Bro.~ 11. i 12. )7.

las Glasilo 11 Saveza dalmatinskih učitelja((

171asnik i Jzda11alelj "Savez dalmatinskih učitelja".

Hrvatska tiskara Dr. Krstelj clrug Uredn ik · Dinko Sirovic:a. u Šibeniku.

Izlazi na 15. svakoga mjeseca. Zapada 4 K na godinu. Učiteljski pripravntct 1 pripravnice dobivaju ga na pol cijene. Pretplata se šalje D. DOMIĆU, učitelju i blagajniku "Saveza dalmatinskih učitelja"

u Sptjetu, a članci i dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju.

Veliki učiteljski zbor u Beču. Putujuć s našeg primorja do bijeloga Beča, razne

su nam se misli vrzle po pameti. Uvjereni smo bili, da su naši zahtjevi pravedni, zakoniti i opravdani. Ali,

neodlučnost i dvoumica, koja nastane kod ljudi, kada se potucaju u nevo lj i tamo i amo, ispovijedam o, da je i nas ponešto bila obvladala. Nego, naša slutnja srećom brzo se izmijenila. Što smo većma odmicali s našeg

kraja, a primicali se Beču , susretali smo na putu pri­jatelje i kolege, koji će s nama zajedno na zbor, da

zakonitim putem traže svoja prava. Kad smo se u jutro dne 2. pr. mj. izbrojili i upo­

znali, onda se potpuno osoko lismo. Bilo nas je što učitelj a i učiteljica iz sviju krajeva austrijske carevine

do 800, koji smo zastupali 350 učitelj. Društava i Saveza. Naša j e snaga tim bila još izrazitija, kad se u oči, da je u ovim društvima i Savezima ujedinjeno

50.000 učiteljskih sila. Svi smo tom prilikom bili jedne misli. Možemo

kazati još i ovo: nikada austrijsko u čiteljs tv o nije bilo onako jednodušno i složno, kao što je bilo onog jutra dne 2. pr. mj. Bez velike reklame, bez senzacija, ali sa rijetkim oduševljenjem izvršismo jednu sjajnu mani­festaciju učiteljske solidarnosti bez razlike. Učiteljstva

je pokazalo kako lijepo umije da shvati svoju dužnost. Pokazalo je još i to, kako svojim ponosnim rado m umije da za sebe predobije narodne predstavnike, kao

prijatelje prosvjete i napretka. To se je posvjedočila

onim lijepim brojem od 33 poslanika na Car. vijeću u Beču, koji pozvani pristupiše ovom našem zboru.

Velika dvorana krasne zgrade bečkih učitelja

"Lehrerhaus" bila je krcata prisustvom učitelja i po­slanika. Skupštinu je otvorio nadučitelj Kessler, pred­

sjednik "Saveza njemačkih učitelja". Iza kako je po­zdravio skupštinu i goste, prihvaćen je jednodušno predlog, da se brzojavno pozdravi Njeg. Veličanstvo ,

žeteć mu što skorije potpuno oporavljenje. Potom su birane časti u predsjedništvu, gdje se je pazilo, da se

nepovrijcdi ničija narodna osjetlji vost Biralo se lako,

da je svaka narodnost bila zastupana po jednome

predstavniku.

Dnevni red bio je isključivo odregjen pobolfanju

materijalnog stanja čitavog au tr. učiteljstva.

Prvi je govorio kao opći izvjestitelj učitelj Je en, urednik lista "Deut eho terreichische Lehrerzeitung-a" .

jegove su riječi u više navrataka bile popraćene

općim odob ravanjem. a kraju predložio je delegatima, da se §. 55. državnoga ško lskoga zakona ra tn

sa ovim umetkom: Najmanje beriva u6teljski/7 plata treba da bude izjednačeno a berivom e. k. državnih činovnika Xl.. X., IX., i VII!. reda. Godine službe odregjuju redove, a mirovina ima se takorr;er odmjeriti prama redu i godinama službe.

ku pština je jednoglasno usvojila ovaj zahtjev, te predložila lijed eću resoluciju: Austrijsko učiteljstva

s pouz dano ~ću očekuje, da se pokrajinske financije urede državnom pomoću na način , da pok/ajine uz­mognu prema o-ornjem zaključku z adovoljiti svojoj duž­nosti prema školi i učiteljstva.

Prama ovako ja nim zaključcima suvišno je s naše strane dalje obrazloženje. Država će olakotiti teret p krajinam a, te će ovima u č it e ljska povišica u berivu biti neznatna. Teret će biti zajednički , ali tako, da će oskudne pokrajine lako podnijeti porez, jer će

platiti oni, koji mogu i koji više imaju .

Nakon govora predstavn ika učiteljstva, koji su

svi bili u suglasju sa rezolucijom i j essenov im pred­logom, pitali su da govore nar. zastupnici. Svi su sa svoga gled išta osvrnu li se na navu skupštinu, prizna­

vajuć joj važnost kako po umjesnom razlaganju, tako

i po broju prisutnih učitelja. Od osam raznih govor­nika, svaki je u ime svoje stranke obećao, da će po­

duprijeti i glasovati za predlog, kada se bude pre­tresao u parlamentu.

•

74

s~!deć po ovom našem prvom sastanku, mi mo­žemo da se nadamo uspjehu. Zaista, od zastupn ika kršć. socijal. stranke, niko nije pristupio zboru, te bi sc prema broju zastupnika, kojim ova stranka raspo­laže, moglo polju ljati u nama povjerenje za uspjeh. Ali, mi ne vjerujemo, da će jedna stranka prama uči­teljstvu biti tako tjesnogrudna, da će ~nu zanijekati ono, što mu je najpreče. Svakako i osta li zastupnici, kad bi bili složni, nadmašili bi broj onih, koji su iz stra­načkih razloga protiv učiteljstva.

Uza svu dobru nakanu nar. poslan ika, ne bismo imali pouzdanja, kad bi financija lne stanje naše države

bi lo slabo. Ne bi bilo izvora, da se pokrij u izdaci. Ali, kako danas stoje stvari, mora se priznati, da je stanje financija u Austri j i bolje rzo što je ikada bilo. To se shvaća i po tome, što je cijena državnih papira veoma poskoči l a, a to upravo, jer su financije vrlo povoljne. A kako i ne će, kad je ovogodišnji državni proračun sa onim prošle godine pokazao ništa manje nego 146 milijuna kruna suviška l Ovakova čisto

nevjerojatna svota suviška pokazuje, kako se može uč i te ljstvu pomoći i bez veli kih tereta po državljane.

S toga se j oš većom nadom pouzdavamo u do-bar uspjeh. Odaslanici iz Dalmacije.

G:ra:fologi j a . (Tomo Kosović)

b) Svešcići. lzmegju pomoćnih sredstava za pouku, na porabu u čen i ka, spadaju, ka o znamenit dio, učila i sveščići za pisanje.

Kao što je čitanka u ško li sred išnja točka, iz koje izviru, na kojoj se hrane i krepljuju učiteljska

poučavanja iz jezika, iz moraln og i društvenog uzgoja, tako su i sveščići za pismene radnje u školi, stjecišta, oko kojih svaka nauka u petom formalnom stupnju nagje podesnu uporabu. Po čitanci i po učiteljevoj

riječi dijete dobije intonaciju, ali izvagjanje jezikoslovne, stvarne, računstvene i grafične mel odije sprovagja tek u svešč i ćima za to odregjenim.

U pismenim se radnjama pruža nastavniku najbolja zgoda da oživi i nadopuni u čeniku pojmove. Dijete na njima nema samo pisati, već razmišljati i ćutjeti. Po ova­kovim se radnjama sudi vještina nastavnika i učenika. l zbilja, grafologijom, u najelem entarnijem obliku, služimo se, da rasudimo marlj liv0st, pomnju i uredn ost učenika ,

pa ćak i njegovo znanje. Oštrenje razuma, priučavanje djeteta na samora­

dinost, ustrajn ost, ustrpljivost, najbolje se može vjež­bati na tihim pismenim radnjama.

Velika je s toga znamenitost ovakove djelatnosti škol e.

Obazirući se na samu nutrnjost predmeta, vigjamo da dijete sredstvom raznijeh poteza, što povjerava sveščićima, izražava i objelodanjiva vlastite spoznaje ili one, što je prisvoji le malo prvo iz učiteljevog pou­čavanja. Nu poznato nam je koliko je teško djetetu u dobi pučke škole, izraziti pismeno ono, što misli i zna? Ško li je onda prijeka potreba, da odstrani sve ono, što bi moglo smetati djetetu u tom njegovom pismenom govoru. Oda l ečit se ima sve, što bi imalo priječiti: lako, brzo, čisto i ukusno pismeno bilježenje m i sl i.

Izvanjski i vidljivi znakovi mogu bit zaustavljeni sasvim brzo od lošeg materijala, što smo učeniku pružili na porabu. Dijete će, kao i svaki drugi čovjek uspjeti , ako pri izvagjanju ima i zgodan alat. Kad

II.

radnja za rukom ne ide, tad posao dosadi, a od ovoga uprav je čuvat djecu.

Hrgjavo je orugje u školama loše učilo: pločica,

pisaljka, pero, olovka, crnilo i papir. Ovaj je posljed­nji složen u knjižice, što nazivljemo sveščićim.

Na sveščiće spadaju : zadaćnice, pisanke i crtanke (blockovi), te svakoga po više vrsti i veličina.

Učitelji u pokrajini nemaju izričitih propisa za porabu normalnih sveščića . Prvu preporuku, koju su nastavnici dobili u ovom pogledu, držim, da je ona u naputku naukovne osnove od 2/ 1. 1880. t. j. o mogućnosti, da se za krasop is rabe Greinerove ili Musi love pisanke. Onda, naredba 23/4. 1893. br. 1335, glede odobrenja risanaka Milana Rogulje. Kroz ovo razdoblje upotrebljavale su se još negdje Frangešove pisanke, drugdje i najviše Roguljeve, koje se rabe i danas. Novije pisanke Šiller-Popovićeve bile su pri­znate u Hrvatskoj kao najbolje, do nazad godinu dana, kad je iznova bilo onamo uvedeno koso pismo i izdane nove pisanke Vladinom nakladom. Zadaćnice

se u Dalmaciji rabe raznog obiika, svakog opsega, precrta i papira. l crtanke su takove bez auktora, a raznijeh sustava. Svaki pa.k pojedini kotar u pokrajini upotrebljava onakove sveščiće, kakove mu pruži naj­bliža papirnica.

Dosadašnji svešč i ći imaju većim dijelom najgoru vrst hartije, radi čega teška još ruka djeteta zavuče

u nj pero, a crnilo školsko, koje nije najbolje vrsti, probije sasvim lako takovu neoklijanu hartiju.

Ob lik sveščića, a osobito zadaćn i ce, ne odgovara opsegu običnih zadaća, što je moguće djetetu izraditi, kroz opredijeljeno vrijeme, zajedno sa prostorom za ispravke. Današnji su sveščići nacrtani bez ikakve sustepenosti. Obvoj za zaštitu toliko je slab, da se lako zakovrči, a takove je šare, da je učitelj prisiljen, radi čistoće, omotati ga drugim papirom, na njegovu dangubu, .a na veći dječiji trošak. Za vježbe u račun­stvu prolazimo još gore, osobito za one II. odsjeka.

- - ------

Obzirom na sveske za crtanje, napredna je mc­toda već osudila : stigmografične listove, oblik i način

priprave današnjih s v ešč i ća. Ne vrijede više crtanke sa precrtanom risarijom, kao ni t one, koje imaju na­značene , ma i same glavne tačke onoga, to učenik

ima da nacrta. Po načinu kako su danas i'Vezane, dij ete je prisiljeno podviti već nacrtam1 stranicu, koja se neprestanim trenjem na klupi, i ne uvijek čistoj,

pretvori u gotovu mrlju . Stranica ovi h svešč i ća ne stoji posve n epomičn o i rastegnuto dok u čen ik na nj j crta, a ovo je ipak jedan od glavnih uvjeta za dobar ispadak. Crtanjem pak s j ed ne i s druge strane lista dogodi se, da pri okretu lista jedan nacrt priljubi na drugi, pa iz ovoga opet malo čistoće. Sama nova hamburško-amerikanska metoda crtanja ne može se sprovagjati s uspjehom, ne budu li zgotovlj cni oso biti sveščići za pokuse, pošto uprav na ovima nova metoda može nastavit i vas drugi rad, jer na osnovu pokusa dj ečijeg učitelj ima izvesti poučavanje. Za ovakove bi se pokuse imalo pripraviti zgodne sveščiće, posve nove vrsti, pod im enom ~ precrtanka. Dok bi jedan učenik n. pr. risao prostim laktom po crnoj ploči, drugi bi ispravljao na precrtanci.

Da se svim navedenim nedostatcima u svešči­ćima za na ve škole doskoči , razmi vljao sam već

odavna, dok sam na se lu služio . Skupio am cijelu sbirku sveščića, a ovdj e sam mogao razgledati sve druge vrsti, što se stavljaju na raspoloženj e pučkih

Škola. Spoznao sam se j o i s onima, što se upotreb­ljavaju kod naše braće u Hrvatskoj i u Bosn i, u Trstu i u lstriji , pa i sa crtankama što sam dobio iz Nje­mačk e. Pregledao sam i pisaći materijal iz štaj erskog Graca i iz Gornj e Austrije, ali bi bilo dugo, kad bih hotio 0 svakome nešto kazati.

Kako je već bilo napomenuto, zbog manjkavosti osobitih odredaba, učiteljstva se spušta kod naručiva­

nja na onakove sveščiće, što razne knjižarnice im aju, a ove sjegurno nit neznaju kojega bi se auktora pri­hvatile, jer takovih za sveščiće do sada u zemlji nema. Takogjer cijenim da niti §. 72 Ministarske naredbe due 25j3. 1873. br. 1418, koji h oće, da učevuo sred­stvo za svaki razred i odsjek bude prop i ano od kotarskog zbora učitelj a, nije bio prim lj en, pa i za to nas trgovci opskrbljivaju sa svakojakim sveščićima,

vrsti papira, opremom i cijenama. Ali se je sve ovo izro­dilo u česte tužbe do Visokog ć. k. Ministarstva, koje je pak 1904. izdalo naredbu o temeljn im propisima u pogledu vanjske opreme sveščića za sve pokrajine. Visoko j e ć . k. pok. škol. Vijeće god. 1905. otvori lo natječajnu objavu, a o. je g. izdal o provedbenu nared­pu za izvršenje spomenute odluke ć. k. Ministarstva za bogošt. i nastavu, odregjujuć da se novi sveščići

imaju obavezana uvesti u sve o pće pučke i gragjanske škole u zemlji na početku školske godine 1909-10.

Pothvat o individualnim učilima, t. j. o onima što učenici rabe kad uče i što ih općenito zovemo učevna sredstva, na razlikovanje od poučn ih sredstava

75

(sp rava, sl ika i uzoraka), oci v like je znamenitosti za kolski napredak.

Učila što će odgovarati pedagoško-didaktičnim i zdravstvenim zahtjevima, pa i ekonomskim prilikama djece, bit će jedn a od najkorisnijih stečevina za na­predak pokrajinske naše nastave. Dobar će pisaći pri­bor olakotiti po ao pisanja u našim školama, a umjesna će metoda istil1 stalno dovesti na ve učenike do dvo­

stru kog uspjeha. Na potvrdu istaknutoga, clonašam čitaocu jedan

konkretni primjer susredišne metode, vto nalazim naj­zgodnijom za na e pri like, a to je, ciklička rasporedba gradiva za pisanje. astavnik, koji je rabio pisanke već navedenih auktora lako je mogao opaziti, da su ve bile sastavljene za škole, gdje u u razredu djeca

samo jednog na tavnog stepena, a nipošto za one u kojima ima 2 ili 3 g d. tečaja, dotično po 2 i više od jeka zajedno u istom razredu. S ove mane sustava nije moguće ukupno poučavati krasopis i provesti va genetički red malih i velikih lova. Kad se ima pouča­vati za jedn o u krasopisu n. p. ll. i Ill. god . teč. uzim­ljemo obično za ll. tečaj sadašnju pi anku br. 1, a za Ill tečaj br. 3. U ovom s lu čaju djeci ll tečaja va lja pisati mala slova: i, u t ... s riječima, a ont. j Ill. te čaja, rečenice s velikim početnim slovima. l to e dogagja, pa još i gore pri kojem drugom grupiranju. Pišemo li isti broj pisanke za oba tečaj a, ne izvedem o

potrebnu gragju i ne slijedimo postepeni razvitak razmjera u crtovlju. Ovakova nesuglasnost gragje do­vede učite lj a do nemogućnosti da skupno poučava,

a pisanje bez tumačenja slabo napreduje, jer prolazi u zgo ljni mekan i čni rad,- prepisuje se, ali se ne motri .

Ovu veliku manu pouke krasopi a može se jedin o odstraniti cikličkom rasp oredbom metodičkih jedinica i tada mogu bit u razredu grupirana djeca kojih mu drago godišnjih tečaja. jer, dok bi dijete JI. g. teč.

pisalo n. pr.: " ljubi tatu ", ono bi Ill. g. teč. pisalo po br. 3.: " ljubi tatu i tetu", i to u i to doba i mal­dane na istom retku stran ice. Po ovome izvao-jaju oba tečaja istu metodičku jedinicu ; na istom su gen tičkom stepenu, a razlika je samo u tome, što viši tečaj na­dodaje još jednu riječ i " to skraćuje veličinu slova.

Učitelju je sa ovom metodom dosta izvesti samo jedno tumačenje za sve razne tečaje što !u odsjeku ima. Isto bi bilo i za učenike Ill. odsjeka, osobito za 5. i 6. g. t. - vježba bi zanimala, jer se ne bi ponavljale uvijek jedinice. Ovim bi sustavom pouka krasopisa bila temeljita i skupna, pa bi se učitelj mogao skroz posvetiti za lijepo pismo, i našao sc u jednorazred­noj vkoli sa svih 6. god. tečaja zajedno u isto doba. A ov ih škola i razreda ima najviše u našoj pokrajin i ; s toga držim za stalno, da bi se ?ličnim pisankama (prvima u našoj didaktičnoj knji ževnosti) učinilo pouku pisanja zaj edni čkom, kao što i nastojimo koncentrirati učenje i u ostalim predmetima. Poznato nam j e kak o se cik li čko poredanje učevnog gradiva najbolje pre­poruča, pa o uspjehu ovakovih pisanaka ne možemo nimalo sumnjati . (Slijedi).

76

Roman jednoga učitelja. (ll romanzo d' un maestro)

(od Edmonda de Amicis-a.)

Piše: Stj. Marčić.

vr:etak o-odine bio je blizu. pa je morao, Lla pri­pravlja djecu za konačne i pite. iza kojih je slijedil o dijeljenje darova. v j po • to u najvećem redu i naj­povoljnijim u pjehom. Zatim je učit e lj Ratti pozdra­vio znan e i o dal ečio se od rnje ta . Uza va ra­zo čaranja 'to je po tiaao kroz ovu prvu ao dinu ško­lovanja. ipak e je nadao boljoj budućno ti. Ta uprav ada nalazio e u ono retno doba živ ta, kada čovjek

zna, da mora umrijeti, ali ne vjeruje; zna, ali ne vje­ruje, da je život u i tinu o-orak.

Dnwe je godine tužio u Piazzeni. kolu je za-po "eo čvr tom odlukom. da drži što je moauće

o· triju di ciplinu.

1 ačelnik i mje ni nadzornik dolazili mu često u 'ko lu, davali mu vakojakih avjeta, pregledavali a­tavke i nalazili poare"aka i ondje, actje ill nije bilo.

1 ovi kotarski nadzornik "to je do"ao u pohode, nije ni'ta učitelju odobravao, tako da se je imalo sve obnoviti ab irni fundamentis. Protivio e ero tematič­nom obliku poučavanja, jer da e tim načinom uzgajaju brbljavci, učitelj ima da samo poučava, a ne uzaaja itd.

ada lijedi lijepo poglavlje: n tristo giorno, adje se opi uje, kako je Ratti bio kod umiruće<Y učenika. o o·a te e godine Ratti morao oda l ečiti od onoaa mje ta.

Zadnji mje ec dana htio je da u ·koli ne bude onako troa, kako je običavao, ali u tada djeca po-tala a vim nemirna, a on e je uvjerio: che se si

puo pa are qualche volta, benche difficilment dalla dolcezza alla everi ta, e impo sibile di mutare que ta con quella, enza :netter l' inferno nella cuola.

Kad je vršio konačni i pit, oda l eč i o se ou mje ta. Putem je dozvao na pamet ve one zgode, " to je prošao kroz pn'e dvije godine učit ljevanja, pak e uvjerio: che in quella mod esta profe ione di maestro, in cui aja bi ognava fare !anti acrifici di amor proprio, enza compenso d' aaaiatezza o di aloria, mancava

anche la pace.

o o·a te je godine na·ao novo mje to u Altarani . Ovom je go din om bil o započelo obavezano pohaa-ja­nje, kojemu se roditelji prot ivili , a on j e imao vražjih neprilika. Poslije par mjeseci do ·ao mu u pohode neki novi kotarski nadzo rnik, koga De Amicis zove: l' ispettore ameno a u istinu je bio čudnih ideja, koji za nas nemaju nikakove pedago · ke vrijednosti.

Ratti se ubrzo up oznao s mje nom učiteljicom , koja je bila lijepa u licu i plemenitih ideja, pak mu je već ispočetka bila osob ito mila. Mjestni načelnik

htio je jo· otprij e, da s njom ljubaka. a kad ga je ona odbila, načelnik se uzvrpoljio; tu žio je više puta radi nem oralno ti, nij dopustio da ' koluj e i štošta

drugo, ali je kotar ka VIa t riješila stvar povoljno za učiteljicu.

Kroz ovo vrijeme puno jada i nevolje, učitelj je Ratti pobliže upoznao dobrotu i značaj vrijedne uči­teljice, pak e u nju vatreno 7aljubio, i jednoga joj dana izkazao ve ono, ' to je ćutio. Učiteljica na svoju žalost nije mogla, da mu ljubav odvraća, jer se nije namjeravala udati za života svog oca, koji je uvijek pobolijevao. Ovaj se je odgovor neugodno dojmio Rattieva rca, pak je počeo , da zapušta školu, u kojoj nije bil o već nikakva napretka. Sa učiteljicom nije vi ' e nikada govorio, a da utiša svoje nutrnje stanje, dao se je na piće i postao ubrzo pravi pijanac. jednom ga učiteljca vigje i reče tihim atasom: emojte piti. Ratti je od onoga časa bio odlučio da više ne pije, ali poslije malo dana krčma ga je opet k sebi pritegla. D oznala u i djeca za ovu njegovu manu, pak mu jednoga dana nacrtala na tabli staklenku i ča · u.

Ratti se naljuti o i udrio sina. mjesnog nadzornika, koji ga sutra dan u školi ljudski opsuje i tuži na stariju vlast, kamo je Ratti morao na opravdanje.

Prvi e je put prikazio na pola napit, pak je bio potjeran. Drugi je put došao i upoznao bivšeg učitelja pedagogike lv\eaari-a, koji molio i preklinjao. da se pu ti vina. On je to o bećao i održao riječ.

Vrati o se je u Altaranu i ostao još godinu dana, koju je pro'ao j o' bez osobitih neprilika. Nadzornik mu je pohodio školu i prep o ručio da najviše pazi na zdrav lje djece.

ovo mje to Camina bilo je osobito lijepo. On je o dlučio, da bude sa djecom blag i ljubežljiv, pak je sa uspjehom bio zadovoljan. Imao je dosta ne­prilika a načelnikom i njegovom ženom, koja ga je vakojako klevetala ali on nije mario, već ugledav se

u Pe ·talozzija, ljubio je i učio djecu s nekim osobitim zanosom znajući, da je najsvetija, najslavnija zadaća

za čovjeka, kad mu je dato, da uzgaja i plemeni du e. a svr'etku svibnja dodje mu u pohode kot.

nadzornik, koga De Amicis zove : l' is p ettore scientifico. On je za l1tjevao, da učitelj pomljivo proučava dječiju narav, pak kad opazi, da je dijete naklono za koju znanost ili vještinu, neka tu oso bito njeguje, a drugo nuzgredno uzgaja. U konferenciji što je poslije pohoda držao učiteljima o svačemu je govorio, a malo s što razu mj el o.

U ovome je mjestu još jednu godiu.u službovao. Općina je kolsku sobu upotrebila za druge svrhe, pa je učitelj morao školovati u kazalištu. Po nagovoru župnika metnuli u tu i propelo, ali nije bilo druge, već radi simetrije objesiti ga na zastor pozornice, gdje je bila naslikana ninfa na po naga. Prigodom dijeljenja darova držao je lij ep govor.

U kući gdje je Ratti privatno poučavao, žena nekog općinskog činovnika zaljubila se u nj i jednom mu se .ovila oko vrata, - ali je on odbio i oda l ečio sc od one kuće . Bio je rad ostan, da se je oslobodio na­pasti, ali se je i bojao osvete i nije se prevari o u svom očekivanju. Ubrzo je uvidio, da se nevto iza brda valja, a svemu bijaše kriv općinski činovnik

• njegova gospogja.

I djeca su se u školi sve to gore ponašala, za stalno od nekoga tako nagovorena.

Ratti odluči, da pronagje pravoga krivca, pak otigje u načelnika , da pita neka razjašnjenja. Načelnik je smušeno i nerazumno odO'ovarao, a onaj mu općin ­

ski činovnik reče, da prcveć miluje djecu, pa može razumjeti, što mu hoće s tim da kaže.

77

Videći ovol iku opačinu Ratti-u se smrkne pred očima, pa prisviri onome činovniku jaku zau šnicu . Radi ovog slučaja bilo je velikih nemira, svi su listovi javili dogagjaj, ali Ratti nije kažnj en od svoje vlasti, niti je onaj činovnik proti njemu udbcno postupao.

astajne je godine službovao u Bossolanu. Školu je zdušno vršio, a slobodne je časove upotrebio za nauk u svrllu, da položi ispit za gradske škole, da se na taj način oslobodi za uvijek malih mjesta i onih žalo nih prilika .

Prikazao je molbu. pak je bio primljen i sretno svršio ispit, što ga De Amici uprav umjetničkim

načinom opisuje. Preko praznika prisu tvovao je kotarskoj konfe­

renciji, gdje je pozdravio znance, pak se uputio u svoje novo mjesto.

-+-Teorijska i praktična pedagogija Gabrijela Cotnpaire.

(Preveo Rista Ognjanović) Piše S. Marčić.

Ne samo u francuskoj pedagoškoj književnosti, Citaoc s nekim osobitim interesom prati pivčeva već i u onoj drugih naroda lijepi glas uživa Compayre. razlaganja, koj i e izvjesno ne drži teorija samo poje-

On je svakako najznamenitiji francuzki pedagoški dinih pedagoških auktoriteta, već, kako sam kaže, pisac. Osim mnoštva rasprava i knjiga napisao je i odbacuje ono vto je suvišno, a odabira ono, vto je ova znamenita djela: Intelektualni i moralni razvitak najjasnije i najpraktičnije.

djeteta, što je naša Belovič prevela na 11rvatski jezik, Da učitelj valjano uzgaja potrebita mu je svakak o pak: Kritičnu povijest uzgojnih sustava u Francuskoj, poznavati teoriju uzgoja, koju zovemo pedagogijom . onda Lockove misli ob uzgoju, Povijest pedao-ogije i Nego on se više puta mora naći na čudu kod toliko Teoričnu i praktičnu pedagogiju, koju je preveo Rista različitil1 mnijenja u pedagoškoj teoriji, koja za sobom Ognjanović, učitelj francuskog jezika u skopljanskoj uči- vode razne načine u aplikaciji ovil1 pravila. Otkad teljskoj školi, a izdala ove godine štamparija Svetozara se ljudski rod p0čeo, ela se pobllže bavi s uzgojem i Nikolića u Beogradu uz prodajnu cijenu od 3 dinara. poukom mladeži, zaredali e filozofi i pedagozi, koji

Ova je knjiga već odavna prevedena na talijanski zastupaju razna mnijenja u sbvaćanju biv tva duše i jezik pod naslovom: Corso di pedagogia teorico pra- njezinih sposobnosti ili mara itd. tica po Valdarminiu. Pedagogija malo vrijedi, ako nije dedukcija psi -

Gosp. je Ognjanović uložio dosta truda i muke, hologije, po tom se je i pedagogija tekom vremena da svoje opsežno djelo sretno kraju privede. morala prilagoditi raznim teorijama, koje su davale

Kako sam u svom uvodu kaže, težak je posao svoja pravila u pogledu duševnih funkcija, njihove ovakav prevod, jer pisac mora da se vto više drži kauzaln osti, vrijednosti itd. U odnošaju prama ovim izvornika, a u našem jeziku nema dovoljno riječi za teorijama i uzgoj, koji je praksa pedagogije, mijenjao našu pedagošku terminologiju. Sasvim tim, držim, da je često svoj smjer, uzgajajući na razne načine duševne mu je prevod sretno uspio, pak će našem učiteljstvu, sposobnosti, posvetivši nekojima osobitu brigu, a a osobito srpskomu, biti od neprocijenive koristi. druge zapuvtajući kao uzaludne, dapače i štetne.

Kako se iz samoga naslova vidi, knjiga se dijeli Compayre nam u teoretičnom dijelu svoje knjige na dva dijela: na teorični i praktični. Prvi je dio sasvim razmatra razna mnijenja pedagoga u pogledu dušev-zanimiv, pak se u mnogočem razlikuje od nekojil1 suho- nog i tjelesnog uzgoja, pak nam lijepim načinom pri­parni11 knjiga ove vrsti. Sam Compayre u uvodu svoje kazuje nedostatke ili pretjeranosti jednog ili drugog knjige kaže, da su uopće knjige ove vrsti suboparne mnijenja i odabira srednji put, koji je najprikladniji. i pune dosadnih nabrajanja, u kojima vlada formalistični Da čitaocu bude jasnije, kako Compayre piše duh, gdje ima dosta nepotrebnil1 razdioba i porazdioba, o pojedinom predmetu. iznijeti ću u kratko samo ne-puno definiqja i pedagoške pompe. koje misli poglavlja: Uzgoj pamćenja.

Neke druge knjige ove vrsti, kao da hoće da u Nekoji su pedagozi ušli u skrajnost niječući sebi skupe svu psihologiju, etiku i filozofiju. Izmegju pamćenje, kad nema niti časa, kad ono nije u službi . ovih skrajnosti Compayre ide srednjim putem, tako da Pamćenje zaokružuje i prati sve duševne moći, ono mu je knjiga i prosta i zanimivljiva, kako sam želi. sve opskrbljuje.

7

Pa cal je rekao, da je pamćenje potrebito svim du~ vnim operaci jama, a neki drugi, da bi i srce izgu­bi lo čuv tvo kad ne bi bilo vi~e pamćenja. I ako je uzgoj pamćenja potrebi t, vakako ne će zauzeti u du · i ono mje to, 'to mora da imade ugjenje. Ako se je prije pretjeravalo učenjem na pamet, ne lijedi od toga, da valja umanjiti vrijedn ost pamćenja, jer je ono ko­ri no za prakticni život, i najdragocjenije pedagoško sred tvo. Ono je neposredni izvor većine naših sp o­znaja, a čuvarom vih njih.

Pamćenje j e u djeteta bijeli list vjetl o zrcalo; ono ve vidi, prima i u vaja.

Usprko mnijenja Kokla, da pamćenje, u !ijed \'elikog Yježbanja u praktičnom živo tu ne može ići na manje, valja aa vježbati, jer u istinu može da oslabi. Bilo pamćenje asvim o rgani čni proces ili duševna moć, ono se može uzgajati ili zapu"tati. jacoto t opet pretjeruje. kad veli, da pamćenje može ve, i da je kod ve dje e jednako, jer se o protivn om može vak uvjeriti a Bain nam isto potvrgjuje. Govoreći o

oblicima i uzao ju pa m· enja kaže, da ono ne smije da bude na tetu sugjenja, je se inač uzgajaju pedanti, koji rade samo ono, "to u naučili, a ne mi le svojom glavom.

Obično se izmienjuje pamćenje i pameti anje kojemu se pencer protivi. I pametisanje e mora nje­govati, jer nije dovoljan razloa, da ga se posvema zapusti. ako e je prije s njim abusiralo. ekoji su amerikanski pedagozi protivni učenju na pamet, jer da je to proti duhu na'ega vremena, kad e mora uzgajati samo razum i sam oradinost. Ovo bi mnijenje bilo umjesno za pretjerano pametisanje u vim ara­nama pouke.

eki drugi pedagozi aovore, da se učenjem

na pamet ne naplaćuje uloženi trud a Montanj čisto

kaže: Znati na pamet ne znači znati. Compayre opaža: U nekim prigodama znati na pamet znači zna ti, jer se u pojedinim slučajevima moramo služiti uprav nekim odregjenim izrazima. Dijete mora, da nauči na pamet razne po ijesne preglede, tumač zemljopisnih izraza, pravila gramatike, računske definicije itd. Naravski da sve ono. "to se nauči valja da dijete dobro razumije, pa se ne mije ni " ta ustupiti pamćenju što dijete nije shvatilo. Valja, dakle, učiti na pamet malo al i dobro i to u prozi i pjesmi. Pamćenje mora da bude za sve spoznaje realne i apstraktne, a ne samo i oblike · ono mora da bude universalno.

a sličan način Compayre raspravlja u cijeloj knjizi . a početku knjige govori o uzgoj.t uopće pak sli jede poglavlja: fizični i intelektuani uzgoj, uzgoj osjetila, pažnje, pamćenja, mašte, refleksi v n ih moći:

sugjenja, apstrakcij e i zaključivanja, onda uzgoj čuv­stva, moralni uzgoj, pak volja, sloboda, navika, a napokon vi·a čuvstva estetična i religi ozna.

Praktični dio aovori o metodi uopće. Lijepe su ideje, koje tu vladaju. " Uč itelj u pouci mora da imad e stalni put, po kome će ići ."

,.

Pomanjkanje je metode propast pedagogije. Metodika je najvažniji dio pedagoške znanosti. Pesta­lozzi sam ispovijeda, da je radio bez metode, ali je uvijek bio zanešen za dobrom metodom. Metoda fne smije da od učitelja napravi automat, a da pouku svede na puki mekanizam, - ali mora da poka­zuje pravi put i da brani nauk od nestalnosti.

Metode su kao glazbila, koja malo vrijede, bez onih, koji će ih valjano upotrebiti, dakle toliko vrijedi metoda, koliko vrijedi učitelj. Metode se mije­njaju. La Necker kaže: "One se neprestano usavršuju. Metoda ne smije da bude pedantna, ne smije da odi·e formalizmom. "

U ovom praktičnom dijelu nadalje raspravlja o načinu p o učavanja kod pojedinih predmeta, pak su na kraju lijepa poglavlja o disciplini uopće a o na­gradama i kaznama napose.

Od iste je vrijednosti i druga knjiga Compayre-a: Povijest podagogije, koja, mislim, da nije prevedena na naš j ezik.

Ljepota te knjige sastoji u tome, što nam zani­mivim i lakim načinom prikaznje razvitak školstva uopće, a u Francuskoj napose. O teorijama raznih pedagoga i filosofa posebno raspravlja i navagja kra­tak, ali jezgrovit i iscrpljen sadržaj najznamenitijih pe­dagoških knjiga; pobija krive teorije, a usvaja dobre strane.

Poslije uvoda, u kojemu raspravlja kakoYa bi • morala da bude povijest pedagogije, a kakova povijest uzgoja, navagja korist, koju nastavnik crpa iz ove nauke, pak prolazi, da prijeglednim i lijepim načinom

razmatra uzgoj u davnini kod Indijana a, Židova, Kineza, Egipćana i Persijinaca onda nam prikazuje uzrroj kod Orka i Rimljana, pa onaj za prvih kršćana u srednjem vijeku.

Razmatra nadalje skolasticizam i njegovu nauku, prep orod nauka i uzgoj 16. vijeka.

Nadalje raspravlja o prvim pučkim školama, o uzgoju kod protestanata, a potanje o Luteru, Kamen­skomu i kongregacijama, koje su se bavile poučava­

njem, kao što su Isusovci i jansenisti. Govori se nadalje o uzgoju uopće u 17. vijeku,

a o Fenelonu napose, pak o filozofima 17. vijeka De Cartes-a, Malebranche-a i Locke-a i o poučavanju u Francuskoj po la Salle.

Onda razmatra 18. vijek i Rousseau-a, filozofe u tom vijeku, a to su Condillac, Diderot, Helvetius i Kant.

Pobliže se bavi francuskom revolucijom i uzgojem u ono doba, pak govori o Pestalozziju, pietistima filantropistima u Njemačkoj.

U poglavlju : 19. vijek govori se o Froebelu i Oirardu, o ženskim spisateljicama u Francuskoj, pak se razmatra znanost pedagogije u Njemačkoj! za Her­barta, u Engleskoj za Spencera, u Americi za Saina.

U kratkim i slabim potezima prikazao sam sadr­žaj ovih lijepih knjiga, koje bi se zapravo mogle naz ati zlatnim knjigama za svakog nastavnika.

Pedagoško-književni zbor u Zagrebu imao bi preduzeti zadaću, da našem učiteljstvu daruje i jednu i drugu knjiJu, jer am uvjer n, da će svaki na tav­nik s veseljem pozdraviti vrijednoa francuskog peda-

79

goga u navem jeziku, pa se i uvjeriti koliko je !akva,

jasnija. prostija i hvatljivija francuska pedagogija od nekih uhoparnih djela ove rsti u našoj literaturi, koja samo oponavaju njemačke auktore.

Uzgojna pouka prama načelu praktičnosti. (Pi e V. Belamarić . )

Glaso iti slavenski pedagog Komenski u VOJOJ ljene na kr'ćan koj podlozi, dovelo nas je tlo zadnjih

,,Velikoj didaktici" pri IV. pogla Iju veli: "Brižan red prizora francuzk revolucije. Sva zlodjela počinjena

kole treba pozajmiti od prirode, i to takav, da ga prije re olucije, pak iza revolucije ame pogrjevka je ne mogu ustaviti nikakove zaprjeke'. Ova i tinila re- arnog uzgoja, koji e je na žalo t temeljio na ne-

čenica oca slavenske pedagogije, navla je o lona u naravnoj podlozi ljudskoa odgoja obje strane. naravi čovjeka i prirodi samoj . Čovjek, ko dijete pri- Po odlazku apoleonovu na otok vete Elene r de dolazi na svijet, da u njemu i na njemu žive, da čovječanstvo imalo je punim pravom tražiti da ljud ka e razvija crpa sve, vto mu je za fizični-i intelektualni pra a u odgoju i obuci budu jednako podieljena prama

razvoj potrebita i tako da postigne svrhu, Zd koju je onoj nauci Božan koj: " vi mo inovi jednog oca stvoren t. j. vječno blaženstvo . Kakove su prilike u i braća u l ukr tu." kojoj dijete žive, u jednu riječ, kakova je priroda, 'to u na žalost pravo jačega gospodarilo je i dalje ga okružuje, takove se i u tom smjeru razvijaju se spo- sve dotle, dok nije stvorilo militarizam i pretYorilo sobnosti u djetetu samu, po'to direkte i indirekte dje- Europu u jednu veliku vojarnu, a čovjeka po načelu

luje na njegove du'evne i tjele ne sposobnosti tako velikog germanskog kancelira u vojnika. jako, da nehotičnim uplivom učine, da ih usvoji. Znadu Ovim preokretom u uzaoju čovjeka, na tala u \'iše p trta tako se u\·ući u du u čovjeka sama, da ga nova doba na polju pedaao 'ke znano ti. pa koliko e učine svojim robom, kojih se on i ·sve da bi hotio znanstvenici trude, da otrgnu ovu pro tu i slobodnu ne može otresti. Dobra ili zla naanuća od same ustanovu uplivu ideja bavtinjenih po nauci Bizmarka a

prirode usvojena nosi sobom kroz cio viek svog da se povrate k~rirodi samoj, to ve vi'e padaju u kratkog života na zemlji, a potle smrti k Stvorcu svijeta, ponor budući ustanova militarizma ko i e a krunom k izvoru Istine, da on sudi, je li čovjek, sve što je za uzgoja, one su oprječne i jedna drugoj proti\·ne. njega stvorio da mu bude na kori t razvitka njegovih Zane veno t njemačkih pedagoga novijega vremena, duševnih i tjelesnih spo obnosti, sebi u dobro upo- koji pred sobom ne vide ČO\'jeka, ako ovaj nije nji­trebio, u jednu riječ, je li dostigao ono, vto mu je On hova roda i plemena, pO\'ela je za obom i velikane namijenio, ili e je dao zavesti od neprirodnih u ilno drugih naroda na pedago'kom polju i dana mi \'i nametnutih izvanjskih vanprirodnih nagona, upropa- hvala Boau mo svjedoci, kako nam je tevko odgojiti

šćujuć vjekoviječnu s oju sreću . čovjeka po prirodnim zakonima i prama onoj Bernar-Temelj prve krščanske pouke u prirodi udario dina de Saint-Pierre: Priroda je najbolji učitelj

nam je sam gospodin Spasitelj Isukrst a svojim bo- pedagog. - Svaka knjiga djelo je čovječje a prir da žanskim naukom. Ovu nauku sprovadjali su sveti oci djelo je amoga Boaa". i k ršćanska škola, dok ne osvane doba pukog meka- Da je većina njemačkih modernih pedaaoga o tala nizma. Sve što se je rasijalo rasijano je ostalo i kod \'Oje kuće i da u njiho a djela bila amo za teško je bilo više svesti u pravu kolotečinu. Zato njih pisana ne bi bilo ni po jada. u po 'to je zna­vidimo nosioce pedagoške znanosti rastavljene u vive nost opća i svojina vih kulturnih i naprednih naroda,

tabora. Jedni se drže još pukog mekanizma u uzgoju, tako se je i ona ko moderna razišla po vijetu. Fran­drugi misle da je čovjeku dostatan uzgoj, što je do- cuzki pedagozi poslije poraza kod edana-Vatrloa voljan živinama, a napokon išlo se i tako daleko da uzeli su za lozinku svog uzgoja: mrzi i preziri nepri-da se je smatralo čovjeka ne djelom Boga oca tvoritelja jatelja svoje domovine. - ijemac uzeo je za ge lo : već prosto živinče. ruši sve što njemačkom narodu stoji na putu. Pri

Da su ovi nazori, možemo reći, pogubnih velikana ovakovom kaosu zapadnog Europskog uzaoja nije ostali osamljeni u njima samima, da ih je svijet znao nikakovo čudo ono što mi danas čitamo, da e do­shvatiti sa nekom višom h l adnokrvnošću i pribrati do- gagja na istočnom dijelu Europe u prostranom loHn­

bra od zla, te poduku svoje djece temeljiti na skom bratskom ru kom ar tvu; Govoriti, da oni prirodi samoj prama onoj Bulvera: Prirodu poznati, grozni dogaajaji koji na pod je~aju na veliku francu-ku znači da mora biti Bog", ne bi ljudsko dostojanstvo revoluciju nisu zla po ljedica uzgoja, bila bi be mi li ea nikad spalo, da ljudi oponašaju divlje zvijeri u pustinji, sa moje strane, a pro ta obmama prama drugima. koje (ako dave i kolju, to čine po nagonu, a sebi za O obito tiran ko držanje ru ke ari to racije na hranu potrebitu. Odalečenje uzgoja od prirode, teme- štetu uzgoja eoske djece mi moramo ko pravi la\·eni

o

požaliti nu tim vi' ne možemo podnipo 'to odobriti 0na razbojnička djela, koja počinjavaju neprijateiji l::o,·ječjan !va tl toj državi adj napokon padaju u tak\'u zdvojno t, da piju ko Z\'ijeri krv nevinih žrtava . .

to je anarkizam u vojoj bitno ti to svak ve · dana znade. Ja po mom krom nom mi' ljenju, bez namećanja, h\'a 'ajuć St\'ar a uzgojne i prirodne trane morao bih reći: narkizam je t plod pakla. U taro doba \'rag j ulazio u ljude, a dana objesi ih

zana va i O\ oj ekti neda mira.

Zahvaleći Boau proti ovoj pogubnoj struji mi kod na· ea naroda nemamo da e borimo, te je nama u poaledu ovoa uzgojnog pravca do ta da u srca naše dje e ulijemo prava rodoljubna ču Iva prama roajenoj arudi.

Kad mo na ovome moramo ipak pornenuti, kako anarkizam nije podnipo 'to plod uzao ja pučke

ykole, već je to poaubna gljiva nernetnica k:oju vanjski upliv u aajuje mal a malo u ona nevina srca, koja je 'kola plemenila ili bar oplemeni! nastojala. Govoriti, da je dana· nje zlo na vijetu t aa, 'to ga izazi\' lje vj er ki uzao j, koji da traži od ·o vjeka da bude amo pokorni luaa prelata i bi kupa, be mi lica je. jer protiv nje vojuju takovi razlozi, da joj ne dadu ni za korak naprijed. Gla oviti engle ki biskup Kam­berland aovoreći o vjerskom uzgoju u kolama veli: .,Kad mo u pjeli, da iz čovjeka ivčupamo vjeru -sru'ili mo državu ', a na v neumrli Don 1ijo nadodaje: "Dijet koje ne idi Boga diljem duha voga poži­vinči". l dasto vjera je ona naJJaca ila koja bratimi sv narode u l ukr tu. Vjera je ona, koja nas uči ljubiti Boaa, ko tvor a \·ijeta i dobrotvora na'e do­movine. \jera na jača u borbi p rama jačemu, a ulijeva ._. nas milosrgje prama labijemu. Da je vjerski uzaoj vukud u 'kolama poučavan onako kako se mora, vijet ne bi izgledao, ko 'to izgleda danas, niti bi bio me arnica, u kojoj e grće potrebiti mate­rijal za naboj topova naperenih da ruše sve ono, što je Boa iz prirode stvorio i rekao: ., tvorio sam čovjeka na liku i priliku svoju".

ećina zla, yto ga dana čovječanstvo na sebi no i potiče iz pomanjkanja vjer kog uzgoja prama. onom velikom prirodnom zakonu : Ljubi bližnjega svoga, kao sebe ama" i nazori m biskupa Dupan­Joupa: "Religija je u uzgoju, što je unce u naravi". eću ovim da rečem, da je u našim školama

cjelokupno pouka proti na u ovom velikom prirod­nom vjerskom zakonu, na kojem bi svijet počivat

imao. To ne ali da i pouka vjere u školama u bilo čem ne bi imala biti drugačije udešena, o tome smo mislim i istoga mnijenja.

Vjera je temelj s akoga kršćanskog uzgoja, ona je ključ svih znanja i nauka. ona je podloga svakog napretka. Kad bi se i pouka u vjeri udesila na način, da e odaleči to vive od pukog mekanizma, a pribli-

".

žila što moguće 1se k prirodnim zakonima i kad bi mjesto nabrajanja vjerskih istina onako na izust, dje­lovala na srce učenika primjerima iz prirode same, kako no to činjahu Apoštoli ko sljedbenici nauke na'eg Spasitelja, puno bi bolje bilo i nauka vjere u v kolama nosila bi pravi biljeg nauke našeg odkupitelja: "Svi ste sinovi moji i baštinici kraljevstva nebeskoga a braća u Isusu odkupitelju i Spasitelju vašemu u.

Daleko budi od mene pomisao, da i najmanje posum­ljam o posebnostima onih snaga, kojima je po_vjeren nauk vjere u nayim skolama kao i o njihovoj namjeri da presade u srce djece s oje ve ono, vto je ple­menito, držeći se one glasovitog biskupa; "Vazda biti će i. tinito da je uzgoj mladeži prije svega religija i krjepost". Ja sam ovim hoho spomenuti kako je nauka vjer podloga svemu uzgoju i kao takova da bi imala biti podavana djeci ne u pukom mekanizr.lll i učenju na izust, već u praktičnim primjerima crpljenih iz pri­rode same, koji bi djelovali na nevina srca i ista priviklo raditi i misliti onako, kako otac naš Bog i Tvorac prirode misli i briga se, da nam u svemu pomaž .

Po nauci o ljubavi prama Bogu i bližnjemu vo­me dolazi nauka i ljubav prama domovini i narodu svome. Čo\·jek koji ne ljubi svoju domovinu i narod svoj naliči divljoj z ijeri u pustinji i ribi u moru, pak i još manje jer i zvijer divlja ljubi špilju u kojoj noći a riba ugao u kom svoje ikre polaž . lma onih koji misle da je suvi'no govoriti djeci o domovinskoj lju­bavi u školi jer da i onako taj pojam djeca donesu sa sobom n školu. 1 u ovako misle samo usilnici i i nametnici kojima je da narode podvrgnu svom robo anju i da udese u školi pouku na način, da od čovjeka učine roba, a ne nikada čovjeka sebi ravna. Obazremo li se na nauku našeg Spasitelja vidjeti ćemo da je i on do 'ao na svijet, da spasi sve ljude i da nas sviju bez razlike učini sretnim i baštinicima svoga kraljevstva. u uza svu ljuba Božansku koja se je protezala na one koji su živili, na one, koji su u ta doba živili i na one, koji će živiti i roditi se do konca svijeta, ipak, Bog otac, odabrao je sebi narod svoj, u koji je nastojao uliti sve vrline dostojne naroda, koji je imao da primi Onoga, koji će spasiti cijelo čovje­čanstvo i taj narod nazvao je sebi narod odabrani i uputio ga je kako mora ljubiti onu grudu, na kojoj je imao da se rodi pravi istiniti pedagog, naš Spasitelj, na' odkupitelj.

Teško je doista i opasno danas poučavati narod naš u ljubavi prama domovini Hrvatskoj, a to s' razloga, što je naša domovina rascijepana. Nijesmo ujedinjeni ni složeni onako kako prirodni zakon zah­tjeva i kako bi biti moralo. Nu sasvim tim naša je dužnost, da pouku u realističnim predmetima udesimo na način, keko bi ona najbolje djelovala na uzgojnu stranu djece i na rodoljubni njihov uzgoj.

(Nastavit će se.)

81

Elementarna skladnost u osnovnoj školi. Skladnost je niz lijepih i prijatnih č ina, kompleks

nekih udvornosti s kojih čelj ade, ma bi lo koje poljaš­nosti, omi li pojedincu i druvtvu.

Svi prijatni čini u druvtvcnom ponašanju na sam se pogled prikazuju ka o puke formalnostii, no u bi tn osti proističu iz poštovanja prama sebi i drugome i nemaju biti na odmet, j er su i če to puta izljev ple­menite duše i naj lj ep vi ures bilo čovjeka, bi lo žene.

Skladno čelj ade - veli ulj udnik - izbjegava sve ono, što je odvratno sje tili mJ, vto oduzimlje tek za jelo, kao što i ono, vto našoj mašti prikazuje

u neprijatn om obliku. Uzorne manire, fino i korektno držanje nadok­

nagjuju više puta ned ostatke u odgoju ; dočim surovost načina znade i najbolje va pitanje zamagliti.

Lij epi m se način o m postizava sve; što sc h oće;

grnbim nasuprot zatvo ramo sebi vrata srdaca oni h, koji su inače možda bili najbol je raspo loženi, da nam

budu pri ruci. Lij epim načinom - kako rekoh - čovjek i ka­

ziva spoljašnjom formom nutrnje počitanje prama dru­gima i pri jazno postupanje oplemenjuje našu pojavu i podaje joj neku osob itu draž i otmenost, koja se u u društvu vrlo cijeni.

Skladnost, plod dobrih navika, ne zapada nivta,

a prisvaja sve. Osnovna škola - taj prvi i djeci nižega sloja

edi ni uzgojni zavod - koj oj je zadaća, da pripremi dijete za život, za društvo, ne smije da odnemari i ovu uzgojnu stranu pouke; nego mora pače nastojati, da djetetu u krv progju bar opća pravila skladnosti.

Štivo 4. pod stavkom: Gospoda učitelji uče djecu; krasno ih upućuju, kako da se vladaju u domu sv me i tugjem, na putu i na svakom mjestu" nameće učitelju dužnost, da dade djetetu upute u skladnom ponašanju. No sa svom dobrom vol j om, učite lj na tom po lju mlati praznu slamu.

Naša su djeca - po prirodi - vjetar i magla; nestašnost i živahnost južnog temperamenta kosi s sa nekom sabranošću, koja je potrebita skladnu dj etetu, kad pozdrave i poruke izručuje, starijemu se prikazuj i s učiteljem opći.

Našoj djeci nedostaje domaće priprave, te ako ih i učite lj u tom vježba, dijete se tak o komičnom

kretnjom klanja, da bi se prije rekl o, da metani še Muhamedu, nego da tebe pozdravlja. Nu lijep im nači­

nom i ustrajn ošću može se ipak štogod postignuti.

Ne ćemo zaista - nit se to od nas iziskiva - do­tjerati djecu iz naroda do salonskih manira, ali postignuti to, da ne budu medjedi u kretnjama i donekle ih ugladiti, to je naša dužnost, a nek bude i naša ljubav.

Djeca o bičn o kad se igraju, čim ugledaju u či telja ,

mjesto prekinuti za čas igru i uljudno se pokloniti, razbjegnu se na sve strane, kao da su vuka ugl eda li .

Ovo je po !upanje vrlo neskladno, da ne rečem div­lj ački, i valja ih od tuga odučili.

Valja im protumačiti, da je zdrava gimnastika, pa da ne treba ih u nj j učitelj zateče .

igra lijep odmor, ela se boje, ako

Uljudn o pozdravi! - reče se djetetu - pa pre­slijedi igru bez straha.

Igra, to lijepo vaspitno sredstvo, koje otkriva djetinju dušu i srce, vjerna je pratilica djetinstva te mu sladi zlatne dane. Čemu bi se dakle dijete kril i bježalo kod te n'evine veselice, bez koje ono ne može da bude?

U našim je čitankama adje i gdje natuknuta o vladanju i skladnosti kao n. pr. u štivu: "Prva čestitka" gdje mala Pavica, kao skladna djevojčica, kuca na vrata i tek, kad začuje " 1 ·1 prijed", stupi u sobu čedno sc pokloniv i poljubiv učiteljici desnu ruku. Tome šti vu samo nedostaje, kako je Pavica učtivo zahvali la gospogji učiteljici, vto joj je čestitku pregledala i ispravila, jer valja da dijete znade, da smo dužni i vanjskim načinom pokazati našu blagodarno t za prim­ljenu uslugu .

U štivu "Po lužno dijete" ima takogjer pouke za sk ladno t. Putnik uljudno pita dječake, kojim bi putem udario da dogje u prvo selo, a Ljubo prvi skoči i lij epim mu se načinom ponudi, da će mu put pokazati.

Putnik mu ljubezno zahvaljuje i hoće dječaku

da plati trud, ali ljubo delikatno odbija darak za malu uslugu, koju je putniku iskazao bez izgleda na naaradu

b '

no iz ame skladnosti i prirogjene dobrote. Ovdje se ističe plemenita moralna nota, koja se

jedino iz srca odgojena djeteta izvijati može. U nekoj staroj čitanci bi lo je štivo s istom mo­

ra lnom tendencijom, samo vto je dodata i praktična

vrijednost čina, jer je Srećkova skladn"lst doprinijela, da se on pomoću fratra putnika, a vojim urnom i čvrstom vo ljom popeo od ča ti do časti i najkašnje postao papom pod imenom Siksta V. U vijeku prak­ti č n ost i ne bi bilo zgorega, da se i praktična cije l dotične pripovijetke osobito naglasi.

u čitankama prekovelebitskih vkola imade po eb­nih štiva, u kojima su počeci skladnosti konkretirani i svedeni na pravila, a naslov im je: O vladanju za stolom. O vladanju prema starijemu. U dru vtvu. O vladanju na ulici. O pozdravu. Sve je podato u obliku prip ovijetke, a to je, mi lim, podesnije i za djecu za­bavnije i kao primjer živ lj e djeluje na dječje srce i um nego li ono suhoparno: e pristoji se to, ne pristoji se ono .

Prip ovij etka o dužnosti, da djeca pozdrave ta­ri j ega ima naslov: "Toma i Andrija". Mali T oma pozdravlja starijega, pa ga svak voli: Čika Marko ga dariva jabukama, a čika Steva ko l ačima; dočim na pitanje: "A meni čiko"? či ka Tomo Andriji odgovara: " Idi ti, otkud si i došao, sad bi znao skinuti kapu,

82

a dru ai put kao da ti je prirasla za glavu. Čika Steva ga isto odbija r iječima : "Kad ti neznaš k mojoj ruci pr istupiti, ne će ni ona tebi ništa dati. " Samo učitelj,

kad Tomi predaje knji žicu kao nagradu za skladnost i dobro ponašanje, blaži je s Andrijom; ne će da ga cvili i ubija u njemu č ustv o i volju za popravak, a nenav ist u nj emu ne uspiri , utješljivim mu tonom govori: " I tebi sam kupio knjižicu , ali tu ti je dati tek onda, kad vidim, da sc i ti vladaš kao Toma."

Evo ovakovih bi se pripov ijedaka htjelo i što se tiče drugih pravila skladnosti.

j ed na sama pr:ča lijepo udešePa i lak im slogom napisana mogla bi sadržavati više takovih pravila.

U toj formi i ma krasna knjiga s nj e mačkog pre­vedena pod n.:! slovom: " Sorrisi e !agri me di una gio­vinetta" gdje j e u obliku pripovijetke proveden uljudnik.

U toj se knjizi zdravim humorom prikazuju nez­gode ladanjske curice, koja uslijed slaba poznavanja uljudnika dolazi u razne komi č ne situacije kod fino naobražene tetke i gospogja, s kojima ona opći. Knjiga se vrlo rad o č ita od početka do kraja, te se više posmjehom nego sažaljenjem prale razni doživljaji zbunjene curice, koja se kod aristokratične tetke nalazi kao riba izvan vode i upada s neprilike u goru nepriliku.

U uskoj svezi sa skladnošču je čistoća, zato u štivu : O vladanju na ulici - pomenute čitanke -prva stavka glasi: "Kad izlaziš pred svijet ne idi neumiven, neo češljan , neočišće n, ni prljav , ni blatan, ni izdrt, ni dr njav, nego budi čist, da se ne gadi svijetu na tebe.

Zbilja čist o dijete donekle je i skladno; ono ne će kihaju ći prsnuti na drugoga, nos rukavom utrti i barkati ga, a kad bi se dijete zaboravilo valja ga odmah u prvoj školskoj godini upozoriti na onu reče­nicu u početnici: Dijete priviklo č istoći ne barka nosa.

Tim se budi u djetetu neko plemenito i plodo­nosno samoljublje, jer mališ drži do toga, da se učitelj uvjeri, kako on želi biti čisto di j ete, pa odmah pov l ači prste, koji su bi li pripravni , da u nos barkaju.

Neka pjesma: Peri ruke, umij lice - češljaj glavu to je red bude djetetu kao neki " vade-

mecum", neko neprestano nutkanje na č i stoću, družicu sklad nosti.

Pošto je skladnost i sestra čednost i , a ova je · potrebitija ženskicama nego li muškićima, za dotične

bi se pripovijetke imala uzeti lica većinom iz ženskog malog svijeta uz koje i muško, ali naravski rjegje.

Kad bi naše učite ljstva ostvarilo lijepu namisao o osnutku omladinskog listka, eto prilike, da ugladimo djecu, koja bi uz poučno - zabavno štivce imala i svoj uljudnik, koji bi male č i taoce zabavlj aj uć isp ravljao.

Sitne zgodice i nezgode maloga svijeta lijepo nanizane i djetinjim humorom napisane zanimale bi jako mališane mile, koji bi se u njima rado ogledali, kao što se malo dijete raduje, kad u bistroj vodi ili zrcalu ogleda vlastiti lik .

U tom polju bi mogle biti vrsne suradnice uči­

teljice naše, koje po urogjenoj nježnosti, a uslijed naobrazbe plemenitim osjećajima snabdjevene mogle bi, saslušav samo glas srca svoga, li jepim stranicama obdari ti listić , koj i bi krijepio djecu našu kao rosa cvijeće.

No naše su učiteljice, u opće, plahe srne i poput ov ih malo ih šuškanje zbunjuje i plaši; boje se kritike, jer joj nijesu privikle.

No rečeno je: Tko se plaši kritike, nek ne uzima pera u ruke.

Zdrava i pravedna kritika bistri pojmove, pa je korisna auktoru i publici .

Kritika nastaje i usli jed toga "što svaka glava svoju pamet" rekao je Kranjac, kad mu se voz izvrnuo, i svaka glava kupusa udarila drugim smjerom, - pa je uprav smiješno od ložiti za uvijek pero kritike radi . Deder kušajte, kolegice sestre; i pokušaj, pa i ne uspio, hvalevrijedan je korak, jer i ako se prvi mačići u more bacaju, a prvi sastavci u koš trpaju, onaj, koj[ u dobroj namjeri radi i ustraje, taj se za cijelo ne kaje.

Napred dakle -nastavnici i nastavnice! Nek nas vodi jedna misao: odgoj uzdanice naše

mil e; jedan osj ećaj: ljubav p rama djeci, našoj bri zi povjerenoj. E. Feran da.

~~

J Uz posebne nastavne osnove.

Piše: P. Dabinović.

Svrhu i opseg, te pojedinim predmetima propi­suju nastavne osnove, čitanke zastupaju. Ali, jer ma­terijal ovih, obzirom na raznovrsne prilike krajeva, u ~oj e one ulaze, dobro opsežan i razno lik, velikom se i neophodnom potrebom drži odrediti ga za svaki kotar. Ne dakako bezuslovno nametnuti ovo ili ono štivo, nazn ačuju ći mu još i vrijeme, kad će se i obragjivati, nego onako od prilike istaknuti nekoliko jedinica, ne­koliko štiva, koja se u dotičnom kotaru kao najzgod­nija primijeniti dadu. Nego, kako su normalne osnove nešto pomlagjene, čitanke im ne odgovaraju potpuno,

rela tivno posebne osnove ostaju u sumnji, h oće li se neposredno podrediti normalnim osnovama, ostavlja­j ući postrance čitanke ili č i tankama, ne osvrćući se na osnove. Po raširenoj normi, reći će svak i tako i tako t. j. nešto srednje i mi smo za to, a s ovih razloga. Ne obazriieti se pri sastavljanju ovih osnova na nor­malne najprvo bismo se pokazali drski, a onda i la­koumni, ne predvigjajući, da bi se pod zaštitom ta­kove osnove mogao lako u ško le uvući verbalizam, kome bi knj iga i mrtvo slovo bili i alfa i omega. Pri­hvativši se pak osnova bez čitanaka, zastranjivalo bi

se svakojako i dok bi nekim stranputičnim bazanjem izmicali daleko, drugi bi ostajali na e. Stoga neka na­čelno i dalje budu držane ove posebne osnove zavi­snima od č i tanaka, ali mi koji ih sastavljamo, prve poglede upravljaj mo normalnim osnovama, a s tih tek tražimo po čitankama on o, što ć e rasvij etliti , što će

zajamčiti trajni uspjeh podatih p uka. - Ovim je dakle - čini nam se·- prekinut Gordijev čvo r i mi smo na čistu, da su ove posebne osnove prov o di ć i surogat čitanaka. Po ov ome tako one će izn ositi u sva­kom predmetu najprikladn ije sl ožene jedin ice, napo­minjati za njih zgodnija štiva i dje l o mičn o svraćati

pažnju na koncentraciju nastave. S ove potonj e uloge upast će gdjegod u preopširn ost, ali kad se dobro vidi što je u stvari, ne ć e ih se držati ni neispunjivima, a niti maksimalnima.

Pa bivaju li ove osn ove posebne? Ne, jer ne smiju da budu. Kao posebne morale bi tanko po tanko iznizati sve nastavničke poslove ujedno s utana če nim vremenom, kad se koji vršiti ima; a jer one toga ne smiju učiniti s razloga što bi tim našu lijepu umjetn ost obratile u mekanizam, stavile se u diametralnu opreku s uzgojnom poukom, s tim pravim i glavnim zadatkom današnje škole, one su takogjer o pće prama onima, što ih mi pomišljam o kod svakog nastavnika . No bu­dući da o ovima nij esu j oš upućeni svi nastavnici, mi ć emo da ne brkamo ni či j e pojmove ostati i dalj e pri nazivu posebne, ali za to neka se nitko ne zal eti , naišavši u našim propisima štogod o pćenita, spočit­

nuti da generalizujemo.

83

Radi nedotj eranog bro jenja il i bo lje ni zanja dana u vk. nedj elji , gdj e n. pr. radi praznika Ll utorni k, sri eda ne dolaz i kao drugi nedeljni dan, nego ostaje isto srij eda, a ono što j e padalo na drugi dan na utornik, u bestrag pogj e, ne da nam se nikako iz­rač unati pravo vrij eme, koje će se m oći upotrebi t i za pojedin e predm ete, te dop uštamo s lu čaj, da će u nekim predmetima pre teć i kojagod jed ini ca, a time lakše, što mi ni čim ne nalazim o op ravdano odregj ivati vr ij eme ponavljanju . Nij esm o proti onima što ponav ljanje drže za " mater studi orum ", ali imaju ć i pred oč im a proku­šan e metode, ne možemo mu ustupati u nastavi po­sebn o mjesto. Tko vl ada koncentracij om, ponavlja vazda, stoga mi one bilj ežke u " Nedj eljniku " o toj rab oti , ne držim o bolj ima od opaske, da se nij e čin il o

ni šta, da se " moril o dosadom" il i vulgarn o da u se " prodavala zjala ' . Zar, kad se bud e govo rilo o bi ci pod Vi om, ne će u č it e l j u d oći zgodno, da se potegne u najstarij e doba i ne pretrese malo, koj i su j oš na­rodi otimali Dalm aciju ? i li kad bud e tum ačio o so li ne će se povratit i na go v eče, sard elu i maslin u i na zemlj opis i fiziku ? Hoće i mora kao što i pri nab rajanj u da školska so ba ima pod, pitati od čega je? tk ga j e složio, kojim se orugjem služio? i pokazati sliku, gdje drvodj elja pil a, a šegrt vrti . Koncentracija dakle ima širi opseg no po nav ljanje, i jer od ovoga više intere­suj e, neka ga iz naših škola pred vra ta poša lj e.

(Siijed i) .

Iz naše organizacije. Nova učiteljska društva. Marnim nastojanjem

učiteljstva makarskog kotara, osobito vrlog rod oljuba učite lja Petra Anti čića , ustanovljeno j e učiteljsko druš­tvo i za kotar makarski . Izabrana j e v e ć i uprava. Predsjednik je: Bartul Granić , umir. nad učitelj; pod­predsjednik Mate Radoničić ; tajnik-blagajnik Aleks Devčić; knjižničar M. Drviš ; odbornici Ivan Mi oš i ć i Mate Kačić-Trzić. Zastupatelj družtva nad učitelj P. Antičić. Prvi sastanak društva bit ć e o Božiću.

* * * Marnim nastojanjem nadučitelja u Prološcu g. Marka Šimića ustrojit će se do mal o u č iteljsk o druš­tvo i za Imotski te kotar im otski . - Već se sastao promicateljni odbor, koji će do koji dan podnijeti društvena pravila odn osnoj vlasti na odobrenje.

Učiteljsko društvo u Su pe tru na Braču obdr­žalo je na l . studenoga svoju prvu glavnu skupšti nu. Prisutna su bila 24 č l a n a od 38 upisan ih . Predsjednik Manzo ni istaknu o je u svo m podravnom govoru korist udruživanja i svrhu društva, a tajnik Beze ri ć izv ij esti o je o radu društva . Kač i ć je čita o rasprav u o mj esnim u čitelj . kouferencijama. Zaklju če n o je poduprijeti u svemu tražbin u č ite ljstv a iznesene na za dnj oj glavnoj skupštini našeg " Saueza".

Učiteljsko društvo u Šibeniku premješta se ovih dana iz glavne uli ce u nove, ud obnij e po mj ešće

u kući g. K. Novaka u ul ici što vodi k sv. Fran u. Društvena dvorana bit će tu mnogo shodnija za u č i ­

teljske sastanke. Dru štvo će imat odmah po mladom ljetu svoju godišnju skupštinu .

V j e s n i k. Čestit Božić i sretno mlado ljeto nazivljemo

iz svega srca cijelom našem u čiteljstvu u pokrajini , a i svemu onome, što s nama jednako bratski o~j eća

za našu školu, za naš stalež i za našu zaj edni čku

domovinu Hrvatsku. Sretno nam i veselo provel o ove

mile blagdane, a i novom godin om j os ja če, još življ e poče l o raditi za ova j svoj li st i za svo je udruženje,

jer ć e jedin o takim radom do ći do onog ekonomskog položaja, koje mu po pravici pri pada. - Braćo i sestre, na dobro vam došlo porogjenj e Gospod inovo !

Lijep dokaz u čitelj ske stale ke svijesti pru­zi li ~ll učitelji :ibeničkog kotara tWill po ljcdnjih dana kadn o ~ll preko uprave vog " čitelj kog Dru~hau

dL1 tojan~t\'eno i energično odbili u\'rjede i napadaje na učitelj tvo. izne ene u jednom mje nom :ibeničkom li tiču, u kojemu e tobož pod krinkom obrane :kol. interesa. pi~alo do neda\·na \'eo-a i va· e a iz ame ~trana "ke proti\'nO\' ti proti\" e. k. kot. :kol. nadzornika .

čitelj t\ o nije doru tilo. da ~e u tako\·o ni ko pi a­nje zavla"c u'itelji i škola. pa e je podnijelo upra\'o uzorno. nsutkalo gla lude zlobe i neobuzdan g prko a, te dokazalo jos _iednom. kako je u obrani voga ugleda ,olidarno i U\'ijek na biljezi!

Tako treba! Učitelj~ki :tali' \'rijedan je \'akoo-po 'itanja i ~amo ni ka du:a, ree b z o~o-oja. moi da e na taj tali' bez ikakva pO\·oda i temelja na­baci ni kim m rjedama i aluzijama. Proti \'akom tako\' om daljem poku' aju učitelj 1\·o če - \'jera i Bog! - L tupiti ko jedan co\' jek. a tko ne bud od u čitelja ~ njime. pokazat će. da mu do učitelj koo­pon o a i ngieda nije.

Za u tanovljenje jedne obrtne škole za dalje obrazO\·anje -a ta\'iO e je u ibeniku mje ni odbor i prijaYio ~\'oje kon titu i an j kotar koj političkoj \'la ti i e. k. pokrajin kom nadzomiku nad tim 'kolama u

plitu. 1'\a 9. t. mj. imao je taj odbor \'Oju pn·u sjednicu, na kojoj u pretre_ani pra\'ilnik, na ta\'ni plan i trosko\'nik za tu vkolu. te za lill po lani e. k. mini tar t\'u za bog r·o,·je i na ta\'u na odno no odobrenje preko e. k. Ra\'natelj rva obrtne tručne

škole u plitu. 3ilo retn o! Priznanje našem kolegi. a jedni i "Ciciliji-

no o- dru·t\'a" u Zagrebu, kojem je vrila promi anj pra\'e crk\·ene muzike u \'im lm·at kim bi knpijama, bi odabran članom redi- njeo- dru ·tvenog odbora na" koleo-a o-. Antun Dobra nić, naduč. ll Drni 'u Ce, titamoJ

t Gjuro Stj . Deželić , poča ni član hr\'. ped. knjiž. zbora i o-rad ki vijećnik u Zagr bu. eli kom žalo-ću primi mo vije t o mrti ov oo- za lužnoo-a pe­dao-oga i hn•. književnika. Pokojnik je bio veliki pri­jatelj narodne pro vjete a o obi to 'kole i pučkoo­

učitelj tva. Pokoj plemenitoj mu du -i! t Marija Magdalena, kćerka urednika .,Pre­

poroda" Vjek. i Ane Ko' čevića, pr minula je nedavno u Zao-rebu. Domaćoj žalo ti na·eo-a koleo-e pridružH­jemo e a toplim au e·ćem.

južna slavenska Sveza nar. za tupnika na car. Vijeću u Beču, ll kojoj u i na'i dalmatinski zastup­nici , izvoljela je poslati na učit. zbor dne 2. pr. mj. u Beču svo o-a deleo-ata u osobi as. za tupnika Biankini. Učitelj ki izaslanici iz Dalmacije, koji u u tu vrhu bili u Beču, gg. Petran ović i Karadjole, zahvali li u pi­smen o g. Biankiniu na saučešću, po 'to ga nijesu mogli tre iti doma. U isto doba preporučili su mu, molbom da u \'Oje vrijeme, kako on, tako i klub budu uči-

telj tvu kl ni, kad e povede riječ o ostvarenju za­ključaka po primljenih na kup 'tini.

Škole na Balkanu. U Rumunj koj po toji na vak 2 km. i na 2 OO tanovnika po jedna pucka

:kola. rbiji jedna _kola na pro tor od -t-2 km i na 1230 tanovnika : u Buo-ar koj na 27 km. i 1102 ta­novnika: u Crn oj Gori na 70 km. i 1900 tano\·n ika;

Bo ni pak jedna ' kola po toji na pro toru od 145

km. i na -!2 9. ianovnika!

Učiteljska škola u Kastvu, a llf\'at kim nast. j zik m, O\'e je eni na !upila je u druo-n o-odinu, te je otvoren ll. tečaj. ovaj razred upi ano je l pri­pravnika, a tolik ih ima u pn ·om tečaju.

Skupština Bratovštine hrv. ljudi u Istri , držala je dne 10. li topada o-Javnu kup'tinu. Iz iz­vje· ća blao-ajnika proizlazi. da je dru 'h· eni prihod pro"'le o-odine izno_io 2931 . O K a rashod 270 ·7 K. D_ia ima e izdalo potpore 130 l . Cijela dru 'tvena imovina a toji od 30.-!00 K.

Peta glavna skupština poljskog pedagoškog društva, obdrž.ana je ljeto u Zavoru. Drušh·u je po­o-Javila \'rh a pobol( anja materijal n oo-a tanja o-ali č­k oo-a učitelj tva i podizanje pučke prosvjete. \'a na-tojanja dru·n·a ipak u o tala bezu pje'na. \ eliki di o

tamo~ n_ieo- naroda niti je pr man za dru::'tveni. ni po­litički ži \'Of. ~ a o 110\'U refer.1 ta učitelja Kirneckoga ustano \'l jen je program rada za buduće. koji će u aJa\·nom djelo,·ati oko potpune -kol ke autonomije u Galiciji ; izbora učitelj tva u galičkom zemaljskom :kol. Vieću; reforme učiteljskih :kola; izjednači\·anja učitelj-

iva galičkoo- a drža\'11im -inovnicima ; za ni\·anja lužbene prao-ma tike, koja bi ll 'itelj tvu zajamčila p ot­

punu lobodu u vr-enju o-rao-jan kih prava.

Disciplinarna uredba za učitelje u Dalmaciji, izisla je u lužbeno m li tn, iza kako je Yeć o-Ja O\'ana u aboru. Primjećujemo, da nije onako ružičasta,

kako ll nam je pred tavljali. Pona\·ljamo na·u pn•a'nju žalbu , da je ova uredba tvorena bez ikakva uče'ća

učitelj ko o-, čak i bez saslu-anja u 'itelja. To je po­grje'ka. Učiteljsh·o na'e treba da traži neka se cuje i njeo-ova riječ. dajbudi onda kad je u pitanju jedna tako vazna činjenica kao to je ova naredba.

Savez slavenskih učiteljskih Društava. U Beču koncem kolovoza obdržana je konferencija delegata sla­ven kih učitelj. Dru'tava u Au triji. Povod je O\'Oj konferenciji sporazum, da e o nuje jedan op 'i sla­venski učitelj ki Savez u koji bi u 'le sve slav. učitelj-

ke organizacije u Austriji. Tom prilikom usvojen je nacrt pravila i izabrana uprava Sa\ eza. 4 0dlučeno je, da se uči ni sve što je potrebita, da se o velikom raspustu god. 1908, održi prvi opći slavenski učitelj­

ski kongres u Prao-u. Slavenske učiteljske organizacije u Austriji, koje su ušle u ovaj Savez, danas broje oko 24 članova.