanjske krajeve gdje je škripanje bilo manje vjerojatno. Kad je sišla dobetonskogpoda,sagnulajeglavuinestalaispodkuće.

Reacherječekao.Četrdesetsekunda.Cijeluminutu.Sorenson se vratila. Pojavila se u dnu stepenica i dalje sagnute glave.Na

mjesečinijeizgledalapomalozadihano.Alijekimnula.Dobro.Čistoje.Reacherjepokazaonanju, laganoseudariopolijevomzglavku,azatimdodirnuouho.Čekajdanasčuješnavratima.

Sorensonsevratilaupodrum.Reachersepovukaoudnodvorištasvedoknijevidiouzstranukućesvedo

ulice. Delfuenso je čekala ondje. U sjeni. Bila je naslonjena na stablo napločniku.Gotovosestopilasnjime.Mahnuojojje.Onaseodgurnulaodstabla.Gestikulacijom ga je pitala: Što se događa? Skupljenim je dlanom dodirnularame,držećilakatuztijelo.Reacherjeslegnuoramenima.Vrlonaglašenagesta:Nisamsiguran.Ispružilajepalacparalelnosdom:Dailine?

Onjeispružiopalacpremagore.Da.Delfuenso jekimnula.Duboko jeudahnula. Ispružila jedlanoveobje ruke

premanjemu,zajednospištoljem,iraširilasveprste:Zadesetsekunda.Zatimjespustilajedanprst:Zadevet.Pajošjedanprst:Zaosam.Nakon toga je krenula prema prednjim vratima i nestala mu s vidika, a

Reacherjekrenuopremastražnjimvratima.Sedam.Šest.Pet.Četiri.Tri.Dva.Jedan.DelfuensojebrojalabržeodReachera.Čuojeudaranjepoprednjimvratima

dokmu je noga još bila u zraku. Zvučalo je kao da udara drškomGlocka pometalnoj ploči. Prednja su vrata bila ojačana čelikom iz sigurnosnih razloga.Pitaosekolikićemuotporpružitistražnjavrata.

Nevelik,pokazalose.

Udario je čizmom dva-tri centimetra iznad kvake, ubrzavajući zamah iudarajućikadjesiladoseglavrhunac.VratasusetreskomotvorilaiReachersenašao u kuhinji, možda malo prenaglo, ali inače bez većih problema. Naprednjimsevratimaudaranjenastavilo.Kuhinjajebilahladnaiprazna.Nedavnokorištena,alisadanapuštena.Reacherjeušaouhodnik,očekujućidaćenaićinanekogatkokrećeotvoritivrataispremandagaustrijelesleđa.

Hodnikjebioprazan.Udaranje se nastavljalo. Dovoljno glasno da probudi mrtve. Reacher se

šuljaohodnikom,spištoljemispruženimpredsobom.Naglo seokretao lijevo idesnocijelim tijelom,kaounekom ludomdisco

plesu. Dvokorak za upad u kuću. S lijeve je strane bila blagovaonica, punanamještajairaznihstvari.Alibezljudi.

Sdesnejestranebiladnevnasoba.Punanamještajaistvari.Nobezljudi.U hodniku su bila još dvoja vrata. Ispod jednih se vidjela traka svjetla.

Zahod s prozorom odmutnog stakla.Možda zauzet. Reacher je napravio dugkorak,podigaonoguirazvaliovrata.Bravanijebilaništajačaodoneukuhinji.Vrata su se treskom otvorila, a Reacher se povukao jedan korak, s prstomzategnutimnaokidaču.

Izahodjebioprazan.Svjetlojegorjelo,alinikoganijebilokodkuće.Zatim je kroz posljednja vrata ušla Sorenson, sGlockom uperenim ispred

sebe.»Nepucaj«,rekaojeReacher.»Tosamja.«Vidiojestepenicepodrumaizanje.Prazne.Doljenijebilonikoga.Prizemljeječisto.Rekaoje:»PustiDelfuensounutra.Jaćuprovjeritinakatu.«Krenuo je gore. Takva mu je situacija bila najmanje draga. Mrzio je

stepenice, svi su ih mrzili. Na stepenicama je sve protiv tebe, uključujućigravitaciju. Neprijatelj je imao prednost višeg položaja i bolji kut gledanja. Ineograničene mogućnosti skrivanja. I neizmjerno zadovoljstvo toga da vamnajprijevidiglavu.

Nimalodobrasituacija,aliReachersepopeopostepenicamabezoklijevanja

jer je dotad već bio siguran da je kuća prazna. Već je provaljivao u kuće.Atmosferajeovdjebiladrukčija.Nijebilootkucajasrca.Svesedoimalomirnoitiho.Doimalosenapušteno.

Atakojeibilo.NakatusubilečetirivelikesobeidvijekupaoniceiReacherihjeprovjerio

sve, opet se trzajući lijevo i desno, vrteći se poput vražje paravojne balerine.Trebalajesviratiglazbasiznenadnimnaglascimacijelogorkestra.

Svesusobeikupaonicebileprazne,kaoiormari.Bilojerazbacanihstvari,kreveta,odjeće,namještaja.Nonijebiloljudi.Prizemljeječisto.Ikatječist.Nikoganemakodkuće.

Za svenjih to je,baremunekojmalojmjeri, biodobrodošao rezultat.To jeuljudskoj prirodi. Olakšanje, antiklimaks, mir uz sačuvanu čast. Ali kad su seReacher,Sorenson iDelfuensookupiliusredišnjemhodniku,priznali su jednodrugomsamosvojerazočaranje.AkoMcQueennijeondje,sigurnojeujednakološojsituacijinegdjedrugdje,akoneiulošijoj.Odvelisugaužurbi.

»Sigurnonegdje imajuvećeskrovište«, rekao jeReacher.»Svakako.Riječjeosuradnjidvijeskupinesrednjeveličine.Ovojemjestoprijesvegapremalozasve njih. Ovo im je bila samo rezervna lokacija, ili kuća za smještaj višihpripadnikaskupine,ilikućazagoste.Neštotakvo.Nekakavdodatniobjekt.«

»Moždasamoadresazaprimanjepošte«,reklajeSorenson.»McQueen je živio ovdje«, rekla jeDelfuenso. »U to smo sigurni.Rekao

namjeto,aimamoisedammjeseciGPSpraćenjakaodokaz.«Reacher je išao hodnikom, paleći svjetla u prolazu. Upalio ih je u

blagovaoniciiudnevnomboravku.Zatimiukuhinji.Rekaoje:»Počnitetražiti.Akosučesto išliod jednedodrugekuće,morali suostavitinekakav trag.Makolikodobropočistilizasobom.«

Apočistilisupriličnodobro.Tojebilojasno.Obavilisupristojanposao.Alineukonvencionalnomsmislu.Svejebilouneredu.Usudoperujebiloprljavogposuđa. Kreveti nisu bili pospremljeni, jastuci na krevetu bili su razbacani,posvudasubilestarenovine,asmećenijebiloizneseno.Šaliceodkavenisubile

oprane, pepeljarenisubile ispražnjene, odjećanije bila složena i spremljenauormare.Onikojisuovdježivjeliotišlisuužurbi.

Ali imali su prioritete. Uzeli su mnogo toga sa sobom. Na to su utrošilinaporkadsupospremali.Poštu,papire,račune,dokumente,isprave.Ništatakvonisu ostavili za sobom. Nije bilo imena. Ni papira, velikih ni malih. Nikomadića. Ni bilješki, žvrljotina ili poruka. Naravno, Reacher nije očekivaorukom nacrtanu kartu sa strelicom koja pokazuje na jarko crvenu točku ispodkojepišeNAŠESJEDIŠTE.Alivećinaljudiostavinešto.Nekakvusitnicukojaimizmaknepozornosti.Potvrduodcestarine,kutijušibica,ulaznicuzakino.Usmeću,bačenoukutu, ispodjastukanakauču.Oninisu.Bilisupriličnodobri.Oprezni,pomniibudni.Vrlodisciplinirani,tojebilojasno.Bilisudiscipliniranii u svakodnevnim poslovima, ne samo za važne dane i praznike. Dobroosiguranje.Njihovćedaljnjinapredakovisitionasumičnojpogreški.

UtojeSorensonzazvalaizkuhinje.Naišlajenanasumičnupogrešku.

S

64.POGLAVLJE

orenson je pronašla sedam velikih papirnatih vrećica izMcDonald’sa naradnoj površini u kuhinji. Hrana za van. Vrećice su bile upotrijebljene,

zamrljane i izgužvane. Sorenson ih je sve ispraznila.U njima su bile čaše odgaziranihsokova i frapea,pakiranjaodstiroporaukojimasubilihamburgeri iomotipiteodjabuka.Bilisutuiubrusischeeseburgerairačunisblagajne.Kaoi komadići salate koja je već postajala smeđa, nasjeckani luk koji je gnjilio iispražnjenipaketićikečapasaskorenihrubova.

»VoleMcDonald’s«,reklajeSorenson.»Toposebinijezločin«,rekaojeReacher.»IjavolimMcDonald’s.«»TojedobarplanB«,reklajeDelfuenso.»Samoihostavimonamiruiza

petćegodinaumrijetiodsrčanogudara.«»VoleMcDonald’s«, rekla jeSorensonopet.»Sigurnosugotovosvakidan

slalinekogadonajbližegdrive-in restoranadakupinekolikoporcija. I sigurnasamdajedrive-inrestorannamanjeodpetminutaodavde.«

»OvojeipakAmerika«,reklajeDelfuenso.»Možda ti se svidi takvapraktičnakupnja.Kad si u drugoj kući,možda i

ondjepotražišdrive-inrestoran.MoždaponekadmorašićiodkućeAdokućeBpazastanešurestoranublizukućeAdasiuzmešneštozaput.AakoseposlijeopetvraćašodkućeBdokućeA,zastanešurestoranublizukućeBiondjekupišnešto.«

»Itakopomiješašsmeće«,rekaojeReacher.Sorensonjekimnula.»Upravotako«,reklaje.»Kupišhamburger,krumpirićeigaziranisok,tega

pojedešuautuuzput, ali soknepopiješdokrajapavrećicudonesešovamo ipopiješ sok ovdje. U ovoj kuhinji. A onda baciš vrećicu u smeće. To je vrlouredno,ali loša jevijestdasi timepomiješaodvageografskapodručjakojasutrebalaostatirazdvojena.«

»Štonamkažuračuni?«pitaojeReacher.»Šestihjeizdanonajednommjestu,asedminadrugome.«

»Odaklejesedmi?«»Neznam.Nepišeadresa,samošifra.«

Sorensonnijemoglanazvatisvojured.ZanjihjeonabilaukaranteniumoteluuKansasu, po hitnom zahtjevu zapovjedništva središnje oblasti. Stoga je uzelaTrapattonijevmobitel inazvalakontakt-brojMcDonald’sa.Nijebilapretjeranooptimistična.SvakabudalamoženazvatimobitelomirećidajeagenticaFBI-a.Očekivalajeduginaporanrazgovor,punprosljeđivanjapoziva.

Stoga je Reacher pitao Delfuenso: »Kako su se bilježili McQueenovipodatci?«

»Snimkama zaslona«, rekla je. »Crte i točke na karti. Možeš odabratiinterval.Tjedan,dan,sat,štogodželiš.«

»Asvihsedammjeseci?«»Nevidimzaštone.«»Kakobititoposlalidatrebašvidjeti?«»E-poštom.Namobitelakojenužno.«»Trebamotovidjeti.«»Onimisledasamjošuonomehotelu.«»Nemaveze.Nemorašimrećidanisi.Reciimdaćešpoludjetiodtogašto

neradišništaidaželišpomoći.Reciimdaimašteorijuidaželišraditinanjoj.Reciimdajeboljedaneštoradiš,negodasamosjedišumotelu.Reciimdaćešimodmahjavitiakoneštopovežeš.«

»Kakvuteoriju?«»Nijevažno.Pravisedatijeneugodnorećineštoakonisisigurna.Samoim

recidatitrebajupodatci.«Delfuensojebiralabroj,aSorensonsuvećdrugiputstavilinačekanje.

Dotogsutrenutkaprošlagotovodvaipolsata.ReacherjepretpostaviodasuuQuanticupripremevećdobranoodmakle.NijebiosigurankakoradespecijalciFBI-a. Možda su imali kombije spremne da odmah krenu do zračne bazeAndrews. Ili su možda rabili helikoptere. Ili im je oprema već bila u bazi,spremnazapokret.Nakontogajeslijediodugputnazapad.Gotovodvijetisućekilometara.UC-17ratnomzrakoplovu,pretpostavljaoje.SumnjaojedaFBIimavlastitemlažnjake.ZatimslijetanjenaaerodromuKansasCityja,sjeverozapadnoodgrada,iliuzračnojbaziRichards-Gebaur,okotridesetkilometarajužno.Ako

baza Richards-Gebaur nije zatvorena. Nije bio siguran. Mnoge su se vojnelokacijezatvaralebašuvrijemekadjenjegovakarijeradošlakraju.Problemjebioprisutanucijelomsustavu.UtombiimslučajualternativabilazračnabazaWhiteman, koja se nalazila stotinu kilometara istočno. Zatim još prijevozakombijimailihelikopterima,padetaljnetaktičkepripreme,atekondaakcija.

Osamsati.Ovojevelikazemlja.Valjaorganiziratimnogotoga.OdabiraerodromaovisitćeotomugdjeseMcQueennalazi.Sorensonsejoš

probijala kroz korporacijski labirint. Delfuenso je zurila u mobitel, kao dapožurujeporukudastignee-poštom.Vrijemejeprotjecalo.Reacherjepomislioda bi naposljetku mogli samo navesti FBI-eve specijalce do mete. Poputisturenihpromatrača.PoputPeteraKinga.

Itojeboljenegoništa.

***

Sorensonjeprvadobilainformacije.Kakvesuvećbile.IzsjedištaMcDonald’sanisuseprotivilinjezinomzahtjevu.Nisupokušalizatajitiinformacijeiliizbjećiodgovor. Samo su bili zbunjeni i prilično nesposobni, pa se naslušala mnogoglazbe dok je bila na čekanju. Naposljetku je završila razgovarajući sposlužiteljemu restoranukoji su tražili.Najnižimzaposlenikom.Vjerojatnosejavionatelefonkojijebionaziduukuhinji.Čulajeodjekzvukovaodpločica,zvuk sirovih krumpirića koji padaju u vrelo ulje. Pitala je poslužitelja koja jenjegovalokacija.

»Ukuhinjisam«,rekaojemomak.»Hoćureći,gdjejerestoran?«Momaknijeodgovorio.Kaodanijeznaoštobi rekao.Sorensonjemislila

damože čuti kako gricka usnicu.Mislila je da želi reći:Restoran je s drugestranepulta.Sdrugestraneodkuhinje.

Pitalagaje:»Nakojuvamadresustižepošta?«»Meni?«rekaoje.»Ne,restoranu.«»Neznam.Nikadanisamslaoništarestoranu.«»Gdjesenalazi?«»Restoran?«

»Da,restoran.«»OdmahizaLaceyja,nemožetegapromašiti.«»GdjejeLaceyi«»OdmahizaTexacovecrpke.«»Nakojojcesti?«»Naovoj,cesta65.«»Kakosezovemjestoukojemsenalazi?«»Mislimdanemaimena.«»Izvangradskopodručje?«»Neznamštojeto.«»Dobro,kojijenajbližigradkojiimaime?«»Velikigrad?«»Počnimostime.«»ValjdaKansasCity.«Uto se začula nekakva vika. Šef, pretpostavila je Sorenson. Nešto o

vremenuzačišćenje.Momakjerekao:»Gospođo,moramići«,iprekinuovezu.

Sorensonjespustilamobitelnakuhinjskipult,aReacherjujeupitnopogledao.Rekla je: »Cesta 65, blizu nečega što se zove Lacey, odmah iza Texacovepostaje.«

Reachernijerekaoništa.Sorenson je opet podigla mobitel i otvorila zemljopisnu kartu na njemu.

Prelazila jeprstomprekozaslona,azatimsdva,ponekadihšireći,ponekadihpribližavajući.Tomekaodanijebilokraja.Licejojjepoprimalosvemalodušnijiizraz.»Krasno«,reklaje.»Cesta65prolazikrozcijeludržavu,odsjeverapremajugu,odIowedoArkansasa.Dugajegotovo500kilometara.«

»ImalitragaLaceyjui«»Ovo je zemljopisna karta, a ne poslovne stranice. Lacey je vjerojatno

nekakva trgovina. Možda opreme za ribolov. Ili bar.« No nastavila je tražiti.Otvorila je internetsku tražilicu i upisalaLacey’s +KansasCity. Ništa. ZatimLacey’s+Missouri.

»Tojelanacmalihtrgovinanamirnica«,reklaje.

Pritisnulajezaslonprstomkakobislijedilainternetskuvezu.Mobiteljebiospor.Zatimseinternetskastranicaotvorila,pajeopetpočelapovlačitiprstomteširiti i približavati s dva prsta. Rekla je: »Imaju tri lokacije na cesti 65.Međusobno su udaljene tridesetak kilometara, a od grada oko stotinu. Poputluka.«

Prošlasudvasataičetrdesetminuta.»Napredujemo«,rekaojeReacher.ZatimseoglasioDelfuensinmobitel.Stiglajojjeporukae-pošte.

S

65.POGLAVLJE

nimka zaslona koji je prikazivao kretanjeGPS-a bila je postavljena prekosive satelitske snimke pet susjednih država. Kansasa, Nebraske, Iowe,

IllinoisaiMissourija.Gotovomilijunkvadratnihkilometara.Višeoddvadesetišestmilijunaljudi.

McQueenova su kretanja kroz taj prostor bila zabilježena kao tankenarančastecrte.NjegovnedavniputdoKansasa,Nebraske i Iowe tenatragdoKansasa prikazan je kao slabo vidljivi nepravilni četverokut. Bilo je i drugihduljih linija, ali ne mnogo. Bio je na malo dugih putovanja. Većina njegovihkretanja bila je usredotočena na okolicu Kansas Cityja. Na tom su mjestunarančaste crte na karti bile jedna preko druge, poput manijačkog žvrljanja.Prostorjebiogotovoispunjen.Crtesubilejasnijenamjestimagdjesuprelazilejednaprekodruge.Nekasumjestabilapoputtočakaprogorjelihnazaslonu.

»Možešlipribližiti?«pitaojeReacher.DelfuensoješiriladvaprstakaoiSorenson.Povećalajegustoprošaranidio.

Postavilagajeusredinuzaslona.Zatimgajeopetuvećala,pagaopetpostavilana sredinu zaslona. Ispunjeni prostor postao je gust čvor crta, jarke su crtepostajaleslabijevidljivedoksuserazdvajale.

Nodvijesutočkeostalejarke.Dvijelokacijeodkojihjesvakuposjetiovišeodstotinuputa.Prostor izmeđunjih izgledao jepoput rijekesvjetla.Putovanjeizmeđu tih dviju točaka, možda više od stotinu puta. Jedna je točka bilajugozapadnooddruge.Poputbrojevasedamidvanasatuskazaljkama.

»TosutočkaAitočkaB«,rekaojeReacher.»Nemožebitiništadrugo.«Sorensonjeopetotvorilakartunasvomemobitelu.Stavilajemobitelpokraj

Delfuensinog.Povećavalajeipomicalaslikudoknijepronašlaistomjesto,ononakojemjeposveravnagranicaizmeđuKansasaiMissourijanajednompostalakrivudavakakobislijedilarijekuMissouri.Reklaje:»Dobro,točkaAjeuovojulici,odnosnotojeovakuća.«Zatimjepomicalaslikunasjeveroistok,naobamobitelaistodobno,sdvausklađenakažiprsta,preciznaielegantna.Reklaje:»AtočkaBjevrloblizunajsjevernijetrgovineLacey’s.«

Stotinukilometarakrozlabirintpredgrađaipomračnimcestama.

Prošlasudvasataipedesetminuta.Sadaćeimtrebatijošjedansat.Moždaiviše.»Idemo«,rekaojeReacher.

BaleovjeautomobilimaoGPSuređaj,štoimjepomoglo.Sorensonjepročitalaadresu najsjevernije trgovine Lacey’s s mobitela, a Delfuenso ju je unijela uuređaj.Zatimjeuključilarotirajućasvjetlaikrenula,brzoiglasno.Višenijebilopotrebeza skrovitost.Baremnekod točkeA.Kod točkeBbit ćedrukčije, aliDelfuensojerekladaćesetimepozabavitikadstignuonamo.

Isti sateliti koji su pratili McQueena sada su ih u vrlo kratkom vremenuizveli iz labirinta predgrađa. Jedan naprema nula za tehnologiju, pomislio jeReacher.Hladnalogikastrojaposlalaihjeusmjeruzakojijeonbiouvjerendaje pogrešan, niz ulicu koja je izgledala kao da je slijepa. Ali onda ih jeneočekivano skretanje desno, pa odmah lijevo dovelo uz sam rub obilaznice inekolikokilometaranakontogaskrenulisunaistokpo1-70,uzjužnirubgradićaIndependence u Missouriju. Bio je to rodni grad Harryja S. Trumana,Reacherovaomiljenogpredsjednika.Autocestajebilaravnaiprazna,pasubezproblema vozili 150 km/h. Reacher je postao malo optimističniji. Stići će dotočkeBzamanjeodpedesetminuta.Tojebilodobro,jerčakiakosuspecijalciizQuanticadotadvećpoletjeli,amoralisu,čekaoihjejošdugput.

Sišlisusautocestenekommalomcestomusredničega,alidotadjeReachervećvjerovaouređaju.Promatraojestrelicuisivelinije.Vidiojezavojdržavneceste65sjevernoodnjih.SkretalajenaistokpremagradićuzvanomMarshall.Vjerojatno iz nekog povijesnog razloga. GPS ih je poslao prečicom, pa ih jevratio na cestu 65 blizu mjesta poznate bitke iz Građanskog rata. Reacher jepoznavaoameričkupovijest.Uvodutubitkubiojedevetosatnitopničkidvoboj.Kraljevi bitke. S promatračima. I grubim zapaljivim projektilima. Topnicikonfederacijeužarili su topovskekugleuvatri,nadajući sedaće tako izazvatipožarnasvojojmeti.TopniciUnijeimalisucrvenetrakenahlačama.

Kroz prozor je s obje strane ceste vidio polja obasjana mjesečinom,ograđena žicom i prerovana životinjskim kopitima. Vidio je vrata u ogradi,velikapojilazastokuigolemehrpekrmeprekriveneceradomkojusupritisnutuuztlodržalestareautomobilskegume.

»Opetzemljoradničkikraj«,reklajeSorenson.»Hoćeliotomubitiriječ?Ofarmi?«

»Farmabiimalasmisla«,rekaojeReacher.»Negdjenaizoliranommjestu.Saštagljevimaisvimeštofarmaima.Zavozilaizaspremanjezaliha.Moždaizaspavaonice.Možda izamnogospavaonica.Neznamkoliko je ljudiudvijeterorističkeskupinesrednjeveličine.«

»Ne previše«, rekla je Delfuenso. »Ne nužno. Skupinom srednje veličinesmatrasesveodpetilišestpripadnikapadopetnaestilinajvišedvadeset.Značinegdjeizmeđudvanaestičetrdeset.«

»Itojedovoljno«,reklajeSorenson.»Nemisliš?«Reachernijerekaoništa.Imalisu88komadastreljiva.Posljednjestatistike

kojejevidiodokjebiouvojscipokazivalesudaprosječnivojnikubijejednogneprijatelja na svakih 15.000 ispaljenih metaka. To je značilo da bi im začetrdeset neprijatelja trebalo 600.000 metaka, a ne 88. Alternativa je bila dabudumnogopametnijiodprosječnogvojnika.

Cesta65nijedržalamnogodosvojegstatusa.Bilajedugapetstotinakilometarai dijelila je državu na pola, ali izbliza je izgledala poput obične seoske ceste.Moždamalošira,smaloboljompovršinom,aliinačeništaposebno.ČimsusevratilinanjuprešlisuširokiMissouriprekomostaodželjeznihrešetki.Alitojebilo jedino zanimljivo. Nakon mosta, cesta je nastavila na sjever kroz tamu,gotovo anonimna. Nije bila zavojita, ali ni posve ravna. Sorenson je rekla:»Udaljeni smo petnaest kilometara. Ne znam u kojem se smjeru momak izMcDonald’sa orijentirao.Ne znamhoćemo li najprije vidjeti postajuTexaco, itrgovinuLacey’silićeMcDonald’sbitiprvi.«

Delfuenso je isključila rotirajuća svjetla. Pet-šest kilometara nakon togapočela je usporavati. Nakon još tri kilometra ugasila je sva svjetla. Svijet sesmanjio oko njih. Trenutačno je postao tamnoplav i maglovit. Nije biloTexacovog znaka ispred njih, niti jarko osvijetljene veletrgovine. Nije bilo nicrvenogneonasazlatnimlukovima.

»Vozidalje«,reklajeSorenson.Delfuenso jenastavilasporo,okotridesetkilometaranasat.Nijebilo tako

teško.Žutacrtanasredinicestevidjelasekaosivanopomagala joj jedadržismjer.Vidjelisu imalo ispredsebe.Nemnogo,alidovoljnoza30km/h.Nekiljudimogutrčatibržeodtoga.

NoidaljenisuvidjeliniTexaco,niLacey’sniMcDonald’s.IliMcDonald’s,Lacey’siTexaco,ovisnootomuukojemsesmjerupružaju.Reacherjepogledaolijevo i desno,koliko jedalekomogaovidjeti upolja.Bila sumračna, ravna i

prazna. Nije bilo ničega što bi mogao vidjeti. Doduše, nije očekivao neonskiznakPosljednjeterorističkoskrovišteprijeautoceste,alidesetdočetrdesetljudiostavljanekakavtrag.Moždasvjetloizpoljskogzahoda,iližarcigaretestražara,ili bljeskanje indikatora alarma na ploči s instrumentima, ili plavu izmaglicutelevizoraizalošenavučenihzavjesa.

Nonijebiloničega.»Sigurnosmonegdjepogrešnoskrenuli«,reklajeDelfuenso.»Ne,ovo jepravacesta«, rekla jeSorenson.»Lacey’sbi trebaobiti ispred

nas.«»Jesulikartenainternetskimstranicamauvijekprecizne?«»VladinGPSuvijekjeprecizan.TočkaBjeisprednas,također.«Reacherseuključio.»Onda,uslučajudasemorašjavitiuQuantico,reciim

dasleteuzračnubazuWhiteman.«»Akosemoram javitiuQuantico?Hoćeš reći, akoneuspijemo i samo ja

preživim?«»Imavišemogućihishoda.«»Atojejedanodnjih?«»Ne,tosudva.Moždaneuspijemoinitkoodnasnepreživi.«

R

66.POGLAVLJE

estoran brze hrane, veletrgovina i benzinska postaja bacaju jako svjetlo inoćuihjemogućevidjetisvišeodkilometra.Nopokazalosedasugotovo

prošlipokrajMcDonald’saprijenegoštosugaprimijetili.Biojezatvorennoću.KaoitrgovinaLacey’s.Kaoibenzinskapostaja.

Reacher se nadao da nisu na plavim pločama uz autocestu ili bi to bioklasičan varljivi izlaz. Benzinska je postaja izgledala poput broda duhova.Nigdjenijebilosvjetala.Samozbrkaneobičnihtamnihoblikakojisuseuzdizaliiztla.Trgovinajebilavelikasivamasa,visokapoputbrda,alipravokutna.Abezcrvenihižutihneonskihsvjetalaifluorescentnerasvjeteunutra,McDonald’s jebiosamomalitamanobrisnapozadininoćnogneba.Moglobitobitibilokakvomanjepoduzećezatvorenonakonradnogdana.

»Čulasamšefakakovičeupozadini«,reklajeSorenson.»Neštoovremenuzačišćenje.Vjerojatnosubilipredzatvaranje.«

»AgdjejetočkaB?«pitaojeReacher.

Sorenson je opet uzela obamobitela u ruke.Namjestila ih je prema autocesti.Zatim ih je stavila jednog pokraj drugog i postavila jednaku veličinu prikaza.Duboko je udahnula i rekla: »Ako je prikaz položaja na internetskoj stranicitrgovineprecizan,točkaBnalaziseokokilometaripolsjeverozapadnoodavde.«

»Tojeupoljima«,rekaojeReacher.»Znači,farma«,reklajeDelfuenso.»Znalasamdaćebiti.«Ostavili su automobil parkiran bočno preko tri parkirna mjesta ispred

trgovine. Zatim su zaobišli mračnu zgradu i zastali iza nje. Bilo je to samoizviđanje,ništaviše.Tekpreliminarnipregled.Nisusemoglibezuvjetnooslonitina internetsku stranicu trgovine i odmah napasti. Ponajprije, točka kojom suoznačilimjestotrgovineimalabipromjervećiodkilometraupravomomjeru.

ReacherjenaGPS-uuautomobiluvidiodacesta65ideisključivousmjerusjever-jug. Stoga se orijentirao prema njoj i okrenuo se u smjeru u kojem suvozili.Zatimseokrenuoulijevopodkutomod45stupnjevaipokazao.»Onojesjeverozapad«,rekaoje.»Štovidite?«

Nemnogo,složili suse.A tako je ibilo.No također jebila istinadasuuostalim smjerovima mogli vidjeti još manje. Mrak je nekako bio mračniji nazapadu i na sjeveru. Kao da je na sjeverozapadu zaista bilo nečega. Nečegadodušenevidljivog,aliipakondje.Napinjalisuoči,zatimihopuštali,mijenjalioštrinu skretanjem pogleda, pokušavali s perifernim vidom.Nisu vidjeli ništa.Alidoimalosekaonešto.

»MožešlipogledatinaGoogleMapi«pitaojeReacher.»Signalnijedovoljnosnažanovdje«,odgovorilajeSorenson.Stogasusevratilidoautomobila iReacher jepočeopetljatipoBaleovom

GPS-u. Povećavao je prikaz što je višemogao sve dok nije bio siguran da suprikazane i najmanje ceste.Onda je počeo pomicati sliku prema desnom rubuzaslona.

Prostornakon trgovinebio je sdesne straneomeđencestom65,a s lijevemanjomcestomkojasepružalaparalelnosnjom.Sgornjejestranebioomeđenjednakom cestom koja se pružala u smjeru istok-zapad, a na dnu još jednom.Prazan okvir, više-manje pravokutan, ali ne u potpunosti. Tehnički je to bioparalelogramjersucestenavrhuinadnuišlepomaloukoso,sdesnanalijevo.Nije to bio posebno velik prostor, ali ni malen. Točnu veličinu bilo je teškoodreditinazaslonuGPS-a, aliunajgoremslučaju jedna je stranicaokvirabiladuga kilometar i pol, a u najboljem tri kilometra. Reacher je rekao: »To jeotprilikeizmeđu250itisućuhektara.Jelitoprevišezajednufarmu?«

Sorensonjerekla:»USAD-uimamalovišeoddvamilijunafarmi.Ukupnoobrađujuoko400milijunahektara.PotomujeprosječnapovršinafarmeuSAD-uoko200hektara.Statistika.Korisnaje.«

»Alitojesamoprosjek.Mnogojefarminakojimastaribračniparovisamiobrađujunajvišepethektara.Ondamorabitiionihnakojimaseobrađujetisućuhektara.«

»Moždaakouzgajajustoku.Iližitonaindustrijskojrazini.«»Ovdjeimastoke.Vidiosamtragovekopita.«»Mislišdajesvetojednafarma?«»Najviše ih je pet«, rekao je Reacher. »Neće trajati predugo da ih sve

provjerimo.«Tada jezazujaoDelfuensinmobitel.Njezin tajnimobitel izBiblije.Bio je

postavljen na tiho zujanje, ali Reacheru nije zvučalo nimalo tiho.Malimotorkoji jestvaraovibracijuzujao jepoputzubarovebušilice.Delfuensose javila i

slušalajednuduguminutu.Zatimjepotvrdilaiprekinulavezu.»Mojšef«,reklaje.»Snovimčimbenikomzamojuteoriju.Misliojedabi

mogaobitivažan.«»Kojuteoriju?«pitaojeReacher.»OnuzakojusamrekladajeimamkakobihdobilaGPSpodatke.Okokoje

samtrebalabitisramežljiva.«»Kojinovičimbenik?«»Glasnogovornici Ministarstva vanjskih poslova sada tvrde da ubijeni iz

crpkezavodunije imaonikakveveze snjima.Tvrdeda jebioobičančovjek.Sigurnonijebiozaposlenikveleposlanstvanitibilokakavdrugizaposlenik.Vrlosu sigurni da nije bio. Toliko sigurni da ignoriraju sve ostale mogućnosti,pjevušeći,sprstimauušima.«

»Aliuzelismomuotiske.Sadjeusustavu.«»Razumljiva pogreška. Forenzičari na terenu znaju brzati zbog uvjeta u

kojimarade.«»Glupost«,reklajeSorenson.»Mojisuljudidobri.«»Znamdajesu.«»Pa?«»MoždaoniuMinistarstvubrzajukadiznosetakvepriče.«Reacher je kimnuo. »Mogli su dati oglas u novinama. Ovime su samo

dokazalidajebiouCIA-i.«»Moždanama,alimismotovećznali.Ovakoćeostataksvijetamoćimirno

spavatinoću.«»Ili je to pravno pitanje? Ovako mogu zanijekati da su djelovali unutar

SAD-a.«»SviznajudadjelujuunutarSAD-a.Odavnosutoprestaliskrivati.«»Onda žele dokazati još nešto.Možda nije bio samo agentCIA-e. Bio je

izdajnik.Nijebiona tajnomzadatku.Radio jezaprotivnika.Zaštobiga inačezanijekali?«

»MislišdajezapovjednikuredaCIA-ebiodvostrukiagent?«»Znajuonibrojatidodva.Trostrukiagentmoždabiimbioproblem.«»NesviđamiseidejadaagentCIA-erazgovarasWadijom.«»Inijerazgovarao«,rekaojeReacher.»Vašihječovjekubioprijetoga.«

»Sastali su se prije crpke. Sigurno, barem nekolikominuta.Mislim da suzajednoušliunju.«

Kaodajeprviiznenadapožurio,adrugadvojicakrenulisugasustići.»Vjerojatno«,rekaojeReacher.»Ondasusigurnoirazgovarali.«»Vjerojatno.«»Zanimameočemu.«»PitatćemoMcQueenakadgapronađemo.«»Reci mi odgovor na ono pitanje s riječima. Kad moraš govoriti jednu

minutuneupotrijebivšislovoA.«»Takomeželišzapamtiti?«»Moglabihtakodobitikojuokladuubaru.«»OtomusamrazgovaraosAlanomKingom.«»Prisluškivalasam.«»Poslije«,rekaojeReacher.»KadpronađemoMcQueena.Ionćehtjetičuti

odgovor.«»Onjespavao.«»Sumnjamdaonikadaspava.«»Kolikosionohektararekao?«»Hektarinisuvažni.Važnajekuća.Znatćemokadjevidimo.«Vidjeli su je točno deset minuta poslije, nakon što su pješice prešli 600

metara.

O

67.POGLAVLJE

pet su otišli iza trgovine, domjesta gdje su već stajali. Orijentirali su seprema cesti, okrenuli se u smjeru u kojem su vozili kad su dolazili i

okrenuli se 45 stupnjeva ulijevo. Na sjeverozapad. Reacher je još jednompogledaoprikazMcQueenovakretanja.Primaksimalnompovećanjuvidjelo seskretanje,poputnaopakogslovaJ.Očitojebilariječoprilazuzavozilasgornjeceste u smjeru istok-zapad. McQueen je vozio na sjever po cesti 65, pokrajMcDonald’sa,pokrajtrgovineibenzinskepostaje,azatimjeskrenuolijevo,paopetlijevo,naprilaz.Učiniojetodovoljnoputadanaprikazuostavijasantragkaodokaz.Kraj jarkecrtebio jeblizudijagonaleparalelograma, štoviše,blizunjezine sredine. Izraženo u kilometrima, to bi bilo pola korijena od tri, unajboljem,ilipolakorijenaoddvanaest,unajgoremslučaju.Blizutisućutristometarailiblizudvijetisućepetstometara.Dvadesetiličetrdesetminutahoda.Ilinegdjeizmeđu.Svojemćeciljuprićiukososastražnjestrane.Tonijebilološe.Boljenegosprijeda,naravno,iboljenegoizravnostraga.Iakonetakodobrokaos boka. Ako kuća ima zid bez prozora, to je uvijek bočni zid. Ili zid s teknekolikomalihprozora,moždasmutnimstaklom.ProzorikupaoniceiliWC-a.Kaonakućiupredgrađuudaljenojstotinukilometara.

Raširilisusebočnokolikosuseusudili.Delfuensojeotišlanalijevustranu,aSorensonnadesnu.Reacherjebiousrediniividioihjeobje,iakojedva.Onenisuvidjelejednadrugu,Delfuensojekrenulaprva.MaloposlijenjekrenulajeSorenson. Reacher je krenuo posljednji. Tri mete, razdvojene i po širini i poduljini. Tamna odjeća u tamnoj noći. Možda još nisu bili pametniji odprosječnogvojnika,alinisubilinigluplji.

Pod nogama im je bilo gusto blato, prerovano, neravno i nepouzdano.Ponegdje je bilo vlažno i sklisko. To je bio kravlji izmet, pretpostavljao jeReacher.Jošnijeosjećaomiris.Oči jedržaoprikovanezazamišljenu točkunaobzoru,kakobinapredovaoravno.UdesnojjerucidržaoBaleovGlock,spuštenuz bok. Ispred sebe i daleko naprijed lijevo mogao je nazrijeti Delfuenso.Sjenovit obris, jedva ondje. Ali dobro je napredovala. Hodala je energično,kratkimkoracima.Sorensonjevidiomalobolje.Nijebilatolikoisprednjega.Ibila je malo svjetlija od Delfuenso. Zbog svjetlije kose. Ponegdje je bilo

mjesečine,aliMjesecjevećbioniskoibiojeslab.Dovoljnosigurno.Zasada.Blatoihjeusporavalo.Reacherjerevidiraosvojeprocjene.Nećeimtrebati

petnaest do trideset minuta, nego dvadeset do četrdeset. Frustrirajuće, ali nekatastrofa. Specijalci iz Quantica još su bili u zraku, vjerojatno negdje iznadZapadneVirginije.Jošudaljenivišesati.Gaziojedalje,posrćućiiproklizujući.

Zatimjepočeousporavati.Jerseprazninaisprednjegapočelazgušnjavati.Bio je to samo osjećaj, ali činilo mu se da je nešto ispred njih. Još je bilonevidljivo. Pretpostavljao je da to nije daleka,mala kuća na farmi.Vjerojatnonešto krupnije. Možda golemi štagalj. Od metalnih ploča ili valovitog lima.Obojencrno.Crnjeodsamenoći.

Snjegove lijevestraneDelfuenso je takođerusporavala. Iona jeosjećalaistoštoion.SdesnestraneSorensonjemalomijenjalasmjer.Blagojeskretalapremanjemu.Delfuensotakođer.Neštojebiloisprednjihiinstinktimjegovoriodasenesuočestimesami.

Reacher je hodao dalje, zureći pred sebe.Nije vidio ništa.Vidmu je biodobar.Nikadanijemoraonositinaočale,mogaoječitatiprislabomesvjetlu.Autamnojnoći,ljudskobiokotrebalovidjetiplamensvijećesudaljenostivećeodkilometra.Moždaidvakilometra.Adaptacijavidanamraktrebalabisedogoditizanekoliko sekunda.Zjenicabi se trebalaotvoriti upotpunosti.A zatimbi sekroz nekolikominuta trebala uključiti i kemija i pojačati vid kao da pojačavaradio.AliReachernijevidioništa ispredsebe.Kaoda jebioslijep.No idaljemusečinilodatoništazapravojestnešto.Neštojebiloondje.

Zapuhaojepovjetaraciblagozavijoriokrajevimanjegovihnogavica.Zrakmu se najednom učinio hladnim. Naprijed desno čekala ga je Sorenson, aDelfuensojekrenulaizravnopremanjemu.Odustajalisuodsvojerazdvojenostiiokupljaliseujednuvelikumetu.Lošataktika.Minutuposlijeokupilisuse.Svetroje zajedno, pregrupirani usred polja kao što su bili na početku, sa stražnjestraneLaceyevetrgovine.

»Ovojeneobično«,reklajeSorenson.»Isprednasjeneštoveliko.«»Štoveliko?«pitaojeReacher.Moždajenjezinvidbioboljiodnjegovog.»Poputvelikogkomadaničega.Poputrupeuzraku.«»Ijatovidim«,rekaojeReacher.»Velikikomadničega.«»Ali nizak komad ničega«, rekla jeDelfuenso.Opet je zapuhalo i ona se

streslaodhladnoće.Reklaje:»Podignitepogledpremanebu,azatimgapolakospuštajte.Vidiserub.Mjestogdjejednoništaprelaziudrukčijeništa.«

Reacher je pogledao prema nebu. Ispred njih, na sjeverozapadu, bilo jeprekriveno gustim crnim oblacima. Kroz njega nije dopiralo nikakvo svjetlo.Dalekoizanjih,najugoistokubilajetanjasivatraka.Prigušenamjesečinakojase probija kroz procijep u oblacima.Nije bio velik, ali na većoj je visini bilovjetra. Tanji su se oblaci kretali brže.Možda se procijep proširi. Ili se posvezatvori.

Opetseokrenuopremanaprijed,podigaopogled,azatimgapočeospuštati.TražiojerubokojemjegovorilaDelfuenso.Napregnuosenebiligaugledao,alinijeuspio.Nijevidiorazlikuizmeđudvijevrsteničega.Svemujeizgledalokaoistoništa.

»Kolikonisko?«pitaoje.»Iznadobzora,alinemnogo.«»Janinevidimobzor.«»Neumišljam.«»Nisamtonimislio,alimoratćemoprićibliže.Slažetelise?«»Da«,reklajeDelfuenso.Sorensonjekimnula,novidjelosesamopomicanjesvijetlekoseumraku.Hodalisudalje,držećiseblizu.Prošlisudesetmetara.Padvadeset.Zurilisupredsebe,nonisuvidjeliništa.Tridesetmetara.Aondasuugledalito.Moždazbogvećeblizineilijevjetarpomaknuooblak

pa je na zemlju padalo više mjesečine. Ili oboje. Ono što su vidjeli nije bilafarma.

I

68.POGLAVLJE

zgledalo jepoputprevrnutogbojnogbroda.Poputbrodskog trupaokrenutognaglavceibačenognakopno.Bilo jecrno,doimalosečvrsto,ananekimje

mjestimabiloneobičnozaobljeno.Bilojedugoinisko.Iduboko.Moglojebitiduljeodpedesetmetarapoširini,ajednakotolikoiudubinu.Visinajebilaokodvanaestmetara.DimenzijamajeodgovaraloLaceyevojveletrgovini.Alimnogočvršće.Trgovinajebilajeftina,komercijalnagrađevina.Izgledalajekaodabijeolujamoglaotpuhati.Mnogojesličnihgrađevinadoživjelotakvusudbinu.

Aliovojeizgledalootpornonabombardiranje.Načinnakojisepogrbilonatlusugeriralo jedebelebetonskezidove.Zaobljena točkanakojoj susezidovispajali s krovom sugerirala je golemu snagu.Nije bilo uglova, kaoni vrata niprozora.Svudaoko rubakrovapružala se ogradavisokado struka.Oddebelečeličnecijevi.

Prišlisubliže.Nakončetrdesetmetaravidjelisubolje.Reacherseosvrnuo.Izanjihjevjetarširioprocijepuoblacima.Mjesecseprobijaokroznjega.Tojebilo idobro i loše.Želio jemaloviše svjetla, ali nepreviše.Previšebimoglopredstavljanproblem.

Opet seokrenuonaprijed ipočeo razaznavatipojedinosti.Zgradanijebilacrna.Nesamocrna.Također jebila tamnosmeđai tamnozelena.Matbojakojanijeodbijalamnogosvjetlosti,debelonanesenaunasumičnimpotezima.

Maskirni uzorakkakav je rabila američkavojska jošod1960ih, koliko seReachersjećao.

»Štojeto?«prošaptalajeDelfuenso.»Nisamsiguran«, rekao jeReacher.»Očitonapuštenivojniobjekt.Ograde

višenema.Nekijezemljoradnikdobiododatnihpedesetakhektara.Neznamštojetobiloizvorno.Očitojeotpornonaeksplozije.Moždazapohranuprojektilanamijenjenihzračnojobrani. Ili tvornicastreljiva.Utombislučajubetonštitiookolišodonoga što jeunutra, aneobratno.Moraobihvidjetiglavnavratadaznamviše.Skladištaprojektila trebajuvelikavrataza transportnekamione.Natvornicistreljivavratabibilamanja.«

»Kadajenapušteno?«

»Tojevrlostarkamuflažniuzorak.Štoznačidazgradanijeprebojenavećpedeset godina.Dakle, vjerojatno je napuštenanakonVijetnama.Zbog toga jevjerojatnije da je riječ o tvornici streljiva. Nakon toga nismo trebali tolikometakanigranata.Alimalosmosmanjiliibrojprojektila.Takodabimoglobitioboje.«

»Zaštojejošovdje?«»Takvoštonijemogućesrušiti.Kakobi toučinili? Izgrađenasuda izdrže

mnogovišeodbagera.«»Kakosudošlidonečegatakvog?«»Možda su ga kupili. Ministarstvo rado zaradi neki dolar kada može. A

moždasugasamozaposjeli.Nitkovišeneprovjeravaovakvamjesta.Višene.Nemaju dovoljno ljudi. Ovakvih je mjesta previše. Sad vidite kamo su otišlinovciodporezakojesuplaćalivašidjedovi.«

»Zgradajegolema.«»Znam.Želiš li uskladiti svojuprocjenubroja terorista?Unutra staneviše

odčetrdesetljudi.Stalobiihčetiristotine.«»Stalobiihičetiritisuće.«»McQueenvamnijerekaokolikoihje?«»Broj terorista u skupini stalno se mijenja. Nikada ih nije vidio sve

odjednom.Aliidaljemislimdaihnemanitrideset.«»Utomslučajuimajuivišenegodovoljnoprostora.«»Kakoćemotoučiniti?«»Vrlooprezno.«»Odčegaćemozapočeti?«Reacherjujepogledao.AzatimiSorenson.Agentnatajnomzadatkuznada

ga nadziru ljudi koji će odmah reagirati ako se nađe u nevolji. Aliodmah jevelikariječ.Bilisublizučetirisataodpočetkaakcijekojusupokrenulijerimsečinilodajeosamsatipreviše.Jeličetirisatabiloodmah?Niblizu.

Jeliondaosamsatimnogogore?Reacher je rekao:»Najpametnijebibilooprezno izviđati.Trebamopomno

proučitiobjektsasvečetiristrane.«»Tobimoglotrajatisatima«,reklajeDelfuenso.»Nekabudetako.«

»Mislišdabismotrebaličekatispecijalce.«»Tojemogućnost.«»Alinebašdobra«,reklajeDelfuenso.»OsobitonezaDonaMcQueena.«»Slažemse.«»Znači,nebibilogluponapastibezprikladnepripreme.Jelitonašizbor?«»Nazovimotopovršnompripremom.«»Iskreno,jesmolibaremminimalnopripremljeni?«»Imamooružje«,rekaojeReacher.»Ibudnismo,aonimoždanisu.«Sorenson je rekla: »Ako ne učinimo nešto odmah, nema smisla ništa ni

poduzimati. U takvoj smo situaciji, zar ne? To je zapravo vojni problem.Uvježbansizaovakveakcije?«

»Uvježbansamzasvašta.Noprijevježbesmoobičnoimalikratkulekcijuizpovijesti.Naprimjer,1960-ihSovjetisuimaliprijaoličnovelikeprojektile.Ovoisprednasizgrađenojedaizdržiudarjednogtakvog.Amiimamotripištolja.«

»Pretpostavimodatebedržezarobljenog.«»JasamzatodapomognemoMcQueenu.«»Alinesnama?«pitalajeDelfuenso.»Nekestvarinikadanisammoraorećisvojimljudimajersuvećbileuopisu

posla.«»Štoto?«»Dabimoglibitiubijeniiliteškoozlijeđeni.«»Možemolinekakosmanjititajrizik?Adapritomnepotrošimovišesati?«»Da,možemo«,rekaojeReacher.

Potrošilisusedamminutarazgovarajućiomogućnostima.Nijebilosmislaraditiplan.Nijedanplannepreživiprvurazmjenuvatre.Nijedanplannikadanije.Auovomeslučajuionakonijebilomogućenapravitiplan.Jernijebiloinformacija.

Okrenuli su se leđima prema građevini, sjeli jedno pokraj drugog na tlo irazgovarali.Ovobisemoglodogoditi,onobisemoglodogoditi.Dogovorilisunekapravila.Odredilisuosnovnepostupke.Reacherjebiooptimističanuvezispribližavanjem građevini. Ni skladište projektila ni tvornica streljiva ne trebapuškarnice.Anisuihmogliizbušitinaknadno.Niprojektilom.Znači,građevinanijebilaprepunaoružja.Stogabipristupizdaljine trebaobitipriličnosiguran.

Nakontogajebilomnogorazlogazabrigu.Nakrovujemoglobitistražara.Izaogradeoddebelihčeličnihcijevi.Zatimnaprilazugrađevini. Ili staziokonje.Ali ne mnogo stražara. I svi će biti neiskusni. Reacher je poznavao vojnupovijest.Stražarisuponekaduzrokovalivišeštetenegokoristi.

Više nisu imali što reći.Nastupila je nelagodna tišina.UFBIu su sigurnoimali prikladne šale za takve prigode. U vojsci itekako jesu. Ali interne šaleupravosutakve,interne.Nijeihmogućeprevestiizjednekultureudrugu.Pasenitko nije našalio. Sve troje ustali su u tišini, okrenuli se i udaljili jedno oddrugogupočetnefinpoložaje.Zatimsupogledalipredsebeipogledomlociralisvakisvojcilj.

»Spremne?«pitaojeReacher.»Možemokrenuti«,reklajeSorenson.»Da«,reklajeDelfuenso.»Zapamtite,smjeribrzina.Pridržavajtesejednogidrugog.Sadakrenimo.«Ustalisu.Počelisuhodati.SvejeišlodobrodokSorensonnijepogođenauglavu.

R

69.POGLAVLJE

eacher je sve čuo obrnutim redoslijedom. Zbog brzine zvuka i zbog togakoliko je blizu bio Sorenson, a koliko daleko od zgrade. Začuo je vlažan

zvuk zrna koje pogađa svoju metu, djelić sekunde poslije zvižduk zrna kojenadzvučnombrzinomprobijazrak,a jošdjelićsekundeposlijeprasak izcijevipuškekojaga je ispalila sudaljenosti od400metara.Dotad jevećbiona tlu.Pokrenuoseodmahnakonprvogzvuka.Baciosenado,aprijenegoštoga jedosegaoveć je imaoneke rane zaključke.Misli sumuviše bljeskale krozumnegoserazvijaleunjemu:znaojedajeriječosnajperskojpušci,vjerojatnoM14ili nekoj ekvivalentnoj, vjerojatno kalibra .308, i znao je da nije imala noćnioptički ciljnik jer bi inače on bio prvameta, zbog ljudske prirode da najprijenapadaono što sedoimanajopasnijim.Stoga je znao i da jeSorensonuočenasamo zato što je bila blijeda. Njezina kosa i koža bile su malo vidljivije namjesečininegonjegoveiliDelfuensine.

Znaojesveto,trenutačnoiinstinktivno.IznaojedajeSorensonmrtva.Bioje siguran u to. Zvuk je bio nepogrešiv. Čuo je već takve zvukove. Bio je topogodakuglavu.Zrnojeušloulubanjuiizašloiznje.11gramaolovadoletjeloje brzinom većom od 900 metara u sekundi i udarilo silom većom od 3500njutna.U400metarapalojevišeod65cm,poputzakrivljenelopticeubejzbolu.

Takavpogodaknijebilomogućepreživjeti.Niukojemslučaju.Čekaoje.Nijebilodrugoghica.Pomaknuo je ruke.Namazao ih jezemljom,dlanove inadlanicu.Zatim je

razmazaozemljupolicu.Okrenuojeglavu.NijevidioDelfuenso.Tojebilodobro.Značidajebilanegdjenatlu,spušteneglaveinevidljiva.

Pogledaojeudrugomesmjeru.Vidiojeslabašnusvijetlumrljunazemlji.Maluiblijedu.BiojetoSorensonindlan.Lijeviilidesni,ovisiotomukakojepala.

Znaojedanećebitiodgovora,aliipakjeprošaptao:»Julia?«Nijebiloodgovora.Zatojeprošaptao:»Delfuenso?«Bezodgovora.»Delfuenso?Karen?Gdjesi?«Izmrakamujeodgovoriozadihaniglas:»Reacheru?Jesilipogođen?«»Sorensonjepogođena«,odgovorioje.»Jeliloše?«»Gorejeodtoga.«Počeojepuzatinalaktovimaikoljenima,spušteneglave.

Stražnjidiomozgagovoriomu jeda izgledapoputkukcanabijelojplahti.Noprednjimu jegovoriodanije tako.Da jebiovidljiv,biobimrtav.Riskirao jepogledpremanaprijed, jednimokom imalo prilagodio smjer.Zaustavio se nadohvatblijedemrljenazemlji.IspružiojerukuinapipaoSorensonindlan.Jošjebiotopao.Pronašaojojjezapešće.Staviojedvaprstananjega.

Moglibistebitiubijeniiliteškoozlijeđeni.Netrebašmečuvati.Nije bilo pulsa. Samo mlohava koža koja je postajala hladna. Tisuće

nevidljivih mišićnih napetosti živog tijela nestale su. Dopuzao je pola metrabliže.Pipajućijojpulsslijediojerukudoramenapadovrata.

Nijebilopulsa.Vrat joj jebiosklizakodkrvi i tkivamozganalikželatini.Bilo je i tvrdih

komadića, fragmenata lubanje.Vilica joj je bila netaknuta. I nos. I oči, nekoćplave,entuzijastičneizagonetne.Iznadočijunijebilovišeničega.Pogođenajeusredinu čela. Gornji dio glave otpao je, zajedno s kosom. Skalp joj je visio,negdje,držećisezatankutrakukože.Većjevidiotakvošto.

Jošjednomjojjeprovjeriovrat.Nijebilopulsa.Obrisao je ruku o do i pipajući potražio njezin pištolj. Nije ga mogao

pronaći.Mogaojebitibilogdje.Crnipištoljucrnojnoći,.Odustaoje.Opet jenapipaonjezinorame,azatimidnonjezinih leđa.Zavukao je rukupodnjezinpulover,napipaorezervnispremnikstreljivanapojasuiuzeoga.Bokjojjejošbio topao.Pamučna košulja i njezino tijelo ispod nje, negdje između tvrdog imekanog. Legao je na trbuh i ugurao rezervni spremnik u džep. Zatim sepovukaounatrag,nalaktovimaikoljenima,paseokrenuopoputrakaiotpuzao

doDelfuenso.Bilojedostadaleko.Tridesetiličetrdesetmetara.Delfuensojeprošaptala:»Jelimrtva?«»Umrlajenamjestu«,odvratiojeReacher.Uslijedilajedugastanka.ZatimjeDelfuensorekla:»Sranje,bilamijezaistadraga.«»Imeni«,rekaojeReacher.»LjudipoputnjeonosunajboljeuFBI-u.«Uglasujojjebiloneštodivlje.»Sranjasedogađaju«,rekaojeReacher.»Prijeđiprekotoga.«»Takoviizvojskereagirate?«»KakoreagirateviizFBI-a?«Nijeodgovorila.»Štosada?«pitalaje.»Vrati se do auta«, rekao je Reacher. »Cijelim se putem drži blizu da.

NazoviQuanticoiobavijestiihosvemu.Zapamti,najboljejedasleteuzračnubazuWhiteman.MoždabitrebalanazvatiiOmahu.NjezinjezapovjednikTonyPerry. Razgovarao sam s njim jednom.Mislim da je dežurni agent bio njezinprijatelj.Pokušajimtoblagoreći.Takođerinjezinforenzičar.Trebaobitočutiosobno.«

»Tinećešpoćisamnom?«»Neću«,rekaojeReacher.»Pronaćićutogsnajperista.«»Nemožeštoučinitisam.«»Nemožešpoćisamnom.Imašdijete.«»Nemogutidopustiti.Naređujemtidasepovučeš.«»Tosenećedogoditi.«»Nekatospecijalciriješe.«»McQueennemožečekatitolikodugo.«»Ubitćete.Unutrabiihmoglebitistotine.«»Reklasidaihjemanjeodtrideset.«»Čakidaimampravo,tojetridesetakljudi.Uvježbanisuzaovo.«»Sad ćemo otkriti koliko su dobro uvježbani.Možda su bili fantastični u

srednjojškoli,alidavidimokakoimideuprvojligi.«

»Moglibibitibrutalni.«»Neznajuštoznačitariječ.Jošne.«»Nemogutitodopustiti.Nećešpreživjeti.Moglabihteodmahustrijeliti.«»Nemožešmezaustaviti.Civilsam.«»IzatotiMcQueeniSorensonništaneznače.Pustinasdasepobrinemoza

svoje.«»Učinio bih to«, rekao je Reacher. »Ali ne čujem zvuk zrakoplova koji

dovozispecijalce.«»Blizusu.«»IznadOhiasu.MoždaiznadIndiane.Tonijeblizu.«»Kakoćenampomoćiakoitebeustrijele?«»Nećepomoći,alimoždamenećeustrijeliti.«»Postojivišemogućihishoda.«»Da«,rekaoje.»Upravotako.«»Atojesvakakojedanodnjih.«»Da«,rekaojeopet.»Takoje.«»Zaštoonda?«»Jermi je Sorenson bila draga. Bilami je vrlo draga. Bila je pravedna i

pristojnapremameni.«»Onda dođi na njezin pogreb. Napiši izraz sućuti u novinama. Osnuj

zakladuzapodizanjenjezinogkipa.Nemorašićiubitkuzanju.«»Bitkamidajeboljeizglede.«»Ukojemsmislu?«»Dajeminekeizglededapreživimovunoć.«»Kako su to bolji izgledi? Ako se vratiš samnom, sigurno ćeš preživjeti

noć.«»Ne«, rekao je Reacher. »Ako se vratim s tobom, sigurno ću umrijeti od

srama.«

Daljenijebilorazgovoranirasprave.Nikakvihargumenataniprotuargumenata.Samo nelagodna tišina. U FBI-u su sigurno imali prikladne šale za takveprigode.Uvojsciitekakojesu.Aliinternešaleupravosutakve,interne.StoganiReacher ni Delfuenso nisu rekli ništa. Samo mu je pogledala lice. Nije bio

siguranzašto.Bilojecijelozamrljanozemljom.Vjerojatnoikravljombalegom.Moždajeimaosrećeštomunosnijeradio.

»Sretno«,reklajeDelfuenso.Zatimsepovuklanalaktovimaikoljenima,okrenulasepoputrakaikrenula

usmjeruizkojegjedošla,prematrgoviniLacey.Reacherjujegledaodoknijenestala izvidika.Čekaoje jošminutu,dabudesigurandanećepogaziti riječ ivratiti se. Znao je da to želi, ali nije to učinila. Vjerojatno zbog Lucy. Imašdijete.Bilojetojedinoodsvegaštojerekaočemusenijeprotivila.

Čekaojejošjednuminutu,dabudedvostrukosiguran,azatimseokrenuousuprotnomsmjeruiotpuzaonaprijedumrak.

R

70.POGLAVLJE

eacherjenaWestPointumoraosatimaslušatiotakticiistrategijiislušaoje,aliteoretski.Upraksijepreferiraovlastitemetode.Aonesuseupotpunosti

temeljile na protivniku. Nema smisla stalno razmišljati o sebi. Znao je svojeprednosti, kojih je bilomalo, i svoje nedostatke, kojih je bilomnogo. Bili suvažniprotivnici.Kojesunjihoveprednosti?

Bili su dobri strijelci. Ili je barem jedan od njih bio. To je bilo jasno.Pogodakuglavus400metaraumrakunijebioništaizuzetno,aliukazivaojenakompetenciju.

No osim toga, nisu imali mnogo prednosti. A njihove će slabosti bitiznačajne.Uglavnomćeihuzrokovatistrah.Tolikosunaviknulinatajnovitost iparanoju da im se percepcija trajno promijenila. Na primjer: Reacher je biouvjeren da su upravo donijeli dvije vrlo loše odluke. Kao prvo, previše surazmišljali o njegovu pristupu. Pretpostavljali su da će onaj tko je bio saSorensonodustatiiliprićiizdrugogsmjera.Sastraneiličaksprijeda.Nakratkosu razmotrili mogućnost dvostrukog blefa, ali zbog paranoje prednost su dalitrostrukomblefu, pa su se usredotočili na preostala tri smjera, a nenaovaj izkojegjedolazio.Štosenjihticalo, jugoistočnijepristupbiosterilan.Naravno,stavitćejednogilidvojiculjudionamo,alitonećebitinjihovinajboljiljudiionićevećidiovremenaprovestiosvrćućiseprekoramenapremapravojakciji.

Zbog togaćedonijetidrugu lošuodluku.Poslatće ljudeukoridorkoji susmatralisigurnimisterilnim,dadonesuSorenseninotruplo.Jersubilizabrinutiokomujeriječ.I jerjenisumogliostavitidaležiondje.Tozemljištenijebilonjihovo.DjednekogzemljoradnikaprepustiojedioimanjaMinistarstvuobrane,aondajemnogogodinaposlijenjegovunukdobiozemljunatrag.Iradiojenanjoj, svaki danod ranog jutra, kako to zemljoradnici već rade.Zato sumoralimaknutitruplokakobisačuvalitajnovitost.Itosumoraliučinitibrzo.Paranojanečekanikoga.Petilidesetminuta,pomisliojeReacher.Izaćićekrozjednaodvećihvratasasjevernestrane.Dvojica,vjerojatno.Uvozilu.DovestćeseravnodotruplaizaustavitisetrimetraodmjestagdjeseReacherzakopaouzemlju.

Prošlo je osam minuta i učinili su upravo ono što je Reacher očekivao. Sa

sjeverajestigaokamionet,sličnomiakomaloužomputanjomodonenaispisuMcQueenovog GPS traga. Kamionet je bio siv. Vjerojatno obojen samotemeljnombojom.Slabosevidionamjesečini,alibiojevidljiv.Nijebilariječokombiju.Samoobičankamionet.Vozio je ravnopremanjemu,poskakujućiponeravnomtlu,alibezsvjetala.Tajnovitostiparanoja.Kabinajebilamračnaiusjeni.Nijemogaovidjetiništaunjoj.Alibilasunajmanjedvačovjeka.Najvišetrojica,alivjerojatnijedvojica.

Kamionetjeusporioidvojicasuprovirilakrozprozor,tražećionopoštosudošli. Sorensonina je kosa već bila crna od zgrušane krvi, ali vidjelo se jošdovoljnobijelekožedaihnavodi.Jošdovoljnoblijedemrljenaslabojmjesečini.Ugledali su svoj cilj, prošli još dvadeset metara do njega, a zatim okrenulikamionet tako da teretni prostor bude blizu mjesta gdje je ležala. Izašli suzajednoijedantrenutakostalistajati.

Bilasudvojica,netrojica.Svjetloizkabinetojedokazalo.Nisubilinaoružani.Nisuništadržaliurukama,nitiimjeištabiloprebačeno

prekoleđa.Krenulisupremanjoj.Reachernijebiopraznovjerannitiduhovan,anijemarionizadrevnetabue.

Alibilomujevažnodajenedodirnu.Malo su se motali u mjestu gledajući u tlo, kao da su zbunjeni. Dvojica

običnih radnika koji su dobili zadatak.Bili suSirijci, pretpostavio jeReacher.Ali prilično blijede puti. Navodni Talijani. Doimali su se nisko. Mala, žilavatijela.Tankivratovi.

Pripremilisuse.Raširilisunoge.Nisurazgovarali.Nisunitrebali.Zadatakimjebiojednostavan,amehanikapriličnoočita.Geometrijajebilaneumoljiva.Onajslijevaobavitćepolaposla,aonajsdesnadrugupolovicu.Podignutćeštomogu,azaostatakćesepobrinutipticeuzoru.

Savilisukoljena.U tom se trenutku zemlja iza njih otvorila kaou bajci i iz nje se uzdigao

golemilik,kaoiznoćnemore.Zemljaiblatopadalisusnjegapoputvodopada.Napravio je jedan dug korak i udario desnom šakom u stražnji dio vrataprotivnika koji mu je stajao s lijeva. Bio je to snažan, razoran udarac premadolje. Kao da je prikaza rukom željela zabiti klin pokraj željezničke tračnice.Uslijediojedugielegantannastavak.Udaracsespustionisko,ispodkoljena,azatimseodmahpodigaoistimputom,poputgrča.Golemiseliktrgnuoustrukui

lakatjepogodioonogsdesnestraneugrlo.Zatim jeReacherkleknuoprvomenaprsa izačepiomunosprstima jedne

ruke,adlanomdrugepritisnuomuusta.Nijeseopirao.Većjebiomrtav.Drugiseopirao,alinezadugo.Reacherjeobrisaorukeotloikrenuopremakamionetu.

O

71.POGLAVLJE

ružjejebiloukamionetu,ostavljenonasjedalima.DvaColtovaautomatasplatnenim remenima.PoputpuškeM16, alikraće i zaParabellummetke

od9mm.Američkaproizvodnja, ispaljuje900metakauminuti, imaspremnikoddvadesetmetakainudiodabirpunerafalnepaljbe,kratkihrafalaodtrimetkaili pojedinačnepaljbe.Reacheru senije sviđao.SADnikadanijeostvarionekiuspjeh u proizvodnji automata. Barem ne značajniji. Europski su proizvođačinudiliboljeopcije.SteyriliHecklerundKoch.PitajteDeltaForcekomandose.Ili FBI-eve specijalce. Momci koji su stizali avionom nisu bili naoružaniColtovima,tojebilosigurno.

Aliipak,bilisuboljinegoništa.Reacherihjeprovjerio.Bilisunapunjeniičinilo se da rade.Zatvorio je suvozačeva vrata, zaobišao kamionet i došao dovozačkog mjesta. Namjestio ga je i ušao u kamionet. Motor je i dalje radio.KamionetjebioFordov.Ništaposebno.Reacher jespustioobaprozora,stavioGlockpoddesnunogu,aColtovenasuvozačkomjesto.

Biojespreman.Izbrojaojedotri,ubaciokamionetubrzinuipolakokrenuo.Tlokojejepod

nogamabiloizrovanoikvrgavobilojejednakološepodkotačima.Kamionetsetresao,proklizavaoiposkakivaonatvrdimamortizerimaprilagođenimzavelikaopterećenja.SlijediojeisturutukojomsudvojicaSirijacastigla.Bilajetoravnacrtadojednoguglazgrade.Njezinajevelikamasaostalanejasnaiusjenivećidioputa.Nokakosepribližavao,vidiojesveviše.Iznenadajebilapokrajnjega,sdrugestraneotvorenogprozora.Kaodavozipokrajprekooceanskogbrodanadoku. Lijevani beton, jamačno ojačan iznutra debelim čeličnim šipkama ioblikovan privremenim drvenim kalupom. Ponegdje se vidio otisak godovadrveta,sačuvanzauvijek.Oblisudijeloviizrađenipostavljanjemravnihdasakaupolukrug. Ono što je iz daljine izgledalo glatko, izbliza je bilo grubo iisprekidano. Na nekim je mjestima vlažan beton curio kroz pukotine izmeđudasaka. Zgrada je izgledala kao da je prekrivena nedovršenim šavovima.Maskirni jeuzorakbionanesenširokim idebelimnanosimaboje.Nijebiobašprecizan,alizamaskirnijeuzorakbilovažnokakoizgledaizdaljine,anenanosbojeviđenizblizine.

Usporio je, dubokoudahnuo i skrenuo izaugla zgrade, prvi put ugledavšinjezin sjeverni zid. Bio je od betona i posve ravan osim tri velika ispupčenjakoja su sepružala iznjega. Izgledala supoputniskihbetonskih tunela.Ravni,paralelniisvakidugoko30metara.Poputizduženihulazauiglu.Zazaštituodzračnognapada.Naobakraja tunelabila suvelikavrataotpornanaeksplozijekoja se nikada nisu otvarala istodobno. Kamioni bi prošli kroz prva vrata, azatimzastaliunekojvrstikarantene.Prvabisevratazatvorilazanjima,aondabi se druga otvorila i kamioni bi nastavili unutra.Na izlazu bi se ponovio istipostupak, samo obrnutim redoslijedom. Unutrašnjost zgrade nikada ne bi bilaizloženaudarnimvalovimaizvana.

Skladišteprojektila,pomisliojeReacher.Izdobahladnograta.Bilošto,bilogdjeibilokad.Akojevojskaneštoželjela,tojeidobila.Zapravo,vojskabitodobilaiakoniježeljela.

Prvopitanje:kojijeodtriulazabiotrenutačnouupotrebi?Natojepitanjebilolakoodgovoriti.Tragovikotača jasnosusevidjelinamjesečini.Umekanojsuzemlji bile urezane dvije kolotečine koje su vodile do središnjeg tunela i odnjega.Gotovopoputceste.

Reacherjeušaouzavojširokoipolako,azatimsespustioukolotečinukojaćegadovestidosredišnjihvrata.Kojasubilazatvorena.Imalasuokvirširiodulazau tunel.Poput zrakoplovnoghangara.Otvarala su se u dvadijela, poputzavjeseukazalištu,kotrljajućisenavelikimželjeznimkotačimaišinama.

Nokakosuseotvarala?Uautomobilunijebiloradioprijemnika.Kodvratanije bilo nadzorne kamere. Nije bilo svjetlosne zrake koju valja prekinuti, nitipkezapoziv,niinterkoma.Reacherjepolakovozionaprijed,nesiguran,avrataispred njega doimala su se poput visokog čeličnog zida. Iza ograde na krovuvidio jestražare.Bilo ih jepet.Svakomjeprekoramenabilaprebačenapuškadugecijevi.Zurilisuudaljinupriličnobezvoljno,kakosečinilo.Stražarenjejebilo dugotrajno i dosadno. Pustolovni se tipovi nisu zbog toga pridruživaliteroristima.Nijebilouzbuđenjaniglamura.

Reacherjezaustaviokamionetmetarprijevrata.Vratasusepočelaotvarati.Dvijepolovicekaodasuslomilepečatkojiihjepovezivaoipočelestrugati

posvojimtračnicama.Pozvukusečinilodasuihpokretalimotorikamionaitouzpriličnumuku.Cijelasuvratamoralabititeškanekolikostotinatona.Bilasuotpornanaeksplozije.Vojska jedobivalašto ježeljela.Pukotinaseširila.Pola

metra,metar.U tunelu je bilo slabo svjetlo. Slabe žarulje u žicanimkavezimaobješenimnastrop.Reacher je izvukaoGlock ispodnoge.Uzeoga jeu ruku idržaonisko,izvandosegapogleda.

Vratasusezaustavilakadjeotvorizmeđunjihbioširokneštovišeoddvametra.Dovoljnozamanjevozilo.Reacher jedubokoudahnuo,nabrojaodotri,staviolijevurukunavolan,daomalogasaipolakoseuvezaounutra.

I vidio četiri stvari: čovjeka koji je stajao pokraj njega, uz veliko crvenodugmeblizuprvihvrataičovjekaudaljenogtridesetmetarakojijestajaopokrajvelikogcrvenogdugmetablizudrugihvrata.

PrijetevečeridaojesavjetDelfuenso:Pucajimuglavuiprijenegoštotepozdrave.

Atojeiučinioprvomprotivniku.Iakoganijebašpogodioulice.PodigaojeGlockmalovišeipogodiogaposredčela,otprilikeumjestogdjejeSorensondobilasvojmetak.

Štedite streljivo. Bez dvostrukih pucnjeva. Drugi pucanj ionako nije biopotreban.Prvijebioposvedovoljan.Teroristjebiounekakvojvrećastojzelenojodori.Zapojasomjeimaopištoljuvelikojfutrolispoklopcem.Nijebilanaliknijednoj vojnoj koju je Reacher vidio. Više je izgledala poput narodnerukotvorine.

Reacherjepodigaopogled.Drugijeteroristbiopredaleko.Tridesetmetaraprevelika jeudaljenostzapištolj.Stoga je izašao izkamiona ipritisnuovelikocrvenodugme.Golemasusevratapočelazatvaratiizanjega.Čekaoje,aistojeučinio i njegov protivnik. Još je bio udaljen tridesetmetara. Još predaleko zapištolj.Reachersevratioukamionetivezaopojas.Zatimjesnažnopritisnuogasi naglo ubrzao. Ravno u drugog terorista, koji je jednu kobnu sekundu ostaoukočen. Pa počeo petljati po velikoj futroli. Pa je odustao i počeo bježati.Alidalje od vrata. Nije ih mogao otvoriti na brzinu. Nije to bilo okno za bijeg.Mehanizam je bio previše spor.Odlučio je okušati sreću na otvorenomunutartunela. Što je bilo glupo. Nije razmišljao strateški. Nije pokušao ući uprotivnikov način razmišljanja. Namjeravao je izbjeći kamionet koji je juriopremanjemu,azatimsesklonitiuzbočnizid.Pretpostavljao jedavozačnećeriskiratidarazbijevoziloobeton.

Reacherjevoziodalje,lijevomrukom.Izaista,teroristjenapraviokorakujednompaudrugomsmjeru,azatimse

bacionazid,poput toreadora,pretpostavljajućidaćemuReacherdoćiblizu,a

zatimskrenutiprijenegoštoudariunjega.Pogriješioje.Reachersezaletioravnounjegabrzinomod50km/h,bezobzirnoudarajući

prednjim dijelom kamioneta u beton. Pogodio je protivnika između koljena istruka, zdrobivšiga.Na trenutakmu jevidio šokna licu, a zatim sepoklopacmotoraizgužvaoodudarapoputharmonikeivišeganijevidio.Reacherovosetijelonabilonasigurnosnipojas,vjetrobranserazbio,akamionetsepodigaonaprednjekotače,zatimuzsnažantresakpaonatlo,aReacherjebačennatragnanaslonsjedala.Podiglosemnogodima ipare.Buka jebilakratka,aliglasna isnažnoseodbijalaodbetona.Lomljenje idrobljenjemetala, razbijanjestakla iotpadanje dijelova. Odbojnici, pomislio je Reacher, okviri svjetala i naplatcikotača.Takvestvari.

Aondajetunelutihnuo.Reacherjetrenutaksjediomirno.Zaključiojedasemalo togačulo izadrugihvrataakoseuopće ištačulo.Tasuvrata trebalabitiučinkovita zaštita od atomske bombe snage stotinu megatona. Pucanj jednogmetkakalibra9mm i buka razbijanja automobila nisubili ništa uusporedbi stime.

Nasilujeotvorioiskrivljenavrataiizvukaoseizolupine.Zaobišaojeokoonogaštojeostaloodpoklopcamotora.Drugijeteroristbiopresječennapola.Krvario je iz svih otvora na tijelu. Imao je tamnu kosu i tamnu put. Bio jestranac, bez sumnje.Ali svi krvarimo istu crvenu boju.U to nije bilo sumnje.Istinitosttogabilajevrloočevidna.Reachermujeskratiomuke.Jedanhitac,izblizine, iza uha. Nepotrebno trošenje streljiva, ali pristojnost je imala svojucijenu.

Coltovi automati bili su na podu ispred suvozačkog sjedala, odbačeni onamosilominercijenakonsudara.Reacher ih je raspetljao istavio jedanna lijevo,adruginadesnorame.ZamijeniojeGlockovspremnikukojemsunedostajaladvametka novim koji je uzeo sa Sorensoninog pojasa. Dva metka mogu činitirazliku.

Zatimjeprehodaoostataktunelaipritisnuovelikocrvenodugme.

R

72.POGLAVLJE

eacherječuokratkozavijanje,poputzvukapokretačamotora,aondasudvagolema motora za kamione gromoglasno proradila i vrata su se počela

otvarati. Izbliza i pješice bio je to drukčiji doživljaj. Motori kamiona bili sukrupniiglasni.MoglisubitisMackailiPeterbilta.Vratasubilavelikaidebela,poputzasebnegrađevine.

Izbliza se činilo da se otvaraju brže. Ili je to bila iluzija. Što bi bilorazumljivo. Jer će otvor biti dovoljno velik za čovjeka mnogo prije nego štobudedovoljnovelikzavozilo.Svejebilorelativno.Jošdesetsekundaiotvorćebitidovoljnovelikdaprođekroznjega.

Velikidizelskimotoriradilisudaljeiotvorseproširionapolametra.Zatimnacijelimetar.ReacherjepodigaoGlockiprošaokrozotvor.Sdrugestranenijebilonikoga.

Reachersenašaoupraznojgaraži.Prostorjebiootprilikedvanaestsadvanaestmetara.Ujednomjekutubiooronulikamionet,obojensivomtemeljnombojom.Jednamujeprednjagumabilaprazna.Tojebilosveštosetičevozila.Ostatakjebioprazan iprekrivenmrljamaodmotornogulja, svedostražnjegzidakoji jebioodšperpločeinedavnopostavljen.Bočnizidoviistropbilisuodizvornogbetona. Bočni zidovi i strop bili su zapravo dio jedne cjeline, poput tunela,nastavka onog kroz koji se ulazilo. Bio je širok oko dvanaest metara, a dugvjerojatnovišeodsto,alisadajebiopodijeljennovompregradom.

Izgaražesuvodilatriizlaza,neračunajućivratakrozkojajeReacherušaoikoja bi bila četvrti. Ravno ispred njega, u pregradi od šperploče bila su novavrata, a u svakom bočnom zidu bila su izvorna vrata. Kod tih dvaju izvornihvrata zaobljena linija tunela bila je izravnata okvirom vrata tako debelim idubokimda jegotovostvaraonov tunel.Reacher jezamišljaokoliko jedrvenikalupmoraobitisloženikolikijetlakmoraoizdržatidoksebetonnijestvrdnuoikakosutovojniinženjeristrepećinadzirali.

Izvornavratasdesnestranebilasuzalijepljenatrakom.

Preko njih je bio prebačen debeli prozirni najlon, pričvršćen na rubovimamoždaicijelimkolutomljepljivetrake.

Svrhanijebilapoznata.No Reacherova je krilatica bila kada si u nedoumici, skreni lijevo pa je

otišao u drugome smjeru. Kroz druga izvorna vrata, ona u lijevome bočnomzidu. Sama su vrata bila čvrsta i stara, presvučena nekakvim izblijedjelimlaminatom.Prijepedesetgodinatojevjerojatnobilovelikastvar.Nekakavnovičudesnimaterijal.Kvakajebilaodobičnogčelika,alidebelaičvrsta.Vjerojatnojesamoonastajalatisućudolara.

Reacherjepritisnuokvaku,gurnuovrataiušaoukvadratnusobusdvastarazidaidvanova.Bilajetonekakvazajedničkaprostorija.Imalajeudobne,niskenaslonjače. U jednome je sjedio muškarac. Nije to bio McQueen. Počeo jeustajati, ali odmah je pao natrag. Pogodak u tijelo, ne u glavu. Veća meta.Trenutačnasmrtnijebilanužnauovojsituaciji.Nijedržaoprstnaokidaču.

Prostorija je imala i drugavrata pa jeReacher držaoGlock uperen premanjima sve dok nije bio siguran da nitko ne dolazi u pomoć.Zatim je nastaviodalje,krozdrugavrataudugiuskihodnikkojijevodioodnjegavišeodstotinumetara nadesno. Počeo je shvaćati raspored prostorija. Zgrada je iznutra bilapodijeljena na paralelne komore, duge i uske, poput tri cigare jedne pokrajdruge.Odgovaralesutrimaulazima.Nekoćsusvebilepuneprojektila,zatimsubile prazne, samo tri duga tunela. Sada su bile pregrađene šperpločama.Dugisrednjihodnici,sobeslijevaisobezdesnaitakotriputa.Bilojetoironično.Svese vraća. Suvremeno je Ministarstvo obrane počelo na jednak način. ZboggolemeekspanzijepočetkomDrugogasvjetskogratamoralisusesnalazitikakosuznali.Iskoristilisusvakustaruzgradukojusumogli.

Loša je vijest bila da je bilomnogonovih prostorija.Možda i četrdeset usvakoj komori. Ukupno stotinu i dvadeset, otprilike. Specijalci FBI-a stigli biprije nego što bi ih pretražio polovicu. A to bi bio problem. Delfuenso bi ihnazvalamnogoprije.Reklabi imda sleteubaziWhiteman i krenuna sjever,spremnizaakciju.Unakrsnavatranebibilalijepprizor.

Jošjegorebiloštošperpločanijedobarizolatorzvuka.Tojeznačilodaseposljednjipucanjjasnočuoujednojtrećinicijelogkompleksa.StogaseReachervratiootkuda je i došao, kroz zajedničkuprostoriju, pokraj ubijenoguniskomnaslonjačuiopetugaražu.Velikavratasmotoromjošsustajalaotvorena.Poputraširenih zavjesa. Iza njih je bio ulazni tunel dug trideset metara, a u njemurazbijenikamionetidvamrtvaterorista.Reacherjepronašaodugmesunutarnje

strane i pritisnuo ga. Opet se začulo cviljenje pokretača, a onda su semotoriuključili i vrata su se počela zatvarati.Buka je bila zaglušujuća.AReacher jeupravotoiželio.Akojemogaobirati,voliojedamuleđabuduzaštićenaihtiojeglasnoupozorenjeakonetkopokušapoćizanjim.

Zatimjeotišaodokrajagaražeiprošaokrozvratanapregradiodšperploče.Iizanjihjebiodugiuzaksredišnjihodnik.Sobeslijeveidesnestrane.Isrednjije tunelbiokoloniziran,baškao iprvi.Nanekimsuvratimabileplave točke.Plastični krugovi, izrezani i zalijepljeni na vrata. Jedan je bio na drugoj sobislijeva,ajedannadrugojsobizdesna.Toseponavljalosvaketrisobesvedoklejepogledsezao.

Reacherjepogledaoizasebe.Vratakrozkojajeušaonasebisuimaladvijeplavetočke.

Pomno je osluhnuo oko sebe, no nije čuo ništa. Duboko je udahnuo,izbrojao do tri i krenuo. Do drugih vrata desno. Bila su jeftina, kupljena utrgovini.Stankomkromiranomdrškom.Iplavomtočkomurazinipogleda.

Pritisnuo je tanku kromiranu kvaku. Otvorio je vrata. Soba pristojneveličine.Prazna,bez ljudi.Beznamještaja.Bez ičega,osimonogašto jeondjeoduvijekbilo,jošjednavratakrozbočnizid.Bilasuidentičnaprvimdvamakojaje vidio. Sa složenim okvirom nalik malom tunelu, starim izblijedjelimlaminatomiteškomčeličnomdrškom.Plavajetočkaočitoznačilabočniprolaz.Prečacizmeđupojedinihtunela,zaonekoji imajuposlausvatri.Vratagaražeimalasudvijetočkejerjeiznjebilomogućeićiilijevoidesno.Bočniprolazibili su stvar učinkovitosti. I sada, očito, a i u doba kada su projektili lutaliZemljom.Tehničaribitrošilipreviševremenadasumoraliproćicijelituneldoizlaza, izaći van, a zatim ući u drugi tunel. Bilo je mnogo bolje omogućiti ipoprečnokretanje.Recimo,svakihdvadesetmetara.Nekijeinženjertoodavnoshvatio pa su se arhitekti dali na posao, s naoštrenim olovkama i kliznimravnalimazacrtaćimstolovima,smnogoračunanjaimnogonagađanja.

Reacherjebiousobisdesnestraneniza.Kaoivratakojasuugaraživodiladesno,iovasubilaprekrivenadebelimprozirnimnajlonomkojijenarubovimabiopomnooblijepljentrakom.Mnogotrake.

Svrhanijebilapoznata.Udžepujeimaodvamotelskaključa.Jedanizmoteladebelogrecepcionara

uIowi,adrugiizFBI-evekaranteneuKansasu.Ključdebelogbiojeoštriji.Rubjevećbiovrlooštarodrezanjaključa.Moždajeključbiozamjenski.Moždajenekigostotišaokućisključemudžepu,adebelijerecepcionardaoizraditinovi

kodnajjeftinijegbravara.Reacher je pritisnuo najlon na vrata iza njega, a zatim počeo povlačiti

vrhomključaponjemu.Ključjezapinjaoiposkakivao,alijestvaraoudubljenjaimjehuriće. Pri drugom su prolazumjehurići počeli pucati i ključ je napraviorupu.Reacherjezavukaovrhključaurupuipočeopiliti,režućigdjejemogao,povlačećiitrgajućigdjenije.Kadjeprorezbiodugokoosamcentimetara,vratiojeključudžep,zavukaoprsteuprorezipočeopovlačitikakobigaproširio.

Plastika je bila čvrsta. Očito je bila neke posebne, ojačane vrste. Ne onatankapoputpapirnatemaramicekakvomsoboslikariprekrivajunamještajdagazaštite. Više poput industrijskog najlona za omatanje. Vidio je ljude kako semuče s njime. U veletrgovinama trebali bi prodavati džepne noževe odmahpokraj salama. Produljio je prorez na tridesetak centimetara no dalje nije išlo.Morao je započeti novi rez ključem. Učio je iz iskustva, pa je promijeniotehniku.Zarezaobipapovukao,upravilnimrazmacima,držećiključuustimadoknebi rezao.Naposljetku jeuspionapravitiprorezgotovoodvrhadodna.Vrlonepravilanirazvučen,alidovoljandaseprovučekroznjega.

Pružio je ruku kroz rupu, pritisnuo tešku čeličnu traku i gurnuo vratavrhovima prstiju. Iza je bila samo tama i hladan zrak. Akustika je sugeriralavelikprostorigole,čvrstezidove.

Okrenuosebočno,provukaosekrozprorez,najprijeGlockirukukojomgajedržao,zatimdesnomnogompadesnimramenom,zatimsesagnuoiprovukaoglavu,aondai lijevurukutenaposljetkulijevunogu.Opipomjeslijediooblikmasivnogdovratka,azatimzatvoriovratazasobomipipajućipotražiosklopkuza svjetlo. Znao je da će je pronaći. Arhitekti starog kova, sa zaoštrenimolovkamazacrtaćimstolovima,bilisuvrlotemeljiti.Planelektričnihinstalacijajamačnojebiocijelijedanzasebannacrt.

Pronašaojeelektričnivodnazidu.Čeličnacijevpremazanadebelimslojemboje,hladnanadodir iprekrivenaprašinom.Slijedeći jedošaojedokvadratnemetalne kutije dimenzija oko deset puta deset centimetara, s izbočenjem naprednjemdijeluibakrenomsklopkomnaizbočenju.

Upaliojesvjetlo.

T

73.POGLAVLJE

rećitunelnijebiopodijeljen.Biojeusvomizvornomstanju.Upresjekujeugrubo bio polukružan, širok dvanaest, a dug možda stotinu i dvadeset

metara. Strop je kod zidova bio visok oko dva metra, a na najvišoj točkipolukružnogsvodaokodeset.Tuneljebioodbetona,izlivenogudrvenekalupekaoisvanjskestrane.Iovdjesuseponegdjevidjeligodovidrvetasdasaka,aluk se sastojao od niza kratkih ravnih dijelova, ponegdje s tankim betonskimšavovima izmeđunjih,namjestimagdje jedrvenikaluppropuštao.Betonnijebio obojen, ali više nije bio grub. Površina je bila izblijedjela, prašnjava iomekšala nakon brojnih desetljeća. Na daljem kraju bio je prazan zid, a nabližemgolemametalnavrata,smehanizmomidentičnimonomkoji jeReacherupotrijebiousrednjemtunelu.

Alidesnitunelnijebioprazan.Sredinom tunela, i cijelom njegovom duljinom, pružao se neprekinut niz

golemihprikolica.Bez tegljača,samoprikolice, jednazadrugom,poputgužvenaautocesti.Svakajeprikolicabiladugaokopetnaest,aširokaokočetirimetra.Bilo ih je osam. Svaka je imala četiri nosive osovine straga, a sprijeda dvagolemaispruženakraka,kojisusenajprijedizalipodoštrimkutom,azatimsespuštalipodmnogoblažim,spremnizapriključivanjenategljač,poputantenanaglavinekogčudovišnogkukca.

Sve su prikolice bile obojene u boju pijeska. Osnovna boja za pustinjskimaskirniuzorak.Reacherjetočnoznaoočemujeriječ.BilisutodijelovivojnogsustavaHET.KraticaHEToznačavalajetransporterzateškuopremu.PrikolicajenosilaoznakuM747,ategljačzanjuoznakuM746.ObajeproizvodilatvrtkaOshkosh izWisconsina. Iobasupovučena izvojneuporabenakonZaljevskograta1991.Nijednosenijepokazalodovoljnotrajnim.Zadatakimjebioprijevoztenkova Abrams. Tenkovi su bili namijenjeni za tenkovske bitke, a ne zaputovanjeodtočkeAdotočkeBjavnimcestama.Tobioštetilocesteiistrošilogusjenicetenka,aradnisatiizmeđudvaodržavanjabilibineučinkovitoutrošeni.Stoga suosmišljeni transporteri tenkova.Ali svaki tenkAbrams bio je teži odšezdesettona,aHET-ovisusebrzotrošili.Moralisusmislitineštonovo,doksuHET-ovidobililakšedužnosti.

Nouovomeslučajunemnogolakše.Nasvakojsuprikolicibiladvavelikaspremnika,zatekućinu,činilose.Bili

suzaistakrupni.Usvakisustalidesecitisućalitara.Svakijebioveličinečetiriosobnaautomobila,složenadvanadva,poputcigala.Veličinamanjeprostorije.Spremnici su bili od čelika, zaobljenog, svijenog, hidraulički oblikovanog izavarenog.Izgledalisupoputširokihiniskihbocasazaštitnimokvirom.Bocaiokvirbilisutakodobrointegriranidajebiloteškovidjetigdjejednozavršava,adrugo počinje. Općenito su imali oblik zaobljene kocke, stranica duljine okočetirimetra, namjestima ojačane zbog snage i izdržljivosti. Čelik je izgledaodebelo i čvrsto. Možda je imao dodatni sloj minerala za ojačanje. Nekakvainovacija.

Alinenovijegdatumajerništautojprostorijinijebilonovijegdatuma.Nasvemujebiodebeoslojprašine.Nagolemimspremnicima,naprikolicama,nabetonskome podu. Siva, nedirnuta prašina doimala se onozemaljski. Većina jegumanaprikolicamaizgledalapoluprazno.Nekesubileposveprazne.Posvudaje bila paučina. Scena se doimala arheološki. Kao da je provalio u faraonovugrobnicu.Prvikojijetovidioupettisućagodina.

Ili možda ipak dvadeset godina. Sve je upućivalo na to. Starost opreme,prašina,istrošenegume,nepomičanzrak,hladnoća.Bilojeposvemogućedasuteprikoliceuvezeneutunelprijedvadesetljeća,odvojeneodtegljačaivišesenikadanisupomakle.Bilesuzatvorene,ostavljeneizaboravljene.

Osamprikolica.Šesnaestspremnika.Ukupnaveličinapoputšezdesetičetiriosobnaautomobila.Čelik jebioobojenjarkožuto,noboja jemaloizblijedjelaod proteklog vremena i prašine.Na svakoj od njih, prilično sitno, ne veće odkošarkaške lopte, bio je ucrtan znak koji su 1946. osmislili pametnimomci izLaboratorija za radijaciju naSveučilištu uKaliforniji. Pametnimomci, koji suimalidovoljnovremenazadizajniranje,napravili susimbolzakojisusmatralida prikazuje energiju koja izlazi iz atoma.Većina je ljudimislila da je riječ opropelerustridebelakraka,crnanažutojpodlozi.

Nuklearniotpad.

R

74.POGLAVLJE

eacherjeugasiosvjetlaiprovukaosenatragkrozprorezunajlonu.Prešaoje praznu prostoriju i izašao u hodnik. I ugledao trojicu muškaraca.

Udaljavali su se od njega i razgovarali u hodu. Svaki je u rukama nosio hrpuregistratora.Bilisuukošuljamaitamnimhlačama.NisubilinaoružaniinijedanodnjihnijebioMcQueen.

Reacherihjepustiodaodu.Štetabibilavećaodkoristi.Previšebukebezpravograzloga.Otvorilisuvratasplavomtočkomkojasuvodilalijevo,dalekonaprijeduhodniku.Očitosuskretaliuprvitunel.Četiritočkedolje,jednusobulijevo, pa jednu sobu natrag. Ili kako već. Poput koordinata na zemljovidu.SličnoorijentiranjuuPentagonu.

Izašli su iz prostorije lijevo i ispredmjesta na kojemu je stajao Reacher.Vratasobebilasuotvorena,aprijenisu.Reacher jedubokoudahnuo, izbrojaodo tri i prošao tih deset metara. Soba je bila ured, veličine sedam puta šestmetara,s jednimbetonskimitrizidaodšperploče.Svasučetirizidabilapunapolica. Pod je bio pun radnih stolova. I stolovi i police bili su puni papira.Razbacanog, složenog, pričvršćenog spajalicama ili gumenim trakama,umetnutoguregistratore.Papirisubilipunibrojeva.Brojevaodšest,sedamiliosam znamenaka, bez nekog jasnog značenja. Poput sirovog materijala zazbrajanje,oduzimanjeimnoženje.Atosuibili.Većinajepapiraizgledalapoputstraniceposlovnihknjiga.

Nijebiloračunala.Samopapiri.Uhodnikususezačulikoraci.Reacher je naćulio uši. Čuo je kako se vrata otvaraju, a zatim kako se

zatvaraju.Nakontoganiječuovišeništa.Vratioseuhodnik.AkosuMcQueenadržalinegdje,bilo je todalekoudnuhodnika.Možda isvihstotinu idvadesetmetaradaleko.Nasamomkrajutunela,dalekoodvanjskogsvijeta.Ujednomoddva tunela. I dalje bi to bila složena potraga, a dugi središnji hodnici bili susmrtonosne zamke.Nije imao kamo pobjeći niti se gdje skriti.Osim u sobe splavimtočkama.Alinjihnijebilomnogo,anibježanjeustranunijepomagalou

kretanjupremanaprijed.Tojevojniproblem,zarne?Jesiliuvježbanzato?Baš i nije bio. Ne bez postrojbe kojom bi zapovijedao, bez projektila,

helikoptera,radijaivatrenepodrške.Aništaodtoganijeimao.Pogledao jesobunasuprotonojukojoj jebio. Još jedanured, sedamputa

šest metara, police, radni stolovi, papiri, brojevi. Mnogo brojeva. Šestero,sedmero i osmeroznamenkasti. Svi su bili zbrajani ili oduzimani. Svaki je biopomnozabilježen.Pogledao jeusljedećusobu. Iunjoj jebilo jednako.Radnistolovi, police, papiri i brojevi. Vratio se i krenuo natrag do sobe iz koje jeizašao.Dosobespoprečnimprolazom.

Čuojejoškorakauhodniku.Ušaojeusobuizatvoriovrata.Sadječuomnogokorakauhodniku.Ljudikojitrče.Iviču.DržećiGlockuperenispredsebeprošaojekrozprorezunajlonuizatvorio

vratazasobom.

***

Najkraćiputizmeđudvijetočkebiojeravnacrta.Reacherjebrzoprešaocijelitrećitunel,svihstotinuidvadesetmetara,pokrajsvihprikolicaizlokobnihbocakojesunosilinasebi.Podnogamamusepodizalaprašina.Činilomusedahodauplitkomsnijegu.Poprvimujeputbilodragoštomujenosrazbijen.Nosnicesumubileispunjenesasušenomkrvlju.Danijebilotoga,kihaobikaolud.

Posljednja su vrata bila tri metra od kraja tunela. Točno u ravnini sposljednjim žutim spremnikom i oznakom za radijaciju na njemu. Reacher jeotvoriovrata,izvadioključmotelskesobeinjimeseprobiokroznajlon.Rezaoje i povlačio, rezao i povlačio. U tom je smjeru bilo lakše.Mogao je gurnutinajlonpremaunutrainapetiga.Prostorizanajlonabiojeprazan.Izgrađenpoputsobe,alirabiosesamokaoprolaz.

Zastao je kodvrata koja suvodilau središnji hodnik i osluškivao.Čuo jezvukove,alivrlodaleke.Bilisu tozvukovikaosa izbrke.Teroristisuubrzanopretraživalicijeli tunel,udaljavajućiseodnjega.Onjebio izanjihoveprednje

crte,nasamomkrajutunela,dalekoodvanjskogsvijeta.Otvoriojevrataiproviriokroznjih.Pedesetakmetaralijevoodnjegaljudi

su pretraživali prostoriju po prostoriju. Bilo ih je oko pet, ulazili su u svakuprostorijuiodmahizlaziliiznje.Udaljavalisuseodnjega.

Vratanasuprotnjemuimalasuplavutočku.Tojeznačilodajeprostorijaizanjih bila prazna. Izgrađena poput sobe, ali rabila se poput prolaza. Stoga jeReacher započeo jednu sobu niže, također s druge strane hodnika. Nije imalaplavu točku.Došuljaosedonjesporo i tiho.Otvorio jevrata. I to jebioured.Police,radnistolovi,papiri.Zajednimjestolomsjediomuškarac.Reachergajeustrijeliouglavu.Zvukpucnjaodjeknuojeniztunel,jedvaprigušenpregradamaodšperploče.Reachersevratiodovrata iproviriokroznjih.Pedesetakmetaradaljepetorkaupotraziukočilasenamjestu.Tijelasu imsekretalau jednomesmjeru,aočiudrugome.ReacherjestavioGlockudžepiskinuojedanColtovautomat s ramena.Prebacioga jenaautomatskupaljbu,podigaoga inaciljao.Povukao je okidač i trudio se spriječiti podizanje cijevi. Dvadeset metaka pribrziniod900uminuti.Manjeodsekunduipol.Glatkopoputšivaćegstroja.Svasupetoricapala.Vjerojatnotrimrtva,jedanranjenijedanupanici.NoReachernijebrojaoradirezultata.Većjeznaorezultat.Pobjeđivaoje.Zasada.

BaciojeprazanautomatiskinuodrugiColtsramena.Pomislioje:Vrijemejezaposjetprvometunelu.Nekapogađajugdjesam.Prignutjeotrčaodovratasplavom točkom. Otvorio ih je i prošao kroz njih. Prostorija je bila izgrađenapoputsobe,arabilasepoputprolaza.

Alinijebilaprazna.Unjojjebilostubište.Bilojemetalno,nalikljestvama,vrlostrmo,poputonihkojasuserabilana

ratnimbrodovima.Vodilojeuokomititunelkojijeprolaziokrozbetonukrovu.Navrhutunelabilasučeličnavrata,golema,spolugamaioprugamaivelikimkotačem za zatvaranje, kao na podmornici. Bila su spuštena. Reacher jepretpostavljao da su izvana bila zaobljena, kako bi se pod udarnim valomnuklearneeksplozijesamojoščvršćezatvorila.

Kotač za zatvaranje, uz pomoć složenog sklopa zupčanika, pomicao jeklinovezablokiranjeuutoreokocijelogrubavrata.Kotač jebiouotvorenompoložaju, to jebiloočito.Nijedanklinnijebiouutoru.Oninakrovusamosuspustili vrata kako kroz njih ne bi dopirala svjetlost. Tako su imali boljuvidljivostnoću,aisvjetloihnijeodavalo.Noostavilisuihotključanim,kakobisemoglivratiti.Zdravrazum.

Najpametnijebibilopopetiseljestvama,okrenutikotačzazatvaranjetakodaonikojisubiligoreostanugore.TakobiReachermogaoneometanonastaviti.

Aligorejebiosnajperist.SasvojompuškomM14,spremnikomukojemjenedostajao jedan metak i vjerojatno velikim, samozadovoljnim osmijehom nalicu.

Reacherjeugasiosvjetlouprostoriji.Pričekaoječetirisekundeumraku,damu se zjenice rašire. A zatim još jednu da kemija oka učini svoje. Zatim jepipajućipronašaoljestveipočeosepenjati.

R

75.POGLAVLJE

eachersepopeonavrhljestavaipopipaookosebeumraku,prisjećajućiseonogaštojenetomprijevidio.Pretpostavljaojedasuvratateškanekoliko

tona.Moždaivišeakojeriječokombinacijislojevačelikaibetona,štojebilomogućezbogstrahaodradijacije.Tisustariarhitektibilidobroupoznatistime.Vjerojatno su ih podučili štreberi sa Sveučilišta u Kaliforniji. Nema smislanapraviti vrata koja će izdržati nuklearni udar, ako će poslije propuštatiradijaciju. Ali nijedan čovjek ne bi mogao podići nekoliko tona dok stoji naljestvama.To je značiloda ćevelikdio teretamorati podići opruge i da će sevrataotvoritiakoihmalojačegurne.

Gurnuoje.Vrata su se podigla pet centimetara, uz duboko škripanje i odzvanjanje

opruga.Bilojeglasno.Čekaoje.Natristraneokorubavratavidjelasetrakamanjecrnog.Pretpostaviojeda

stražaristojeuzogradunarubu.Tobiznačilodaihjevećinadostadaleko.Krovjebioveličinestadiona.Blizusumubilisamoonisjužnestrane.

Opetjegurnuo,ovajputjače.Vratasusepomaknulazajoš30centimetara.Uzjošškripanjaimetalnogodzvanjanja.Bezreakcije.Gurnuoihjeopet.Otvorilasusedokrajaiostalastajatiuspravno,okomito

nakrov.PodigaojepogledividiokvadratmračnognebaMissourija.Šarkesusenalazilesasjevernestraneotvora,aljestvesubilepričvršćenenaistočnojstrani.To je značilo da će mu prednja, stražnja i lijeva strana biti ranjive prilikomizlaska.

A to jepak značilodabi trebao izaći brzo.Tonijebilo lako.Nijemogaodržati prst na okidaču. Bio je to trenutak najveće opasnosti. Svaki je zadatakimaotakavtrenutak.Mrziojestepenice.Mrziojeulazitiglavompremanaprijed.

Uhvatio jeColtov automat palcem i dlanomdesne ruke.Podizao je lijevurukupremagore,prečkupoprečku.Gurnuojeautomatvanispustiozglavkenakrov,poputmajmuna.Okrenuoseustruku,pružioi lijevurukutespustiodlannabeton.

Dubokojeudahnuo,nabrojaodotriiiskočiovan.DočekaoseučučanjivisokopodigaoColt, trzajućiselijevo-desnodokje

gledaookosebe.Opetdvokorakzaupadukuću.Bio je blizu južnog ruba krova. Lijevo ispred njega bio je jugoistočni

koridorkojisusmatralisterilnim.Nitkoganijenadzirao.Sdesnemujestranebio zapad i ondje je uz ogradu stajala usamljena sjena, okrenuta od njega.Pogledao je na sjever i vidio pet silueta kako nadziru cestovni prilaz koji jeReachervidionaBaleovuGPS-u.Mislili suda jeSorensoninprilazbila samoterenskadiverzijaidaćeglavninapaddoćisceste.

Previšerazmišljanjaiparanoja.Postavio je Colt na pojedinačnu paljbu i namjestio se iza uspravljenih

krovnihvrata.Tomujedavalodjelomičnizaklonsasjeveraizapada.Nasloniojelijevilakatnavrata.Naciljaojestražaranazapadnojstrani.Biojeudaljenokošezdesetmetara.Sbilokakvompuškomtobibiolakpogodak.TakođerisbilokojimH&Kautomatom,kojisunakratkimikraćimsrednjimudaljenostimabilijednakodobrikaoipuške.NonijeznaokakoćeproćisColtovimautomatom.UsvakomslučajuboljenegosGlockom.Gađatipištoljemsašezdesetmetarabilojejednakokaoiprekrižitiprsteizaželjetinešto.

Reacher je bio dobar strijelac na velike udaljenosti. Pobjeđivao je nanatjecanjima.Alineuuvjetimaukakvimasenalazioutometrenutku.Moraojeistodobno vidjeti dvoje. Svoju trenutačnu metu i reakciju petorice udaljenestotinumetaraisedamdesetstupnjevadesnokadazačujuhitac.Moraojevidjetikako se njihovi obrisi okreću prema zvuku kako bimogao uočiti i prepoznatiobrispuškeM14.Moraojeznatikojiodnjihjesnajperist.

Jeronjebiosljedećameta.Nastavio je ciljati stražara na zapadnoj strani. Ispustio je zrak iz pluća i

prestaodisati.Smirenoitiho.Smirenoitiho.Osjećaojeudaranjesvogasrca,aliciljniksenijepomicao.Mogaojepucati.

Polako je zategnuokažiprstnaokidaču. I jošmalo.Glatko,mikroskopski,neumoljivo.Kožanametalu.Osjećaojedaćeokidačreagirati.

Automatjeopalio.

Snažanbljesakiglasanzvuk.Točanpogodak.Stražarnazapadumalosetrgnuopasesrušioravnodolje.Petoricanasjeverunaglosuseokrenula.Snajperist jebiousredini.Trećis lijeva,aujednoi trećisdesna.Reacher

mu je vidioM14 u rukama. Držao ga je spuštenog ispred sebe, okrećući sezajedno s njime. Uobičajena poza. Puška duga 120 cm. Potmuli sjaj orahovadrveta na mjesečini. Bio je udaljen gotovo 120 metara. Reacher se malopomaknuo oko podignutih vrata, vrlo polako, bez ikakve žurbe. Zatim jenaciljao,udahnuopa ispustiozrak izpluća inastavioga ispuštati svedoknijeopetopalio.

Promašaj.Alinekatastrofalan.Zrnosemalozanijelopremadoljeilijevotepogodilo

onogpokrajsnajperistaugrlo.Reacher semalo nagnuo u desno i gore kako bi kompenzirao, a zatim je

opetpucao.Dotadsusvapreostalačetvoricabilaupokretu.ZrnoParabellumod9 mm preleti 120 metara za trećinu sekunde, a to je dovoljno da se metaznačajnopomakne.

Promašaj.Nitkonijepao.Jedanmetakucijevi,sedamnaestuspremniku.Reacherjepalcemprebacio

paljbu na kratke rafale od tri metka. To mu je bila najdraža opcija sdrugorazrednim oružjem. Kvantiteta, a ne kvaliteta. Oružjem bi opisaonasumičnitrokut,kaodanaslijepoubadastolcemstrinoge.Naciljaojeudesnoiopalio.

Krajnjidesniteroristjepao.Tri preživjela. S lijeva na desno, prvi, treći i četvrti. Svi su kleknuli i

uzvratilipaljbu.Velikipromašaji,osimsnajperista.Zrnokalibra .308prošlo jeblizu, ali nevrloblizu.To jegovorilomnogo.Snajperist jebiodobar strijelackad nije bio pod pritiskom, ali u trenutku napetosti nije biomeđu najboljima.Reacherjezaključiodabimunagrobmoglinapisati:Dobarprotivnezaštićenihženaumraku.Usuprotnomenebaš.

Reacherjeopetopalio,natrećegičetvrtog,snajperistaionogpokrajnjega,kaonajednumetu.Trostrukihitac.

Četvrtijeteroristpao,alineisnajperist.Dvapreživjela.Reacher je imaojoš jedanmetakucijevi i jedanaestuspremniku.Tejoš i

Glockidvarezervnaspremnika.Jedanpunijedanukojemusunedostajaladvametka.Uslučajunužde,mogaojestavitistreljivozaGlockuColt.ObasurabilametkeParabellumod9mm.Čarolijastandardizacije.Nijeimaopojmakolikosuprotivnici još imali streljiva. PuškaM14 obično je imala spremnik s dvadesetmetaka. Drugi je mogao imati bilo kakvo oružje. Bio je moguć dug dvoboj.Izbliza, što je u ovome slučaju značilo unutar dometa vida. Okršaj pješaštva,pravihkraljevabitke.Vulgarnatučnjava,baškakvejeReachernajviševolio.

Prviitrećiteroristjošsuklečali.Nisubiliblizujedandrugome.Reacherjespustio krovna vrata i legao iza njih. Opet je prebacio Colt na pojedinačnupaljbu.Nasloniosenaniskukupolunavratimaiudobnosesmjestio.Snajperistje zapucao na njega, ovaj put preciznije. Zrno je pogodilo vrata i odbilo sedaleko,vrlodaleko.MoždasvedoLaceyjevetrgovine.

Reacherjeležaomirnoitiho.Bilomujeudobno.Uzvratiojepaljbu.Ipogodiosnajperista.Vrlonisko, s lijeve strane, učinilomu se.Moždaukuk.Samopovršinska

rana.Nijebilakobna,alisigurnogajeomela.Snajperistseotkotrljaoiispružiosepokrovu.Dabudemanjameta.Drugiseugledaonanjega.Baciosedolje ipočeopucati.Pokušaojepokrivatisnajperista.Tojemoglobitiopasnosamozanekoga u susjednom okrugu, ali barem je pokazivao nekakvu solidarnost.Reacher jenaciljaobezžurbe.Ciljao jemalogore idesno, jermusečinilodaautomatnosidoljelijevo,ipokušaopogodititakodasezrnoodbijeodbetonauteroristovu glavu. Bilo je previše mračno da bi vidio je li uspio, ali ovaj jeprestao pucati. Možda je samo punio oružje. Ili je odučio odrijemati. Aliizgledao je vrlo mirno. Zatim je po cesti u daljini slijeva nadesno prošaoautomobil,možda600metaraodnjih.ImaojeupaljenadugasvjetlainatrenutaksesvijetlimjehurumaglikojijestvaraonašaoizateroristaiReacherjevidiodaje i pretposljednjeg protivnika trajno izbacio iz akcije. Ležao je raširen uneobičnompoložaju.

Reacher je malo pomaknuo ciljnik, natrag prema ranjenom snajperistu.Jedanmetakucijevi,devetuspremniku.Desethitacanastatičnumetuudaljenustotinuidvadesetmetara.Naciljaojesjednakomkompenzacijomgoreidesnote

opetopalio.Iopet.Iopet.Imaojeosjećajdapogađa.Alinijebiosiguran.Nijebilo uzvratne paljbe.A tada se onaj isti automobil vratio cestom u suprotnomsmjeru.Možda se izgubio. Ili se zabrinuo zbog pucnjeva. Vjerojatno nije biopolicajac.Nijebilocrvenih iplavih rotirajućih svjetala, anijedanpolicajacprizdravojpametinebiparadiraonaprijed-natragpolinijipaljbe.PokretnimjehursvjetlanasekundujeosvijetlioprizorispredReachera,dodušemekoinejasno.Snajperistsenijekretao.Izgledaojepogrbljeno,spušteneglaveinepokretno.

Reacherjeopaliojošjednom.Ijošjednom.Jedanmetakucijevi,četiriuspremniku.Dobiojesvevizualneinformacije

koje je mogao dobiti. Mogao je ispaliti još tisuću metaka i ne bi bio ništasigurnijinegoštojebio.Izvukaoseizaniskekupolevrataipočeopuzatipremasjeveru. Na laktovima i nožnim prstima. Na betonu je to bilo sporo i bolno.Isprednjeganijebiloreakcije.Nikakvedolaznepaljbe.Reachernijepucao.Nijebilosmislaodatipoložajbljeskomcijevi.

Zaustaviosekadjebioudaljenpedesetakmetara.Samonatrenutak,kakobiprocijenio situaciju. I dalje nije bilo nikakvog kretanja. Samo nejasni oblici,zgrbljeni iniski.Cestomjeopetprošao istiautomobil.Već trećiput. Ista jarkasvjetla, istisvijetlimjehurupokretu.Reachersemalopočeobrinutiokomujeriječ.Znatiželjnisusjedimoglibipredstavljatiproblem.Paljbametakaod9mmnijepretjeranoglasnanaotvorenom,alimoglasečutinapristojnojudaljenosti.Svjetlasupokazalanepromijenjenusituaciju.Bezkretanja,bezznakovaživota.Moždajetobilazamka.

Reacherjepuzaodalje.Polakoitiho.Čuobiotvaranjevrataizasebedasenovi igrač poželi pridružiti zabavi. Opruge su bile vrlo glasne. Stražari su ihmorali čutikad jeonotvoriovrata, ali nisuznalida jeprotivnikveću zgradi.Moždasumislilidaimstižepojačanje.Ilidaimnetkodonosikavuisendviče.Utomesmislunisubilidovoljnoparanoični.

Reacher jeopetzastaonapetnaestmetaraodsnajperista. Isprednjeganijebilo kretanja. Nikakvog. Ustao je i preostalu udaljenost prešao hodajući. Ipronašao pet nepomičnih oblika ispružena po površini krova, gotovo u istojliniji. Petorica muškaraca. Četvorica mrtva. Snajperist je još disao. Bio jepogođentriiličetiriputa,alijejošbioživ.Imaojesreće.

Alinemnogo.ReacherjeodgurnuopuškuM14odnjegaivratioColtovautomatnarame.

Zgrabio je snajperista za pojas i odvukao ga do ograde. Podigao ga je preko,držeći ga za pojas i ovratnik jakne. Zatim ga je bacio. Snajperist je jednom

odskočio od zaobljenog dijela betona, a zatim pao na do s visine od dvanaestmetara.

Davidimokakoimideuprvojligi.Ispadaš,stari.Reacher se okrenuo i lagano otrčao stotinu i dvadeset metara do krovnih

vrata.Otvorioihjeinogamapotražioljestve.

A

76.POGLAVLJE

kojeDelfuensoimalapravodateroristanemavišeoddvadesetipet,ondaihjeostalodevet,a jedanodnjihbio jeranjen.Onajuhodniku, jedanod

pet tragača.Prilično je teškopao, nijegapovukla samogravitacija.Gotovo jesigurnobioizbačenizstroja.Štojeznačilodaihjeosamjošnanogama.Boljenegodobitišakomuoko.Pristojanomjergubitaka.Zasada.Reacherjeotvoriovratasplavomtočkomiproviriouhodnik.

Nijebilonikoga.Išao jeodsobedosobe, jednupo jednu,odkraja tunelapremapočetku, i

svuda je vidio jednak prizor: radni stolovi, police i papiri. Ljudi nije bilo.Trebalomujegotovodesetminutadapregledadrugitunel.Uprvijeušaokrozgaražu. Počeo je opet pretraživati, od sobe do sobe, ovaj put u suprotnomsmjeru,odpočetkapremakrajutunela.

Radnistolovi,police,papiri.Ljudinijebilo.Niuprvojsobi,niudrugoj,niutrećoj,niučetvrtoj,niupetoj.Pretpostavio

jedasusesviskupiliudnutunela,tražećisigurnostuvećembroju.Zauzimajućiobrambenipoložaj.Ilisuigralisloženuigrumačkeimiša,krećućiseizjednogudrugitunelokonjega.Tonijebilovjerojatno,alibilojemoguće.

Treća soba slijeva bila je uređena kao kuhinja. U njoj su bili štednjak,hladnjakisudoper.Ladicesubilepunenoževa,vilicaižlica.Bilojeihrane.Usobi nasuprot bila je blagovaonica. Dugi stolovi i klupe. Iza toga su bilespavaonice,kaouinternatu.Vojničkiležajevi,poosamusobi.Ukupnotrisobe.Ijoš dvije sobe s po jednim krevetom. Privatnost, ali ne i luksuz. Kreveti sutakođer bili vojnički. Grube plahte i prekrivači. Nakon toga su slijedilekupaoniceiWC-i.Aondajošureda.Radnistolovi,policeipapiri.

Delfuenso je, dakle, pogodila gotovo točno. Bilo je mjesta za najvišedvadeset i šest ljudi.Više od dvadeset i pet, ali vrlomalo više. Jedan od njihvjerojatnojebioMcQueen.

Tojeznačilodajenegdjebilojošdevetteroristasposobnihzaborbu.Aondaihjebilojošosamjerjeusljedećojsobibiojedanodnjih,užurbano

radećizastolom.ReachergajeizblizapogodiouprsametkomizGlocka.Nakontogaihjeostalosedamjerjepucanjizazvaopomutnju,pajeReacheruhodnikuuhvatiojošjednogteroristakakobježi,tražećizaklon,ipogodiogauleđa.

Onda je opet sve utihnulo. Nije bilo ni zvuka. Doduše, Reacher je biopomalonagluhodtogaštojemnogoputapucaouzatvorenomprostoru.Sljedećajesobabilaprazna.Kaoisljedeća,aonajebilanasredinitunela.Jošdvadesetsoba.Desetsasvakestrane.Trojasuvrataimalaplavutočku,svasdesnestrane.Svasuvodilausrednjitunel.Izgrađenakaosobe,rabilasusekaoprolazi.Tojeznačilodamujepreostalojošsedamnaestsobazapretraživanje.Toćepotrajati.SpecijalciFBI-adotadsuvjerojatnobiliiznadIllinoisa.MoždasurazgovaraliskontrolomletauSt.Louisu, tražećidozvoluzanastavakletaimijenjajućikurspremazračnojbaziWhiteman.

Sljedećasobaslijevestranebilajeprazna.Radnistolovi,police,papiri.Bezljudi.UsljedećojsobisdesnestranebiojeDonMcQueen.Biojevezanzastolacnakojemjesjedio.Imaojemasnicunajednomokui

posjekotinunaobrazukojajekrvarila.Biojeodjevenugrubicrnijeans,poputzatvorskeodore.Bezpojasa,bezčipazaGPS.

Izastolcastajaoječovjek.DržaojepištoljuperenuMcQueenovuglavu.TajječovjekbioAlanKing.Živizdrav.Vratioseizmrtvih.

N

77.POGLAVLJE

očovjekkoji je stajao iza stolca ipaknijebioAlanKing.Bio jenjegovapomalo drukčija inačica.Malo stariji imalo čvršći.Možda centimetar ili

dvaviši,moždakilogramlakši.Aliinačeidentičan.»PeterKing«,rekaojeReacher.»Ostanigdjejesi«,rekaojeKing.»Ilićuustrijelititvojegčovjeka.«»Nijemoj«,odvratiojeReacher.PeterKingdržaojeBerettuM9,vojnu inačicu.BoljipištoljodGlocka,po

Reacherovuosobnommišljenju.VršakcijevibioječvrstoutisnutuudubinuizaMcQueenovadesnoguha.Bilo je tovrloopasnomjesto.Stoga jeprvi zadatakbio:pomaknutiBerettu.

PeterKingjerekao:»Želimdaspustišoružjenapod.«»Vjerujemdaželiš«,rekaojeReacher.»Alinećutoučiniti.«»Ustrijelitćutvojegčovjeka.«»Nijemoj.Većsamtitorekao.«»Nemaveze.Svejednoćugaustrijeliti.«ReacherjepodigaoGlock.»Samonaprijed«,rekaoje.»Aondaćujaustrijelititebe.Povucisvojokidač,

a ja ću povući svoj.Ovdje je jedno sigurno. Ja ću izaći iz ove prostorije, a tinećeš. Pitanje je samo hoće li McQueen poći sa mnom ili ostati s tobom.Razumiješto,zarne?Štosibio,isturenipromatrač?«

Kingjekimnuo.Reacherjerekao:»Ondasidovoljnovremenaproveospravimvojnicimada

shvatišosnovekratkoročnetaktike.«»Nećešodustatiodnjega.Dobranosisepomučiodagapronađeš.«»Radijebihgapoveosasobom,alinijenužno.«»Tkositi?«»Samočovjekkojiautostopira.«»McQueentvrdidasiubiomogbrata.«

Prvizadatak:pomaknutiBerettu.»Žena je ubila tvog brata«, rekao jeReacher. »Konobarica iz koktel-bara.

Nonitonijebilapravednaborba.Brattijebiobeskorisnabačvasala.«Kingnijerekaoništa.»Kladim se da je dobro gorio«, nastavio je Reacher. »S onoliko masti?

Sigurnosezapaliopoputkotletanaroštilju.«Kingnijerekaoništa.»Vjerojatno bi se isto dogodilo i s tobom«, nastavio je Reacher. »Nisi

mnogomršaviji.Jelitonasljedno?Imamavamjebiladebelairužna?«Bezreakcije.Ikakve.»Ionakotenijebilobrigazabrata«,nastaviojeReacher.»Čuosamdaniste

nirazgovarali.Mogutorazumjetinanekinačin.Sigurnotesilnorazočarao.Štojeučinio?Piškiojeukrevet?Pipkaoobiteljskogpsa?«

Kingnijeodgovorio.Reacherjepitao:»Kakavjetopasbio?Jelicvilio?«Berettasenijepomaknula.Patpozicija.»Recimi«,nastaviojeReacher.»Želiobihshvatiti.Želiobihznatištojeto

staloizmeđuvas.Zaštosiprekinuovezusnjimnadvadesetdugihgodina.Jerija sam imao brata. Sad jemrtav, nažalost.Obojica smo nekoć bili zauzeti, alirazgovaralismokadgodsmomogli.Priličnosmosedobroslagali.Znalismosezabavljati. Pomagali smo jedan drugome kad je trebalo. Nikada ga nisamosramotionitijeonmene.«

Tišina u prostoriji. Jedan betonski zid, tri od šperploče. Neobična, tupaakustika.

ZatimjeKingrekao:»Bilojetoprijevišeoddvadesetgodina.«»Štoto?«»Alanjebiokukavica.«»Kakoto?«»Otkucaojenekoga.«»Tebe?«»Najboljegprijatelja.«

»Štosuučinili?Opljačkalitrgovinupića?«»Nije važno što su radili«, odvratio je King. »Alan se izvukao, a njegov

najboljiprijateljnije.«»Atitonikadanebiučinio,zarne?«»Ne,nebih.«»Jersitimuškarac.«»Tosidobroshvatio«,rekaojeKing.»Ondasesuočisamnompoputmuškarca«,rekaojeReacher.»Maknipištolj

odMcQueenoveglave,izbrojidotriipokušajmesrediti.«»Što?Imatćemodvoboj?«»Nazovitokakogodželiš,aliprestaniseskrivatiizanedužnogčovjeka.To

radepičkice.«»Nijenedužan.Onjesavezniagent.«»Vezanjezastolac.Možešmusevratitiposlije.«»Mislišdaćešizgubiti?«»Dvasumogućaishoda.Obavaljauzetiuobzir.«Bezodgovora.»Pičkice«,rekaojeReacher.»Brojimodotri?«»Akoznaš.«»Aondapucamo?«»Jedanodnaspuca.«»Počnisaspuštenimpištoljem.«»Najprijetispustisvoj.«»Na tri spuštamopištolje«, rekao jeKing.»Obojica istodobno.Ondaopet

brojimodotriipucamo.«Reachergajegledaouoči.Doimalesuseiskreno.»Meniodgovara«,rekaoje.»Jedan«,rekaojeKing.Reacherječekao.»Dva«,rekaojeKing.

Reacherječekao.»Tri«,rekaojeKing.Reacherjespustiopištoljiblagoganasloniouzbok.Kingjeučinioisto.McQueen je ispustiozrak izpluća inagnuosedaljeodKinga.Reacher je

gledaoKingauoči.Kingjeudahnuoirekao:»Dobro.«»Spremansamkaditi«,rekaojeReacher.»Natri?«»Kreni.«»Jedan«,rekaojeKing.Strategija.Protivnikjebiovažan.ReacherjebiosigurandaćeKingpucati

nadva.Biojeposveuvjerenuto.Prvobrojanjebilojezavaravanjeiumirivanjeprotivnika.Jedan,dva,tri,spustipištolj.Određivalojeritamiobrazac.Stvaraloočekivanjeiuspostavljalopovjerenje.Srazlogom.Kingjesvepripremio.Imaojeplan,vidjelomusetouočima.Biojepametan.

Alinedovoljnopametan.Nijerazmišljaostrateški.Nijepokušaoućiuprotivnikovnačinrazmišljanja.ReacherjepodigaoGlockiustrijeliogauglavu,odmahnakonjedan.

N

78.POGLAVLJE

akon toga je postalo teže, a ne lakše. Prije svega, Reacher nije mogaoosloboditi McQueena iz stolca. Bio je vrlo čvrsto vezan vrlo tankom

uzicom i čvorovi su bili tvrdi poput kamenja. Uz to, preživjeli teroristi uprostorijamapridnutunelanapokonsushvatiliporuku.Čulisupucanjubliziniičim King nije pobjedonosno izašao iz prostorije, počeli su pripremati nekutraljavuinačicuCusterovaposljednjegjuriša.Ilito,ilisusvizajednonamjeravalipobjeći.Uobaćeimseslučajanjihdvojicanaćinaputu.Reacherihječuokakose okupljaju u hodniku. Čuo je repetiranje oružja. Automatske puške.Provjeravali su ih i pripremali se. Čuo je užurbano i prigušeno dogovaranje,nedalekoodvrata,napolanaengleskom,napolanaarapskom.

Upitaoje:»Štouopćeznačiwadiah?«»Čuvanjenasigurnom«,odvratiojeMcQueen.»Takosamimislio.«»Govorišarapski?«»Znamponekuriječ.«»Zarnemašnož?«»Imamčetkicuzazube.«»Tonamnećepomoći.«»Dobrajeprotivzubnihnaslaga.«»Samomeizvuciizovogvražjegstolca.«»Pokušavam.«Uzica je bila previše čvrsta da bi je prekinuo. Vjerojatno je bila čvrsto

ispredenamješavinapamukainajlona,debelaokopolacentimetra.Vjerojatnojebilatestirananaraznaopterećenja.

»Imamključ«,rekaojeReacher.»Zaboga,nisamulisičinama«,rekaojeMcQueen.Reacher je izvukaoključdebelogrecepcionara.Njegovimjeoštrimrubom

zastrugao po uzici blizu McQueenove desne ruke. Rub je prekinuo nekoliko

vlakana.Možda dva ili tri.Odmožda deset tisuća.Reacher je rekao: »Povucimalo. Što jače možeš. Iz FBI-a si, zar ne? Povuci kao da želiš podići svojumirovinu.«

McQueenovodesnorameibicepsnapelisuseiuzicajepostalatvrdapoputželjeza.Reacherjestrugaoponjoj.Nenaprijed-natrag.Moraojujeudaratisvakiputu istomsmjeru jer jeključsamotako imaoučinka.Nonapredovao je.Oniispredvratabilisuglasni.Očitosubiledvijeskupine.Sumnjaipitanjanasuprotodlučnosti i ohrabrivanja.Reacher je navijao za sumnju. Još samomalodulje.McQueenjenastaviozatezati.Vlaknasupucalaiprekidalase,najprijenekoliko,paviše,pamnogonjih.DošaojedopoloviceuzicepaprerezaovećinuiostalojeteknekolikovlakanakadjeMcQueenuspioosloboditidesnuruku.

Reacher je podigao Berettu Petera Kinga s poda. Stavio je pištolj uMcQueenovuruku.McQueenjerekao:»BoljebimiposlužiotajColtovautomatkojitijenaramenu.Ovisuhodnicipriličnodugi.«

»Ima još samopetmetaka«, rekao jeReacher. »Namjeravamga iskoristitikao palicu. Počeo je oslobađatiMcQueenovu lijevu ruku, udarajući ključem irežućidoksuvlaknapucala.McQueen je rekao:»Mogaobiprebacitimetke izGlocka.«

»Nemamo vremena«, rekao je Reacher. »Ne želimo da nas uhvatenespremne.«

»KolikoimašmetakauGlocku?«»Trinaest.«»Nesretanbroj.«»Imašpravo.«Reacherjeprestaostrugatiuzicuizamijeniospremnikpunim

kojijeuzeoodBalea,umotelskojsobiuKansasu,prijeotprilikemilijungodina.Jedan-dva, iz ruke u ruku, nije bilo trenutačno kao što su to neki razmetljivciradili,alinijetrajalovišeodsekundeipol.Opetjepočeostrugatiuzicu.Teroristiuhodnikuidaljesubiliglasni.

»Znašlikolikoihjetočnobiloovdjevečeras?«»Dvadesetičetiribezmene«,rekaojeMcQueen.»Ondaihjeostalošest.«»Samošest?Isuse...«»Ovdjesamnajmanjedvadesetminuta.«»Tkosi,dovraga,ti?«

»Samočovjekkojiautostopira.«»Dobroobavljenposao,matkobio.«»Jesiliimaosvojusobukadsibioovdje?«»Ne,tesusobebilezaPeteraKingaizapovjednika.«»MisliosamdajePeterKingbiozapovjednik.«»Ne,Kingjebionjegovzamjenik.«»Tkoje,dakle,zapovjednik?«»Neznam.Nikadaganisamvidio.«»Gdjejesad?«»Nemampojma.«Vrata su se otvorila.McQueen je opalio sjedeći na stolcu. Tamni je obris

paounatrag.Reacher jenapraviokorak inogomzalupiovrata.»Jošpetorica«,rekaoje.

»Kakobititoučinio?«pitaojeMcQueen.»Dasamnanjihovommjestu?Otvoriobihvratasvihsobairasporedioljude

u najbližih pet soba s plavom točkom. Vidjeli bi nas prije nego mi njih. Nebismomoglinikamo.«

»Tomebrine.«»Jesulidovoljnopametni?«»Neznam«,rekaojeMcQueen.»Nanekesunačinevrlopametni.«»Ijadobivamtajosjećaj.«»Zašto?Znašočemuseovdjeradilo?«»Mislimdasamvećinushvatio«,rekaojeReacher.»Ondarazumiješdamoramozauzetiovuzgraduneoštećenu?«»Govorizasebe.JasamomoramstićiuVirginiju.«»ŠtoimauVirginiji?«»Mnogotoga.Važnajetodržava.Dvanaestapobrojustanovnikaitrinaesta

poBDP-u.«McQueenjeoslobodiolijevuruku.ReachermujedaoColt,čučnuoipočeo

muoslobađatigležnjeve.

Suzicamanagležnjevimaišlojesporije.Čvrstavlaknaobavilasuposaokojije

bravartrebaonapravitiusvojojradionici.Ključjepostajaogladak.Tonijebilodobro.StogajeReacherprilagodiopristup.Onoštojeostaloodoštrineiskoristiojedaoslabidiočvora,azatimjeključemizFBI-evamotelauKansasuširiočvorkaoklinomsvedokovajnijepukao.Drukčijiisporijipristup,alinapredovaojemalopomalo.PetminutaposlijeMcQueenjebiotričetvrtineslobodan,anakonjoš pet minuta mogao je ustati iz stolca. Sa zglavaka su mu visjeli komadićiprerezanihuzica.DržaojeColtovautomatulijevojruci,aBerettuPeteraKingaudesnoj.Bio je spreman.Bili suudaljeni šezdesetakmetaraodprvih čeličnihvrata, a stotinjak od drugih. Stotinu metara od slatkog noćnog zraka. Stotinumetaraodsigurnosti.

»Spreman?«rekaojeReacher.McQueenjekimnuo.Reacherjeotvoriovratapremahodniku.

N

79.POGLAVLJE

jihov je bijeg odmah pošao po zlu. Stotinumetaramoglo je biti i tisućukilometara. Pet preostalih terorista postupilo je pametno. Otvorili su sva

vrata, duž cijelog hodnika, s lijeve i s desne strane. Kamo god Reacher iMcQueenkrenuli, riskiralisudananjihzapucajusastranedokprolaze.Iline.Bilojenepredvidivo,pravalutrija.Petoricaprotivnika,tridesetidevetvrata,neračunajućionakrozkojasuupravoizašlinahodnik.Standardnataktikapješaštvabila bi ukoso ubaciti ručnu bombu u svaku prostoriju kako dolaze do njih ilipucatikrozzidoveodšperpločeprotutenkovskimoružjem.Alinisuimaligranataniprotutenkovskogoružja.Imalisudvapištoljaigotovoprazanautomat.

Problem.Reacherjerekao:»Trebamodiverziju.«»Kakvu?«pitaojeMcQueen.»Moglibismosvezapaliti.«»Tonislučajnonesmijemoučiniti.Moramosačuvatidokumentaciju.«»Ionakonemamošibice.Moglibismopokušatidoćidokuhinjeiupotrijebiti

pećnicu.Alitakomožemoipokušatiizaći.«»Trebalibismoićibočno.Kroztrećijetunelslobodanprolaz.«»Odaberivrata«,rekaojeReacher.Nijevidioplavetočke.Svasuvratabila

otvorena prema unutra. Znao je da ima šest prostorija s plavim točkama navratima.Izgrađenekaosobe,rabilesusekaoprolazi.Protivnikajebilopet.Tojeznačiloda je jedanprolaz slobodan. Izgledi su imbili šesnaestposto.Zapravo16,6,stimedasedecimalnaznamenkaponavljalaubeskonačnost.

»Idemonaslonjenileđimaoleđa?«pitaojeMcQueen.»Tkoideprvi?«odvratiojeReacher.»Zapravonijevažno.«»Moglobibiti«, rekao jeReacher.Nije senadaodaće imvjerojatnostod

šesnaest posto mnogo pomoći. Vjerojatno će naletjeti na nekoga u bočnomprolazukojiodaberu.Jednogodpetorice.Doćićedopucnjavekojaćeuzbunitipreostalu četvoricu. Ako krenu za njima, onaj okrenut prema natragmorat će

obavitinajvišeposla.Aliakopreostalihčetiripostupipametnoteionuprođuusrednji tunel i dođu im sprijeda, onda će onaj koji gleda premanaprijed imatinajvišeposla.

»Tiidešprvi«,rekaojeReacher.McQueen je izašao u hodnik, a Reacher odmah za njim, no koračajući

unatrag.Kretalisusezajedno;polako,tihoioprezno,okrenutileđima,gotovosedodirujući. Nadalje je sve bilo pitanje povjerenja. Reacher se očajnički želioosvrnuti,aznaojedaMcQueenosjećajednako,alinijedanodnjihnijetoučinio.Svakiodnjihbio jezaduženza180stupnjeva,nimanjeniviše.Prešli su šestmetara,dosljedećegparavrata.Jednasubilalijevo,adrugadesno.McQueenjeusporioidubokoudahnuo.Ijednasuidrugavratabilaotvorena,nonijednanisuimalaplavutočku.

Usobamanijebilonikoga.Nastavilisudalje.Još šest metara, do sljedećeg para vrata. Jedna s lijeve, a druga s desne

strane.Teroristisuzaistabilivrlopametni.Postavilisuljudeuobjesobe.ReacheriMcQueenistodobnosuseokrenuliza90stupnjeva,svakiusvoju

lijevu stranu, tako da je svaki pucao prema jednoj od dvije nasuprotne sobe.Dalekonakrajuhodnika,trećijeteroristiskoračioizprostorije,anasuprotnomkrajuičetvrti.ReacheriMcQueennašlisuseudoslovnojunakrsnojvatri.Metcisuletjelipremanjimasasvečetiristranesvijeta.Reacherjepogodioteroristausobiispredsebeiovajsesrušio,aMcQueenjeuguraoReacherausobuizalupiovratazasobom.Stajalisuondjezajedno,sagnutiizadihani,smrtvacomnapoduizmeđunjih.

»Pogođensi?«pitaojeReacher.»Nisam«,odvratiojeMcQueen.To je bila dobra vijest. Sve su ostale vijesti bile loše. Ispred njih je bio

neprobojni betonski zid, debeobarem trimetra. S lijeve i desne stranebile supregradeodšperpločetekmalodebljeodcentimetra.Asačetvrtesustranebilatanka,jeftinavratabezbraveičetvoricaprotivnikatočnosuznaligdjesenalaze.

»Nemorajuniući«, rekao jeReacher.»Mogupucatikrozzidove. Ilikrozvrata.«

»Znam«,rekaojeMcQueen.A to su i učinili. Odmah. Prvo je zrno prošlo kroz vrata. Izbilo je ružan

komaddrvakojesezavrtjeloustranuizamalopromašiloMcQueena.Drugojezrno došlo kroz zid. Šperploča je bila čvršća od vrata, ali nemnogo. Zrno jeprošlo, no raspalo se u komadiće od kojih je jedan okrznuo Reachera ponadlanici. Ništa strašno, općenito gledano, ali odmahmu je počela curiti krv.Prišao je nazubljenoj rupi, čvrsto pritisnuo cijevGlocka na nju i ispalio dvametkapodrazličitimkutovima.McQueen je istoučinionavratima.Reacher ječuozvukkorakakakoodlaze.

Trenutačnoolakšanje,alizapravosamopat-pozicija.Reacher je podigao nogu i udario bočni zid probijen metkom, kao što

vatrogasciruševrata.Zidjenapuknuoimalopopustio.Svremenombisemogaoprobiti, ali nije bilo smisla. Bili su na pogrešnoj strani hodnika od bočnihprolaza.Svasuvratasplavimtočkamabilanasuprotnojstrani.Sporo ibučnonapredovanjeodjednezamkezaštakoredodrugenebiimdonijelobašništa.

Situacijanijebiladobra.Aondajepostalajošgora.Tunel je ispunio slab zvuk dizelskog motora. Vanjska su se vrata počela

otvarati, na samom početku ulaznog tunela dugog 30 metara. Reacher jezamisliokakosedvijepolovicevrataodvajaju,azatim ihmotorikamionasvevišeudaljavaju,svakuponjezinimšinama,apukotinaizmeđunjihširisepolako,alinezaustavljivo.PreranozaspecijalceizFBI-a.Onisusigurnojošbiliuzraku.Dotad su već bili iznadMissourija, možda su se približavali baziWhiteman,moždasučakpočinjaliispuštanje,alibazajebilaudaljenastotinjakkilometara,anjihsujoščekalesloženepripremeitransport.

Znači,tonijebilakonjica,negojošzlikovaca.»Dovodepojačanja«,rekaoje.McQueenjekimnuo,alinijerekaoništa.»Štomisliš,koliko?«pitaojeReacher.»Moždadesetci.Moždaistotine.Postojicijelamreža.Danassesveradiu

koprodukciji.«»Dobro«,rekaojeReacher.»Zaistami ježao«, rekao jeMcQueen.»Hvala tinasvemuštosipokušao

učiniti.«

Rukovalisuse,bezriječiinespretno,ujadnomsobičkuodšperploče,doksuMcQueenusazglavakavisjeliostatciuzice,aReacherukrvarilaruka.

Opet se začula buka motora. Vanjska su se vrata zatvarala, kako bi seunutarnjamoglaotvoriti.Davnisigurnosnisustavjošjeradio.

»Pretpostavljamdaćeihodmahdovestiovamo«,rekaojeMcQueen.Reacherjekimnuo.»Zato,nemojmoihčekati.Nekasebaremnarade.«»Moramo pokušati stići do trećeg tunela. Ondje neće biti raspoloženi za

paljbu.«Reacher je opet kimnuo. Velike prikolice s golemim spremnicima, a na

njimasimboli radijacije.Rekao je:»Nečekaj,mašto sedogodilo.Boljeda sejedanodnasizvučenegonijedan.«

»Nečekajnitimene«,rekaojeMcQueen.»Jaćukrenutiprvi.Ićićulijevo,doprvogprolaza.Tiididesno.«»DativratimColt?«»Zadržiga.Zanosidoljeilijevo,imajtonaumu.«Reacherjeizvadiometke

iznapolaispražnjenihspremnikainapuniodokrajasvojGlock.Jedanmetakucijevi,sedamnaestuspremniku.Nekejemetkezamrljaokrvljusruke.Izgledalojeprikladno.Nekijestaracjednomrekaodajesmisaoživotatoštozavršava.Tojeneizbježnobiloistina.Nitkoneživizauvijek.Reacherjeoduvijekznaodaćejednom umrijeti. Svaki čovjek to zna, ali nikada to nije zamišljao. Nijerazmišljaoovremenu,mjestuiokolnostima.

Nasmiješiose.»Natri?«rekaoje.McQueenjekimnuo.Rekaoje:»Jedan.«Opet su se začuli dizelski motori, ovaj put glasnije. Otvaranje unutarnjih

vrata.»Dva«,rekaojeMcQueen.Reacherjeprišaoprobijenimvratima.McQueenjerekao:»Tri.«

Reacher je izjurio punom brzinom kroz vrata, a i kroz nekakvu posljednjumentalnubarijeru.Našaosenahodniku,hladanpoputledaibeztrunkestraha.Usvomjeumuvećbiomrtav,poputsvogaoca,majkeibrata.Nijetražioništaviše

odprilikedajošjednogprotivnikapovedesasobomusmrt.Ilidvojicu,moždaitrojicu.Teroristsnjegovelijevestranečuojebukuinapraviojekorakizsvojesobe,aReachergajeustrijeliostrimetka.Dvauprsaijedanuglavu.Odmahsebacionaprijed,premasobisplavomtočkom.Protivnikusobipaojenajednaknačin,dvametkauprsaijedanuglavu.NakontogaReacherjeprošaokrozstaravrataubetonuiušaousljedećusobuodšperploče,kojajebilaprazna.Izasebeječuopucnjeve,akadjeistrčaouhodniksrednjegtunelavidiojeobriskakosdesne strane trči prema njemu, pucajući. Reacher je uletio u sljedeću sobu splavom točkom, s koracima za petama, a tada je sve bilo gotovo. Potpuno idefinitivnozbognajlonazalijepljenogprekovrataubetonuisprednjegaizbogtogaštoseGlockzaglavioivišenijemogaopucati.

Možda je opruga u spremniku zapela ili se zalijepila od njegove krvi načahurama.

Svijetjepostaovrlotih.Polakoseokrenuoinaslonioseleđimananajlon.Dvojicamuškaracadržala

supištoljeupereneunjega.Jedanjeimaosvijetlo,adrugitamnolice.Neobičnaetničkamješavina.Stajalisurameuzramenavratima.Dvaposljednjapreživjelaod izvorne dvadeset četvorice. Obojica su pošla za njim. To nije bilo loše.ZnačilojedaMcQueenimaotvorenputzabijeg,baremtrenutačno.

NjihovisupištoljibiliSmith&Wesson2213odnehrđajućegčelika,jednakionom kojim jeMcQueen pucao na recepciji debeljkova motela. Očito su bilistandardmeđupripadnicimaWadije.Moždasuihkupilinaveliko,posniženojcijeni.Cijevduga7,5centimetara,spremniksosammetakakalibra.22LR.Aliovajputcijevinisubilenaciljanevisoko,nimalovisoko.Bilesunaciljanetočnousredinunjegovihprsa.

Bijelacsenasmiješio.IArapinsenasmiješio.Bijelacjezatvoriojednookoinaciljao.IArapinjezatvoriojednooko.Reacherjeostavioobaokaotvorena.Njihoviprstinaokidačimazategnulisuse.Niotkudanijebilozvuka.Reacher jeumislimaprizvaoMcQueena.Stigni

dogaraže,skrijseuonomestaromkamionetu,pustidapojačanjeprođepokrajtebe,azatimpritisnidugme,zatvorivrataibježikolikotenogenose.

Njihoviprstinaokidačimazategnulisusejošmaloviše.

Zategnulisusedokraja.Aonda:dvapucnja.Vrloblizuivrloglasno.Poputkratkog,sporografalaili

opuštenogdvostrukogpucnja.Teroristbijelacpaojenakoljena.Zatimjepaonalice. Arapin je pao u stranu. Lica mu više nije bilo, zamijenila ga je velikaizlaznarana.Biojepogođenupotiljak.

Aizanjihdvojice,iznenadaotkrivenaijošnanogama,sGlockom19uruci,stajalajeniska,vitkaosoba.

KarenDelfuenso.

D

80.POGLAVLJE

elfuenso je uvezla BaleovCrownVic kroz tunel i parkirala ga u garaži.McQueen je već sjedio na suvozačkom sjedalu. Delfuenso je rekla da je

Reacher vidio nju kako vozi obližnjom cestom, s upaljenim dugim svjetlima.Isprvaježeljelabitisamomoralnapodrška,aondajeshvatiladabipozadinskosvjetlomoglobitikorisno.Zatojetriputišlaujednupaudrugustranu.Vidjelajebljeskove iz Reacherova oružja na krovu. Spustila je prozorsko staklo i čulapucnjeve.Kadjojjedugočekanjenakontogapostalonepodnošljivo,uspjelajeući.

»Hvalati«,rekaojeReacher.»Nemanačemu«,reklajeona.Izvadila jepriborzaprvupomoć izprtljažnikaautomobila.Bio jeFBI-ev.

Reklajedagaimajuusvakomslužbenomautomobilu.Tojestandardnapraksa.Službenapolitika.Očistilamujeogrebotinunaruciipovezalaje.Zatimsuušliuautomobil.Delfuensogajeokrenulaiprošlakrozvratauulaznitunel.Reacherjeopet izašao ipritisnuocrvenodugme.Unutarnjasusevratapočelazatvaratikako bi se vanjska mogla otvoriti. Pradavni sigurnosni sustav još je radio. Aondasuizašliiztunelanaslatkinoćnizrak,aautomobiljepočeoposkakivatipozemljanomputujerjezemljoradnikovunukprekopaostarivojniprilaz.Izašlisuna cestu i skrenuli desno pa opet desno i parkirali preko tri mjesta ispredtrgovineLacey’s,odaklesuikrenuli.

Reacherjujepitao:»Znašlikadbitrebalistićispecijalci?«»Došlojedokašnjenja«,reklajeona.»Stićićezatrisata.«»Možešlimeodvestidoautoceste?«»Kada?«»Sada.«»Zašto?«»ŽelimstićiuVirginiju.«»Glavešinećehtjetirazgovaratistobom.«»Nemamvremenazato.«

»Morajusaznatištoznaš.«»Neznamništa.«»Tojetvojslužbenistav?«»Uvijekjetako.«»Atvojneslužbenistav?«»Jednako.Neznamništa.«»Glupost«,rekaojeMcQueen.»Rekaomijedajesveshvatio.«»Nevjerujem«,odvratilajeDelfuenso.»Nijajošnisamshvatila.Nejošine

sve. Naravno, vidjela sam nuklearni otpad. Pretpostavljam da planiraju napadnegdje.Moždauskoro.MoždaucrpkamavodeuNebraski.«

»Nemoguće«, rekao je Reacher. »Te prikolice ne idu nikamo.Ni sada, niuskoro,niikada.Nisusepomaknuledvadesetgodina.Gumesuimistrunule,aiosovine su im vjerojatno posve zahrđale. Cijelom bi inženjerskom korpusutrebalajednagodinadaihizvukuiztunela.«

»Zašto su uopće ondje? To mjesto nije namijenjeno za odlaganje takvogotpada.«

»Morali su ga staviti nekamo, a nitko to ne želi u svome dvorištu.Vjerojatnojetobilosamoprivremeno,alinisuuspjelismislititrajnorješenje.Pasusamozaboravilinanjega.Dalekoodočiju,dalekoodpameti.«

»Ali zašto ga Wadiah želi ako ga nije moguće pomaknuti? Ako ga nijemogućepomaknuti,nijegamogućeniupotrijebiti.«

»Nisuganinamjeravaliupotrijebiti.Tojesamoukrasuizlogu,namijenjenpokazivanju.«

»Kakvompokazivanju?«»Nećurećivišeniriječi«,rekaojeReacher.»VašiizFBI-arećićedatone

smijem znati, reći će da sam prijetnja sigurnosti. Pokušat će me zadržati uonomemoteluuKansasuostatakživota.Atobimeizludilo.Atobipakizazvaloproblemzasve.«

»Ondamireciprivatno«,reklajeDelfuenso.»Strogoizmeđunas.«Reachernijerekaoništa.»Duguješmi«,reklajeDelfuenso.»Akotikažem,odvestćešmedoautoceste?«»Dogovoreno.«

»Riječjeozakonunenamjernihposljedica«,rekaojeReacher.»Nakojinačin?«»Tojebanka«,rekaojeReacher.

»Wadiahjebankarskaorganizacija«,nastavioje.»SADjepriličnodobrosuzbioterorističkobankarstvodiljemsvijeta.Teroristinemoguprenositinovacnitigačuvati.Stogasumoraliizmislitialternativu,paralelnisustav.Nekisupoduzetniciuočilipriliku.NekiodnjihbilisuAmerikanci,anekiSirijci.Wadiahjearapskariječ za čuvanje na sigurnom, ali također označava vrstu bankovnog računa uislamskimzemljama.Uplatišnovacnanjega,aonitigačuvajunasigurnom.«

»Uonojzgradiimanovca?«pitalajeDelfuenso.»Gdje?«»Niujednojbancinemanovca.Niutvojojniumojoj.Nemaga,zapravo,

osimnekolikodolaraublagajni.Većinanovcazapravojeteorijska.Nalazisenaračunalima, a jamče ga povjerenje i samopouzdanje. Ponekad imaju zlato upodrumskom trezoru kako bi se doimali ozbiljno, kako bi sličili velikimrezervamakapitala,poputsaveznihuNewYorkuilionihuFortKnoxu.«

»Nuklearni otpad?« pitala je Delfuenso. »To je njihova rezerva? NjihovainačicazlatauFortKnoxu?Toželišreći?«

»Upravotako«,rekaojeReacher.»Ondjejeijamčizanjihovuvalutu.Kojusu izmislili.Ne rade s dolarima, ili funtama, ili eurima, ili jenom.Sjećaš li serazgovora na internetu?Razgovarali su o litrama. Tako nazivaju svoju valutu.Kupujuiprodajuulitrama.Ovabombastojipetstotinalitara,onabombastojidvije tisuće litara. Wadiah bilježi takve poslove. Primaju uplate, obrađujuplaćanja,prebacujunovacsjednogračunanadrugi,zarađujuodnaknada,kaoibilo koja druga banka. Samo što ne rabe računala jer u računala možemoprovaliti.Sveradenapapiru.ZatomiMcQueennijedopustiodasvezapalim.Jervamtrebajuimenaiadrese.Tisupapiripoputenciklopedijeterorista.«

DelfuensojepogledalaMcQueena.»Imalipravo?«pitalaje.»Ima«,rekaojeMcQueen.»Osimjednesitnice.«»Atoje?«»Spremnicisuprazni.Posvesubezopasni.Nikadanisuupotrijebljeni.Vojni

višak,zatosuondje.Višakopremeuzgradikojajevišak.«»Wadiahznadasuprazni?«»Naravnodaznaju«,rekaojeMcQueen.»Notonikadanisupriznalisvojim

klijentima.«

Delfuensosenakratkonasmiješila.»Ostvario mi se san«, rekla je. »Ustrijelila sam dvojicu pokvarenih

bankara.«

Delfuensojeopetpokrenulamotoripolakopovezlaautomobilnajug.Reacherseraširionastražnjemsjedalu,aDelfuensoiMcQueenrazgovaralisusprijeda,profesionalno, jedanagentsdrugim,procjenjujućioperacijuinjezinerezultate.Prošlisusvepojedinosti,izunutarnjeiizvanjskeperspektive.IspričalamujeoSorenson.Složilisusedajenjezinasudbinabilajedinigubitakuoperaciji.Osimtoga, ishod je bio više nego zadovoljavajući. Čak spektakularan, za najvišuocjenu.Otkrilisuneprocjenjiveinformacijeiuništilisložensustav.McQueenjojje rekao da je jedino što nisu saznali bio identitet glavnog šefa jer to nije bioPeterKingkakosumislili.Delfuensojedalažmigavacizaustavilaautomobiluzrubceste,usredničega.

Reklaje:»IzQuanticasumijavilinekenovosti,kadsamimjavljalazabazuWhiteman. Opet su razgovarali s Ministarstvom vanjskih poslova, ali ne snjihovimodjelomzaodnosesjavnošću.Mislimdajeovopravainformacija.«

»Štosurekli?«»Danemajučovjekapo imenuLesterL.Lester,ml.Nikadaganisu imali.

Nikadanisuničulizanjega.«»ACIA?«»Također.Nikadanisu čuli zanjega.Ami imvjerujemo jer stavili su sve

karte na stol.Ovise o nama i o našoj dobroj volji da šutimooubijenomekodcrpkezavodu.«

»Tkojeonbio?«»Radio jeuPakistanu i posvudanaBliskom istoku.Ali strani agenti nisu

radilizanjega,onjeradiozanjih.Prešaojenanjihovustranu.OnjebiokrticaWadijeuLangleyju.«

Delfuensojepokrenulaautomobilsrubacesteinastavilanajug.»Zaštonasjenapao?«pitaojeMcQueen.»Napaojebaštebe.Znaojetvojeime.OsiguranjeuKansasCityjuslaboje,

a CIA prati što radimo. Znali su da imamo čovjeka u Wadiji, pa je WadijinčovjekuCIA-itodojavio.Glavnišefrekaomujedateseriješi.Namamilisutenazabačenulokacijunasastanakbezrazloga.Vrlojednostavno.«

»Bio si dobar«, rekao je Reacher sa stražnjeg sjedala. »Brzo si reagirao.

Većinabisekladilanatvogprotivnika.«»Hvala«,rekaojeMcQueen.»Posjekotinanačelubilajepomaloretro.«»Takojeispalo,tojesve.Saviosammurukuizgrabionožkojijezavršio

priličnovisoko,pasampomislio,zaštone?Zadobrastaravremena.«

SišlisusCeste65namjestugdjejeskretalanaistokinastavilimalomseoskomcestom kako bi prečacem došli do autoceste. Prošli su pokraj bojišta izGrađanskog ratagdje suAmerikanci topovimagađaliAmerikancedugihdevetsati. McQueen se okrenuo u sjedalu, pogledao Reachera i rekao: »Još samojedno.«

»Što?«pitaojeReacher.»RecimikakomožešgovoritijednuminutuneupotrijebivšislovoA.«»Tisispavao«,reklajeDelfuenso.»Nisamspavaosedammjeseci«,odvratiojeMcQueen.Reacher je rekao: »Jednostavno je. Samo počni brojati. Kad brojiš na

engleskom,netrebatislovoAsvedostotinuijedan.Možešbrojatipriličnobrzoinećešdoćiniblizudevedesetidevetzajednuminutu.«

Delfuenso je usporila i zaustavila uz iskrzani rub ceste obrastao travom.Nitkonijeprogovarao.UFBI-ususigurnoimaliprikladnešalezatakveprigode.U vojsci itekako jesu. Ali interne šale upravo su takve, interne. Pa su ostalisjeditiutišininekolikotrenutaka.AondajeReacherizašaoiotišao,neosvrćućise. Prošao je pokraj prvog ulaza na autocestu koji je vodio na zapad premaIndependenceuiKansasCityjutenastavioprekonadvožnjakadoulazausmjeruistoka. Stavio je jednu nogu na asfalt, a drugu pokraj ceste, podigao palac,nasmiješioseipokušaoizgledatiprijateljski.