KRV I IVOT ZA SLOBODU

SLIKE IZ IVOTA I BORBE STUDENATA IZ JUGOSLAVIJE U PANIJI

IZDANJEUdruenja bivih jugoslovenskih doborvoljacapanske republikanske vojskeBeograd, 1969.REDAKCIJA:K. ANGERB. MASLARIV. VLAHOVIS. MITROVUMJESTO PREDGOVORAIdeja za tampanje knjige Krv i ivot za slobodu potekla je u Madridu, poetkom novembra 1937. godine, poslije predavanja koga sam odrao za madridske studente o borbi studenata u Jugoslaviji, i o ueu studenata iz Jugoslavije u borbi panskog naroda.U razgovoru, poslije predavanja, sa rukovodstvom Federacije panskih studenata i reakcijom madridskog omladinskog dnevnog lista''Ahora'', predsjednik i komesar studentske Federacije u Madridu Rafael Moral (inae moj nerazdvojni drug u toku boravka u Madridu), predloio je tri akcije, kao znak priznavanja i zahvalnosti naim studentima:-da madridski studenti izrade zastavu za bataljon''uro akovi''i da je sveano predaju delegaciju naih studenata u Madridu;-da prime jugoslovesnke studente, borce internacionalnih brigada, u poasno lanstvo Federacije panskih studenata i da svakome urue legitimaciju poasnog lana;-i, na kreju, da omogue izdavanje jedne publikacije na srpsko-hrvatskom jeziku, koja e prilozima, dokumentima i fotografijama prikazati borbu naih studenata u paniji i sauvati uspomenu na poginule drugove.Prijedlozi su prihvaeni sa velikim odobravanjem. Sa svoje strane sve sam preduzeo da sva tri prijedloga ostvare. Obavijestio sam o tome druga Maslaria, tada predstavnika Komunistike partije Jugoslavije, zatraio njegovu saglasnost, zamolio ga da se prihvati da ue u redakciju publikacije i da predloi jo nekog druga. Maslari je odobrio itavu zamisao, pristao da ue u redakciju i predloio jo drugove Velja Ribara (K. Anger) i Slobodana Mitrovia-Danka.O itavoj akciji obavijestio sam i ostale drugove-studente, pozvao ih da sarauju i da naprave nekoliko grupnih fotografija. Odziv je bio dobar, jer je u tto vrijeme na frontu bilo relativno zatije. Napravljene su i fotografije specijalno za ovu publikaciju, objavljene na stranicama knjige 36, 37, 83 i 99.panski studenti su veoma brzo ostvarili svoja obeanja. Zastava je bla gotova ve u decembru 1937. godine. Prvih dana januara 1938. godine u madridskom pozoritu''Lara''organizovana je sveanost predaje zastave i legitimacija poasnih lanova. Na sveanosti pored veeg broja studenata i predstavnika madridske omladine uestvovala je i vojna muzika 112. brigade.Sa publikacijom je ilo tee. Kada sam ve gotovo bio pri kraju sa pripremama za tampu, morao sam da se podvrgnem dvijema skoro uzastopnim hirurkim intervencijama, jednoj u Madridu, a drugoj u Albaceti. U meuvremenu je na frontovima dolo do estokih okraja. Tek krajem aprila 1938. godine ponovo sam uspostavio vezu sa drugovima iz Federacije panskih studenata, ovog puta u Barseloni. Republikanska panija je bila presjeena na dva dijela. Ogromna veina drugova nala se izolovana u madridskoj, centralnoj zoni. Meu njima i drugovi Maslari i Mitrov.Ipak, potkom juna 1938. knjiga je izala iz tampe, zahvaljujui dobrovoljnom, prekovremenom i to, uglavnom, nonom radu dvojice grafikih radnika.Korice za knjigu - fotomontau - radio sam u Madridu. Poto u panskim tamparijam nije bilo naih slova , , , isijecao sam slova iz novina koje smo dobijali iz Jugoslacije i tako dobio naslov i podnaslov knjige. Fotografije na naslovnoj stranici predstavljaju fakultet (koliko se sjeam filozofski) iz univerzitetske etvrti iz 1936. godine, prije poetka rata, sa grupom studenata na asu, a u donjem dijelu isti taj fakulter snimljen 1937. godine, sa trojicom studenata koji su knjige zamijenili pukama. Na unutranjoj strani korica montirao sam isjeke iz raznih listova i publikacija u kojima se govori o naoj borbi u paniji.Markica''za pansku decu''(sa 65. stranice) tampana je ilegalno u Beogradu u velikom broju primjeraka. Isto tako i portreti Mirka Srzentia (objavljen na strani 28) i arka Marinkovia (strana 113) tampani su ilegalno u Beogradu. Faksimil rukopisa Franje Oukaria (strana 62) uzet je iz njegove biografije koju je napisao prilikom dolaska u paniju. Prilog pod naslovom''Levant''(na 86. i 87. str.) ubaen je u posljednjem momentu. Na osnovu dobijenih pisama od drugova objavljena su imena poginulih, meu kojima su zabunom bila navedena i imena Rada Nikolia i Danila LekiaNa kraju, prilikom ponovnog izdanja knjige, elim da se zahvalim madridskim studentima, Federalnoj uniji panskih studenata, njenom predsjednuku Radaelu Moralu i generalnom sekretaru Balganjonu, grafikim radnicima iz''Talleres graficos''u Barseloni, od kojih veina danas nisu u ivotu, ali su ostavili trajno svjedoanstvo o vrstom prijateljstvu revolucionarne studentske omladine panije i Jugoslavije.Veljko VLAHOVIBeograd, 21. IV 1969. g.

Logina posljedica toga, to se u rovovima panije odluuje sudbina itavog naprednog i progresivnog ovjeanstva, jeste divna injenica meunarodne solidarnosti sa svetom stvari nae nacionalne nezavisnoti.injenica, koju je nemogue osvijetliti sa svih strana sa zasluenom jainom, jer je beskonano samoportvovanje koje ona sadri.Potpuno je prirodno to su demokretski studenti iz itavog svijeta bili jedni od prvih, koji su shvatili gore pomenuto djelo, uvrstivi se u velikom broju u po hiljadu puta herojske internacionalne brigade. I u tim brigadama, mora se priznati, studenti iz Jugoslavije odigrali su ulogu punu portvovanja i neprestanog doprinosa stvari heroja.Zbog toga putem ove broure, koja se iznosi pred sve narode i slobodoumne ljude svijeta, mi, panski studenti, elimo potvrditi vjenu zahvalnost naim univarzitetskim drugovima iz Jugoslavije za djela, ispunjena mnogo i mnogo puta herojstvom.IZVRNI KOMITET NACIONALNE UNIJEPANSKIH STUDENATA (UFEH)Barselona, jula 1938.

PREDGOVORBataljoni, baterije i druge jedinice internacionalnih brigada sainjavaju antifaisti - radnici, seljaci i napredni intelektualci - iz sviju zemalja svijeta. Oko hiljadu njih dolo je neposredno ili posredno iz Jugoslavije, meu njima vrlo visok procenat intelektualaca. Samih studenata dolo je nakih osamdeset do sto.Toliko ih je dolo, a mnoge stotine i ak hiljade nastoje i poduzimaju sve mogue da dou.Zato?Na to pitanje odgovaraju kratko, sa malo rijei:''da pomognemo panjolskom narodu u njegovoj opravdanoj, herojskoj i tekoj borbi'', ili:''da s orujem u ruci uzmemo uea u borbi protiv njemakog i talijanskog faizma''i sl.Malo rijei, ali one mnogo znae, mnogo ne samo zbog toga to iza njih stoje kohorte mladih boraca, ija je vojnia vrijednost vrlo visoka, nego u prvom redu zbog toga, to su te rijei izraz i znak snanog antifaistikog pokreta meu narodima Jugoslavije.Nije ovo prvi put da omladina, napose studentska omladina, tih naroda tako odluno i samoportvovano istupa u prvim redovima boraca za slobodu, za demokratiju, za historijski napredak.Historija srpskog naroda puna je svijetlih primjera revolucionarne uloge srpske studentske omladine. Ona je ideoloki pripremila i dobrim dijelom provela demokratizaciju dravnog poretka predratne Srbije; ona je bila vidan uesnik narodnooslobodilake borbe; i sve, to je u toj borbi, uslijed sticaja historijskih uslova isprepletanoj sa meusobnom borbom velikih evropskih imperijalisitkih grupacija, bilo odista progresivno, plemenito i nesebino - to su bile tenje te omladine i njena portvovanost u ostvarivanju tih tenji. I samo u tim tenjama i u toj portvovanosti, a ne u ciljevima i manevrima oficijelnih politiara, izraavala se prava volja srpskog naroda.Historija hrvatskog naroda pokazuje nam istu sliku revolucionarne hrvatske studentske omladine u borbi hrvatskog naroda za slobodu, nezavisnost i dravnu pravdu, kako prije velikog rat protiv austro-maarskog imperijalizma, tako i poslije njega, poslije nasilno provedenog dravnog ureenja, protiv velikosrpske hegemonije.Jednako je tako i crnogorska omladina odigrala vidnu ulogu u borbi protiv domaeg apsolutizma prije rata i protiv velikosrpskog nasilja poslije njega.Slovenska i makedonska omladina stalno se bori na strani svojih potlaenih i raskomadanih naroda protiv njihovih tlaitelja i ugnjetaa.Dananja studentska omladina Jugoslavije, njena ogromna veina, ne samo to ostaje vjerna slavnim tradicijama ranijih mladih generacija, ne samoda preuzima i produuje te tradicije, ona ih podie na jednu ranije nevienu visinu, jer raniji omladinski pokreti nisu u stvari nikada prelazili nacionalni okvir, a taj okvir - geografski, privredni i kulturni provincijalizam malih balkanskih zemalja - uslovljavalo je i historijsko znaenje razvitka Junih Slavena prema velikim evropskim narodima i esto stavljao plemenite, same po sebi naprijedne, nacionalnooslobodilake pokrete tih naroda u lsubu reakcije i imperijalizma.Danas nije bie tako. Danas Juni Slaveni istupaju na svjetsku pozornivu kao revolucionarni narodi i visoki procenat Jugoslavena u redovima interbrigada (oni su do nedavno bili najbrojnije zastupljeni meu malim nacijama) - jasna je i radosna potvrda te injenice. A visoki procenat studentske omladine meu njima jo je jedan radostan znak i jedan dokaz vie, da faizam ne nalazi i nee nai meu narodima Jugoslavije masovnu bazu, nego masovni otpot. Samo na Beogradskom univerzitetu, kao to dokazuje jedno od pisama beogradskih studenata, objabljeno u svoje vrijeme u listu''Dimitrovac'', za svakim dobrovoljcem studentom u paniji stoji spremnih deset drugova u Jugoslaviji. Samo na tom univerzitetu antifaistika panska narodna vojska ima jedan rezervni bataljon - 675 mladia, koji su potpisali pomenuto pismo.''Mi smo izabrali put ivota - pie nam jedan od njih - ne uzjahati na grbau svoga naroda, ve mu pomoi da zbaci dananje jahae sa svojih grbaa.''To je reeno dodue malko nevjeto, ali sa onom naivnom i divnom iskrenou na koju je sposobna samo prva mladost.''Mi povezujemo brobu za slobodu i autonomiju Univerziteta sa optom borbom radnog naroda - nastavlja autor istog pisma - mi uestvujemo u njegovoj borbi kao sastavni dio. Mi, studenti, ne odvajamo se od ostale radnike klase i seljake omladine. Jer mi znamo da samo ujedinjen narod moe da se odupre faizmu, da pobijedi faizam. Mi vodimo borbu pod rukovodstvom radnike klase i zajedno sa njom, jer je ona najsvjesniji i najborbeniji dio radnog naroda.''Iz ovih rijeri govori ve potpuna politika zrelost ove omladine.Mi ne bismo htjeli da to ravo reemo o ranijim omladinskim generacijama, kao to ne bismo htjeli ni da sadanjoj omladinskoj generaciji, roenog neposredno prije ili poslije velikog rata ili za vrijeme njega, govorimo naroite komplimente. Ali mi moramo priznati, da se ovakve rijei ranije - historijski sasvim nedavno - nisu uope ule ili su bile vrlo rijetka iznimka. Danas, meutim, za ovim rijeima stoji veina, ogromna veina ake i studentske omladine. Mi moramo zato istai dananju studentsku omladinsku generaciju iznad sviju preanjih. Gore pomenute njihove rijei i ovdje dalje iznesena njihova djela izraavaju tu historijsku injenicu, da postojei drutveni poredak nije vie u stanju ni da upotrebi i iskoristi, a kamoli da razvije intelektualne snage naroda; da faizam, najgora, najsurovija teoristika politika vladajuih pri tom poretku znai svjesno i brutalno unitavanje tih snaga; i da samo sloboda, slobodni demokratski razvitak naroda znai sauvanje i razvijanje svih njegovih, pa i intelektualnih, snaga.* * *Mi izdajemo, na elju studenata-dobrovoljaca, ovu brouru u kojoj oni hoe da pokau - rei emo to njihovim vlastitim rijeima -''svima onima, kojima lee na srcu interesi radnog naroda, sudbina nauke i civilizacije, sudbina slobode ne samo panjolskog naroda, ve i naroda jugoslavije, da u dananjoj borbi oni ne smiju ostali skrtenih ruku, ve, i pored najveih tekoa, moraju dati svoj udio, kako bi pravedna stvar panjolskog naroda, koje je ujedno stvar itavog naprijednog ovjeanstva, trijumfovala nad crnim snagama reakcije i faizma.''U njoj oni pozivaju svu omladinu,''bez obzira na politiku, nacionalnu i vijersku pripadnost'', da slijedi njihov put i pokazuju ujedno na ivim primjerima svoga ivota i borbe jedinstveni front demokrata, republikanaca, komunista, pristaa Hrvatske seljake stranke itd, pokazuju jedinstvo naroda, narodni front slobode u borbi protiv faizma, koji je neprijatelj itavog naroda.U brouri studenti iznose, kako se oni skromno izraavaju,''nekoliko momenata iz ivotai borbe studenata iz Jugoslavije u paniji''. To i jest, zaista, samo nekoliko momenata, momentana odabranih vie-manje sluajno, kao to je jedino i mogue u ratnim prilikama. Ali to su veliki, historijski momenti, jedni od najljepih, najslavnijih, ak najodlunijih momenata u ivotu naroda Jugoslavije i njihove omladine.Kada jednom nastupi vrijeme i prilike da se izda knjiga na tek o''nekoliko momenata'', nego o itavoj borbi panskog naroda, i kad se svestrano osvijetli uloga boraca Jugoslavije u panjolskoj narodnoj vojsci i naroito uloga ove omladine, meu njom i studentske omladine, u toj borbi, onda e i gornje rijei o opsegu te borbe dobiti dostojan literarni odraz.Ova broura to nije, niti je mogla da bude. Ona nije, moda, napisana ni po svim litetarnim pravilima. Iz nje, takoe, uvijek ne izbija visoka mudrost rutiniranih politiara. Alo ona djeluje neposredno i uvjerljivo, sama sobom, kao svaka iskrenost, kao svaki drugi izraz mladog, kipueg, ivog ivota.I zato moda jo ni uz jednu knjigu kao ba uz ovu nisu tako dobro pristale lijepe rieji velikog srpskog pjesnika Zmaja o mladosti, o njenim idealima slobode i napretka i o moi tih ideala:''A ko behu oni divi,Koji su te napred zvali,Koji su te ovenali,Koji su ti krila dali?''-''T ob e j a h ui d e a l i''-''Bez njih nema vie leta,Nad oblakom mraka gusta,Bez njih bi se brzo palo,Svet bi bio grob bez svetaivot prazan, mladost pusta.''REDAKCIJA

U PANIJU, U PANIJU!Apel parikih studenata - dobrovoljacaOmladini svih naroda Jugoslavije!Dogaaju u paniji, koji su uzbudili radni narod svih zemalja i kontinenata, natjerali su i nas, studente iz Jugoslavije na studijama u Pragu, da detaljnije analiziramo te dogaaje i doli smo do zakljuka da prema krvavoj borbi panskog naroda ne smijemo ostati ravnoduni.U tu neravnopravnu borbu, koja je napetnuta panskom narodu, uvueni su progres i civilizacija, uvueni su i nai drugovi, panski studenti, koji su bili prinueni da bace studije i knjige i da s pukom u ruci brane kako svoju slobodu, tako i slobodu svoga naroda. Dogaaji su se razvijali i suvie brzo. Meunarodni faizam preao je preko svih obzira i obaveza i bezobzirno pokuao da zarije panskom narodu no u Grudi.Faistiki generali Franko i Mola, uz pomo marokanskih eta faistike Njemake i Italije, bacali su pod oganj i ma radni narod panije.Oajniki krik nevien djece i ena, ubijanih faistikim bombama, doprlo je i do nas. Apel naih drugova, panskih studenata, upuen studentima sviju zemalja, doao je i do nas, i mi smo odluili da se tom apelu odazovemo i da im pomognemo koliko je najvie u naoj moi, a to je, da se i mi pridruimo panskim studentima, seljacima i radnicima, svjesni da branei njihovu slobodu branimo i slobodu naih naroda.Odlazei u paniju, mi smatramo za svoju dunost da svima vama, bez obzira na politiku, nacionalnu i vjersku pripadnost, uputimo na ppozdrav sa porukom da i vi ustrajete u borbi za slobodu i demokracijuPrag, 25. I 1937.Rud. Janhuba, Elias Engel, Lazar Latinovi, Mirko Horvat, Ratko Vujovi, Velimir Vlahovi, Mirko Kovaevi, Bastijani igbert, Fetehagi Ahmed, Radoevi Anelko, Ratko Pavlovi, Marko Spahi, Rat. Belovi, G. Vais, Branko Krsmanovi, Turk Ivan, iprak Matija, Lazar Udoviki, Ropac J.

Zato sam doao u panijuDopis dobrovoljaca dr G. M. obavljen u listu''Dimitrovac''*Ja sam intelektualni radnik, do juer prezreno pseto pred licem faistike samovolje, bezvrijedna roba na kapitalisikom tritu, a danas novoroeni ovjek u toplom krilu panske Republike, vojnik ponosne meunarodne brigade, saradnik na velikom djelu slobodne, mira i napretka...Nama, intelektualnim radnicima, faizam je ukazao samo na dva puta: ili crknuti ili se prodati.Ali ne!Neemo da se predamo! Isuvie osjeamo odgovornost pred svojim narodom iz koga smo nikli i za koga smo nikli i sa kojim svo ve proli jedan dio zajednikog, munog, ali velikog puta.Neemo da se prodamo!Ali neemo ni da crknemo! Hoemo da ivimo. I da radimo! Da radimo protiv faizma. Da se s orujem u ruci odupremo njegovom oruanom napadu na panski narod!Zato sam doao u paniju.Faizam je najpije umrljao paniju krvlju, da bi je zatim proglasio''crvenom''da bi time''opravdao''svoje daljne kasapljenje panskog naroda. Faizam je proglasio paniju''crvenom''. I tano je tako: panija je crvena - od svoje roene krvi... Pret takvom sudbinom panskog naroda zaista se vie nije moralo pitati za stanovito, izgraeno, politiko miljenje pri opredeljivanju za ili protiv panije. Radilo se prosto o tome, da li ovjek ima jo u sebi iskre potenja, ovjenosti ili nema.I zato sam doao u paniju.Danas sam ivi dio divne, gorostasne panske narodne armije! Danas mi je radost sluati zadae i zadae izvravati. Raditi i boriti se! Imati svoje mjersto u organizmu Narodne armije i pustiti svoju energiju neka tee sva u njeno gorostasno tijelo. Ponosan sam danas, to mi je dato mjesto u jednoj druini, kojoj su pripadale prve kolone panskog proleterijata, koje izginue pod Hueskom, kojoj pripadaju branioci Madrifa i besmrtni asturijski rudari, kojoj pripadaju knjievnici kao pok. General Lukacs, Malraux, L. Renn, W. Bredl i drugi. Oni su ivi izraz produhovljenosti nae borbe; oni su stvatni oblik onih plemenitih snaga radnog naroda, koje ve danas izbijaju uporedo sa grmljavinom naih topova; oni su glasnici velike misije, koju vri radni narod, a ta je:Osloboenje ovjeka.________* Autor: dr Gojko Nikoli. Prim. red.Zato smo doli?Dopis edomira K.*Doli smo jer smo svijesni da faizam nosi propast svim demoktatskim tekovinama naroda;Jer smo svjesni, da je stvar slobode i mira nerazdvojno vezana sa slobodom i nezavisnou panjolskog naroda;Jer smo svijesni da se protiv faizma ne moe boriti praznim rijeima i pustim eljama.Doli smo da, borei se s pukom u ruci, izvrimo svoju dunot.Ako nai drugovi, koji se nalaze van granica panije, jednako budu vrili svoju dunost, onda e svijet biti spaen od rata, a svi narodi osloboeni od faizma.________* Autor: edo Kapor. Prim. red.Kako sam doao u panijuZapis rijei dobrovoljca Josipa H.*Iz Zagreba smo krenuli 3. VII 1937. nas desetorica. Krenuli smo za paniju da pomognemo panskom narodu u borbi protiv faizma koji je neprijatelj i nas u Jugoslaviju. Krenuli smo puni oduevljenja da se borimo za stvar radnog naroda, da narpavimo zid preko kog nee moi da pree faistiko kopito.Preavi jugoslavensku granicu ilegalno, jer nijedan od nas nije imao putnice, bili smo puni oduevljenja. Naem radovanju po umama nije bilo kraja, mislei da smo u Austriji slobodni. Na veer doli smo u Klagenfurt. Tu smo prespavali no i sutradan krenuli dalje. Radosni to emo skoro prei austrijsko-vicarsku granicu i zamiljajui da e mo se uskoro dokopati Francuske, brzo doemo do granice. Pristupi austrijski andar i legitimira nas; kako nismo imali putnih isprava, on nas odvede u stanicu. Tamo nam, pribeleivi sve to smo izjavili, preporue da preemo granicu pomou vercera i puste nas. U jednoj gostioni pronali smo ovjek, koji je bio spreman da nas prebaci.Prelaz granice ugovorili smo za naveer - im se smrkne. Vodila su nas dva seljaka. Tiho, na prstima, u razmaku jedan od drugog na 50 metara pribiliili smo se granicu. Granica na ovom mjestu ide preko korita Stare Rajne. Tu je most, koji se treba prei u najveoj tiini, jer andarmerijska stanica je udaljena tak 70 metara.Po komandi seljaka, kojima smo se povjerili, izujemo se i bosi izvrimo prelaz granice.Bili smo prilino blatni i zamazani, jer je padala kia, a mi smo izvrili prelaz preko gustia i trnja - ali sve nam to nije nita smetalo i krenemo napred.U vicarskoj se ljudi mnogo slue biciklima i kad je ko prolazio na biciklu pozdravljali smo njemaki i nismo razgovarali. Tako smo nakon jednog sata stigli na most, koji prelazi preko Nove Rajne, kad iznenada iskoi preda nas agent i zatrai papire. Nakon 5 minuta bili smo odeveni na sasluanje. Zatvore nas odvojeno, i drugi dan, unato toga to smo protestirali da nas se ne moe vraati natrag, jer smo politiki begunci, policija nas vrati u Austriju. Austrijska policija nas odvede u Feldkirchen - u sudski zatovr. Svi smo znatieljno gledali to e s nama ovdje biti. Bojali smo se da e nas prebaciti u Jugoslaviju, kao to su nas vicarske vlasti prebacile u Austriju.Sasluavi nas, oduzmu nam sve stvati, sav novac, strpaju nas sve u jenu salu i prestali su da pitaju za nas. Ujutro morali smo ii na skupnu tenju, gde smo vidjeli da nismo sami mi''slijepi putnici'', nego da nas ima mnogo vie - oko 120. Poneki du sjedili ve dva mjeseca, drugi mjesec dana, a bilo ih je koji su sjedeli ve pet mjeseci. Bilo ih je takoer i iz raznih zemalja. Razgovarati se nije moglo glasno, nego smo se sporazumijevali oima i tiho. Poto nismo bili naueni na zatvor, svima nam je bilo teko, teko smo snosili straarski postupak, uvijek mislei kako mi ovdje u zatovru moramo tratiti vrijeme, dok nas drugovi u panij eljno oekuju.Iz insburkog zatvora poslali su nas u pratnji dvojice agenata u pravu Jesenica. Kazali su nam da e nas pratiti do Schwartzfacha, a dalje do granice da moramo sami. Stvorili smo zakljuak: sedam u Jugoslaciju, a ostalih pet u eku, jer ipak je u ekoj sigurnije nego u Jugoslaviji. Na stanici Sshwarzfachel, agenti nas doprate do vlaka koji je imao proslijediti do Jasenica i pazili su na nas dok vlak nije krenuo. Kako smo nas petorica htjeli u eku, a iz Schwarzfacha ide vlak prema Salzburgu i Linzu, mi izaemo odmah na slijedeoj stanici i povratimo se u Schwarzfach pokisli do koe: kia nas je bila stigla upravo na pola puta. Poduzevi sve potrebne mjere opreznosti da nas opet ne uhvate agenti, u Shcwarzfavhu se ukrcamo na vlak za Salzburg, odvojeno jedan od drugog, pomijeani sa ostalim putnicima. Prokisli do koe dremuckali smo, drhtali, stiskali se i utali. No je bila vrlo hladna. U Salzburgu presjeli smo na brzi vlak da to prije stignemo u Linz. U Linzu smo promijenili ilinge u eke krune, kupili jednu zemljopisnu kartu da nam se nae pri ruci kod pralaza granice i ujedno se malo oistili da ne padamo blatni suvie u oi. Odvezli smo se vlakom jo do Freistadta, a dalje, do granice, ili pjeke, preko brda, koja su ovdje visoka 1.000 metara. Strah je bio velik da nas opet ne pohvataju i povrate u Jugoslaviju. Razdaljina do granice mogla je biti 15 kilometara, ali kako smo morali ii stranputicom preli smo mnogo vie. Bez odmora stigli smo oko 6 sati u pograninu zonu. Karta, koju smo imali, bila je dosta slaba i po njoj smo teko mogli znati gdje je zapravo granica. Do granice bilo je jo 4 kilometra i do nje nas je doveo jedan seljak. Uz put smo brali jagode umirujui time eludac, koji se ve bio poeo omalo da buni, jer smo onaj dan jeli samo ujutro. uma, koju smo prelazili, bila je sva crnogorica, mala i gusta. Kud smo god ili granje je pucketalo, tako da se nadaleko moglo uti da gorom prolazi grupa ljudi.Bili smo se zato usplahirali, ali seljak nas je umirivao govorei da on poznaje put i da nije opasan. O zalasku sunca stigli smo na jendo brdace, ispod koga je tekao potoi, koji je i predstavljao granicu. Dok nam je seljak tumaio u kojem pravcu treba da krenemo, primijetim da je neko vrlo blizu, ali s one strane potoia, uino dva-tri skoka u pravcu prema nama. Jasno sam primjetio i puku iza gustia. Brzo opomenuvi drugove, povuemo se u gusti od crnogorie. Iza neeg povlaenja uli smo jasno kljocanje puke i povike graniara. Bilo je jasno da su nas primjetili i da e nas saekati. Mi poaljemo seljaka da se to prije izgubi, da ne bude uhvaen, i odluimo da sami saekamo zgodan trenutak za pralaz. Sluali smo itavu no razogvore i signale pograniara: uzalud je bilo ovdje pokuavati prelaz. Dvojica od nas itavu no drala su strau. Bila je etvrta no kako nismo spavali: hladna, kao da je Boi, a mi smo bili vrlo slabo obueni. Oko 4 sata probudim ostale drugare i krenemo dalje. Zaobiavi brdo, promijenimo pravac i u skokovima, od dbuna do dbuna, nastavimo put. Nako ndva sata ovakvog prebacivanja primjetili smo po karti da smo preli granicu. Ceste smo izbjegavali i traili smo poljske puteve.Ovaj dan isto nismo nita jeli ,sve dok nismo doli oko 4 sata u Karlitz. Da se to prije domognemo Praga, nismo se ni odmarali, ve smo krenuli na vlak, pa preko Budjejovica u pravcu Praga. I tu no provedosmo gotovo bez sna, jer klupe u vlaku nisu bile slobodne. Jedva se drei na nogama, prozebli, prljavi, neobrijani, izgledali smo kao straila. Mrzilo nas je na meusobno razgovaramo, kuvajui svaki u sebi mrnju prema onima, koji nam prave tolike prepreke.Put od Prafa do panije, iako je taj mnogo dulji, preosmo sa manje zapreka.Dok faizam otvoreno alje svoje snage u paniju Franku, dok oni vode otvoreni rat protiv nae brae, nama se onemoguuje da donesemo svoje ivotena raspolaganje naoj brai. Sprijeili su na stotine i stotine iskrenih, potenih drugova da stignu u paniju, spreilo ih se, a i spreava jo i danas.________*Autor: Josip Husinec. Prim. red.DolazakIz pisma jednog dobrovoljca u Pragu''...Najzad, poslije toliko muka i strahovanja da nam se itav poduhvat ne izjalovi, stigosmo u paniju. Nalazimo se u jednom gradiu u Pirinejima.Figueras. Kasarna iznad grada, prava tvrava. Preko 400 dobrovoljaca svih nacionalnosti svijeta sprema se da uskoro stupi s pukom u ruci protiv krvopija - faista. Mi, petnaestorica prakih studenata i oko trideset radnika iz Jugoslavije, obrazovali smo jedan vod. Vodnici i kaplari su drugovi, koji su ve sluili vojsku; izabrali smo i dva politiki odgovorna druga, koji se staraju o redu i radu. Istog dana uvee odran je poslije politiki sastanak.Preko 40 ljudi u polumraku napravio je krug. Pridruili su nam se i neki esi. U sredini drug Vlahovi. On govori:''Veeras emo odrati komemoraciju drugu Srzentiu, koji je prije dvije godine, upravo na dananji dan, poginuo na barikadama prilikom velikih studentskih demonstracijau Beogradu.''Reaju se uspomene iz borbi demokratskog studentskog pokreta na Beogradskom univerzitetu, iznose se tekoe na koje su studenti nailazili u toj borbi, analiziraju se uzorci i posljedice tih demonstracija, faze kroz koje se prolazilo, da bi se najzad formirao elini blok svih studenata koji ele slobodu naroda, mir i konstruktivan rad na Univerzitetu...Drug Srzeniti je poginuo od ruke faistikih plaenika, ali nama e se uskoro ukazati prilika da osvetimo ne samo njegovu krv, ve i krv sviju studenata, radnika i seljaka, koji su pali u borbi za slobodu, demokraciju i bolji ivot radnih masa...Moram da zavrim. ujem odozdo poziv na zbor - na junaki zbor.Sigurno uskoro kreemo - ...''U PANIJI: IVOT I BORBAMADRID: Prvi bojevi, prve pobjede i prve rtvePrilog drugova V. R. i M. M.*Prvi boj internacionalnih brigada - ne raunajui ranije organizovane manje odrede i grupe - bio je 9. novembra 1936. na samom pragu Madrida, kod Francuskog mosta na rijeci Manzenares u zapadnom parku.Prvi na student, koji je u tom boju uestvovao bio je drug Milun Boovi, student filozofije i prava, Crnogorac.Dostojne se ponio taj na prvi predstavnik u boju.Pregazivi meu prvima rijeku Manzanares, on je sa dva druga osuo vatru na vrata i prozore jedne kuice, uutkao Marokance, koji su bili zasjeli u njoj i time silno pomogao vodu da se razvije.Drugi dan ujutro on je sa dva-tri dobro ispaljena metka skinuo s drveta marokanskog snajpera, koji je njegovom vodu smetao ne manje nego pomenuta kua.Ko zna kakoje u dananjem boju pojedincu teko imati vidljivog uspjeha, taj e vjerovati kada kaemo da je Milun nanio jo dosta tete neprijatelju, koja se rauna samo kao uspjeh kolektiva.Ali u treem boju, na poloaju izmeu Casa de Campo i Ciudad Universitaria Boovi je bio teko ranjen i trei dan je umro.''Slavno mrite, kad mrijet morate''- esto je on znao ponavljati velike rijei slavnog crnogorskog pjesnika Njegoa. I poginuo je zaista slavno - kao istinski Crnogorac.17. novembra jedna neprijateljska baterija bila je osula jaku vatru na poloaj njegovog voda. Poslije kratke pucnjave uslijedie dva plotuna odmah jedan za drugim. Podigao se ogroman oblak ognja i dima. Prvi ranjenik''apajev'', iskoi iz pakla sam. Za njim, iznesoe Boovia. On je nevjerovatno stradao od teke rane u boku, ali se oprostio s drugovima mirno, zamolivi ih da jave Partiji, sinu mu i eni, da umire kao komunist.Na njegovoj pustoj kapi ostao je rotfrontovski znak i natpis: No Pasaran!Milun se rodio u Piperima u Crnoj Gori. Njegovi roditelji su seljaci, sa imanjem jedva dovoljnim da se ne gladujem. Jo u ranoj mladosti on se uvjerio da u dananjoj eposi smisao ivota lei u borbi na strani radnike klase, od koje jedino i zavisi daljni progres ljudskog drutva.Budui akom u podgorikoj gimnaziji, a kasnije studentom na Beogradskom univerzitetu. Milun Boovi uzima najaktivnijeg uea u ivotu i borbi revolucionarnog dijela studentske omladine. Osim toga, steenu pismenost i znanje on posveje radnikoj tampi i agitaciji meu seljacima svog plemena.Svirepi teror vojnofaistike diktature i provale u Beogradu prisiljavaju Miluna da napusti Univerzitet i da emigrira iz Jugoslavije. U tekim danima emigracije njega je pratila nemilost i teror policije nekoliko zemlaja. Ali to nije ni na jedan asak pokolebalo kod njega vjeru u snagu radnike klase, bjeru u njenu konanu pobjedu.Kad je poeo graanski rat i faistika intervencija u paniji, Milun Boovi se nije predomiljao ni jedne minute da promjeni studije i knjievniki posao za puku. On je doao meu prvim dobrovoljcima-internacionalcima da pomogne panjolskom narodu. Branei Madrid, on je pao junakom smru, smrtonosno pogoen topovskim zrnom.Milun Boovi, kao i Mijat Makovi, Milo Damjanovi, Vukain Radunovi i drugi, koji su dali svoje mlade ibote za slobodu panjolskog i svog, crnogorskog naroda, sluie uvijek primjerom jnaoj omladini, pokazujui joj za to treba ivjeti i kako treba''mrijeti kad se mrijet mora''za ono, za to se ivi.***U prvom periodu odbrane Madrida, koji je trajao vie od dva mjeseca poginulo je, naroito u bojevima kod Palacete (''BijeleKue''), gdje je poginuo Boovi - blizu dvadesetak omladinaca iz Jugoslavije. Meu njima je bilo i nekoliko studenata, kao npr. student agronomije Stevo Nikoli, koji je u tim bojevima bio ranjen, a poslije, u lijeto 1937. poginuo kao republikanski gerilac u Esremanduri. Redakcija oce broute, meutim nije mogla ustanoviti imena ostalih drugova, jer su oni, dolazei u dobrovoljce, redovno nastojali da zataje ko su i to su. Kako oni nisu inili nikakve razlike izmeu sebe i drugih omladinaca, radnika i seljaka, neemo je ni mi ovdje initi.Neka bude jednaka i izajednika slava svim omladincima iz Jugoslavije, koji padoe u odbrani Madrida, kad su im bili jednaki i ivot, i borba i junaka smrt!________*Autori: Veljko Ribar i dr Mirko Markovi. Prim. red.HARAMASa Haramom (poetak februara 1937) zapoinje, a sa Gvadalaharom zavrava druga odbrana Madrida. U taj period spada ve masovni dolazak i uee naih studenata u panjolskom ratu, u redovima panjolske narodne vojske.Ve je stigla grupa prakih studenata, iji apel, upuen omladini Jugoslavije, donosimo naprijed. Stigle su organizovano - koliko je mogue u nelegalnosti organizovano prei sedam granica, i druge grupe: iz Beograda, Zagreba, i drugih mjesta.Ve su stigle te grupe i, raspodeljene po bataljonima i baterijama interbrigada, no uglavnom uvrtene u redove slavnog bataljona''Dimitrov'', stupile u borbu.Evo jednog kratkog i djeliminog opisa haramskih bojeva.Prva dva mjeseca sa bataljonom''Dimitrov''Prilog druga M. K-via*est dana ilismo iz baze, gdje se formirao bataljon, do fronta. Isti put mogli smo preii za est sati, ali nam je tih nekoliko dana trebalo da uz put bar koliko - toliko proemo najosnovniju vojnu obuku. Veliki dio bataljona sastojao se od drugova, koji nikad u ivotu nisu drali puke u ruci.Dvanaestog februara ujutro stigli smo na jedno mjesto, gdje pokraj ceste pie:''A Madrid 33km''. Tu se iskrcasmo iz kamiona i pod punom ratnom opremom poosmo u pravcu rijeke Harame. Kao to uz put proosmo vojnu obuku, tako uz put primismo i''krtenjevatrom''- prvo vazdno bombardovanje. Proe sretno - niko nije nastradao.Uskoro se zau tektanje mitraljeza - naa prethodnica je ve stupila u borbu. Zamalo poee da i oko naih uiju fijuu kugle. Udarie prve granate. Jedna udari pod samu maslinu i izbaci je zajedno sa zemljom.Zako stupismo u prvi boj.Po komandi bacismo sa sebe sve stvari osim puke, municije i gas-maske. U trku punimo puke. Dok smo stigli na ivicu jednog brijega, koji se nalazio pred nama, padoe prvi ranjenici. Nisu se alili na ljute rane, nego na to to su ranjeni, a da ni puke''omirisali nijesu''.Pod brijegom su se zaustavili faisti, kada ih je satjerala naa prva eta. Tankovi i gusti redovi Marokanaca. Otvaramo brzu paljbu. Praina, dim, tekanje mitraljeza, tutanj runih granata, kripa i roktanje tankova. Pucnjava traje itav sat, ali vidljivog uspjeha nema. Zato se povlaimo 200-300 metara nazad, da bi faiste izvukli ispod brijega. Prvi put ih prevarismo, jer stvarno poee izlaziti. No drugi put na ovaj trik ne pooe. Tako pucajui i manevriui saekasmo no i ukopasmo se. Nalazili smo se na 1 km od rijeke Harame.Tu no faisti su prebaciji preko Harame ogromnu silu i pokuali da nas opkole, ali smo mi pred zoru razbili obru.Drugi dan se borba nastavila. Sada bi napadali mi, sad oni. IO sviju sledeih dana nije bilo mira ni danju ni nou. esto puta, kad nas u borbi zatekne no, proturasmo se na grupice, te ne znamo na ijem smo teritoriju - naem ili faistikom. Sedam dana i sedam noi uzastopce vodila se bez prekida i odmora oajna i naporna borba. Prevagu, tehniku i brojanu, koju su imali faisti, mi smo morali izravnati neuvenom izdrljivou, upornou i energijom, ulaui sve sile do poslednje kapi. Uvijek u se sjeati posljednjih rijei, koje sam uo od druga ipraka drugi dan borbe, kada se, pri nastupanju i pretravanju, naosmo za ejdnom maslinom zajedno:''Teka ova borba, Mirko, ali moramo junaki pretrpjeti, pobijediti faizam; tada e valjda doi raj svim ratovima.''Najtei su nam bili asovi kada smo gledali kako puu k nama gvozdene ala faistiki tenkovi. A u nas samo puke i tek po koja bomba! To treba doivjeti, pa da se shvati koliko se ovjek moe osjeati sitan i nemoan. Ali treba doivjeti i to, kao mi, kad smo tako gotovo goloruki ipak zarobili trei dan borbe dva velika njemaka tenka. Kako se onda ovjek osjea jak, velik i ponosan!Tek petnaesti dan ulazimo u plitke, siromane i na brzu ruku napravljen rovove. Poinje''pozicioni'', rovovski''rat na mjestu''. Prvi zadatak bio nam je, naravno, da se dobro utvrdimo. Radili smo dan i no. Kia, vjetar i studen - nita nam nije smetalo da za nekoliko dana pretvorimo liniju u neprebrodivu tvravu. Faisti su nas i dalje stalno provocirali i pipali - ne bi li ipak gdje proli. Bilo im je sve uzalud. Mi bi obino utali sve dok se nebi pojavili u masi na otvorenom polju i poli ka nama, a onda bi ih''istili''mitraljezima.Kao to se ne mogu zaboraviti napori i tekoe kroz koje smo proli u prvim danima bojeva, tako e nam isto ostati nezaboravni i kasniji dani rovovskog ivota: izdrljivosti i podnoenje njegovih tekoa, izdrljivost u borbi, dovitljivost u ratnim lukavstvima, propaganda u redovima neprijatelja (pomou megafona, pred kojima bi istupali zarobljenici i prebjeglice, no esto puta smo ih znali prosto zabavljali muzikom), politiki rad meu svojima. Rovovi su bili puni svakojakih natpisa, parola, plakata, zidnih novina, koje je izdavao svaki vod, eta i bataljon. Kada bi dopisnici raznih svjetskih novina dolazili kod nas, fotografisali su svakih nekoliko boraca - sve je privlailo njihovu panju: i zidne novine, i male ali duboke kaverne u rovu koje su nam sluile, meu inim, i za politike sastanke, diskusije i kurseve (opeobrazovne, jezine i sl.). Imali smo i pjevaki hor. Poslije veere sakupljali bi se na pogodno zakrivenim mjestima i otpoinjali pjesmu. Nama susjedne ete i bataljoni - Englezi, Francuzi, Amerikanci i panjolci prihvaali bi, i za as bi se zaorila pjesma kroz cio haramski front. Faisitiki oficiri obino bi tada - kao i za vrijeme megafonske propagande - nareivali da se otvori vatra.Ona je ponekad bila i vrlo jaka, ali mi zbog toga nikada nismo prekidali, nego bismo radovno otpevali sav program, koji se zavravao s''Internacionalom''. Onda bismo pokuavali govoriti s faistima pomou velikih truba ili bi''predavali rije''megafonu. Taj bi sa svoje strane i zavravao program jednim apelom na sve zavedene, koji su u slubi neprijatelja. Rezultat rada bilo je redovno pojavljivanje na naim linijama - iako u to vrijeme ne ba mnogobrojnih - prebjeglica.Teak je bio na ivot i rad na Harami, ali on nije bio bez lijepih momenata, vrijednih da ih mi zauvijek zapamtimo, a drugi - da o njima znadu.Nae brobe na Harami bile su teke i krvave; one su istrgle iz naih redova mnoge rtve, ali su to bile slavne i uspjene borbe, u kojima ni jedna rtva nije bila dana uzalud.To je bila etvrta velika ofenziva faista na Madrid, koja se slomila o eline redove panjolske narodne vojske,meu njima i o redove inrernacionalnih bataljona,meu njima i o redove slavnog bataljona''Dimitrov'',meu njima i o redove nae omladine, prije svega studentske omladine Jugoslavije.vrstina tih redova posluila je Republici na Harami - osim za neposrednu odbranu Madrida - jo i kao oslonac za veliku pobjedu na Gvadalahari.________*Autor: Mirko Kovaevi. Prim. red.''Samozvanci''Saopenje druga V.*Na lijevom krilu bataljona''Dimitrov'', poslije krvave borbe od 14. februara, odstupao je jedan bataljon. Mladii - dobrovoljci, veterani antifaisti, koji su se sjajno drali u borbama na Casa de Campo, kod Mahadahonde i Las Rosas, nali su se ipak u zabuni, jer im je, pored dva komandira eta, poginuo jo i komadant bataljona.Niko se od mladih i neiskusnih preostalih komandira nije dosjetio da treba da preuzme bataljon, koji je odstupajui dovodio u opasnost''Dimitrovce'', a i sam trpio velike gubitke pod kiom tanadi. Dva praka studenta iz bataljona''Dimitrov'', Spahi i Krsmanovi, videi da prijeti katastrofa, iskoe pred bataljon. Teko se su se sporazumijevali sa pancima.-Kuda? Ne smije se odstupati!-Ali na komandant bataljona je mrtav!Spahi nije dugo oklijevao, ve uzikne:''Ja sam va novi komandant! ivjela panija! Napred!''i ukazujui na Krsmanovia:''A ovo je moj autant''.Odjedanput se stvorie tu i nai tankovi. Spahi na elu panskog bataljona, praen tankovima, poe na juri.Poslije pola sata bataljon je dobio pravog komadanta, a''samozvani''komandant Spahi i njegov''autant''vratie se otkuda su i doli: u redove boraca bez ina.________*Autor prvog i drugog napisa je Veljko Vlahovi. Prim. red.(prvi tekst je''Samozvanci''a drugi''Matija iprak''koji sledi.)Matija iprakNekrolog od druga V. V.Iz studentskog odreda bataljona''Dimitrov''u nesebinoj borbi za narodne slobode i mir, borei se rame uz rame sa radnicima i seljacima iz svih zemalja Jugoslavije, zajedno sa panskim i meunarodnim proleterijatom, izguvismo u krvavim borbama na frontu Harama druga IPRAKA, studenta prava.Jedan od prvih izmeu nas, koji smo pohitali u pomo panjolskom narodu, koji smo odluili da pozdravne telegrame i rezolucije potkrijpimo i potvrdimo krvlju i ivotom, da mjesto knjige prihvatimo puku, bio je drug iprak.Sin slobodoljubivog hrvatskog naroda, iz seljake porodice, nije se dugo premiljao. Kao vatreni antifaista stavio je svoj ivot na raspoloenje panjolskoj narodnoj vojsci i najzad ga dao, znajui da ga daje za slobodu ne samo panjolskog, nego i hrvatskog naroda.Uenik pokojnog stjepana Radia, on je bio nepokolebljiv pristaa Hrvatske seljake stranke, ali ujedno i nepokolebljivi pristaa ujedinjenja svi demokratskih snaga, u kom je on s pravom vidio garanciju za postignue slobode hrvatskog naroda.Velik je na bol za izgubljenim drugom, ali mi, drue Matije, neemo plakati nad tvojim grobom. Mi ne oplakujemo svoje drugove, nego ih svetimo, nastavljajui njihovo djelo, nastavljajui borbu protiv meunarodnog faizma.Uvjereni smo da e i sav hrvatski narod zajdno s nama svetiti i osvetiti tvoju junaku smrt, pomogavi nas u borbi protiv faizma i osudivi onu grupu svoje zavedene djece na zagrebakom univerzitetu, koja smatra da i politiki i nacinalno stoje blie drugu ipraku nego mi - pristee drugih stranaka i sinovi drugih naroda, koja je ipak preko njegovog groba puila ruku ubojici panjolskog naroda, neprijatelju hrvatskog naroda, generalu Franku.Uvjereni smo da e sav mladi narataj hrvatskog naroda slijedite ne njihov, nego tvoj primjer, drue Matija.Vjena ti slava, dostojni sine hrvatskoga naroda!***Istog dana, 14. februara, na istom mjestu, u jednom haramskom olivaru (maslinjaku) gotovo istodobno kad je pao Matija iprak, poginuo je jo jedan omladinac - student, drug Sreko Bori iz Podgore, Marksista. Nalazei se na studijama u Parizu, on je u decembru 1936. preao Pirineje da se svrsta u redove interbrigada, formiranih u odgovor na faistiku intervenciju u paniju. Bio je dodijeljen bataljonu''Dimitrov''.Jedan od uesnika istoga boja pria o okolnostima njihove pogibije ovo:''U noi 13. na 14. februara bilo je upueno nas dvadesetak''Dimitrovaca''da zajedno sa jo nekih dvadeset''Telmanovaca'', organizujemo jedan daleko napreed istaknuti''Stuetzpunkt''- malobrojnu ali jaku taku otpora. Tek to smo se ukopali, kad u cik zore faisti zapoee sa napadima. Napadadi su se reali jedan za drugim itav dan. Nas etvorica studenata pomagali smo vatru neeg mitraljeza. Na naem sektoru borba je bila uspjena, ali mi nismo obratili panju na susjedne sektore, otkuda su faisti poslije podne potisli nae linije i sa tri strane okruili na''Stuetzpunkt''zasipajui na s vatrom tenkovskih mitraljeza. Morali smo se povlaiti u paklenoj vatri i u asu kad smo mislili da dopadamo meu svoje - naskoismo na faiste. Tu su u oajnom i krvavom krevu pored drugih pali i drugovi Bori i iprak, a drug Veljko Vlahovi teko ranjen. U posljednjem asu bili smo spaeni jednim protunapadom naih trupa. Posada''Stuatzpunkta'', ostavi na mjestu do posljednjeg asa, omoguila je tu kontraataku i time isunila svoju zadau. Boljno polje, obilno posuto mrtvim Marokancima i legionarima, ostalo je za nama.''Smrt krilatog sokolaPrilog druga Vl.*Na Novu godinu 1937. preao je Pirinejske planine studnet prava Stevan Dudi, rodom iz Petnica, blizu Valjeva. Zapojen slobodarskim duhom srbijanskog sela, teei za slobodom, naao je izraz toj tenji uvrtivi se u ponosne redove republikanske avijacije. U januaru je doao, u februaru ga ve izgubismo. Ponosni soko panskog neba, beogradskih student Sreten Dudu, survao se jednoga dana polomljenih krila.''A ko behu oni divi,Koji su ti krila dali?-To bejahu ideali!''Drug Sreten je pao za ideale mladosti, za ideale slobode i pravde, za ideale itavog naprednog ovjeanstva.Neka je ast njegovom imenu, neka je slava njegovoj uspomeni!________*Autor: Veljko Vlahovi. Prim. red.Drugovima iz Andaluzije i AsturijeR. PavloviNisam sam -Sa mnom su hiljade,Sa mnom su miloni,Sa mnom smelo stupaju napredelini redovi hrabrih boraca,Redovi boraca za slobodu.Ranjen sam.Odlazim teka srca.iroka polja putuju sa namaPolja sa pomorandamaPolja se preoraonom plodnom zemljom.Voz odmie.Kreveti se zibaju.Ljudi sa izreetanim grudima,Ljudi sa ireetanim glavama,Sa izlomljenim nogama i rukama.Putujemo ne znam kuda,U bolnicu ne znam koju.Jedan drug iz Austrije,Jaue iznad mene,Mlaz krvi mu brizga iz ustiju -Postaje blei i blei.Izvode ga.O, drue!Ti bljuje krv za slobodu,Bljuje krv za sretnu paniju.Drugi ima izlomljenu ruku,Tri puta je do sada ranjavan.Ruka mu je uvrstena daskama,Smeje se i glada u nju.Crnu kapu je staviop na vrh prstijuI obraa se svima nama:''To je faista''I pokazuje veselo, nasmejalno, radosnoKako je gaao''crne koulje i kape''Crne faistike varvare.O, drue, tvoja ruka je slomljena,Ukoena i stegnuta,Ali tvoje srce je veselo,Tvoja misao je zdrava,Ti si sin ovih razdraganih polja,Iz kojih niu junaci,Iz kojih se raaju revolucioneri,Ti si sin Andaluzije.U fabrici ti je rebro prebijeno,A sad ruka slomljena,I braa pobijena,I majka obeena;Pet si proao frontova, sa pesmom na usnama,Na plavoj Harami izbaen iz stroja.Drue, ja ti se divim,Ja sin seljaka sa Balkana,Ja sin balkanskih gora,I balkanskih polja.Mi putujemo i smejemo se zajedno.I nastupali smo zajedno.Mi se razumemo,Mi se na ovim ravnicama,I ovim brdima,Borimo za sreu i sloboduMilog Balkana i drage panije._______*Autor: Ratko Pavlovi - iko. Prim. red.RANE I USPOMENEOd M. Sp.*17. februara, 4,30 sati poslije podne. Front''Harama''.-Alarm! Polazimo!Za 8 minuta bataljon stoji spreman u stroju.-Po vodovima - napred!Ili smo kroz jednu kamenitu jarugu. U vremenu od 20 minuta stigli smo na poloaj. Razvijamo se u strijelice - prvi kurumi ve stigli smo na poloaj. Razdvajamo se u strijelice - prvi kurumi ve zvide iznad glava. Uskoro i sami otvaramo vatru. Udari granata. Za njom druga, trea, deseta. To naizmjenice s njima, to istodobno prate rapneli, klokou mitraljezi. Smfonija boja je zapoela tek prije nekoliko asaka, no mi je vie i ne sluamo - kao da traje ve beskrajno. Napredujemo to u brzom skoku, to puzajui.Faisti su ve sasvim blizu, moda pedeset, moda sto metara. Lazo mi pokazuje: eno jednoga na maslini! Opalio sam hitac, ali u istom momentu osjetio sam i jak trzaj.''Ranjen sam Lazo!''Na jednu sekundu hvata me vtoglavica. Nesvjest...................................................................................................Budim se u asu kad me nosi niz kamenitu jarugu. Pokraj nas tre neki ranjeni drugovi. Prepoznajem Arsenovia i politkomesara. ujem glasove:''Komandant Grebenarov i stari Andija poginuli...''Ponovo padam u nesvijest.Budim se, vidim oko sebe neke sasvim mlade panjolce. Previjalite. Doktor, ehoslovak, previja me i hrabri:''Za mjesec bie zdrav.''-''Mlatite bandite dalje'', odgovaram ja, tek napola pri svijesti. Tako mi rekoe. No ja dobro pamtim da sam u tome asu bio pri potpuno jasnoj svijesti...................................................................................................Operacioni sto. Oko mene urba, blijete instrumenti i najednom strahoviti tresak i zveka razbijenih stakala.''Junkersi''su bacali bombe...................................................................................................Taragona. Bolnica. Opet operacioni sto, klaroform, teko buenje, muka i povraanje i strani bolovi.....................................................................................................Produavamo put. eljeznika stanica. Peron prepun svijeta, ene plau, maliani prilaze i nude narade. ujem povike:''Salud camaradas''. I pored bolova diem pesnicu i viem:''Viva Espana!''nose me opet u vagon, plazimo i vozimo se dugo. Drugi dan u noi voz se zaustavlja na putu - opet avioni!-Banditi!Najzad esti dan - Mursija. Voz ulazi u stanicu i tiho se zaustavlja. Iznose nas na peron. Peron pun ena i djece. Opet ovacije.Hospital''Pasionaria''.Prvo poznanstvo - drug Mio, krni Dalmatinac, obuarski radnik. On je ranjen jo u januaru. Kroz nekoliko dana iznenadi me posjetom drugarica Milica, sa kojom smo poli iz Praga, ali smo je morali ostaviti u Parizu.-Ipak si stigla?Drugi razgovori, prake usponeke, uspomene na studije, na zajedniko putovanje do Pariza. Dolazi i Horvat sa takom, i on je u istoj bolnici - razgovorima i uspomenama tek sada nikad kraja. Rasteruju nas doktori...................................................................................................Dani sve crnji, bolovi sve jai. Sela broj 10 - ogromna. Tu nalazim Svetislava Parnickog, jednog Litvinca i dva ehoslovaka, svi iz mog bataljona. Preko puta od mene umire jedan drug Talijan. Zajedno s njim, osjeam, umirem i ja. Nesvijest. I rekoe mi, viem:''ivio Staljin!''Budim se poslije jedan sat - temperatura 41,2.Drugovi kojima su se rane zacjeljivale, posjeivali su me svaki dan: Franjo, Mato, Sreko, Milo, Mirko, Anton i mnogi drugi. Milica mi je stalno donosila crvena rue, kolae i utjehu. Dolazile su i druge nae djevojke: doktor Anka (naa''Poca''), bosanska Borka, kojoj je mu poginuo jo u prvim bojevima kod Madrida. Njenoj brizi i energiji imam sve da zahvalim. I njenoj i sviju drugih, koji su mi pomagali opet na drugi nain - jednako potreban ranjeniku - pismima i posjetama: drugu Veljku Vlahoviu, koga je ivot lomio kao nikog, ali slomio nije i nee, starom poznaniku i prijatelju zemljaku Stafanoviu, Janhubi, Austrijanki drugarici Lizi, koju njena 7-godinja kerkica naziva u pismima''Dragom drugaricom'', Blau Boti i njegovoj mladoj verenici panjolki Karmen, koja me je znala uvati itave noi...................................................................................................Ah, dugih li noi! Dugih li dana, nedelja, meseci! Besanica i bolovi! Bolovi i svoji i tui. I tui jo tei nego svoji! Kako je tuno jeao ranjenik sa kreveta 128!''Mama, mama!''Umro je. Bio je to jedan francuski grof, koji se borio na naoj strani iz uverenja da je pravda na strani panskog naroda.''Mjesec'', koji mi je eki doktor na previjalitu odredio kao rok ozdravljenja, imao je sto ezdeset dana.Tek sto ezdeset i prvi dan odlazim zajedno s Bracom u Alikante. Posljednji pogled na bolnicu''Pasionaria''. Asocijacija misli: bolje je umrijeti stojei, nego ivjeti na koljenima. Psoljednji stisak ruke Anki i Lizi. Posljednji Miliin prijateljski poljubac:''Da bude zdrav!''Zviduk. Laki trzaj. Voz kree. Ritmiki tutanj tokova. Lagana vrtnja horizonta. S njim zajedno kreu se polja, vinogradi, vrtovi naranda, sve novi i novi i bude novu, nikada dotle toliko osjeano volju za ivotom...________*Autor: Marko Spahi. Prim. red.BRUNETEGvadalahara je slava panjolske narodne vojske, slava i simbol njene budue pobjede. U bojevima na Gvadalahari uestvovali su, razumije se, i nai omladinci - studenti (tamo je npr. Slobodan mitrov bio ve drugi put ranjen; trei put kod Brunete) - ali glavna njihova zasluga nije bila u tom neposrednom ueu, nego u tome, to su oni, tako rei, drali borce sa Gvadalahare na svojim ramenjima. Vojni specijalisti (npr. drug Golubjev) kau, da je pobjeda na Gvadalahari bila omoguena vjetom i pravodobnom koncentarciojom snaga, a ta je opet bila omoguena time, to su republikanci zanali da na Harami''zabave''neprijatelja neprestanim kontraakatima. A na Harami se, u''Dimitrovu'', nalazio najvei broj naih omladinaca.Ko zna to znai''zabavljati''neprijatelja, otklanjati njegovu panju demonstrativnim napadajima, taj e znati i da cijeni disciplinovanost i gotovost na rtve republikanskih trupa, meu njima i naih''Dimitrovaca''i drugih internacionalaca na Harami, krajem februara i poetkom marta 1937, kad su oni spremno ginuli u naoko''nepotrebnim''i''bezizglednim''napadajima, kakvim se esto znadu priiniti tzv.''demonstrativni''napadaji. Uzgred budi reeno, ti napadaji vreni najveim dijelom pod komandom neeg zemljaka druga Vl. opia.Osim na Harami i Vgadelahari u to vrijeme (u proljee 1937 - poetkom aprila) repubilkanske trupe su izvrile jo znaajan protunapad na jugu, kroz Pozoblanco, koji isto tako nije proao bez uea internacionalaca (13. brigada, osobito glasoviti bataljon''apajev''), meu njima i naih omladinaca - studenata. Jednako tako i istodobno preduzeti 12. i 14. interbrigade na Casa de Campo i Sierri, iji je cilj bio olakanje poloaja na sjeveru, pomo muenikoj Bisakaji.Od tada imamo oko dva mjeseca relativnog tzv. mira, kada frontovi''miruju''onako kao to miruju dva megdandije u asu, kad im u uzajamnom naporu snafa prte zglobovi...................................................................................................Juli 1937. Tropska ega. Republikanske trupe - meu njima i svi nai omladinci - kreu se drumovima prema Eskorialu, gdje se koncentriu u svrhu udaraca na Brunete. Mladi organizator dobrovoljakog pokreta meu narodima Jugoslavije, drug Blagoje Parovi, idui da preuzme politiko rukovodstvo 13. interbrigade, susree na putu bataljone''akovi''i''Dimitrov'', predaje''Dimitrovcima''zastavu CK KPJ i poziva borce na veliki podvig. /1/Sve je spremno, zatihlo u stavu mirno, i u asu kad se razdaje komanda za pokret, kvrckaju fotoaparati ovjekovjeujui nasmijana lica onih, od kojih mnogi ve sutradan padoe na ravnicama i humcima oko Brunete i Villanueve...................................................................................................Prvi je pao sam Blagoje Petrovi. Ali Brunete je zauzeta, Villanueva da Canada je zauzeta. Neprekidni dad bombi potresa zemlju, vazduh nad Madridom drhti i tutnji tutnjom nedalekog boja. Ve iskusna u boju republikanska vojska, ve provjereni i prekaljeni nai omladinci podnose egu i eu, umor i napor smrtnu opasnost, rane i bolove, ali je prvi planski pripremljeni udarac faizmu uspjeno nanesen i bojno polje ostaje sa republikom bez obzira na paklenu vatru i bjesomune protunapade faistikih najamnika.Evo jedne''crtice''(savremeni boj nije lako dati u formi irokog plana) iz brunetskih bojeva od druga N. N. tampane u listu''Dimitrovac'':.....................................................................................................Obraam se zamjeniku vodnika prvog voda, prve ete u bataljonu''Dimitrov'', drugu Mijatu. Rekli su mi da je 22. jula ostao sam u rovu itav sat. On je iz crnogorskih brda. Ima i strunog vojnog znanja. I on pria:''Ja hou da govorim o ljudima, o herojima sa Brunete. Ja hou da govorim naroito o prvom vodu, ne zato to je on najhrabriji, ve zato to je on najhrabriji, ve zato to sam bio u tom vodu i to sam brzo upoznao ljude iz tog voda, eline drugove, koji su u najteim momentima znali da sauvaju hladnokrvnost i snagu. Neu da govorim o udima od junatva koja su oni pokazali prilikom napada oko Brunete i Villanueve de Canade. To dobro znadu svi borci iz bataljona''Dimitrov''. Govoriu o drugovima iz borbi od 22. i 23. jula.Naa je eta bila na vrhu klina, koji smo prilikom napada na faiste urezali u njihove pozicije. Prvi vod udesno, u od prirode dobro zatienom rovu, drugi nalijevo na jednom breuljku. Zatekli smo tu rov plitak i srezan, pravo kao pod konac. Mi smo iskopali novi. Iskustvo druga Janoa dobro nam je pomoglo u to mradu. Trei vod je bio lijevo od nas. Drao je liniju od nekih 800 metara. Njegovi rovovi su slabi.21. jula u noi, faisti bez ikakve pripreme pokuavaju da nas napadnu. uli smo njihovu talijansku komadnu. Odbili smo ih lako. Meutim, 22-og faisti su se sistematski pripremili za napad. Avioni, topovi, mine, naroito mine, mitraljezi - usijano eljezo svih formi i kalibara. A poslije toga nazad za napadom: prvi, drugi, trei. Odbili smo ih sve. Faisti nemajui suvie vojske, skoncentrisali su sve to su mogli tu na na klin, da provale, da presjeku.Prvi vod je sa svojih udobnih pozicija prosto kosi faiste. Mi, nemajui takve zgode, bijemo ih pojedince. Drug Jano niani hladno i pribrano. Nijedan metak ne ispali u prazno. Svi mu zavidimo. Mladi Dapevi, sav oduevljen, pokazuje na jednog faistu i niani. Faista pada. I on je veseo kao dijete. Ubio je jednog od ubica panjolskih majki, panjolske djece. Talanov je ludio smion. U momentu najee vatre on je potpuno otkriven. Niani hladno i zove nas da posmatramo dejstvo njegovih metaka.Adaga bije. Jedno zrno mu prolazi kroz vrat. Dapevi ga previja, a Adaga se smije.''Dui u - kae on - za petnaest dana''. I zaista, doao je. a ta da kaem o martinu, Mihu, Parnickom, Fendeu i svim ostalim? Hrabrost, smoportvovanost, vrstina... To su ljudi od elika. Svi. I niz onih, koje nisam pomenuo.Pa, dvadeset i treeg. Usijano nebo, usijana zemlja, usijano gvoe... Na vod i naroito trei vod izloeni su ubitanoj vatri. Iznad nas avioni, rovom riju mine, vrhom rova mitraljezi, a u rovu pjesma. Gromka pjesma drugova, koji znaju zato se bore...''Na moje pitanje:''Koji momenat ti je najinteresantniji u tim danima?''- na Crnogorac odgovara:''Ima jedan zaista interesantan. Bilo je to 22. jula. U rovu riju mine. Mitraljez ne daje da se pomoli. Faisti se pribliavaju. Mi kosimo. Puke gore. Janoeva i moja ne mogu vie. Treba ih rashladiti. Pogodi to smo radili? Pili smo kafu. Da, bijelu kafu. Dok smo pili, drugi su pucali, a nae puke se hladile. A onda drugi - na smjenu.No da ne zaboravim drugara Miltenova, Bugarina. Hrabar i hladnokrvan do nevjerovatnosti. Posmatrao sam ga 23, pa zatim 25. jula. On ne zna za strah. Ne vjerujem da ga je ikad osjetio. Pa Fetahagi, miran i pribran, sposoban, moda najhrabriji i najsamoportvovaniji meu nama... i mnogi, mnogi drugi.''Drugovi priaju mnogo i tome kako je Mijat ostao itav sat sam u rovu. Vod je bio dignut s poloaja prije nego to je dola smjena. Pitam ga to moe da mi kae o sebi i o tom momentu.-O sebi? Pa ta da keem - govori on. Ja sam pored drugova tako rei od juer... ja sam''bruco borbe''... Da, nita.Najzad mi je ispriao kako je ostao i kako se osjeao sam u rovu.''Kad je drug Parnicki rekao da naputamo rov, ja ga nisam razumio i odjednom sam se naao sam. Mine oru. Dolazim na prelom rova i gledam - dolje nikog nema. Vraam se na Janoevo mjesto. Nalazim osam bombi. Jendu drim u ruci, a ostale meem u sanduk. Zatim pucam. Puka gori. Nema municije. Mina kraj mene udara. Uzimam sanduk s bombama i prelazim na novo mjesto. Nalazim pune fieklije i rashlaenu puku. Srea... Faisi su polegli na nekih 20 metara. Mitraljez prvog voda ih je prikovao. U meni raste neka krupna radost. Puka gori. Ne moe vie. Idem niz rov. Nalazim kraj mitraljeza jednu njemaku puku i municiju. Opet vatra i opet moja puka gori... Pokuavam da stavim mitraljez u pokret. Ne ide... Vraam se bombama. Sjedim. Dolazim smjena. Jedan panjolac, kapetan, gleda me zaueno i bratski tape me po leima, gotov je da me poljubi. Idem niz rov i sretnem druga Miha. Sretan je to me vidi. Ja takoe. Zemlja od jedne mine me zasipa. Komae me udara s boka. edan sam. Vode i samo vode. Najzad sam kod drugova. Svi su sretni to me vide. Ja se radujem svima''.Pitam ga o gubicima.''Pa bilo ih je - odgovara. Osobito meu omladinom. Prvi ranjenik kod Brunete bio je Isa Baruh. /2/ Ali prema gubicima na strani faista - malo. To je uzdarje na rtvenik mira. Drugovi su dali svoje ivote za spas panjolskih majki i njihove djece, za slobodu panije, za hljeb, mir i slobodu svih naroda svijeta. Jer na klinu, koji smo urezali u faistike pozicije na svim frontovima panije, u svim rovovima - ne bije se voj samo za slobodu panije, nego se tu bije bitka za slobodu sviju nas, za slobodu cijelog svijeta. To je jedinstvena, povezana, ilava borba, koja e slomiti faizam, koja ga ve slama, kri ovdje, tamo, svuda...''________/1/ - Bataljonom''Dimitrov''komandovao je u poetku mladi Bugarin, drug Grebenarov, koji je pao u prvim bojevima na Harami. Kasnije drug''apajev'', a''akoviem''je komandovao Baum. Prim. red. Barselonskog izdanja./2/ - Prunik Iso Baruh, mladi radnik iz Bosne, bio je meu prvim ranjenicima i poslije na Aragonu. Po trei put je otiao na front u jeku proljetne ofenzive u Lavantu gdje je propao - do sada - bez vijesti (Prim. red. Barselonskog izdanja.) Danas se sa sigurnou zna da je drug Iso Baruh poginuo u paniji - prm. redRadnici i studenti u brunetskim bojevimapie J. aji*...U bojevima kod Villafranca de Castillo u velikoj ofenzici Republikanske vojske kod Brunete uestvovala je i naa antitankovska artiljerija sekcija. U sekciji imamo 10 studenata: Lazo Latinovi, Branko Krsmanovi, Mirko Kovaevi, Joze Breskvar i dr. Poto su antitankovski topovi uvek u prvim linijama, imao sam prilike da vidim i ostale peake kak ose dre u boju.15. jula 1937. godine. Mi smo u jendom klinu dosta duboko useenom u neprijateljski teritorij. Teritorij je otvoren i bez ikakvih prirodnih zaklona. ega. U znoju se ne kupamo, nego upravo kuhamo. Poloaj je vaan i mora se drati po svaku cenu. Napad. Faistika artiljerija jo nije prenela vatru, a njihova peadija ve nastupa. U isto vreme dolazi njihovih 49 aviona. Bombarderi bacaju bomve, a lovci se sputaju nisko i kose iz mitraljeza. Faisti su se primakli blizu. Mi iz topova sada gaamo na rastojanje od 150 pa i 100 metara. Jo asak i ostae nam samo bomba i bajonet. Naa peadija, koja je na 3-4 metra pred nama, jo dri vatu iz mitraljeza i puaka, ali ve priprema i rune bombe. Svuda praina i dim. Nebom zuje motori kao rojevi bumbara. Sikui padaju pliteri antiavionskih repnela. Usred takve vatre nai studenti i radnici kod topova povedoe pesmu. Kroz asak se zau pesma i iz linije:''Nama junaka, nema seljaka, ko to je bio Gebuc Matija''. Pesma se iri dalje. Jo dve-tri sekunde brze paljbi i faisti poee da bee. Taj as odjeknu iz svih grla''Internacionala'', no ubrzo se izgubi u vici i jo broj vatri, kojom smo progonili faiste.Za ovaj na usepeh moramo u velikoj meri zahvaliti nemakim i talijanskim radnicima u tvornicama municije. Veliki broj granata nije eksplodirao. Jedna je udarila ba pod Lazin top i nije eksplodirala nego ga samo prevrnula. Kroz asak je bio spravljen i opet poeo dejstvovati.________* Autor: Jovan aji. Prim. red.TRI MLADE RTVE BRUNETSKIH BOJEVAPrilog od grupe drugovaFranjo PukariRodio se u Zagorju 1908. u seljakoj porodici. Otac mu je u Americi na radu naao smrt.Teke ivotne prilike, ispitivanje i upoznavanje uzroka i smisla dogaaja koji su se odigravali oko njega, podstakli su ga da ve kao mladi ue u politiki ivot i da kroz politiku organizaciju nastoji da pomogne svom narodu i svome selu. Ve 1927. stupa u Hrvatsku seljaku stranku, ulaui u pokret hrvatskih seljakih masa svoju mladenaku snagu i traei da uvijek ispravno tumai napredne tenje hrvatskog seljaka.Na Zagrebakom sveuilitu bio je student filozofskog fakulteta - radio meu studentima na uvrenju oslobodilakog pokreta. esto je znao ponavljati drugovima da sveuilite, koje izdravaju hrvatski radnici i seljaci, ne smije odgajati budue tlaitelje svoga naroda, ve ljude koji e zajedno s hrvatskim narodm izgraditi sreniju Hrvatsku, Hrvatsku seljaka i radnika. Kada se 1936. godine na Zagrebakom sveuilitu osnovao Studentski savez Hrvatske seljake stranke, koji je okupio u svojim redovima najvei broj hrvatskih sveuilitaraca, Franjo Pukari, kao jedan od najestijih i najdosljednijih boraca za hrvatsko selo, bio je izabran za predsjednika.im je izbila faistika intervencija u paniji - a to je bilo u jeku borbe za mir, u kojoj je Franjo Pukari predvodio studentsku omladinu - on je odmah shvatio to bi znaila pobjeda faizma u paniji za hrvatske narodne mase i kao doljedan borac za narodne slobode shvatio je da je potrebno i njegovo prisustvo u redovima boraa na panskim frontovima. On je shvatio da partijske razlike ne smiju da igraju nikakvu ulogu kada je u pitanju borba protiv faizma.U prvim danima bojeva na centralnom frontu kod Madrida, pod priprekom vrelog ljetnjeg sunca, napadala je hrvatska eta''Matija Gubec''. Ona je napadala i svojim oduevljenjem zanosila drugove.''Nema seljaka, nema junaka kao to je bio Gubec Matija!''U toj se eti borio i Franjo Pukari. Preplanula lica jurio je on se pozicije na poziciju na znajui straha, podstiui, hrabrei, zanosei drugove. Prokleta faistika kugla zaustavila je njegov polet. Pao je smrtno pogoen. Njegova krv natopila je isuena polja Nove Kastilje. On ju je dao bez predomoljanja, uvjeren - i uvjeren s punim pravom - da e iz njegove krvi ponii novi i bolji ivot ne samo na poljima panije, nego i na poljima Hrvatske.Navek on ivi, ki zgine poteno!Ivan TurkPorunik u panjolskoj narodnoj vojsci, ranije student arhitekture i slobodne kole politikih nauka u Pragu, drug Ivan Turk rodio se 1913. u Zagrebu u radnikoj porodici. Kao student poeo je da izuava politike pokrte i brzo doao do zakljuka da je i njemu mjesto uz borce za slobodu i bolji ivot radnih masa. On j uzimao ivog uea u radu studenskih organizacija uz Pragu, naroito u''Zadruzi hrvatskih akademiara'', ali i pored aktivnog rada u studentskim udruenjima bio je jedan od najboljih aka prake arhitekture. Obrazovan, marljiv, borben, omiljen kod svih drugova - takav je bio Ivan Turk kao student u miru. Sprema, neumoran, hrabar u boju, omiljen kod svih drugova - takav je bio kao vojnik i oficir u ratu.Ivan Turk je doao u paniju sa studenstskom grupom, koja je krenula iz Praga 26. januara 1937. Po prelasku granice, to je vie upoznavao paniju, to je ceom mrnjom plamtio prema faizmu. U atakama na haramskom frontu pokazao je primjer dranja. Po svretku bojeva prvi je od svih vojnika bataljona''Dimitrov''dobio poruniki in. Na dunostima bataljonskog i brigadnof opservatora bio je vrijedan zlata - nezamenljiv. Ne odvajajui se od bataljona ni jedan dan, izdrao je u njemu punih 5 mjeseci. Pao je 6. jula 1937. u boju kod Villanueve de Canade.Neka je vjana slava njegovoj svijetloj uspomeni!Boidar PetroviDecembra mjeseca 1936. godine stupio je u republikansku avijaciju mladi student Beogratskog univerziteta Boko Petrovi. U danima kada je panija najvie odkudijevala strunim osobljem, kada su dobir piloti bili skoro rijetkost, doao je on da svoju strunu spremu, svoje mladalako oduevljenje iskoristi u borbi protiv faizma, u borbi protiv najmljenih ubica panskih Anita i Juana.Kadrovi panskih mladih pilota tek su se poinjali formirati, kada j Boko stupio u prvu borbu sa faistikim''Kapronima''i''Junkersima''. Tih dana slava panjolske''Gloriose''sve je vie rasla kako u paniji, tako i u inostranstvu. Republikanski piloti, iako beskrajno malobrojni, morali su ipak da prihvataju boj i da tuku faistike ubice. Pobjeda ili smrt - drugog izlaza nije bilo. I u tim bojevima iz dana u dan mladi Petrovi je uvijek ostajao pobjednik. Skroman, on nikada nije mnogo priao o svojim uspjesima, ali njegovi drugovi su sa ponosom ukazivali na beogradskog pilota, koji je satro u prah i pepeo est faistikih aparata.U brunetskoj ofenzivi jula 1937. sukobila se eskadrila lovaca u kojoj je bio i Petrovi sa masom faistikih bombardera i lovaca. Petrovi je uhvatio jednog''Fiata''i za nekoliko sekundi ovaj je padao k zemlji. Petrovi, bojei se da to nije manevar pilota, pustio se za njim. U mometu kada je''Fiat''lupio o zemlju i zapalio se, Petrovi se nalazio nekoliko metara nad zemljom i pokuao da se ponovo uzigne, ali u snanom zamahu slomie se njegova, pobjednosna krila: aparat se sruio i pokopao pod svojim ruevinama slavnog pilota panjolske''Gloriose'', mladog Srbina Boka Petrovia, koji se rodio zato da dovijeka ivi.Majko!S. SaniKako su mi usta puna tvojeg imena!Kako su mi grudi pune tvoje ljubavi,Koju oseam!Ti bi htela da se komad tvoga srcaUdalji od domaaja mitraljeza.Pitam te, majko:Da li danas na svetu postoji i jedan kutakKoji njima nije ugroen?Budi ponosna majko!U rovovima slobode kucaPored tvoga srca,Jo pola milona srcadi drugih majki.Budi ponosna, majko!Krv koju si mi dala -Neu uzalud proliti;Ona e oploditi zemlju iz koje e niiNovi svet.U njemu e kucati srca majki.Po kolama, po tvornicama,Na traktorima, po poljama,Pevae se himna osloboenih robova.Fuente OvejunaIvo VejvodaDok smo svrili posao - postavili telefonsku liniju i instalirali opservaciju - dotle je svanulo. U asu, kad smo otvarali kartu, pojavi se sunce. Ono je nekim ljubiastim, kao maginim svjetlost oblilo daleko rasijana sela. Osamljene kuice na granici Estramadure i Andluzije odbacie otro ogranienu sjenu.Bacivi pogled na kartu bio sam iznenaen, uzbuen, vidjevi da se nalazimo pred jednim panskim selom, ije sam ime, kue i ljude od prije poznavao - pred Fuente Ovejunom. Da, nema sumnje. To slavno, ponosno i prkosno selo nalazi se - to me je jo vie uzbudilo - preko, na drugoj strani fronta. Dohvatio sam dalekozor i upravio ga na nj. Fuente Ovejuna mi se ukazala u nekom udnom teatralnom osvjetljenju - kao fantastina sliica u djejem kaleidoskopu, kao iarano perje egzotine ptice, u igri monotva otro organienih ploha, mekih kolostinih kontrasa, kao neka vesela kubistika slika.Ali to je trajalo samo jedan momenat, dok nisam zaotrio okulare i povukao na domak pogleda preniske blatne kue, ulice i dvorita, blatom oblijepljene plotove, kao ugljen crna zaaena ognjita, dok nisam molju prodro u ne prostorije bez prostora u kojima je ivjelastoka, pod krovove kroz koje je padala kia i duvao mokar, jesenji andaluki vjetar, u bunare u kojima jo danas odzvanja buka one burne noi kada je Fuente Ovejuna ubila korutura.Prolazio sam opustjelim kuicama, ulazio kroz razbijena vrata, uspinjao se ulicama prema vrhu na kom je stajala korutureva tvrava, sputao se opet dolje traei kuu u kojoj je ivio moj dobri znanac, seoski aljivdija, za koga se cijlo selo bojalo da e ih na muenju izdati, ali koji je na pitanje:''Ko je ubio korutura?''- stalno odgovarao u pobjedonosnom ironinom prkosu:''Fuentica Ovejunica''.''Fuente Ovejuna je ubila korutura'', kazivala su djeca, odgovarali su starci, ene i muevi.''Fuenre Ovejuna je sudila, Fuente Ovejula je bez pitanja izvrila osudu, mi svi, cije selo Fuente Ovejuna''.To je monumentalni svrtak poznate Lope de Vegove kolektivistike drame, kojoj smo toliko puta pljeskali, kojom smo se toliko puta oduevljavali, kojoj smo se toliko obogatili, kojom smo toliko ojaali, koja je postala naom, najvlastitijom, najintimnojom imovinom, kao da je izala iz nas, iz naeg naroda, iz naeg duha.Znajte svi vi, kulturni i obrazovani ljudi, koji znate to znae imena Valasquez, Cervanters i Lope de Vega, Calderon i Garcia Lorca, svi vi koji ste pili na blistavom izvoru velike ovjeanske panjolske kulture, vi, kojima su djela ovih velikih Iberaca postala jednim od osnova linog duevnog bogastva, znajte - da smo i mi studenti i mladi intelektualci ostavili auditorije, seminare i mansarde i preli u kasarne, spustili se u rovovoe, svrstali se u redove panjolske narodne armije, jer nismo htjeli da ona sama za nas, ali bez nas, brani te velike tradicije i djela ljudskog duha. Znajte, da smo mi shvatili kao svoju najvetliju dunost i stvar asti rtvovoali svoju krv i svoje ivote u odbrani izvora svih tih bogastava - u odbrani velikog panjolskog naroda.Najiri slojevi tog naroda shvaaju nerazdvojno jedinstvo izmeu kulture, politikog i socijalnog progresa. Oni ne uvaju sebe, ali spasavaju Goyine buntovnike, Velasquezove kraljeve, Grekove svece, iznosei ih pod ognjenim gradom aviosnkih bomba iz Prada i Eskorijale.Sjeam se jednog prizora na ulici, pred horizontalnim masama eskorijalske arhitekture. Stoji kiosk za prodaju novina, knjiga, papir i olovaka. Narod okruio kiosk, jedva se probijam do prvog reda. Neposredno uza me stoji jedan vojnik Narodne vojske - crn, opaljen od sunca mladi, neobrijan. Bili su poslednji dani jula 1937; on je sigurno doao iz Brunete.On prihvaa jednu knjigu - poznajem je: lirika Lope de Vega, jendo izdanje koje sam i sav prelistavao nekoliko dana prije, posveeno nedavno proloj 300-godinjici autorove smrti. Prematram ga paljivo. Otvorio je knjigu i gleda - stihovi, okrene list i opet stihovi, okrena natrag na naslovnu stranicu, zatovri knjigu i stavi je na policu. Stoji neto zamiljen jedan momcnat i jo jednom odlunije dohvati knjigu, otvori jednu stranicu i poe itati. Osjeam kako se teko probija stihovima, ali on nastavlja sa itanjem i ne puta knjigu iz ruku. Ljudi oko njega viu, svi zajedno se guramo, ali on ne ostavlja stranice i zadubio se u itanje. Turio je ruku nekako mehaniki u dep, platio i tako otiao u kasarnu ili na front. Lad seljak, koji je tek moda u vrijeme Republike postao pismen. On osvaja nove pozicije, vodi borbu protiv svoje vlastite zaostalosti, nepismenosti i predrasuda, unitava strano nasljedstvo i prolosti u sebi i izvan seve, rasvetljuje sve tamne kuteve zemlje i svijesti, da se jo svjesnije postavi na odbranu slobode svoga naroda.Zato danas svi zaista kulturni i obrazovani ljudi - stari borci svjetskog glasa kao Romen Rolan i mi, nikom dosad poznati praki studenti, ne htijui i ne mogui da gubimo smisao za ivot, za istinsku kulturu ovjeka i njegov napredak, stojimo uz ovog seljaka, koji brani kulturu sviejta. Mi cijenimo njegovu puku jednoako visoko kao to on cijeni nae knjige. Zato danas mi i stojimo svi u istim redovima: i ja, praki student, i do mene profesor Madridskog univerziteta, i do njega buntovni radnik iz Fordovih tvornica, i oduevljeni soboslikarski pomonik iz Splita, i ribar sa australiskih obala i trgovaki pomonih iz Beograda, slovenski rudar iz Trbovlja, i praki metalac iz Reneultove fabrike, i andaluka seljanka, i katalnski vinogradar - svi, svi oni, kojima pripada ivot i budunost....................................................................................................Proe dan. Proe jo jedan dan -''nita novo''. Svega po nekoliko minuta ula se drhtavica mitraljeza. Svega po dva-tri puana metka. Svega po koji zviduk rapnele ili udar granate. Svega jedan ili dva ovjeka mrtvi ili ranjeni - nita novo,''sin novidad''.Sunce se lagano sputa za Feunte Ovejunom i ostavlja nas pomalo u mraku. Osjeam ljepote maslinkastih vrtova i vinograda, krvavo osvjetljenje ploha krivudavog potoka, meko modelirana estramadurska polja, prkosna tamna brda uz pjesmu vojnika, koji su ve naloili vatre u zaklonitima - osjeam sve tako ivo i neposredno da i ne primjeujem svoje uzbuenje, dok ne zaujem titranje roenog glasa, dajui, inae posve svakodnevna, saoptenja. U daljini ve sijevaju reflektori kamiona, koji se iz pozadine pribliuju frontovima. No pripada njima.Ja nisam na strai. Sjeo sam na kamen, naslonio se na puku i gledam tamo preko prema Fuente Ovejuni. Pogled na ovo''neprijateljsko''mjesto, koje stoji na brdau stisnuo danas jednako strano kao i za onih davnih dana, misao na onu slavnu no revolta, na duh i odlunost one davne srednjevekovne noi, misao na ovjeka koji je jednog dana otkrio tu staru kroniku i po njoj napisao smiono, monumentalno umjetniko djelo, sve me to ponovo uvjera u pravednost nae borbe. Danas opet stupa po Fuente Ovejuni korutur u crnoj koulji, smijeio pruki podian, gazi i gui, ali duh Fuente Ovejune, kojim je zadojen svaki kamen, ne moe da zgazi, ni da ugasi ni on, ni njegova, ni ma ija sila. Duh koji je pred toliko godina bio tako smion, koji danas ima stljetnu tradiciju, taj duh danas sa sto puta veom mrnjom susree korutura u svojoj sredini. Duh Fuente Ovejune je na najjai saveznik na drugoj strani, jer pravednost nae borbe izvire iz najdubljih dubina narodne prolosti. Duh Fuente Ovjune - to je duh najljepih tradicija oanjolske historije, to je duh ovog naroda.ARAGNJo se nije bio ni slegao dim na garitima Brunete i Villanueve, kad su interbrigade bile prebaene sa madrdskog fronta na aragonski Borcima je uz put jo stajao u uima tutanj brunetske ofenzive, a oni su ve ili u novu, za osloboenje Kinta i Belcite.To je bla druga velika ljetna ofenziva republikanske vojske, poduzeta isto rako s ciljem pomoi ve teko ugroenom sjeveru, Euzkadi, zapoela 24. vgusta 1937. malo prije stupanja u boj brigadama se prikljuila jedna nova, omanja grupa naih studenata iz Praga i jedna povea, koja je dola se Beogradskog i drugih univerziteta Jugoslavije.Oni su se u tom svom prvom boju drali tako hrabro kao i ranije stigli njihovi drugovi -''veterani''.Evo kako jedan od njih - drug P. D.-vi* opisuje zauzee tvrave Kinto.________*Drug Peko Dapevi. Prim. red.Glavna ulica Kinta padaRovovi, prve kue i neke ulice su nae. Morala se zauzeti glavna ulica, koja je u isto vrijeme cesta za Fuente Zaragosu. Ta zadaa je bila dana naoj eti''Matija Gubec''. Pripremili smo se na poetku ulice i oekujemo tank. Dolazi i on, stupa u vezu s naim komandirom, drugom Gonjakom, bivem stolarskim radnikom, danas oficirom mlade republikanske armije. Tank ve poinje da dejstvuje. Pred nama je jedna barikada, koju treba zauzeti i ulica je naa. Komandir ete pred jednim odeljenjem, pred drugim Asen, Bugarin i Peko, Crnogorac, student, Iza barikada viri topovska cijev. Mi nastupamo vjeto, skoro bez gubitaka. Faisti se oajniki brne, ali mi prilazimo sve blie i blie. Uskoro vrata postaje neprolazna. Sklanjamo se u prvu poprenu ulicu, tank se malo vraa natrag i bije iz topa po barikadi. Zatim kree opet napred - mi za njim. Prilikom pretravanja ulice nekom je ispala bomba. Tankist je ne vidi, ali Ratko, po cijenu da bude pregaen od tanka ili izreetan do neprijateljskog mitraljeza, pritrava, spretno grabi i odstranjuje bombu da ne eksplodira pod tankom. Pretravamo od vrata do vrata, od kue do kue - pribliavamo se barikadi. Tank kida prvu icu. U juriu zauzimamo barikadu, lijeemo na nju i progonimo vatrom faiste, koji bjee i padaju. Najednom vidimo: mi, puke, barikada, sve postaje bijlo.Sekunde zabune.''To je brano''- vie jedan.''Brano''- prihvaamo svi u horu kao da smo otkrili neko veliko udo. Barikade su bile gaene od vrea brana, a narod nije imao hljeba.''Hljeba daj, drue''- trai jedan od stanovnika i brzo dodaju:''Faisti su napred''.Preli smo sa druge strane barikada. Guido, na agronom, ide prvi. Za as iskae iz oblinje kafane vodei jednog faistikog vojnika''Ja ga zgrabih''- saopaava nam on trijumfujui.Napredujemo dalje s tankom na elu. Najednom tankist zaustavlja mainu i otvara vrata tanka, nosei pod rukom veliku kutiju biskvita. To je jedan mlad panjolac. Smije se i dijeli nam biskvit. Po njemu i po nama jo pucaju sa crkve, ali mi se smijemo, grlimo tankistu, koji nam estita pobjedu i krijepimo se biskvitom.Glavna ulica je naa. Tvrava Kinto je pala.Podvig trojiceM.ukuli*Belchite je opkoljeno. Gvozdeni obru oko Belchite se stee. Faisti nastoje da ga raskuju bombama, da ga prepile mitraljezom. Uzalud! Obru se stee sve jae. Sad je ve prisutno i prve kue.Ima da uslijedi posljednji juri. Moe li on proi bez uea naih studenata? Naravno - ne moe. Trojica od njih - Petar Dapevi, Ratko Vukievi i Vukain Radunovi trae da ih puste sa brigadne strae u prvu liniju. Stalo ih je ne malo muke dok su dobili dozvolu.Kad im to na kraju uspijeva, oni kreu radosni i zakieni bombama.Dok se predao i poslednji odred faista, borba je trajala vie od tri dana. Trebalo je zauzimati ne samo pojedine ulice, nego ak i pojedine kue.etvrti dan - zbog. Prebrojavam ose. Gdje su nai studenti?-Vukievi Ratko!-Ovdje!Ratko nosi zavoj na licu. Obod na ljemu probijen.-Ti si ranjen?-Malo me grecnulo.-Dapevi Petar!Mjesto njega odgovara Ratko:-U bolnici, ranjen.-Teko? Gdje?-U glavu, tee nego ja, no neopasno.-Radunovi Vukain!Opet odgovara Ratko, ali tie:-Mrtav!Zatim jo tie:-Isto u glavu.asak tiine prekida neiji glas:-Slava drugu Vukainu!-Slava mu! - odgovara nekoliko glasova.Tako se zavrio podvig trojice naih mladih studenata.________*Autor: Miroslav ukuli. Prim. red.ivot i smrt druga Mijata MakoviaOd drugova B. unia i V. Vl.*Seam se novembra 1936. Kao da to nije bilo pre vie od godinu dana, nego tek jue.Beogradske ulice su taracane ledom i zametene snegom, kroz njih i kroz nae kosti duva koava. U ranu zoru, jo prije tramvaja, sakupljamo se mi''mlekardije''na''ermu'', vie studentskog doma. Sa kantama u ruci i rukama u depovima, oekujemo kola koja doveze mleko. Ali ona, ini se nama na studeni,''danas nikako nee da dou''i mi im kreemo u susret, prema zadruzi''Samopomo''.-A, evo i kola!Meu ostalima tu je i drug Mijat Makovi -''Maa''. Premda je cia zima, on se uznojio gurajui kola. Pridruujemo se njima i pokuavamo da smenimo''Mau'', ali on odbija:-Mani, vian sam ja znoju na studeni!urimo se i redom svakome ostavljamo kante. Kola se prazne, grupa se smanjuje. Kad smo doli do Krunske ulice, ve je svanulo. Skidamo kante i za nas dvojicu. Kasno je. Moramo da urimo, a mleko se gotovo skroz zamzlo Treskamo kante o asfalt, tuemo led''mericama''i seemo ga noevima. Nekeko ipak dobijemo''sitno mleko''i rukama ga trpamo u rune kante. Bre, bre! Jer treba jo kod prve muterije ekati dok se melko raskravi na vatri.Maa je ve dohvatio svoju kantu i tri prema Makenzijevoj ulici. Ja sa svojom trim najblioj muteriji, gde kravim mleko. Poto smo nekeko uspeli da razdelimo mleko, opet se sastajemo.-E, ovo je bilo kao pod Madridom - govori Maa, trljajui hladne ruke -''na juri''.Ja ne odgovaram nita. Meni je kao i njemu, kao i itavom svetu bio onda na pameti isto tako samo Madrid. Ne odgovaram mu jer smo se i tako razumeli: davno smo ve bili odluili da odemo u paniju, ali nam se ta odluka inila tada neostvariva i nismo hteli tratiti rei, govorei o neostvarenim matrarijama...................................................................................................Nije prolo vie od pola godine posle tih novembarskih dana 1936, a na san je ostvaren. Mi smo u paniji. Polazimo na front. Svi smo veseli, ali najveseliji je Mijat. Pesma, uzbuenje, nade, mate, kad odjednom - lom. Tankist, istog raspoloenja koa i mi, jurei cestom, sluajno zakai na kamion. Povrean samo jedan, ali taj jedan - to je Mijat. On ne moe da podnese misli da bude ranjen pre boja i bez boja, protivi se iz svih sila da bude otpremljen u bolnicu. Otpremaju ga silom. Ali kroz dva dana eto ti Mijata opet k nama.-''Pobijegao sam''- govori nam on -''samo me nemojte odati''. Sad kako bilo, ali mi smo Mijata''odali'', no njemu je ipak uspelo na kraju krajeva da ostane. Sutradan smo ve bili na poloaju. U boju je Mijat oprevdavao i najsmelije nade. Prvi u rovu, prvi u patroli, uvek kadar i veseo. Posle svretka julskih bojeva na centralnom frontu, on sa pravom dobija komandu nadproslavljenom etom''Matija Gubec''.Posle Brunete - Aragon. Juri na Kinto. Mijat je prvi u juriu, prvi je meu onima, koji prodiru u grad i pada meu prvima smrtno pogoen mitraljeskim zrnom sa crkvenog tornja. Uinio je jo dva-tri koraka, ukazujui nam rukom napred. Kroz asak-dva Mijat je jo izdisao a Kinto je padao.***Mijat Makovi je roen u selu Plana, nedaleko od Kolaina, gde je svrio prve kole. Sin siromanih seljaka, morao je ve od svoje petnaeste godine da se sam koluje i sam izdrava. 1932. dolazi u Beograd na studije. Mijat je bio tzv. student-mlekadija, zaraivao je za ivot raznosei po beogradskim kuama mleko kao i toliki beogradski studenti.Naporan fiziki i nauni rad - Mijat je spadao takoe i meu prve studente po uspjehu u naukama - gladovanje i oskudica i policijska tortura bili su naeli njegovo zdravlje i Mijat je bio tuberkulozan.Ali bolest nije smanjila njegovu borbenost. Uesnik, pa i predvodnik antifaistikog pokreta na Univerzitetu, on vodi borbu za slobodu naune misli, za autonomiju Univerziteta protiv estojanuarske diktature. Mijat je bio borac ne samo u studentskim redovima, ne samo na Univerzitetu, nego i tako rei''na terenu'', gdje je vojevao za slobodu svog crnogorskog naroda kao njegov istinski i dostojni sin. U prolee 1936. godine kada su agenti krvnika Jugoslavije, popa Koroca, pohapsili 600 sinova crnogorskog naroda, bio je meu njima uhapen i Mijat Makovi. On je izdrao u dubrovakim i sarajevskim zatvorima, a zatim u beogradskoj''Glavnjai''i malu i veliku torturu, ali nije klonu pred faizmom. Posle estomesenog zatvora ponovo je nastavio studije i borbu za politike slobode - sve do dolaska u paniju.Drug Mijat Makovi je vodio borbu za napredak na svakom polju, koje je njemu bilo dostupno, pa i na knjievnom. On je bio vidan uesnik borbe naeg mladog knjievnog narataja protiv izvrtanja fakata drutvene stvarnosti, protiv monopola nad knjievnou.Njegovi knjievni radovi bili su literalni odraz njegovog stvarnog ivota i borbe, iva nepovratna slika crnogorskog sela i Beogradskog univerziteta. Mijat je nameravao 1935. godine da izda zbirku pripovedaka, ali mu je manjkalo materijalnih sredstava za to. Nije uspeo da ih pronae ni posle. U leto 1937. promenio je pero za bajonet i postao dobrovoljac panske narodne vojske. I pukom je vladao jednako dobro kao i perom, moda jo i bolje. U jesen iste godina poginuo je pri osvajanju tvrave Kinto, predvodei etu u juriu.''as umrli njega je pomeo''da vidi ostvarenje svojih ideala, da vidi plodove svog rada. To e ostvarenje bez njega moda malo zakasniti - jer su Mijatove sposobnosti bile ogromne i njegov gubitak je nenadoknadiv - ono e moda malo zakasniti, ali nikako nee izostati.________*Autori: B. uni i Veljko Vlahovi. Prim. red.Gojko Bjedov, apsolvent agronomijeNekrolog druga K.*S Gojkom sam se zdruio jo davno, u srednjoj koli, s njim sam proveo nekoliko godina na Univerzitetu, zajedno smo doli u paniju i zajedno s njim sam uestvovao u bojevima za osvajanje tvrave Quinto, u kojima jo on pao junakom smru jeseni 1937. Gjko je poginuo sasvim mlad - roen je 1913. u Kninu. 1930. godine preao je iz ibenika u splitsku realnu gimnaziju. On pripada onim prvim generacijama srednjokolaca iz kojih se regrutovala napredna omaladina na univerzitetu u Ljubljani, Zagrebu i Beogradu. 1933. godine dolazi u Zemun na poljoprivredni fakultet gdje odmah uzima aktivnog uea u velikim borbama beogradskih studenata protiv diktature u zemlji i njenog nasilja nad univerzitetima. Velike studentske demonstracije u maju 1934. godine, krvavi 1. februar 1935. nali su ga u prvim redovima kao predvodnika studenata poljoprviredno-umarskog fakulteta.Studentski pokret u Beogradu, koji je pozunat itavom svijetu poo svojoj ilavoj revolucionarnoj borbi protiv reakcionarnih reima i svjetskog faizma, imao je u Gojku svjesnog i energinog uesnika i organizatora.kolske 1935/35. godine, Gojko je bio prvi knjiniar Udruenja studenata agronomije, iju je knjinicu, bogatu strunom litaraturom, potpuno reorganizovao i uredio. Idue kolske godine on je predsjedik Udruenja. Uprkos obilnog rada u Udruenju, on je naao vremena da sa nekoliko drugova osnuje koncem 1935. pri fakultetu menzu, kojom je i rukovodio, budui izabran slijedee godine predsjednikom. Ta slijedea godina ,to je bila 1936 - godina panije. Dobro se sjeam tadanjih naih razgovora o paniji. Koliko smo bili alosni, kada bi novine donoslie vesti o nepredovanju invazorske armije, koliko oduevljani i uzbueni, kada bi doznali o uspjesim u otporu paskog naroda, o novom talasu pomoi internacionalnog proleterijata, o jaanju jedinstva, o uspjenoj odbrani Madrida!Odlazak u paniju nije bio za Gojka, kao i ni za jendog od nas koji smo poli sa Univerziteta, pitanje nae odluke. To je bilo samo pitanje mogunosti. Tu mogunost smo Gojko i ja dobili u julu 1937. i otputovali. Putem nam se pridruilo jo nekoliko drugova radnika i jedan student prava.Htio bih spomenuti jo jednu crticu, koja je znaajna za samog druga Gojka. On je pred odlazak, svjesno shvatajui svoje dunosti kao predsjednik Studenstke menze, pregledao sve knjge i, poto je bio zavren rad jedne kolske godine, sve pripremio za izvetaj za godinju skuptinu, koj se imala da odri bez njegovog prisustva.Na frontu je Gojko bio jednako neumoran i neustraiv borac kao god na Univerzitetu.24. avgusta zapoela je na aragonskom frontu velika ofenziva Republikanske vojske. Na bataljon''Dimitrov''imao je sa drugim bataljonima svoje brigade da zauzme jako utvren grad Quinto. Ja sam sa Gojkom bio u drugom vodu ete''Matija Gubec''. Gojko je nosio puku-mitraljez - jedna vrlo tieka i odgovorna dunost. Mi smo se pribliavali faistikim rovovima pred Quintom na 4000 m i zauzeli pozicije, ekajui da nam artiljerija i avijacija pripreme juri.Oko podne doli su nai tankovi i mi poosmo u napad. U tom napadu Gojko je pao, smrtno ranjen u grudi jednim eksplozivnim metkom sa tornja gradske crkve. Posljednje rijei bijahu:''Idite, drugovi, i nastavite borbu, ja dalje ne mogu.''Htio je time rei, da se ne zadravamo zbog njega. Ni u smrtnom asu Gojko Bjedov nije mislio na sebe, nego na borbu i pobjedu.Neka je zato vjean slava njegovom imenu - imenu mladog dalmatinskog sokola.________*Autor: In. Gvido Noveje - Kukac. Prim. red.Rijei i djela druga VukainaDrug Vukain Radunovi, student filozofije, uputio je uskoro poslije dolaska u paniju, drugovima koje je ostavio u Parizu, ovo pismo:Dragi drugovi!Ve je devet mjeseci kako nai drugovi, panjolski studenti, stoje pod orujem na mrtvoj strai na frontu slobode, mira i sree itavog naprednog ovjeanstva. Oni se herojske bore na ivot i smrt za slobodnu i srenu paniju protiv delata radnika i seljaka - faista, krvnih neprijatelja kulture, napretka i civilizacije.Nijefan poten demokrata i pravi prijatelj mira ne moe ostati ravnoduan prema oslobodilakoj borbi panjolskog naroda, koja je u isto vrijeme borba za slobodu i mir itavo svijeta. Jer kada bi faisti izali kao pobjednici u paniji, oni bi pojaali opasnu igru ratnih provokacija i nastrataja na susjedne drave, a to neizostavno vodi novoj stranoj svjetskoj klanici, gdje bi omladina sasvim prirodno prva stradala.Zato su jo od poetka sam borbe u paniji hiljade omladinaca pole da se bore s pukom u ruci na strani panjolske republikanske armije, vlade Narodnog fronta, za slobodu panjolskog naroda, za odbranu kulture od savremenih vandala, za mir, sreu i napredak cijelog ovjeanstva.Ni mi, koji se nalazimo na studijama u Parizu, ne moemo i ne smijemo ostati ravnoduni prema borbi za odbranu kulture, za mir i napredak ovjeanstva, koja se danas odigrava u paniji, a da ne iznevjerimo najsvjetlije tradicije nae omladine svih nacija Jugoslavije, svijetle tradicije iskrenih boraca za slobode u Jugoslaviji, za mir, sreu i napredak u svijetu. Naa omladina je bila uvijek u prvim redovima antifaistike borbe i pod najteim uslovima.Mi studenti na studijama u Parizu imamo iroke mogunosti da uestvujemo u borbi za odbranu panjolskog naroda, to znai istovremeno boriti se i za slobodu nae brae u zemlji.Nekoliko nas je otulo da s pukom u ruci na frontu slobode svojim grudima potpomognemu tu borbu. Svjesni smo, da svi ne moemo biti u rovovima, ali vi, koji se ostali i dalje da svravate svoje studije, morate intezivno raditi za materijalno i moralnu potporu panjolskom narodu i za mir. Kroz iroki anifaistiki blok, preko raznih antifaistikih udruenja, ukljuite se u borbu za bolju budunost radnih masa - to vaj me poruka vaih dojueranjih kolskih drugova, poruka boraca sa fronta slobode, koji su u svakom trenutku spremni proliti svoju krv za plemenite ideale mira, slobode, see i nepretka.Va drug RADUNOVIDoavi u paniju nekako krajem februara 1937. drug Vukain je bio dodijeljen bataljonu''Dimitrov'', koji je ve stekao glas hrabrog bataljona u februarskom boju na Harami.U bataljonu, koji je tada uvao pozicije izmeu Morata de Tajuna i San Martin da la Vegasa brzo se snaao. Zavoljeli su ga svi. Skromnost, sposobnost i tenja da uini to vie moe bile su najvidljivije crte njegovog karaktera. Kada bi trebalo uraditi koji tei posao, Vukain bi se uvijek javljao prvi, odbijajui ostale rijeima:''Vi ste izvrili svoje, pustire nas malae i odmornije da to svrimo.''On je stalno alio to niej doao ranije i poao s bataljonom slavne prve haramske bojeve.Vukain je bio sin imunjeg crnogorskog seljaka (roen 1911). Gimnaziju je svrio u Podgorici. Filozofiju je studirao u Beogradu i Parizu. Na Univerzitetu bio je aktivan uesnik omladinskog pokreta.Sa Harame Vukain je bio poslan u oficirsku kolu, a otud na rad u Historisjku komisiju baze. Pod jesen 1937. nenadano polazi na front, i ne dospjevi da se oprosti, ostavlja rukovodiocu komislije sljedee pismo:Dragi Anger!Veeras iznenadno polazim. Sve moje knjige zadri kod sebe. Ako se vi