latinski jezik
DESCRIPTION
Jezik i pismoTRANSCRIPT
LATINSKI JEZIK I PISMO
Osnove latinskoga 1
Introductio
LATINSKI JEZIK
Latinski – italski jezik
latinski pripada skupini italskih jezika, kojima su govorili Italici
italski su jezici grana indoeuropske porodice jezika
indoeuropski su jezici nekoć sačinjavali jedinstveni praindoeuropski jezik, koji se s vremenom podijelio na različite jezike
Latinski – italski jezik
jedan od tih jezika bio je i praitalski, koji se poslije i sam razdijelio na nove jezike
Italici su najvjerojatnije krajem 2. tisućljeća pr. Kr. doseljavanjem napučili veći dio Apeninskoga poluotoka
Latinski – italski jezik
uz latinski, od italskih je jezika najbolje poznat umbrijski, koji s oskičkim tvori oskičko-umbrijsku skupinu italskih jezika, dok je latinskom najbliži bio faliskički, s kojim sačinjava latinsko-faliskičku skupinu
Latinski – italski jezik
svi su italski jezici, osim latinskoga, izumrli do razdoblja ranoga Carstva
ostali, također izumrli, italski jezici: volšćanski, sabinski, pelignjanski, marski, marucinski, ekvijanski itd.
Latinski – italski jezik
Latinski – jezik pobjednika
na prostoru današnje Italije govorili su se usporedo s latinskim i neki jezici koji pripadaju indoeuropskoj porodici, ali ne italskoj skupini:
o lepontski i galski (keltska grana)o sikulski i južnopicenski o grčki jezik (u brojnim grčkim kolonijama na
jugu poluotoka i na Siciliji – tzv. Magna Graecia)
Latinski – jezik pobjednika
za neke jezike nije utvrđeno kojoj skupini indoeuropskih jezika pripadaju, npr. za venetski i ligurski
bilo je i jezika koji ne pripadaju indoeuropskoj porodici jezika, npr. retski, sjevernopicenski i etruščanski jezik
Latinski – jezik pobjednika
Latinski – jezik pobjednika
u početku se latinski jezik (lingua Latina) govorio u Rimu i maloj pokrajini Laciju (Latium)
širenjem vlasti Rimljana na susjedne narode latinski je potiskivao uporabu drugih jezika i preuzimao dominaciju kao jezik vlasti
Latinski – jezik pobjednika
tako se latinski (nazivali su ga i rimskim – lingua Romana) širenjem rimske vlasti rasprostro na veći dio Europe i na obalni pojas Sjeverne Afrike
Latinski – jezik pobjednika
Najstariji spomenici lat. jezika
Duenosov natpis, urezan na posudi za piće, iz 7. ili 6. st. pr. Kr.
Najstariji spomenici lat. jezika Natpis s Foruma ili
Lapis niger (crni kamen), iskopan 1899. na rimskom Forumu, nastao sredinom 6. st. pr. Kr. Taj natpis, pisan bustrofedonom (jedan redak slijeva nadesno, a drugi zdesna nalijevo) samo je djelomično čitljiv
Razvoj latinskoga jezika
3. st. pr. Kr. – počinje prava rimska književnost, pisana latinskim jezikom, s prvim autorima Livijem Andronikom i Gnejom Nevijem
1. st. pr. Kr. – latinski jezik dostiže vrhunac izraza i uglađenosti i u prozi i u pjesništvu (zlatno doba: Ciceron, Cezar, Vergilije, Horacije itd.)
Razvoj latinskoga jezika
1. – 5. st. – jezik kojim se služe pisci i znanstvenici sve se više udaljava od jezika kojim se služi obični puk, pa i sami pisci u svakodnevnom ophođenju na ulici ili u kući
javlja se jaz između književnoga izraza i govornoga jezika (sermo cotidianus)
Razvoj latinskoga jezika
govorni se jezik se malo-pomalo raslojava prema obrazovanosti onih koji ga svakodnevno rabe, kao i prema pokrajinama i prema miješanju s jezikom podjarmljenih naroda ili pak naroda koji će kasnije napučiti te pokrajine kao čuvari granica Rimskoga Carstva ili kao njegovi rušitelji
Razvoj latinskoga jezika
5. – 15. st. – iz latinskoga se razvijaju romanski jezici (francuski, katalonski, portugalski, retoromanski, rumunjski, španjolski, talijanski i drugi, koji su nestali iz svakodnevne upotrebe)
razvojem romanskih jezika latinski ne nestaje, nego se i dalje rabi u crkvenim obredima i institucijama, na dvorovima i u krilu znanosti
Razvoj latinskoga jezika
15. – 16. st. – latinski ponovno oživljava na usnama pjesnika i govornika te u spisima znanstvenika tijekom humanizma i renesanse
u tom je razdoblju kod nekih europskih naroda latinski bio plodonosniji od stvaralaštva na njihovim narodnim jezicima
Razvoj latinskoga jezika
tada se latinski obogaćuje novim riječima, ali mu je struktura okamenjena u obliku u kakvu je bila za vrijeme klasične latinštine, uz neke promjene u gramatici zbog miješanja s narodnim jezicima
Razvoj latinskoga jezika
16. – 21. st. – danas romanskim jezicima govori oko 400 milijuna ljudi
budući da latinski pripada skupini italskih jezika, možemo reći da njegovi jezici-kćeri čine tu drevnu skupinu i danas živom
Razvoj latinskoga jezika
kao službeni jezik latinski se rabi u Katoličkoj crkvi i državi Vatikanu
širom svijeta postoje institucije i udruženja koja se bave proučavanjem latinskoga jezika i svih razdoblja književnosti pisane na njemu
i danas ima književnika koji pišu na latinskom te njegovatelja latinskoga kao govorenoga jezika
Latinski jezik i Hrvati
Hrvati su, došavši u 7. stoljeću na područje rimske provincije Ilirika, zatekli vrlo razvijenu i bogatu civilizaciju, koja se služila latinskim jezikom
zavladavši tim područjem, prihvatili su od starosjedilaca mnoge kulturne vrijednosti, a u stanovitu smislu i jezik
Latinski jezik i Hrvati
uključivši se u europski civilizacijski krug, Hrvati su primili dominantni latinski jezik i rabili ga:
o u liturgiji i crkvenoj dokumentaciji (do 2. polovice 20. stoljeća, a dijelom i danas)
o u diplomaciji (do 1848. latinski je bio službeni jezik Hrvatskoga sabora i diplomacije)
Latinski jezik i Hrvati
o u obrazovanju (do kraja 19. st. latinski je zauzimao najviše mjesta u školskoj satnici, a u većini srednjih škola i na studijima filozofije i teologije nastava se održavala isključivo na latinskom. U 20. st. to se dijelom održalo na studiju teologije)
o u književnosti i znanosti (od srednjega vijeka do danas Hrvati imaju konstantnu produkciju latinskih djela u svim književnim žanrovima i brojnim znanstvenim disciplinama)
Latinski jezik i Hrvati
Hrvatima je tijekom stoljeća latinski bio moćan štit u obrani od dominacije jezika vlasti (njemačke, ugarske, mletačke) jer ga kao opću nadnacionalnu baštinu nije mogao svojatati nijedan narod
Latinski jezik i Hrvati
iz tih je razloga hrvatski narod jedan od onih u čijoj je kulturi latinski jezik ostavio vrlo snažan trag
bez dobra poznavanja latinskoga jezika i uloge koju je kroz povijest odigrao nije moguće valjano proučavati ni hrvatsku kulturu, povijest i sadašnjost
LATINSKO PISMO
Pisma koja su prethodila alfabetu
pismo kojim su se služili stari Rimljani i narodi koji su od njih prihvatili kršćanstvo, kao i sva pisma koja su se iz njega razvila (među njima i hrvatsko pismo), naziva se latinicom
to je pismo danas najraširenije pismo na svijetu, ponajviše zahvaljujući utjecaju rimske civilizacije i latinskoga jezika
Pisma koja su prethodila alfabetu
latinica ima začetke u sumerskom piktografskom pismu, koje je nastalo polovicom 4. tisućljeća pr. Kr. u južnoj Mezopotamiji
iz piktografskih se znakova razvilo ideografsko ili pojmovno pismo, a iz njega klinasto pismo
Pisma koja su prethodila alfabetu
piktogram je zapravo slika jednoga ili više predmeta ili događaja, ali ne odražava zvuk riječi
ideogram nije bio kao piktogram samo slika predmeta, nego njegova ideja ili pojam, ili čak simbol; tu se slika počela odjeljivati od predmeta i predočavati sasvim apstraktne pojmove
Pisma koja su prethodila alfabetu
iz ideografskoga se pisma razvija silabičko ili slogovno pismo
u takvu se sustavu ista glasovna skupina uvijek izražava istim znakom u svim riječima koje tu skupinu imaju
broj znakova za slogove postupno se smanjivao, sve dok pojedini znakovi nisu počeli označavati foneme, čime je nastalo fonemsko – alfabetsko pismo
Alfabetsko pismo
prvo je široko rasprostranjeno alfabetsko pismo bilo feničko, koje se možda razvilo prije 13. st. pr. Kr. iz sumerskoga, a označavalo je samo suglasnike
nije sigurno odakle su Feničani primili alfabet, ali danas se smatra da se on razvio iz egipatskih hijeroglifa
Alfabetsko pismo
jednostavnost toga sustava, koji je mogao zabilježiti sve riječi jezika rabeći samo 22 grafema, bila je uzrok njegova nagla širenja na istok i zapad
na zapadu između 10. i 8. st. pr. Kr. nastaje grčko pismo; sami su ga Grci nazivali Foin…keia gr£mmata – feničko pismo, a semitsko izvorište tih znakova sačuvalo se u nazivima grčkih grafema
Alfabetsko pismo
Alfabetsko pismo
Alfabetsko pismo
Grci su alfabetu dodali samoglasnike tako što su ih označili nekim feničkim grafemima za konsonante, čime su usavršili feničko pismo
za one foneme koje je imao grčki, a nije ih imao fenički jezik Grci su prema istom načelu u svoj alfabet unijeli grafeme f, c, y i w
Razvoj latinske abecede
u Italiju su alfabet tijekom 8. st. pr. Kr. donijeli Grci s Halkidike, koji su osnovali koloniju u Kumi (u blizini današnjega Napulja)
od njih su pismo preuzeli Etruščani, prilagodivši halkidički grčki alfabet svojim potrebama
Razvoj latinske abecede
od Etruščana i zapadnih Grka pismo su preuzeli Rimljani i prilagodili ga svojemu glasovnomu sustavu
krajem razdoblja Republike latinska abeceda ima 23 grafema
kako Etruščani nisu razlikovali zvučno G od bezvučnoga K, Rimljani su grčko gamma primili kao grafem K
Razvoj latinske abecede
grčko zeta iščezlo je u latinskom jer se u 4. st. pr. Kr. fonem [z] pretvorio u [r], a njegovo mjesto polovicom 3. st. pr. Kr. zauzima novi grafem G
u 1. st. pr. Kr. dodaju se grafemi Y i Z u riječima grčkoga podrijetla
grafem V rabio se za [v] i [u], a U se pojavljuje poslije
Razvoj latinske abecede
sporadično se pojavljuje i grafem J za glas [j], koji se inače bilježio kao I
glas koji danas ponekad zapisujemo kao V Rimljani su zapravo izgovarali kao dvousneni polusamoglasnik (kao u engleskoj riječi wife)
Razvoj latinske abecede
Rimljani nisu oduvijek pisali slijeva nadesno jer ni narodi od kojih su prihvatili pismo nisu pisali na taj način
svi su Semiti isprva pisali zdesna nalijevo; Feničani uvode novu praksu:
o prvi redak pišu zdesna nalijevo; kad dođu na kraj, okreću predmet na kojem pišu i nastavljaju s pisanjem u istom smjeru, i tako do kraja pisanja
Razvoj latinske abecede
takav se način pisanja zove bustrofedon (grč. boàj govedo i stršfw okrećem)
kao što su se pri oranju okretali volovi kad bi došli na kraj brazde, tako je pisar okretao ruku, tj. tekst je ispisan na isti način kao što je njiva uzorana
Razvoj latinske abecede
Grci su neko vrijeme pisali bustrofedonom, ali su pritom prilagođavali izgled znaka, za razliku od Feničana, koji su sve znakove u svim položajima upisivali na isti način
kad se to okretanje zaustavilo, znaci su poprimili nove izglede: npr. alef je izokrenut (rogovi ne stoje na glavi bika , nego glava bika iznad rogova: A)
Razvoj latinske abecede
Grci su od Feničana preuzeli novoustaljeni izgled grafema
i na najstarijim rimskim odnosno latiničnim natpisima nalazimo bustrofedon
s vremenom se ustalilo pisanje slijeva nadesno kakvo danas poznajemo
Razvoj latinske abecede