kulturni sektor u banja luci, mostaru, sarajevu i tuzli · fokus grupe su provedene u banja luci,...

Novembar 2006 IZVJEŠTAJ

KULTURNI SEKTOR U BANJA LUCI, MOSTARU, SARAJEVU I TUZLI DIJAGNOSTICIRANJE STANJA KULTURNOG SEKTORA, IDENTIFIKACIJA KLJUČNIH PROBLEMA U RADU KULTURNIH INSTITUCIJA I ORGANIZACIJA I MOGUĆIH RJEŠENJA (NA OSNOVU MIŠLJENJA KULTURNIH DJELATNIKA U OVIM GRADOVIMA)

1

Public Broadcasting Service vs. Commercial TV OMPETING FOR ADVERTISERS

Naslov: KULTURNI SEKTOR U BANJA LUCI, MOSTARU, SARAJEVU I TUZLI DIJAGNOSTICIRANJE STANJA KULTURNOG SEKTORA, IDENTIFIKACIJA KLJUČNIH PROBLEMA U RADU KULTURNIH INSTITUCIJA I ORGANIZACIJA I MOGUĆIH RJEŠENJA (NA OSNOVU MIŠLJENJA KULTURNIH DJELATNIKA U OVIM GRADOVIMA) Istraživanje i izvještaj: MEDIACENTAR Sarajevo, 2006 Autorica: Adla ISANOVIĆ MEDIACENTAR Sarajevo Kolodvorska 3, Sarajevo, Bosna i Hercegovina Tel. & Fax: (+387 33) 715 840 http://www.media.ba [email protected]

Tekst ovog izvještaja je objavljen pod Creative Commons licencom. Naziv licence: Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada 2.5 Slobodno smijete umnožavati, distribuirati i javnosti priopćavati djelo pod sljedećim uvjetima:

• Imenovanje. Morate priznati i označiti autorstvo djela na način kako je specificirao autor ili davatelj licence.

• Nekomercijalno. Ovo djelo ne smijete koristiti u komercijalne svrhe. • Bez prerada. Ne smijete mijenjati, preoblikovati ili prerađivati ovo djelo.

2


SADRŽAJ

SAŽETAK IZVJEŠTAJA ........................................................................................ 4

1. UVOD ............................................................................................................... 11 1.1 OPIS I CILJEVI PROJEKTA........................................................................ 11 1.2 DIZAJN I METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA .............................................. 12

2. ANALITIČKI IZVJEŠTAJ ................................................................................. 14 2.1 KULTURNA DEŠAVANJA U RATNOM I POSTRATNOM PERIODU ........ 14 2.2 PUBLIKA, CILJNE GRUPE I TRŽIŠTE ....................................................... 18 2.3 IZVORI FINANSIRANJA.............................................................................. 38 2.4 UMREŽAVANJE I KOOPERACIJA U KULTURNOM SEKTORU................ 66 2.5 ODNOS KULTURNIH ORGANIZACIJA I INSTITUCIJA VLASTI ................ 77 2.6. DODATNI PRIJEDLOZI I PREPORUKE .................................................... 96

ANEKS ............................................................................................................... 101

3


SAŽETAK IZVJEŠTAJA

Na zahtjev i u saradnji sa organizacijom AKCIJA Sarajevo- Agencija za kulturni razvoj Sarajevo, Mediacentar Sarajevo je, u okviru projekta pod nazivom “Kulturtreger XXL”, sproveo istraživanje koje za cilj ima prikupljanje relevantnih podataka o stanju i potencijalima kulturnog sektora u četiri grada u Bosni i Hercegovini i to na osnovu mišljenja predstavnika tri ciljne grupe. Ciljne su grupe predstavljali sami kulturni djelatnici i to: predstavnici javnih institucija kulture, predstavnici nevladinih organizacija u kulturi i nezavisni kulturni djelatnici. Fokus grupe su provedene u Banja Luci, Tuzli, Mostaru i Sarajevu. Osnovni ciljevi projekta koji je obuhvatio realizaciju diskusija sa kulturnim djelatnicima bili su:

1. prikupiti informacije o stanju javnih institucija i nevladinih organizacija u oblasti kulture, mapirati probleme i moguće uzroke takvog stanja, njihove posljedice po efikasnost rada kulturnih djelatnika; 2. elaborirati odnos vlasti prema javnim institucijama i nevladinim organizacijama u kulturnom sektoru, mapirati ključne karakteristike tog odnosa ; 3. prikupiti komentare i sugestije učesnika, predstavnika sektora vezanih za moguća sistemska rješenja identificiranih problema.

Istraživanje je dio projekta Kulturtreger XXL koji za dodatni cilj ima aktualiziranje pitanja kulturne politike u Bosni i Hercegovini. Analitički izvještaj obuhvatio je pregled glavnih rezultata istraživanja datih po obrađenim tematskim cjelinama. Kulturna dešavanja u ratnom i poratnom periodu Uvodna pitanja imala su za cilj da identificiraju stav učesnika o najznačajnijim kulturnim dešavanjima u njihovim gradovima u proteklom periodu, da eventualno definišu promjene koje su se desile na kulturnoj sceni tokom i neposredno nakon rata, te da posluže kao uvod u otvoranje diskusije o trenutnom stanju u kulturnom sektoru i mogućim uzročnicima tog stanja. Odgovori o važnosti pojedinih kulturnih dešavanja ne predstavljaju egzaktne podatke nego individualna mišljenja učesnika, te ne začuđuje podatak da se u svim gradovima stavovi učesnika znatno razlikuju, kako kod predstavnika javnih institucija, tako i predstavnika nevladinih organizacija u kulturi ili nezavisnih kulturnih djelatnika. Izuzev Banja Luke, u svim gradovima istaknut je značaj pojave novih kulturnih aktera i razvoja njihovog djelovanja, razvoj nevladinog sektora u kulturi, kao i važnost prisustva snažnih stvaralačkih energija i brojnih kulturnih inicijativa u ratnom periodu.

4


Učesnici diskusija u Tuzli i Banja Luci istakli su i značaj pokretanja umjetničkih

akademija u njihovim gradovima. Publika, ciljne grupe i tržište Drugom grupom pitanja željelo se dobiti odgovore na set pitanja koja se zasnivaju na iskustvu participanata, a koji se tiču njihovog odnosa sa publikom, odnosno njihovim ciljnim grupama. Jedan od ciljeva bio je i identificiranje stanja na tržištu kulture, kako kroz analizu "trendova" kulturne potrošnje tako i kroz analizu strukture publike, identificiranje poteškoća, ali i načina na koji se ovi kulturni djelatnici sa njima suočeljavaju. Na pitanja: Kakav je generalno odaziv publike na vaše programe i jeste li zadovoljni tim odzivom? i Da li naplaćujete svoje usluge i da li je potencijalna publika spremna da plaća za programe/usluge koje vi nudite?, učesnici su ponudili različite odgovore, kao i različita pojašnjenja njihovog zadovoljstva, odnosno nezadovoljstva, te je teško sumirati generalne zaključke. Odaziv publike / broj konzumenata u svim sredinama i na različitim programima zavisi od brojnih faktora, kao i njihova spremnost i mogućnost da plaćaju za iste programe / usluge koje ovi kulturni djelatnici nude. Također, istaknuto je i da je platežna moć stanovništva jako mala. U više navrata je nagoviješteno da je došlo do krize interesovanja za kulturne sadržaje, da je sama struktura publike koja posjećuje određene kulturne događaje nezadovoljavajuća i da je zadatak kulturnih radnika, ali i medija i obrazovnih institucija, da strateški i kontinuirano rade na njenoj edukaciji i kreiranju. Kvantit nije nužno prioritet kulturnih djelatnika. Za širenje opšte publike u pojedinim kulturnim programima iz analize brojnih ilustrativnih primjera može se zaključiti da su se, kao najpogodnija sredstva pokazale upravo spektakularne izložbe, koncerti, predstave, projekcije „blockbuster“ filmova i prezentacije "slavnih imena" čiji je status već unaprijed opštepoznat najširoj javnosti. Učesnici su istakli problem poistovjećivanja kulture sa zabavom, te pretpostavku da bi svako istraživanje potreba, odnosno interesa publike pokazalo takve rezultate po kojima bi najtraženiji kulturni proizvodi bili upravo oni iz industrije zabave. Generalno, mali je broj onih koji su provodili konkretna ispitivanja potreba tržišta i interesa publike, s ciljem definisanja trenutnih trendova kulturne potrošnje, odnosno stvarnih interesa publike, koristeći odgovarajuće istraživačke metode. Uglavnom je riječ o ličnim procjenama. Analizom ponuđenih odgovora ne može se zaključiti da interes za ovakvom vrstom primjene istraživačkih metoda, s ciljem razvoja publike/širenja tržišta, zaista i postoji. Naime, nekolicina je istakla da je postavljanje pitanja istraživanja publika i marketinga u kulturi uopšte, potpuno neumjesno u ovako lošoj situaciji u kakvoj se trenutno nalazi kulturni sektor u BiH.

5


Analizom ponuđenih odgovora može se zaključiti da kulturni sektor koristi jedan širi

spektar mehanizama za animiranje svojih konzumenata i raznovrsne komunikološko-marketinške kanale, strategije i instrumente u pristupanju svojoj potencijalnoj publici, a kako bi povećali svoju vidljivost, ali i medijsku prisutnost. Jedni od osnovnih problema koji je veći broj učesnika identificirao, jesu nedostatak kapaciteta (kako u finansijskim ograničenjima, tako i u odgovarajućoj stručnosti kadra za obavljanje ovih vidova aktivnosti unutar nevladinih i javnih organizacija koje djeluju u oblasti kulture). U Mostaru i Tuzli istaknut je i problem neinformiranosti građana, odnosno nedostatka kanala za promociju programskih aktivnosti (brošure i sl.) koji bi objedinjavali sve informacije o kulturnim dešavanjima u gradu i koje bi vjerovatno omogućile i povećanje posjeta. U sklopu diskusije o vidljivosti kulturnih aktivnosti u gradu, učesnici su uglavnom analizirali ulogu medija. Postoje različita iskustva i različiti odnosi koje su pojedini kulturni akteri uspjeli razviti sa ključnim medijskim kućama, tako da i zadovoljstvo varira (iako preovladava stav da mediji ne izvještavaju na adekvatan način o kulturi). Ipak, važno je istaći da pojedine nevladine organizacije koje imaju mnogo agresivniju kampanju uspjevaju dobiti odgovarajuću medijsku pažnju zahvaljujući svojim komunikacijskim vještinama. Generalni je stav, da saradnju kulturnog i medijskog sektora treba unaprijediti, da je uloga medija u razvijanju kulturnog sektora, uspostavljanju komunikacije sa javnošću i publikom, kao i u edukativnom i kreativnom smislu, ogromna a trenutno na nezadovoljavajućem nivou; da njihovu ulogu u odnosu na razvoj kulturnog sektora treba strateški promišljati i razvijati kvalitetniju saradnju i povezanost ova dva sektora. Izvori finansiranja Trećom grupom pitanja željelo se dobiti odgovore na set pitanja koja se tiču finansijskih izvora i finansijske stabilnosti javnih institucija i nevladinih organizacija koje djeluju u sferi kulture. Generalno, veliki broj učesnika u svim gradovima okarakterisao je svoje finansijske izvore kao nestabilne i nedovoljne za ostvarivanje kontinuiteta produkcije i održivosti. Planiranje osiguravanja potrebnih materijalnih resursa, a naročito finansijskih, oduzima veliku količinu energije, iako su rezultati često nepredvidivi. Jedan od preduslova za stvarnje finansijske stabilnosti i ostvarivanja kontinuiteta produkcije vidi se u diversifikaciji izvora finansiranja, dakle kroz prikupljanje javnih sredstava, donacija, sponzorstva, partnerska ulaganja (trenutno u praksi uglavnom u razmjeni postojećih resursa) ali i alternativnih metoda finansiranja i povećanju sopstvenih prihoda koji uglavnom, u najvećem broju slučajeva, nisu dovoljno razvijene (trenutno samo kroz prodaju ulaznica i iznajmljivanje prostora i tehnike, a

6


samo u rijetkim slučajevima kroz prodavanja konsultantivnih usluga, prodaje

produkata kreativne industrije, autorskih prava i edukativnih usluga).Istaknuto je i da bi kulturni djelatnici trebali da imaju proaktivniji pristup, brojnije i efikasnije inicijative za diversifikacijom izvora finansiranja i za razvijanjem sopstvene samoodrživosti. Predstavnici institucija vlasti okarakterisani su kao neprofesionalni, kao osobe sa kojima je teško ostvariti komunikaciju. Dodatni problem predstavljaju i kriteriji za raspodjelu javnih sredstava (vrednovanja, odabira programa i odluka o finansiranju) koje se odvija kroz javne organe vlasti, a u čiji proces kreiranja nisu uključeni sami kulturni djelatnici. Proces raspodjele javnih sredstava ocijenjen je, u najvećem broju slučajeva, kao netransparentan i neadekvatan, kako od strane predstavnika nevladinih organizacija tako i od strane većeg broja predstavnika javnih ustanova kulture kao osnovnih korisnika. Jedan od problema za pojedine predstavlja i još uvijek nedefinisan status ovih profesionalnih ustanova. Veliki problem predstavlja i često preveliko kašnjenje dostavljanja alociranih sredstava koje ugrožava i održavanje samih programa. Zbog limitiranih javnih sredstava za finansiranje u oblasti kulture, predloženo je i revidiranje postojećih poreskih regulativa kako bi se obezbijedila dodatna sredstva kroz procenat od lutrije i igara na sreću. Za veliki broj nevladinih organizacija međunarodne organizacije, inostrane fondacije, vlade, ambasade i inostrani kulturni centri, u proteklom vremenu bili su ključni faktor za ostvarivanje njihovog kontinuiteta produkcije i predstavljale su i još uvijek predstavljaju jedan od osnovnih izvora finansiranja. Nešto drugačija situacija u pristupanju međunarodnim organizacijama i korištenju internacionalnih fondova bila je u Banja Luci, gdje su se ta sredstva u proteklom periodu nešto manje koristila. Pojašnjeno je i da su ova sredstva nedovoljno iskorištena zbog slabe difuzije informacija o njihovoj dostupnosti. Po mišljenju učesnika tim sredstvima najčešće se finansiraju regionalni projekti. Iako pojedini učesnici smatraju da su se međunarodne organizacije i inostrane fonadacije koje podržavaju kulturne djelatnosti orijentisale na kulturne djelatnosti vezane za Sarajevo i da su manji gradovi zanemareni, učesnici skupa u Banja Luci naveli su da smatraju da veliki dio krivice leži upravo u lokalnoj sredini i da je posljedica pasivnosti i nedostatka inicijativa samih kulturnih aktera. Učesnici su prepoznali značaj i nužnost umrežavanja, lokalne,regionalne i međunarodne saradnje, a u osiguravanju potrebnih materijalnih resursa kroz pristup donatorskim sredstvima. Konkretna preporuka je i da se nevladin sektor u kulturi i javne institucije kulture udruže kao partneri i djeluju u sadejstvu prilikom apliciranja za pristup određenim finansijskim izvorima, međunarodnim donatorima. Važno je istaći da u posljednje vrijeme dolazi do smanjenja dostupnih donatorskih sredstava, što se u slučaju da ne dođe do strateškog rješavanja pitanja izvora

7


finansiranja, za pojedine može direktno odraziti na opstanak i produkcijski

kontinuitet, s obzirom da je sistematska podrška vlasti tom sektoru izostala. Odnos kulturnih aktera sa biznis sektorom, korištenje sponzorskih usluga i sredstava nije na adekvatan način promišljen. Kulturni sektor još uvijek nije razvio strateški pristup i jasno pozicioniran stav prema biznis sektoru, za razliku od pojedinih firmi kojeimaju jasno definisanu strategiju i politiku prema kulturnom sektoru i određenim kulturnim aktivnostima. Generalno, biznis sektor nije adekvatno iskorišten kao jedan od mogućih finansijskih izvora. Potrebno je kulturni sektor učiniti atraktivnijim za ulaganja biznis sektora, kako kroz donošenje određenih zakonskih rješenja vezanih za poreske olakšice kojima bi se stimulisalo ulaganje, tako i kroz aktivniji angažman samih kulturnih djelatnika i razvoj sopstvenih kadrovskih kapaciteta kako bi se odgovorilo zahtjevima svjetskog tržišta i njihovim odnosima u kulturi. S obzirom da dodatni problem predstavljaju i nepostojanje potrebnih marketinških strategija i kapaciteta, znanja i vještina u sferi menadžmenta, veći broj kulturnih djelatnika istakao je potrebu za ozbiljnim i sistematskim obučavanjem kadra u kulturnom manadžmentu i „fundraising“ tehnikama. Umrežavanje i kooperacija Pitanjima kao što su: "Kakva je saradnja javnog i nevladinog sektora u kulturi...saradnja unutar nevladinog sektora u kulturi...lokalna, regionalna, odnosno međunarodna saradnja kulturnog sektora?» nastojala su se procjeniti razvijenost i strategija intersektorskog povezivanja ali i drugih vidova lokalni, regionalnih i međunarodnih povezivanja. Jedno od pitanja odnosilo se i na povezivanja kroz strukovne, profesionalne organizacije i asocijacije u kojima kulturni djelatnici iz ovih gradova učestvuju. Identificirani su različiti tipovi saradnje koji se temelje na različitim interesima. Neki od primjera partnerstava i koprodukcije već su navedeni u odgovorima na pitanja koja su se ticala načina finansiranja pojedinih kulturnih djelatnosti i oni su prisutni, kako se vidi iz odgovora učesnika, pored lokalnog, i na regionalnom i međunarodnom nivou. Uočljivo je da je regionalna i međunarodna saradnja često i intenzivnija od one na lokalnom nivou. Ipak, izuzev pojedinačnih primjera u ovim gradovima, uglavnom je riječ o periodičnim uspostavljanjima saradnje ali ne i o strateški promišljenom dugoročnom partnerstvu. Umrežavanja još uvijek u većem broju slučajeva djeluju kao neformalna, iako i kao takva značajno doprinose radu kulturnih djelatnika. Generalno, saradnja javnog i nevladinog sektora postoji, i s obzirom da zavisi od više faktora, između ostalog lokalne specifičnosti, individualnih inicijativa i interesa, njena zastupljenost kao i karakter varira (kako u različitim gradovima, tako i u različitim oblastima djelovanja).

8


Jedna od preporuka je i da se vrši strateško povezivanje nevladinog i javnog

sektora koji djeluju u oblasti kulture, s ciljem realizacije zajedničkih interesa a vezano za buduća strateška ulaganja stranih donatora. Odnos kulturnih organizacija i institucija vlasti Nakon diskusije o saradnji unutar i između nevladinih organizacija, javnih institucija u oblasti kulture, međunarodnog sektora učesnici su imali priliku da analiziraju njihov odnos sa institucijama vlasti, prvenstveno na nivou grada, ali i kantona, entiteta i države. Analizirajući prikupljene odgovore može se zaključiti da jasno definirana javna kulturna politika, koncept djelovanja, ne postoji ni u jednom od gradova. Neki od učesnika u Banja Luci su kao značajan pomak istakli značaj postojanja omladinske politike unutar kojih su postavljene određene smjernice omladinske kulturne politike,a u Tuzli neke inicijative o strateškom razvoju kreativne industrije Tuzla, iako ni jedna od ovih nije jasno identificirana kao javna kulturna politika Grada, odnosno Kantona. Generalni je stav da je stanje izuzetno loše i da je hitno započeti radove na definisanju razvojne kulturne strategije i definisanju javne kulturne politike, modela djelovanja, kako na lokalnom, tako i na državnom nivou. I tom procesu, mišljenja su većine učesnika diskusija, predstavnici kulturnog sektora moraju biti direktno uključeni u sam proces, ali se trebaju i intenzivnije angažirati na razvoju istog i u kontinuiranoj osnovi. Tokom diskusija, kako kroz ovu tematsku oblast, ali i kroz ostale, ukazivano je, kroz brojne ilustrativne primjere, na izostanak sistematske podrške institucija vlasti nevladinom sektoru u oblasti kulture (u proteklom periodu). Generalno, profesionalnost, efikasnost i transparentnost rada institucija vlasti i njihovih aktera je ocijenjena negativno (sa izuzetno oštrim kritikama), kako po pitanju procesa prilikom realizacije javnih konkursa, vrijednovanja, odabira programa i odluka o finansiranju, tako i strateških planova razvoja kulturnog sektora. Također, po mišljenju učesnika dodatni problem predstavljaju zastarjeli koncepti kulture na osnovu kojih se definišu prioriteti. Jedan od osnovnih prioriteta jeste izgradnja kadrovskih kapaciteta uprave. Trenutni odnos Vlasti prema kulturnom sektoru, u najvećem broju slučajeva, ne uspijeva obezbijeti uslove za razvoj kulturnog stvaralaštva u ovim sredinama. Institucije Vlasti ne uspijevaju stvoriti uslov za demokratičniji kulturni život kroz omogućavanje i stimulaciju participacije različitih kulturnih aktera u sistemu. Drugačija mišljenja su rijetka i odnose se na izuzetke kao što je npr. u gradu Banja Luci odnos Grada i kulturnih ustanova za kulturne djelatnike generalno zadovoljavajući, iako je i tu bilo kritika, ali u blažem obliku. Na pitanje da li nepostojanje Ministarstva za kulturu na državnom nivou na neki način otežava rad kulturnih djelatnika i da li bi njegovo formiranje poboljšalo situaciju, veći broj učesnika je odgovorio potvrdno te dodao da bi formiranje takvog

9


jednog tijela na državnom nivou, možda ne nužno Ministarstva, vjerovatno imalo

pozitivne efekte na kulturni život u Bosni i Hercegovini i u ovim gradovima. Međutim, neki od njih su rekli da takvo nešto jeste potrebno, ali ipak nije prepoznato kao prioritet jedne razvojne strategije. Na pitanje da li je postojeći zakonski okvir stimulativan za rad kulturnih djelatnika, odnosno da li je potrebno donositi neke nove zakone ili vršiti njihovu harmonizaciju, generalno, predstavnici su iskazivali nezadovoljstvo trenutnim stanjem i najčešće ukazivali na nepostojanje određene zakonske regulative kojom bi se kulturni sektor učinio atraktivnijim za ulaganja biznis sektora. Predlagana su i druga rješenja kojim se definišu status profesionalnih ustanova, udruživanja ali rješavaju i drugi problemi. Dodatni prijedlozi i preporuke Na osnovu mišljenja velikog broja učesnika, može se zaključiti da je jedino ostvarivanjem kulturnog sistema u cjelini moguće očekivati stvaranje uslova za organizacioni razvoj pojedinačnih ustanova kulture unutar lokalnih prilika. Na kraju diskusije moderator je pozvao prisutne da navedu dodatne preporuke za kreiranje idealne kulturne politike grada, kantona, entiteta, odnosno države. Pored osnovnih preporuka vezanih za potrebno aktivno i hitno djelovanje na definisanju lokalnih, regionalnih i državnih kulturnih politika, u čijoj će formulaciji kulturni akteri biti uključeni aktivno i u kontinuiranoj osnovi, učesnici su dodali da je neophodno učiniti i osigurati slijedeće: Tuzla

• Unaprijeđenje sistema koji definira konstituiranje i formiranje različitih

organa i nivoa vlasti u čijoj se unutrašnjoj raspodjeli obaveza i odgovornosti

nalazi kultura. (naročito u smislu definisanja kriterija i procedura za izbor i

imenovanje članova tih organa vlasti);

• Kreiranje državnog fonda za kulturu;

• Decentralizacija;

• Razvijanje profitnih kulturnih organizacija/projekata;

• Strateški razvoj kreativnih industrija;

• Zalaganje za pojednostavljenje administrativnih procedura i unaprijeđenje

ograničavajućih zakonskih rješenja vezanih za (privremeni) izvoz umjetnina

i opreme potrebne za produkciju umjetničkih djela.

Banja Luka

• Spuštanje administracije na niže nivoe;

10


• Angažovanje kvalifikovanih kadrova za rad u javnim ustanovama;

Mostar

• Unapredjenje saradnje unutar kulturnog sektora, kako između samih

kulturnih djelatnika, tako i između njih i institucija vlasti;

• Angažovanje kvalifikovanih i „apolitičnih“ kadrova u procesu vrijednovanja,

odabira programa i odluka o finansiranju, odnosno raspodjeli javnih

sredstava i donošenja strateških odluka za razvoj kulturnog sektora;

• Smanjenje glomaznog administrativnog aparata i ukidanje paralelnih

institucija;

• Razvoj strategije povezivanja;

• Rješavanje statusa umjetnika i profesija u kulturi;

• Prihvatanje i pozicioniranje različitih vidova kulture i različitih nivoa

organizacije;

• Jačanje saradnje kod kulturnih djelatnika, formuliranje i definiranje kulturne

strategije i lobiranja;

• Zajednički rad na strateškom razvijanju saradnje kulturnog sektora i biznis

sektora; Sarajevo

• Edukacija stručnog kadra u kulturnom sektoru;

• Strateški pristup biznis sektoru;

• Jačanje međusobne saradnje unutar kulturnog sektora;

• Lobiranje kulturnih djelatnika u cilju ostvarivanja zajedničkih interesa;

• Kreiranje liste prioriteta, definiranje smjernica , formuliranje zahtjeva

kulturnog sektora i njihova javna prezentacija;

• Monitoring i kontrola implementacije („mainstreaming“ rada institucija vlasti i

kritička analiza stepena realizacije strateškog plana).

11


1. UVOD

1.1 OPIS I CILJEVI ISTRAŽIVANJA Na zahtjev i u saradnji sa organizacijom AKCIJA Sarajevo- Agencija za kulturni razvoj Sarajevo, Mediacentar Sarajevo je, u okviru projekta pod nazivom “Kulturtreger XXL”, sproveo istraživanje koje za cilj ima prikupljanje relevantnih podataka o stanju i potencijalima kulturnog sektora u četiri grada u Bosni i Hercegovini i to na osnovu mišljenja predstavnika tri ciljne grupe. Ciljne su grupe predstavljali sami kulturni djelatnici i to: predstavnici javnih institucija kulture, predstavnici nevladinih organizacija u kulturi i nezavisni kulturni djelatnici. Fokus grupe su provedene u Banja Luci, Tuzli, Mostaru i Sarajevu. Istraživanje je sprovedeno kroz organizovane fokus grupe diskusije sa kulturnim djelatnicima i to korištenjem modificiranih metoda fokus-grupa. Osnovni ciljevi projekta koji je obuhvatio realizaciju diskusija sa kulturnim djelatnicima bili su:

1. prikupiti informacije o stanju javnih institucija i nevladinih organizacija u oblasti kulture, mapirati probleme i moguće uzroke takvog stanja, njihove posljedice po efikasnost rada kulturnih djelatnika; 2. elaborirati odnos vlasti prema javnim institucijama i nevladinim organizacijama u kulturnom sektoru, mapirati ključne karakteristike tog odnosa ; 3. prikupiti komentare i sugestije učesnika, predstavnika sektora vezanih za moguća sistemska rješenja identificiranih problema.

Istraživanje je dio projekta Kulturtreger XXL koji za dodatni cilj ima aktualiziranje pitanja kulturne politike u Bosni i Hercegovini. Projekat želi upravo kroz sakupljanje i distribuciju informacija omogućiti otvorenu debatu o kulturnim politikama, inicirati participativno konstituiranje politika kulture, ono koje ce uključiti sve aktivne aktere kulture u BiH u debatu o kreiranju kulturne strategije. Kulturtreger XXL je projekt koji provodi AKCIJA – agencija za kulturni razvoj Sarajevo uz podrsku Evropske kulturne fondacije i Švicarskog kulturnog programa u BiH.

12


1.2 DIZAJN I METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA Kako bi se postigli postavljeni ciljevi, projekt je obuhvatio realizaciju četiri fokus-grupe / diskusije sa predstavnicima kulturnog sektora. 1.2.1 MODIFICIRANE FOKUS-GRUPE Četiri fokus-grupe sprovedene su u periodu od 13. septembra do 03. oktobra 2006. godine i svaka je uključivala sve tri ciljne grupe: predstavnike javnih institucija u oblasti kulture, predstavnike nevladinih organizacija u kulturi, te nezavisne kulturne djelatnike. Također, nekim od diskusija prisustvovali su i javni službenici i predstavnici medija. Ove diskusije održane su u Tuzli, Banja Luci, Mostaru i Sarajevu. U diskusijama je učestvovalo ukupno 59 osoba (17 u Tuzli, 18 u Banja Luci, 15 u Mostaru i 9 u Sarajevu) uz prisustvo moderatora diskusije - predstavnika Mediacentra Sarajevo, kao i prisustvo koordinatorice projekta -predstavnice AKCIJE - Sarajevo. Učesnici u radu fokus-grupa okupljeni su prema metodama korištenim za projekte koji imaju ovakve specifične zahtjeve. Regrutaciju učesnika za četiri fokus-grupe izvršila je AKCIJA - Sarajevo u saradnji sa projektnim partnerima: Centar za istraživački, stvaralački i građanski angažman „GRAD“ (Tuzla), Udruženje građana „Protok“ (Banja Luka), Omladinski kulturni centar Abrašević (Mostar), Centar za savremenu umjetnost Sarajevo (Sarajevo). Učesnici su odabrani u skladu sa predhodno definisanim kriterijima koji su se odnosili na odabir učesnika i na strukturu grupe koje je definisala AKCIJA – Sarajevo i koja se prvenstveno odnosila na zadovoljavanje izbalansiranosti predstavnika različitih ciljnih grupa, a unutar njih i postizanja raznolikosti u smislu prisustva različitih disciplina i oblasti djelovanja. Broj učesnika u diskusijama bio je veći nego u klasičnim fokus grupama, a nekada je bilo prisutno i po više učesnika iz iste organizacije, što je uzrokovalo modificiranje klasičnih metoda koje se koriste u provođenju fokus grupa. Na skupu koji je održan u Sarajevu došlo je do blagog poremećaja balansa unutar strukture grupe, s obzirom da se skupu odazvao mnogo manji broj kulturnih djelatnika u odnosu na broj pozvanih i u odnosu na odaziv u drugim gradovima. Rezultati su pokazali da ovaj izuzetak nije uticao na kvalitet i upotrebljivost rezultata ovog projekta i istraživanja. Same diskusije trajale su u prosjeku 3h u prostorijama koje su za ovu priliku bile iznajmljene. Dužina trajanja fokus grupa također je razlog modifikacije klasičnih metoda koje se koriste u provođenju fokus-grupa. Učesnici su participirali u grupnoj diskusiji o pitanjima definisanim u vodiču koji je, u skladu sa smjernicama organizacije AKCIJA, i uz njihove konsultacije sa projektnim konsultantom prof. Sanjinom Dragojevićem, izrađen posebno za ovu

13


priliku. Sve diskusije usmjeravao je jedan moderator koristeći se standardiziranim

vodičem za vođenje diskusija. Dužine diskusija po pojedinim pitanjima razlikovale su se od grupe do grupe, što je rezultat različite strukture grupa, odnosno njihovih interesa za određenu poblematiku. Mišljenja i rezultati navedeni u ovom izvještaju trebali bi biti posmatrani kao indikatori pogleda samo ovih sagovornika, ali ne eventualno i kao mišljenja ostalih kulturnih djelatnika (ostalih predstavnika javnih institucija, nevladinih organizacija u kulturi niti nezavisnih kulturnih djelatnika). Učešće sagovornika je bilo na dobrovoljnoj osnovi. U dogovoru sa organizacijom AKCIJA, učesnicima iz Tuzle, Banja Luke, Mostara i Sarajeva, objašnjena je svrha projekta i priroda istraživanja putem razgovora u modificiranim fokus-grupama kako bi se osigurala puna svijest o tome šta se od njih očekuje i na koji način će biti predočeni i korišteni rezultati istraživanja. Razgovori su snimljeni video i audio opremom. Snimci, kao i naknadno izrađeni transkripti, namjenjeni su isključivo u analitičke svrhe i ne mogu biti korišteni ni u kakve druge svrhe osim za internu upotrebu Mediacentra Sarajevo i organizacije AKCIJA. Na bazi ovih snimaka i transkripta izrađen je i ovaj izvještaj.

14


2. ANALITIČKI IZVJEŠTAJ

Vodič za diskusije, kreiran u skladu sa ciljevima projekta i sa željom da obezbijedi odgovarajuće informacije strukturisan je kroz 6 temamskih cjelina i to:

2.1 Kulturna dešavanja u ratnom i poratnom periodu; 2.2 Publika, ciljne grupe i tržište; 2.3 Izvori finansiranja; 2.4 Umrežavanje i kooperacija u kulturnom sektoru; 2.5 Odnos kulturnih organizacija i institucija vlasti; 2.6 Dodatni prijedlozi i preporuke.

Rezime dobijenih odgovora na pitanja postavljena unutar ovih tematskih cjelina i njihova analiza ponuđeni su u analitičkom izvještaju koji slijedi. 2.1 KULTURNA DEŠAVANJA U RATNOM I PORATNOM PERIODU ''Po vašem mišljenju, koji je to najznačajniji kulturni događaj / koja su to najznačajnija kulturna dešavanja u periodu rata i neposredno nakon njega? Šta se to značajno desilo u tom periodu na kulturnoj sceni u vašem gradu? Koje organizacije su bile nosioci kulturnih aktivnosti u periodu 1992-1997?"– bio je prvi set pitanja postavljenih učesnicima grupnih diskusija. Ova uvodna pitanja imala su za cilj da identificiraju stav učesnika/ca o najznačajnijim kulturnim dešavanjima u njihovim gradovima u proteklom periodu, eventualno identificiraju promjene koje su se desile na kulturnoj sceni u tom periodu, te da posluže kao uvod u otvoranje diskusije o trenutnom stanju u kulturnom sektoru i mogućim uzročnicima tog stanja. Odgovori o važnosti pojedinih kulturnih dešavanja ne predstavljaju egzaktne podatke nego individualna mišljenja, te ne začuđuje podatak da se stavovi učesnika znatno razlikuju, bilo da je riječ o predstavnicima javnih institucija u kulturi, predstavnicima nevladinih organizacija kulture ili nezavisnih kulturnih djelatnika. Izuzev Banja Luke, u svim gradovima istaknuta je važnost pojave novih kulturnih aktera i razvoja njihovog djelovanja, razvoja nevladinog sektora u kulturi. Također, prisustva snažnih stvaralačkih energija i brojnih kulturnih inicijativa u ratnom periodu. Učesnici diskusija u Tuzli i Banja Luci istakli su i značaj pokretanja umjetničkih akademija u njihovim gradovima, sto se direktno odražava na razvoj lokalne kulturne scene.

15


TUZLA Učesnici diskusije koja je održana u Tuzli istakli su kao značajne: izmjene u načinu finansiranja kulturnih aktivnosti u poslijeratnom periodu (a u odnosu na prijeratni), pojavu novih kulturnih organizacija i djelatnika, i njihov direktni uticaj na razvoj kulturnog sektora u gradu. Kao značajne kulturne aktivnosti i važna dešavanja u periodu rata istakli su: pojavu novih izdavačkih kuca i ratnu "izdavačku hiper produkciju", djelovanje "ratne Biblioteke" i dostizanje rekordnih statistika po broju cirkulacije korisnika usluga Bibioteke u tom periodu, projektne aktivnosti Tuzla Open Space-a, rad Doma Mladih i Bosanskog kulturnog centra u Tuzli, te kao naročito važne (u postratnom periodu) otvaranje Akademije dramskih umjetnosti u Tuzli (1997) i razvoj nevladinog sektora u kulturi.

Mi možemo napraviti i komparaciju koliko je bilo izdavačkih kuća do '92 godine a koliko ih se pojavilo '92. Mislim da je bilo možda nekih i do dvadesetak, jer sam se bavila time. Do '92 ih je bilo dvije izdavačke kuće. (Sabina Babajić J.U. Narodna i univerzitetska biblioteka)

Odmah nakon rata pa sve do danas taj se period može slobodno nazvati procvatom

nevladinog sektora. Svakim danom je sve više nevladinih organizacija koje u svoj opus djelovanja stavljaju različite pravce djelovanja... zasigurno da je taj period od 2000. pa naovamo, to neka zlatna era gdje se veliki broj organizacija pojavljuje, razvija i radi na mnogim programima. (Mirsad Hadžiefendić, SP Galerija „Mi Ritmo“)

Ja mislim da je jako bitno spomenuti, za taj period '92-'97. , projekat Space-a u

Tuzli i sve što je Aco Adamović radio u Tuzli. ... Šta sam ja htjela najviše naglasiti da je Tuzlu obilježilo od '92-97.- nastanak nevladinih organizacija koje nisu prevashodno radile na polju kulture, nego na drugoj vrsti problema i te organizacije su već nekako, kako ih ja danas gledam, a koje su se već u tom nekom ranom periodu stvorile, ostvarile neku vrstu profesonalizacije, institucionalizacije. Tada je bio veliki broj donatora prisutan. Dok ove organizacije na polju kulture čini mi se, tek se javljaju krajem devedesetih i propustile su puno prilika da ih neko podpomogne, što se tiče infrastrukture, što se tiče upravo ovoga programskog usavršavanja itd. (Jasmina Husanović, Centar za istraživački, stvaralački i građanski angažman „GRAD“ Tuzla)

Mišljenja o "energiji" koja je postojala o ratu i i njenom preživljavanji i stanju nakon rata u Tuzli su podjeljena. Dok je mišljenje pojedinih da je nešto od te energije "preživjelo", drugi npr. tvrde da su kreativne inicijative u Tuzli u posljednjih pet godina u opadanju.

Ja mislim da je trend nekih novih kreativnih, atraktivnih inicijativa u opadanju zadnjih pet godina. Mislim da je svoj maksimum bio dosegao 2001-2002. i od tada

16


umjesto da se probije, otišlo je u regresiju. (Jasmina Husanović, Centar za

istraživački, stvaralački i građanski angažman „GRAD“ Tuzla) BANJA LUKA Učesnici skupa u Banja Luci nisu iznijeli lični stav o važnosti određenih kulturnih događaja vezanih za ratni period. Kao značajne događaje i kulturna dešavanja u postratnom periodu istakli su prvenstveno one koje su ostvarile kontinuitet produkcije u proteklom periodu kao što su npr. koncertne aktivnosti koje je organizovao KSET, GETO, održavanje manifestacija na Kastelu pod pokroviteljskom Srpskog kulturnog centra, te održavanje Teatar Festa duži niz godina poslije rata. Također, istaknut je i značaj osnivanja Akademije umjetnosti u Banja Luci.

Najrevolucionalnija je činjenica da je u Banja Luci osnovana Akademija umjetnosti koja je proizvela, ako mi mladi ljudi dozvole, sve ove energije koje su za ovim stolom, koje mi izuzetno poštujemo i zbog kojih smo danas ovdje» (Ljiljana Labović-Marinković, Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske )

MOSTAR Kao najznačajnija kulturna dešavanja u Mostaru u ratnom i postratnom periodu učesnici su istakli: početak Mostarskog ljeta koji je prerastao u Mostarski ljetni festival, Dane Matice Hrvatske- Mostarsko proljeće u organizaciji Matice Hrvatske Mostar, obnavljanje rada Hrvatskog kulturnog društva Napredak, opstanak Narodnog pozorišta u Mostaru, pokretanje Omladinskog kulturnog centra Abrašević i razvoj nevladinog sektora u kulturi, ali i brojne individualne inicijative i djelovanja.

Mislim da trebamo i moramo spomenuti taj fenomen pokretanja Abraševića, što je po meni možda neka najznačajnija stvar u nekoj novijoj kulturnoj historiji grada. Ljudi su pokazali, da mala grupa ljudi može pomjeriti jako velike stvari, što je samo po sebi fenomen. I druga svar koja je bitna da njihovi programi ne priznaju nikakve podjele što je opet po sebi fenomen. Oni opstaju i ipak se uspijevaju finansirati, što je po meni kapa dole, da je to zaista velika stvar (Mili Tiro, Muzički centar Pavarotti)

Za mene je to itekako važno i mislim da bih ovdje mogao naglasiti upravo incidentne kulturne događaje. Dakle, sve ovo što mi pričamo su za te kulturne događaje koji su dolazili u Mostar pojedini vezani za privatne ljude i institucije koje su pokušale na neki način dovoditi značajne kulturnjake, umjetnike, muzičare itd. Nije postojao jedan kontinuirani rad. Također smo upali u zamku festivalizacije. Dakle cijele kulture gdje mi imamo trči trči pa festival, a između tih festivala nemamo apsolutno nikakvog kontinuiranog rada da bi ti festivali iznjedrili određene ljude, određene umjetnike koji će odavde, iz Bosne i Hercegovine, prezentirati svoj rad na tim istim festivalima. I ono zbog čega mi postojimo je upravo kontinuirani rad između trči trči festivala, odnosno festivalizacije koja je zavladala bosanskohercegovačkom kulturnom scenom. (Husein Oručević, Omladinski kulturni centar Abrašević)

17


SARAJEVO Prisutni predstavnici kulturnog sektora u Sarajevu izdvojili su kao značajna dešavanja ona koja se vezuju za ratni period i to upravo zbog okolnosti unutar kojih su se dešavale. Npr: projekat "Svjedoci postojanja", pokretanje projekta ARS AEVI-a, osnivanje Galerije Obala Art Centra, prvi filmski festival Obala Art Centra, djelovanje Radio Zid-a, muzički projekat "Rock Under the Seige", te začetke nezavisne scene u kulturi. Također, istaknut je značaj djelovanja teatarskih grupa u ratu. Na pitanje šta je za njih u tom periodu bilo značajno i zašto, neki od učesnika odgovorili su:

...malo stvari. Sama činjenica ratnog života nas je dodatno senzibilizirala za umjetnost i kulturni život. Tako da, zapravo, mnogo toga je promatrano na način da je pomatrano u rutini mira, životu u miru. Za vrijeme rata radio sam na Radiju Zid i mene je tada, s obzirom na moje godine tada posebno me je privlačila subkultura, hajmo tako reći, i biti na Radiju Zid, čije postojanje u tom periodu smatram jednim od ključnih repera kulturnog života u Sarajevu tokom opsade. Znači, politika Radija Zid kada je u pitanju rock'n'roll, kada su u pitanju mladi, zatim projekat Rock Under the Siege koji je onako najbolje utjelovio tu politiku radija Zid u tim stvarima. (Nebojša Jovanović, nezavisni kulturni djelatnik)

'Svjedoci postajanja', sigurno evidentno je velika izložba koja je na kraju izašla iz Sarajeva i koja je, ustvari označila, koja je pokazala, šta je u tom momentu bila praksa i šta su savremeni umjetnici bez obzira koje orjentacije, u to vrijeme radili kao neko lično svjedočanstvo ili pravljenje konstrukcije od dekonstrukcije ... jedan iskorak onoga što su ljudi do tada radili i čemu su se poslije vratili, nekim tradicionalnim oblicima. Prema tome, vidi se da pojedini uslovi, nenormalne situacije proizvode jednu pozitivnu reakciju umjetnika. I mislim da je primjer toga upravo ARS AEVI. Osim toga, dokaz nasušne potrebe, dakle onoga da ta kultura hrani kao hrana i voda. Mislim, to je evidentno pokazalo Sarajevo u vrijeme rata. (Dunja Blažević, Centar za savremenu umjetnost Sarajevo) Ono što je na mene u tim godinama opsade Sarajeva ostavilo najsnažniji uticaj je djelovanje teatarskih grupa. Stanovao sam blizu Kamernog teatra 55 i imao sam priliku da boravim određeno vrijeme tamo. Bilo mi je zadovoljstvo da dođem gledati sa kojim entuzijazmom oni pripremaju svoje predstave, unatoč bombardovanja, unatoč svega. ... i SARTR je djelovao, Sarajevski ratni teatar, isto tako veoma uspješno. Naravno da ukoliko se vizuelno vratim u taj period, ono što se događalo u porušenom kinu Sutjeska je nešto nevjerovatno. Dakle, «Svjedoci postojanja», umjetnici, individualne izložbe koje su oni tamo priređivali, zatim kolektivna. To je bilo nešto što se u mirna vremena ne može ni dogoditi, ni osjetiti. Ako se dobro sjećam i prvi filmski festival je organizovan u ratnom periodu, tako da je i to bio svojevrstan podvig ... (Enver Hadžiomerspahić , ARS AEVI) ... I čini mi se upravo u toj vanrednoj situaciji počeki su djelovati, tu se već počinju uočavati začeci ove nezavisne scene. Dakle, scena koja nije pripadala nikakvim institucijama, koja nije imala veze sa vlašću. Nego je bilo dovoljno da dvoje-troje ljudi imaju neku ideju da je pokuša realizirati. Tada se nije govorilo ni o novcima ni o budžetima. Pokušavalo se djelovati. I što je zanimljivo je da su te male grupice

18


ljudi koje su djelovale i koje su bile potpuno neformalne preuzele, na neki način,

funkciju velikih institucija za kulturu svojim projektima koji su kasnije prerasli u kapitalne kulturne projekte su pokazali da je ta inercija velikih birokratskih institucija, velikih birokratskih sistema koja se desila u ratu, i činjenica da oni ne mogu odgovoriti na aktuelni kontekst bila pravo vrijeme i mjesto za neke nove ljude, neki novi način djelovanja i organiziranja kulture. I naravno bum NGO scene koji se desio nekako odmah nakon rata pokazao je da to ima smisla (Aida Kalender, AKCIJA Sarajevo)

2.2. PUBLIKA, CILJNE GRUPE I TRŽIŠTE Drugom grupom pitanja željelo se dobiti odgovore na set pitanja koja se zasnivaju na iskustvu participanata, a koji se tiču njihovog odnosa sa publikom, odnosno njihovim ciljnim grupama. Jedan od ciljeva bio je i identificiranje stanja na tržištu kulture, kako kroz analizu „trendova“ kulturne potrošnje tako i kroz analizu strukture publike, identificiranje poteškoća, ali i načina na koji se ovi kulturni djelatnici sa njima suočeljavaju. Prvo pitanje koje je postavljeno svim učesnicima diskusije bilo je: Kakav je generalno odaziv publike na vaše programe i jeste li zadovoljni tim odzivom? A zatim "Da li naplaćujete svoje usluge i da li je potencijalna publika spremna da plaća za programe/usluge koje vi nudite?" S obzirom da su učesnici ponudili različite odgovore na ovo pitanje, kao i različita pojašnjenja njihovog zadovoljstva, odnosno nezadovoljstva, teško je sumirati neke generalne zaključke. Odaziv publike / broj konzumenata u svim sredinama i na različitim programima, zavisi od brojnih faktora, kao i njihova spremnost i mogućnost da plaćaju za iste programe / usluge koje ovi kulturni djelatnici nude. Također, istaknuto je i da je platežna moć stanovništva jako mala. U više navrata je nagoviješteno da je došlo do krize interesovanja za kulturne sadržaje, da je sama struktura publike koja posjećuje određene kulturne događaje nezadovoljavajuća i da je zadatak kulturnih radnika, ali i medija i obrazovnih institucija, da strateški i kontinuirano rade na njenoj edukaciji i kreiranju. Kvantit nije nužno prioritet kulturnih djelatnika. Za širenje opšte publike u pojedinim kulturnim programima iz analize brojnih ilustrativnih primjera može se zaključiti da su se, kao najpogodnija sredstva pokazale upravo spektakularne izložbe, koncerti, predstave, projekcije „blockbuster“ filmova i prezentacije "slavnih imena" čiji je status već unaprijed opštepoznat najširoj javnosti. Učesnici su istakli problem poistovjećivanja kulture sa zabavom, te pretpostavku da bi svako istraživanje potreba, odnosno interesa publike pokazalo takve rezultate po kojima bi najtraženiji kulturni proizvodi bili upravo oni iz industrije zabave.

19


Generalno, mali je broj onih koji su provodili konkretna ispitivanja potreba tržišta i

interesa publike, s ciljem definisanja trenutnih trendova kulturne potrošnje, odnosno stvarnih interesa publike, koristeći odgovarajuće istraživačke metode. Uglavnom je riječ o ličnim procjenama. Analizom ponuđenih odgovora ne može se zaključiti da interes za ovakvom vrstom primjene istraživačkih metoda, s ciljem razvoja publike/širenja tržišta, zaista i postoji. Naime, nekolicina je istakla da je postavljanje pitanja istraživanja publika i marketinga u kulturi uopšte, potpuno neumjesno u ovako lošoj situaciji u kakvoj se trenutno nalazi kulturni sektor u BiH. Analizom ponuđenih odgovora može se zaključiti da kulturni sektor koristi jedan širi spektar mehanizama za animiranje svojih konzumenata i raznovrsne komunikološko-marketinške kanale, strategije i instrumente u pristupanju svojoj potencijalnoj publici, a kako bi povećali svoju vidljivost, ali i medijsku prisutnost. Jedni od osnovnih problema koji je veći broj učesnika identificirao, jesu nedostatak kapaciteta (kako u finansijskim ograničenjima, tako i u odgovarajućoj stručnosti kadra za obavljanje ovih vidova aktivnosti unutar nevladinih i javnih organizacija koje djeluju u oblasti kulture). U Mostaru i Tuzli istaknut je i problem neinformiranosti građana, odnosno nedostatka kanala za promociju programskih aktivnosti (brošure i sl.) koji bi objedinjavali sve informacije o kulturnim dešavanjima u gradu i koje bi vjerovatno omogućile i povećanje posjeta. U sklopu diskusije o vidljivosti kulturnih aktivnosti u gradu, učesnici su uglavnom analizirali ulogu medija. Postoje različita iskustva i različiti odnosi koje su pojedini kulturni akteri uspjeli razviti sa ključnim medijskim kućama, tako da i zadovoljstvo varira (iako preovladava stav da mediji ne izvještavaju na adekvatan način o kulturi). Ipak, važno je istaći da pojedine nevladine organizacije koje imaju mnogo agresivniju kampanju uspjevaju dobiti odgovarajuću medijsku pažnju zahvaljujući svojim komunikacijskim vještinama. Generalni je stav, da saradnju kulturnog i medijskog sektora treba unaprijediti, da je uloga medija u razvijanju kulturnog sektora, uspostavljanju komunikacije sa javnošću i publikom, kao i u edukativnom i kreativnom smislu, ogromna a trenutno na nezadovoljavajućem nivou; da njihovu ulogu u odnosu na razvoj kulturnog sektora treba strateški promišljati i razvijati kvalitetniju saradnju i povezanost ova dva sektora. TUZLA Učesnici su naveli da odaziv na određene programe varira i da je zavistan i od vrste programa i usluge koja se nudi.

Kada su u pitanju redovne aktivnosti koje sprovodi Srednja muzička škola, mislim i Osnovna muzička škola ... Mislim da je odziv publke tradicionalno dobar pošto na tim koncertima učestvuju naši učenici i njihovi roditelji. (Dragan Divjak, J.U. Srednja muzička škola) ... Daleko najposjećeniji koncert su polugodišnji i godišnji koncerti Osnovne i Srednje muzičke škole, jer tu dođu nena, amidže, dajdže i svi se iskupe, bude krcato

20


nema mjesta stoji se. A recimo kada dođe vrhunski orkestar recimo kao što je bio

Orkestar američke vojske bilo je sedam ljudi ili ovako nešto. To je, oni nemaju koga da zovu da dođu. (Belma Bešlić, nezavisni kulturni djelatnik)

Sve zavisi o kojoj vrsti programa se radi. Ono što smo mi do sada činili bile su dvije pozorišne amaterske predstave koje se uključivale veći broj mlađih učesnika. ... Posjeta takvog događaja nije dovođena u pitanje iz razloga što se to ipak radilo o velikom broju učesnika i onda glas o svemu tome se jako brzo proširi. Tako recimo prikazivanje premijerno ili prve i druge reprize je sve rasprodano. Već poslije idu neka ugovorena prikazivanja da li za škole itd. Tako da u tom smislu nije bilo nekih poteškoća iako smo mi kroz cijeli svoj rad pokušavali da to ispromoviramo na najbolji način. (Mirza Softić , Udruženje „Mladi Tuzle“)

Na ove koje smo organizovali bio je prilično fin odaziv... Od 2006. imamo u programu strategiju razvoja... (Oliver Jović, Forum građana Tuzle- „Urbana kultura“)

Kao problem, predstavnici kulturnog sektora u Tuzli, naveli su i nedostatak raznovrsnosti konzumenata njihovih usluga, te istakli važnost i nužnost dugoročnog strateškog educiranja i kreiranja publike.

Što se tiče odziva publike, uglavnom svi mi gledamo šta je finalni proizvod, ishod svega toga. Slabije se gleda da je to ustvari proces, taj odnos nezavisni ili javni kulturni sektor – publika, to je stvarno dugoročan proces koji ima veze sa kultiviranjem ukusa, formiranjem navika itd. Na tome se jako malo radi. Jednostavno, odziv publike nije samo poster i da neko dođe. Nema tog strateškog i dugoročnog promišljanja i zato je ovo, oni ,obdaništa i takve stvari, jesu malo drugačiji pristupi i gleda se u budućnosti i na koji način se publika kreira, jer nije sad da postoji tu nekakav privatni sektor i on ima svoju neku publiku. Ne, on isto tako kreira publiku kao što publika kreira njega i posotoji nekakav dinamičan odnos između publike i nas kao proizvođača tih dobara ili usluga. (Jasmina Husanović, Centar za istraživački, stvaralački i građanski angažman „GRAD“ Tuzla) ... Mislim da publiku treba hraniti i odgojiti. (Damir Pirić , nezavisni kulturni djelatnik) ...Galerija portreta Tuzla, BKC Tuzla oni imaju VIP listu, listu svojih gostiju. I tu ćete uvijek vidjeti istih dvadeset ljudi i ako su oni spriječeni izložba će biti posjećena sa nekih deset ljudi. Mi smo uzeli to kao neki parametar i bježimo od toga. Mi ćemo pozvati tih standardnih dvadeset gostiju, ali naša publika je od 7-77 godina. I ono što je još Monofaktura radila ... mi često idemo u obdanište pa dovedemo djecu na svoje izložbe, uključujemo ih u rad. Tako da publiku, ja mislim, treba odgajati od malih nogu. (Mirsad Hadžiefendić, SP Galerija „Mi Ritmo“)

Na pitanje da li neko od učesnika ima razrađenu marketinšku strategiju, pojedini učesnici odgovorili su da se pitanju animiranja publike i konzumenata posvećuje određena pažnja. Predstavnici nevladinog sektora pokazali su spremnost za ulaganja u takve vrste aktivnosti, ali i neke i od javnih ustanova kao sto je

21


Nacionalna i univerzitetska biblioteka „Derviš Sušić“, prepoznale su važnost

razvoja komunikaciono-marketinških strategija i aktivno djeluju na tom planu. Učesnici su prepoznali vaznost kreativnih industrija i prepoznavanje kulture kao proizvoda.Jedan od učesnika je potpuno odbacivao ideju potrebe marketinga u kulturi u lokalnom kontekstu. Kako je rečeno za tu vrstu promišljanja potrebno je tržište kojeg, po njegovom mišljenju, nema. Na pitanje koje kanale komuniciranja koriste pri promoviranju svojih aktivnosti i pristupanju publici, istaknuti su prvenstveno mas-mediji, ali i drugi kanali komuniciranja. Uz zavisnosti od karaktera svojih ciljnih grupa, oni i razvijaju i prilagođavaju svoje strategije. Prisutni su potvrdili da je potrebno da kulturni djelatnici prepoznaju sopstvenu odgovornosti s obzirom da efekti odnosa sa javnošću i efekti marketinške politike, po mišljenju prisutnih, ipak prvenstveno zavise od komunikaciono- marketinške strategije samih djelatnika i od toga koliko je neko bio aktivan i uspješan na animiranju konzumenata svojih usluga i na stvaranju poželjnog imidža. Loš odaziv publike, po mišljenju brojnih, rezultat je nerazvijenih odnosa sa javnošću i generalno loših ili nepostojećih komunikaciono-marketinških strategija.

Ja mogu bez problema reći da su Manufakturini događaji koje mi organizujemo najposjećeniji u gradu...Npr. jedino naše umjetničke izložbe dovedu preko 500 ljudi, što mladih što starih. Mi dovodimo od 7-77 godina, ali mislim da je to sve do našeg načina PR-a, znači našeg drugovanja sa televizijama, drugovanja sa svim mogućim medijima (Alija Kamber, „Manufaktura“)

... a što se tiče posjete, kod nas je problem što ljudi koji organizuju neke stvari, problem je u tome što imaju slab PR, slab kontakt sa građanima i sa javnim mijenjem. Smatram da koliko vi radite na tome da vam ljudi dođu, jer kod nas su ljudi pomalo uspavani, a mnogi kažu –E pa nećemo ih mi buditi. Ustvari mi ih moramo probuditi da bi nam došli, da bi mi napravili tu neku energiju.... Mora se sve objasniti od A-Ž zato što se ljudima treba sigurno još 15 godina ugrađivati taj osjećaj da se dođe na izložbu samim tim što se vidi plakat u gradu. Znači, plakat nije dovoljno mora se još i galamiti. ... Mislim da je glavni problem svega ovoga jedan kontinuitet...Onda nije ni potrebna neka velika reklama ako ljudi iz tog nekog samog imena događaja oni će da prepoznaju kvalitet i znači posjetiti će taj događaj. (Aleksandar Todorović, „Tuzla Live“) ... ovo što je maloprije Alija rekao za PR. U principu, ako se ta promocija dobro uradi publika će da dođe i ako se objasni. Nije nikakav problem ljudi će da dođu, ali mora baš podrobno da se objasni o čemu se radi... (Aleksandar Todorović , „Tuzla Live“)

Neki od prisutnih iznijeli su i kritike na račun određenih javnih institucija i količine ulaganja sredstava u marketinške kampanje koje po njihovom mišljenju nisu uspješne.

22


Generalno, marketinške strategije i sposobnosti su na niskom nivou.

Mi smo prije četiri godine s tog jednog aspekta jedno od rijetkih udruženja koje je na profesionalan način uradilo strategiju razvoja udruženja. ... ja mislim, da je u gradu jedan od velikih problema što javne ustanove vrlo često, u likovnom smislu, rade ad hock događaje kojima je apsolutno bitno da se dese, onda vam se dešavama da imate izložbu ... svjetskog autora sa deset ljudi... Problem je marketing u javnim ustanovama, menadžmenta u kulturi što ljudi vrlo često jedan svjetski događaj koji im se dešava na pogrešan način, ili ga odrade na način jer nisu u njega uložili, ... da je u takav događaj uložen novac vjerovatno bi i iz njega jedan drugačiji odnos bio... (Grbić Mujo, Udruženje likovnih umjetnika TK)

Mi vrlo često i zovemo, čak telefonima i problem je taj što mi evo konkretno sad nemamo nikakav prostor za izložbe. Dok smo bili u Bosanskom kulturnom centru imali smo prostor... Problem je što mi prvo nemamo, broj zaposlenih je veoma mali i mi moramo u principu radtiti sve. (Sabina Babajić, Narodna i univerzitetska biblioteka) Ja o kulturi mogu pričati u kontekstu kreativne industrije. Mi smo prije svega servis koji može pomoći pojedincima i pokretima da implementiraju svoje projekte i da ih kvalitetno medijski promoviraju. Znači, mi radimo procjene na nekim kvalifikacijskim osnovama, ali rijetki su ljudi koji nama priđu barem za savjet ili neku pomoć koja ne bi ni koštala. Ima pojedinaca... a ne dešava nam se često, gotovo nikako da neko dođe i traži našu uslugu u smislu da mi sa svojim servisom pomognemo u promociji događaja, jer ljudi to ne smatraju za shodno da je dovoljno važno i zbog toga je razlog da ljudi ne znaju za koncerte, za izložbe, da se mora telefonom zvati. To je problem kao i u svakom biznisu kultura se može posmatrati u jednom kontekstu kao biznis. Znači, ako ga kvalitetno ne promovirati i ne pronađete kvalitetne medije za prijenos informacije kao klijenta kojeg hoćete dovesti i koji je već educiran, ili kojeg već trebate educirati u tom smislu da napravite dobar posao. (Elmir Huremović, ARTHUR d.o.o)

Nezavisni umjetnici su predstvili svoje kanale komuniciranja ali i specifične probleme na koje nailaze u kreiranju odnosa sa javnošću i privlačenju publike.

... kroz medije, printane, reklamni materijal: afiše, plakate itd. ... mi svi imamo neke marketinške strategije prilagođene našim potrebama i publici koju želimo da animiramo, ali bitno je reći da marketing košta, znači iziskuje značajna novčana sredstva, i iziskuje vrijeme isto tako. I recimo ako ste pojedinac vi morate da razmišljate kada ću ja, ako pripremate neki projekat, da obiđem sve medije, ko će meni plakate da zalijepi, kako ću da obezbijedim sva sredstva, da ja adekvatno isprintam te plakate. Znači, to je jedan veoma bitan aspekat... (Belma Bešlić, slobodna umjetnica)

Jedno od postavljenih pitanja bilo je i da li je itko od prisutnih predstavnika nevladinog sektora u kulturi, odnosno javnih institucija i ustanova kulture, sproveo neka istraživanja o stanju na tržištu kulture, trendovima kulturne potrošnje,stvarnim potrebama odnosno interesima publike, odnosno ciljnih grupa i da li je to imalo uticaja na njihovu programsku djelatnost? Niko od prisutnih nije naveo konkretno

23


istraživanje koje je sprovedeno sa ovakvim ciljem. Jedan od odgovora o

procjenama i prilagođavanju programa interesima publike bio je i:

...pozorišna politika, repertoarska politika uvijek težite da radite neke vrhunske, svjetske ili poznate klasike, tekstove jake , dobre da se možete predstaviti izvan granica naše države i da možemo gostovati svugdje. Međutim, takvi tekstovi nama odbijaju publiku. Ako uradite jednog Šekspira vi ćete podijeliti pozivnice za tu premijeru, doće vam ta premijerna publika. Na prvoj reprizi mi nemamo publike. ... mi nismo educirali djecu, naša omladina rijetko zalazi u pozorište, čast izuzecima. Sve ih više privlače komedije ako je "Biće, biće" ili "Vidi ko je doš'o" sale su pune. Valjda je rat ostavio te traume. Ne može niko slušati teške teme, ne može niko slušati "Šest lica traže pisca", teško im, zamorno. I uglavnom se sve svodi na to – šta vam je na repertoaru. I onda naši tamo napišu na papiru "komedija", i onda je sala, da kažem, relativno puna, a ako su klasici ili ako su neka dramska djela onda nam publike nema. (Remira Osmanović, Narodno pozorište Tuzla)

Iznesena su različita iskustva i stavovi vezano za medijsku prisustnost i zastupljenost u ključnim medijima . Potvrđeno je da generalno, mediji informiraju javnost o kulturnim dešavanjima u Tuzli, ali da sadržaj njihovih priloga nije zadovoljavajući i da nedostaje kritički odnos i dublja refleksija prema temama i događajima koji su obrađeni. Istaknuto je da bi u cijelom sektoru bilo potrebno unaprijediti saradnju kulturnih aktera i medija i razvijati partnerske odnose.

Posmatrajući naše lokalne medije, žalosno je konstatirati da imate jednu ili nijednu polučasovnu emisiju o kulturi sedmično u programu. Mislim da je to veliki problem, ne znam da li je problem uređivačka politika ili nekakav nesposobni kadar, ako uopće i postoji koji bi bio zadužen za tu vrstu programa. I mislim da bi se na tu temu moglo dosta toga prodiskutirati. S druge strane, mislim da je neka saradnja sa medijima, bilo da se radi o vladinom sektoru ili o privatnom, mislim da bi boljom saradnjom sa medijima mogla bi se ta produktivnost povećati, jer konkretno evo primjer, zašto neko od medija lokalnih sa Narodnim pozorištem napravio predstavu u nekoj zajedničkoj produkciji ili neki koncert. Tako mislim da bi se zatvorio jedan krug i medij bi imao određenu količinu programa i pozorište bi bilo marketinški popraćeno na jedan adekvatan način. (Dragan Divjak, Srednja muzička škola)

Ja mislim da oni pokrivaju kulturna dešavanja u informativnom smislu, to i to se desilo. Nekakva vrsta refleksije i ozbiljnijeg programa gdje će se prikazati šta se te sedmice dešavalo u Tuzli sa osvrtom pozitivnim ili ponešto kritičkim, a ne desilo se to i super je, toga nema. A to što refleksije nema mislim da je zbog toga što u medijima rade ljudi prilično needucirani. (Jasmina Husanović, Centar za istraživački, stvaralački i građanski angažman „GRAD“ Tuzla)

... Mi se zaista ne možemo što se tiče medija požaliti. Naravno, mi smo tu uvijek i da popunimo njihove praznine programa tako da su oni uvijek kada je u pitanju promocija naših izložbi i projekata uvijek se odazovu. ... (Vesna Isabegović , Muzej Istočne Bosne)

... kada je u pitanju manifestacija-publika-medij. Mi nemamo loše iskustvo. Zašto? Kultura je proizvod, ona se treba plasirati. Vjerovali ili ne, mi nemamo nikada

24


problema da nam dođe TV Tuzla, TV Kantona, Hayat, Federalna. Mi smo često na

Hayatu, TV Tuzli zato što mi njima nudimo, mi ih bombardujemo, mi ih zovemo da oni dođu. Mi smo itekako prisutni.... Mi se nalazimo na webu, svaka aktivnost koja se dešava je na webu. Znači koristimo sve moguće medije od elektronskih do štamparskih da privučemo korisnika, da privučemo građanina, pogotovo mladog čovjeka da dođe u biblioteku... Rezultat je pozitivan. Samo je jednom ili dva puta da je bio mali odziv. ... u principu kada je u pitanju javna ustanova Narodna i univerzitetska biblioteka Derviš Sušić prisutni smo u medijima. Npr. TV Kantona svake sedmice pravi retrospektivu šta se desilo prethodne sedmice. TV Tuzla nije baš u tome jaka i vična. Trebali bi i oni napraviti strategiju kako profesionalne tako i ovaj nevladin sektor i ove razne organizacije da pozivaju. Ali zaključak je, vjerujete li, ono da bi mi postigli i došli do rezultata mi moramo, ja imam knjigu Marketing u bibliotekarstvu, ja to nisam izismislila. Ljudu su napisali, napravili i ja to moram sada samo primjenjivati. Kako je i do njih tako je i do nas. Tako da ova naša ustanova nema nekih velikih problema kada je u pitanju medij i publika. (Enisa Žunić, Narodna i univerzitetska bibioteka „ Derviš Sušić“)

Kao dodatni problem u ostvaranju vidljivosti aktivnosti i stvaranju prepoznatljivosti u javnosti naveden je i problem korištenja zastarjelih metoda produkcije.

... kod nas je u prometu jedna knjiga o produkciji i producenskim metodama iz 70.-te godine, a danas je 2006. drugačije se radi danas. Mislim da je i to problem –savremena metoda produkcije i menadžmenta. (Damir Pirić , nezavisni kulturni djelatnik)

... do nas je koliko ćemo se mi nametnuti, a do publike je koliko će biti zainteresirana. ... Mi odosmo sada, evo biblioteka ode sada u Žepu sa 500 knjiga. Otišli smo u Banja Luku, Srebrenicu, Bratunac itd. Izlazimo iz okvira. Zašto? Da bi smo bili prepoznatiljivi. Znači koliko je god do vlasti toliko je i do nas i do ljudi koji se bave kulturom i kulturnim dešavanjima. Opet ponavljam, jako je bitan marketing. Imamo fantastičnih ideja, ali je bitan marketing. (Enisa Žunić, Narodna i univerzitetska bibioteka „ Derviš Sušić“)

Dodatni problemi za ostvarivanje zadovoljavajućeg odaziva publike na pojedine kulturne programe predstavljaju nepostojanje adekvatne difuzije informacija i činjenica da građani nisu informisani na odgovarajući način. Međusobna neuvezanost različitih kulturnih organizacija često dovode do programskih preklapanja koji se direktno odražavaju na odaziv publike. Rješenje ovih problema učesnici vide u jačanju međusobne komunikacije, boljoj međusobnoj razmjeni informacija. Konkretnan prijedlog odnosio se na redovno pripremanje i štampanje određene vrste «brošure» sa informacijama o kulturnim dešavanjima u gradu, ali je istaknuto da je i prije bilo sličnih inicijativa ali da nije prepoznata njihova važnost i da kulturni djelatnici nisu na njih odgovorili na adekvatan način.

...Kada su u pitanju određeni kulturni sadržaji u vezi sa muzikom ili klasičnom muzikom, maloprije je spominjano, mislim da smo mi uskraćeni za jednu organizaciju, hajd' da tako kažemo, jednu agenciju koja bi se bavila organizovanjem takvih sadržaja... da mislim sa bi mi morali biti malo uvezaniji i da

25


bi trebali imati neku konceptnu agenciju koja bi se bavila tim promotivnim

aktivnostima, ... (Dragan Divjak, Srednja muzička škola)

... problem Tuzle je što u jednom danu imamo puno tih događanja. Ja sam predlagala određenom krugu ljudi dajte da napravimo planove i programe tako da se ne podudaramo ... po meni bi trebalo da se napravi jedna knjiga programa kao što Sarajlije rade, pa ne znam u septembru je to, u oktobru je to, u novembru to... (Enisa Žunić, Narodna i univerzitetska bibioteka „ Derviš Sušić“) ... Ja kao osoba koja nije povezana sa institucijama ovdje kada sam prošetala Tuzlom ovog ljeta ja nisam mogla da vidim ništa. Nije bilo koncerata. Trebala sam se stvarno potruditi da nađem informaciju šta se dešava u Tuzli. ... Bilo bi super da postoji neki list gdje bi se pisalo tačno šta će se desiti, te sedmice i tog mjeseca gdje bi se možda davale neke refleksije. Da postoji agencija, tijelo koje povezuje sve to, i ta obična informacija plus neke kritike. (Edina Husanović, umjetnica) ...Momci iz Tuzlarija su tražili, svima su poslali pozive –dajte nam sva vaša kulturna dešavanja. I ko je poslao? (Enisa Žunić, Narodna i univerzitetska bibioteka „ Derviš Sušić“)

BANJA LUKA Predstavnici kulturnog sektora u Banja Luci nisu identificirali konkretne probleme i poteškoće koje imaju sa odazivom publike na njihove programe i kao ni sa brojem konzumenata njihovih usluga, odnosno sadržajima koje produciraju.

Mi smo radili jedan projekat 30 godina univerziteta ... 30 posto ljudi nije moglo ući na tu predstavu kada smo je radili. Hoću da kažem da što se tiče publike ovdje smo imali prije mjesec dana, evo večeras Race ima performance izložbu u Muzeju savremene umjetnosti. Evo npr. na izložbama Muzeja, na njihovim godišnjem programu, hoću da kažem da su te njihove izložba jako posjećene. Da imaju jako dobar odziv i da na otvaranju izložbe nije prisutno samo desetak ljud... (Radenko Milak, Asocijacija umjetnika „Protok“)

Kulturni djelatnici iz Banja Luke istakli su važnost prilagođavanja tržišnom modelu, promjene modela umjetničkog djelovanja, i pronalaženja načina kako da ono što je njihov kreativni potencijal spoje sa tržištem. Kao neki od faktora koji direktno utiču na proces navedene su lokalna specifičnost i niska kupovna moć stanovništva. U njoj učesnici vide i glavni razlog trenutne nemogućnosti naplaćivanja svojih usluga / programa. U tom smislu, istaknuta je odgovornost i značaj angažiranja različitih kulturnih aktera u ovom procesu prilagođavanja tržišnom modelu u umjetnosti i kulturi (umjetnika i ostalih kulturnih aktera ali i države koja po mišljenju učenika kroz različite oblike direktnog stimuliranja može da unaprijedi sam proces).

... ja bih istakao nešto što se tiče djelovanja ili organiziranja te sfere na osnovu kojih možemo i govoriti o tom tržištu kulturnih proizvoda. ... Dok smo ranije imali jedan model gdje je kultura imala jednog finansijera i jednu vrstu publike i jedan model djelovanja, sada se to mijenja i okreće se više tržištu na onaj način na koji se

26


prema tržištu okreću i druge djelatnosti. Znači, ona je nešto što mora da se kupi, ili

što mora da se proda. Drugim riječima, da bi imali profesionalan model mi moramo imati model prema kojem će umjetnici morati da prodaju, plasiraju ono što proizvode. Znači nije dovoljno da imamo jako posjećene izložbe, mi mormao imati nekoga ko kupuje slike.... Mi moramo više govoriti o modelu i načinu kako izrađivati model po kojem će u jednom trenutku takva vrsta profesionalizma biti naplaćena. (Nenad Malešević, Organizacija Organizacija umjetnika „Protok“)

Ako mi na ovom području pričamo o problemu umjetničkog tržišta, kako se kreću umjetnine... Hoću da kažem da u Jugoslaviji nekih osamdesetih godina kada je jugoslovenska kulturna scena, jugoslovenski kulturni prostor sve više ličio na neki evropski prostor, ono što uopće nije zaživilo, što nije imalo šanse da zaživi je to neko tržište. Znači ja mislim da mi ovdje sa ovakvim ekonomskim potencijalom, politikom nema šanse da razmišljamo o ovakvom tržištu. .. Ja uvijek ono što zamjerim nekim galerijala privatnim kada se pokrenu jeste što one rade sa slikama a ne sa umjetnicima. Mi trebamo kroz stimulanse države koja će podržati takve galerije, koja će nekim manjim porezom ili ne znam kojim odnosima pokušati da taj sistem razvije. Mi bez galerije ne možemo razmišljati o tržištu. (Radenko Milak, Organizacija umjetnika „Protok“)

Da dodam samo nešto. Ovaj model koji je kolega pomenuo ne podrazumijeva djelovanje samo odozgo ka dole, znači od institucija ka umjetnosti. Podrazumijeva i promjenu onoga što je model umjetničkog djelovanja, a to znači i promjenu obrazovnog sistema. ...Moramo razmisliti kako ono što je naš kreativni potencijal spojimo sa onim što je tržište. Ali i u tom smislu i umjetnik treba imati odgovornost, i on mora znati da niko za njega nije odgovoran do on sam. I mora znati da se izbori za njegov interes. (Nenad Malešević, Organizacija umjetnika „Protok“)

Na pitanje da li je publika spremna da plati njihove program / usluge neki od predstavnika odgovorili su:

... da li je neko spreman ili nije spreman to je stvar trenutka. Dotakli bi se nečega što je prolazno. Mi moramo više govoriti o modelu i načinu kako izrađivati model po kojem će u jednom trenutku takva vrsta profesionalizma biti naplaćena. (Nenad Malešević , Organizacija umjetnika „Protok“)

... ne prodajemo. (Nenad Malešević , Organizacija umjetnika „Protok“)

Muzej savremene umjetnosti radi od 10-22 sata uveče ... takav muzej ne postoji koji je otvoren za posjetioce svaki dan, bez obzira na praznik neradni dan ili sl. Mi ne naplaćujemo ulaznice prosto jer ljudi nemaju novca da plate. Mi smo pokušali jedan mali eksperiment sa jednom velikom izložbom... očekujući da će njegovo ime privući tu vrstu zanimanja da će ljudi kupiti ulaznice da bi vidjeli tu referentnu izložbu, ali smo naišli na tako emotivne, stvarne, ljudske komentare naših komintenata da smo tu praksu istog trenutka i prekinuli. Dakle, neminovnost je da ljudi u Bosni i Hercegovini nemaju novaca za ovu vrstu kulture koja je izložbeno galerijska, za razliku od pozorišta gdje su možda i naviknuti ili ta konfornost koja podrazumijeva udobno sjedište i predstavu koja traje dva sata podrazumijeva da se

27


plate ulaznice. Tako da i kolega u Banskom dvoru organizuje velike koncerte i

izložbe nikada ne naplaćuje ulaznice, jer se to prosto pokazuje tehnički neizvodljivo i ... neostvarivo još uvijek u ovom vremenu. (Ljiljana Labović-Marinković, Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske)

Predstavnici nevladinog sektora u kulturi istakli su značaj razvijanja određenih marketinških strategija u pristupanju i animiranju publika / konzumenata, kao i da da taj koncept oni trenutno razvijaju u skladu sa raspoloživim sredstvima.

Sve što mi radimo što se tiče organizacije radimo u sopstvenoj režiji: marketing, promociju i dovođenje gostiju i sve to. Oslanjamo se na sopstveni budžet koji je limitiran. (Mladen Tomić, Asocijacija „Urban Beat“) Uglavnom flajeri, plakati, internet... ...Zadovoljavajuće je u odnosu na prisutnost elektronske muzike ovdje na ovom prostoru. Mislim da ljudi koji žele da dođu, da čuju i posjete to, dobiju informaciju. (Mladen Tomić, Asocijacija „Urban Beat“)

S obzirom da su skupu prisustvovali i predstavnici medija, povela se diskusija o odnosu medija i kulturnih djelatnika. Predstavnici kulturnih organizacija nisu zadovoljni trenutnim medijskom prisutnošću, jer po njihovom mišljenju mediji ne informiraju građanstvo o kulturnim aktivnostima na adekvatan način, nedostaje dublja refleksija, a često je medijska zastupljenost zavisna upravo od ličnih interesa unuatar pojedinih medija. Predložena rješenja odnose se na potrebna veća zalaganja samih kulturnih radnika, ali i pokretanje jedne alternativne emisije o kulturi.

Pa, mediji su nezainteresirani. (Zoran Crncević, Razvojni centar za kulturu i umjetnost „RACE“)

Mi smo sa ATV-om imali neke dobre odnose, ali isto tako neko poznanstvo. (Mladen Tomić, Asocijacija „Urban Beat“) U principu to ide tako, mada i oni prepoznaju kada je nešto što je malo drugačije i onda kako su svi željni tih procenata gledanosti, valjda se trude da izađu u susret što više. Uglavnom podržavaju one manifestacije za koje oni procijene da su zanimljive, ali isto tako neki sajam harmonikaša će ispromovirati zbog nekog ličnog interesa ljudi koji to odlučuju. (Božana Trninić, predstavnica medija – „Glas Srpske“)

Samo da bi popunili svoj program (Radenko Milak, Organizacija umjetnika „Protok“) Ja mislim da je to do ljudi koji rade na televizijama. Gledajte Pink BiH pa ćete vidjeti da u Banja Luci postoje parfimerije i saloni ljepote. (Radenko Milak, Organizacija umjetnika „Protok“)

Sve zavisi do nas. Radeći ova zadnja dva mjeseca ... ona je bila angažirana u organizaciji da radi PR, da radi odnose sa javnošću i to je ispalo jako dobro. zato

28


što je svako u organizaciji bio zadužen za svoj dio i ona je to apsolutno radila kako

treba. (Miodrag Manojlović, Organizacija umjetnika „Protok“)

Bilo bi bolje da se angažuje da se napravi neka alternativna emisija. Znači ne samo da dođu da snime neku žurku, neki koncert i prezentirati to eto to je bilo u gradu, popuniti program. ... da je to program da se može nešto naučiti, a ne samo da se vidimo šta se desilo. (Siniša Tamamović, Asocijacija „Urban Beat“)

Još bolje bi bilo kada bi grad prepoznao taj problem, odnosno neko u gradu koji to savršeno dobro vidi i prepoznaje jednu mladu grupu ljudi koja je super, pa da vidimo kako vi razmišljate, kakve imate ideje, evo vam novac, kupite svu opremu, napravite privatnu emisiju. Da vidimo koliko će vas to koštati, koliko vas je uključeno u to i da se to emitira i da se vidi kakav će biti odjek. Znači da to ljudi pogledaju pa da onda kažu, znači nezavisna politika te kuće nema ništa sa kreiranjem te emisije što bi hiljadu puta bilo bolje kao Pro.ba, kao Fade in. (Božana Trninić , predstavnica medija – „Glas Srpske“)

MOSTAR Kulturni djelatnici iz Mostara naveli su da je došlo do negativnih promjena u odazivu publike u odnosu na prijeratni period i da je takvo stanje posljedica djelovanja različitih faktora. Između ostalog: jako ekonomsko raslojavanje stanovništva- slabljenje platežne moći stanovništva, demografske promjene nastale ratom, te generalna nezaintesiranost potencijalne publike za kulturna dešavanja i kulturne sadržaje .

Što se tiče publike složila bi se da su u pitanju demografske promjene u gradu i dolazak ruralnog dijela stanovništva to je jedan problem. A drugi je, to još nismo spomenuli, a jako je bitan za Mostar, to su te nacionalne podjele. Što znači, kao prvo odgoj mladih ljudi u jednonacionalnim sredinama sprečava da razviju neku svijest da oni mogu da odu u Narodno pozorište s jedne strane, da ljudi dođu u Dom Herceg Stjepan Kosača i tome sl. Druga stvar što se tiče kulture uopće ona je dugo godina bila u službi politike nacionalnih podjela. I zato imamo toliko institucija sa nacionalnim predznakom koje možda do unazad godinu dvije godine nisu razvijale uopće ni kulturu ni kulturnu svijest i zaista su bile samo u službi nekih podjela. Mi radimo festival 10 godina i mi smo se svim mogućim institucijama, bivšim općinama itd. obraćali za pomoć. Niko nije uvidio važnost da se nešto događa u gradu. Diskurs se promijenio u posljednje dvije tri godine kada se grad ujedinio itd. a to je veliki problem još i danas. (Kristina Ćorić, Omladinski kulturni centar Abrašević) Mislim da su uglavnom sve kolege rekle ono što jeste problem i u biti je ta nezainteresiranost za kulturne događaje. Mislim da se mi ovdje, u biti, borimo za svaku osobu ne samo u tom smjeru da to bude naša publika neko ko će platiti kartu, nego neko ko iole razumije ono što je kulturna ponuda i ono što umjentik želi da kaže i ono što je organizator želio da prikaže. (Asmir Šabić, Alternativni institut)

Jedan dio učesnika je zadovoljan odzivom publike, dok su neki predstavnici nevladinog sektora jasno izrazili nezadovoljstvo odazivom publike i brojem

29


posjetilaca. Jedan od dodatnih problema predstavlja i činjenica da još uvijek ne

postoji strateeški plan razvoja publike. Istaknuto je da je potrebno raditi intenzivno i strateški na edukaciji publike i njenom kreiranju i da je u tom procesu potrebna i pomoć medija.

.... Nemamo educiranu publiku ako je publika u nekom slučaju masovna. .... Kada vi budete imali stalnu grupu pravih poznavalaca muzike, bilo da su to učenici muzičke škole koji se školuju godinama i imaju vrlo rafiniran okus što je normalno, to je prava muzička publika i koji su stanju ne samo da dođu na bilo koji muzički događaj, nego da razlikuju izvedbe, da razlikuju izvođače, da prepoznaju nijanse u izvođenju pojedinačnih dijela.... (Tanja Miletić- Oručević, pozorišna redititeljica i univerzitetska radnica)

... što se tiče mladih i njihovog odnosa općenito prema svemu, pa i prema kulturi. Maloprije je, čini mi se, gospodin iz pozorišta rekao da treba obrazovati mlade kada je u pitanju njihov odnos prema kulturi, prema kazališnim predstavama. Mislim da je to ne potreba, nego prioritet kada se tiče kulture. Ja znam, jer radim sa njima na nekim drugim projektima, oni su totalno nezainteresirani za bilo što u gradu. ... Ja ne sumnjam da su oni zbilja fenomealnii u internetu, u nekim ovim modernim predmetima, ali kulturna događanja ili neka uopćena, oni nemaju pojma. To je neka nezainteresiranost i mislim da je njih potrebno educirati preko nekih radionica, preko bilo čega. (Anita Šimunović, Grad Mostar- odjel društvenih djelatnosti) Većina aktivnosti u Pavarotti centru je besplatna. Znači ono, kada se predstavljaju značajniji umjetnici to naplaćujemo minimalno. Onda to opet većinom dajemo u humanitarne svrhe. Mislim da događaje posebno takve kada se predstavljaju umjetnici koji su čitav život posvetili tome treba naplaćivati da bi se kod ljudi stvorila svijest da cijene ono što gledaju i tog umjentika koji je tamo na sceni. Nije tačno da ti mladi ljudi nemaju para, imaju za kafića i za narodnjake. Odazivom publike nisam zadovoljan i mislim da se treba puno raditi i fokusirati na urbanizaciji mladih. Treba nam tu jaka pomoć medija. Mislim da nemamo muzičke urednike koji će staviti akcenta na to, provlače se stvari i kopiraju sa drugih stanica, a to je uglavnom turbo folk što direktno utiče na svijest...(Mili Tiro, Muzički centar Pavarotti) Ja mislim da je situacija gora i da uskoro niko neće dolaziti na predstave tipa teatra i pozorišta. To je tzv. polu pasivna umjetnost. Ja mislim da stvarno se mora svaka organizacija, da znači prestanemo ovdje govoriti o nekim svojim iskustvima. Već da vidimo na nivou cijelog grada kakva je situacija. Svi stalno govore o svojim problemima. Situacija je jako loša i svi moramo raditi na edukaciji. Ako je loša situacija u pozorištu moramo napraviti neku radionicu da tu djecu pokušamo edukovati. Plus mediji su od dobrog značaja. Ono što ljudi mladi kada sjede i gledaju na tv-u oni to prihvate. (Mili Tiro, Muzički centar Pavarotti)

Većina učesnika je izjavila da ne naplaćuje ulaznice , ne prodaje programe ili je riječ o naplačivanju „simboličnih iznosa“, sa ciljem prilagođavanja platežnoj moći korisnika i povećanju atraktivnosti programa za privlačenje nove publike.

30


Ja sam zadovoljan, jer uglavnom dvorana koja je tu namjenjena, ona je nekada

prepuna, a nekada gotovo puna, a nikada i niodkoga nismo naplaćivali ulaznice. (Fra Andrija Nikić , Hrvatsko kulturno društvo „Napredak“)

Nismo naplaćivali usluge. Ulaz je bio svima slobodan, ali u svakom slučaju bili smo zadovoljni odzivom. ...Uvijek može bolje, ali generalno jesam kakva je situacija. Jer prosjećan svijet nema, ali dolaze ljudi...(Vernes Voloder, Nansen dijalog centar Mostar)

Ja mislim da ne ide se s tim da narod daje puno. Jednostavno da se obveže da dođe. Moje mišljenje je da je nekom puno i 5 maraka izdvojiti. Platežna moć je vidimo i sami šta je. Kultura je uvijek bila skupa i ja mislim da do sada sve ide uredu, i da se ipak ide da se ljudima pomogne da dođu simbolično i karte se pošalju. Samo treba to poštovati, doći i prisustvovati što više. Ja kažem, da ne bude polu-prazna dvorana za neke dobre koncerte. (Zdenka Soče Vladić, Gradska uprava) Ono što bih želio reći o radu Prosvete to je da godišnje napravimo otprilike oko 19 manifestacija i moram s ponosom istaći da taj prostor Kuće Ćorovića sa svojom galerijom je postao čini mi se prepoznatljiv u gradu. ... Inače, taj prostor je navikao, ja moram to iskreno reći , na jednu stalnu klijentelu koja tu dolazi. Jer čini mi se danas na jednom mjestu gdje okupite od 80-100 ljudi aktivnost je uspjela. Nećemo govoriti o onome gdje Matica Hrvatska organizuje zaista izuzetno kvalitetne programe, pa na tim koncertima imate punu salu, na tim programima, to je nešto posebno. Ali za ove manifestacije, ako tako mogu stepenovati, srednje vrijednosti, vjerujte, izuzetno je ako na njoj imate od 80-100 ljudi....Sve manifestacije koje se dešavaju u okviru Prosvete su besplatne i otvorene su za javnost ... (Ratko Pejanović , Srpsko prosvjetno kulturno društvo Prosvjeta Mostar) Mi smo sva događanja radili uglavnom besplatno.... Naš Festival je uvijek bio besplatan, uglavnom se oslanjao na rad volontera... Generalno nisam zadovoljna odzivom zato što je generalno Festival usmjeren uglavnom na mladu publiku koja je potpuno nezainteresirana gdje postoji jedan prekid kontinuiteta upće u kulturi življenja u odgoju i obrazovanju gdje oni nemaju neke kulturne potrebe i želje da vide nešto novo i čuju. Što se tiče plaćanja, tek smo od nedavno počeli sa nekim minimalnim naplaćivanjem ulaznica između 2 i 5 maraka zavisno od događaja i to je prilično mal odaziv. (Kristina Ćorić, Omladinski kulturni centar Abrašević)

... filmski dio koji Abrašević ogranizira. ... Odziv, katastrofalan. I na to, i na neke druge aktivnosti filmske... Zato što u gradu ne postoji ni kulturna strategija, a pogotovo ta kino kultura koja je nesala, nemamo kino dvorana, ljudi su se odvikli vjerovatno od te kino kulture. I naravno možda zbog toga što kod nas sala nije toliko ugodna za gledanje filmova, jer znate ono u kakvoj je situaciji to je neko privremeno rješenje. Pokušavamo da popunimo barem malu šupljinu nepostojanja kino dovrana. (Elma Zekić, Omladinski kulturni centar „Abrašević“)

Što se tiče publike u Narodnom pozorištu u Mostaru nema nikakve razlike prije rata i sada. Problem je bio za publiku i prije rata. ... jednostavno ako su predstave lakšeg sadržaja, u smislu komedije onda se dvorana i napuni. Ali kažem, isto je potpuno da li je karta 5 maraka ili 10, vrlo je mala razlika u tome ili bilo besplatno.

31


Svjedoci smo da besplatno omogućimo predstavu, evo 2-3 mjeseca prije ovog

odmora, Gimnazija mješovita je trebala da dođe, imali su plaćenu predstavu. Kantonalno Ministarstvo kulture je platilo dvije predstave i trebali su da dođu učenici te škole, međutim, samo su tri učenika došla... (Šerif Aljić, Narodno pozorište Mostar)

Učesnici su istakli kao značajnu karakteristiku generalno mali odaziv publike na redovne kulturne programe, dok je posjeta specijalnim kulturnim manifestacijama festivalskog tipa znatno veća.

... Ja ću napomenuti ponovo ovu predstavu Majčina Sultanija, bila je najbolja na međunarodnom festivalu u Sarajevu 1984. godine. Mi smo ovdje u pozorištu igrajući reprezentativne predstave uvijek gledali da li ćemo otkazati ili nećemo, jer po pravilniku je trebalo da se igra predstava ako ima 20 ljudi , međutim uvijek je bilo 17 ili 18. Mi često zadužimo 2-3 dekoratera da sjednu samo da predstava počne, da bi se odigrla predstava. (Šerif Aljić, Narodno pozorište Mostar)

... Ne možemo generalno reći nema publike na predstavama ...Istakao bih neke manifestacije za koje vam ja mogu garantirati da su jako posjećene. Već tradicionlano smo rekli da postoje Dani Matice, postoji Mostarski ljetni festival. Tradicionalno, ljudi samoinicijativno, bez veće podrške Grada sviraju Božićni koncert u Mostaru, jako kvalitetan...Dakle, Mostarski sinfonijski orkestar skupi snage i dovede iz Splita i Dubrovnika...Svake godine ulaznica je bila 20 maraka i koncert je bio jako posjećen. (Ivica Rodić, Hrvatski dom Herceg Stjepan Kosača)

Dodatni problem predstavlja nedostatak komunikacije i koordiniranosti prilikom planiranja i promocije različitih kulturnih programa unutar kulturnog sektora, što dovodi do preklapanja programa a što se često odražava i na odaziv publike. Istaknut je i problem neinformiranosti građana, nedostatka kanala za promociju programskih aktivnosti koji bi objedinjavali sve informacije o kulturnim dešavanjima u gradu i koje bi vjerovatno omogućile i povećanje posjeta.

... Veliki problem ovog grada je što se pojedini programi dupliraju, odnosno zakazuju se isti termini i ne možete sada očekivati posjete. Ja sam prije 4-5 godina insistirao da se napr

kulturni sektor u banja luci, mostaru, sarajevu i tuzli · fokus grupe su provedene u banja luci,...

Documents