jo' uvijek vjerovati bibliji? - boljizivot.hr filemoﬁemo li1 jo' uvijek vjerovati...

1

MOÆEMO LIJO© UVIJEK

VJEROVATIBIBLIJI?Je li to doista bitno?

BRYAN BALL

2 • MOÆEMO LI JO© UVIJEK VJEROVATI BIBLIJI?

NakladnikZNACI VREMENA

www.znaci-vremena.com

IzvornikCan we still believe the Bible?

And does it really matter?By Bryan Ball

Copyright za hrvatsko izdanje ∂ Znaci vremenaSva prava pridræana. Ova se knjiga smije umnoæavati,

djelomiËno ili u cijelosti, samo uz dopuπtenje nakladnika.

UrednikJosip PeriπiÊ

PrijevodVladimir –idara

LekturaMarijan MalaπiÊ

KorekturaLjiljana –idara

PrijelomMiroslav VukmaniÊ

TisakTIPOMAT

Zagreb 2010.

3

Bryan Ball

Moæemo li joπ uvijekvjerovati Bibliji?

Je li to doista bitno?


CIP zapis dostupan u raËunalnom kataloguNacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu

pod brojem 741178

ISBN 978-953-183-163-5

Ako nije drukËije naznaËeno, svi biblijski tekstovinavedeni su iz prijevoda KrπÊanske sadaπnjosti.

5

Zahvale

Nekoliko prijatelja i bivπih kolega dali su doprinos ko-naËnoj verziji ove knjige i jako su me zaduæili, svatko nasvoj naËin.

Ronald Emmerson, Jim Huzzey, Allan Lindsay, ArthurPatrick, Paul Petersen i Colin Winch dali su mi mnogokorisnih prijedloga bez kojih bi knjiga bila osjetno siro-maπnija. Posebno sam zahvalan Davidu Coltheartu i Ste-veu Thompsonu za struËnu pomoÊ u treÊem odnosno Ëe-tvrtom poglavlju.

Nathan Brown i ekipa iz Signs Pubishing zasluæuju daih se posebno spomene za njihovu struËnost i izdavanjekonaËnog proizvoda u nevjerojatno kratkom vremenu.

Posljednje ali ne manje vrijedno, moram zahvaliti svo-joj strogoj kritiËarki za nebrojene korisne prijedloge i zaprebacivanje veÊine neËitkih zabiljeπki u program Word.Ona ne voli “uznemiravanje” ni u kakvom obliku i zamoljensam da ne spominjem njezino ime, ali mnogi Ëitatelji Êeznati tko je ona. Njezino ime pojavljuje se u prijaπnjimzahvalama.

Iskrenu zahvalnost upuÊujem svima gore navedenimljudima, kao i mladima u Lakesideu i njihovim voama,Corinni i Ilkki Kuivisto i Glendi i Peteru Lindsay, πto susve ovo zapoËeli i za njihov neprestani interes i ohrabre-nje.


Svim mladima, i ne tako mladima,koji bi æeljeli znati istinu o Bibliji.

“Objava rijeËi tvojih prosvjetljuje ...”

(Psalam 119,130)

7

Predgovor

Nekoliko rijeËi objaπnjenja

Ideja za ovu knjigu proiziπla je tijekom mjeseËnih sa-stanaka biblijskog razreda u Lakeside Church High Schoolu Australiji 2005. godine. Na tim sastancima raspravljalismo o nekim predmetima o kojima Êe biti rijeËi na sljede-Êim stranicama, iako nije bilo dovoljno vremena za podrob-niju obradu svih tema. Stoga je knjiga ponajprije namije-njena mlaima, onima koji su pri kraju srednje πkole i napoËetnim godinama viπih πkola ili fakulteta.

Postoje dva glavna razloga zaπto je knjiga u osnovi po-sveÊena mladima te dobne skupine.

Prvo, oni se Ëesto suËeljavaju s konkretnim pitanjimao Bibliji osobno, ili pitanja dolaze od njihovih prijatelja,pogotovo kada zavrπe obvezno πkolovanje i zaposle se ilinastave studirati. Njima su potrebni odgovori. Drugo, istotako vaæno, mladi trebaju znati u πto vjeruju i zaπto vje-ruju. Nije dovoljno u ovom nevjernom, sumnjiËavom vre-menu biti druπtveni krπÊanin, iÊi u crkvu zato πto tamoidu naπi prijatelji ili zato πto su nas naπi roditelji tamoodveli kada smo bili mali. Svi mi trebamo biti osobno uvje-reni u vjerodostojnost Biblije. Oni koji nisu, naæalost, vje-rojatno neÊe zadræati svoju vjeru.

Meutim, kad su neka poglavlja veÊ bila napisana, po-stalo je sasvim jasno da dosta tog πtiva moæe biti zanim-ljivo i drugima, ukljuËujuÊi starije koji takoer mogu biti


izazvani pitanjima iz naslova knjige, a neki o njima moædaveÊ godinama razmiπljaju. Stoga je knjiga napisana za πi-re Ëitateljstvo nego πto je prvotno bila zamiπljena. Samose mogu nadati da Êe moji mladi prijatelji iz Lakesidea, imnogo tisuÊa drugih njihovih vrπnjaka, razumjeti pitanjakoja se obrauju na sljedeÊim stranicama i da Êe naÊizadovoljavajuÊe odgovore.

Moje osobno nastavniËko iskustvo odnosi se na uËe-nike srednje πkole, fakultetske studente i postdiplomskestudente. Godine koje sam s njima proveo u uËionicama ipredavaonicama i nedavno s tinejdæerima u Lakesideu uvje-rili su me da mnogi mladi æele znati Ëinjenice i onda od-luËiti o vaænim æivotnim pitanjima. I tako treba i biti kadje u pitanju Biblija, kao i kad su u pitanju druge stvari.

Iz raznih razloga, od kojih Êemo neke spomenuti po-slije, Ëinjenice o Bibliji preËesto su bile iskrivljivane ili za-nemarivane, tako da su mnogi ljudi vjerovali da je izmi-πljotina stvarnost i stvarnost izmiπljotina, s ozbiljnim po-sljedicama po njih. Ova je knjiga pokuπaj da se osvijetlidruga strana priËe, strana koju Ëesto zanemaruju mediji ineprijatelji krπÊanske vjere, Ëesto jako nepravedno i pri-strano.

Od poËetka je vaæno razumjeti da ova knjiga nije zbirkapriËa. Dok u njoj tu i tamo ima nekoliko priËa iz stvarnogæivota, ona je u glavnini utemeljena na Ëinjenicama, raz-lozima, argumentima, primjerima i zakljuËcima. Ona sadræipovijest, geografiju, biografiju i arheologiju, s ponekom di-gresijom o starim jezicima i pogledima uglednih struËnja-ka na raznim podruËjima. I, naravno, sadræi grau iz sa-me Biblije.

Neka poglavlja Êe biti lakπa za Ëitanje od drugih. Doksvako poglavlje stoji samo za sebe i mogu se Ëitati bilokojim redom, preporuËljivo je da Ëitatelj barem poËne suvodom, koji postavlja okvir, i da zatim proËita prvo po-glavlje prije nego πto prijee na neko drugo poglavlje po

9

vlastitom odabiru. Naravno, najbolje bi bilo krenuti od po-Ëetka do kraja, ali to je osobni izbor! Poglavlja su podije-ljena u Ëitljive odjeljke od nekoliko stranica duljine takoda Ëak nije potrebno proËitati cijelo poglavlje odjednomda bi se “shvatila poruka”. Moæda je to zgodno dati doznanja mlaim Ëitateljima.

Na kraju moramo reÊi nekoliko rijeËi o biljeπkama. Onesu tu za one koji æele sami pogledati biblijske poveznicekoje nisu navedene u tekstu ili za one koji æele proËitativiπe od raznih autora koji su citirani ili koji æele proËitaticitirano u kontekstu. NeÊe svatko poæeljeti uËiniti sve ovo.Zato je ovu knjigu moguÊe proËitati bez ikakvog skreta-nja pozornosti na zabiljeπke. To bi Ëak moglo biti dobro.Neka Ëinjenice govore same za sebe i pretpostavka je dase mogu potvrditi. Dakle, ako æelite, pogledajte u izvore iprocijenite sami jesu li poπteno uporabljeni.

Nadam se da Êe ovo pomoÊi Ëitateljima svih uzrastada razumiju zaπto je ova knjiga napisana i koje je njezinoznaËenje za svakog od nas osobno i za svijet u kojem æi-vimo.

Bryan W. Ball

PREDGOVOR •

11

Uvod

Dakle, o Ëemu je zapravo rijeË?

Na koricama u naslovu ove knjige nalaze se dva pita-nja: “Moæemo li joπ uvijek vjerovati Bibliji?” i “Je li to do-ista bitno?” To su dva najvaænija pitanja koja netko moæepostaviti. Na sljedeÊim stranicama pokuπat Êemo odgovo-riti na oba pitanja.

Prvo pitanje — “Moæemo li joπ uvijek vjerovati Bibli-ji?” — od presudnog je znaËenja stoga πto mnogi ljudi da-nas osjeÊaju da viπe ne moæemo vjerovati u ono πto u Bi-bliji piπe. Ovo Êe pitanje zaokupiti veÊinu naπega vremenajer Êemo iznijeti nekoliko razloga zaπto na poËetku 21.stoljeÊa joπ uvijek moæemo vjerovati ovoj izvanrednoj knji-zi koja je preæivjela viπe od dva tisuÊljeÊa. BuduÊi da suoni koji vjeruju Bibliji u manjini, oni sigurno imaju dobrerazloge zaπto vjeruju. U ovoj Êemo knjizi razmotriti nekeod tih razloga i iznijeti dokaze.

Mi Êemo, ipak, prvo razmotriti drugo pitanje — “Je lito doista bitno?” Razumljiv je razlog zaπto ovo pitanje raz-matramo odmah na poËetku. Ako to nije bitno, zaπto seuznemiravati? Ako nije toliko bitno vjerujemo li u Bibliju,nema puno smisla razmiπljati o tome, a joπ manje na topotroπiti puno vremena. Ali ako jest bitno, onda moramoπto je moguÊe temeljitije i objektivnije razmotriti dokaze.Samo na taj naËin moæemo znati imamo li dobre razlogeza vjerovanje onome πto piπe u knjizi koju mnogi u naπoj


kulturi smatraju zastarjelom i nebitnom. Moramo biti pot-puno naËisto je li ona doista bitna ili nije.

Stoga Êemo u prvom poglavlju ove knjige iznijeti ne-koliko razloga zaπto je Biblija joπ uvijek vaæna i zaπto tomoæe biti korisno i pojedincu i πiroj druπtvenoj zajedniciu kojoj æivimo. U ostalim poglavljima razmotrit Êemo do-kaze i argumente koje bi svaka razumna osoba — mladai stara — trebala uzeti u obzir kada odluËuje hoÊe li vjero-vati Bibliji ili neÊe, i hoÊe li prihvati ili odbaciti njezinuglavnu poruku.

Ovdje je vaæna rijeË dokaz. Pritom neÊemo govoriti oprivatnim miπljenjima, æeljenim zamislima ili zastarjelim,Ëak lakovjernim vjerovanjima prijaπnjih generacija. BavitÊemo se Ëinjenicama, Ëinjenicama koje su obrazloæene, irazumnim tumaËenjem ovih Ëinjenica. Zato vas molim darazmiπljate o grai koji Êete pronaÊi na sljedeÊim strani-cama. Budite spremni uporabiti svoj um i donijeti zaklju-Ëke na temelju ozbiljnog razmiπljanja. Ono πto Êete pro-Ëitati u pojedinim poglavljima ove knjige “utemeljeno je nakrπÊanskoj vjeri”, kako bi rekao jedan stariji pisac. To jetemelj na kojem moæemo izgraditi razuman skup vjerova-nja — pogled na svijet — i zadovoljavajuÊi pristup æivotu.Vjera se treba temeljiti na stijeni povjerljivih dokaza, a nena pijesku i plitkom tlu neutemeljenog miπljenja.

Biblija i njezini kritiËariNa samom poËetku trebamo joπ neπto reÊi o temeljnim

razlozima za pisanje ove knjige. Zaπto su ova pitanja uopÊepostavljena? I zaπto se postavljaju na poËetku 21. stoljeÊa?Jesu li ona stvarno toliko bitna u vremenu u kojem domi-nira znanost i tehnologija, ljudima koji ne osjeÊaju potre-bu za “boæanskom intervencijom” u ljudskim odnosima ije li sama ideja o Bogu koji otkriva sebe i svoju volju odav-no zastarjela?

13

Scenarij s kojim se danas suoËavamo drugaËiji je odonog s kojim su se suoËavale ranije generacije krπÊanskihvjernika. Tijekom proteklih 2000 godina veÊina stanovni-ka zapadnog svijeta vjerovala je da je Biblija istinita. Uprilog tome moæemo spomenuti neka od najveÊih imena upovijesti: kraljeva i kraljica, predsjednika i premijera, znan-stvenika i odvjetnika, filozofa i pjesnika, glazbenika, pisacai umjetnika, izumitelja, dobrotvora i druπtvenih reforma-tora, kao i milijune obiËnih muπkaraca i æena i mladihljudi iz svih naroda i svih podruËja æivota.

Kada bismo mogli pitati velike muπkarce i æene iz pro-πlosti jesu li vjerovali u ono πto piπe u Bibliji, iznenadilibismo se njihovim odgovorima. Leonardo da Vinci i Miche-langelo, Henrik VIII. i James I., Elizabeta I. i kraljica Vic-toria, Elizabeth Try i Florence Nightingale, Abraham Lin-coln i George Washington, William Shakespeare i John Mil-ton, sir Isaac Newton i sir Robert Boyle, Händel, Words-worth, Tennyson, Bacon i Longfellow, William Gladstone iRobert Louis Stevenson, Lord Shaftesbury i Lord Macau-lay: ovi i stotine drugih podigli bi svoju ruku. Ovi ljudisu oblikovali naπ svijet. Dobrobiti njihovog æivota i radajoπ i danas osjeÊamo. Oni su, bez iznimke, bili inteligentniljudi s izvanrednim sposobnostima i svi su vjerovali Bibli-ji. ©toviπe, bili bi zaprepaπteni kada bi otkrili da veÊinaljudi u zapadnom svijetu ne dijeli njihovo uvjerenje.

Kako se to dogodilo? ZnaËajna je sljedeÊa crtica iz po-vijesti. Ona je radikalno promijenila naËin razmiπljanja ljudiu zapadnom svijetu i postavila okvir za naπe posvjetovlje-no druπtvo. Njezin utjecaj se joπ uvijek osjeÊa.

Prije tristotinjak godina vladalo je razdoblje racionali-zma i prosvjetiteljstva. Dok su namjere veÊine predstavni-ka prosvjetiteljstva bile veÊinom dobre i Ëasne, njegov utje-caj na kasnije generacije bila je tama, a ne prosvjeÊenost.Mislioci prosvjetiteljstva æivjeli su na rubu ere velikih znan-stvenih otkriÊa i æeljeli su da ËovjeËanstvo napreduje u

UVOD •


svojem razumijevanju æivota na zemlji i πireg svemira.Mnogi od njih su osjeÊali — s pravom — da je ljudskamisao u proπlosti bila ograniËavana. Ovi mislioci su vjero-vali da ljudi imaju praznovjerno poπtovanje prema Biblijii da se ona mora prouËavati s viπe kritike. Napredak, ka-æu, zahtijeva prosvjeÊeniji pogled. Oni su vjerovali u Ëovje-Ëanstvo i sposobnost ljudskog uma da vodi svijet u slav-nu i beskrajnu buduÊnost. Ali to je bio efekt klatna kojese zanjihalo predaleko.

Kada se prosvjetiteljska ideja proπirila, kriticizam pre-ma Bibliji je ojaËao i na europskom kontinentu i u Engle-skoj. KritiËari — kako su ih nazvali — isticali su se sveviπe. Mnogi od njih ustali su ne samo protiv onoga πto susmatrali da je slijepo vjerovanje Bibliji, nego i u samu Bi-bliju. Biblija se viπe nije poπtovala kao u proπlosti, a zato ima, govorili su kritiËari, dobrih razloga. Kao prvo, sma-trali su oni, Biblija nije toËna ni pouzdana kada govori opovijesnim dogaajima. ©toviπe, Biblija je promijenjena —“iskvarena” — tijekom stoljeÊa. Kada su ovi kritiËari is-traæivali kako je Biblija bila prenoπena kroz stoljeÊa, s na-raπtaja na naraπtaj, njima se uËinilo da se samom tekstune moæe vjerovati. Ima previπe izmjena, dodataka i promje-na, govorili su oni.

Ovaj pokret je poËeo koncem 17. i poËetkom 18. sto-ljeÊa, i, premda jedan od uglednih izvora kaæe da je ko-naËno “nestao kao ærtva vlastite neumjerenosti”,1 njegoveposljedice su vidljive do danaπnjeg dana. ©to se tiËe bib-lijskih stavova, rezultati prosvjetiteljskog razmiπljanja do-segli su svoj vrhunac krajem 19. i poËetkom 20. stoljeÊa.

Godine 1921. Friedrich Delitzsch, Ëuveni njemaËki uËe-njak, govorio je u ime drugih uËenjaka da je biblijski tekstbio izvrgnut “promjenama do te mjere koju ne moæe za-misliti ni naπa najlua maπta”. To je hrabra izjava: Bibli-

1 Encyclopaedia Britannica (15. izd., 1985.), sv. 4, str. 504.

15

ja je toliko drastiËno promijenjena, smatrao je Delitzsch,da se u nju viπe ne moæe vjerovati. To nije onakva knjigakako su o njoj vjerovali milijuni ljudi. Drugi njemaËki kri-tiËar, F. C. Baur, izjavio je da veÊinu knjiga u Novom za-vjetu nisu mogle napisati osobe kojima se tradicionalnopripisuje autorstvo ili u vrijeme za koje se smatra da sunapisane. U Engleskoj je W. R. Cassels napao vjerovanjeu Ëuda i veÊi dio Novog zavjeta opÊenito.

Ovo je samo nekoliko primjera od puno toga πto jenapisano i izdano tijekom posljednjih godina prosvjetitelj-stva s dahom konaËnog autoriteta. I, kao πto se Ëesto do-gaa, Ëak i danas pogledi “struËnjaka” utjeËu na miπlje-nje ljudi opÊenito. A rezultat? Biblija je sada uvelike obe-zvrijeena u mnogim ljudskim umovima.

Kao πto Êemo vidjeti, Delitzsch i drugi donijeli su kri-ve zakljuËke — potpuno krive. Ali πteta je uËinjena. Tije-kom razdoblja od stotinu i neπto godina prije Delitzscha,kritiËari su napadali Bibliju na ovaj ili onaj naËin, takoda je do poËetka 20. stoljeÊa vjera mnogih iskrenih i inte-ligentnih krπÊana bila naruπena, a pogledi kritiËara utvr-eni. Oni su bili potpuno u krivu kad su tvrdili da jeBiblija puna mitova i legendi.

Vrlo je sliËno i danas. Mnogi vodeÊi umovi u cijelomzapadnom svijetu — meu njima i neki biblijski struËnjaci— imaju prosvjetiteljske poglede. Biblijskom se nauku nemoæe vjerovati, kaæu oni, jer je sama Biblija nepouzdana.Noviji kritiËari su nastavili tamo gdje su stari stali. »ak ipoπtovani i Ëesto visokopozicionirani krπÊanski voe govo-re nam da viπe ne moæemo vjerovati u Bibliju, ukljuËujuÊione dijelove koji biljeæe æivot i nauËavanje Isusa, posebnoNjegova Ëuda i uskrsnuÊe, a da ne govorimo o zapisimaStarog zavjeta u koje je Isus i sâm vjerovao i Ëesto ihnavodio. Prema njima Isus nije bio Boæji Sin ni u jednomtradicionalnom smislu tog izraza, nego jednostavno æidov-ski rabin, lutajuÊi seljak propovjednik ili druπtveni revo-

UVOD •


lucionar usmjeren na potkopavanje autoriteta rimskih oku-patora Palestine.

Dva odgovorna krπÊanska struËnjaka ovo objaπnjava-ju rijeËima koje ne mogu biti krivo shvaÊene. Oni obja-πnjavaju πto “prosvijetljeni” pogled kaæe:

“Ne smijemo jednostavno prihvatiti ono πto Isus u Bi-bliji tvrdi za sebe i ono πto prva Crkva tvrdi za Njega. ...Za mnoge ljude danas, Isus iz Nazareta kakvog nalazimona stranicama Biblije izmiπljen je lik rane Crkve, i moraim se reÊi tko je On uistinu.”2

Budite sigurni da takvih ljudi danas ima mnogo. Kadbi ovakvo miπljenje prevladalo, ne treba biti genijalac dashvatimo kako bi krπÊanstvo uskoro potpuno nestalo. Iako vas to ne zabrinjava, trebalo bi.

Naravno, otkad su kritiËari poËeli svoj rad na potko-pavanju Biblije, bilo je onih koji su im odgovorili. Mnogipisci su stali u obranu Biblije, istiËuÊi slabosti i pogreπkeu argumentima kritike i Ëesto krivim pretpostavkama. Va-æno je zapaziti da su mnogi — ako ne i svi — od onihkoji su odgovorili kritiËarima, bili vrlo inteligentni, obra-zovani i struËni kao i sami kritiËari.

Oni koji bi htjeli proËitati novije i iscrpnije radove uobranu Biblije, podatke o njima mogu pronaÊi u biljeπka-ma. Bez iznimaka, njih su napisali ugledni ljudi, struË-njaci u tom podruËju. Ova knjiga nije ni po Ëemu iscrpna,niti tvrdi da je konaËna rijeË o ovoj temi. Ona samo poku-πava ukratko prikazati neke od vaænijih dokaza u Ëinje-niËnom i Ëitkom obliku.

2 Michael J. Wilkins i J. P. Moreland, Jesus Under Fire, Zon-dervan, 1995., str. 1.

17

Neka daljnja razmatranjaPostoji joπ nekoliko stvari koje treba reÊi u uvodu. Jed-

na se odnosi na glavno pitanje. ©to zapravo znaËi pitanje:“Moæemo li joπ uvijek vjerovati Bibliji?” Na prvi pogled, od-govor je jasan. Da, moæemo vjerovati u ono πto Biblija ka-æe. Milijuni ljudi vjerovali su Bibliji u proπlosti i milijunidiljem svijeta joπ uvijek vjeruju. I viπe od toga, ono πtovjerujemo, ovisi o nama. Dakle, u Ëemu je problem?

Problem leæi u rijeËi vjerovati. Moæemo vjerovati u sveπto æelimo, ali to ne znaËi da je ono u πto vjerujemo istina.Moæemo vjerovati da je Zemlja ravna, da je Mjesec naËi-njen od svjeæeg sira ili da slonovi rastu na stablima nadnu oceana. Moæemo vjerovati u vile i patuljke ili da Êemo,kada umremo, biti ponovno roeni u novom obliku negdjedrugdje u svijetu. Kada je rijeË o Bibliji, mnogi s prijezirommisle da su ljudi koji vjeruju u njezin nauk jednaki oni-ma koji vjeruju u neke od spomenutih stvari. Oni misleda je to slijepo, neprosvijeÊeno vjerovanje. U tome je pro-blem.

Zato kad govorimo o vjerovanju u ono πto kaæe Bib-lija, ne mislimo na praznovjerje ili slijepo vjerovanje. Mimislimo na vjerovanje koje je utemeljeno na dokazima kojise mogu provjeriti. U ovoj Êemo knjizi sagledati, koliko jegod moguÊe objektivnije, neke od dokaza i u njihovomsvjetlu provjeriti tvrdnju da je Biblija viπe nego samo obi-Ëna knjiga. Kada se zapitamo: “Moæemo li joπ uvijek vje-rovati Bibliji?” mi pitamo postoji li doista neki dokaz dapovjerenje u Bibliju moæe biti viπe od slijepog vjerovanjaili praznovjerja. Moæe li ona izdræati provjeru? Je li Biblijapouzdana kao povijesni zapis? Moæe li se u nju vjerovatis obzirom na informacije koje sadræi o ljudima, mjestimai dogaajima? Ukratko, je li Biblija vjerodostojna?

Druga stvar tiËe se vaænosti Biblije. Dopustite mi daovdje kaæem rijeË ili dvije onima koji moæda razmiπljaju

UVOD •


ovako: Kakve ovo veze ima sa æivotom u dvadeset prvomstoljeÊu?

U predavanjima koja su emitirana na ABC radiju uAustraliji u prosincu 2005. godine, dr. Peter Jensen pozvaoje na javnu raspravu o Isusu. On je vjerojatno oËekivaopoduæu diskusiju, a ne samo poneki komentar. Tvrdio jeda je takva rasprava nuæna ako australska — i zapadna— kultura i vrednote æele preæivjeti.3 On je nedvojbeno upravu. Pozovite na raspravu. Moæemo samo dodati da je uraspravu moæda trebao biti ukljuËen cijeli zapadni svijet ida ju je trebao voditi nepristrani voditelj.

Meutim, u svakoj raspravi o Isusu moramo postavitiveÊ postavljeno pitanje: “Moæemo li vjerovati u ono πto jezapisano o Njemu?” Ako ne moæemo, zaπto onda rasprav-ljati? Na osnovi Ëega? Moæemo li sa sigurnoπÊu znati tkoje bio Isus, πto je nauËavao i πto je Ëinio dok je æivio naZemlji? Zaπto je umro? I je li stvarno uskrsnuo iz mrtvih?To su pitanja koja privlaËe mnoge ljude danas. DrugimrijeËima: Moæemo li vjerovati Bibliji? Jesu li zapisi o Isu-su pouzdani? Ovo se pitanje postavlja i nama.

Dr. Jensen smatra da moæemo. Ja takoer vjerujemda moæemo, ali ne moæemo si priuπtiti da to uzmemo zdra-vo za gotovo. Ako to uËinimo, veÊina naπe potencijalne pu-blike lupat Êe nogama u znak prosvjeda. Ja se uopÊe neprotivim dr. Jensenu. Naprotiv, slaæem se s njim. ShvaÊamograniËenja u vremenu i prostoru u kojima je on radio iËije su posljedice bile neke Ëvrste odluke. On jednostavnonije mogao reÊi sve πto je trebalo. Odatle joπ jedan razlogza pisanje ove knjige. Nadam se da Êe biti vrijedna trudai pridonijeti raspravi u koju biste se trebali ukljuËiti.

Joπ neπto: Kad uzme ovu knjigu i pogleda korice, ve-Êina ljudi pomislit Êe da je odgovor na oba pitanja u na-slovu jasno da. Nema osnove za takvo nagaanje! Ali tre-

3 Vidi Peter Jensen, The Future of Jesus, ABC Books, 2005.

19

bamo upamtiti da vjerovati Bibliji — ako na to ukazujudokazi — ne znaËi nuæno da Êemo to uvijek i razumjeti.Neke dijelove Biblije teπko je razumjeti Ëak i nakon dvijetisuÊe godina krπÊanske povijesti i najveÊih napora gene-racija visokoπkolovanih znanstvenika. Potreba za isprav-nim tumaËenjem Biblije na drugom je mjestu, odmah izapotrebe za vjerovanjem u ono πto Biblija kaæe. Za ovo bibila potrebna joπ jedna knjiga, velika barem kao πto jeova. Zapravo je mnogo takvih knjiga veÊ napisano.

Ipak, veliki dio Biblije moæe se lako razumjeti, πto znasvatko tko je Ëitao Stari ili Novi zavjet. Ona tumaËi samusebe. I moæe je se Ëuti, glasno i jasno, na mnogim jezicima.Ona pruæa vodstvo, utjehu, nadu, sigurnost, razumijeva-nje i — iznad svega — smisao svijetu koji se mnogim lju-dima Ëini sve besmislenijim. U Bibliji se mogu pronaÊi viπenego zadovoljavajuÊi odgovori na mnoga pitanja i situacijeu koje nas æivot stavlja, i pronaÊi put do vjeËnog æivotakoji je srediπnja tema Biblije i srce krπÊanskog vjerovanjaod poËetka.

Moæemo li, onda, u ovim prosvijetljenim, profinjenim isekularnim vremenima, joπ uvijek vjerovati Bibliji? Je liistinita? Je li pouzdana? Je li bitna? Moæe li ona doistabiti Boæja rijeË? Dok Ëitate, razmiπljajte, a zatim sami pro-sudite.4

4 Oni koji æele dodatne informacije, ili neovisnu potvrdu o mno-gim temama koje se nalaze u ovoj knjizi, mogu ih potraæiti u od-govarajuÊim poglavljima knjiga Stevea Kumara, Christianity forSkeptics (Hendrickson, 2000.); Josha McDowella, Evidence That De-mands a Verdict (Here’s Life Publications, 1986.); Henryja Morrisa,Many Infallible Proofs (Creation Life Publications, 1975.); i mnogimdrugim.

UVOD •


1. poglavlje


Sedam razloga zaπto je bitno

ZapoËnimo s tim drugim, ali prevaænim pitanjem: “Jeli doista bitno da vjerujemo Bibliji?” VeÊina ljudi tome nepridaje veliko znaËenje i o tome puno ne razmiπlja. Onijedva da su neπto proËitali — ako su uopÊe proËitali. Tozapravo moæda i ne postoji. Pa πto je toliko posebno uBibliji da bismo u to trebali vjerovati?

Postoji barem sedam odgovora na ovo pitanje i mi Êe-mo razmotriti svaki od njih u ovom prvom poglavlju. Po-zivam vas da razmiπljate o njima. »itajte odjeljak po odje-ljak i razmiπljajte o njegovom znaËenju, razmiπljajte o nje-govom dubljem smislu. Onda Êemo biti spremni razmotri-ti neke dokaze koji u nama bude pomisao da moæda mo-æemo vjerovati Bibliji.

1. Biblija potvruje samu sebeBiblija iznosi tvrdnje o sebi kakve ne nalazimo ni u

jednoj drugoj knjizi. To su nevjerojatne tvrdnje. Kad bipisac bilo koje druge knjige iznosio takve tvrdnje, mi bismopomislili da nije normalan. Tvrdnje koje Biblija iznosi osebi dovoljne su same za sebe da potaknu na ozbiljno raz-

21

miπljanje; ako su istinite, tada je Biblija drugaËija od bilokoje druge knjige koja je ikad napisana.

Biblija tvrdi da je Boæja rijeË. Ova je tvrdnja podlo-ga svim tvrdnjama koje slijede. Ne smijemo propustiti nje-zinu vaænost. Biblija tvrdi da je Boæja rijeË upuÊena cije-lom ljudskom rodu πirom svijeta, Crkvi i svakom od nasosobno. Biblija nam kaæe da su je napisali ljudi poznatikao proroci i apostoli, koje je Bog izabrao zbog prenoπe-nja Njegove rijeËi. Prorok je netko tko govori u Boæje ime.Biblija posebno izjavljuje da su takvi ljudi govorili umje-sto Boga jer su bili izabrani i zatim od Boga nadahnutida to Ëine.5

Uzmimo kao primjer proroka Jeremiju. Jeremija je pi-sao izmeu 620. i 585. g. pr. Kr. i njegova je knjiga najdu-æa knjiga u Bibliji. Bog je rekao Jeremiji — o Ëemu Ëitamou prvom poglavlju njegove knjige: “Evo, u usta tvoja stav-ljam rijeËi svoje.” (Jeremija 1,9) Od tog trenutka JeremijaËesto ponavlja rijeËi: “Ovako kaæe Bog”, “Doe mi rijeË Jah-vina”, “RijeË πto doe Jeremiji od Boga”, ili “RijeË je Jahvi-na”. NemoguÊe je Ëitati Jeremiju ne znajuÊi da rijeËi kojeËitamo prorok prenosi od Boga.

Ali nije tu samo Jeremija. Svi starozavjetni proroci —koji su æivjeli prije Jeremije i oni koji su doπli poslije nje-ga — rabili su sliËan jezik. Svi oni tvrde da su dobili Bo-æju poruku i da rijeËi koje govore potjeËu od Boga. Nekiod njih kaæu da su vijest koju prenose primili u vienju.Na primjer, Izaija poËinje svoju knjigu rijeËima: “VienjeIzaije, sina Amosova, koje je imao o Judeji i Jeruzalemu.”RijeËima skoro identiËnim onima koje rabi Jeremija, pro-roci tvrde da prenose rijeËi od Boga. Oni su bili sigurnida je to istina. Nije ni Ëudo πto se Boga ponekad naziva

5 Vidi 2. Petrova 1,19-21; 2. Timoteju 3,16.

JE LI TO DOISTA BITNO? •


“Bog koji govori”. U cijeloj Bibliji ponavlja se da On govoripreko svojih izabranih predstavnika.

Joπ jedna rijeË koja se Ëesto rabi u Bibliji jest Pismo.Ona doslovno znaËi “spisi”. Za Bibliju se Ëesto govori “Svetopismo” kako bi se naznaËilo da ovi spisi imaju “sveto” po-drijetlo i “svetu” svrhu. Spisi starozavjetnih proroka bilisu poznati Æidovima Isusovih dana pod ovim nazivom. Bilasu to “Pisma”. Sâm Isus rabio je taj izraz kada je govorioo spisima Staroga zavjeta.6 “Pisma” su bila sveta zato πtose vjerovalo da su Boæja rijeË.

Ovo se ne odnosi samo na Stari zavjet. VeÊ prije negoπto su spisi Novoga zavjeta bili zavrπeni do kraja prvogstoljeÊa, Pavlove poslanice, napisane raznim crkvenim sku-pinama u prvoj krπÊanskoj Crkvi, smatrane su “Pismima”.7

One su veÊ imale isti status kao sveti spisi starozavjetnihproroka. I ta Pisma su takoer bila Boæja rijeË. Zatim sudoπla evanelja, pa drugi spisi Novoga zavjeta i na kraju— oko 96. godine — posljednja biblijska knjiga, Otkrive-nje, u kojoj Ivan joπ jednom posebno izjavljuje da je “po-svjedoËio za rijeË Boæju” (Otkrivenje 1,2).

Od poËetka do kraja, Biblija tvrdi da je Boæja rijeË.Prvo poglavlje stalno ponavlja tvrdnju: “Bog reËe”, a po-sljednje poglavlje se ponovno poziva na “rijeË Boæju”. Toona tvrdi za sebe od prvog do posljednjeg poglavlja tolikojasnim rijeËima da se ne mogu krivo razumjeti. Viπe putaIsus potvruje nadahnuÊe spisa Staroga zavjeta rijeËima:“Pisano je.” Vaæan dokaz da je Biblija stvarno Boæja rijeËjest πto ona “svjedoËi sama za sebe”.8 Sve ovo je dovoljno,pomislit Êemo, da bilo koja razumna osoba pomisli da bito bilo vrijedno provjeriti.

6 Na primjer Ivan 10,35.7 Vidi 2. Petrova 3,16.8 R. T. Kendall, The Word of the Lord, Marshall Pickering, 1988.,

str. 2.

23

Biblija tvrdi da je zabiljeæila Boæju ruku u povi-jesti. Mnogi ljudi danas, moæda Ëak veÊina, vjeruju da jeljudski rod sâm u svemiru, da nastanjuje razmjerno maliplanet na rubu jedne od milijuna galaksija, izoliran u sve-miru i vremenu i koji se kreÊe k svojem konaËnom uni-πtenju. Biblija prikazuje drugaËiju sliku. Ona iznosi slikusvijeta koji je itekako ukljuËen u kozmiËku povijest, svije-ta za koji je Bog posebno zainteresiran i u Ëiju se povijestOn Ëesto umijeπao.

Zapisi o Bogu koji je vodio svoj izabrani narod Izraelpri izlasku iz Egipta, preko Crvenog mora, u osvajanjuKanaana, progonstvu, povratku iz suæanjstva u Babilonui svim ostalim dogaajima — dokaz je da je Bog imao rukuu dogaajima na Zemlji. Ali ima joπ toga. Biblija tvrdi:

u da Bog uklanja kraljeve i uzdiæe ih (vidi Daniel 2,1);u da uzrokuje uzdizanje i pad narodâ, njihov napre-

dak i propast (vidi Nehemija 9,22-24; Ezekiel 29,15.16);u da se koristi zemaljskim vladarima i narodima u

ispunjenju svojih namjera, iako oni nisu uvijek svjesni utom trenutku da su ispunili tu namjeru (vidi Izaija 10,5-7);

u da tako vodi narode da budu primjer drugim naro-dima (vidi Ezekiel 31,10-16);

u da zemaljski vladari koriste svoj autoritet samo sBoæjim dopuπtenjem (vidi Rimljanima 13,1);

u da Êe u buduÊnosti narodi iziÊi pred Njega na sud(vidi Otkrivenje 9,15).

Mnogo ljudi, ukljuËujuÊi i nekrπÊane, smatra da sesvijet danas oteo kontroli i da neizbjeæno ponire u konaË-nu katastrofu. Biblija, meutim, prikazuje sliku Boga kojidjeluje u svijetu koji je stvorio i da se povijest kreÊe ne-umoljivo prema konaËnoj sudbini koja je u Njegovim ru-kama. Ako je sve ovo sluËajnost, bilo bi zanimljivo znati



je li Biblija istinita. Je li Bog stvarno umijeπan u povijest?Upravlja li On doista svime? Mi to trebamo znati.

Biblija tvrdi da moæe predvidjeti buduÊnost. Kaoπto je veÊ reËeno, prorok govori umjesto Boga. U uæemsmislu, prorok takoer proriËe buduÊnost. Dobar dio Bib-lije sadræi proroËanstva u smislu predvianja. U ovoj Êemoknjizi pobliæe razmotriti neka od mnogih proroËanstava kojanalazimo u Bibliji, Ëesto izreËena stotinama godina prijenego πto su se ostvarila. Pogledat Êemo dokaze i zakljuËitije li proroËanstvo stvarno bilo proreËeno i je li se ispunilo.Ali zasada trebamo zapaziti da Biblija tvrdi da proriËebuduÊnost. U Bibliji ima na stotine takvih proroËanstava.

Samu tvrdnju nije teπko razumjeti: “Ja sam Bog, i ne-ma drugoga; Bog, nitko mi sliËan nije! Onaj sam koji odpoËetka svrπetak otkriva i unaprijed javlja πto joπ se nijezbilo!” (Izaija 46,9.10) Biblija je puna proroËanstava o bu-duÊnosti, od Postanka do Otkrivenja. Postoje proroËanstvao gradovima, narodima, kraljevstvima, ljudima i dogaa-jima. Postoje proroËanstva s kronoloπkim redoslijedom. Imaviπe od 300 proroËanstava koja se odnose na Krista, asva su izreËena stotinama godina prije nego πto se Onrodio. Ima proroËanstava o narodima koji joπ uvijek po-stoje i o narodima koji su nestali s pozornice povijesti.Ima i mnogo proroËanstva koja se trebaju ispuniti.

Tvrditi da se buduÊnost moæe proreÊi je jedno. To jedoista velika tvrdnja. Ali Ëiniti to stalno iznova tijekomstotina godina, i u mnogim sluËajevima sa specifiËnim po-jedinostima, potpuno je drugo. Biblija je jedina knjiga kojapredvia buduÊnost odvaæno i stalno iznova. Ako su ovaproroËanstva neistinita, to takoer trebamo znati. A akosu istinita, to trebamo znati joπ viπe.

Biblija tvrdi da daje mudrost i razumijevanje. Psal-mist David je napisao: “Objava rijeËi tvojih prosvjetljuje.”

25

(Psalam 119,130) On je takoer rekao: “Tvoja rijeË nozi jemojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.” (Psalam 119,105) Akoste ikad hodali po uskom, krivudavom putu po noÊi bezmjeseËine, znat Êete πto je pisac ovih rijeËi imao na umu.

Obje ove Davidove izjave bile su citirane bezbroj putatijekom vjekova jer su one govorile — i joπ uvijek govore— milijunima ljudi koji ih smatraju istinitima. Kakvo tosvjetlo ili razumijevanje Biblija donosi onima koji je Ëita-ju?

Ona donosi razumijevanje o nama samima. Ona tvrdida daje odgovore na osnovna pitanja o nama kao πto su:“Tko sam ja?”, “Imam li kakvo znaËenje?”, “Zaπto sam ta-kav?”, i: “Imam li buduÊnost?”

Ona donosi razumijevanje o æivotu. Jedna od oznakaautentiËnosti Biblije jest njezin beskompromisni opis ljud-skog æivota u najljepπem i najruænijem svjetlu. To je odrazljudskog æivota u svim njegovim mnogobrojnim dimenzi-jama.

Ona donosi razumijevanje povijesti. Za pregled povije-sti velikih carstava i naroda starog svijeta, kao i mnogihmalih naroda, ima samo nekoliko boljih izvora od Biblije.Ona sadræi neke podatke koji se ne mogu nigdje drugdjepronaÊi.

Kao πto smo veÊ zapazili, ona donosi razumijevanje bu-duÊnosti iznoseÊi svoje proroËanske tvrdnje koje se moguprovjeriti.

A za one koji to æele, ona donosi razumijevanje Boga.U cjelini, Biblija tvrdi da je ona objava o Bogu od samogBoga. Ona nam govori o tome tko je Bog, kakav je On,πto je On uËinio i joπ uvijek Ëini i zaπto se brine za naπplanet i za sve ljude koji na njemu æive i koji su æivjeli uproπlosti.

U vijeku kada se u zapadnom svijetu godiπnje troπemilijuni dolara na savjetovanja, psihijatrijske tretmane,sredstva za smirenje i psihoterapiju (da ne govorimo o ob-



razovanju u svim njegovim aspektima), Ëudno je da se pre-ko ove knjige — koja tvrdi da daje razumijevanje u toli-kim podruËjima — stalno prelazi bez ijedne misli ili da sepojedinci prema njoj odnose s prijezirom.

Ako je Biblija istinita i ako ove tvrdnje mogu biti po-tvrene, mnogi ljudi koji ne znaju niπta o ovim tvrdnjama,ili znaju za njih ali misle da su nebitne — od nje Êe imatikoristi.

2. Izvor podataka o IsusuIsus iz Nazareta jedna je od najutjecajnijih liËnosti koja

je ikada æivjela. Mnogi bi rekli da je On najutjecajnija oso-ba svih vremena. Reynolds Price usporeuje Isusa s mno-gim drugim moÊnim ljudima iz proπlosti, ukljuËujuÊi Mu-hameda, Marxa, Staljina i Mao Zedonga, i onda kaæe: “Isusiz Nazareta je najmoÊniji lik u cijeloj ljudskoj povijesti.”9

Dr. William Johnsson jednostavno zamjeÊuje i kaæe: “Onje »ovjek koji neÊe otiÊi.”10

Razmislite o sljedeÊem:u O Isusu je napisano viπe knjiga nego o bilo kojem

drugom Ëovjeku.u On je nadahnuo viπe glazbenih djela nego itko dru-

gi koji je ikada æivio.u On je bio nadahnuÊe najveÊih umjetniËkih djela, u

æivotu i smrti.u Viπe velikih djela arhitekture stvorena su u Ëast Nje-

mu nego bilo kojem drugom Ëovjeku u povijesti.

9 Time, 6. prosinca 1999., navedeno u Bryan W. Ball i WilliamG. Johnsson (urednici), The Essential Jesus, Pacific Press PublishingAssociation and Signs Publishing Company, 2002., str. 21—22.

10 W. G. Johnsson, “The Influence of Jesus,” u The EssentialJesus, op. cit., str. 21.

27

u On je bio nadahnuÊe za mnoge velike svjetske dru-πtvene reforme.

u On je utisnuo svoje ime i u sámo vrijeme. KalendarsvjedoËi o Njegovom trajnom utjecaju. Povijest je podije-ljena na eru prije Krista i poslije Krista.

u Milijuni ljudi tijekom vjekova dragovoljno su umrliza Njega i mnogi joπ i danas umiru za Njega.

To je veoma dojmljiv zapis — i potpuno jedinstven. Aπto je joπ vaænije — Isus je joπ uvijek tu. On neÊe otiÊi,kao πto je rekao dr. Johnsson.

GovoreÊi o Kristovom utjecaju na kalendar, dr. W. H.Fitchett je uoËio: “Vjerovati da je tamo neki neznatni vara-lica, u zabitoj pokrajini velikog carstva, utisnuo sebe takoduboko u vrijeme da prisili stoljeÊa da nose Njegovo ime,isto je kao vjerovati da dijete sa svojom kutijom bojicamoæe promijeniti boju svih oceana.”11 A Isus je uËinio upra-vo to.

I prohujala stoljeÊa nisu smanjila Njegov utjecaj. »la-nak u Ëasopisu Time na kraju 20. stoljeÊa priznaje: “Mo-æemo ozbiljno zakljuËiti da niËiji æivot nije izvrπio tako da-lekoseæan, snaæan i trajan utjecaj kao Isusov.”12 Naravno,On je odredio smjer povijesti.

Kako je Isus mogao utjecati na ljudsku povijest u to-liko znaËajnoj mjeri? I kako stoljeÊima nakon Njegove smrtiOn joπ uvijek utjeËe na milijune ljudi diljem svijeta? Od-govor je Biblija.

Biblija je jedini pravi izvor informacija koje imamo oIsusu. PraktiËno sve πto znamo o Njemu — tko je On bio,πto je uËinio, zaπto je umro, Njegov nauk, Njegova Ëudesa,

11 W. H. Fitchett, The Unrealised Logic of Religion, EpworthPress, 1922., str. 26.

12 Time, 6. prosinca 1999.



mnogi detalji iz Njegovog æivota i uskrsnuÊa, i Njegovutjecaj i utjecaj Njegovih uËenika na svijet u prvom sto-ljeÊu — dolazi iz Biblije. Osim tri ili Ëetiri kratka osvrta oIsusu u ranoj æidovskoj i rimskoj literaturi, koji jedva dapotvruju Njegovo postojanje, jedini izvor podataka o ovojnevjerojatno utjecajnoj i neprolaznoj Osobi je Biblija. BezBiblije bilo bi kao da Isus nije ni postojao. Za neprocje-njivo dobro koje je doπlo preko ljudskog roda prije skorodvije tisuÊe godina ne bi se nikada saznalo bez Biblije.

Sigurno nije sluËajnost da je Isusov utjecaj umanjenu posljednjih stotinu pedeset godina kada su pokrenutinapadi na toËnost i pouzdanost Biblije. Ako je Isus onoπto On za sebe tvrdi i πto su mnogi tijekom stoljeÊa zaNjega tvrdili i ako Êe Njegov utjecaj na dobro biti ovjeko-vjeËen u buduÊnosti, onda je za nas dobro da ozbiljnijeprihvatimo Bibliju. Zato se moramo uvjeriti da je to pouz-dani zapis.

Prema Bibliji, meutim, Isus je mnogo viπe nego samonajpoznatiji i najutjecajniji Ëovjek koji je ikada æivio. Bib-lija kaæe da je On Sin Boæji, dugo obeÊavani Mesija, Ot-kupitelj ljudskog roda, Spasitelj svih koji vjeruju u Njega.Biblija biljeæi da je On, nakon πto su Ga Rimljani razapeliizvan gradskih zidina Jeruzalema oko 31. godine, uskrs-nuo iz groba i vratio se na Nebo odakle je i doπao. Onatakoer tvrdi da Êe se On ponovno vratiti na kraju povijestigrijeha, uskrisiti mrtve i uspostaviti razdoblje Boæjeg kra-ljevstva na Zemlji. Nijedna druga knjiga ne tvrdi niπta sli-Ëno ni za koju drugu osobu koja je ikad æivjela. Razmisli-mo samo za trenutak koliko je znaËajna i velika ova tvrd-nja.

Ako Biblija nije istinita, to je sve samo pretjerivanje iisprazno razmiπljanje. Ali ako postoji Ëak i mala moguÊ-nost da se u Bibliju moæe vjerovati, da je ona pouzdanzapis o Isusu, ovo je sámo za sebe dovoljan razlog da oz-biljno razmislimo o dokazima koji su izneseni u sljedeÊim

29

poglavljima. Ako je Isus ono πto Biblija tvrdi da jest, ondaje bitno da u to vjerujemo — veoma bitno.

3. Æivot u buduÊnostiVeÊina ljudi koji poneπto znaju o krπÊanstvu i Bibliji,

Ëak ako i ne znaju mnogo, znaju da je æivot u buduÊnostidio tog paketa. To je, zapravo, srce Biblije. Nevjerojatnoje kako mnogima danas izgleda nedvojben krπÊanski naukda nakon ovog æivota dolazi drugi koji neÊe nikada pre-stati.

Biblija Ëesto i nedvosmisleno govori o æivotu koji ÊedoÊi. Ona govori o vjeËnom æivotu, æivotu koji je trajan,æivotu zauvijek, uskrsnuÊu, o Ëinjenici da Êe “mrtvi usta-ti”, o vjeËnosti koja dolazi, o nebeskoj zemlji, i “novomnebu i novoj zemlji”. Sâm Isus je rekao: “Tko vjeruje umene, ako i umre, æivjet Êe”, i: “Jer ja æivim i jer Êete i viæivjeti.” (Ivan 11,25; 14,19) Ovo je sræ krπÊanstva i dolaziizravno iz Biblije.

Takoer niπta ne bi vrijedilo da se ova moguÊnost bu-duÊeg æivota spominje samo povremeno u Bibliji, tu i ta-mo, sluËajno kod jednog ili dvojice biblijskih pisaca. Na-protiv, to je glavna tema Biblije. NemoguÊe je Ëitati Novizavjet a da vrlo brzo ne naiete na nagovjeπtaj o vjeËnomæivotu ili sliËne rijeËi. Skoro svaka knjiga u Novom zavje-tu to spominje na ovaj ili onaj naËin.

Sva velika knjiæevna djela imaju temu i poruku, i, na-ravno, glavnog junaka. Tako je i s Biblijom. Njezina temaje vjeËni æivot koji Êe doÊi, a srediπnji lik je Isus koji jeomoguÊio takav æivot. O tome se govori u Bibliji i to jejedan od razloga πto je toliko mnogo ljudi tijekom stolje-Êa, iz svih slojeva i razliËitih dobnih skupina, uvidjelo nje-zinu privlaËnost i uvjerljivost.

Sada Êete pomisliti da Êe svatko prosjeËne inteligen-cije barem razmisliti o knjizi koja tvrdi da postoji æivot



nakon ovoga i objaπnjava kako takav æivot moæe dobiti.Na kraju krajeva, nema mnogo takvih knjiga. Ali samaBiblija nauËava da je vjeËni æivot stvarna moguÊnost. Zatomi je uvijek bilo nedokuËivo zaπto toliko mnogo ljudi, odkojih su veÊina nedvojbeno inteligentni, neÊe ili ne æelirazmisliti o tome objektivno kao πto bi razmiπljali o bilokojoj drugoj knjizi. Naposljetku, nitko neÊe niπta izgubitiako to uËini, a puno moæe dobiti.

»ini se kao da se neka prodorna, otupljujuÊa, kolek-tivna æelja za smrÊu ugnijezdila u ljudskom rodu, umrtvlju-juÊi ljudsku sposobnost da promisli jasno i objektivno. Bili ijedna osoba pri zdravoj pameti propustila priliku æivjetizauvijek? U razliËitim oblicima kockanja ljudi su spremnina svakakve vrste rizika, igrajuÊi na vrlo malu vjerojat-nost, u nadi u neizvjesnu pobjedu koja bi im mogla jednogdana na neki naËin neznatno poveÊati kakvoÊu ovog sa-daπnjeg æivota za nekoliko kratkih godina.

Ali oni joπ uvijek, Ëini se, ne mogu shvatiti da mogudobiti vjeËni æivot bez ikakvog rizika. To nudi Biblija. Sveje to priliËno nevjerojatno: i sama ponuda i ljudska Ëvrstaodluka da to odbaci. Pokojni Malcolm Muggeridge, neu-straπivi branitelj krπÊanske vjere, jednom je napisao: “Uvi-jek iznova vidim kako se podcjenjuje æilavost ljudske glu-posti.”13 Tako je i kada je u pitanju ponuda vjeËnog æivo-ta, a Ëini se da skoro nitko ne æeli ni razmisliti o tome.

Zato je bitno znati je li Biblija istinita. Ako nije, savovaj razgovor o vjeËnom æivotu, o novom svijetu koji ÊedoÊi, Nebu i uskrsnuÊu iz mrtvih samo je napuhani balon.Ali ako je Biblija istinita, ako moæemo vjerovati u ono πtoona kaæe, to onda nadilazi razum. Razmislite samo o mo-guÊnosti da æivite vjeËno. Pitanje o istinitosti Biblije i pouz-danosti postaje æivotno vaæno.

13 Malcolm Muggeridge, Jesus Rediscovered, Collins, 1982., str.96.

31

4. Njezina vaænost za æivotMnogi ljudi u danaπnje vrijeme pogreπno misle da je

Biblija zastarjela. Moæda je bila prikladna za njihove dje-dove i bake i za ljude koji su æivjeli u “neprosvijetljenoj”proπlosti, misle oni, ali ona u bîti nema πto reÊi danaπnjemsvijetu. Prema istraæivanju, meutim, istina je sasvim dru-gaËija. Biblija je u potpunosti aktualna. Ona govori ne sa-mo o tome kako je bilo ili kako bi trebalo biti, nego kakojest. Æivot je stvaran i vaæan — i svi smo u njemu. A Bi-blija prikazuje æivot kakav je u stvarnosti.

Biblija ima puno toga za reÊi o æivotu. Æivot je kaomagla, kaæe Biblija — traje kratko i nestane (vidi Jakov4,14). A πto je 60 ili 70 godina prema stoljeÊima ili mileni-jima?

Biblija opisuje æivot kao “dolinu suza”. RazoËaranje,osamljenost i razne nevolje Ëesti su suputnici veÊine ljud-skih biÊa. Svi mi ponekad hodamo kroz tu dolinu. Kuπnjei nevolje stoje nam svaki dan na putu. Job je jednom re-kao: “Nego Ëovjek raa muku i nevolju kao πto let orlovteæi u visinu.” (Job 5,7) Ne trebamo ostarjeti da bismo toshvatili. Prijatelji mogu biti podli i nepostojani. Stvari serijetko odvijaju prema naπoj volji. Biblija je potpuno upravu kada tvrdi kako smo obeshrabreni i odbaËeni. Sviznamo iz iskustva da je to istina.

Zato su tijekom stoljeÊa nebrojeni milijuni ljudi otkrilida Biblija govori njima tamo gdje se nalaze. Ona donosiutjehu u trenucima bolesti i smrti. Ona donosi nadu utrenucima obeshrabrenosti i oËaja. Ona daje upute u tre-nucima zbunjenosti. Ona daje snagu u vrijeme kuπnji inevolja. Ona donosi svjetlost u tami i pouzdanje onimakoji nemaju samopoπtovanja — muπkarcima, æenama imladima kad je poËnu Ëitati. Moæe li to biti razlog zaπtoje Biblija najprodavanija knjiga? Njezino djelovanje na æi-vot u toliko mnogo aspekata snaæan je dokaz da je to knji-



ga u koju moæemo vjerovati.Biblija govori o raanju i smrti, mladosti i starosti,

radosti i tuzi, nadi i oËaju, bijedi i izobilju, bolesti i zdrav-lju, stjecanju novca i gubitku, ponosu i poniznosti, obiteljii prijateljima — kao i neprijateljima — ljubavi i mrænji,miru i ratu, radu i igri, suzama i smijehu, muæevima iæenama, roditeljima i djeci, proπlosti, sadaπnjosti i buduÊ-nosti. Ona govori o stvarnim ljudima u stvarnim situaci-jama u stvarnom svijetu.

Biblija takoer govori o Bogu koji je uvijek prisutan.“Kad preko vode prelaziπ, s tobom sam. ... Poeπ li krozvatru, neÊeπ izgorjeti.” (Izaija 43,2) “NeÊe te zapustiti nitiÊe te ostaviti.” (Ponovljeni zakon 31,6.8) Ova obeÊanja sutakoer stvarna. Ona unose novu dimenziju u æivot. To jeæivot za koji Biblija govori da je stvaran, moguÊ i dostu-pan. To je vrijedno razmiπljanja. Ali samo ako stvarno vje-rujemo u ono πto Biblija kaæe. To je joπ jedan razlog za-πto trebamo provjeriti dokaze.

5. Njezina sposobnost da mijenja ljudskiæivotBiblija tvrdi da ima moÊ mijenjati æivot onoga tko je

Ëita. Naravno, ne æeli svatko svoj æivot promijeniti ili pre-usmjeriti. I to je razumljivo. Mi slobodno biramo smjer ukojem Êemo iÊi i kako Êemo æivjeti. Moæda smo upravosada zadovoljni sami sobom i svojim æivotom. Ali πto smostariji, to viπe shvaÊamo da puno toga nedostaje u æivotumnogih ljudi. Mnogi ovo odjednom shvate kada dou uËetrdesete ili pedesete godine i poæele da mogu poËeti iz-nova. Pola njihovog æivota je proπlo i to viπe ne mogu pro-mijeniti.

Ne trebamo imati IQ 150 da bismo znali koliko je pu-no zla u ljudskom rodu. To vidimo svaki dan na televizijiili u novinama — ubojstva, silovanja, pljaËke, zlostavlja-

33

nje djece, ratovi bandi, terorizam i sve traumatiËne poslje-dice koje ovo donosi u æivotu ljudi. Zaπto je depresija utako velikom porastu, posebno u zapadnim zemljama? Za-πto ima toliko samoubojstava svake godine i zaπto je brojsamoubojstava porastao, posebno meu mladima? Zaπtoima toliko ovisnika o drogama i prodavaËa droge? Zaπtotoliko pisaca piπe o mraËnim stvarima? Zaπto se æivot zamnoge u danaπnjem svijetu Ëini besmislenim, ispraznim ibeznaËajnim?

Odgovor je jednostavan: taj problem smo mi, ljudskabiÊa. Ponekad su to susjedi; ponekad je to uprava ili πef;ponekad su to roditelji; ponekad je to æena, muæ, djeca,svekrva ili teta Esmeralda. Ali ËeπÊe nego πto smo sprem-ni priznati, to smo mi. Naπ napuhan ego i sebiËni osobniinteresi prepreka su dobrim odnosima. A dobri odnosi susamo poËetak. VeÊina problema u svijetu moæe se pretvo-riti u izopaËenost ili neprihvatljive ljudske stavove i pona-πanje.

Biblija tvrdi da moæe rijeπiti ovaj osnovni problem ljud-ske egzistencije, da moæe doÊi do korijena stvari i takoizvrπiti promjenu u nama samima i druπtvu kao cjelini.Ona tvrdi da nam moæe reÊi tko smo mi i pomoÊi nam dase promijenimo kada doemo do toËke kad mislimo da jeto potrebno. Biblija stalno govori o potrebi da budemo “na-novo roeni” ili “promijenjeni”14 — nanovo roeni “od Bo-ga” ili “rijeËju æivoga i vjeËnog Boga” (1. Petrova 1,23). UBibliji Bog kaæe: “Dat Êu vam novo srce, nov duh udah-nut Êu u vas!” (Ezekiel 36,26) Nema nijedne druge knjigekoja tvrdi takvo πto. A broj ljudi koji su tijekom stoljeÊadokazali da je to istina, ne moæe se izbrojiti. Sigurno jevrijedno razmiπljati o tome.

Moramo se zapitati: “Ako Biblija moæe tako promije-niti ljude — da zli postanu dobri, tuæni sretni, a slabiÊi

14 Vidi, na primjer, Ivan 3,3-5.



jaki — ako ona to stvarno moæe uËiniti, ne bismo li totrebali uzeti za ozbiljno?” U krajnjem sluËaju, πto ako jeto istina?

6. Temelji zapadne kultureVeÊina od nas moæda uopÊe ni ne razmiπlja o svojoj

kulturi, a joπ manje odakle je doπla ili kako se razvila, aliÊemo ubrzo zapaziti razliku ako se naemo u drugoj kul-turi koja nema iste temeljne vrijednosti i osnovna vjerova-nja. A to se moæe dogoditi. Neki ljudi smatraju da se toveÊ poËelo dogaati u zapadnom svijetu.

Bît naπe zapadne kulture je sloboda, najvaæniji elemento kojem ovisi osobna sloboda. Ova sloboda omoguÊava namda æivimo na naËin koji sami odaberemo, unutar ograni-Ëenja zakona zemlje, koji su i sami rezultat naπe kulture,i postoje kako bi nas zaπtitili. Ta sloboda vodi k demo-kraciji koja zauzvrat πtiti naπu osobnu slobodu. Mi imamodemokratski oblik druπtvenog ureenja i pravo birati vla-sti koje Êe πtititi demokraciju i naπu osobnu slobodu. Mo-ramo biti svjesni koliko je ovo velika dobrobit za nas osob-no i za naπe druπtvo. Mnoge zemlje u svijetu joπ uvijeknemaju ovakvu kulturu i moæda je nikada neÊe imati.

Ali kada govorimo o slobodi, na πto mislimo? Mi mi-slimo na slobodu savjesti — to je osobna sloboda kojanam daje pravo da sami donosimo svoje odluke o vaænimstvarima u æivotu — gdje Êemo æivjeti, gdje Êemo raditi iπto Êemo raditi, tko Êe biti naπi prijatelji, s kime Êemo sevjenËati, koliko Êemo djece imati i mnoge druge stvari kojeËine bît æivota. Takoer mislimo na slobodu govora, slo-bodu tiska, slobodu okupljanja i slobodu bogosluæja.

VeÊina ovih sloboda nastale su u zapadnom svijetu u16. i 17. stoljeÊu kao rezultat reformacije. Reformacija uEuropi bila je religijska revolucija protiv tlake srednjovje-kovne Crkve koja je dominirala europskom misli i æivotom

35

viπe od tisuÊu godina, a takve okolnosti nisu poticalenezavisnu misao ili djelovanje. Reformacija je opÊepriznatakao jedna od najvaænijih i najdalekoseænijih revolucija mi-sli u povijesti.

Kad su naËela reformacije uhvatila korijene u mno-gim europskim zemljama — posebno u Engleskoj — poËelesu se razvijati slobode koje danas uæivamo. Tijekom raz-doblja od stotinjak godina, one su oblikovale naËin razmi-πljanja i æivota novonastalih europskih dræava. Zapadnakultura je rezultat reformacije. Demokracija se razvila uEngleskoj tijekom 17. stoljeÊa kao i pravni sustav koji joπuvijek Ëini oslonac demokracije i pravosua zapadnog svi-jeta i mnogih dræava. Naπ naËin æivota je pravi rezultatreformacije. Bez nje se zapadna kultura ne bi razvila naovaj naËin.

Ali reformacija je bila Ëvrsto utemeljena na Bibliji. SolaScriptura — “samo Biblija” — bilo je jedno od velikih naËelakojima se reformacija rukovodila. U Srednjem vijeku Bib-lija nije bila dostupna na uobiËajenim jezicima europskihnaroda. Reformacija je pokrenula veliko zanimanje za pre-voenje Biblije, koje je u Engleskoj 1611. godine doseglovrhunac prijevodom Biblije kralja Jamesa. Druge zemljesu takoer dobile Bibliju na svojim jezicima tijekom tograzdoblja. U zemljama engleskog govornog podruËja, pri-jevod kralja Jamesa bio je jedan od najutjecajnijih u po-vijesti. On je oblikovao englesku misao i æivot tijekom viπeod 300 godina. On je takoer pridonio stvaranju suvre-menog engleskog jezika i utjecao je na razvoj æivota ukolonijalnoj Americi. NemoguÊe je odrediti opseg ili izmje-riti utjecaj Biblije na razvoj zapadnjaËke misli i æivota. Bioje golem.

Danas se, meutim, zapadna kultura sve manje cijeni.Prijete joj revizionisti i disidenti iznutra i ogorËeni nepri-jatelji izvana. Jedan od utjecajnih mislilaca naπeg vreme-na, Robert Bork — odvjetnik i bivπi dræavni pravobranitelj



Sjedinjenih AmeriËkih Dræava — nedavno je napisao: “Ka-rakteristiËne znaËajke zapadne civilizacije ugroæene su najoπ neviene naËine.”15 Bork iznosi uvjerljivu analizu na-glog propadanja zapadnog druπtva i zakljuËuje da mora-mo uzeti vrlo ozbiljno moguÊnost da “niπta neÊe biti po-duzeto da se obrne smjer u kojem je krenula naπa kultu-ra”.16

Ovo je jedan razlog za uzbunu u mnogim zapadnimzemljama u kojima je u porastu i ekspanziji islamski fun-damentalizam. Dvaput u povijesti islam je pokuπao osvo-jiti Europu, ali nije uspio. To su bili osvajaËki pokuπaji svojskom i oruæjem, najprije u sedmom, a zatim u petna-estom stoljeÊu.

Danas je sukob ideoloπki, iako je moguÊnost teroriz-ma islamskog fundamentalizma stvarnost koja traje. Eks-tremni islam u potpunoj je suprotnosti sa zapadnom kul-turom utemeljenoj na Bibliji. ObraÊajuÊi se na zajedniË-kom zasjedanju obaju Domova Australskog parlamenta,britanski premijer Tony Blair rekao je da je “globalna ideo-logija u ratu s nama i naπim naËinom æivota”. Govorio jeposebno o islamskim ekstremistima i terorizmu Ëiji su “ko-rijeni duboko”17 ideoloπki.

Oni pripadnici zapadne kulture koji to æele promijeniti,Ëak do te mjere da uvedu novi naËin raËunanja vremenakoje briπe poveznicu s Kristom tako πto bi ukinuli eru prijeKrista i poslije Krista, trebaju ozbiljno razmisliti o tomeπto rade. I oni meu nama koji æive u zapadnoj kulturi ikoji cijene njezine vrijednosti, trebali bi dobro razmisliti otome odakle je doπla, kako se razvila i koliko duboko tre-ba biti zahvalna biblijskim naËelima. Utjecaj Biblije koji

15 Robert Bork, Slouching Towards Gomorrah, ReganBooks,1996., str. 4.

16 Isto, str. 312.17 Objavljeno u The Australian, 28. oæujka 2006.

37

je oblikovao naπu kulturu dovoljan je razlog da si posta-vimo pitanje: “Je li Biblija doista istinita? Ili je naπa kul-tura izgraena na æivom pijesku?”

Prije samo nekoliko godina, marljivi povjesniËar dr. W.G. Scroggie, postavio je pitanje: “©to bi bilo da Biblija ni-kada nije postojala?” OdgovarajuÊi na to pitanje, on je izniouvjerljiv pregled o utjecaju Biblije tijekom stoljeÊa na um-jetnost, glazbu, jezik, knjiæevnost i druπtvene promjene, kaoi na osobno vjerovanje, nacionalni identitet i obiteljski æi-vot. Citirao je imena desetaka poznatih i utjecajnih ljudikoje je Biblija pokrenula na djelovanje za boljitak druπtva.I onda je zakljuËio: “Biblija je najkreativnija, najvitalnija,najciviliziranija, najhumanija, najedukativnija i najinspi-rativnija sila na cijelom svijetu. ... Ni najbujnija maπta nemoæe zamisliti kakvo bi bilo stanje svijeta danas da Biblijanikada nije postojala.”18 To je vrijedno razmiπljanja.

Takoer valja razmisliti o tome kakav bi bio svijet kadbi utjecaj ovog velikog civilizacijskog posrednika, Biblije,bio uklonjen iz naπe kulture. Ali moæda je to malo previπezastraπujuÊe. Ako doista cijenimo naπu kulturu, ono πtoje postigla i za πto se zauzima, bilo bi dobro da ozbiljnorazmislimo o osnovnom pitanju: “Moæemo li joπ uvijek vje-rovati Bibliji?”

7. Izvor nade“Mora postojati nada”, povikala je Mary u filmu snim-

ljenom prema pripovijetki Nevila Shutea On the Beach (Naobali). Radnja priËe odvija se u Australiji. Nuklearni ratje uniπtio veÊinu sjeverne hemisfere i golemi oblak radio-aktivne praπine kreÊe se polako ali sigurno prema Aus-traliji. Pitanje je samo tjedana kada Êe istresti svoju smr-

18 W. Graham Scroggie, “What if There Had Never Been a Bible?”u Kendall, navedeno djelo, str. 43.



tonosnu praπinu na australski kontinent. Mary, njezin su-prug Peter i njihova malena kÊi Jennifer, Ëekaju kao i ti-suÊe drugih stanovnika. “Mora postojati nada”, ponavljalaje Mary kako su dani prolazili, ali je duboko u sebi znalada nade nema.19

Æivot u naπem svijetu sliËan je ovoj priËi. Nade imamalo. Æivimo s prijetnjom nuklearnog rata veÊ desetljeÊi-ma. To se, sreÊom, joπ nije dogodilo, ali se joπ uvijek mo-æe dogoditi. Zapadne vlade vrlo su zabrinute da neki ne-prijateljski raspoloæen narod razvije nuklearno oruæje ilida to oruæje padne u ruke teroristiËkih organizacija. Nemoæemo iskljuËiti nijednu moguÊnost.

Prije mnogo godina politiËki analitiËar Wayland Youngnapisao je u svojoj knjizi Strategy for Survival (Strategijaza opstanak): “Suvremeno oruæje koje danas posjedujemotoliko je podmuklo u svojem djelovanju, ima toliku razor-nu moÊ i tako je brojno da sáma pomisao na posljedice,njegovu snagu i brojnost u neËijem umu Ëak i za djeliÊsekunde moæe izazvati provalu straha i uæasa.”20

Otkad su ove rijeËi napisane, nuklearno oruæje je po-stalo joπ snaænije i sofisticiranije, a svjetski nuklearni ar-senal nastavio je rasti. Ne izgleda poticajno za oæivljava-nje nade. NeÊe nam pomoÊi da se pravimo da takvo πtone postoji, ili da Êe nestati ako ne razmiπljamo o tome.NeÊe nestati.

Dodajte ovom scenariju ostalo oruæje za masovno uni-πtenje koje je veÊ razvijeno i takoer “poboljπano” i uskla-diπteno u mnogim dræavama πirom zemaljske kugle. Po-sebna zabrinutost vlada zbog kemijskog i bioloπkog oru-æja, koje nije tako glomazno, a mnogo je smrtonosnije imnogo lakπe za uporabu nego nuklearno, koje je najprije

19 PriËa je navedena iz Stephen Travis, The Jesus Hope, WordBooks, 1974., str. 9.

20 Wayland Young, Strategy for Survival, Penguin, 1959., str. 9.

39

potaknulo nadu, da bi ona izblijedjela uskoro nakon Dru-gog svjetskog rata. Nekoliko miligrama ovih smrtonosnihubojica bilo bi dovoljno da izbriπe sav æivot — ukljuËujuÊiljudski rod na cijelom planetu. Zapadne vlade strahujuda bi ovo ubojito oruæje moglo doÊi u ruke neke neodgo-vorne vlade ili terorista.

Nije nikakvo Ëudo da je sredina 20. stoljeÊa bila vri-jeme rastuÊeg straha i besmisla. Jedan promatraË uspo-redio je naπe vrijeme sa slonom koji visi s litice repa ve-zanog za tratinËicu. Nasuprot ovoj gomili uskladiπtenogoruæja za masovno uniπtenje, sve je veÊa vjerojatnost daÊe fosilna goriva u bliskoj buduÊnosti biti do kraja iscr-pljena. Statistike se lako mogu dobiti iz bilo kojeg izvora.

Nasuprot ovom sve veÊem produbljivanju beznaa,Biblija stalno govori o nadi. Jedna od posebnosti Biblijejest njezina sposobnost da u svijesti onih koji je Ëitajustvori osjeÊaj nade, uvjerenje da Êe na kraju sve biti do-bro, da zli ljudi i zle sile neÊe uvijek vladati.

Oni koji gledaju na Boga, mogu osjeÊati sigurnost za-to πto je u Njemu nada. Abraham, o kome i danas govo-rimo s velikim poπtovanjem kao utemeljitelju mnogih na-roda, nadao se kada je sve izgledalo besmisleno i uzalud-no i zato je postao “otac mnogih naroda”. Za mnoge us-pjeπne generacije, Abrahamov Bog bio je “nada njihovihotaca”. Biblija govori o nebeskoj nadi koja je privukla na-πu pozornost u “rijeËi istine”. A u svjetlu onoga πto smoveÊ rekli o Isusu, ona upuÊuje na “Krista Isusa, naπu na-du” (1. Timoteju 1,1).

U Bibliji Ëitamo o “boljoj nadi”, “æivoj nadi”, “nadi kojaostaje”, “nepokolebljivoj nadi”, “sigurnoj nadi”, “nadi sla-ve”, “nadi o uskrsnuÊu mrtvih” i “radosnoj nadi”. I, πto jemoæda najljepπe od svega, Biblija govori o “blaæenomispunjenju nade” (Titu 2,13). Ovo je nada o kojoj Ëitamona mnogim mjestima u Bibliji, koja Êe na kraju sadaπnjegdoba i u vrijeme koje Bog odredi, naÊi ispunjenje u po-



novnom Isusovom dolasku, kao πto je obeÊao u mnogimprigodama. Moæda nikad u ljudskoj povijesti ova nada nijebila toliko potrebna kao danas.

Druge knjige moæda mogu donijeti nadu onima koji ihËitaju. One su sigurno potrebne. Ali nijedna nije tolikouvjerljiva i pouzdana kao Biblija. U vrijeme poveÊanog stra-ha i beznaa, Biblija joπ uvijek nudi nadu ljudskoj obi-telji. Ovo je joπ jedan razlog, snaæan razlog da vjerujemou nju. Mary je u filmu uskliknula u ime nebrojenih mili-juna ljudi: “Mora biti nade!” Ako moæemo vjerovati u Bib-liju, nade ima. Isplati se razmiπljati o tome.

Nabrojili smo sedam razloga koji nas uvjeravaju dastvarno moæemo vjerovati u Bibliju; sedam jakih razlogaza donoπenje razumne odluke na temelju pouzdanih po-dataka. Samo jedan od ovih razloga bio bi dovoljan da sedalje istraæuje. A ako uzmemo u obzir sve razloge zajed-no, moramo zakljuËiti da je bitno znati je li Biblija istini-ta. Svi to trebamo znati.

ZakljuËak: Postoje mnogi dobri razlozi zaπto je bi-tno znati je li Biblija istinita.

41

2. poglavlje

NajneobiËnija knjiga nasvijetu

Nadahnuta i nadahnjuje

RijeË najneobiËnija kljuË je ovog poglavlja. Ona je ta-koer kljuË za samu Bibliju.

Ako kaæemo da je neπto neobiËno, mislimo da je tovrijedno pozornosti zato πto je posebno, izuzetno, neuobi-Ëajeno. Ako kaæemo da je neπto vrlo neuobiËajeno, misli-mo da je to natprosjeËno, daleko izvan prosjeËnog, vrloposebno, naravno u svojoj kategoriji.

Kad kaæemo da je Biblija najneobiËnija knjiga na svi-jetu, mislimo da je ona sve gore navedeno — i viπe odtoga. Mislimo da je ona drugaËija od svih ostalih knjiga.Mislimo da nijedna knjiga nikad nije bila napisana, nabilo kojem jeziku, u bilo koje vrijeme u povijesti, od bilokojeg autora ili skupine autora koja bi se mogla uspore-diti s Biblijom. Ne samo da je jedinstvena i izvanredna,ona je unikatna, jedina takve vrste. To je vrlo snaæna tvr-dnja, a ima li za to dokaza?

U ovom poglavlju prouËit Êemo pet razloga za tvrdnjuda je Biblija najneobiËnija knjiga na svijetu. Svaki od ovihrazloga uvjerljiv je sam po sebi, ali pravi uËinak stoji u


njihovoj zdruæenoj snazi. Ovo moæemo ilustrirati primje-rom konopca. Konopac je napravljen od nekoliko tanjihvlakana, koja su Ëvrsta i sama za sebe, ali su neusporedivoËvrπÊa kada su spletena zajedno. SliËno tomu, zajedniËkiuËinak ovih tvrdnji, njihova udruæena snaga, nepobitan jedokaz za prihvaÊanje tvrdnje da je Biblija najneobiËnijaknjiga koja je ikad napisana. Ovaj konopac je toliko jakda moæemo sa sigurnoπÊu izjaviti da se ne moæe prekinuti.Nijedna druga knjiga ne moæe i neÊe se nikada moÊi us-porediti s Biblijom.

1. Opstanak BiblijeZadivljujuÊa je Ëinjenica da Biblija postoji i danas. Naj-

stariji dio Biblije napisan je oko 1500. g. pr. Kr., a posljed-nji dio, knjiga Otkrivenje, napisan je oko 96. g. po Kr.,dakle, prije viπe od 1900 godina. ZnaËi, Biblija je veomastara. Joπ i danas se Biblija prodaje u milijunskim nakla-dama u knjiæarama u svakoj slobodnoj dræavi svijeta. Ni-jedna druga knjiga nije tako uspjeπno izdræala ispit vre-mena.

Moæda je od svega najneobiËnije da je Biblija preæivje-la do danaπnjeg dana, usprkos svim napadima, poæarimai poplavama, nezgodama i katastrofama i odluËnim napo-rima mnogih neprijatelja tijekom vjekova da je uniπte. Je-dan pisac zamjeÊuje da je tijekom veÊeg dijela povijesti“Biblija bila predmet krajnje mrænje mnogih vladara.”21 Tonije pretjerivanje, Ëak i u modernim vremenima i okolno-stima. U veÊem dijelu 20. stoljeÊa, komunistiËki reæimi uRusiji i diljem istoËne Europe nemilosrdno su potiskivaliBibliju. Isto se zbiva i danas u nekim fundamentalistiË-

21 J. M. Boice, Standing on the Rock, Hodder & Stoughton,1997., str. 62.

43

kim islamskim dræavama. Biblija je zabranjena i oni kojije Ëitaju suoËavaju se s prijetnjom smrtne kazne.

»ak i prije nego πto je pisanje Biblije dovrπeno, biloje pokuπaja da se uniπte spisi Staroga zavjeta. Godine 167.pr. Kr., sirijski kralj Antioh Epifan odluËio je istrijebiti ju-daizam i sve πto je bilo æidovsko, oskvrnuo je hram u Je-ruzalemu i pokuπao uniπtiti sveta æidovska Pisma. Narav-no, nije uspio, ali nije trebalo dugo Ëekati na nove napa-de na Stari zavjet. Mnogi struËnjaci vjeruju da su svicipronaeni pokraj Mrtvog mora, kljuËni spisi u oËuvanjuBiblije i o kojima Êemo govoriti u kasnijim poglavljima,bili sakriveni u πpiljama na obali Mrtvog mora kako bibili zaπtiÊeni od pljaËkaπke rimske vojske poËetkom prvogstoljeÊa.

U stoljeÊima koja su slijedila bilo je mnogo pokuπajada se uniπti Biblija, sveta knjiga krπÊana i Æidova. Rimskicarevi Dioklecijan i Julijan — obojica neprijateljski nastro-jeni prema krπÊanskoj vjeri i s namjerom da je uniπte —htjeli su ograniËiti utjecaj krπÊanskih spisa, uniπtavajuÊiprimjerke rukopisa. Tijekom tih godina, kao i mnogo putau kasnijim vremenima, Ëak se i posjedovanje primjerkarukopisa kaænjavalo smrÊu. Srednji vijek je takoer poznatkao mraËni vijek, izmeu ostaloga i zbog toga πto su spisibili zabranjivani obiËnim ljudima proglasima svjetovnih icrkvenih vlasti.

Valdenzi — skupina krπÊana koja se zadræavala veÊi-nom u sjevernoj Italiji i Francuskoj u 12. i 13. stoljeÊu —prepisivali su i pustili u opticaj mnogo primjeraka Pismaiz svojih planinskih skloniπta. Pod prijetnjom smrÊu, misi-onari valdenzi nosili su te rukom pisane Biblije skriveneu svojoj odjeÊi u mnoge krajeve Europe. Nedavno otkrivenidokumenti Inkvizicije otkrivaju da su mnogi valdenπki pro-povjednici i sljedbenici bili osueni na smrt zbog posje-dovanja, noπenja, propovijedanja i sluπanja rijeËi iz Bib-lije. Povijesna knjiga o valdenzima, s karakteristiËnim na-

NAJNEOBI»NIJA KNJIGA NA SVIJETU •


slovom Never Failing Light (Nikada u nedostatku svjetla),kaæe: “Njihovu povijest treba Ëitati u svjetlu rijeËi ‘RijeËGospodnja traje dovijeka’.”22

Isto se manje-viπe dogodilo u Engleskoj. John Wycliffei nekoliko njegovih prijatelja preveli su Bibliju na engleskijezik — Novi zavjet do 1380. godine, a cijelu Bibliju do1384. godine — puno prije pronalaska tiska. Biblija kojuje preveo Wycliffe, ili njezini dijelovi, pisani su rukom iraspaËavani po cijeloj dræavi. Njezinu poruku objavljivalisu Wycliffeovi sljedbenici, lolardi, i mnogi su ovu zabra-njenu knjigu æeljno primali i razumjeli. Vlasti su uloæilevelike napore kako bi uniπtile i iskorijenile “Wycliffeovu”Bibliju, ali je ona bila prepisivana tijekom Ëitavog 15. sto-ljeÊa. Do danaπnjeg dana nitko ne zna koliko je primjera-ka napravljeno, ali je preæivjelo 200 rukom pisanih pri-mjeraka Wycliffeove Biblije ili njezinih dijelova. Jedan ugle-dni povjesniËar naveo je mnogo sluËajeva propovjednikalolarda i njihovih istomiπljenika koji su bili progonjeni za-to πto su Ëitali i prouËavali Bibliju tijekom tih teπkih go-dina u Engleskoj.23 Nakon Wycliffeove smrti 1384. godine,njegovi ostaci su ekshumirani i zapaljeni po naredbi bis-kupa Lincolna. Jedan od dva njegova glavna zloËina bioje πto je preveo Bibliju na engleski jezik.

William Tyndale, koji je 1526. godine omoguÊio prvotiskanje Novoga zavjeta na engleskom jeziku, doæivio je Ëaki goru sudbinu. Tyndale, najbolji struËnjak za starogrËkijezik u Engleskoj u ono vrijeme, morao je prebjeÊi u Eu-ropu kako bi zavrπio svoj rad na prevoenju. Kada je pri-jevod Novoga zavjeta bio spreman za tisak, preko Engle-skog kanala prokrijumËareno je 3000 kopija skrivenih u

22 R. M. Stephens, Never Failing Light, vlastito izdanje, 1966.,str. 11.

23 Claire Cross, Church and People 1460—1660, Fontana, 1976.,str. 31—42.

45

balama tkanine i baËvama hrane. Izdana je naredba dasvi Tyndaleovi primjerci Novoga zavjeta moraju biti spalje-ni; saËuvano je samo nekoliko. Vlasti su smatrale da Bib-lija ne smije biti dostupna narodu. Samog Tyndalea suπpijunirali vladini agenti u Londonu i konaËno je bio otkri-ven i uhiÊen. Bio je zatvoren, osuen na smrt i zadavljen,a njegovo tijelo zapaljeno na kolcu blizu Bruxellesa. AliBiblija je ipak preæivjela, i skoro 90 posto Novoga zavjetapreuzeto je u veoma utjecajnom prijevodu iz 1611. godineizravno iz Tyndaleovog Novog zavjeta. Od Tyndaleovih da-na Biblija nikada nije prestala izlaziti iz tiska na engle-skom jeziku.

Tijekom stoljeÊa bilo je i onih koji su pokuπali uniπti-ti Bibliju argumentima. Od ranih poganskih filozofa Celzai Porfirija, preko racionalista 17. i 18. stoljeÊa u Europido sekularnih, ateistiËkih pisaca naπeg vremena, Biblijaje privlaËila neprijatelje. Francuski filozof Voltaire, buËnikritiËar Biblije, izjavio je u ime mnogih koji su dijelili nje-gove poglede: “Za sto godina viπe neÊete Ëuti za nju. Mo-æda Êete vidjeti koji primjerak u muzeju, ali Êe inaËe ne-stati. To je potpuno zastarjela knjiga.”24 Sto godina poslije,kuÊa u Parizu u kojoj su ove rijeËi bile izgovorene, nekoÊdom Voltairea, postala je vlasniπtvo Britanskog i inozem-nog biblijskog druπtva i centar za distribuciju Biblije poËitavom svijetu. Voltaire baπ nije bio neki prorok.

Kada uzmemo Bibliju, u svojoj ruci dræimo knjigu ko-ja je izdræala mnoge pokuπaje da bude uniπtena, bilo si-lom, bilo argumentima, tijekom viπe od 2000 godina. Alisadræajno neoπteÊena, preæivjela je do naπih dana.

24 Navedeno iz R. T. Kendall (urednik), The Word of the Lord,Marshall Pickering, 1986., str. 48.



2. Utjecaj BiblijeGotovo je nemoguÊe procijeniti utjecaj koji je Biblija

imala tijekom povijesti. Kao πto je navedeno u prethod-nom poglavlju, skoro sve vrijednosti na kojima je uteme-ljeno zapadno druπtvo i koje Ëine osnovu slobodnog, demo-kratskog naËina æivota dolaze iz Biblije. Alistair Noble uka-zuje na znamenitu knjigu u kojoj je profesor Murdo Mac-donald opisao utjecaj Krista na razvoj demokracije, poli-tiËke sustave, druπtvene promjene i na kulturu i umjetnost.Macdonald zakljuËuje: “Povijest zapadne civilizacije neob-jaπnjiva je bez Isusa Krista.”25 Ali kao πto je navedeno uprvom poglavlju, znamo samo ono πto je Isus rekao iz Bib-lije. Zato ako kaæemo da je Isus utjecao na zapadnu civi-lizaciju, to isto smo rekli i za Bibliju. I taj golemi utjecajmoæe se vidjeti u mnogim aspektima naπe kulture.

Biblija je utjecala na knjiæevnost. O Bibliji obiËno go-vorimo kao o izvoru vjerskih istina, zaboravljajuÊi njezinuvrijednost kao knjiæevnog djela. Ali Biblija je vrhunsko knji-æevno djelo. U svojem predavanju na SveuËiliπu Cambridge,Arthur Quiller-Couch izjavio je da je prijevod Biblije spo-menik engleske knjiæevnosti, “najveÊe” knjiæevno postignuÊena engleskom jeziku. Drugi autor naziva prijevod “veliËan-stvenim spomenikom engleske proze”.26 To je jedan od raz-loga πto je engleski prijevod Biblije tako popularan i 400godina nakon πto je prvi put objavljen.

Ali ima toga joπ. Biblija je utjecala na druge pisce.Poznato je, na primjer, da je Shakespeare izravno citiraoili aludirao na najmanje 42 biblijske knjige. Jedan pisac

25 Alastair Noble, “More Than a Man”, u Stephen McQuoid andAlastair Noble, And Is It True? The Case for Christianity, AuthenticMedia, 2004., str. 129.

26 Alister McGrath, In the Beginning: The Story of The KingJames Bible, Hodder & Stoughton, 2002., str. 1.

47

Ëak kaæe da je nemoguÊe razumjeti mnoge stranice Sha-kespeareovih djela bez poznavanja Biblije.27 To isto se moæereÊi i za Miltonov Izgubljeni raj (Paradise lost) i VraÊeni raj(Paradise regained), Bunyanovo HodoËasnikovo putovanje(Pilgrim’s Progress), kao i za djela mnogih drugih velikihautora Ëija su djela svrstana meu klasike, meu kojimasu Spencer, Addison, Wordsworth, Tennyson, Coleridge, Di-ckens, Thackeray, Brontes, Longfellow i Ruskin. Netko jeizraËunao da bi popis biblijskih referenci u djelima Rus-kina, velikana engleske knjiæevnosti, Ëinio knjigu s viπeod 300 stranica. Isti pisac zakljuËuje: “Tijekom viπe od1200 godina Biblija je vrπila aktivan utjecaj na engleskuknjiæevnost”, oblikujuÊi naËin razmiπljanja uspjeπnih ge-neracija autora.28 Sa sigurnoπÊu moæemo reÊi da je sliËnoi u knjiæevnostima drugih naroda.

Biblija je utjecala na jezik. Prijevod Biblije kralja Ja-mesa utjecao je na æivot i govor u Engleskoj tijekom viπeod 300 godina. Alister McGrath kaæe u svojoj neobiËnozanimljivoj studiji o ovom prijevodu Biblije da je on izvrπiojedan od dva “najveÊa utjecaja na oblikovanje engleskogjezika” i izjavljuje da je njegovo tiskanje bilo “putokaz upovijesti” jezika.29 Mnoge rijeËi i izrazi koji su se prvo po-javili u Tyndaleovom Novom zavjetu i u Autoriziranom pri-jevodu, joπ uvijek su u jeziËnoj uporabi: “sol zemlji”, “pri-mit Êete silu”, “sami su sebi zakon”, “na putovima i meuogradama”, “rijeË u pravo vrijeme”, “bij dobru bitku”, “ko-rijen svih zala”, “vrelina dana”, “uæareno ugljevlje”, “borise u dobroj borbi”, “s vremena na vrijeme”, “iz snage usnagu”, “kao janje na klanje”, “znaci vremena” i mnogi dru-

27 W. Graham Scroggie u Kendall, navedeno djelo, MarshallPickering, 1988., str. 27.

28 Isto, str. 28.29 McGrath, navedeno djelo, str. 1.



gi. Govorni i pisani engleski jezik pod snaænim je utjeca-jem biblijskog rjeËnika i likova.

Mnogi istaknuti struËnjaci priznali su golem utjecajBiblije na razvoj engleskoj jezika, posebno Autoriziranogprijevoda. Meu njima su sir Arthur Quiller-Couch sa Sve-uËiliπta Cambridge, profesor Albert Cook sa SveuËiliπtaYale, profesor Alister McGrath s Oxforda i mnogi drugi kojesmo veÊ prije naveli. McGrath kaæe veoma kategoriËno daje prijevod kralja Jamesa izvrπio “bitan i odluËan utjecajna oblikovanje engleskog jezika”.30

U svemu ovome trebali bismo se prisjetiti da je engle-ski prvi jezik mnogih dræava, ukljuËujuÊi Australiju, Ka-nadu, Indiju, Novi Zeland, JuænoafriËku Republiku i Sjedi-njene AmeriËke Dræave. To je meunarodni jezik politike,ekonomije, industrije, komunikacija, medicine i avijacije.Utjecaj prijevoda Biblije kralja Jamesa na govorni i pisanijezik u veÊini danaπnjih zemalja mnogo je veÊi nego πtosu kralj James ili njegovi prevoditelji mogli i zamisliti.

Biblija je utjecala na glazbu. U knjizi The Word of theLord (Boæja rijeË) nalazi se poglavlje koje ima naslov u vi-du pitanja: “©to bi bilo da Biblija nikad nije postojala?”Autor ovog poglavlja, dr. W. Graham Scroggie, ukazuje namnoga velika glazbena djela koja su postala “baπtinom na-roda zapadne Europe” i podsjeÊa nas da ona svoje posto-janje duguju Bibliji. On spominje Haydenovu kompozicijuStvaranje, Händelovog Mesiju, Mendelssohnovog Iliju, Pur-cellovu Jubilate, Bachovu Muku po Mateju i Stainerovo Ra-speÊe i kaæe: “Sva ova (glazba) nikad ne bi nastala da nemaBiblije.”31 Mogao je spomenuti i Bachovu kompoziciju Isus,radost ljudske Ëeænje, Mozartov Rekvijem, Allegrijev Mise-rere; Faureov Pie Jesu i In Paradisum; Gounodov Boæanski

30 Isto, str. 258.31 W. Graham Scroggie, u Kendall, navedeno djelo, str. 25—26.

49

Otkupitelju i Bachov Gospodin je pastir moj; sva ova djelastoljeÊima su nadahnjivala milijune ljudi.

A πto je s divnim krπÊanskim himnama? Isaac Wattsnapisao ih je viπe od πest tisuÊa. Charles Wesley, PhilipDoddridge, Fanny Crosby, Toplady, Newton, Cowper, Heberi mnoπtvo drugih napisali su joπ na tisuÊe pjesama. Sveove himne duguju svoje postojanje i nadahnuÊe Bibliji. Pje-vali su ih brojni naraπtaji i izraæavaju nadu, strahove, Ëe-ænju i vjeru nebrojenih milijuna πirom svijeta.

Prekrasne himne o krπÊanskoj vjeri odjekuju i meuonima koji ne vjeruju i Ëesto se pjevaju na velikim sport-skim dogaajima kao i u crkvama. VeÊ godinama u zavrπ-nici nogometnog kupa na poznatom starom stadionu Wem-bley u Londonu odjekuju rijeËi “Abide With Me”, “GuideMe, O Thou Great Jehovah” i mnoge druge dobro poznatehimne. Ove himne postoje i traju zato πto su ukorijenjeneu Bibliji, kaæe dr. Scroggie.

©to bi bilo da Biblija nikad nije postojala? Pa, prvo,mnoge lijepe engleske himne i mnogo predivne glazbe nasvijetu nikada ne bi bilo skladano.

Biblija je utjecala na likovnu umjetnost. Pod likov-nom umjetnoπÊu Ëesto mislimo na slikarstvo, a u ovompoglavlju osobito mislimo na slike velikih majstora, po-znatih i cijenjenih πirom svijeta. Likovna umjetnost u πiremsmislu ukljuËuje kiparstvo i arhitekturu, bakrorez i gra-vuru, a u svim se tim umjetniËkim naËinima izraæavanjareflektira krπÊanska poruka koja se nalazi u Bibliji. Velikeeuropske srednjovjekovne katedrale nazvane su “simfonijeu kamenu”. Stanite ispred Michelangelove Piete, Davidaili Uskrslog Krista ili ispred djela mnogih drugih renesan-snih kipara i vidjet Êete i osjetiti snaæan utjecaj Biblije nanastajanje skulptura.

A u veliËanstvenim slikama mnogih velikih majstoraopet najjasnije vidimo utjecaj Biblije. Njihove slike mogu



se pronaÊi u svim veÊim svjetskim muzejima, galerijama ikatedralama. Djela Rembrandta, Rubensa, Rafaela, Miche-langela i Titana, da spomenemo samo nekoliko poznatijihumjetnika renesanse, sva su ona nadahnuta biblijskimmotivima. U 19. StoljeÊu Holman Hunt pridodao je svjet-skim remek-djelima svoju uzviπenu i dirljivu sliku The lightof the World (Svjetlo svijeta). Moæemo spomenuti joπ mno-go drugih. Jedan pisac kaæe:

“Da nema Biblije, ova djela nikada ne bi postojala, iumjetniËke galerije u Londonu, Dresdenu, Firenci, Veneciji,Parizu, Antwerpenu i Milanu nikada ne bi ugostile ova re-mek-djela krπÊanske umjetnosti. Ne pretjerujemo kad ka-æemo da su neka od najboljih djela koja su ikada napisa-na olovkom, naslikana kistom, klesana dlijetom i obliko-vana u kamenu nastala pod nadahnuÊem tema i prizorakoje jedino Biblija moæe ponuditi.”32

Moæemo samo dodati da Michelangelove freske na zido-vima i stropu u Sikstinskoj kapeli mnogi smatraju najve-Êim slikarskim djelima svih vremena, koja skoro u cijelo-sti prikazuju biblijske prizore.

Biblija je utjecala na druπtvene promjene. Ponekadzaboravljamo da mnoge druπtvene promjene u posljednjatri stoljeÊa nisu nastale samo zahvaljujuÊi politici i odlu-kama parlamenata, veÊ prije svega kao rezultat biblijskihnaËela. Takoer je viπe puta istaknuto da britanska Labu-ristiËka stranka duguje svoju druπtvenu svijest metodis-tiËkom pokretu i biblijskom nauku. NaËela laburistiËkogpokreta osjetila su se i u drugim dræavama Commonweal-tha. Ni za trenutak ne moæemo posumnjati da su mnogireformatori druπtva u ono vrijeme, moæda veÊina, bili sljed-benici biblijskog nauka o Ëovjekoljublju. Evo kratkog pre-gleda nekih druπtvenih reformatora i njihovog doprinosa:

32 Isto, str. 23.

51

u John Howard (1726.—1790.), reforma zatvorskog su-stava;

u William Wilberforce (1759.—1833.), ukidanje ropstva;u Elizabeth Fry (1780.—1845.), reforma zatvorskog su-

stava;u Grof od Shaftesburyja (1801.—1885.), reforma rad-

nog zakonodavstva;u George Mueller (1805.—1898.), osnivanje sirotiπta;u Florence Nightingale (1820.—1910.), reforma sestrin-

ske sluæbe u zdravstvu;u Sir Wilfrid Lawson (1829.—1906.), reforma u vezi s

konzumiranjem alkoholnih piÊa i alkohola;u Thomas Barnardo (1845.—1905.), domovi za siroma-

πnu djecu.

Kad bismo morali izabrati samo jednu ili dvije velikedruπtvene reforme koje su voene krπÊanskim, biblijskimnaËelima, moæda bismo se opredijelili za Williama i Cathe-rine Booth, osnivaËe Armije spasa (Salvation Army), Ëijise sljedbenici joπ uvijek dræe svojih uvjerenja diljem svijeta.Svi su oni, muπkarci i æene, bili “duboko ukorijenjeni” uBibliji,33 i nemoguÊe je razdvojiti njihova djela od njihovihuvjerenja.

Kao πto smo veÊ spomenuli, Biblija je utjecala na za-padnu kulturu. Knjiæevnost, jezik, glazba i likovna um-jetnost, sve to tvori prepoznatljivu kulturu i druπtvenu svi-jest. Ali zapadna kultura je mnogo viπe od ovih treperavihizraza ljudske duπe. Kulturu takoer definiraju vrijednostii uvjerenja, kao i druπtveni i politiËki mehanizmi koji dru-πtvo Ëine kohezivnim i funkcionalnim. U zapadnom svije-tu Biblija je igrala kljuËnu ulogu u oblikovanju ovih vri-jednosti i strukturalnim procesima.

33 Isto, str. 31—32; vidi takoer Dictionary of National Biography.



Profesor McGrath, Ëiji su prodoran um i opseæni spisisve zapaæeniji u naπe vrijeme, ukazuje na to da je 16. i17. stoljeÊe bilo era definiranja naπe suvremene zapadnekulture, a Biblija smatrana “temeljem svih aspekata” tekulture.34 Ovo se posebno odnosi na Englesku, gdje suveÊ bili postavljeni temelji kraljevstva, a zatim Common-wealtha, koji je — sa svim svojim nedostacima — s mnogopoπtovanja naslijedio i ovjekovjeËio vrijednosti i uvjerenjate kulture u razvoju. Naravno, Sjedinjene AmeriËke Dræa-ve, Ëiji je nacionalni identitet bio tek u nastajanju, dugujuvrlo mnogo engleskim vrijednostima i uvjerenjima, gdje jeBiblija takoer odigrala bitnu ulogu u razvoju. McGrathdalje tvrdi da bi bez Biblije “kultura engleskog govornogpodruËja bila nemjerljivo siromaπnija.”35

Samo najfanatiËniji um mogao bi zanijekati da su za-padnu kulturu okarakterizirali i definirali uvjerenja i vri-jednosti naslijeeni iz Biblije, ili da su ta uvjerenja i vrije-dnosti bili preneseni na velik dio svijeta preko engleskogjezika. Ista je stvar i s druπtvenim i politiËkim institucija-ma kao πto su parlamentarna demokracija, pravni sustav,besplatno opÊe obrazovanje i odgoj, sloboda govora, sa-vjesti, okupljanja i tiska. Sve je to poËelo kada su biblij-ski nauk i naËela tijekom reformacije postali prihvaÊeni uEngleskoj i zapadnoj Europi, kad je Biblija postala dostu-pna narodu i kad su se njezina naËela ukorijenila u osob-nom æivotu i kolektivnoj svijesti naroda.

Uistinu, bez Biblije “kulturni krug engleskog govor-nog podruËja bio bi nemjerljivo siromaπniji”.

34 McGrath, navedeno djelo, str. 3.35 Isto, str. 2, naglasak dodan.

53

3. PrivlaËnost BiblijeNa um mi dolaze dva pojma kada poËinjemo govoriti

o privlaËnosti Biblije: πiroko rasprostranjena i trajna. Oninam govore o tome da Biblija nije obiËna knjiga.

PriËa o Bibliji po mnogoËemu je toliko izvanredna dase Ëesto uzima zdravo za gotovo ili jednostavno zaobilazi.Jedan je razlog πto je Biblija prevedena na viπe jezika negobilo koja druga knjiga. Nedavne statistike navode da jetrenutaËno prevedena, djelomiËno ili u cijelosti, na viπeod 2.000 jezika i dijalekata. Samo izmeu 1990. i 1999.godine popis je obogaÊen s joπ 246 jezika.36 A posao joπnije zavrπen. U pripremi je joπ mnogo prijevoda na novejezike i dijalekte. Zaπto? Odgovor je jednostavan: ponudai potraænja. Ili, toËnije, potraænja i ponuda. ©irom cijelogsvijeta ljudi æele Bibliju viπe nego bilo koju drugu knjigu.Oni je æele na svojem vlastitom jeziku. Oni æele imati mo-guÊnost da je sami Ëitaju. Zar ovo ne govori o snazi Bibli-je?

Ovo se ne odnosi samo na siromaπne, nerazvijene ze-mlje. Biblija je joπ uvijek najprodavanija knjiga u boga-tim, obrazovanim druπtvima. Svake godine prodaju se mi-lijuni novih primjeraka Biblije. Iz tiska izlaze novi prijevo-di i verzije. Jedna procjena govori da se svaki tjedan pro-da 80.000 Biblija. Svaka veÊa knjiæara u svakom mjestu igradu u razvijenom svijetu prodaje Bibliju, obiËno u viπerazliËitih prijevoda. Prije nekoliko godina naiπao sam uknjiæari na osuvremenjeno izdanje Tyndaleovog Novog za-vjeta iz 1526. godine u danaπnjoj posvjetovljenoj Australi-ji!

Neka stoga nitko ne kaæe da je Biblija zastarjela i ar-haiËna, da ne moæe pratiti suvremenu misao ili danaπnjestanje. Glavne knjiæare πirom svijeta dokazuju da ona to

36 The Bible Society in Australia, www.biblesociety.com.au.



nije. Dr. Floyd Hamilton bio je u potpunosti u pravu kadaje rekao: “Biblija nikad neÊe zastarjeti.”37

I viπe od toga, Biblija se joπ uvijek obraÊa svim ljudi-ma u svim okolnostima, muπkarcima i æenama, mladima idjeci. Kraljevi i kraljice mnogih naroda, predsjednici i pre-mijeri, bivπi i sadaπnji, obrazovani i neobrazovani, mladi istari, crnci i bijelci i ljudi svih ostalih boja koæe, bogati isiromaπni, muπki i æenski, πefovi i radnici, uËitelji i stu-denti, svi naraπtaji — svi su oni pronaπli znaËenje, svrhu,vodstvo, pomoÊ, utjehu i nadu na stranicama Pisma.

U bilo koje doba dana, milijuni ljudi πirom svijeta Ëi-taju Bibliju. Ja sam ih osobno vidio — u autobusu, uvlaku, na plaæi, na aerodromu i hotelskim predvorjima,kasno uveËer i rano ujutro, starije i mlae. VeÊina knjigaproËita se jednom, zatim se stavi na policu i zaboravi. Ha-milton je za Bibliju, meutim, rekao: “©to je viπe Ëitate,to viπe u njoj uæivate.”38 Milijuni su iskusili da je to istina.NemoguÊe je pronaÊi neku drugu knjigu koja bi bila toli-ko rasprostranjena i imala trajnu privlaËnost.

4. Jedinstvo BiblijeIzuzetna cjelina ili jedinstvo Biblije stari je argument

koji dokazuje njezino boæansko podrijetlo. U naπe vrijemepostoji sklonost da se staro otpiπe u korist novog. “Staro”baπ nije u modi. Ali to je tipiËna pogreπka koju Ëine neukiili neiskusni. Poznato je da se novo izgrauje na starom,a da se pri tom ne odbacuje staro. Ovo se posebno odnosina Bibliju.

Biblija je zapravo zbirka od ukupno 66 knjiga, od toga39 u Starom i 27 u Novom zavjetu, a napisalo ih je Ëetr-

37 Floyd Hamilton, The Basis of Christian Faith, Harper & Row,1964., str. 141.

38 Isto, str. 142.

55

desetak pisaca koji su potjecali iz razliËitih sredina, u raz-doblju od oko 1500 godina. Danas se Biblija opÊenito sma-tra, prodaje i Ëita kao jedna knjiga. Kako je to moguÊe?Pa, to je najvjerojatnije zbog njezine cjelovitosti — njezine“izvanredne unutarnje povezanosti”,39 da uporabimo rijeËijednog suvremenog pisca. Floyd Hamilton posvetio je cijelopoglavlje skladu Biblije u svojoj knjizi The Basis of Christ-ian Faith (Osnove krπÊanske vjere). Izmeu mnogo drugih,ovdje Êemo navesti samo Ëetiri glediπta tog sklada:

Prvo, ona iznosi jedinstvenu temu. Biblijski pisci suæivjeli u razliËitim vremenima, pod razliËitim okolnostima,u razliËitim kulturama i potjecali su iz razliËitih sredina idruπtvenih slojeva. Neki su bili visokoobrazovani, a mnoginisu. Samo nekoliko njih imalo je tu priliku da poznajujedni druge. Ali knjige koje su napisali, neke dugaËke, nekekratke, neke u prozi, neke u stihovima, neke povijesne,neke proroËke — pokazuju dosljednost teme i cilja u mno-go veÊoj mjeri nego πto bi se moglo oËekivati od zbirkezapisa toliko razliËitih autora. Ta tema je otkupljenje i spa-senje ljudskog roda od strane Boga koji ga ljubi, “Boæjiplan spasenja ËovjeËanstva”,40 kako kaæe jedan pisac. Onto zatim objaπnjava ovim rijeËima:

“Sve biblijske knjige, od Postanka do Otkrivenja, naisti naËin opisuju Boæju osobnost: Njegovu vrhovnu inteli-genciju, Njegovu ulogu kao Stvoritelja i Odræavatelja svije-ta, Njegovo legalno pravo vlasniπtva nad ËovjeËanstvom,Njegovu svetost, sveprisutnost, svemoÊ, Njegovu osudu gri-jeha, milosre, ljubav i dobrotu. Sve su suglasne u vezi sËinjenicama kao πto su narav grijeha, ljudske slabosti iboli, kao i ljudskom potrebom za Bogom. Sve one ukazujuna Boæji plan spasenja ili objaπnjavaju bez razmimoilaæe-

39 McQuoid, navedeno djelo, str. 66.40 Allen Bowman, Is the Bible True? Pickering & Inglis, 1965.,

str. 24.



nja Njegov cilj ili djelovanje. Sve one neprestano upuÊujuna Isusa Krista kao srediπnju Osobu boæanskog plana.”41

Posljednje dvije reËenice saæimaju bît neobiËne cjelo-vitosti Biblije. Hamilton kaæe da je ovo “srediπnja ideja”Biblije. SliËno njemu, Stephen McQuoid kaæe da je “jedinanit” koja se proteæe kroz Bibliju boæanska namjera “spa-senja ËovjeËanstva”.42 Naravno, neobiËno je πto toliko mno-go knjiga koje je napisalo toliko mnogo autora tijekom takodugog razdoblja ima istu temu.

Drugo, tu je jedinstvo biblijskog nauka. Glavne bib-lijske doktrine proπiruju ili razvijaju glavnu temu i — naovaj ili onaj naËin — povezane su s njom. Dok bismo mimoæda oËekivali da se knjige koje je napisalo toliko mno-go razliËitih autora neÊe slagati ili da Êe imati razliËitaglediπta o veÊini stvari, biblijski pisci govore jednoglasnoo svim glavnim doktrinama. Navest Êemo sljedeÊe biblij-ske doktrine:

u Boæji karakter: ljubav, milost i dobrota;u Nasljedna i uniπtavajuÊa greπnost ljudskog roda i

njegova potreba za spasenjem;u Boæje obeÊano i ispunjeno djelovanje u ljudskoj po-

vijesti preko Mesije, Njegovog Sina, Isusa;u Isusovo Ëudesno roenje, Njegova bezgreπnost, æi-

vot, smrt i uskrsnuÊe;u Trajna vrijednost Boæjeg moralnog Zakona, uklju-

ËujuÊi Deset zapovijedi;u Neizbjeæna smrtnost ljudskih biÊa i stvarnost smrti;u Vjekovni sukob izmeu dobra i zla, izmeu Krista i

Sotone;u Nada u vjeËni æivot, uskrsnuÊe i besmrtnost vjerom

u Krista, koja Êe konaËno i u potpunosti biti ostvarenakada Isus ponovno doe;

41 Isto, naglasak dodan.42 McQuoid, navedno djelo, str. 66.

57

u KonaËno ispunjenje Boæje namjere stvaranja noveZemlje.

Mnogi od navedenih sadræaja opisani su na razliËitimmjestima u Bibliji. Mnogi biblijski pisci potvruju ove dok-trine na ovaj ili na onaj naËin. One se provlaËe kroz svenjezine knjige. One nam pomaæu da razumijemo o ËemuBiblija govori, zaπto je napisana i da je moæemo razumjetisamo kao jednu knjigu — Boæju knjigu.

Takoer trebamo zapaziti da su se tijekom stoljeÊa,kako je pisanje Biblije napredovalo, pojavljivale nove spo-znaje i informacije i napredovalo razumijevanje mnogihspomenutih doktrina. To se katkad naziva “progresivnimotkrivenjem”, πto znaËi da se Bog otkrivao i objavljivao svo-ju RijeË u skladu s razvojem ljudske povijesti. Kada do-bro razmislimo, to je logiËno. To ne znaËi da su prijaπnjedoktrine poslije proglaπene neispravnima, nego je novijerazumijevanje dopunjavalo prijaπnje, izgraivano je na tomtemelju. I kao kod svake graevine, dok se uzdiæe u visi-nu prema svojem zavrπetku, temelji ostaju na istom mjestui od vitalnog su znaËenja iako ih se ne vidi.

Tu je takoer neobiËno jedinstvo biblijskih simbola.Dok je veÊina Biblije pripovjedaËki jasna i laka za razu-mijevanje, neki njezini dijelovi su simboliËki. SimboliËkasu katkad proroËanstva, kao i Isusove usporedbe i veÊinapoezije. Simboli su ponekad uporabljeni i u obiËnoj prozi,a taj postupak zapaæamo i u suvremenoj knjiæevnosti. Ne-obiËno je πto mnogi biblijski pisci rabe iste simbole, iakosu pisali u razmaku od nekoliko stotina godina. Na pri-mjer:

u Vatra i voda Ëesto prikazuju proËiπÊavanje;u Ulje Ëesto prikazuje Svetoga Duha;u Kvasac simbolizira kvarenje;u Krv simbolizira æivot;



u Nevinost oznaËava molitvu;u Lav simbolizira snagu;u Janje simbolizira ærtvu.

Mogli bismo nabrojiti joπ mnogo simbola. O raznimvrstama simbola u Bibliji napisane su Ëitave knjige.

Hebrejska Pisma — Stari zavjet u naπim Biblijama —posebno su puna simbola jer je hebrejskom umu lakπerazumjeti simbole nego zapadnjaËkom, racionalnom i ana-litiËkom umu. Zato ©ator u Starom zavjetu i njegove slu-æbe do pojedinosti simboliziraju Isusovo otkupiteljsko dje-lo. Mnogi ljudi Starog zavjeta takoer su æivi simboli Kri-sta: Adam, Josip, Mojsije, David i Salomon samo su nekeod starozavjetnih liËnosti koje su na ovaj ili onaj naËinsimbolizirale Isusa.

Pasha je dobar primjer dogaaja u Starom zavjetu kojisu simbolizirali Kristovo djelo, a tako je protumaËena i uNovom zavjetu. Brojevi su u Bibliji Ëesto simboliËni — brojjedan simbolizira jedinstvo, sedam puninu, deset oslikavasavrπenstvo, dvanaest oznaËava Boæje kraljevstvo (dvana-est Izraelovih plemena, dvanaest apostola, dvanaest kame-nova temeljaca Novog Jeruzalema), a Ëetrdeset Ëesto sim-bolizira naraπtaj. Kada se simboli, ljudi, dogaaji i brojeviu Bibliji rabe u istom smislu, to je onda dodatni znakjedinstvenosti Biblije.

Simboli se Ëesto rabe u proroËkim knjigama kao πtosu Daniel i Otkrivenje. Svatko tko malo pogleda u ove knji-ge, odmah Êe shvatiti da su u velikoj mjeri simboliËke. Uovim knjigama zvijer uvijek prikazuje kraljevstvo, dan znaËigodinu, æena simbolizira Crkvu ili Boæji narod na Zemlji,a vjetrovi oznaËavaju sukob ili rat, da spomenemo samoneke od najistaknutijih simbola u ove dvije knjige. Odgo-varajuÊi odnos ovih simbola u Danielu i Otkrivenju pomaæenam da razumijemo koliko su ove dvije knjige srodne ikako obrauju sliËnu problematiku.

59

Bliska povezanost Starog i Novog zavjeta takoerje vaæan aspekt cjelovitosti Biblije. Dva Zavjeta Biblije raz-dvaja vremenski razmak od skoro 500 godina, a oni sumeusobno nerazdvojivi. Hamilton je ispravno rekao: “Bilobi potpuno nemoguÊe razumjeti i protumaËiti Novi zavjetbez pomoÊi Starog.”43

Stari zavjet je prorekao mnogo dogaaja koji su se do-godili stotinama godina poslije u novozavjetnim vremeni-ma. Zato Novi zavjet stalno pruæa dokaze da su proroËan-stva Staroga zavjeta bila ispunjena. U Novom zavjetu tako-er postoji na stotine navoda iz Starog zavjeta i joπ mno-go viπe uputa na njegove spise i dogaaje. Ova proroËan-stva, navodi i upute pokazuju suodgovornost i unutarnjejedinstvo Starog i Novog zavjeta.

Oni takoer pokazuju da pisci Novog zavjeta priznajuautoritet i ispravnost spisa Starog zavjeta, a tu znaËajkuËesto previaju neki kritiËari Starog zavjeta. Isus, Pavao iPetar Ëesto citiraju iz Starog zavjeta, obiËno iz knjiga zakoje se tvrdi da su nepouzdane ili da viπe nisu bitne. Lu-ka, povjesniËar Novog zavjeta zabiljeæio je da je Isus —misleÊi na cijeli Stari zavjet u svojoj trostrukoj podjeli naZakon, Proroke i Spise — objasnio “πto se na njega odno-silo u svim Pismima” (Luka 24,27.44). Moæda je Isusovoosobno poπtovanje Starog zavjeta i svjedoËenje o samomsebi najjaËi argument u prilog trajnoj vrijednosti Starogzavjeta i povezanosti izmeu Staroga i Novog zavjeta. Neiznenauje da se stoljeÊima na Bibliju gleda kao na jed-nu, a ne 66 knjiga.

5. Snaga BiblijeBilo bi teπko izabrati samo jedan razlog za potvrdu

Ëinjenice da je Biblija najneobiËnija knjiga koja je ikad

43 Hamilton, navedeno djelo, str. 158.



napisana. Ali suoËeni s tom odlukom, mnogi bi se vjero-jatno odluËili za snagu Biblije koja donosi temeljitu i traj-nu promjenu. Ovaj razlog Biblija navodi sama: “Uistinu jeæiva i djelotvorna rijeË Boæja.” (Hebrejima 4,12) Snaæna jejer je æiva, nije mrtva; dinamiËna je, a ne statiËna. I naj-veÊi dokaz ove snage jest njezina sposobnost da mijenjaljudska biÊa i ljudsko druπtvo. RijeË “snaga” dolazi od gr-Ëke rijeËi dynamis, od koje potjeËe rijeË “dinamit”. Biblijaje doslovno dinamit. TisuÊe i milijuni ljudi svih dobnihgranica, boja, staleæa i vjeroispovijedi stoljeÊima su vjerovalida je ovo istina. Njihove priËe æive kako bi i nas danasnadahnule.

Uzmite velikog Augustina kao jedan od primjera. Nje-gova priËa ispriËana je mnogo puta. Augustin je roen uËetvrtom stoljeÊu kao sin poganskog oca i krπÊanske maj-ke. Dobio je krπÊansku naobrazbu koju je ubrzo odbacio izamijenio poganskom filozofijom i nemoralnim æivotomosobnih zadovoljstava. PriËa kaæe da je jednog dana, dokje bio u vrtu u Milanu, Ëuo glas koji mu je neprestanoponavljao da uzme svoje knjige i Ëita ih. Tako je i uËinio,a njegove oËi su zapele za jedan odlomak u Novome za-vjetu, Rimljanima 13,13 — “Hodimo pristojno kao po da-nu; ne u razuzdanim gozbama i pijankama, ne u bludno-sti i raspuπtenosti ...”.

RijeËi su kao strijela pogodile njegovo srce. To je bilaprijelomna toËka u njegovom æivotu. Zbog ovih rijeËi iz Bi-blije Augustin je okrenuo lea proπlosti, okrenuo novi listi postao jedan od velikih crkvenih otaca, Ëuveni teolog ipisac “Ëiji se snaæan utjecaj na Crkvu osjeÊa 1600 godi-na.”44

Dok se mi moæda neÊemo sloæiti sa svakom toËkomAugustinove teologije, ne moæemo sumnjati da je njegovæivot odjednom i dramatiËno promijenila Boæja rijeË. Ne

44 Kendall, navedeno djelo, str. 38.

61

smijemo sumnjati ni u Ëinjenicu da su se preko njega pro-mijenili æivoti mnogih ljudi. Augustinove poznate Ispovije-sti, Boæji grad i mnoge druge od njegovih 250 knjiga, utje-cale su na milijune ljudi. I sve je to poËelo s rijeËima izBiblije koje su ga pokrenule na razmiπljanje i utjecale nanjegov naËin æivota, kao πto Biblija sama kaæe da moæe“proniknuti misli i namjere srca”. Augustin bi skoro zasi-gurno potvrdio svaki argument o iznimnoj snazi u Bibliji.

Tu je zatim Martin Luther, sveuËiliπni profesor u po-trazi za istinom usred propadanja i zastranjenja srednjo-vjekovne Crkve. Godine 1511. Luther postaje profesor teo-logije na novom sveuËiliπtu u Wittenbergu gdje poduËavao Bibliji, knjizi koja je u to doba bila praktiËno nepozna-ta. Kada je otiπao u Rim i penjao se po legendarnim stu-bama Sancta Scala, po kojima je (navodno) Isus silazio izPilatove sudnice na putu prema Golgoti — u Lutherovomumu zabljesnule su rijeËi iz Pisma: “A pravednik Êe odvjere æiv biti.” Ovaj problem je muËio Luthera veÊ nekovrijeme. Shvativπi da je pokuπaj zaraivanja svojeg puta uNebo ludost dok se penjao po stubiπtu koje je napravioËovjek, Luther se vratio u NjemaËku i zapoËeo pokret po-znat kao reformacija.

O tom vaænom danu i prosvjetljenju Lutherova uma,F. W. Boreham je napisao: “Bilo je to kao da su se sviprozori Europe odjednom otvorili i pojavile se zrake sun-ca.”45 Reformacija je πiroko prihvaÊena kao jedan od naj-vaænijih religijskih, druπtvenih i ekonomskih pokreta upovijesti zapadnog svijeta, intelektualna i duhovna revolu-cija koja je promijenila svijet. I sve je to zapoËelo s rijeËimaiz Biblije koje su se utisnule u um jednog Ëovjeka. Luthe-rovo iskustvo takoer pokazuje jedinstvenu snagu Biblije.On ju je odluËio prevesti na njemaËki jezik za dobrobitsvojih sugraana u ono vrijeme i za buduÊnosti.

45 Isto, str. 39.



Ovdje moæemo usput zamijetiti da su Augustin i Lu-ther, izmeu ostalih, dokazali da Biblija nije samo za ljudejednostavnog uma, s malo ili bez ikakve naobrazbe, mar-ginalizirane i ugnjetavane. Ona je namijenjena i njima, na-ravno, ali je takoer zaokupljala pozornost najveÊih umovai mislilaca u povijesti, kao πto su bili Pavao, Augustin,Luther, Milton, Newton, Locke, Priestley, Boyle i cijelo mno-πtvo drugih koji su tijekom stoljeÊa pronaπli poticaj, zna-Ëenje, sigurnost i snagu u rijeËima iz Biblije.

John Bunyan bio je na drugoj strani spektra. Po zani-manju putujuÊi kotlokrpa, bavio se poslom koji je radio injegov otac prije njega, putovao po selima krpajuÊi probu-πene lonce i tave. Bunyan je sam nauËio Ëitati i pisati, alije u svojim mlaim danima bio poznatiji po pijanËevanju,proklinjanju i psovkama. Duboko potresen smrÊu prijate-lja za vrijeme engleskog graanskog rata, proËitao je dvijeknjige o krπÊanskom æivotu, a uskoro je poËeo Ëitati i Bib-liju. Ona je postala njegov glavni izvor nadahnuÊa, poseb-no tijekom mnogih godina koje je proveo u zatvoru zbogsvoje vjere. Bunyanova djela, veÊinom napisana dok je biou zatvoru, ukljuËujuÊi njegovo poznato djelo HodoËasni-kovo putovanje (Pilgrim’s Progress) utemeljena su na Bib-liji. ArhaiËnim jezikom onog vremena Bunyan kaæe: “Pri-onuo sam k Bibliji i poËeo uæivati ËitajuÊi je. ... PoËeosam gledati u Bibliju novim oËima i Ëitati kao nikad prije;posebno slatke i ugodne bile su mi Pavlove poslanice ... iod tog trenutka nikad nisam bio bez Biblije.”46

Djelo HodoËasnikovo putovanje proglaπeno je najboljomknjigom na svijetu, odmah do same Biblije. Nikad nije pre-stala izlaziti iz tiska od dana kada je prvi put tiskana1678. godine i prevedena je na mnoge jezike. NeobiËno jeda jedna od najboljih knjiga koja je ikad napisana doe izolovke siromaπnog, neukog mladiÊa sa sela. Kako se to

46 Isto.

63

moglo dogoditi? U knjizi HodoËasnikovo putovanje Bunyanje napisao: “Pogledao sam ga i vidio kako otvara Knjigu iËita iz nje.”47 Smatra se da Bunyan opisuje samog sebe:Ëovjeka koji Ëita Knjigu koja je tako korjenito promijenilanjegov æivot, a zatim i æivote tisuÊa ljudi koji su proËitalimnoga njegova djela i sluπali ga kako propovijeda.

SliËne nevjerojatne promjene dogodile su se i u novijevrijeme. Nicky Cruz, njujorπki gangster Ëija je priËa ispri-Ëana u knjizi Run, Baby, Run (TrËi, mali, trËi) i u filmuThe Cross and the Switchblade (Kriæ i smrt), promijenilaje njegov æivot kada je Ëuo propovijed iznesenu iz Biblije.

Harry Orchard, koji bi danas bio nazvan teroristom,bio je zatvoren na doæivotnu kaznu zbog oruæane pljaËke iviπestrukog ubojstva. PoËeo je Ëitati Bibliju u zatvoru itoliko se promijenio da je æivot zavrπio na slobodi u vla-stitoj kuÊi koju su mu osigurale zatvorske vlasti.

Berkeley Jones, divlji i oËajan mladi Ëovjek, bio je osu-en na doæivotni zatvor zbog krae automobila i ubojstvanevine ærtve dok je vozio najveÊom brzinom. On je s vre-menom bio osloboen, otiπao je u krπÊanku πkolu, potpunose promijenio i postao koristan Ëlan druπtva. Mogla bi senapisati cijela knjiga o ljudima Ëiji je æivot bio Ëudesnopromijenjen zahvaljujuÊi Bibliji.

SliËne priËe dolaze iz cijelog svijeta. Jedna se dogodilana otoËiÊu Mussau u Tihom oceanu. Naseljenici su bilitoliko zaostali i primitivni da su Ëak i vlasti morale za-kljuËiti da se za njih niπta ne moæe uËiniti. Onda su sasusjednog otoka doπla dva mlada Ëovjeka. Jedino πto sumogli ponuditi neprosvijetljenim stanovnicima Mussaua bilaje Biblija.

Nakon deset mjeseci cijeli otok se promijenio. Izgraenesu πkole i crkve, i za Mussau je osvanulo novo doba. Ne-dugo nakon toga otok je posjetio predstavnik britanske Vla-

47 Isto.



de i u svojem izvjeπÊu napisao: “Iznenaen sam onim πtosam vidio. Ne mogu shvatiti da je takva promjena mogu-Êa. … Divim se tome i smatram da je to Ëudo.”48 Bile suto njegove rijeËi — “Ëudo” je uËinila snaga Biblije i njezi-na poruka, niπta viπe i niπta manje. Tako je ostalo do da-naπnjeg dana; bio sam na Mussauu i to vidio osobno.

Neπto sliËno nedavno se dogodilo na Malaitiju na Sa-lomonskom otoËju. Tamo, u planinama koje se diæu 3000metara uvis, æivi agresivno pleme Kwaio, koje se stoljeÊi-ma opiralo promjenama.

Godine 1994. uspostavljen je kontakt s plemenomKwaio na zahtjev njihovog poglavice, suhonjavog starca kojije mogao razgovarati samo pomoÊu prevoditelja. Na dansusreta uruËena mu je Biblija. Bila je to simboliËna gesta,jer nije znao Ëitati, ali ju je primio s oËitim ushiÊenjem.

Godinu dana ili malo viπe nakon toga on je o tomposebnom danu u svojem æivotu, kada se tama poËela od-micati i kada je napustio prepreke neznanja i straha, re-kao: “Onog trenutka kada sam dotaknuo Bibliju,” rekaoje, “osjetio sam da su me napustili svi moji demoni.”

To zapadnjaËkim uπima moæe zvuËati Ëudno, ali odra-æava stvarno glediπte mraËne kulture u pojedinim podru-Ëjima Juænog Pacifika. Prema posljednjim statistikama, uplemenu Kwaio s Malaita osnovano je Ëetrdeset crkvenihskupina i nekoliko πkola, uglavnom zbog snage Biblije dapromijeni cjelokupnu kulturu.

Moæe li ovo biti sluËajnost? Je li to samo rezultat sa-mozavaravanja, ispraznog razmiπljanja ili slijepe lakovjer-nosti? Je li to uvijek sluËaj s ljudima koji vjeruju u ono uπto æele vjerovati? Ili postoji neπto u Bibliji, snaga kojenema ni u jednoj drugoj knjizi? Je li to stvarno Boæja rijeË,“æiva i djelotvorna, oπtrija od svakog dvosjekla maËa”, ka-

48 A. S. Maxwell, Your Bible and You, Review and Herald, 1959.,str. 57.

65

ko sama sebe opisuje? Da li ona stvarno “raspoznaje” naj-dublje misli i Ëeænje ljudskog srca, ukazuje na ljubljenogBoga i bolji naËin æivota, stvara u kolebljivom srcu æeljuza promjenom i onda ima snagu da sve to i ostvari? Svje-doËanstva u povijesti i ljudsko iskustvo po cijelom svijetuto potvruju.

J. B. Phillips, koji je preveo Novi zavjet izravno s grË-kog za vrijeme Drugoga svjetskog rata, poslije je opisaosvoje iskustvo u dobro poznatoj knjizi Ring of Truth (Prs-ten istine) gdje je posvjedoËio o “snazi” Biblije “da promi-jeni æivot u ovom ili bilo kojem drugom stoljeÊu”.49 To jespontano svjedoËanstvo vodeÊeg biblijskog struËnjaka 20.stoljeÊa o snazi Biblije. Ta snaga je najveÊi i jedinstvenidokaz da je Biblija najneobiËnija knjiga koja je ikada na-pisana.

ZakljuËak: Dokazi iz mnogo razliËitih izvora navo-de nas na zakljuËak da je Biblija najneobiËnija knji-ga koja je ikad napisana, potpuno jedinstvena u svo-jem postojanju i poruci.

49 J. B. Phillips, Ring of Truth, Hodder and Stoughton, 1966.,str. 28.



3. poglavlje

ZadivljujuÊa otkriÊa udrevnim zemljama

Arheologija potvruje Bibliju

Sada moramo svoju pozornost usmjeriti na glavno pi-tanje: “Moæemo li joπ uvijek vjerovati Bibliji?” Razmislimoπto ovo pitanje zapravo znaËi — postoji li bilo koji uvjer-ljiv dokaz koji bi podupro naπe povjerenje u Bibliju? Ili,da postavimo pitanje na drugi naËin, moæe li se vjerovanjeu ono πto Biblija kaæe izgraditi na Ëvrstim temeljima? Upreostalim poglavljima ove knjige razmotrit Êemo neke odtih dokaza. PoËet Êemo s otkriÊima arheologa koji su isko-pavali i istraæivali u drevnim zemljama gdje je Biblija na-pisana, gdje je æivio biblijski narod i gdje su se zbili do-gaaji koje je ona zabiljeæila.

I dok kreÊemo na ovo putovanje u proπlost, trebamoimati na umu i ono πto su rekli kritiËari. Tvrdili su da jeBiblija nepouzdana jer je povijesno netoËna. Ona govori oljudima i dogaajima, kaæu oni, koji nisu potvreni ilispomenuti ni u jednom drugom starom zapisu. Zato sebiblijski spisi ne mogu smatrati istinitom povijeπÊu. Pa akoBiblija nije povijesno pouzdana, onda ne moæe biti pouz-dana ni u drugim stvarima.

67

Zaπto bismo uopÊe vjerovali u bilo πto o Ëemu onagovori ako ne moæemo vjerovati πto nam govori o pojedi-nim narodima i mjestima? Argument zvuËi uvjerljivo i mno-gi bezazleni ili loπe obavijeπteni ljudi su to prihvatili. Po-vjerovali su kritiËarima koji su rekli da je Biblija netoËna.Naπa je zadaÊa da utvrdimo istinu, bez obzira na to jesuli kritiËari u pravu ili nisu.

Kratak pregled biblijske arheologijeArheologija je prouËavanje proπlosti pomoÊu iskopa-

vanja i istraæivanja ostataka pronaenih ispod povrπinezemlje ili na njezinoj povrπini. Biblijska arheologija bavise istraæivanjem ruπevina i ostataka na razliËitim mjesti-ma na Bliskom i Srednjem istoku.

Ovi ostaci ukljuËuju ruπevine palaËa, hramova, gra-dova, spomenika, knjiænica i grobnica, katkad skrivene is-pod pustinjskog pijeska ili Ëak pod morem, ali Ëesto jasnovidljive svakome tko ima vremena — i novca — da ode ipogleda ih. Ovi ostaci takoer ukljuËuju manje predmetekao πto su slomljeni komadiÊi lonËarije i stakla, novËiÊi,oruæje, opeke, ploËice, kuÊne potrepπtine, alati i drevni za-pisi na peËenim glinenim ploËicama ili zapisani na papi-rusu.

Moæda su najpoznatiji drevni spomenici egipatske pi-ramide, sfinga i kraljevska grobnica egipatskih faraonasmjeπtena u Dolini kraljeva, u blizini Tebe u dolini gornjegtoka Nila. Tu se nalazila danas poznata grobnica kraljaTutankamona, otkrivena 1922. godine. VeÊina ovih zadiv-ljujuÊih ostataka stara je nekoliko tisuÊa godina. Oni pri-Ëaju o gradovima, narodima i kraljevstvima koja su nekadadavno postojala, od kojih su mnoga spomenuta u Bibliji.Arheolozi su istraæivali u Egiptu i na mnogim drugim mje-stima, otkrivajuÊi Ëinjenice od velikog znaËenja za one kojis pravom æele znati je li Biblija povijesno toËna.

ZADIVLJUJU∆A OTKRI∆A U DREVNIM ZEMLJAMA •


Ljude veÊ stoljeÊima zadivljuju saËuvane ruπevine uEgiptu i na drugim mjestima na Istoku, ali samo u po-sljednjih 150 godina ili malo viπe, shvaÊeno je njihovo zna-Ëenje. Zanimanje za “biblijsku arheologiju”50 poËelo se ra-zvijati oko sredine 19. stoljeÊa. Poslije je arheologija pri-vukla pozornost nekih najuglednijih svjetskih znanstveni-ka, ukljuËujuÊi sir Frederica Kenyona, profesora W. L. Al-brighta i sir Flindersa Petrieja; potom dr. Nelsona Gluecka,sir Leonarda Woolleyja i dr. Siegfrieda Horna. Cijela arhe-oloπka znanost mnogo duguje ovim arheolozima, unatoËnovim otkriÊima koja proπiruju naπe razumijevanje u mno-gim podruËjima.

Nakon Prvoga svjetskog rata arheologija je postalaopreznija i joπ viπe znanstvena disciplina — i tako je na-stavila do danas. Tijekom cijelog tog vremena bilo je natisuÊe otkriÊa koja su potkrepljivala biblijske zapise u mno-gim toËkama i u nekoliko sluËajeva obogatila naπe spo-znaje o Bibliji. To posebno vrijedi za kronologiju Egipta iIzraela.51 Profesor F. F. Bruce je u svojem uvodu knjigeThe Bible and Archaeology (Biblija i arheologija), izjavio daarheologija u “znatnoj mjeri potkrepljuje povijesnost bib-lijskih zapisa” od najranijeg vremena pa sve do apostol-skog doba.52 Uvidjet Êemo istinitost ove izjave dok budemoprouËavali ovo poglavlje.

50 Stariji izraz “biblijska arheologija”, iako ga joπ uvijek rabemnogi pisci koji se bave biblijskom povijeπÊu, nije omiljen kod nekihsuvremenih arheologa engleskog govornog podruËja.

51 O problemima s trenutaËno prihvaÊenom kronologijom Egi-pta i Izraela i predloæenoj izmjeni, vidi P. James, Centuries of Dark-ness (1991.), i D. Rohl, A Test of Time (1995.), navedeno iz D. Down,“Bearing False Witness Against the Bible”, The Australian financialReview (5. srpnja 2005.) i “The Pharaohs of the Bible”, ArchaeologicalDiggings (posebno izdanje, nije datirano).

52 F. F. Bruce u J. A. Thompson, The Bible and Archaeology,Paternoster, 1965., str. viii.

69

Nekad prije, ljudi koji su posjetili Egipat mogli su sa-mo zuriti u Ëudesne kolosalne ostatke koji su bili izloæeninjihovom pogledu. Mnoge tajne tih egipatskih ostatakaskrivali su Ëudni zapisi koje je bilo nemoguÊe razumjeti.Poznati su pod nazivom hijeroglifsko pismo, koje je sadadeπifrirano. Predmeti u ostalim dijelovima starog svijetabili su ispisani drugaËijom vrstom znakova poznatim kaoklinasto pismo. I ono je takoer deπifrirano i otvorilo vratagolemoj koliËini podataka o æivotu i vremenu starih naro-da. Deπifriranje hijeroglifa i klinastog pisma bilo je kljuËza otkljuËavanje veÊeg dijela davne proπlosti, a priËa o ovadva pisma vrlo je zanimljiva.

Godine 1798. u Egiptu se pod Napoleonovim zapovjed-niπtvom nalazila francuska vojska. Napoleon je sa sobomu Egipat poveo stotinu francuskih znanstvenika i struË-njaka koji su trebali istraæiti zemlju i pronaÊi i opisati πtoviπe egipatskih ruπevina. Godine 1799. na mjestu zvanomRozeta u delti Nila blizu Aleksandrije, otkriven je dio plo-Ëice crnog kamena ispisane na tri razliËita pisma. Dr. Sieg-fried Horn opisuje taj dogaaj u svojoj izvrsnoj knjizi Lightfrom the Dust Heaps (Svjetlo iz praπine):

“Jedan od Napoleonovih Ëasnika pronaπao je 1799. go-dine poznati Rozetski kamen, koji se sada nalazi u Britan-skom muzeju, koji je postao jedno od najËuvenijih egipat-skih otkriÊa, ne samo zbog svojeg sadræaja ili povijesnihinformacija, veÊ stoga πto je postao kljuË za deπifriranjeegipatskih hijeroglifa. Egipatski jezik bio je mrtav mnogostoljeÊa i njegovo je pismo bilo nerazumljivo svim æivimbiÊima na Zemlji skoro dva milenija.”53

Natpisi na Rozetskom kamenu bili su ispisani (a) egi-patskim hijeroglifima, starim naËinom pisanja EgipÊana,(b) narodnim egipatskim (demotskim) pismom, poslije naj-

53 S. H. Horn, Light From the Dust Heaps, Review and Herald,1955., str. 11.



popularnijim egipatskim pismom i (c) grËkim alfabetom.Znanstvenici su prouËavali Rozetski kamen godinama po-kuπavajuÊi deπifrirati egipatske znakove, posebno hijero-glife, jer je to bio kljuË za Ëitanje stotina hijeroglifskih nat-pisa na zidovima palaËa i hramova u kraljevskim grobni-cama i na drugim starim spomenicima na razliËitim mje-stima πirom Egipta. GrËki je bilo lako Ëitati, ali egipatskinatpisi su bili izazov.

KonaËno, πifra je bila probijena. Pretpostavivπi da svatri natpisa govore o istoj stvari, a poËinjali su na grËkom,francuski znanstvenik Jean Champollion deπifrirao je egi-patsko hijeroglifsko pismo 1822. godine. Kao πto kaæeHorn, ovo otkriÊe je otvorilo “golemo podruËje netaknutihizvora koje je revolucionarno utjecalo na naπe razumijeva-nje egipatske povijesti.”54 Bio je to prvi kljuË za otkljuËa-vanje mnogih tajni proπlosti ostatka svijeta, jer su egipat-ski zapisi sadræavali informacije o drugim vladarima i na-rodima starog svijeta, kao i mnoπtvo informacija o samomEgiptu.

OtkriÊe drugog kljuËa — deπifriranje klinastog pisma— bilo je joπ posebnije. Klinasto znaËi “u obliku klina”, aodnosi se na oblik znakova u klinastim natpisima. PriËase vrti oko velike stijene u Behistunu u Perziji (danaπnjiIran), na putu iz Teherana u Bagdad. To je stari natpisna klinastom pismu, takoer na tri jezika, uklesan u veli-ku stijenu prije viπe tisuÊa godina. Utvreno je da su jezicistaroperzijski, babilonski i elamitski (elamski), svi na kli-nastom pismu i svi su odavno mrtvi. Behistunska stijenaje intrigirala putnike stoljeÊima, ali je ostala potpuno ne-razjaπnjiva do 1850. godine.

Naπe razumijevanje ovih antiËkih natpisa na stijenimoæemo zahvaliti radu engleskog istraæivaËa sir HenryjaRawlinsona. IzlaæuÊi æivot velikom riziku, Rawlinson je pro-

54 Isto.

71

veo mnogo tjedana penjuÊi se po stijeni, pozorno prepi-sujuÊi svaki zapis. Zatim je zapoËeo skoro nemoguÊu za-daÊu pokuπavajuÊi otkriti πto natpis govori. ZapoËevπi sastaroperzijskim, Rawlinson je konaËno deπifrirao sva tripisma. Njegov rad su potvrdili drugi znanstvenici na po-znatom sastanku u Londonu 1857. godine. GovoreÊi o tu-maËenju starih jezika, dr. Horn kaæe: “NajveÊi uspjeh naovom podruËju postigao je Rawlinson deπifriravπi perzij-sko, babilonsko i elamitsko klinasto pismo.”55 Bilo je toizvanredno postignuÊe i otvorilo je vrata joπ veÊem razu-mijevanju stare proπlosti.

S moguÊnoπÊu Ëitanja zapisa starog Egipta, Babilonai Perzije, proπlost se mogla razumjeti na naËin koji prijenije bio moguÊ. Sada je poËelo ozbiljno prouËavanje arheo-logije i Biblije. U poËetku radeÊi uglavnom u dolinama Eu-frata i Tigrisa u Mezopotamiji, arheolozi su poËeli otko-pavati ruπevine vaænih biblijskih gradova kao πto su Ba-bilon i Niniva, da spomenemo samo dva grada koji su op-stali tisuÊama godina i o kojima Biblija Ëesto govori s mno-πtvom pojedinosti. OpisujuÊi rad arheologa, dr. Horn kaæe:“Oni su kopali ruπevine i grobnice, deπifrirali izumrle jezi-ke i pisma, kopirali bezbroj starih tekstova i napisali tisuÊeknjiga i Ëlanaka, objavljujuÊi rezultate svojeg arheoloπkograda u biblijskim zemljama — veÊina njih na visokoj jeznanstvenoj razini i pisana struËnim jezikom.”56 On daljedokazuje da su otkriÊa u mnogim od ovih zemalja poka-zala da su biblijski zapisi u proπlosti istiniti i pouzdani.

NemoguÊe je nabrojiti sve ljude i mjesta spomenuta uBibliji Ëije su postojanje potvrdila arheoloπka otkriÊatijekom posljednjih 100 do 150 godina. Dovoljno je reÊida su tiskane mnoge knjige u kojima su ugledni arheoloziobjavljivali pojedinsti i fotografije stotina takvih otkriÊa

55 Isto, str. 13.56 Isto, str. 3.



πirom starog Istoka. Neki od pronaenih predmeta sadase mogu vidjeti u velikim svjetskim muzejima, ukljuËujuÊiBritanski muzej u Londonu, Louvre u Parizu, muzej u Kai-ru, dræavni muzej u Berlinu i druge poznate muzeje u glav-nim europskim gradovima i u Sjedinjenim AmeriËkim Dr-æavama.

Osim Rozetskog kamena i natpisa na velikom kame-nu u Behistunu, doπlo je i do drugih otkriÊa koja su po-mogla otkljuËati tajne proπlosti. Moramo spomenuti joπ dvaotkriÊa, jedno u Egiptu, a drugo u ruπevinama starog gradaNinive.

Godine 1887. kod Tel el Amarne u Egiptu, seljanka jesluËajno otkrila zbirku glinenih ploËica, ukupno 377 do-kumenata. Bile su napisane klinastim pismom i utvrenoje da su to bila pisma za dvojicu egipatskih faraona odstrane dræavnih sluæbenika u Palestini, Feniciji i Siriji,veÊinom napisana oko 1500. g. pr. Kr. Danas bismo ihoznaËili kao dopis ministarstva vanjskih poslova. Sada supoznata kao pisma iz Amarne, neprocjenjiva zbirka doku-menata koju ne bi bilo moguÊe razumjeti bez poznavanjaantiËkog klinastog pisma.

Osim rutinskih dræavnih informacija, pisma iz Amar-ne osvjetljavaju obiËaje i æivotne okolnosti u Palestini u15. st. pr. Kr., potvrujuÊi mnoga biblijska izvjeπÊa iz tograzdoblja povijesti. Jedna aktualna enciklopedija potvru-je povijesnu vrijednost ovih ploËica i izjavljuje da se u mno-gim dijelovima pisama iz Amarne “prikazuje i potvrujeono πto veÊ znamo iz Staroga zavjeta”.57

Zapazite samo jednu takvu pojedinost. Prema Bibliji,izvjeπtaj koji su donijeli izraelski uhode poslani da istraæekanaansku zemlju, govori o jako utvrenim kanaanskimgradovima. “Gradovi su veliki, i zidine im seæu do nebesa”,Ëitamo u Bibliji (Ponovljeni zakon 1,28). Ispada da je ovaj

57 The Catholic Encyclopedia, www.newadvent.cathen.org.

73

izvjeπtaj malo pretjeran. Utvrde s kulama πtitile su svakigrad. U zemlji Goπen, odakle su Izraelci doπli, bio je samojedan utvreni grad. U Kanaanu, kaæe jedan autor, “zem-lja je bila prekrivena utvrdama”58. Utvrena uporiπta πti-tila su vrhove brda i planinske prolaze. Nije ni Ëudo πtosu se uhode vratili s takvim straπnim izvjeπtajem. Bio jeutemeljen na Ëinjenicama, koje su tako æivo opisane u pis-mima iz Tel el Amarne i drugim spomenicima iz sredinedrugog tisuÊljeÊa prije Krista.

Drugo otkriÊe koje je pridonijelo rasvjetljavanju pro-πlosti, osobito doba Staroga zavjeta, bile su ruπevine Ni-nive. Tamo je iskopana kraljevska knjiænica asirskog kra-lja Asurbanipala. Sadræavala je tisuÊe sluæbenih dokume-nata ispisanih na glinenim ploËicama, izmeu ostalogaiscrpne radove iz medicine, matematike, astronomije i geo-grafije. Bio je to joπ jedan neprocjenjivi pronalazak, po-sebno ako znamo veliËinu Asurbanipalovog kraljevstva.Karta u knjizi Wernera Kellera, The Bible as History (Bi-blija kao povijest), prikazuje Asirsko kraljevstvo pod kra-ljem Asurbanipalom (oko 660. g. pr. Kr.) koje se proteæeod Kaspijskog mora i Perzijskog zaljeva na istoku do da-naπnje Turske na sjeveru, pa preko Palestine do Egiptana jugu.59

Kada je otkrivena Asurbanipalova knjiænica, rasvijet-ljeno je mnogo toga, ukljuËujuÊi hebrejske kraljeve spo-menute u Bibliji od vremena Ahaba do Manaπea, potvru-juÊi i rasvjetljujuÊi biblijske zapise. Od posebne vaænostibili su zapisi o stvaranju svijeta i o velikom potopu, jer

58 Werner Keller, The Bible as History, Book Club Associates,dopunjeno izdanje, 1980., str. 146. Kellerova knjiga je prvi put iz-dana 1955., a u izmijenjenom izdanju 1980. skoro svako poglavljedobilo je temeljit dodatak, uzimajuÊi u obzir novija arheoloπka ot-kriÊa. ZakljuËak Joachima Rehorka zaokruæuje skladnu cjelinu.

59 Isto, str. 274.



su oba sadræavala velike sliËnosti s biblijskim izvjeπtajimao stvaranju i potopu. Ove stare babilonske predaje bilesu jedno od najvaænijih ranih arheoloπkih otkriÊa koja po-tvruju Bibliju.

Engleski, francuski, ameriËki i njemaËki znanstvenici,meu ostalima, sada su pozorno i sustavno iskopavali pocijelom Srednjem i Bliskom istoku viπe od stoljeÊa i pol.Beskrajni niz otkriÊa doπao je iz praπine i hrpâ ruπevinakoje su iskopali struËni arheolozi. Bivπi novinar WernerKeller govori o “neodoljivom mnoπtvu originalnih i dobroispitanih dokaza” i o njihovom utjecaju na njega osobno izakljuËuje kako “su ti dokazi utuvili u moj um reËenicu:‘Biblija je doista u pravu.’”60

Sir Frederick Kenyon, bivπi direktor Britanskog mu-zeja, jednom je posvjedoËio o “napretku arheoloπkih istraæi-vanja” i “nepobitnoj pouzdanosti Biblije.”61 Dok se nekisuvremeni struËnjaci moæda ne slaæu s ovim miπljenjima,drugi Ëvrsto vjeruju kako je arheologija mnogo puta Ëvrstodokazala nepobitnu pouzdanost Biblije.

Ti veliki stari gradoviKada su krenula ozbiljna arheoloπka istraæivanja, po-

zornost je bila usmjerena na mnoge humke krhotina, pr-ljavπtine i praπine, ponekad veliËine malih breæuljaka, pro-naenih po cijelom starom Istoku. Prozvani “tel”, breæu-ljak — kao Tel el Amarna, ovi stari humci obiËno su biliostaci davno nestalih naselja i gradova. Bilo ih je na sto-tine, toliko mnogo da se joπ i danas iskopavaju. Ovi ostacisu osigurali bogatstvo podataka koji potvruju biblijskezapise. Gradovi i naselja spomenuti u Bibliji vraÊeni su iz

60 Isto, str. 24.61 Navedeno iz D. J. Wiseman, Illustrations From Biblical Arch-

aeology, Tyndale Press, 1958., str. 102.

75

zaborava. Jedan pisac je rekao: “Izgledaju toËno onakokako ih je Biblija opisala, i nalaze se tamo gdje ih je Biblijasmjestila.”62

Jedan od velikih starih gradova, moæda najpoznatijiod svih, bio je grad Babilon, u Bibliji nazvan “veliki Ba-bilon”, “ures kraljevstava”, “ponos kaldejski” (Daniel 4,30;Izaija 13,19). ViseÊi babilonski vrtovi bili su jedno od se-dam svjetskih Ëuda starog svijeta. Sada je ovaj veliËan-stveni grad, koji je trajao viπe od 2000 godina, potpunouniπten.

Danas je na karti obiljeæen kao beznaËajno mjesto oko90 kilometara juæno od Bagdada u Iraku. ÆeljezniËka prugaiz Bagdada do Basre prolazi pokraj te toËke i na tom jemjestu nekad bila mala postaja zvana “Postaja Babilon”.Ali kako Horn biljeæi, podruËje na kojem se nekad nalazioBabilon, postalo je toliko beznaËajno da se viπe ni lokalnivlak tamo neÊe zaustaviti. Grad koji je bio prijestolnicapoznatog svijeta postao je velika gomila krπa i ruπevina umezopotamskoj pustinji.

Ali, je li Babilon na vrhuncu svojeg sjaja stvarno bio“velik” i “slavan”? Ili je to biblijsko pretjerivanje? U velikojmjeri zahvaljujuÊi radu njemaËkog arheologa Roberta Kol-deweya, imamo odgovor na ovo zanimljivo pitanje. Kolde-wey i njegov tim arheologa proveli su 18 godina prije Pr-vog svjetskog rata u iskopavanju ruπevina grada Babilo-na. Ponekad se temperatura penjala do 50 stupnjeva uhladu, ali pod Koldeweyevim struËnim vodstvom otkrivenesu ruπevine Babilona, koje su se pokazale kao izvor nepro-cjenjivih podataka. Rezultati Koldeweyeva rada opisani sus mnoπtvom pojedinosti u mnogim knjigama. J. A. Thomp-son kaæe: “Na svjetlu dana pojavio se golem sustav utvr-

62 Keller, navedeno djelo, str. 22.



da, ulica, kanala, palaËa i hramova.”63 Keller kaæe da jeKoldewey otkrio “legendarni Babilon iz Biblije”.64

Iako veÊina najveÊih svjetskih muzeja sada sadræi pred-mete donesene iz Babilona, joπ uvijek je teπko zamislitikoliko je to bio veliki grad. OslanjajuÊi se na Koldeweyevaiskopavanja, jedan pisac ovako ga je opisao:

“Ulaz je vodio kroz velika vrata Iπtar — dvostruka vratakoja su vodila kroz dvostruko utvrene zidove. Bili suukraπeni veliËanstvenim glaziranim opekama i oslikaniuzorcima cvijeÊa, geometrijskim figurama, æivotinjama uprirodnoj veliËini, bikovima, lavovima i zmajevima. VrataIπtar sigurno su izazivala divljenje svojom ljepotom. Kadabi uπao kroz ova veliËanstvena vrata, posjetitelj bi doπaona kamenom poploËenu procesijsku ulicu koja je vodila ugradsku jezgru. Ova ulica bila je ozidana glaziranim ope-kama i ukraπena lavovima u prirodnoj veliËini.

Najljepπa od svih graevina u tom svetom podruËjubio je veliki zigurat ili hram u obliku tornja koji se, pre-ma grËkom povjesniËaru Herodotu, uzdizao u nebo s osamkatova. Bilo je tu i drugih znamenitih zgrada u srcu ovogsjajnog grada. Glavno gradsko podruËje opasavali su broj-ni zidovi u razmacima od oko kilometar i pol, s namjeromda Babilon uËine neosvojivim. Ovo je bio doista izvanre-dan i ponosan grad.65

“Babilon veliki” — “slava kraljevstava” — joπ uvijekzaokuplja naπu maπtu.

Od grada Babilona gotovo da se ne moæe odvojiti imejednog od mnogih njegovih kraljeva, jednog od najpoznati-jih kraljeva u povijesti, Nabukodonozora. Ali sve do 1956.godine, mnogi znanstvenici nisu vjerovali da je Nabuko-donozor ikad postojao. Njegovo se ime spominjalo samo u

63 Thompson, navedeno djelo, str. 158,160.64 Keller, navedeno djelo, str. 289.65 Thompson, navedeno djelo, str. 158,160.

77

Bibliji i u joπ jednom starom izvoru iz treÊeg stoljeÊa prijeKrista, grËkog povjesniËara Berossusa, Ëija povijest nije bilapopularna u njegovo vrijeme i najveÊim je dijelom bila iz-gubljena. I tako su kritiËari joπ jednom zakljuËili da se uBibliju ne moæe vjerovati. Ona, govorili su oni, govori omitskim vladarima koji nikada nisu postojali.

Iskopavanja u Babilonu i na drugim mjestima poka-zala su da su u krivu kritiËari, a ne Biblija. Pronaeno jei deπifrirano na stotine natpisa koji spominju Nabukodo-nozora. Nabukodonozor je danas toliko dobro dokazan kaoglavna figura u babilonskoj povijesti da mnoge knjige viπene spominju njegovo ime sa skepticizmom koji je nekadvladao meu znanstvenicima. Dr. David Marshall opreznoizjavljuje da ih Koldeweyeva otkriÊa “obvezuju da πute.”66

Joπ je neπto drugo zanimljivo u vezi s ovim starimgradom. Pojam Babilona uvijek je bio povezan sa zlatom.Jedna prostorija pronaena u ruπevinama palaËe bila jeukraπena zlatnim i plavim opekama. Nabukodonozor je ubiblijskom opisu svjetskih kraljevstava prikazan kao “gla-va od zlata” (vidi Daniel 2,38). Biblija takoer govori da jeon dao sagraditi zlatni kip visok 30 metara. GrËki povje-sniËar Herodot biljeæi da su zidovi glavnog hrama u Babi-lonu bili obloæeni zlatom i da je hram imao zlatom obloæenkrevet i zlatno prijestolje. Tu su bila dva zlatna kipa babi-lonskog boga Marduka. Smatra se da je samo u hramubilo uporabljeno 20 tona zlata. Ako je Nabukodonozor biozlatna glava, Babilon je zasigurno bio zlatni grad. Biblij-ski prikaz Babilona kao zlatnog kraljevstva zasnovan jena Ëinjenicama. Dokazi se mogu vidjeti u mnogim muze-jima πirom svijeta.

Otkriveni su i iskopani i mnogi drugi biblijski gradovi:Jerihon, Lakiπ, Betel, Hazor, Gezer, Samarija, ©ekem (sada

66 David Marshall, The Battle for the Book, Autumn House,1991., str. 169.



Sikar), ©uπan (sada Suza), Kalah — vrlo star grad spome-nut u Postanku, Gibeon, glavni grad Izraela u vrijeme ©au-la, Ur, koji Êemo spomenuti u vezi s Abrahamom i, narav-no, Niniva, joπ jedan odliËan primjer biblijskog grada ve-like starine i velike vaænosti. Zidovi Ninive proteæu se viπeod 12 kilometara.

NekoÊ glavni grad asirskog kraljevstva, Niniva, uni-πtena je 612. g. pr. Kr., a samo dva stoljeÊa poslije bilo jezaboravljeno Ëak i njezino ime. KritiËari su se pitali je limoguÊe da je tako velik i vaæan grad postojao tako dugoi onda bio tako brzo zaboravljen? ZakljuËili su da to nijemoguÊe. Ponovno je Biblija otpisana kao nepouzdana.

Onda se pojavila arheologija i Niniva se ponovno po-javila iz hrpa praπine. VeÊ smo opisali otkriÊe knjiænicekralja Asurbanipala u ruπevinama Ninive, gdje su pro-naene tisuÊe starih dokumenata ispisanih na glinenimploËicama koje obuhvaÊaju πirok raspon tema. Ali to nijebilo sve.

Drugi pronalasci u ruπevinama Ninive i obliænjih gra-dova takoer su potkrijepili biblijske zapise. Jedan od vrlocijenjenih izloæaka, koji se sada nalazi u Britanskom mu-zeju, crni je obelisk kojeg je otkrio Henry Layard u nasi-pu u blizini rijeke Tigrisa, nedaleko od danaπnjeg Mosula.Urezan na sve Ëetiri strane, samo taj obelisk sadræi po-datke o biblijskom kralju Jehuu. Ovaj je kralj otprije po-znat samo iz Biblije, ali je sada potvren iskopavanjem uNinivi i lokalitetima u blizini, ukljuËujuÊi Ezekiju, Ahabai asirske kraljeve ©almanasara, Sanheriba i Sargona. Dr.Horn kaæe da su ova otkriÊa izazvala veliko zanimanje,posebno meu krπÊanima, “koji su se Ëvrsto dræali svojevjere u toËnost Biblije u vrijeme kada se Ëinilo da je viπakritika uzdrmala same temelje vjere.”67

67 Horn, navedeno djelo, str. 16.

79

Mnogi lokaliteti i iskopine diljem starog Istoka po-tvrdili su na ovaj ili onaj naËin biblijske zapise. Njihovaje trajna vrijednost u tome da su oni, pojedinaËno ili zajed-no, utiπali velike kritiËare. J. Arthur Thompson, bivπi di-rektor australskog Instituta za arheologiju, na promocijisvoje knjige The Bible and Archaeology (Biblija i arheo-logija), rekao je da nedavna arheoloπka otkriÊa “idu mno-go dalje od potvrivanja vjerodostojnosti pisanih zapisa kojisu temelj naπe vjere”68 — oni dokazuju pouzdanost Bibli-je. Svoju zanimljivu knjigu s viπe od 400 bogato ilustriranihstranica zakljuËio je ovom optimistiËnom primjedbom:

“Sasvim je oËito da su biblijski zapisi Ëvrsto ukorije-njeni u opÊoj svjetskoj povijesti. Dodatna arheoloπka ot-kriÊa objaπnjavaju i s vremena na vrijeme potvruju biblij-sku priËu. Sretna kombinacija biblijskih zapisa, nebiblij-ske povijesti i otkriÊa arheologa postigla je takve izvan-redne rezultate da danas s puno optimizma gledamo ubuduÊnost.”69

Keller, Ëija je dopunjena studija The Bible as History(Biblija kao povijest) bila opisana u Ëasopisu New YorkTimes kao “monumentalna” po svojem opsegu i iscrpno-sti, sliËno zakljuËuje: “Ova otkriÊa koja oduzimaju dah,Ëiju vaænost nije moguÊe odjednom dokuËiti, zahtijevajuod nas da preispitamo svoje poglede u vezi s Biblijom.Mnogi dogaaji koji su prije bili prozvani ‘praznim priËa-ma’, sada trebaju biti ocijenjeni kao povijesni.”70

Stari narodi u novom svjetluAko je neobiËno da su veliki gradovi, koji su stoljeÊi-

ma cvjetali, potpuno uniπteni, πto onda reÊi za Ëitave na-

68 Thompson, navedeno djelo, str. 4.69 Isto, str. 438.70 Keller, navedeno djelo, str. 23.



rode koji su nestali? A dogodilo se upravo to. Mnogi narodikoji su postojali u davna vremena danas viπe ne postoje.Mnogi od njih su potpuno nestali tako da nije ostao ni-jedan zapis o njihovom postojanju, osim u Bibliji — svedo pojave arheologije. Neki su narodi, opet, spomenuti uBibliji, ali drugdje o njima imamo malo informacija.

Uzmimo na primjer Kanaance. Biblijski zapis o izlas-ku izraelskog naroda iz Egipta, prelazak preko Crvenogmora, lutanje po pustinji, osvajanje Kanaana i konaËnonaseljavanje u “ObeÊanoj Zemlji” jedno je od najpoznatijihbiblijskih izvjeπÊa. Privuklo je pozornost prouËavatelja Bi-blije i arheologa. Pogledajmo samo jedan aspekt ovog nizadogaaja koji su u konaËnici utjecali na æivot mnogih na-roda — stanovnike koji su æivjeli u Kanaanu prije Izraela-ca. Tko su bili Kanaanci? ©to znamo o njima? Znamo liiπta drugo osim onoga πto je zabiljeæeno u Bibliji?

Pisma iz Tel el Amarne pruæaju nam pomoÊ u odgo-voru na ova pitanja. Ona se osvrÊu na Kanaan i kanaan-ski narod, kao i drugi stariji egipatski zapisi. PloËice izAmarne takoer upuÊuju na narod zvan “Habiru” koji osva-ja Kanaan u vrijeme kada su neka od ovih pisama bilapisana. Kanaan je u to vrijeme bio vazalna dræava Egiptai mnoga pisma uputili su kanaanski dræavni sluæbenicisvojim gospodarima u Egiptu, traæeÊi pomoÊ protiv osva-jaËa Habiru. UnatoË sliËnosti ova dva imena, mnogi znan-stvenici danas ne vjeruju da su Habiru biblijski Hebreji,iako jedan suvremeni autoritet ostavlja tu moguÊnost otvo-renom.71 Bilo kako bilo, ni za trenutak ne moæe biti sum-nje da su Kanaanci postojali dugi niz godina, niti u posto-janje naroda Habiru, tko god da su oni bili.

Moæda je joπ viπe u pitanju kanaanska kultura i mo-ralnost. Biblija Ëesto ukazuje na veliku nemoralnost ipoganske vjerske obiËaje Kanaanaca (vidi, na primjer, Iz-

71 www.en.wikipedia.org/canaan.

81

lazak 23,19 i 34,13-16; Hoπea 4,13.14 i Ezekiel 16,15-22).Proroci su Ëesto osuivali kanaanski utjecaj, iako su unekoliko navrata Izraelci prihvatili neke od poganskih obi-Ëaja Kanaanaca i drugih poganskih naroda. Biblija prika-zuje njihovu toliko ekstremnu dekadenciju i nemoralnostda su struËnjaci godinama odbijali vjerovati da je to is-tina. Nijedan narod, govorili su oni, ne moæe pasti takonisko kao Kanaanci koji su opisani u Bibliji, jer su imalivisoko razvijenu kulturu u drugim podruËjima.

Tek su otkriÊem veÊeg broja klinopisnih ploËica 1929.godine u Ras ©amri — drevnom kanaanskom gradu Uga-ritu, na sjeveroistoËnoj obali Sredozemnog mora, danaπ-njoj Siriji — na svjetlo dana iziπli dokazi koji su potvrdiliovaj biblijski izvjeπtaj. Ova otkriÊa su bila opisana kao“senzacionalna”. Dr. Horn, izmeu ostalih, kaæe da su namploËice iz Ras ©amre dale razumijevanje kanaanske vjer-ske prakse, potvrdivπi da su nam one “takoer dale jasnusliku o izopaËenom moralu” kanaanskih naroda.72 Uvidomu dokaze, ova se ocjena ne moæe pobiti.

Zacijelo bi se kanaanska okrutnost i nemoralnost mo-gla usporediti s najgorim uradcima Hollywooda ili neketreÊerazredne filmske kompanije. Cenzura bi vjerojatno iz-rezala velike dijelove svakog filma koji bi pokuπao prika-zati stvarnost kanaanske kultne prakse. Werner Keller na-pisao je cijelo poglavlje o kanaanskom religijskom vjero-vanju i praksi u preureenom izdanju svoje knjige. Po-glavlje nosi naslov: “The Seductive Religions of Canaan”(ZavodniËke religije Kanaana) i iznosi grafiËki prikaz ne-vjerojatne izopaËenosti kanaanskog naroda. Poziva se na“velika otkriÊa iz Ras ©amre” i izjavljuje: “Posljednje πtobi proroci uËinili bilo bi pretjerivanje.”73 Arheoloπki dokaziponovno su potvrdili biblijske zapise.

72 Horn, navedeno djelo, str. 43.73 Keller, navedeno djelo, str. 264.



Zatim su tu bili Hetiti. Hetiti su takoer spomenutimnogo puta u Bibliji, na najmanje 46 mjesta u 15 knjigaStaroga zavjeta. Spominju se “Urija Hetit”, “Efron Hetit” i“Beri Hetit”.74 Kanaanci, Amorejci i Hetiti pojavljuju se upovijesti Staroga zavjeta, Ëesto kao izraelski neprijatelji.Hetiti su prisutni na prvim stranicama Pisma. Ezav, od-metnik, oæenio se dvjema Hetitkinjama. Svatko tko Ëita Bi-bliju zakljuËit Êe da su Hetiti postojali baπ kao EgipÊani,Babilonci ili sami Izraelci. Ali oni su nestali, dok su Egip-Êani i Izraelci joπ i danas s nama. Osim u biblijskim za-pisima, Hetiti nisu za sobom ostavili nikakvog traga —sve dok arheolozi nisu poËeli iskopavati.

Iskopavanjem lokaliteta u Turskoj oko 160 kilometaraistoËno od Ankare 1911. godine, njemaËki arheolog HugoWinkler i drugi pronaπli su stari glavni grad Hetita, kojise zvao Kattuπaπ ili Hattuπa (danas nosi ime Boghazkoi).Na gradskim vratima bile su rezbarije u prirodnoj veliËiniuklesane u crni bazalt koji je bio tvrd kao æeljezo. Iz ovogopisa hetitskog æivota sada znamo kako su izgledali hetit-ski ratnici. Bili su to niski ljudi s velikim nosom, povuËe-nog Ëela i debelih usana. Nosili su dugu kosu koja je do-sezala do ramena. Oko struka su imali kratke pregaËe pri-ËvrπÊene πirokim pojasevima. Njihove cipele ili Ëizme bilesu presavijene kod prstiju prema gore. Sve to saznajemoiz arheologije.

Winkler je takoer otkrio joπ jednu staru knjiænicu,zakopanu skoro 3000 godina. To je bila arhiva hetitskihkraljeva, dijelom napisana na babilonskom klinastompismu, dijelom na akadskom jeziku i dijelom na nepo-znatom pismu za koje se utvrdilo da je hetitski jezik. Ovih10.000 glinenih ploËica bile su joπ jedno neprocjenjivootkriÊe. Iskopavanja u Hattuπi nastavljena su do 1950-ihgodina, a ruπevine koje su tamo otkrivene potvrdile su da

74 Vidi 2. Samuelova 11,3; Postanak 23,10; 26,34.

83

su to ostaci glavnog hetitskog grada, nekoÊ moÊnog kra-ljevstva, jednakog bilo kojem drugom u starom svijetu.

Bilo je i drugih otkriÊa koja se tiËu Hetita. Za Karke-miπ, koji se nalazio daleko na jugoistoku, na danaπnjojgranici Sirije i Turske, ispostavilo se da je bio glavni he-titski grad nakon Hattuπe. Iako ima puno praznina u povi-jesti Hetita, oni su sada priznati kao jedan od najznaËaj-nijih naroda u povijesti Mezopotamije. Poznati po svojimposlovnim i trgovaËkim sposobnostima kao i po svojoj vje-πtini u ratovanju, bili su djelomiËno zasluæni i za prijenosmezopotamske kulture na istoËno Sredozemlje i konaËnou GrËku.75 Danas se smatra da je Jeruzalem postojao mno-go prije izraelskog osvajanja Kanaana i da su Hetiti bilinjegovi osnivaËi. Jedan zemljovid u Kellerovoj knjizi TheBible as History pokazuje da se hetitsko kraljevstvo oko1400. g. pr. Kr. protezalo od Crnog mora do Egipta cijelomπirinom obale prema istoËnoj strani Sredozemnog mora.76

Nije Ëudo πto jedan izvor kaæe da je uskrsnuÊe Heti-ta, “njihove povijesti, kulture, religije i jezika jedna od sa-ga suvremene arheologije”.77 David Marshall istiËe kako iz-danje Encyclopaedia Britannica iz 1860. godine ima samoosam redova o Hetitima, dok izdanje iz 1947. godine posve-Êuje viπe od 10 stranica teksta u dva stupca u kojem seopisuje hetitska povijest, kultura i religija. Marshall za-kljuËuje: “Hetiti nisu bili jedna od biblijskih povijesnih po-greπaka.”78

Mi smo iznijeli samo pregled arheoloπkih dokaza o po-stojanju Kanaanaca i Hetita. Arheolozi su iskopali i ostat-ke AmaleËana, Amorejaca, Amonaca, Edomaca, Hivita i Ho-

75 www.wsu.edu/MESO.76 Keller, navedeno djelo, str. 112.77 S. H. Horn (urednik), Seventh-day Adventist Bible Dictionary,

Review and Herald, 1960., str. 480.78 Marshall, navedeno djelo, str. 179.



rita, Jebuzejaca i Moabaca — naroda Ëija imena su tako-er zabiljeæena u Bibliji i Ëija se povijest ispreplitala s po-vijeπÊu Izraela. Postojanje svih ovih naroda o kojima svje-doËe biblijski zapisi takoer je potvreno. Ponovno se pri-sjeÊamo rijeËi koje je zabiljeæio arheolog profesor W. H.Albright, zapisanih 1950-ih godina: “Nema sumnje da jearheologija potvrdila znatnu povijesnost predaje Starogazavjeta.”79 Samo oni koji su se prepustili rastuÊoj sumnjiu kronologiju izraelske povijesti, ne bi se sloæili s ovomtvrdnjom.

Nekoliko stvarnih liËnostiArheologija nam je dala dokaze o postojanju mnogih

biblijskih gradova i poznatih i moÊnih naroda u staromsvijetu. Ali πto je s pojedinim liËnostima? Postoji li nekiizvanbiblijski dokaz da su te legendarne liËnosti stvarnopostojale? Ili su one samo izmiπljene od strane nekog ma-πtovitog pisca koji nam je htio priopÊiti neku pouku?

Jedna od najistaknutijih liËnosti Ëije ime dominirastranicama Biblije jest Abraham. Njegovo ime pojavljuje seu 27 biblijskih knjiga. On je i danas podjednako visokocijenjen meu krπÊanima, Æidovima i muslimanima. No,je li on stvarno postojao? Biblija kaæe da Abraham potjeËeiz Ura Kaldejskog. Je li Ur stvarno postojao? I ako jest,kakvo je to bilo mjesto?

Iz razloga πto Abrahamovo ime nije pronaeno ni ujednom starom zapisu osim u Bibliji, kritiËari su zaklju-Ëili kako je Abraham joπ jedan mitski lik koji nije nikadapostojao, ili ako jest, onda je to bio primitivan Ëovjek izprimitivnog naroda. Joπ jednom je Biblija bila odbaËenakao nepouzdana, sve dok se nisu pojavile dvije Ëinjenice i

79 W. F. Albright, Arhaeology and the Religion of Israel, Balt-imore, 1955., str. 176, nevedeno iz Thompson, op. cit., str. 5.

85

zauvijek promijenile sliku o Abrahamu. Prvo, ime “Abra-ham” pronaeno je u zapisima na drugim jezicima, doka-zujuÊi da je “ime Abraham oËito bilo poznato u ta davnavremena”.80 GovoreÊi o biblijskom Abrahamu, Catholic En-cyclopaedia tvrdi da “arheologija pobija ideju da su izvje-πÊa o patrijarsima samo mitovi”.81

Drugo, na scenu dolazi Ëuveni engleski arheolog sirLeonard Woolley. Izmeu 1922. i 1934. godine, Woolley jezajedno s arheolozima sa SveuËiliπta Philadelphia radio nalokalitetu starog Ura u juænom Iraku. Thompson u svojojknjizi The Bible and Archaeology i Keller u svojoj knjiziThe Bible as History opisuju do pojedinosti Woolleyjevaiskopavanja u Uru. Keller biljeæi da se nakon dugih tjeda-na napornog rada na æarkom suncu, Ur “probudio iz svo-jeg dugog sna” zahvaljujuÊi upornom iskopavanju engle-skih i ameriËkih arheologa.82 Sada je jasno da je Ur bioglavni, visokorazvijeni i napredni grad u juænoj Mezopo-tamiji tijekom treÊeg i drugog milenija prije Krista. “Nje-govi su graani æivjeli u blagostanju u prostranim kuÊa-ma”, komentira Keller. “Nijedan drugi mezopotamski gradnije otkrio tako lijepe i udobne kuÊe”, kaæe on.83 U uspo-redbi s mnogim dvokatnicama u Uru, danaπnji stanovi unekim dijelovima Bagdada mnogo su manji i neudobniji.

U πkolama u Uru djeca su uËila Ëitati, pisati, aritme-tiku i zemljopis. Ur je imao sloæeni sustav uprave i bio jetrgovaËko srediπte, a u sklapanju poslova rabile su se pi-sane priznanice i ugovori. TrgovaËki putovi povezivali suUr s drugim poslovnim gradovima na sjeveru i jugu.Thompson kaæe da Ur pruæa “razne druge dokaze o visoko-razvijenoj civilizaciji.”84 Wiseman istiËe da vjeπto izraeni

80 The Catholic Encyclopedia, www.newadvent.cathen.org.81 Isto.82 Keller, navedeno djelo, str. 40.83 Isto.84 Thompson, navedeno djelo, str. 16.



predmeti od zlata i dragog kamenja u Uru svjedoËe “o kva-liteti izrade koja je rijetko gdje bila nadmaπena u kasni-jim vjekovima.”85 O samom Abrahamu, Keller kaæe: “OvajAbraham nije bio obiËan nomad, veÊ sin velikog grada udrugom tisuÊljeÊu prije Krista.”86 Viπe nema sumnje u Ëi-njenicu da su Abraham ili Ur postojali.

Tu je zatim Baltazar. Biblija biljeæi da je Baltazar bioposljednji babilonski kralj. Tijekom velike kraljevske go-zbe za vladavine Baltazara, iznenada se na zidu palaËepojavila tajanstvena ruka i napisala prokletstvo o kralju ikraju babilonskog kraljevstva. Dok su Babilonci bili nagozbi, perzijska vojska bila je izvan gradskih zidina. PoËe-la je opsada. No ponosni Baltazar, u tom trenutku startridesetak godina, i pred kojim je bilo joπ barem tolikoæivota, nije bio ni najmanje zabrinut. Tko bi mogao probi-ti zidine moÊnog Babilona? Tko bi mogao osvojiti kraljev-stvo koje je vladalo svijetom? Tada se pojavila ruka kojapiπe na zidu i u roku od nekoliko sati smjer povijesti zau-vijek se promijenio.

Dva stiha iz pjesme Lorda Byrona, Belshazzar’s Feast(Baltazarova gozba), to krasno opisuju: “Bez krune i æezlaBaltazar leæi, a ljubiËasti ogrtaË zaokruæuje lik od gline.”Vrlo zanimljiva priËa — no je li istinita?

Godinama su kritiËari ukazivali na tu priËu, zabilje-æenu u Danielu 5 i literaturi koja se oslanjala na biblijskiizvjeπtaj, kao jednu od najuoËljivijih zabluda Biblije. Biloje mnogo podataka o babilonskoj povijesti izvan Biblije,ali nigdje se ne spominje ime Baltazar. Da je Baltazar ikadpostojao, bio bi spomenut barem negdje u svim tim zapi-sima. KritiËari su i ovaj put zakljuËili da je Biblija u kri-vu. Ali arheologija je opet pruæila mnoπtvo dokaza.

85 Wiseman, navedeno djelo, str. 17.86 Keller, navedeno djelo, str. 41.

87

Baltazar je identificiran imenom u brojnim klinastimzapisima onog vremena. Nema ni najmanje sumnje da jepostojao. Nebiblijski zapisi pokazuju da je Baltazar bio su-vladar sa svojim ocem, prognanim kraljem Nabonidom kojije “ostavio vladavinu u rukama svoga sina i suvladara Bal-tazara”.87 Biblija sasvim toËno opisuje Baltazara kao po-sljednjeg vladara Babilona, iako ne u osobito slavnoj uloziu odnosu na ono πto se dogodilo. Dr. Siegfried Horn tosaæima ovim rijeËima: “Otkrivanje postojanja Baltazaraotvara joπ jedno slavno poglavlje u povijesti biblijske ar-heologije.”88

Abraham i Baltazar liËnosti su Staroga zavjeta. I veÊinadokaza iznesena u ovom poglavlju odnosi se na Starizavjet. A πto je s Novim zavjetom? Ima li nekih arheoloπ-kih dokaza koji bi potkrijepili ovaj dio biblijske povijesti?

Iz razloga πto se ovdje bavimo ljudima, na pitanje mo-æemo odgovoriti upuÊivanjem na vaænu osobu koju spo-minje povjesniËar Novoga zavjeta, Luka. Luka je zabiljeæiokako je prije samog Kristovog roenja izvrπen popis sta-novniπtva po naredbi rimskog cara Augusta i da je taj po-pis bio proveden u vrijeme dok je Kvirinije bio upraviteljSirije (Luka 2,1-3).

Nema problema kad je u pitanju Kvirinije. Njegovo po-stojanje nije upitno. On je dobro poznata liËnost iz ne-biblijskih izvora. Keller ga opisuje kao Ëovjeka “koji u dru-πtvu brzo napreduje”, “izvanrednih sposobnosti”, kao voj-nika i politiËara.89 Kvirinije je oËito bio dobro poznat caruAugustu. August je traæio ljude koji Êe biti sposobni vladatiu pokrajinama razbacanim diljem Rimskog Carstva. Kvi-rinije je bio upravo takav Ëovjek koji je dobro mogao slu-æiti Carstvu.

87 Wiseman, navedeno djelo, str. 75.88 Horn, Light From the Dust Heaps, navedeno djelo, str. 68.89 Keller, navedeno djelo, str. 323.



Problem je bio u tome πto je Kvirinije bio poznat samokao upravitelj Sirije u kasnijem razdoblju, oko 6. g. poKr., prekasno da bi imao iπta s popisom koji je provedendeset ili viπe godina ranije, u vrijeme Isusovog roenja.Dakle, je li povjesniËar Luka bio u krivu o ovom pitanju,kako su smatrali neki kritiËari?

No, natpis pronaen u Antiohiji otkriva da je Kvirinije(takoer poznat kao Cirenije) imao vaæan poloæaj kao su-vladar Sirije ranijeg datuma, koji se podudarao s vreme-nom kada je izdan popis stanovniπtva od strane Augusta.Kao dodatno pojaπnjenje, grËka rijeË prevedena s “upra-vitelj” u Luki 2,2, nema isto znaËenje kao engleska “gu-verner”. Temeljno joj je znaËenje “nadzor”, πto se dobrouklapa u ono πto sada znamo o Kvirinijevoj ranijoj uloziu Siriji. Thompson kaæe: “On je zapravo vrπio posebnu du-ænost uz poloæaj redovnog upravitelja.”90

Dok govorimo o Luki kao povjesniËaru, moramo na-glasiti toËnost njegovog zapisa u Djelima apostolskim.Thompson Ëitavo poglavlje u svojoj knjizi, “PovjesniËar Lu-ka”, posveÊuje skoro u cijelosti Djelima apostolskim. Thom-pson nas podsjeÊa da je jedan od najæeπÊih kritiËara Bib-lije rekao da se na Djela moæe gledati samo kao na “na-mjerno iskrivljene povijesne istine”.91 To je bila oπtra op-tuæba na koju je trebalo odgovoriti — i to je uËinjeno.

Sir William Ramsay prihvatio je taj izazov. Otiπao je uMalu Aziju — gdje je Pavao æivio i radio — kako bi pro-naπao Ëinjenice. Je li Luka bio dobar povjesniËar ili je biovaralica? Nakon viπe godina studioznog prouËavanja svihaspekata Lukinih zapisa u Djelima apostolskim, Ramsayje zakljuËio: “Luka je prvorazredni povjesniËar. … Trebalobi ga smjestiti u red s najveÊim povjesniËarima.”92 Joπ

90 Thompson, navedeno djelo, str. 377.91 Pripisano njemaËkom kritiËaru F. C. Baru i navedeno iz

Thompson, op. cit., str. 373.92 Iz Marshall, navedeno djelo., str. 232.

89

noviji komentar dr. Forbesa potvruje da su Djela apostol-ska “povijesno pouzdana”.93 KritiËari su ponovno uπutkani.

Bilo bi zanimljivo nabrajati daljnje dokaze o pouzda-nosti Novoga zavjeta, ali u ovoj kratkoj knjizi to nije mo-guÊe. Moæemo samo spomenuti pitanje koje je nedavno po-stavljeno Ëuvenom struËnjaku za Novi zavjet, dr. CraiguBlombergu: “Kada evanelja spominju ljude, mjesta i do-gaaje, treba li provjeravati njihovu vjerodostojnost u ne-ovisnim izvorima?” Blombergov odgovor bio je: “Da, tre-ba.” Dodao je: “U posljednjih stotinu godina arheologijastalno iznova otkriva dokaze koji potvruju konkretne po-datke u evaneljima.”94 Arheologija je potvrdila i vjerodo-stojnost Novog zavjeta.

Arheoloπki dokazi razmatrani u ovom poglavlju samosu djeliÊi cjeline. Bezbroj otkriÊa u mnogim biblijskim zem-ljama tijekom proπlih 150 godina dali su beskrajan dopri-nos naπem razumijevanju Biblije i potvrdili povijesnu toË-nost Staroga i Novoga zavjeta. U meuvremenu, rad arhe-ologa nastavlja osvjetljavati drevnu proπlost i samu Bibli-ju. Na svjetlo dana stalno izlaze nova otkriÊa. Dok arheo-logija ne moæe “dokazati” vjersku poruku Biblije, ona mo-æe potvrditi — i veÊ je to uËinila mnogo puta — da subiblijski zapisi o proπlosti povijesno toËni. A to je dobraosnova za vjerovanje u ono πto ona kaæe o drugim pred-metima koji su joπ vaæniji.

ZakljuËak: TisuÊe arheoloπkih otkriÊa u zemljamaIstoka razjasnile su biblijske zapise i mnogo putaiznova potvrdile povijesnu pouzdanost Staroga i No-voga zavjeta.

93 Dr. Chris Forbes iz D. K. Down, “Archaeology and the Acts,”Archaeological Diggings, sv. 4, br. 2, str. 6—8.

94 Iz intervjua s Leejem Strobelom, The Case for Christ, Zon-dervan, 1998., str. 65—66.



4. poglavlje

Tko je napisao Bibliju?

Je li toËna i pouzdana?

Milijuni krπÊana diljem svijeta vjeruju da je Biblija Bo-æja rijeË. To su ljudi iz svih podruËja æivota — znanstve-nici, odvjetnici, sveuËiliπni profesori, lijeËnici, uËitelji, poli-tiËari, pisci, umjetnici, Ëak i medijske liËnosti i sportaπi— inteligentni muπkarci i æene svih dobnih granica i izsvih kultura. Milijuni smrtnika tijekom stoljeÊa vjerovalisu potpuno isto. Za sve njih Biblija je bila i jest posebnaknjiga — RijeË æivota i poruka od ljubljenog Boga. A ipakje to knjiga tiskana s bojom na papiru i proizvedena kaosve ostale knjige. Pa odakle je ona doπla? Kako je nastalata knjiga koja je stoljeÊima nadahnjivala pojedince, tjeπilaobitelji, utjecala na narode i oblikovala cijelu civilizaciju?Jesu li to πto danas Ëitamo napisali proroci i apostoli? Jeli ona uistinu Boæja rijeË ili je to, kao πto bi neki rekli,samo zbirka starih ljudskih zapisa koji viπe nisu bitni zaæivot ovdje na Zemlji u 21. stoljeÊu?

OËito je da Biblija nije pala s Neba. Nju nije Bog osob-no napisao niti poslao na Zemlju veÊ otisnutu u crnoj koæi,a Isusove rijeËi istaknuo crvenim slovima. Stoga su pita-nja o njezinom podrijetlu vaæna i zasluæuju temeljit odgo-vor.

91

U osnovi postoje dva razloga zaπto mnogi ljudi vjerujuda je Biblija Boæja rijeË. Prvo, vjeruju zato πto tako Biblijakaæe sama o sebi. Ona jasno izjavljuje da je Pismo koje je“od Boga nadahnuto” (vidi 2. Timoteju 3,16). To znaËi daje Biblija nastala od Boga, a ne u ljudskom umu. Petarovo potvruje kada piπe da proroci — ili “sveti Boæji lju-di”, kako ih on naziva — nisu prenosili svoje osobne idejekada su pisali, nego su “govorili od Boga, potaknuti odDuha Svetoga” (2. Petrova 1,21). Drugi kljuËni tekst u He-brejima 1,1 kaæe da je Bog “nekoÊ u mnogo navrata i namnogo naËina govorio ocima po prorocima”.

Izrazi kao πto su: “Ovako kaæe Gospodin”, “Ovo je rijeËGospodnja” ili “ReËe Gospodin”, pojavljuju se na stotineputa u Mojsijevim knjigama i zapisima proroka u Staromzavjetu. Oni su znali da prenose Boæju rijeË. U Novom za-vjetu u viπe navrata Ëitamo: “RijeË od Boga”, “RijeË istine”i “RijeË æivota”. Petar kaæe da je apostol Pavao “prema da-noj mu mudrosti pisao” (2. Petrova 3,15.16). Pavao je na-pisao najmanje 13 od 27 knjiga Novoga zavjeta95, πto jebio rezultat ove dane mudrosti.

Drugi ljudi vjeruju da je Biblija Boæja rijeË zbog doka-za — poput ovih koji su izneseni u ovoj knjizi — koji suprenoπeni s generacije na generaciju u razliËita vremenapreko bezbrojnih pisaca. ZajedniËki uËinak dokaza je toli-ko jak da stalno iznova uvjerava istraæitelja otvorenog umada se Biblija razlikuje od svih drugih knjiga i u konaËnojanalizi moæe biti samo ono πto sama tvrdi za sebe — BoæjarijeË.

KrπÊani vjeruju da je Biblija Boæja rijeË izraæena ljud-skim jezikom. Nastala je tako πto su pravi autori bili “na-dahnuti” Boæjim Duhom. U ovom poglavlju pokuπat Êemopokazati kako se to dogodilo i, πto je joπ vaænije, dokazati

95 IskljuËujuÊi Evanelje Hebrejima, koje je tradicija pripisivalaPavlu.

TKO JE NAPISAO BIBLIJU? •


da je Biblija koju danas imamo, u skoro svim verzijama iprijevodima, toËan i pouzdan prijevod izvornog dokumen-ta.

Kratki pregledKao πto smo veÊ rekli prije, Bibliju je pisalo oko 40

razliËitih pisaca u razdoblju od oko 1600 godina, otprilikeizmeu 1500. g. pr. Kr. i 100. g. po Kr. Ovi pisci su potje-cali iz razliËitih sredina i imali su razliËito obrazovanje:bili su to kraljevi, dræavnici, pastiri i ribari. Neki su imalivisoku naobrazbu kao Mojsije i Pavao, neki su doπli izskromnijeg okruæenja kao Amos i Petar, ali svi imaju za-jedniËku i prepoznatljivu karakteristiku: misli koje su oniizraæavali svojim rijeËima doπle su od Boga. Mi to naziva-mo nadahnuÊem. Biblija je “nadahnuta” knjiga, a nadah-nuÊe je proces pomoÊu kojeg je Bog dao svoje misli onimakoje je izabrao da budu Njegovi glasnogovornici, dopu-πtajuÊi im da oni izraze te misli svojim rijeËima.

Naravno, bilo bi prekrasno kada bi izvorni rukopisikoje su napisali proroci i apostoli joπ uvijek postojali. Na-æalost, oni nisu preæivjeli. Ali mi imamo prijepise izvornihrukopisa, na tisuÊe njih. Nijedna drevna knjiga nema toli-ko saËuvanih prijepisa kao Biblija. StruËnjaci tvrde da sa-mo novozavjetnih rukopisa na grËkom, koji podupiru iz-vorni tekst, ima pribliæno 5.400, a rukopisa ili prijevodana drugim jezicima viπe od 19.000.96 VeÊina ovih najstarijihrukopisa Novoga zavjeta je nepotpuna, ali ako ih uspo-redimo i kompletiramo dijelove koji postoje, moguÊe je re-

96 Eldon J. Epp u The Anchor Bible Dictionary, Doubleday,1992., sv. 6, str. 415,417; Nancy J. Vyhmeister, “The Jesus of His-tory” u Ball i Johnsson (urednici), The Essential Jesus, Pacific PressPublishing Association and Signs Publishing Company, 2002., str.54.

93

konstruirati Ëitav Novi zavjet. Kao πto Êemo vidjeti, ima imnoπtvo rukopisa Staroga zavjeta.

Svih 39 knjiga Starog zavjeta napisano je skoro u pot-punosti na hebrejskom, a 27 knjiga Novog zavjeta napisa-no je na grËkom dijalektu poznatom kao koine. Stoga sehebrejski i grËki smatraju izvornim jezicima Biblije. Neo-doljiva æelja svih prevoditelja i komentatora bila je da seπto viπe pribliæe izvornim jezicima i da proniknu πto jemoguÊe odreenije u znaËenje tih jezika u svim prijevodi-ma i verzijama.

Sve do sredine 19. stoljeÊa, veÊina od najstarijih po-znatih rukopisa dolazila je iz Ëetvrtog stoljeÊa ili kasnije.Najpoznatiji od ovih ranih rukopisa je Vatikanski kodeks,tako prozvan zato πto je u vlasniπtvu Vatikanske knjiæniceu Rimu, a ne zato πto na bilo koji naËin posebno prika-zuje neko doktrinarno glediπte. On datira iz oko 325. go-dine i sadræi skoro cjelokupni prijepis Biblije osim neko-liko knjiga Novog zavjeta. Aleksandrijski kodeks je prijepiss kraja Ëetvrtog ili poËetka petog stoljeÊa — datira oko425. godine ili neπto ranije — i sadræi skoro cijeli Novizavjet. Codex Ephraemi napisan je oko 450. godine i sadræicijelu Bibliju, jedino πto se sada moæe Ëitati samo pod in-fracrvenim svjetlom. Ovi, kao i drugi rukopisi, bili su os-nova za revidirani prijevod Biblije tiskan 1881. godine iotada su utjecali na mnoge prijevode. Postoji takoer veli-ki broj kasnije nastalih prijepisa Novog zavjeta na grËkomiz petog i πestog stoljeÊa.

Trebamo takoer imati na umu da koliËina i starostprijepisa Novog zavjeta daleko nadmaπuju postojeÊe pri-jepise bilo koje druge stare knjige. Prema struËnjacima kojise bave prijepisima, poznato je samo osam prijepisa spisagrËkog povjesniËara Herodota — “oca suvremene povijesti”— i dva prijepisa poznatih Ljetopisa rimskog pisca Taci-ta.97 Smatra se da najraniji saËuvani prijepis knjige JulijaCezara Galski ratovi datira iz oko 900. godine, skoro 1000



godina nakon πto je napisan,98 ali nitko ne dovodi u pitanjenjegovu vjerodostojnost. Najstariji je poznati prijepis veli-kog Homerovog epa Ilijade, datiran 400 godina kasnije negoπto je ep napisan.99

S druge strane, najraniji prijepis ili dijelovi prijepisaNovog zavjeta saËuvani su i prepisivani unutar 100 godi-na nakon πto je Novi zavjet napisan, a neki od njih Ëak iprije. Nepobitna je istina da su prijepisi Novoga zavjetastariji, opseæniji i jaËi dokaz nego za bilo koju drugu knji-gu koja nam je doπla iz starog svijeta.

Takoer je vaæno razumjeti koliku su odgovornost ibrigu imali oni koji su, prije izuma tiska, prepisivali ru-kom ove knjige. VjerujuÊi da pred sobom imaju Boæju rijeË,oni su poduzimali sve da ne pogrijeπe u prepisivanju. Stra-nice na kojima je napravljena pogreπka, odmah su bacili.Ovo se osobito odnosi na hebrejske prijepise Staroga za-vjeta. Floyd Hamilton opisuje “jedinstveni postupak” drev-nih prepisivaËa Starog zavjeta kako bi “osigurali potpunutoËnost teksta” koji su prepisivali. On zatim primjeÊuje:

“U cijelom Starom zavjetu izbrojene su rijeËi i redci, iodreen je srediπnji redak i rijeË. Broj rijeËi i redaka usta-novljen je zatim i u svakoj knjizi, i odreen srediπnji redaki rijeË. ToËno je utvren i zabiljeæen srediπnji redak i rijeËZakona, Ëak i srednje slovo u svakoj knjizi i odjeljku. Kadgod je neki pisar prepisivao Stari zavjet, u cijelosti ili dje-lomiËno, on je brojio retke, rijeËi i slova teksta koji je pre-pisao i provjeravao srediπnje retke, rijeËi i slova u svakom

97 Prvih πest knjiga Anala takoer je preæivjelo u jednom ru-kopisu koji datira iz oko 850. pr. Kr.; vidi Epp, navedeno djelo, str.415. VeÊina preostalih Anala takoer je saËuvano u jednom ruko-pisu.

98 Vyhmeister, navedeno djelo, str. 54.99 Isto100 Floyd Hamilton, The Basis of Christian Faith, Harper and

Row, 1964., str. 204.

95

odjeljku, knjizi i cijelom Starom zavjetu, kako bi prijepisbio potpuno toËan.”100

Istovjetnu brigu pokazali su i oni koji su poslije pre-pisivali rukopise Novoga zavjeta. GovoreÊi o Novom zavje-tu, Hamilton izjavljuje da je grËki tekst koji rabe prevodi-telji danas “toliko toËan da je po miπljenju istaknutih stru-Ënjaka 999 rijeËi od 1000 isto kao i kada je iziπao iz rukuizvornog pisca”.101

Ovaj posljednji citat dopuπta moguÊnost postojanjamanjih razlika u tekstovima nekih rukopisa. Premda je totoËno, nije zabrinjavajuÊe. Otkada je Biblija prenoπena pre-ko ljudskih prepisivaËa, neke pogreπke su bile neizbjeæne.Niπta πto Ëine ljudska biÊa nije savrπeno. Izvanredna jeËinjenica da su te greπke i propusti u prijepisima nevaæni— radi se o pravopisnim pogreπkama, nevaænim tekstual-nim varijacijama, izostavljenim rijeËima, povremenom uba-civanju nevaænih biljeπki, a takve su se pogreπke mogleoËekivati kada su umorni pisari naporno radili pod svje-tlom svijeÊe na kraju dugog dana. Ali nema niËega πto biizmijenilo osnovno znaËenje izvornog teksta na bilo kojiznaËajan naËin. Nema pogreπke koja se ne moæe otklonitiusporedbom s nekim drugim prijepisom ili prijevodom. Dr.Nancy Vyhmeister osvrÊe se na ove pisarske pogreπke, aliizjavljuje da “cjelokupna zbirka grËkih prijepisa sadræi sa-mo nekoliko manjih varijacija” i istiËe da se nijedna dru-ga zbirka starih rukopisa ne slaæe tako dobro kao πto seslaæu prijepisi Novoga zavjeta.102

Kao πto smo mogli oËekivati, mnogi znanstvenici supomno i kritiËki ispitali ove varijacije u biblijskom tekstu.To je dobro, jer istina i ovdje kao i na drugim mjestimamora odoljeti ispitivanju. Dr. Hugh Dunton analizira nekeod varijacija u svojoj knjizi Bible Versions (Biblijski prije-

101 Isto, str. 208.102 Vyhmeister, navedeno djelo, str. 55.



vodi) i zakljuËuje da nijedan stari tekst nije tako dobropotvren kao Novi zavjet. On se zatim osvrÊe na prijepise:“Podudarnost je nevjerojatno velika; razlike su razmjernomale i ne dovode u pitanje bilo koju znaËajnu doktrinukrπÊanske vjere.”103 On dodaje da su vjerodostojne studijeteksta potvrdile kako je “sigurna i pouzdana rijeË od Bo-ga”.104 Uz toliko veliku koliËinu otkrivene grae, teπko jepomisliti da bi se situacija mogla promijeniti.

Nekoliko kljuËnih otkriÊaNovija era otkriÊa rukopisa sluËajno se poklopila s

najæeπÊim napadima kritiËara na Bibliju i rukopise na kojese ona oslanjala. Mnogi vjeruju da ovo uopÊe nije sluËaj-nost. Friedrich Delitzsch, buËni njemaËki kritiËar, govorioje u ime mnogih kritiËara onog dana kada je napisao daje biblijski tekst, a osobito tekst Staroga zavjeta, pretrpio“promjene kakve ni najlua maπta ne moæe zamisliti”.105

Ali rukopisi otkriveni izmeu 1830. i 1930. godine doka-zali su njemu i njegovim saveznicima da su pogrijeπili.

Sinajski kodeks. Do prvog vaænog otkriÊa — “æivotnogpronalaska”,106 da posudimo izraz dr. Marshalla — doπaoje njemaËki znanstvenik Konstantin Tischendorf u Samo-stanu sv. Katarine u podnoæju planine Sinaj 1859. godine.ZadivljujuÊa priËa o otkriÊu Sinajskog kodeksa ispriËanaje mnogo puta i mi Êemo je ovdje ukratko ponoviti.

Tischendorf je Ëuo da Samostan sv. Katarine ima naj-veÊu zbirku drevnih biblijskih rukopisa na svijetu, a veÊ

103 Hugh Dunton, Bible Versions, Autumn House, 1998., str.46.

104 Isto, str. 62.105 Navedeno iz David Marshall, The Battle for the Book, Autumn

House, 1991., str. 45.106 Isto, str. 69 i dalje.

97

ga je posjetio dvaput, 1844. i 1853. godine. Tijekom jednogod ovih ranijih posjeta, otkrio je veliku koπaru punu sta-rih pergamenata u velikoj dvorani u srediπtu samostana ireËeno mu je da su veÊ dvije hrpe starih dokumenata kaoπto su ovi spaljeni. Prestravljen, spasio je πto je mogao iponio sa sobom kuÊi nekoliko stranica za koje se isposta-vilo da su odlomci Staroga zavjeta. Za svojeg treÊeg posje-ta 1859., on je otkrio u samostanskoj knjiænici veliki,uvezani rukopis za koji se ispostavilo da su ostaci cijeleBiblije na grËkom jeziku kakvu mi danas imamo.

Sinajski kodeks je veÊ bio razdijeljen u nekoliko dije-lova u trenutku kada ga je Tischendorf otkrio 1850. go-dine. Danas se dijelovi koji su ostali i koji saËinjavaju polaizvornika, nalaze na Ëetiri razliËita mjesta, a najveÊi dio,cijeli Novi zavjet, posjeduje British Library. Dospio je uLondon preko St. Petersburga na vrhuncu velike ekonom-ske krize 1933. godine, kad je zahvaljujuÊi jednokratnojdotaciji britanske vlade i prikupljanju novca od kuÊe dokuÊe konaËno sakupljeno dovoljno sredstava kako bi sekupio ovaj dokument od neprocjenjive vrijednosti za na-rod kojem je prvom u svijetu dana Biblija na engleskomjeziku. Sinajski kodeks jedan je od dva najstarija prijepisacijele Biblije.

Nazvan po mjestu gdje je otkriven, u podnoæju plani-ne Sinaj, Sinajski kodeks je danas naπiroko poznat kaojedan od najvaænijih prijepisa koji su ikada otkriveni. Onpouzdano datira iz sredine Ëetvrtog stoljeÊa, a napisan jeizmeu 330. i 350. godine. Opisan je kao “neprocjenjivoblago” i “kao jedan od najvrednijih rukopisa za tekstualnukritiku grËkog Novoga zavjeta”107 i presudan je za naπe ra-zumijevanje povijesti krπÊanske Biblije. On suæava jaz iz-meu posljednjeg apostola i najranijeg kompletnog prije-

107 Vidi www.bl.uk/onlinegallery/asianafricanman/dodex;www.en.wikipedia.org/wiki/codexsinaiticus.



pisa Novog zavjeta na manje od 250 godina i pokazuje dasu razlike izmeu Biblije kakvu imamo danas i Biblije kojaje postojala oko 350. godine zanemarive. Marshall kaæe:“ZahvaljujuÊi Sinajskom kodeksu, moæemo sa sigurnoπÊureÊi da su u Novom zavjetu naπe Biblije dvadesetog stoljeÊasaËuvane sve namjere i ciljevi evanelja, knjiga i poslani-ca u onakvom obliku u kakvom su ih napisali njihovi au-tori iz prvog stoljeÊa.”108

Sirijska verzija Novog zavjeta. Sirijski je bio jezikkojim se govorilo u istoËnoj Siriji oko starog grada Edeseu ranim stoljeÊima krπÊanske ere. Stanovnici tog podru-Ëja, koji nisu govorili ili Ëitali latinski ni grËki, prihvatilisu krπÊanstvo dosta rano. Zato se krπÊanski dokumentina sirijskom jeziku poËinju pojavljivati u isto vrijeme ilikratko nakon toga. GovoreÊi o ovim prvim sirijskim krπ-Êanima, jedan pisac uoËava vaænu pojedinost: “Ne iznena-uje πto se krπÊanstvo u Edesi poËelo samostalno razvija-ti, bez primjesa grËke filozofije i rimskih metoda vladanjakoje su u ranom razdoblju izmijenile jednostavno krπÊan-stvo na zapadu i pretvorile ga u mjeπavinu poznatu kaokatolicizam.”109

Hamilton prosuuje da su rani prijevodi Novog zavjetana drugim jezicima “posebno vaæna stavka u ureivanjunovozavjetnog teksta” i tvrdi da je od raznih ranih prije-voda, ovaj na sirijskom jeziku “meu najvaænijima”.110

Za jedan drugi stari rukopis otkriven u Samostanusv. Katarine 1892. godine ispostavilo se da je sirijski pri-jevod evanelja koji datira iz oko 400. godine i koji je za-pravo bio prijepis joπ starijeg prijevoda na sirijski jezik

108 Marshall, navedeno djelo, str. 74.109 www.ntcanon.org/peshitta.110 Hamilton, Basis of Christian Faith, Harper and Row, 1964.,

str. 209.

99

naËinjen u drugom stoljeÊu. Mnogi drugi stari prijevodiPisma na razliËitim jezicima preæivjeli su djelomiËno ili ucjelini i, prema Hamiltonu, svi oni “omoguÊuju nam dabudemo sigurni da u rukama imamo tekst izvornih pisa-ca”,111 ali sirijsko evanelje nam viπe od svih ostalih po-kazuje “da je naπ tekst identiËan onome koji je bio u upo-rabi sredinom drugog stoljeÊa”112 u dolini Eufrata i u za-padnoj Mezopotamiji. Vremenski razmak izmeu najstari-jeg preæivjelog primjerka Novog zavjeta i izvornika nastav-lja se smanjivati.

Papirusi Chester Beatty. Papirus je materijal na ko-jem su pisani stari dokumenti. Pravio se od stabljike mo-Ëvarne biljke (papirusa) izrezane u vrpce po duæini, kojesu se zatim slagale i preπale i, nakon pergamenta, bio jejedna od glavnih podloga za pisanje u starom svijetu.Alfred Chester Beatty, Amerikanac koji je æivio u Engle-skoj, otkrio je staru zbirku papirusa u Egiptu 1930. go-dine.

Ovi fragmenti papirusa, dobro oËuvani u zemljanim Êu-povima, pronaeni su na starokrπÊanskom groblju u bli-zini rijeke Nila, oko 70 kilometara juæno od Kaira. NjihovootkriÊe proglaπeno je “najsenzacionalnijim otkriÊem grËkihbiblijskih rukopisa na papirusu”.113 Dr. Siegfried Horn na-zvao ih je “najveÊim otkriÊem s obzirom na Novi zavjet”,dodavπi kako su papirusi Chester Beatty joπ jednom po-kazali kako “u biblijskom tekstu nikada nije doπlo ni dokakve znaËajne promjene”.114

111 Isto, str. 210.112 Isto, str. 209.113 The Anchor Bible Dictionary, Bantam Doubleday Dell Pub-

lishing Group Inc, sv. 1, str. 901.114 Sigfried H. Horn, Light From the Dust Heaps, Review and

Herald, 1955., str. 79,80.



Papirusi Chester Beatty sadræe dijelove svih Ëetirijuevanelja i Djela apostolska, deset gotovo Ëitavih Pavlovihposlanica i dijelove knjige Otkrivenja, kao i veliki dio Sta-rog zavjeta, ukljuËujuÊi veÊi dio Postanka, Brojeva i Po-novljenog zakona, a neki od ovih rukopisa datiraju iz ranih150-ih godina. Takoer ima dijelova zapisa proroka Izaije,Jeremije, Ezekiela i Daniela, a svi ovi ulomci datiraju skraja drugog ili poËetka treÊeg stoljeÊa. Jedan od najistak-nutijih svjetskih struËnjaka za papiruse, profesor V. Wil-cken, datira rukopise koji sadræe Pavlove poslanice u dru-go stoljeÊe. U najnovije vrijeme struËnjaci datiraju sve pa-piruse Novog zavjeta Chester Beatty u razdoblje oko 220.do 230. godine, a mnoge od njih datiraju i prije od togdatuma.115 Ovo je samo 120 ili 130 godina nakon posljed-njeg apostola i 100 godina bliæe izvornicima od bilo kojihdotad otkrivenih rukopisa.

Jedan pouzdani autoritet kaæe da papirusi Chester Be-atty “potvruju izvanrednu pouzdanost prijenosa biblijskogteksta”.116 Sir Frederic Kenyon, bivπi direktor Britanskogmuzeja napisao je da je neprocjenjiva vrijednost otkriÊaovih rukopisa Chester Beatty u tome πto je “razmak izmeuranijih rukopisa i tradicionalnih datuma knjiga Novog za-vjeta toliko smanjen da postaje zanemariv u bilo kojojraspravi o njegovoj vjerodostojnosti”. GovoreÊi o pouzda-nosti dokaza papirusa Chester Beatty, Kenyon je biranimrijeËima nastavio govoriti o cijeloj Bibliji, a to su nakonnjega zakljuËili mnogi drugi: “Nijedna druga stara knjiganema ni pribliæno toliko starih potvrda za svoj tekst, i nije-

115 Vidi The Oxford Dictionary of the Christian Church, OxfordUniversity Press, 3. izd., 1997., str. 327; i Marshall, navedeno djelo,str. 81.

116 The Anchor Bible Dictionary, loc. cit.117 F. G. Kenyon, The Bible and Modern Scholarship, John

Murray, 1948., str. 20, citirano iz Vyhmeister, op. cit., str. 54.

101

dan nepristrani struËnjak ne moæe zanijekati da je tekstkoji je dospio do nas sadræajno potpuno oËuvan.”117

Fragment Rylands. Najstariji od svih poznatih pre-æivjelih rukopisa jest Fragment Rylands, otkriven u Egip-tu 1936. godine, a sada se Ëuva u Knjiænici John Rylandsna SveuËiliπtu Manchester. To je joπ jedna nevjerojatnapriËa o preæivljavanju. Kako kaæe samo njegovo ime, Frag-ment Rylands je komadiÊ papirusa koji sadræi samo ne-koliko redaka iz Evanelja po Ivanu. Zajedno s drugimmaterijalima, stoljeÊima je koriπten za umotavanje egipat-skih mumija. Ispisan je s obje strane i sadræi retke iz Iva-na 18, a nekoliko struËnjaka smjeπtaju ga u poËetak dru-gog stoljeÊa, nekoliko godina nakon Ivanove smrti. To jedokaz da je u to vrijeme Evanelje po Ivanu veÊ kruæilo imoralo je biti napisano prije tog datuma, πto je tradicio-nalno prihvaÊeno.

KritiËari iz 19. i poËetka 20. stoljeÊa osporili su tradi-cionalni datum Evanelja po Ivanu, tvrdeÊi da je ono bilonapisano mnogo kasnije, a mnogi su Ëak dræali upitnimje li Ivan napisao Ëetvrto evanelje. Horn istiËe da su sezahvaljujuÊi Fragmentu Rylands, brojni znanstvenici 20.stoljeÊa, ukljuËujuÊi Deissmanna, Dibeliusa, Kenyona iGoodspeeda, “izjasnili u korist apostolskog podrijetla Ëe-tvrtog evanelja”.118 CitirajuÊi Kenyona, Marshall zaklju-Ëuje sliËno:

“Ako pretpostavimo da je djelo cirkuliralo Ëak i kratkovremensko razdoblje izvan svojeg mjesta nastanka, ovo bipomaknulo datum nastanka tog djela tako blizu tradici-onalnom datumu u posljednje desetljeÊe prvog stoljeÊa daviπe nema nikakvog razloga dovoditi u pitanje ispravnostpredaje.” Naravno, predaje da je Ivan napisao evanelje

118 Horn, navedeno djelo, str. 80.



koje nosi njegovo ime i da je to uËinio koncem 90-ih godinaprvoga stoljeÊa.119

Ulomak Otkrivenja. Jedan od posljednjih ulomaka ko-ji je iziπao na svjetlo dana jest djeliÊ knjige Otkrivenje,pronaen u Egiptu i prvi put prouËavan 1971. godine. Sa-dræi dijelove Otkrivenja 1, i po rijeËima dr. Stevena Thomp-sona, “to je najstariji poznati ulomak rukopisa knjige Otkri-venje”.120 Njegovo je znaËenje otkriveno zahvaljujuÊi kom-pjutorskom programu na Kalifornijskom sveuËiliπtu, pomo-Êu kojeg su istraæivaËi prouËavali kombinaciju grËkih rije-Ëi — u ovom sluËaju rijeËi koje se pojavljuju u prvom po-glavlju Otkrivenja i takoer na ulomcima papirusa. Onisu se podudarali!

Knjiga Otkrivenje napisana je najkasnije 96. godine,a neki znanstvenici Ëak smatraju da je napisana i prije.Ulomak je pouzdano datiran u drugo stoljeÊe, πto znaËida sada imamo joπ jedan ulomak papirusa koji datira unu-tar 100 godina od nastanka izvornog rukopisa. ©to je joπvaænije, razlike u rijeËima ulomka i grËkog teksta s kojegje prevedena knjiga Otkrivenje i ovdje su zanemarive i be-znaËajne. Thompson kaæe: “VeÊina tih razlika ne bi se po-javila u prijevodu”,121 jer su to uglavnom sitnice, kao πtosu pravopisne inaËice. Dokazi za tekstualni integritet No-voga zavjeta stalno se nadopunjavaju.

Vremenski razmak koji je postojao izmeu prijepisakoji su bili rabljeni za ovlaπteni prijevod 1611. godine (naengleskom) i izvornog rukopisa, sada je smanjen na be-znaËajno vremensko razdoblje. Dokazi rukopisa iziπli suna svjetlo dana i datiraju iz vremena kada su pisani izvor-

119 Marshall, navedeno djelo, str. 83.120 Steven Thompson, “Gem From the Trash”, Adventist Review,

17. travnja 1997.121 Isto.

103

nici ili kratko nakon toga. Razlike izmeu izvornika i su-vremenih prijevoda Biblije iznova su se pokazale nebitni-ma ili uopÊe ne postoje, niti je bilo bitnih promjena zna-Ëenja teksta. Ovo se posebno odnosi na Novi zavjet i tozahvaljujuÊi brojnim izvanrednim i znaËajnim otkriÊima ru-kopisa u posljednjih 150 godina.

Svici pronaeni pokraj Mrtvog moraDosad smo se u ovom poglavlju usredotoËili na ruko-

pisne dokaze za Novi zavjet. Vidjeli smo da je Novi zavjetkakav danas postoji u Bibliji potpuno pouzdan i u osnoviisti kao kada je napisan prvi put. Ali πto je sa Starimzavjetom, koji je toliko opseæniji i stariji?

Prije otkriÊa svitaka pokraj Mrtvog mora bilo je malodokaza koji su podupirali Stari zavjet. Prva hebrejska Bib-lija tiskana je 1526. godine s tekstom uzetim iz hebrej-skih rukopisa, od kojih je najstariji datirao iz 916. godine,viπe od 1500 godina nakon πto je napisana posljednja knji-ga Starog zavjeta. Dugo vremena nije bilo pouzdanih do-kaza koji potvruju tekst Starog zavjeta. »ak je i sir Fre-deric Kenyon svojedobno izrazio sumnju da Êe ikada bitipronaeni hebrejski rukopisi koji bi potvrdili pouzdanostStarog zavjeta na naËin kako je potvren Novi zavjet.Smatrao je da je nemoguÊe da bi hebrejski rukopisi ikadabili pronaeni niti da Êe biti puno stariji od teksta na ko-jem se temeljila prva hebrejska Biblija.122 »inilo se da kri-tiËari moæda imaju pravo.

No, sve se dramatiËno promijenilo 1947. godine, kadaje djeËak pastir bacio kamen u πpilju na obroncima Ju-dejskog gorja uz obalu Mrtvog mora i Ëuo zvuk lomljenjaglinenih posuda. Spisi pronaeni pokraj Mrtvog mora upra-

122 Vidi F. G. Kenyon, Our Bible and the Ancient Manuscripts,4. izd., Harpers, 1951., str. 48.



vo su bili otkriveni. PriËa je ispriËana i prepriËana stoti-nama puta u posljednjih πezdesetak godina i nedvojbenoÊe se nastaviti prepriËavati joπ dugo vremena.123 Zvuk lom-ljenja glinenih posuda bilo je drobljenje zemljanih Êupovau kojima su se nalazili rukopisi sakriveni u πpilji viπe oddvije tisuÊe godina.

Tu je bilo na stotine glinenih fragmenata i joπ viπefragmenata svitaka, kako je potvrdilo istraæivanje tijekomsljedeÊih pet godina pred zapanjenom javnoπÊu. Iz te prveπpilje struËnjaci su paæljivo sastavili najmanje ËetrdesetÊupova i identificirano je dvjestotinjak razliËitih svitaka,kao i tisuÊe ulomaka drugih svitaka. Rukopisi sadræe bi-blijsku i nebiblijsku grau i od najveÊe su vrijednosti zaznanstvenike svih usmjerenja i znanstvenih disciplina. Re-Ëeno rijeËima profesora W. F. Albrighta, koji je istraæio svi-tke ubrzo nakon njihovog otkriÊa, to je “najveÊe otkriÊerukopisa suvremenog doba”.124

U blizini je otkriveno jedanaest πpilja koje su sadræa-vale stare rukopise i joπ nekoliko πpilja na obliænjim loka-cijama. Jedna od πpilja koja je pronaena kasnije sadræa-vala je 35.000 ulomaka svitaka. StruËnjaci Rockefellero-vog muzeja u Jeruzalemu, gdje se svici sada Ëuvaju, sma-traju da Êe proÊi desetljeÊa dok ne budu spojeni svi ulomcii otkrivene sve tajne dugo izgubljenih svitaka pronaenihpokraj Mrtvog mora. Oni koji su prouËavali lokalitete i sa-me svitke vjeruju da je u πpilje bila skrivena knjiænicastare æidovske zajednice, poznate kao eseni iz obliænjeg Ku-mrana, za vrijeme æidovskog ustanka protiv rimskog oku-patora Palestine od 66. do 70. godine, kako bi je saËuvaliod uniπtenja od strane osvetniËke rimske vojske.

123 Viπe pojedinosti lako se moæe pronaÊi u veÊem broju knjigai web-stranica.

124 Iz Marshall, navedeno djelo, str. 58; vidi takoer Horn, na-vedeno djelo, str. 83.

105

Sami Êupovi vrijedan su dokaz starosti svitaka kojesu sadræavali, i svi su oni prema arheoloπkim istraæiva-njima naËinjeni u vrijeme rimske okupacije prije razore-nja Jeruzalema 70. godine. Ima naznaka da su mnoge svi-tke, moæda veÊinu njih koji su ovdje bili uskladiπteni, od-nijeli kradljivci prije otkriÊa πpilja 1947. godine. U imemnogih znanstvenika Horn kaæe da je za svaku osudu Ëi-njenica πto je izgubljeno toliko mnogo rukopisa, ali treba-mo biti sretni da ih je toliko mnogo saËuvano. ZnaËajnesu rijeËi drugog znanstvenika: “Svici pronaeni pokraj Mr-tvog mora najvaæniji su otkriveni pisani dokazi suvreme-nog doba i nedvojbeno podupiru pouzdanost starozavjet-nog teksta.”125

No, podupiru li Ëinjenice ovu smjelu tvrdnju?Do kraja 1952. godine, Ëak i prije nego πto su svi svici

bili otkriveni, bilo je oËito da su oni koji su veÊ pronaenistari barem 2000 godina. U godinama nakon njihovog ot-kriÊa, svitke su intenzivno prouËavali znanstvenici iz cije-log svijeta. Ispitivanja i analize nastavljaju se i danas. Svicisu identificirani i katalogizirani, i sastavljeno je tisuÊe ulo-maka. Postoje dijelovi iz najmanje 39 knjiga Starog zavje-ta, osim Estere i Nehemije. Nikada prije nije bio pronaennijedan rukopis ovakve veliËine. VeÊina spojenih rukopisapronaenih u πpiljama pokraj Mrtvoga mora tisuÊu su go-dina stariji od prije poznatih najstarijih hebrejskih ruko-pisa.126

Moæda je od svih najpoznatiji svitak Izaije, pronaenu prvoj πpilji. On je savrπeno saËuvan i sadræi cijelu Knjiguproroka Izaije. Knjiga od 66 poglavlja ovog proroka kojaje napisana oko 700. g. pr. Kr., prepisana je vjeπtom ipaæljivom rukom. Horn posveÊuje nekoliko stranica detalj-nom opisu pronalaska i vaænosti svitaka pronaenih po-

125 Hamilton, navedeno djelo, str. 204.126 Seventh-day Adventist Bible Dictionary, str. 970.



kraj Mrtvog mora, a o ovom svitku kaæe sljedeÊe:“Njegov tekst dokazuje da od vremena kada je prepi-

san, vjerojatno u drugom ili prvom stoljeÊu po Kristu, Knji-ga proroka Izaije nije doæivjela nikakve promjene. ... Svekoji su prouËavali ovaj svitak duboko se dojmila oËita Ëi-njenica da ovaj 2000 godina star biblijski rukopis sadræipotpuno isti tekst kakav mi danas imamo.”127

Znanstvenici potvruju da u Izaijinom svitku postojepo greπke prepisivaËa, kao i u veÊini rukopisa, ali ne oba-ziruÊi se na te nebitne pogreπke, Horn tvrdi da je oËuva-nje i otkriÊe ovih svitaka u “ovo presudno vrijeme u povi-jesti svijeta” bilo “poslano od Providnosti”.128

On takoer citira nekoliko svjetski poznatih znanstve-nika koji su odmah bili zadivljeni velikom sliËnoπÊu tek-sta svitka i Izaije u danaπnjoj Bibliji, ukljuËujuÊi MillaraBurrowsa, Williama F. Albrighta i Johna Brighta — kojisu u to vrijeme bili profesori na vodeÊim sveuËiliπtima isvi su bili priznati biblijski struËnjaci. Biljeæimo komentarsamo jednog od tih vodeÊih autoriteta, Millara Burrowsa,struËnjaka za Izaiju, koji je rekao: “S izuzetkom ... razmjer-no nevaænih propusta ... cijela knjiga je tu, i to je stvarnoista knjiga koja je saËuvana u masoretskom tekstu”129

(Stari zavjet na hebrejskom s kojeg je preveden Autoriziraniprijevod na engleskom). Znanstvenici koji su prouËavali Iza-ijin svitak doπli su do sliËnih zakljuËaka. Stvarno je zadiv-ljujuÊe da hebrejski tekst koji se koristi danas sadræi samomanje razlike u odnosu na Izaijin svitak koji je star viπeod 2000 godina.

Pa kako je onda moguÊe odrediti toËan datum takvihdokumenata? Postoji nekoliko odgovora na ovo pitanje:

127 Horn, navedeno djelo, str. 89,90.128 Isto, str. 91.129 Isto, str. 90.

107

1. Prijepis — ili rukopis — vaæan je trag, posebno oni-ma koji prouËavaju stare spise;

2. ∆upovi u kojima su pronaeni rukopisi, ako ih ima,i materijal za omotavanje, kao πto je laneno platno u ko-jemu su Ëuvani, mogu pomoÊi u odreivanju datuma;

3. Usporedba s drugim rukopisima sliËne starosti;4. Postupak obrade ugljikom 14 (C14).

Ova potonja tehnika usavrπena je posljednjih godina iprimijenjena na mnoge svitke pronaene pokraj Mrtvog mo-ra. David Marshall to ispravno naziva “znanstvenim do-kazom”, jer se odnosi na otkrivanje i mjerenje sadræajaugljikovih izotopa u predmetu koji æelimo datirati. Materi-jali stari 2000 godina mogu biti datirani ovim postupkom“s velikom preciznoπÊu”.130

Laneni zavoji u kojima su pronaeni mnogi svici po-kraj Mrtvog mora bili su izloæeni postupku datiranja uglji-kom 14 i Marshall iznosi rezultate: “VeÊina svitaka dati-rana je u treÊe stoljeÊe prije Krista, a nekoliko u prvostoljeÊe po Kristu i jako malo u drugo stoljeÊe po Kristu(podudarno s okupacijom lokaliteta za vrijeme drugog æi-dovskog ustanka).”131

Ovakvi su se rezultati mogli oËekivati od vjerske zajed-nice koja je doæivjela svoj procvat u prvom stoljeÊu krπÊan-ske ere i privremeno se vratila u svoj dom kada se politiËkasituacija Ëinila povoljnom. To takoer potvruje datiranjesvitaka uvrijeæenim metodama. Horn ponovno kaæe: “Ovajdokaz pokazuje da su znanstvenici koji su datirali svitkeu pretkrπÊansku eru i u prvo stoljeÊe po Kristu, bili upravu i sve viπe znanstvenika prestaje sumnjati u ranodatiranje ovih rukopisa.”132

130 Marshall, navedeno djelo, str. 60; Horn, op. cit., str. 86.131 Marshall, navedeno djelo, str. 60.132 Horn, navedeno djelo, str. 87.



Drugi stari rukopisi takoer potvruju pouzdanost Sta-rog zavjeta, od kojih mnogi potjeËu iz πpilja pronaenihpokraj Mrtvoga mora. VeÊina svitaka pronaenih pokrajMrtvog mora bez sumnje dolazi iz prvog stoljeÊa prije Kri-sta, stoga je sâm Isus — kada je navodio proroka Izaiju,na primjer — koristio verziju koja je po svojoj namjeni isvrsi bila identiËna tekstu u Knjizi proroka Izaije u dana-πnjoj Bibliji.

Boæja rijeË na suvremenim jezicimaBiblija — Stari zavjet veÊinom na hebrejskom i neπto

na aramejskom, i Novi zavjet na grËkom — doπla je donas tijekom stoljeÊa bez znaËajnog gubitka ili promjena.U njoj se nalaze upravo onakve knjige kako su prvotnonapisane. Danaπnja Biblija na hebrejskom i grËkom jezi-ku gotovo je ista kao πto je bila kada je iziπla iz perasvojih izvornih autora. To je izvanredno.

Ali postoji problem: Mi ne govorimo i ne Ëitamo heb-rejski ili grËki. Pa kako nama pomaæe ta Ëinjenica da jeizvorni tekst Starog i Novog zavjeta opstao viπe od dvijetisuÊe godina?

»ak i u vrijeme kada je Biblija pisana, nisu svi kojisu tada æivjeli govorili hebrejski ili grËki. Stoga su u vri-jeme nastanka krπÊanske Crkve, izvorni zapisi prevoenina druge jezike, uobiËajene u odreenom vremenu i naro-du. VeÊ smo spomenuli rani sirijski prijevod Novog zavje-ta. Bilo je joπ mnogo drugih ranih prijevoda: armenski,koptski, egipatski, gotski i latinski — da spomenemo samoneke poznatije. Posebno znaËajni bili su latinski prijevodi,jer je latinski bio sluæbeni jezik Rimskog Carstva. Jedanizvor ispravno zapaæa: “Bilo je i za oËekivati da Êe krπÊaniveoma rano uvidjeti potrebu za Biblijom na latinskom.”133

I tako je nastao starolatinski prijevod.A prije bilo kojeg od ovih ranih krπÊanskih prijevoda,

hebrejski Stari zavjet bio je preveden na grËki, u verziji

109

poznatoj kao Septuaginta. Ovaj grËki prijevod Starog za-vjeta nastao je u treÊem i drugom stoljeÊu prije Krista.On je bio u sveopÊoj uporabi kod Æidova i krπÊana u go-dinama nastanka krπÊanske Crkve i vjerojatno ga je ko-ristio i sâm Isus i apostoli. Prijevod izvornog teksta nasuvremene jezike bitan je aspekt oËuvanja i prenoπenjabiblijske poruke.

Ovi rani prijevodi pokazali su da se izvorni hebrejskii grËki mogu prevesti na druge jezike. Uistinu, oni morajubiti prevedeni kako bi Boæju rijeË mogli Ëuti i razumjetioni koji ne znaju Ëitati hebrejski ili grËki, πto ukljuËujeveÊinu nas. I zato je od samog poËetka Biblija prevoenana mnoge jezike kako bi je ljudi mogli Ëitati i razumjeti.Danas postoji oko πest stotina engleskih prijevoda Biblijei oko pet stotina na francuskom, da ne govorimo o tisu-Êama prijevoda na drugim jezicima. Hugh Dunton podsjeÊanas na veoma vaænu istinu da Biblija, “premda je pre-voena, joπ uvijek ostaje Boæja rijeË”,134 jer su nadahnutemisli, a ne rijeËi.

Stoga je cilj svih prevoditelja i prijevoda prenijeti zna-Ëenje izvornog hebrejskog i grËkog u jezik “primatelj” (nakoji se prevodi) πto je moguÊe toËnije. Ako ljudi trebajuËuti Boæju rijeË, oni je moraju imati moguÊnost Ëitati uprijevodu koji najvjernije prenosi znaËenje izvornika na nji-hovom jeziku.

Kao πto kaæe jedan pisac, svrha svih prijevoda jest“prenijeti u suvremeni jezik izvorni jezik Biblije, priopÊitisuvremenom Ëitatelju iste misli drevnih dokumenata kojesu bile upuÊivane Ëitateljima njihovog vremena”.135 Ovo jebilo zlatno pravilo prevoenja, vodeÊe naËelo svih prijevo-

133 Problems in Bible Translation, Review and Herald, 1954., str.24.

134 Dunton, navedeno djelo, str. 13.135 Problems in Bible Translation, navedeno djelo, str. 35.



da koji su se pojavili u prvoj Crkvi i u vrijeme protestant-ske reformacije, kada se pojavila potreba da narod dobijeBibliju na svojem vlastitom jeziku nakon dugog, mraËnogSrednjeg vijeka.

Posebno Êemo spomenuti engleski prijevod Biblije, jerje to materinski jezik mnogih Ëitatelja ili govornika engle-skog jezika u zapadnoj kulturi. Najranije engleske prije-vode napravili su Wycliffe i Tyndale — Wycliffe u rukopi-snom obliku 1300. i Tyndale u tiskanom obliku 1526. go-dine. Tyndaleov Novi zavjet, objavljen u NjemaËkoj nakonmnogo poteπkoÊa i zlostavljanja, bio je prokrijumËaren uEnglesku u baËvama hrane i balama tkanine kako ne bibio otkriven i uniπten. To su bili prvi tiskani dijelovi Bib-lije na engleskom jeziku. NeÊemo pretjerati ako kaæemoda je taj prijevod odigrao veliku ulogu u povijesti Biblijena engleskom jeziku i zapadne civilizacije. Oko 90 postoTyndaleovog Novog zavjeta preuzeto je u uglednom Auto-riziranom prijevodu iz 1611. godine.

Tyndale je vjerovao da ljudi ne mogu razumjeti Boæjuistinu “ako Pisma nisu jasna i razumljiva na njihovom ma-terinskom jeziku”.136 Kao katoliËki sveÊenik, Tyndale je iz-rekao poznate rijeËi koje su mu konaËno donijele slavu imuËeniπtvo: “Ako Bog poπtedi moj æivot … ja Êu uËinitida mladiÊ koji hoda za plugom zna viπe o Pismima negovi.” Danas je jasno da su se njegove rijeËi obistinile. Tyn-daleov rad smatra se “poËetkom nove ere u povijesti Bib-lije na engleskom jeziku.”137

Od tog vremena Biblija je stalno dostupna na engle-skom. Ona je oblikovala engleski jezik, englesku naciju,engleski karakter i engleske vrijednosti i vjerovanja, a ti-me je posredno oblikovala vrijednosti i vjerovanja zapad-

136 Citirano iz Dunton, navedeno djelo, str. 9.137 McGrath, In The Beginning, Hodder and Stoughton, 2002.,

str. 73.

111

nog svijeta tijekom viπe od tri stoljeÊa. Nije se dogodilosluËajno da je s napadima na Bibliju u devetnaestom idvadesetom stoljeÊu i gubitkom vjere u Bibliju kao BoæjurijeË, doπlo do odgovarajuÊeg pada u zapadnoj kulturi, nje-zinom sustavu vjerovanja i vrijednosti do te mjere da mnogiupuÊeni ljudi vjeruju da se ona viπe nikada neÊe opora-viti. To je gubitak naπeg naslijea i gubitak identiteta. Ipakjoπ uvijek ima nade dokle god Biblija ostaje dostupna naengleskom jeziku i dokle god je najprodavanija knjiga.

NaËin na koji je nastao Autorizirani prijevod takoerje vaæan. Ta zadaÊa bila je povjerena najveÊim umovimana sveuËiliπtima Oxfordu i Cambridgeu onog vremena. Go-dine 1604., nedugo nakon πto je na englesko prijestoljedoπao kralj James VI., bilo je odreeno pedeset kompe-tentnih struËnjaka, od kojih su mnogi bili dobri pozna-vatelji hebrejskog i grËkog jezika, ili oba, da nastave rad.Bili su podijeljeni u πest timova — tri su radila na Staromzavjetu, dva na Novom zavjetu, a jedan se bavio apokrifi-ma na koje se tada gledalo kao na dio Biblije i koji su1611. godine uvrπteni u izdanje Autoriziranog prijevoda.Posao je trajao sedam godina i veÊ je ta Ëinjenica dobarpokazatelj koliko su prevoditelji ozbiljno shvatili svoju za-daÊu.138

Ovaj naËin rada postavio je visoka mjerila za sve dobreprijevode koji Êe nastati poslije. Najbolji prijevodi Biblijenastali su kada ih je radio tim prevoditelja. Mada posaomoæe obaviti jedna osoba s odgovarajuÊim kvalifikacijama,njezin rad mogu provjeriti drugi kompetentni struËnjaci.Najpouzdaniji prijevodi obiËno su nastali na ovaj naËin.Takav naËin rada uvelike smanjuje moguÊnost subjektiv-nog tumaËenja, vjerske predrasude ili nedostatak znanjau odreenom podruËju koji se mogu potkrasti u konaËnojverziji prijevoda. Na taj naËin — koji se danas uvelike rabi

138 Isto, str. 178 i dalje.



u novim prijevodima — izvorni tekstovi prevode se najvjer-nije i najispravnije.

Ugledni struËnjak s Oxforda, Alister McGrath, zaklju-Ëuje svoje neobiËno zanimljivo razmiπljanje u vezi s na-stankom Autoriziranog prijevoda u knjizi In The Beginning:The Story of the King James Bible (U poËetku: PriËa o pri-jevodu Biblije kralja Jamesa) rijeËima da su “ti prevodite-lji doslovno ostvarili knjiæevnu prekretnicu i dali ljudimasvojeg vremena ‘vrata spasenja’ i ‘nadu i utjehu za onovrijeme’.”139 Neπto sliËno moæe se reÊi za mnoge prijevodekoji su se pojavili poslije. Boæja rijeË uËinjena je dostup-nom zahvaljujuÊi ozbiljnim i poπtenim naporima prevodi-telja starih i najboljih izvornika hebrejskih i grËkih ruko-pisa, koje su s generacije na generaciju prenosili vjernipisci i prepisivaËi koji su saËuvali originale do skoro ne-vjerojatnog stupnja toËnosti. To se dogaa i danas u novimizdanjima koja su namijenjena svim ljudima na skoro sva-kom jeziku na Zemlji.

Sama Biblija kaæe: “Sahne trava, vene cvijet, ali rijeËBoga naπega ostaje dovijeka.” (Izaija 40,8) StoljeÊa svjedo-Ëe o istinitosti ovog proroËanstva, Ëije se ispunjenje neka-da nije moglo ni zamisliti — a ispunjava se joπ i danas.©toviπe, i sâm Isus je rekao neπto sliËno: “Nebo Êe i zemljaproÊi, ali rijeËi moje neÊe proÊi.” (Matej 24,35) Nisu proπlezahvaljujuÊi, izmeu ostalog, marljivim prepisivaËima i is-krenim prevoditeljima.

»ak i prije otkriÊa svitaka pokraj Mrtvog mora, sir Fre-deric Kenyon, biblijski struËnjak, koji je toliko mnogo uËi-nio u 20. stoljeÊu kako bi se suprotstavio krivim pretpo-stavkama i netoËnim zakljuËcima brojnih suvremenika,objavio je svoj zakljuËak do kojeg je doπao na temelju do-stupnih dokaza: “Dok dræi Bibliju u svojim rukama, krπ-Êanin moæe reÊi bez straha i oklijevanja da dræi pravu Bo-

139 Isto, str. 310.

113

æju rijeË, prenoπenu kroz stoljeÊa bez bitnih gubitaka snaraπtaja na naraπtaj.”140

Ovo su promiπljene rijeËi velikog znanstvenika, a nesanjarenje neinformiranog zanesenjaka. Ovo nije zavara-vanje samog sebe, πpekulacija ili neodgovorno Êaskanje.To je miπljenje velikog Ëovjeka koji u pitanje dovodi svojugled. Ne moæe se olako odbaciti ili ignorirati. Ono joπ idanas stoji kao vjerodostojna ocjena rukopisâ i tekstual-nih dokaza. Nisu samo krπÊani ti koji znaju da je Biblijado nas doπla nepromijenjena i bez bitnih gubitaka. To moæeznati svatko.

ZakljuËak: TisuÊe starih biblijskih rukopisa, koji sus velikom pomnjom prepisivani i prevoeni, osigu-rali su toËnost i vjerodostojnost biblijskog teksta.

140 Kenyon, navedeno djelo, str. 23.



5. poglavlje

ProroËanstva govore

Proricanje buduÊnosti

Jedan od glavnih razloga za vjerovanje da je Biblijaviπe od ljudskih rijeËi jesu proroËanstva — i to posebnoispunjena proroËanstva. Velik dio Biblije napisali su pro-roci — Izaija, Jeremija, Ezekiel, Daniel i drugi — koji suobjavljivali Boæje poruke narodu svojeg vremena. Prorokje osoba koja govori u Boæje ime i prenosi Boæje porukejezikom koji ljudi razumiju.

Ali postoji joπ odreenije znaËenje rijeËi proroËanstvo.To takoer znaËi proricanje buduÊih dogaaja. Prorok jenetko tko, govoreÊi u Boæje ime, moæe proreÊi πto Êe sedogoditi u buduÊnosti. A biblijski proroci uËestalo proriËudogaaje koji Êe se dogoditi u godinama koje dolaze. Pro-roËanstva o buduÊnosti Bibliju Ëine jedinstvenom knjigom.Nijedno ljudsko biÊe ne moæe sámo od sebe proreÊi budu-Êe dogaaje; jedan pisac kaæe: “Biblijska proroËanstva obuduÊim dogaajima jedinstvena su i zapanjujuÊi su fe-nomen u povijesti.”141

141 Allen Bowman, Is the Bible True? Pickering and Inglis, 1965.,str. 81.

115

Biblija tvrdi da samo Bog zna i proriËe buduÊnost ida Ga to predznanje izdvaja kao jedinoga, istinitoga Boga.“Ja sam Bog, i nema drugoga; Bog, nitko mi sliËan nije”,izjavljuje On preko proroka Izaije. “Onaj sam koji od po-Ëetka svrπetak otkriva i unaprijed javlja πto joπ se nijezbilo!” (Izaija 46,9.10) Ljudi kao Izaija, koji su prorekli bu-duÊe dogaaje, daju dokaze da je Bog govorio preko njih.Njihova poruka bila je Boæja poruka; ona nije potekla iznjihovog uma. Zato Bog ponovno kaæe preko Izaije: “©toprije prorekoh, evo, zbi se, i nove dogaaje ja navijeπtam,i prije negoli se pokaæu, vama ih objavljujem.” (Izaija 42,9)ProroËanstva o buduÊnosti dokazuju da je Boæja rijeË, Bib-lija, vjerodostojna i boæanskog podrijetla.

Izvorna proroËanstva jasna su i nedvosmislena. Za ra-zliku od laænih “proroËanstava” u horoskopima koja nala-zimo u mnogim novinama i Ëasopisima, koja su neodre-ena i mnogoznaËna, prava proroËanstva su odreena iobiluju pojedinostima. Ne mogu biti pogreπno shvaÊena nitiih se moæe tumaËiti na viπe naËina. Njihovo znaËenje jejasno i svatko ih moæe razumjeti. Kao πto Êemo vidjeti,biblijska proroËanstva zadovoljavaju ove kriterije.

Ovo, naravno, vodi do druge znaËajke pravih proro-Ëanstava: ona mogu poloæiti ispit kritike. Moæemo provje-riti jesu li se ispunila u nekom dogaaju koji je poznatnepristranom promatraËu. Ispunjenje proroËanstva tako jekonaËni ispit njegove vjerodostojnosti. ProroËanstvo kojenije ispunjeno kada je doπlo njegovo vrijeme, nije proro-Ëanstvo. Naravno, neka biblijska proroËanstva joπ nisu is-punjena jer se odnose na dogaaje koji su pred nama. Aliima na stotine proroËanstava koja su se toËno ispunila ito jaËa naπe povjerenje u Bibliju i u konaËno ispunjenjeonih proroËanstava koja se odnose na buduÊnost.

Ispunjenje proroËanstava toliko je znaËajno za vjero-dostojnost i pouzdanost Biblije da se smatra, kako tvrdijedan znanstvenik, jednim od “dva najuvjerljivija dokaza

PRORO»ANSTVA GOVORE •


da je Biblija Boæja rijeË”.142 Ako Biblija sadræi istinita pro-roËanstva o buduÊim dogaajima, to je najveÊi dokaz daproroci govore s nadnaravnom pronicavoπÊu koja im je da-na od Boga koji jedini zna buduÊnost. Pobijanje proro-Ëanstava ili otkrivanje druge knjige koja sadræi prava pro-roËanstva ozbiljno bi naruπilo povjerenje u Bibliju kao Bo-æju rijeË. ZapanjujuÊa toËnost — kao i opseænost — biblij-skih proroËanstava zahtijeva da ozbiljno razmislimo mo-æemo li vjerovati u Bibliju i u ono πto ona tvrdi da jest.

Viπe od Ëetvrtine Biblije sadræi proroËanstva koja seodnose na buduÊnost. Prema knjizi Encyclopaedia of Bi-blical Prophecy (Enciklopedija biblijskih proroËanstava), od31.124 retka u Bibliji 8.352 retka sadræe proroËku graukoja se odnosi na buduÊnost.143 Tu su proroËanstva o gra-dovima, narodima, kraljevstvima, ljudima i pojedincima,kao i kratak pregled proroËanstava o svjetskoj povijesti.Neka od njih sadræe zanimljive pojedinosti. Neka od njihzahtijevaju matematiËke izraËune. I mnoga proroËanstva— veÊina njih — veÊ su se ispunila. Osvrnut Êemo se samona neka od ovih nevjerojatnih proroËanstava.

Opustoπenje BabilonaU naπem ranijem razmatranju o starom gradu Babi-

lonu izostavili smo vaæan aspekt biblijskog zapisa. Sadase moramo vratiti na Babilon i uzeti u obzir moæda naj-vaænija biblijska mjesta koja se tiËu Babilona — proro-Ëanstva o buduÊnosti Babilona.

Svakom normalnom ËovjeËjem umu onog vremena bi-lo je nemoguÊe zamisliti da Êe “veliki Babilon” — koji je u

142 Hamilton, Basis of Christian Faith, Harper & Row, 1964.,str. 305. Drugi dokaz je Kristovo uskrsnuÊe.

143 J. B. Payne, Encyclopedia of Biblical Prophecy, Hodder andStoughton, 1973., str. 681.

117

vrijeme biblijskih proroka veÊ postojao oko dvije tisuÊe go-dina i koji je u njihovo vrijeme vladao tada cijelim pozna-tim svijetom — ikada biti uniπten. Ali kao πto smo vidjeli,to se dogodilo. Babilon je postao — i ostao — golema hrpakrhotina i ruπevina u mezopotamskoj pustinji.

Mnogi gradovi starog istoka doæivjeli su sliËnu sudbi-nu, ali mnogi od njih su se ponovno uzdigli iz praπine.»esto su na ruπevinama prijaπnjih bili sagraeni novi gra-dovi. Ponekad se to dogodilo nekoliko puta, kao u sluËajuJerihona. Bio je sagraen cijeli grad, zatim je doπlo douniπtenja i onda je ponovno sve sagraeno na ruπevinamaprethodnog. Ali ovo se nije dogodilo s Babilonom. Zapazi-mo πto je Biblija prorekla u Izaiji 13,19-22:

“Babilon, ures kraljevstava, ures i ponos kaldejski, bitÊe ko Sodoma i Gomora kad ih Bog zatrije. Nikad se viπeneÊe naseliti, od koljena do koljena ostat Êe nenapuËen.Arapin ondje neÊe dizati πatora, nit Êe pastiri ondje poËi-vati. PoËivat Êe ondje zvijeri pustinjske, sove Êe im napu-niti kuÊe. … Hijene Êe zavijati iz njegovih palaËa, a Ëagljiiz raskoπnih dvorova. … Vrijeme se njegovo bliæi, dani muse neÊe produæiti.”

Izaija je napisao ove rijeËi o Babilonu oko 700. g. pr.Kr., stoljeÊe ili malo viπe prije nego πto je Babilon doæiviosvoj najveÊi procvat u vrijeme jednog od njegovih najveÊihkraljeva, Nabukodonozora. Prorok Jeremija, piπuÊi viπe odstotinu godina nakon proroka Izaije, takoer proriËe padBabilona i uniπtenje u vrlo posebnim uvjetima: “‘BabilonÊe biti hrpa ruπevina, brlog Ëagljima … kraj nenastanjen… vjeËna pustinja’, rijeË je Jahvina. ‘Kaldeja [Babilon] Êebiti oplijenjena; do mile volje nju Êe pljaËkati’, rijeË je Jah-vina. … ‘Njihove riznice; nek’ ih opljaËkaju.’” (Jeremija51,37.26; 50,10.37)

Razmotrit Êemo samo tri od mnogih konkretnih pro-roËanstava koja se tiËu Babilona na temelju rijeËi prorokaIzaije i Jeremije, koje su napisali prije nego πto su se ovi



dogaaji zbili — u nekim sluËajevima stoljeÊima prije ne-go πto su se proroËanstva ispunila:

1. Babilon Êe opustoπiti zauvijek. Prema Jeremiji,Babilon ne samo πto Êe postati “hrpa ruπevina”, nego Êeostati “opustoπen zauvijek”. Ovdje nema dvosmislenosti.UzimajuÊi u obzir obiËaj koji je bio rasprostranjen u svimistoËnim zemljama, o obnavljanju gradova na ruπevinamauniπtenih, ovo je bilo hrabro proroËanstvo. To je bilo su-protno uobiËajenoj praksi. I viπe od toga, ako se oËekivaloda Êe se neki grad ponovno podiÊi, to bi trebao biti Babi-lon. ToËnije, Babilon je bio ponovno sagraen nedugo na-kon uniπtenja od strane Sanheriba 689. g. pr. Kr. Ali nijepotrajao, iako do potpunog uniπtenja Babilona nije doπlojoπ sedam stoljeÊa.

Drugi veliki gradovi Istoka — neki od njih stari kaoBabilon ili joπ stariji — joπ uvijek su napredna trgovaËkai kulturna srediπta, spomenimo samo neke: Damask, Jeru-zalem, Antiohija, Aleksandrija, Sidon i Bizant. Svi su onibili napadani tijekom stoljeÊa, neki od njih mnogo puta,neki su bili uniπteni i ponovno sagraeni. Ali nijedan odnjih nije doæivio sudbinu Babilona, nije postao “hrpa ru-πevina, kraj nenastanjen”. GovoreÊi o danaπnjem Babilo-nu, ili onome πto je joπ ostalo od njega, arheolog dr. Sieg-fried Horn rabi izraz “vjeËna pustoπ”.144 Drugi pisac opi-suje podruËje nekadaπnjeg Babilona kao “divlju, opusto-πenu, spræenu, potpuno beæivotnu i nenastanjivu pusti-nju.”145 I sve se ove rijeËi, zapamtite, odnose na grad kojije prvotno bio sazidan ne u pustinji, nego na najplodnijojpovrπini Zemlje, u srcu glasovitog “Plodnog polumjeseca”na obalama velike rijeke Eufrata.

144 S. H. Horn, The Spade Confirms the Book, Review andHerald, 1957., str. 43.

145 E. A. Rowell, Prophecy Speaks, Review and Herald, 1973.,str. 46.

119

Opustoπenje Babilona nastavlja se do danaπnjeg da-na. Vojne snage Sjedinjenih AmeriËkih Dræava okupiralesu lokalitet tijekom rata u Iraku i prouzroËile velike πtetena ostacima drevnog grada. Prema izvjeπÊu odjela Britan-skog muzeja za Bliski istok, dijelovi lokaliteta izravnanisu buldoæerima kako bi napravili heliodrome i parkirnamjesta za teπka vojna vozila.146 Dr. John Curtis izvjeπtava,izmeu ostalog, da su znatna oπteÊenja zamijeÊena na po-znatim vratima Iπtar te da su vojna vozila ameriËke vojske“zdrobila ploËnike od opeke stare 2600 godina”. Premaovom izvjeπÊu, ravnatelj iraËkog dræavnog odbora za stari-ne izjavio je da Êe “proÊi desetljeÊa dok se taj nered uredi”.Iako se zapovjednik ameriËke vojske ispriËao za πtetu uËi-njenu ovom vaænom arheoloπkom lokalitetu, Ëinjenica jeda je i poËetkom 21. stoljeÊa nastavljeno opustoπenje Ba-bilona.147

Vrijedno je naglasiti joπ jedan aspekt opustoπenja Babi-lona koje je spomenuo Jeremija. Nekoliko puta u svojempoduæem proroËanstvu o padu i uniπtenju Babilona, Jere-mija upuÊuje na njegove legendarne zidine (vidi, na pri-mjer, Jeremija 50,15; 51,12.44), a proroËanstvo doseæe vr-hunac u rijeËima: “©iroke zidine babilonske bit Êe do te-melja razvaljene.” (Jeremija 51,58) Babilonske zidine —kako su zabiljeæili mnogi pisci — bile su najveÊa zname-nitost grada. GrËki povjesniËar Herodot, koji je osobno pro-putovao Mezopotamiju, oduπevljeno je tvrdio da su babi-lonske zidine πiroke 25 metara i visoke preko 100 metara.Iskopavanja u Babilonu uËinila su nuænu reviziju ovih broj-ki iako su rezultati joπ uvijek impresivni. Dvostruke zidi-ne okruæuju staru gradsku jezgru, od kojih je unutarnjizid πirok najmanje tri, a vanjski najmanje sedam metara,

146 www.wikipedia.org/wiki/Babilon.147 Isto.



dovoljno prostran da se na njemu utrkuju tri koËije jednapokraj druge s dovoljnim razmakom.

Te moÊne zidine, vidljive kilometrima, koje su se isti-cale u pustinji kao piramide u Egiptu i koje su stoljeÊimastajale kao prva babilonska obrana protiv osvajaËkih voj-ski, bile su sustavno razarane. Veliki Kineski zid — nipribliæno toliko visok ni Ëvrst, ali stariji — joπ uvijek stojii danas. A babilonske zidine su nestale; ostali su samotemelji. Kao πto je Jeremija prorekao, “πiroke zidine babi-lonske bit Êe do temelja razvaljene”. Bilo da se odnose naprvotne gradske zidine, ili poslije sagraene i proπireneNabukodonozorove zidine, Jeremijine rijeËi ostaju istinitedo danas. Ni metar nije ostao nedirnut od zidina koje suu Nabukodonozorovo vrijeme bile dugaËke najmanje 15kilometara u opsegu.

2. Babilon viπe nikada neÊe biti nastanjen. Zapazilismo da Biblija kaæe kako Babilon viπe nikada neÊe bitinastanjen, da u njemu nitko neÊe æivjeti kao πto se æivjelostoljeÊima prije u vrijeme vladavine asirskog i babilonskogkraljevstva. Ona kaæe da Êe Babilon biti “zauvijek” uniπteni opustoπen. Ali ni Izaija ni Jeremija nigdje ne kaæu upodugom proroËanstvu o Babilonu, da nikada neÊe bitiobnovljen. Da su Izaija i Jeremija rekli da Babilon nikadaneÊe biti obnovljen — kao πto su neki proroci rekli o dru-gim biblijskim gradovima — dali bi laæno proroËanstvo. Jernakon uniπtenja od strane Sanheriba 689. g. pr. Kr., Babi-lon je bio obnovljen. Bio je znatno dotjeran i proπiren uvrijeme Nabukodonozora (605.—562. g. pr. Kr.), koji ga jeuËinio najveÊim gradom starog svijeta. Legendarni babi-lonski viseÊi vrtovi bili su jedno od poznatih sedam Ëudastarog svijeta.

Ipak Izaijine i Jeremijine rijeËi joπ uvijek stoje: “opu-stoπen zauvijek” i “nikada viπe neÊe biti nastanjen”. Je lito proπlost ili je to joπ uvijek istina? Ovdje se moramo

121

osvrnuti na odreene rijeËi biblijskog proroËanstva. TajveliËanstveni grad, “zlatni” Babilon — glavni grad Nabu-kodonozorovog babilonskog kraljevstva, kao i asirskog kra-ljevstva prije njega — bio je u srediπtu Izaijinog i Jeremi-jinog proroËanstva. On Êe postati “hrpa ruπevina”; “ovakoÊe potonuti Babilon i neÊe se viπe podiÊi” (Jeremija 51,37.64). I upravo to se dogodilo. Tijekom stoljeÊa Babilon sesmanjivao i smanjivao, dok je konaËno prestao postojati.Jedan struËnjak kaæe da je nakon 290. g. pr. Kr. Babilondoæivio konaËni pad i tijekom iduÊih stoljeÊa “postupnoizgubio svoju vaænost i izgubio stanovnike”.148

Posjetitelji Babilona danas Êe vidjeti nekoliko malih se-la u blizini ruπevina, ili Ëak unutar granica starog grada.Moæe li se ovo uskladiti s proroËanstvom da Babilon nikadaviπe neÊe biti naseljen? Naravno, jer ova sela ne znaËeponovno pojavljivanje babilonskog kraljevstva. To nije sli-ka slavnog, starog obnovljenog Babilona, niti su seljaci po-tomci starog babilonskog naroda. Onaj Babilon i njegovistanovnici odavno su nestali, a sâm Babilon je uniπten,opustoπen i nenastanjen.

Posjetitelji danas takoer mogu vidjeti veliku, suvre-menu palaËu koja se nalazi na dijelu lokaliteta starog Ba-bilona. Dao ju je sagraditi Saddam Hussein 1980-ih go-dina, i jedna je od mnogih velikih palaËa koje je on daosagraditi diljem Iraka. Kao samozvani “nasljednik” Nabu-kodonozora, on je zapoËeo ponovnu izgradnju starog Ba-bilona kako bi ovjekovjeËio spomen na svoju osobnu ve-liËinu i svoje navodno podrijetlo od starih Babilonaca. Onje Ëak oponaπao Nabukodonozora tako πto je svoje ime daoupisati u opeke od kojih je izgraen grad. Na jednom ta-kvom natpisu stoji: “Ovo je izgradio Saddam Hussein.”149

148 www.lexicorient.com/co/babylon.149 www.wikipedia.org/wiki/babylon.



A ipak Saddamova palaËa je veÊ opustoπena, nenastanje-na i prozori su razbijeni. AmeriËke trupe koristile su jekao stambeni prostor kratko razdoblje nakon invazije naIrak 2003. godine. Opeke koje su koristili Saddamovi rad-nici u obnovi Babilona poËele su pucati nakon deset go-dina na pustinjskom suncu i ostaju rjeËito svjedoËanstvoo ispunjenju biblijskog proroËanstva.

3. Babilon Êe biti izvor svakojakog blaga. Prorokje opisao Babilon kao grad koji je “bogat blagom svakoja-kim” (Jeremija 51,13). Babilonsko veliko blago bilo je na-πiroko poznato. To je bio “zlatni grad”, u kojem je sve izgle-dalo kao da je napravljeno od zlata jer je bilo prekrivenozlatnim listiÊima. Ali, naravno, nije trajalo. DoÊi Êe danikada Êe toliko æeljeno babilonsko bogatstvo prijeÊi u rukedrugog naroda. Prorok je nedvosmisleno ustvrdio da Êe“Kaldeja [Babilon] biti oplijenjena, do mile volje nju Êe plja-Ëkati” (Jeremija 50,10). Izaija je bio joπ izravniji. Kada jegovorio o perzijskom kralju Kiru Velikom, Izaija je izjavio:“Ovako govori Jahve. ... Dajem ti tajna bogatstva i skrive-na blaga.” (Izaija 45,1.3) Ovo se ostvarilo 539. g. pr. Kr.kada je perzijska vojska pod zapovjedniπtvom Kira zau-zela Babilon, a Kir postao vladar grada i babilonskog kra-ljevstva. Basnoslovno bogatstvo Babilona i okolnih grado-va odneseno je iz Babilona u Perziju.

Jeremijino je proroËanstvo, doduπe, nagovijestilo da Êese mnogi okoristiti neizmjernim babilonskim blagom. “Domile volje nju Êe pljaËkati”, kaæe on (Jeremija 50,10). Jeli se i ovo takoer ispunilo? Je li Kir ostavio iπta iza sebekad je konaËno siπao sa svjetske pozornice? Jedan pisacspominje “rodno bogatstvo” Babilona i opisuje kako su sto-ljeÊima pljaËkaπi iskopavanjem doπli do nagrade u ruπe-vinama samog Babilona i susjednih gradova:

“Kir je uzeo mnogo blaga; Kserkso i njegova vojskauzeli su samo u zlatu vrijednost od 150.000.000 ameriËkih

123

dolara, ne raËunajuÊi ostali bogati plijen. Zatim je doπaoAleksandar, ali kada je shvatio da je babilonsko blago to-liko iscrpljeno, dao je iz njegovih riznica vrijednost od oko50 dolara svakom vojniku u svojoj vojsci, a za sebe zadr-æao golemo blago. Dvije stotine godina nakon smrti Alek-sandra, ovu zemlju uniπtili su Parti, a zatim su, premaproroËanstvu, iz velike daljine doπli Rimljani zbog istog ci-lja.”150

Rimljane je vodio Heraklo, car IstoËnog Rimskog Car-stva, Ëije je podvige, izmeu ostalih, opisao Edward Gibbonu svojoj proslavljenoj knjizi Decline and Fall of the RomanEmpire (Propadanje i pad Rimskog Carstva). SkeptiËni Gi-bbon priËa kako su brojne ekspedicije tijekom razdobljaod stotinu godina dolazile na ruπevine Babilona i susjed-nih gradova s jedinim ciljem — pronaÊi πto je viπe mogu-Êe blaga starog Babilona. O rimskim ekspedicijama podvodstvom Herakla oko 632. g. pr. Kr., Gibbon piπe: “Iakoje veÊina blaga odnesena ... blago koje je ostalo kao da jenadmaπilo njihova oËekivanja i Ëak su zasitili svoju po-hlepu.”151 I tako, tijekom viπe od tisuÊu godina, mnogi plja-Ëkaπi pokrali su ruπevine Babilona i mnogi su bili “zado-voljni”, kao πto je predvidjelo proroËanstvo.

Babilon je nepobitan dokaz o istinitosti biblijskih pro-roËanstava.

Osvajanje TiraOko 850 kilometara zapadno od Babilona, na istoËnoj

obali Sredozemnog mora, nalazio se napredni grad Tir.Drevni je feniËanski grad bio stariji od Babilona i stolje-Êima je vladao morem kao πto je Babilon vladao kopnom.

150 Rowell, navedeno djelo, str. 50.151 Edward Gibbon, Decline and Fall of the Roman Empire, J.

M. Dent & Sons, 1910., IV, str. 529.



Doseljenici iz Tira osnovali su veliki grad Kartagu na sje-veru Afrike u devetom stoljeÊu prije Krista i joπ prije krπ-Êanske ere iz Tira su plovili brodovi u Britaniju u potraziza kositrom. S pogodnim pristaniπtem, dobrim brodovljem,navigacijskom struËnoπÊu i oπtroumnim trgovcima, Tir jestotinama godina bio trgovaËki centar svijeta. “Trgovinastarog svijeta odvijala se u tirskim skladiπtima”, tvrdi jedanizvor.152

Tir se prvotno sastojao od dva grada, a mogli bismoreÊi da je to bio jedan grad s dva srediπta ili Ëvoriπta,jednim na kopnu, a drugim na otoku udaljenom pribliænokilometar od obale. U doba procvata Tira kopneni dio —ili stari Tir, kako je Ëesto poznat — bio je stambeni dio,dok su skladiπta, brodogradiliπta i glavna luka bili smje-πteni na otoku kojemu je pristup bio jedino preko dubokevode. Basnoslovno bogatstvo Tira i trgovaËka sposobnostnjegovih trgovaca, kao i neizbjeæan osjeÊaj raskoπi i sa-modostatnosti proiziπao iz viπestoljetnog uspjeπnog trgo-vanja, opisani su u rijeËima proroka Ezekiela: “MudroπÊusvojom i razborom nateËe bogatstva, riznicu napuni sre-brom i zlatom! Mudar li bijaπe trgovac, bogatstvo svoje na-mnoæi! Al’ ti se s bogatstva srce uzoholi.” (Ezekiel 28,4.5)Ali to nije potrajalo.

Godine 586. pr. Kr., Ezekiel je prorekao uniπtenje ipad grada Tira. RijeËima koje ne mogu biti krivo shvaÊe-ne, biblijski prorok govori o onome πto se gradu sprema.I zapazite kako Ezekiel pripisuje svoju poruku Bogu kojiod poËetka zna kraj i kako u pojedinosti opisuje pohodkoji Êe poduzeti uniπtavajuÊa babilonska vojska:

“Ovo je kako govori Jahve Gospod: Gle, dovest Êu naTir sa sjevera Nabukodonozora, kralja babilonskoga, kra-lja nad kraljevima, s konjima i bojnim kolima, s konjani-cima, Ëetama i mnoπtvom naroda! KÊeri Êe tvoje u polju

152 www.wikipedia.org/wiki/Tyre.

125

maËem posjeÊi! Protiv tebe diÊi Êe kule opsadne, nasutiprotiv tebe nasipe i podiÊ protiv tebe πtitove. Na zidove Êetvoje upraviti zidodere, i tvoje Êe kule kukama oborit! ...Poplijenit Êe bogatstvo tvoje, tvoje Êe razgrabiti blago! Razo-rit Êe tvoje zidine, i kuÊe tvoje divne sruπiti! Kamenje, drvo,praπinu tvoju u more Êe pobacati! A ja Êu prekinuti jekutvojih pjesama, i zvuk se tvojih harfa viπe neÊe Ëuti! Pre-tvorit Êu te u peÊinu golu, postat Êeπ suπiliπte mreæa. Viπese nikad neÊeπ podiÊi, jer ja, Jahve, rekoh! — to rijeË jeJahve Gospoda.” (Ezekiel 26,7-9.12-14)

Jesu li ova vrlo odreena proroËanstva o propasti Tiraispunjena i, ako jesu, kada? I kako?

Kasnije te godine — ili moæda poËetkom 585. g. pr.Kr. — veliki Nabukodonozor siπao je na Tir sa svojommoÊnom vojskom, kreÊuÊi se sjevernim putem od Babilo-na prema Sredozemlju, upravo kako je prorok nagovije-stio. Nabukodonozor je trinaest godina dræao Tir pod op-sadom, a tijekom tog vremena osvojio je i potpuno uniπtiostambeni dio grada na kopnu, i konaËno se povukao 572.g. pr. Kr. bez ikakvog plijena za svoj trud. Ezekiel je ta-koer rekao da Êe Nabukodonozorova vojska uloæiti velikenapore u pokuπaju osvajanja Tira, a ipak ni on ni njego-va vojska neÊe primiti “nikakve dobiti od toga πto krenu-πe na Tir” (Ezekiel 29,18).

Nabukodonozor, koji je u to doba vladao svijetom, nebi bio zadovoljan trinaestogodiπnjom opsadom koja mu nijedonijela niπta, posebno u pogledu poznatog bogatstva Ti-ra. ©to se, dakle, dogodilo? Za vrijeme opsade stanovniciTira premjestili su svoj imetak i blago na otok koji sumogli uspjeπno braniti. U svojoj odliËnoj knjizi The Basisof Christian Faith (Temelji krπÊanske vjere), Floyd Hamil-ton piπe:

“Nabukodonozor je dræao pod opsadom grad na kopnutrinaest godina i konaËno ga osvojio, ali prije njegovog padaTirci su sklonili veÊinu svojeg imetka u grad na otoku.



Stari grad uniπtila je pobjedonosna Nabukodonozorova voj-ska, ali njegove ruπevine su stajale dva i pol stoljeÊa, jersu Tirci odluËili æivjeti samo na otoku gdje ih je njihovobrodovlje moglo zaπtititi, i zato grad na kopnu nije bioobnovljen.”153

Stoga je u ovo vrijeme bilo uniπteno samo pola gradai samo je pola proroËanstva ispunjeno.

Tir je nastavio trgovati iduÊa dva i pol stoljeÊa dok senije pojavio Aleksandar Veliki 332. g. pr. Kr. s nepobjedi-vom vojskom koja je krenula u osvajanje cijelog civilizi-ranog svijeta. Aleksandar je poznat kao jedan od najveÊihvojnih genija u povijesti i trebalo mu je samo sedam mje-seci da zavrπi posao koji je Nabukodonozor zapoËeo prije250 godina. SuoËen s vodenom zaprekom dugom 1000 me-tara koja ga je dijelila od cilja, Aleksandar je zapovjediosvojoj vojsci da napravi nasip preko mora do grada naotoku koji je doπao osvojiti. To je bila genijalna zamisao iveliki podvig. KoristeÊi ruπevine i ostatke grada na kopnukoji je Nabukodonozor uniπtio, rad je trajao toliko dugodok se do Tira nije moglo doÊi suhim putem.

Ezekiel je prorekao i ovu hrabru i genijalnu strategi-ju. Nekih 250 godina prije nego πto se to dogodilo, Ezeki-el je rekao: “Kamenje, drvo, praπinu tvoju u more Êe po-bacati.” (Ezekiel 26,12) Aleksandrova vojska uËinila jeupravo to. Nasip je podignut od grae i kamenja starogTira. Bilo je potrebno toliko puno materijala za taj posaoda su uporabljeni svi ostaci starog grada. Arheolozi kojisu poslije radili na otkrivanju starog Tira, nisu pronaπliniπta jer niπta nije ostalo za iskopati. Aleksandar i njego-va vojska sve su uporabili. Jedan izvjeπtaj biljeæi:

“Aleksandrov plan napada brzo je osmiπljen i ener-giËno izvrπen. On je uporabio zidove, kule, drveÊe i razru-πene kuÊe i palaËe starog Tira, i od toga izgradio Ëvrst


127

nasip do grada na otoku. Potreba za graom bila je takovelika da je s lokaliteta pometena sva praπina i baËena umore.”154

Joπ jednom su se rijeËi proroËanstva pokazale istiniti-ma. Kamenje, drveÊe, Ëak i zemlja i praπina, uporabljenisu za podizanje Aleksandrovog nasipa. Prijevod Biblije kra-lja Jamesa (na engleskom) rabi rijeË “praπina” umjesto “ob-lutak” u 14. retku, πto je uobiËajen prijevod hebrejske ri-jeËi koja se pojavljuje u izvornom tekstu.

Aleksandrov nasip stoji do danaπnjeg dana, iako je ne-prepoznatljiv. Ovaj dogaaj ne samo da je promijenio tijekpovijesti, veÊ i izgled obale Sredozemnog mora. Tijekomrazdoblja od 2300 godina, izmjena plime i oseke i morskestruje nanijele su mulj i pijesak na obje strane nasipa,postupno ga πireÊi pa se gotovo izravnao s kopnom i pr-votnim otokom. Nasip je sada mnogo πiri nego πto je biokada ga je izgradila Aleksandrova vojska. Danas je teπkootkriti da je to nekada bio samo uski suhozemni prolazizgraen samo s vojnim ciljem. Otok, nasip i kopno sadaizgledaju kao jedno. Obalna crta s obje strane starog na-sipa uπla je u more pa je cijeli krajolik promijenjen podutjecajem plime i oseke i morskih struja zbog nasipa iz-graenog prije viπe od 2300 godina.

Turisti koji danas posjete Libanon, otkrit Êe da je ne-kadaπnji Tir razvijen grad, Ëetvrti po veliËini u dræavi. Alije on skoro cijeli izgraen na nekadaπnjem otoku, s po-jaËanim nasipom i proπirenom obalom u smjeru sjevera ijuga. Na mnogim suvremenim zemljovidima Ëak nije niucrtan rt koji je prvotno oblikovan kada je Aleksandarizgradio ovaj nasip, koji je stoljeÊima bio znaËajka ove obal-ne linije. Premda Tir danas postoji, prvotni grad — feni-Ëki Tir — nikada nije bio obnovljen. Suvremeni Tir nije

154 Rowell, navedeno djelo, str. 20.



onaj grad koji je razorio Nabukodonozor, niti su njegovistanovnici potomci FeniËana.

Moæemo se samo joπ jednom diviti toËnosti biblijskogproroËanstva.

Uniπtenje JeruzalemaJeruzalem je tijekom stoljeÊa proæivljavao teπka raz-

doblja. Sa sliËnom povijeπÊu kakvu su imali Babilon i Tirunazad do 2000 godina prije Krista, Jeruzalem je viπe putabio osvajan i razaran, ali za razliku od Babilona i feniË-kog Tira, preæivio je i bio obnavljan viπe puta.

Danas je Jeruzalem nadaleko poznat kao jedan od naj-znamenitijih gradova na svijetu. On je stoljeÊima bio svetigrad Æidova, krπÊana i muslimana. To je bilo mjesto æidov-skog hrama i glavni grad ovog naroda. Za krπÊane je tomjesto gdje je Isus stradao, umro i uskrsnuo. Za musli-mane je to mjesto Muhamedovog uznesenja na nebo. Jeru-zalem ima oËaravajuÊu povijest i u Bibliji se spominje viπeod 670 puta. Ali u ovom dijelu razmotrit Êemo samo jed-nu od biblijskih poveznica s Jeruzalemom koja se odnosina ispunjenje proroËanstva.

UoËi svojeg raspeÊa, najvjerojatnije u utorak u tjednuNjegove muke 31. godine, Isus je izrekao proroËanstvo oJeruzalemu koje se svakom Æidovu Ëinilo nevjerojatnim uono vrijeme. To je svakako iznenadilo uËenike. Odnosilose to osobito na veliËanstveni hram, ponos æidovskog na-roda, a zabiljeæili su ga evanelisti Matej, Marko i Luka— πto je svakako pokazatelj vaænosti koju su mu pripisi-vali. U Matejevom izvjeπÊu Ëitamo: “Kad Isus izie iz hra-ma i poe dalje, pristupiπe mu uËenici njegovi da mu po-kaæu hramske zgrade. On im reËe: ‘Vidite li ovo sve? Za-ista, kaæem vam: ovdje sigurno neÊe ostati ni kamen nakamenu. Svaki Êe se sruπiti.’” (Matej 24,1.2) Vaænost oveizjave moæe se potpunije razumjeti kada shvatimo koliko

129

je hram bio velik i veliËanstven, zdanje koje se danas sma-tra jednom od najveÊih graevina starog svijeta.

Dok su Isus i Njegovi uËenici poslije raspravljali oovom proroËanstvu promatrajuÊi grad s Maslinske gore —grebena koji se uzdiæe ne viπe od stotinu metara iznadgrada, oni su promatrali hram i njegovu okolinu kako seprostire ispred njih svjetlucajuÊi na suncu, otprilike oko1400 metara u opsegu. Moæda su morali zaπtititi oËi odbljeπtavila. Ovaj masivan niz zdanja sa stupovima, trije-movima i kolonadama, bio je izgraen od bijelog kamena,a veÊina povrπina bila je prekrivena zlatom i ukraπena dra-gim kamenjem. Æidovski povjesniËar Josip Flavije ovakoje opisao hram:

“Cijeli je bio pokriven ploËicama od zlata velike teæinei s prvim zrakama sunca odsjajivao je vatrenim sjajem iprisiljavao one koji su ga promatrali da skrenu pogled ustranu, kao da gledaju izravno u sunËeve zrake. No stran-cima se ovaj hram Ëinio, kada su bili na udaljenosti, kaoplanina pokrivena snijegom; jer oni dijelovi koji nisu bilipozlaÊeni, bili su iznimno bijeli.”155

Ovo je dojmljiv opis — a tako je i bilo u stvarnosti.Josip Flavije izvjeπÊuje da je kamenje bilo veliËine 25 x12 x 8 lakata, πto je otprilike 11 x 5,3 x 3,5 metra i dasu neki kameni blokovi bili dugaËki 45 lakata ili 20 meta-ra.156

Bila je to vrhunska graevina, sagraena djelomiËnood masivnih kamenih blokova, o kojima je Isus govoriokada je prorekao da neÊe ostati kamen na kamenu. Biloje to hrabro proroËanstvo. Kako je Isus mogao biti sigu-ran da neÊe ostati kamen na kamenu? ©to je joπ zanim-ljivije, u Isusovo vrijeme hram joπ nije bio dovrπen. Zavr-

155 Josephus, Wars of the Jews, V,v, str. 6.156 Josephus, Antiquities of the Jews, XV,xi, str. 3; Wars of the

Jews, V,v, str. 6.



πen je tek 64. godine, samo πest godina prije uniπtenja odstrane Rimljana. Tako je Isus 31. godine prorekao uniπte-nje graevine koja joπ nije bila zavrπena. A ipak se svezbilo toËno onako kao πto je On porekao.

Godine 66., rimska vojska pod zapovjedniπtvom Ves-pazijana krenula je na Jeruzalem kako bi uguπila posljed-nju, oËajniËku pobunu koju su Æidovi podigli protiv omr-znutih rimskih okupatora svoje zemlje. Kada je Vespazi-jan proglaπen carem 69. godine, njegov sin Tit preuzeo jezapovjedniπtvo nad vojskom u Judeji i odmah poËeo pri-preme za zauzimanje Jeruzalema. Godina 70. zabiljeæenaje u povijesti kao godina kada je Jeruzalem potpuno razo-rila rimska vojska, koja je brojila 80.000 vojnika. Tit jerazorio sve. Hram je sravnio sa zemljom, kao i cijeli grad,kako bi pokazao Æidovima i ostatku svijeta da ni najjaËeutvrde ne mogu odoljeti rimskoj vojsci. Nije ostao ni ka-men na kamenu. Usprkos Titovoj naredbi, hram je zapa-ljen i neki od velikih kamenova poslije su razbijeni kakobi se sakupilo zlato koje se topilo s goruÊeg krova. Isko-pavanja 1968. godine otkrila su velik broj ovog hramskogkamenja, koje je bilo izvaljeno iz zidova od strane osvaja-Ëa koji su uniπtavali.

Josip Flavije s mnogo pojedinosti biljeæi posljednjinapad na hram i oËajne pokuπaje Æidova da spase svojesveto mjesto. On izvjeπÊuje da je pomrlo viπe od milijunljudi za vrijeme Ëetverogodiπnje opsade Jeruzalema i, ka-da je sve bilo gotovo, zarobljeno je viπe od 97.000 stanov-nika; mnogi od njih odvedeni su u Rim, gdje su sluæilikao robovska radna snaga za izgradnju Koloseja. U Rimujoπ uvijek stoji veliËanstveni Titov slavoluk, izmeu Foru-ma i Koloseja, kao trajni spomen na uniπtenje Jeruzalemaod strane jednog od velikih rimskih vojskovoa. Na nje-govim unutarnjim zidovima uklesani su prizori zaroblje-nika i plijen koji je dopremljen iz Jeruzalema 70. godine,ukljuËujuÊi sedmerokraki svijeÊnjak, jedan od svetih dije-lova namjeπtaja u hramskom Svetiπtu.

131

Titov slavoluk u Rimu trajni je podsjetnik na tu tragi-Ënu epizode u povijesti Jeruzalema. Jeruzalemski hram,potpuno uniπten, joπ je jedan dokaz o ispunjenju proro-Ëanstva.

Poniæenje EgiptaU biblijska vremena Egipat je bio jedna od najstarijih

i najcjenjenijih zemalja starog svijeta, a njegova civiliza-cija bila je jedna od najrazvijenijih. U vrijeme Kristovogroenja egipatska civilizacija bila je stara veÊ viπe od 2000godina. Njegova su postignuÊa joπ uvijek predmet raspra-va i divljenja. Jedan pisac izvjeπÊuje da je u vrijeme staro-zavjetnih proroka, oko 700.—600. g. pr. Kr., Egipat biopoznat kao “æitnica svijeta, istaknut u znanosti, umjetno-sti, raskoπi i veliËanstvu i kao predvodnik civilizacije”.157

Kako bismo uoËili vaænost proroËkih objava u vezi sEgiptom, moramo shvatiti opseg njegove veliËine u oËimasuvremenog svijeta. Egipatski astronomi i matematiËari bilisu upoznati s matematiËkim zakonima koji se studiraju ikoriste i danas. EgipÊani su proizvodili iznimno mekanu ifinu tkaninu, staklo u boji, Ëak i umjetne dragulje kojeje, prema nekim izvorima, “bilo teπko razlikovati od pri-rodnih”.158 Medicinska je znanost uznapredovala do te mje-re da su postojali oËni specijalisti i zubari, koji su kasni-je Ëak pravili zlatne plombe. Visokorazvijene metode u po-ljodjelstvu krotile su vode moÊnog Nila, a vjeπtim naËi-nom navodnjavanja okolna podruËja postala su najplod-niji dio zemlje. Velike egipatske piramide stoje kao tihi do-kaz konstrukcijskih i inæenjerskih vjeπtina kojima se i da-nas divimo.

157 Rowell, navedeno djelo, str. 27.158 Hamilton, op. cit., str. 311. Hamiltonov stav je saæet u ovom

odlomku.



Kamo je Abraham otiπao kada je u njegovoj zemlji za-vladala glad? U Egipat. Kamo je Jakov poslije poslao svo-jeg sina da kupi æito? U Egipat. Gdje je Mojsije bio obra-zovan? U Egiptu. Gdje su æivjeli sinovi Izraelovi 430 godi-na? U Egiptu. A stotinama godina poslije, kamo su pobje-gli Josip i Marija da izbjegnu Herodov gnjev i saËuvajuæivot djeteta Isusa? U Egipat.

Utjecaj i ugled Egipta u starozavjetno vrijeme, pa Ëaki poslije, nepobitan je. Egipat se uvijek isticao meu na-rodima i bio sastavni dio povijesti. Svakome tko je u sta-rozavjetno vrijeme æivio u Izraelu ili u nekoj drugoj zemlji,Ëinilo se da je Egiptu sueno da traje zauvijek.

Ali 587. g. pr. Kr., prorok Ezekiel je poËeo iznositi duginiz proroËanstava o Egiptu, koja se nalaze u poglavljima29—32 njegove knjige, Ëije bi nam dublje prouËavanje odu-zelo puno vremena. Ezekiel je jasno rekao o egipatskoj bu-duÊnosti:

“Od zemlje Êu egipatske naËiniti pustoπ … a gradovinjezini bit Êe Ëetrdeset godina ruπevine meu razvaljenimgradovima. ... Kad mine Ëetrdeset godina, skupit Êu opetsve EgipÊane izmeu naroda kamo bijahu rasprπeni. Vra-tit Êu izgnanike egipatske ... [u] domovinu njihovu, daosnuju ondje slabo kraljevstvo. Ono Êe biti najmanje odsvih kraljevstava, da se viπe nikad ne digne nad drugenarode.” (Ezekiel 29,12-15)

U ovim redcima valja posebno zapaziti dvije stvari. Pr-vo, Egipat je trebao biti osvojen, njegov narod raπtrkan injegovi gradovi opustjeli u razdoblju od 40 godina. MnogiistraæivaËi Biblije misle da se ovo odnosi na prvo osvaja-nje Egipta od strane Perzijanaca pod vodstvom Kambiza,koje je poËelo 524. g. pr. Kr. i trajalo do oko 487. g. pr.Kr., u razdoblju od oko 40 godina, iako neki smatraju dato moæe biti simboliËna brojka, “koja se katkad rabi zaoznaËavanje dugog i teπkog razdoblja”.159 Glavnu pozor-nost u ovom proroËanstvu, meutim, privlaËe redci 14 i

133

15 gdje je reËeno da Êe Egipat u svoje vrijeme obnovitisvoju nacionalnu prepoznatljivost i neπto od svoje prijaπ-nje moÊi, ali viπe nikad neÊe biti svjetska sila kakva jebila tijekom proteklih 3500 godina. Bit Êe to “slabo” i “naj-manje” kraljevstvo, “da se viπe nikad ne digne nad drugenarode”.

Nagovijestiti da Êe ovaj narod biti toliko poniæen daviπe nikada neÊe vrπiti bilo kakav znaËajniji utjecaj na me-unarodnoj pozornici, bilo bi kao kad bismo danas reklida Êe Sjedinjene AmeriËke Dræave postati treÊerazredna na-cija, izgubiti sav svoj utjecaj i nikada viπe neÊe dominiratisvjetskim poslovima. To bi bilo nezamislivo veÊini ljudi.Ali upravo to se dogodilo. Egipat je postao “slabo” kra-ljevstvo — i takvo je i danas. Izgubio je svoju snagu iutjecaj. Treba samo proËitati kasniju povijest Egipta i ot-kriti kako se sve ovo dogodilo. Floyd Hamilton to saæimaovako:

“NeobiËna propast Egipta bila je u tome πto se trebaoumanjivati, a kazna je bila sporo propadanje. ... Iz stolje-Êa u stoljeÊe postupno se smanjivala njegova vaænost upolitici i gospodarstvu, nestalo je sve staro bogatstvo, na-rod je bio pogoen siromaπtvom i zemlja je bila smanjenapolitiËki sve dok nije postala slabo kraljevstvo.”160

ProroËanstvo takoer spominje Tebu i Memfis — dvanajveÊa grada starog Egipta — Ëiju je sudbinu prorekaoprorok Ezekiel, zajedno s uniπtenjem njihovih velikih hra-mova (vidi Ezekiel 30,13-16). Prorok je prorekao da u Egip-tu viπe nikada neÊe biti kraljevske loze: “NeÊe viπe bitiknezova u egipatskoj zemlji”, objavio je (Ezekiel 30,13).Hebrejska rijeË za kneza koja je ovdje uporabljena oznaËavaosobu kojoj pripada vlast po roenju, a ne druga hebrej-

159 The NIV Study Bible, Zondervan, 1985., zapazite Ezekiel29,11.




ska rijeË koja oznaËava onoga koji je dobio ovlasti. AbdelNaser, koji je doπao na vlast u Egiptu 1950-ih godina, bioje prvi autohtoni egipatski vladar nakon viπe od 2000 go-dina, ali on nije bio knez, njegovim æilama nije tekla kra-ljevska krv.161 Teba, Memfis i nekad moÊni egipatski fara-oni, svi su nestali.

Moæemo se takoer osvrnuti na arapska i musliman-ska osvajanja Egipta i zanemariti Ëudesni egipatski sustavnavodnjavanja nakon osvajanja u sedmom stoljeÊu kadaje sporim, neumoljivim isuπivanjem rijeka i kanala za na-vodnjavanje, doπlo do nepovratnih promjena koje su utje-cale na egipatsko gospodarstvo i naËin æivota, kako je pro-rekao prorok Izaija (vidi Izaija 19,5.6). Joπ bismo mnogotoga mogli govoriti o ovom najstarijem kraljevstvu. Dovolj-no je reÊi da joπ jednom vidimo nevjerojatno ispunjenjemnogih proroËanstava u dugoj egipatskoj povijesti, ponaj-prije njegovo postojanje kao zemlje koja viπe nema utjeca-ja na svjetske poslove.

Raseljavanje ÆidovaIma mnogo proroËanstava koja se tiËu æidovskog na-

roda u Bibliji, viπe nego o bilo kojem drugom narodu ilikraljevstvu. Meu najistaknutijim proroËanstvima o Æido-vima jesu ona o razorenju Jeruzalema, sedamdesetogodi-πnjem suæanjstvu Æidova u Babilonu, povratku iz izbjeg-liπtva u domovinu i obnova Jeruzalema i svetog hrama.To je izuzetan slijed proroËanstava — na primjer Jeremija25,8-11; 29,10.11; i Daniel 9,1.2 — a joπ je zanimljivijislijed ispunjenja, koji obuhvaÊa razdoblje od 605. do 535.g. pr. Kr. Trebalo bi nam cijelo poglavlje da bismo iscrpnoistraæili ova proroËanstva.

161 Vidi Encyclopaedia Britannica, sv. 4, str. 391; sv. 8, str.525.

135

Ali najpoznatija proroËanstava koja se tiËu Æidova go-vore o njihovoj rasprπenosti meu drugim narodima. Nije-dan drugi narod nije imao takvu povijest ili takvo posto-janje. Danas se Æidovi nalaze u svakom kutku Zemlje i uskoro svakom veÊem gradu. Ovo se nije promijenilo ni na-kon osnivanja suvremene dræave Izrael 1948. godine.

Mnogobrojna proroËanstva da Êe Æidovi biti rasijanimeu narodima spadaju meu najjasnija i najkonkretnijaproroËanstava u Bibliji:

“Vas Êu rasijati po narodima; izvuÊi Êu protiv vas maËiz korica tako da Êe vam se zemlja pretvoriti u pustaru agradovi u ruπevine.” (Levitski zakonik 26,33)

“Jahve Êe vas rasprπiti po narodima, i ostat Êe vassamo malen broj meu narodima meu koje vas Jahveodvede.” (Ponovljeni zakon 4,27)

“Jahve Êe vas razbacati po svim narodima, s kraja nakraj zemlje.” (Ponovljeni zakon 28,64)

Ovi redci u Levitskom zakoniku i Ponovljenom zako-nu, kao i mnogi drugi, proriËu usud Æidova tijekom stoljeÊai odnos drugih naroda prema njima. To nisu lijepe vijestio narodu koji je Gospodin u proπlosti izabrao kao svoj.Biblija objaπnjava da se sve to dogodilo zbog njihove stal-ne buntovnosti i neposluπnosti. “Ako me ni tada ne po-sluπate, nego mi se dalje budete suprotstavljali” (Levitskizakonik 26,27), rekao je Bog, uslijedit Êe njihovo rasijava-nje i niz drugih posljedica.

Prvo veliko protjerivanje Æidova dogodilo se u osmomstoljeÊu prije Krista kada su Asirci zarobili deset plemenasjevernog kraljevstva Izraela. Jedan izvor kaæe da je veÊi-na deportiranih u to vrijeme “bila asimilirana u narod me-u kojim su bili prisiljeni æivjeti”162 i potpuno su izgubilisvoj identitet. Potom su Babilonci u πestom stoljeÊu prije

163 Seventh-day Adventist Bible Dictionary, str. 274.



Krista napali Jeruzalem, razruπili ga i odveli zarobljenikeostavivπi dva plemena, Judu i Benjamina. Oni su zadræalisvoj identitet tijekom sedamdesetogodiπnjeg babilonskogsuæanjstva, iako su mnogi odluËili ostati u Babilonu kadasu perzijski kraljevi konaËno dopustili Æidovima da se vrateu svoju domovinu. Poslije, nakon πto je ovo podruËje osvo-jio Aleksandar Veliki, Æidovi se raseljavaju u mnoge dijelovegrËkog helenistiËkog svijeta, istiËuÊi se svojom oπtroumno-πÊu za poslovanje i trgovanje.163

Do kraja prvog stoljeÊa postojalo je barem 150 æidov-skih kolonija izvan Palestine, æidovske prave domovine. Ne-ki znanstvenici procjenjuju da je Æidova u dijaspori u Rim-skom Carstvu tijekom prvog stoljeÊa bilo u prosjeku 4,5milijuna od ukupno 55 milijuna stanovnika Carstva. Tije-kom Srednjeg vijeka Æidove se moglo naÊi po cijeloj Euro-pi, Ëesto s nerazmjernim druπtvenim ili ekonomskim utje-cajem u odnosu na njihov broj. Danas gotovo da nemadræave na licu Zemlje gdje nema Æidova.

Usporedo s proroËanstvom o rasprπenosti Æidova me-u narodima pojavljuje se i proroËanstvo da Êe biti progo-njeni. “Ali meu tim narodima neÊeπ imati mira. … Æivottvoj visjet Êe o niti; bojat Êeπ se i danju i noÊu, i neÊeπbiti siguran za æivot svoj.” (Ponovljeni zakon 28,65.66) “Iz-ginut Êete meu narodima — proædrijet Êe vas zemlja va-πih neprijatelja.” (Levitski zakonik 26,38) Ovo je æalosno,ali se takoer ispunilo.

Nijedan narod nije bio toliki predmet neprijateljstva,mrænje i odbojnosti kao Æidovi. Navest Êemo dva primjera.Æidovi su napadani i ubijani u nekoliko podruËja Engle-ske u Srednjem vijeku. Godine 1278., stotine Æidova biloje objeπeno kao odmazda za zloËin pripisan Æidovima uNorwichu. Oni su konaËno protjerani iz Engleske zakonomkoji je donio Parlament i kraljevskim proglasom 1290. go-

163 Isto.

137

dine, koji je tek 1650. godine ublaæio Oliver Cromwell, kojije bio suosjeÊajniji.164

Ali najokrutnije progonstvo Æidova u cijeloj povijestidogodilo se tijekom Drugog svjetskog rata u NjemaËkoj “odstrane umno poremeÊenog Hitlera i Eichmanna”.165 Holo-kaust je jedno od najgorih djela ljudskog barbarizma ika-da poËinjenih. Prema procjeni mnogih povjesniËara, ute-meljenoj na nacistiËkim dokumentima, u njemaËkim kon-centracijskim logorima nestalo je πest milijuna Æidova —jednostavno zato πto su bili Æidovi. Bio je to dio Hitlerovepolitike rasnog ËiπÊenja. SliËna zvjerstva dogodila su se udrugim europskim zemljama u kojima je u to vrijeme do-minirala NjemaËka.

Navedeni biblijski tekstovi takoer upuÊuju na pusto-πenje Palestine i Ëinjenicu da Êe njezini gradovi biti zatr-pani pijeskom. I premda je ponovno naseljena i Ëesto sespominje u vijestima — uglavnom zbog loπih razloga —Palestina je joπ uvijek zemlja ruπevina. Hamilton ispravnozapaæa: “Skoro ni u jednoj drugoj zemlji nema tako broj-nih ruπevina gradova i sela. Zemlja koja je prije davalautoËiπte tolikom mnoπtvu naroda sada je oskudna i ne mo-æe uzdræavati ni djeliÊ svoje bivπe populacije.”166

Za Samariju, na primjer, nekoÊ glavni grad Izraela, aposlije drugi grad Palestine po vaænosti, proreËeno je daÊe postati “kamena gomila” (Mihej 1,6). Njezino kamenjebit Êe baËeno u dolinu i njezini temelji razruπeni. “Danasje vrh brda gdje je bila Samarija obraeno polje. … U pod-noæju brda, u dolini, leæe kameni temelji grada, i tako do-slovno ispunjavaju proroËanstvo,” kaæe Hamilton.167 Dr.

164 J. Cannon (urednik), The Oxford Companion to British History,1997., str. 533.

165 Hamilton, navedeno djelo, str. 322.166 Isto, str. 323.167 Isto.



Horn kaæe da Êe turisti koji danas posjeÊuju Palestinu “na-iÊi na brdovite goleti, s nekoliko stabala i oskudnom vege-tacijom u veÊem dijelu zemlje”.168 ProroËanstva koja se tiËuÆidova i njihove pradomovine Palestine neosporno su is-punjena. Postoji dovoljno dokaza o ispunjenju ovih proro-Ëanstava koja obuhvaÊaju preko 3000 godina povijesti.

I to se dogodilo s desecima drugih ili specifiËnih pro-roËanstava koja smo razmotrili u ovom poglavlju, koja setiËu drevnih gradova Babilona, Tira i Jeruzalema, egipat-skog i æidovskog naroda. Ispitali smo dokaze koji potvru-ju njihovo ostvarivanje i utvrdili da je to dokazano.

Ipak, ovo je samo dio cjeline. Bila bi potrebna cijelaknjiga koja bi obuhvatila sva proroËanstva u Bibliji i pru-æila dokaze o njihovom ispunjenju. Ali ako dokazi koji suizneseni u ovom poglavlju nisu dovoljno uvjerljivi, one kojisu ostali sumnjiËavi ne bi uvjerilo niti ispunjenje ostalihstotinu proroËanstava i viπe. Na temelju grae koja je izlo-æena u ovom poglavlju moæe se donijeti razuman zaklju-Ëak.

Pogledajmo πto su zakljuËila Ëetvorica istraæivaËa bib-lijskih proroËanstava, neovisno jedan o drugom:

u Thomas Horne kaæe da je ispunjeno proroËanstvo“dokaz boæanskog podrijetla Pisma” i da je “knjiga kojasadræi ova proroËanstva obiljeæena peËatom Neba”.169

u Stephen McQuoid kaæe da je ispunjeno proroËan-stvo “nepobitan dokaz vjerodostojnosti Biblije”.170

u GovoreÊi o velikom broju proroËanstava u Bibliji, J.Montgomery Boice uvjerljivo izjavljuje da je “njihovo cjelo-kupno svjedoËenje poraæavajuÊe” za sumnjalice.171

168 Horn, navedeno djelo, str. 129.169 Citirano iz Payne, navedeno djelo, str. 14,15.170 Stephen Mcquoid and Alastair Noble, And Is It True? The

Case for Christianity, Authentic Media, 2004.

139

u J. B. Payne tvrdi da dokazi o ispunjenju proroËan-stava neizbjeæno pozivaju na “vjeru u Pisma kao Boæju ri-jeË” i podsjeÊa nas da rijeËi proroka posjeduju “autoritetkao i rijeËi samoga Boga”.172

Ovi svjedoci podupiru tvrdnju Floyda Hamiltona nave-denu na poËetku ovog poglavlja, da su ispunjena proro-Ëanstva jedan od “dva najuvjerljivija dokaza” da je BiblijaBoæja rijeË — jedinstvena, nadahnuta, vjerodostojna i neo-doljiva.

ZakljuËak: Mnoga ispunjena proroËanstva koja obu-hvaÊaju stoljeÊa povijesti snaæno dokazuju da Bib-lija nije obiËna knjiga i da je doista ono πto tvrdi zasebe — nadahnuta Boæja rijeË.

171 Boice, Standing on the Rock, Hodder and Stoughton, 1984.,str. 62.

172 Payne, navedeno djelo, str. 6.



6. poglavlje

Isus iz Nazareta

Mesija ili luak?

KrπÊanski znanstvenik i pisac C. S. Lewis kaæe da jeIsus, ako nije bio ono πto je tvrdio za sebe — Sin Boæji,Mesija — bio luak. Lewisov argument glasi ovako: Samoosoba koja u potpunosti vlada svojim mislima, ili osobakoja je sasvim umno poremeÊena, moæe tvrditi da je SinBoæji, Ëak i sâm Bog. Samo osoba zdravog razuma moæegovoriti ono πto je Isus govorio i pouËavati ono πto je IsuspouËavao i u isto vrijeme tvrditi da je sveti Boæji Sin. Lewiskaæe: “Ili je ovaj Ëovjek bio i jest Sin Boæji, ili je bio lu-ak.”173

Novinar i bivπi skeptik, Lee Strobel, autor nedavno ob-javljene dojmljive knjige o Isusu, raspravlja o ovom pita-nju s vodeÊim krπÊanskim psihologom. Strobel je zajedlji-vo pitao dr. Garyja Collinsa: “Je li Isus bio luak?”

Dr. Collins je odgovorio: “Ako æelite kratak odgovor,nije.”174

Strobel biljeæi da se nakon poduæe rasprave vratio kuÊii pozorno ponovno proËitao rijeËi o Isusu zabiljeæene u No-

173 C. S. Lewis, Mere Christianity, Fontana, 1955., str. 52—53.174 Lee Strobel, The Case for Christ, Zondervan, 1998., str. 195.

141

vom zavjetu. “Nisam mogao pronaÊi nikakve znakove neu-ravnoteæenosti, obmane ili paranoje”, kaæe on. “Upravo su-protno, bio sam joπ jednom ganut Njegovom dubokom mu-droπÊu, Njegovom nevjerojatnom pronicavoπÊu, Njegovompoetskom rjeËitoπÊu i Njegovom dubokom suÊuti.”175

Neki ljudi u naπe vrijeme tvrde da je Isus bio neurav-noteæen i duπevno labilan. Ta tvrdnja je osporavana tolikoputa da nema nikakvo znaËenje. John Stott, koji je uËinioviπe nego bilo tko drugi kako bi objasnio da krπÊanskavjera u 20. stoljeÊu ima smisla, kaæe: “Zavedeni ljudi nevaraju nikoga, nego same sebe, dok je Isus uvjerio miliju-ne.”176 Kada je u pitanju Isus, mnogi su ljudi bili prevare-ni obmanjujuÊim spisima mnogih takozvanih suvremenihznanstvenika, kako to uvjerljivo pokazuje dr. Paul Barnettu svojoj odliËnoj knjizi The Truth About Jesus (Istina oIsusu). Ali sâm Isus nije bio prevarant.

Je li Isus stvarno ono πto je tvrdio za sebe, πto suprihvatili Njegovi uËenici i πto su dosljedno vjerovali krπ-Êani tijekom mnogih stoljeÊa? Je li On Boæji Sin, obeÊanii dugo oËekivani Mesija? Odgovor — ili znaËajan dio odgo-vora — pronalazimo joπ jednom u proroËanstvu.

U prethodnom smo poglavlju namjerno izostavili svastarozavjetna proroËanstva koja govore o Mesiji koji trebadoÊi i osloboditi svoj narod. A ipak jedan pouzdani izvorbiljeæi da Ëak 21 knjiga Starog zavjeta sadræi proroËan-stvo ili proroËansko navjeπtenje o dolasku Mesije.177 Sadaje red na nama da ispitamo neka od njih kako bismo utvr-dili jesu li se ona ispunila u Osobi i æivotu Isusa i, akojesu, kako i kada. Ovo je sljedeÊi nepobitan dokaz o to-

175 Isto, str. 206.176 John Stott, Christian Basics, Baker Book House, 1984., str.

66.177 Payne, Encyclopedia of Biblical Prophecy, Hodder and

Stoughton, 1973., str. 665—672.

ISUS IZ NAZARETA •


Ënom biblijskom predznanju buduÊnosti, a samim tim i oNjegovom boæanskog podrijetlu.

ProroËanstva o dolasku MesijeMesija je hebrejska rijeË, a znaËi “osoba pomazana od

Boga za posebnu svrhu”. StoljeÊima su Æidovi oËekivali do-lazak Mesije koji Êe ispuniti Boæja obeÊanja tako πto Êe ihosloboditi od njihovih neprijatelja, vladara koji Êe biti nji-hov spasitelj i kralj. Ovo vjerovanje potjeËe iz hebrejskihPisama, koja danas zovemo Stari zavjet. Pedantni istraæi-vaËi kaæu da u Starom zavjetu ima viπe od 300 proro-Ëanstava koja se odnose na Mesiju. Stoga bi nam trebalobiti razmjerno lako utvrditi je li Mesija veÊ doπao i, akojest, tko je On.

KrπÊani vjeruju da su mesijanska proroËanstva — ka-ko ih Ëesto nazivamo — bila ispunjena u Isusu. Ova pro-roËanstva su prorekla Njegovo roenje, æivot, smrt i uskrs-nuÊe. KrπÊani takoer vjeruju da Êe ona mesijanska proro-Ëanstva koja nisu bila ispunjena o prvom Isusovom dola-sku biti ispunjena o Njegovom drugom dolasku. Razlog jeπto su starozavjetni proroci Ëesto govorili o dva Isusovadolaska kao o jednom velikom dogaaju. Oni su viπe go-vorili o onome πto Êe Mesija uËiniti nego kada Êe se todogoditi.

Stoga, jesu li krπÊani u pravu kada vjeruju da su sta-rozavjetna proroËanstva o Mesiji naπla svoje ispunjenje uIsusu? Je li On stvarno obeÊani Mesija? Koliko je Ëvrstovaj dokaz?

Dok pokuπavamo odgovoriti na ova kljuËna pitanja,moramo upozoriti da su kritiËari ovo krπÊansko tumaËe-nje pokuπali obezvrijediti tvrdnjom kako su mnoga staro-zavjetna proroËanstva napisana mnogo kasnije nego πtoje tradicionalno prihvaÊeno. Dok je potpuniji odgovor iz-van opsega ove knjige, moæemo samo reÊi da je to besmi-

143

sleni argument, Ëak i da su u pravu. Kao πto Boice istiËe,najkasniji predloæeni datumi od strane “najradikalnijih”kritiËara joπ uvijek smjeπtaju najkasnija mesijanska pro-roËanstva “stotinama godina prije roenja Krista.”178

Da budemo iskreni, ne postoji ni najmanja moguÊnostza sumnju u ispunjenje mesijanskih proroËanstava u æi-votu i Osobi Isusa. Ima previπe Ëvrstih dokaza. Iako uovom poglavlju moæemo pogledati samo djeliÊ dostupnihdokaza, Ëak i to je dovoljno da ih ne odbacimo ili ignori-ramo.

Prorok poput MojsijaJedno od najstarijih proroËanstava o dolasku Mesije

izreËeno je preko Mojsija oko 1400 godina prije Krista. Evoπto je Mojsije napisao:

“Proroka, kao πto sam ja, iz tvoje sredine, od tvojebraÊe, podignut Êe ti Jahve, Bog tvoj. … Nato mi reËe Ja-hve: ‘Pravo su rekli. Podignut Êu im proroka izmeu nji-hove braÊe, kao πto si ti. Stavit Êu svoje rijeËi u njegovausta, da im kaæe sve πto mu zapovjedim.’” (Ponovljeni za-kon 18,15.17.18)

Dvaput ovaj odlomak tvrdi da Êe prorok koji treba doÊibiti “kao” Mojsije. Ovo je jedno od mnogih starozavjetnihproroËanstava s dvostrukom primjenom: prvo, odnosi sena dogaaje u bliskoj povijesti Izraela; drugo, odnosi sena Mesiju koji treba doÊi.

Ali zaπto se Mesija usporeuje s Mojsijem? Zaπto sene spominje bilo koji drugi veliki prorok iz starozavjetnogvremena? Zaπto Mojsije, koji se Ëesto ne smatra proro-kom, veÊ voom Boæjeg naroda u vrijeme izlaska iz Egip-ta? Postoje dva razloga. Prvo, zato πto je Mojsije bio pro-

178 J. M. Boice, Standing on the Rock, Hodder and Stoughton,1984., str. 62.



rok u pravom smislu rijeËi. On se obraÊao narodu u Boæjeime i prorekao buduÊe dogaaje. U ovom sluËaju on jeprorekao dolazak Mesije. Drugo, Mesija koji Êe doÊi tre-bao je biti “kao Mojsije” jer je æivot i rad Mojsija, viπe odbilo kojeg drugog starozavjetnog proroka, u mnogo as-pekata sliËan æivotu i radu Isusa. Zato se kaæe da Êe Me-sija kojeg je Mojsije prorekao biti “sliËan” njemu.

H. L. Hastings, u knjizi o Bibliji s naslovom Will theOld Book Stand? (HoÊe li Stara knjiga opstati?), prikazaoje to jasno i uvjerljivo kao nitko prije ni poslije njega:

“Kao Mojsije, On je roen u skromnim uvjetima i siro-maπnoj obitelji. Kao Mojsije, On je roen pod vladavinomokrutnog vladara po Ëijem je nalogu bio osuen na smrt.Kao Mojsije, On je po Providnosti saËuvan od smrti u Egi-ptu (bijeg u Egipat), dok su druga djeca bila pobijena (uIzraelu). Kao Mojsije, iako ispunjen svom mudroπÊu, ipakje mnogo godina radio u skromnoj radionici. Kao Mojsije,On je iziπao iz anonimnosti kako bi Ëinio velika Ëuda iobjavio osloboenje svojem narodu.

Kao Mojsije, bio je osamljen u pustinji gdje je primioboæanske upute i razgovarao s Bogom licem k licu. KaoMojsije, On je postio Ëetrdeset dana i razgovarao s nebe-skim Ocem. Kao Mojsiju, bila Mu je ponuena Ëast i do-stojanstvo, Ëak i kraljevstva svijeta i njihova slava, ali jeOn sve to odbio kako bi bio Ëovjek boli i viËan patnji.

Kao Mojsije, On je bio vjeran u svemu kao Boæji slu-ga jer je za Njega bilo vaænije od hrane i piÊa vrπiti voljusvojeg nebeskog Oca. Kao Mojsije, On je doπao izbaviti svojnarod, slomiti jaram grijeha i otvoriti vrata tamnice i oslo-boditi zarobljenike. Kao Mojsije, On je imao vlast nad pri-rodnim silama, zapovijedao je vjetrovima i smirivao more.

Kao Mojsije, On je bio osnivaË novog poretka, novognaroda, zajednice i ljudi, predstavljajuÊi svijetu bratstvokoje je dotad bilo nepoznato. Kao Mojsije, On je hraniotisuÊe ljudi koji su bili slabi i gladni u pustinji. Kao Moj-

145

sije koji je izveo vodu u pustinji, On daje æivu vodu, pozi-vajuÊi: ‘Ako je tko æedan, neka doe k meni, i neka pije.’

Kao Mojsije, On je prorekao buduÊu povijest æidovskognaroda i posljedice njihove neposluπnosti, i Njegova su seproroËanstva toËno ispunila. Kao Mojsije, On je trpio poni-æenja s blagoπÊu veÊom nego πto ju je imao Mojsije; jerkada su hulili na Njega, On nije hulio. Kao Mojsije, i Onje bio posrednik Novog zavjeta, pomazan od samoga Boga.

Kao Mojsija, i Njega su mrzili bez razloga, optuæivali izlostavljali oni za koje je dao svoj æivot. Kao Mojsije, Onje svoj æivot posvetio sluæbi za druge i umro zbog njihovihnedjela. Kao i kod Mojsija, Njegova najveÊa djela ostvare-na su nakon Njegove smrti, a rijeËi koje je govorio i zako-ni koje je dao preplavili su cijeli svijet.”179

Kao Mojsije, naravno. Snaæne, pokretaËke i neodoljiverijeËi. Nitko drugi u cijeloj ljudskoj povijesti nije se pribli-æio ispunjenju ovog proroËanstva kao Isus. To je uËinioOn do najsitnijih pojedinosti.

Dolazak KraljaStoljeÊima se razumijevalo da jedno od najpoznatijih

proroËanstava u Starom zavjetu koje govori o Onome kojiÊe doÊi u buduÊnosti, ukazuje na Isusa. Svake godine ovoproroËanstvo se Ëita u cijelom svijetu za BoæiÊ u svakojkrπÊanskoj denominaciji. Oko 700 godina prije Krista, Izaijaje pisao s nepogreπivom sigurnoπÊu o dolasku vladara, oOnome koji Êe konaËno zauvijek vladati:

“Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na pleÊimamu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, OtacvjeËni, Knez mironosni. Nadaleko vlast Êe mu se sterat, imiru neÊe biti kraja nad prijestoljem Davidovim, nad kra-

179 H. L. Hastings, Will the Old Book Stand? Southern Publish-ing Association, nedatirano, str. 77—78.



ljevstvom njegovim: uËvrstit Êe ga i utvrdit u pravu i pra-vednosti. Od sada i dovijeka uËinit Êe to privræena ljubavJahve nad Vojskama.” (Izaija 9,5.6)

Trebali bismo zapaziti pet znaËajki iz ovog proroËan-stva:

1. Onaj koji dolazi rodit Êe se kao dijete;2. Onaj koji dolazi biti Êe muπkarac;3. On Êe doÊi iz Davidove kraljevske loze;4. On Êe naposljetku vladati zauvijek;5. On se treba izjednaËiti sa samim Bogom.

Zapisi o Isusovom roenju u Mateju 1,18-22 i Luki1,26-33 — zapamtite da Ëitamo biblijske retke koji su povi-jesno pouzdani — jasno pokazuju da je Isus ispunio svihpet spomenutih kriterija. U svojoj zanimljivoj knjizi TheIncomparable Christ (Neusporedivi Krist), John Stott kaæeda je Isus “ispunjenje Starog zavjeta, ispunjenje proroËan-stava”.180 Njegovo roenje u okolnostima koje su Ga okru-æivale viπe nisu predmet rasprave. To su povijesne Ëinje-nice. Ovo proroËanstvo u Knjizi proroka Izaije samo jejedno od mnogih koja su u Isusu naπla svoje ispunjenje ikoje je sâm Isus Ëesto navodio s tim znaËenjem u Novomzavjetu.

Naravno, konaËno ispunjenje ovog proroËanstva, kao imnogih drugih mesijanskih proroËanstava, oËekuje nas ubuduÊnosti. O tom danu i o najuzviπenijem biblijskomimenu za Isusa, “Kralju nad kraljevima i Gospodaru nadgospodarima”, Stott piπe:

“Ovo Kristovo ime pobuuje najveÊu pozornost i ononas neizbjeæno podsjeÊa na vrhunac Händelovog ‘Mesije’.Zemaljski kraljevi i kraljice, vladari, predsjednici i drugi

180 Johm Stott, The Incomparable Christ, Inter-Varsity Press,2001., str. 23.

147

moÊnici lako postaju opijeni svojom moÊi i slavom pa po-kuπavaju uspostaviti apsolutnu vlast. Ali Isus Krist je iznadsvih njih. Jer On je uzviπen na najviπe poËasno mjesto,daleko iznad svih ljudskih vladara i autoriteta, vlasti i do-mena, i svake titule koja se moæe zamisliti, sve je stavljenopod Njegove noge. ... Isus je Kralj nad kraljevima i Gospo-dar nad gospodarima.”181

ReËeno je mnogo puta kako je Isus roen da umre.Ali je isto je tako istina da je roen da vlada. S obziromna to da su se sva ta druga proroËanstva o Isusu ispunilado danaπnjeg dana, nemoguÊe je da Êe ovo ostati neispu-njeno. Isto je tako sigurno da Êe vladati kao πto je sigur-no da je umro.

PatnikProrok Izaija posvetio je cijelo poglavlje opisu Onoga

koji treba doÊi i patiti umjesto svojeg naroda, Ëak nositinjegove grijehe i bezakonja do smrti. U Izaiji 52,13—53,12skoro svaki redak ovog dirljivog i posebnog odlomka nala-zi izravno ispunjenje u Isusovim patnjama, osobito u po-sljednjim danima Njegova æivota i Njegovoj smrti na kriæu.

Ovo poglavlje smatra se jednim od glavnih mesijan-skih proroËanstava. Njegova primjena na Isusa toliko jeoËita da ne zahtijeva skoro nikakav komentar. Zbog ogra-niËenog prostora, navest Êemo samo nekoliko redaka, za-jedno s poveznicama iz Novog zavjeta, pokazujuÊi ispu-njenje ovih proroËanstava u æivotu i patnjama Krista:

1. Isus Êe biti prezren i odbaËen. Redak 3: “Prezrenbjeπe, odbaËen od ljudi, Ëovjek boli, viËan patnjama, odkog svatko lice otklanja, prezren bjeπe, odvrgnut.”

Ispunjenje: Ivan 1,11; Luka 18,32.

181 Isto, str. 218—219.



2. Isus Êe patiti i umrijeti umjesto drugih. Redak 5: “Zanaπe grijehe probodoπe njega, za opaËine naπe njega sa-trijeπe. Na njega pade kazna — radi naπeg mira, njegovenas rane iscijeliπe.”

Ispunjenje: Matej 27,26; 1. KorinÊanima 15,3; Rimlja-nima 4,25; 1. Petrova 2,21-24.

3. Isus Êe πutjeti pred svojim tuæiteljima. Redak 7: “Zlo-stavljahu ga, a on puπtaπe, i nije otvorio usta svojih. K’ojagnje na klanje odvedoπe ga; k’o ovca, nijema pred oni-ma πto je striæu, nije otvorio usta svojih.”

Ispunjenje: Marko 14,61; 1. Petrova 2,23.

4. Isus Êe umrijeti meu prijestupnicima i posredovatiza njih. Redak 12: “Jer sâm se ponudio za smrt i meuzlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi ida se zauzme za zloËince.”

Ispunjenje: Marko 15, 25-27; Luka 23,38-42.

OËito je Ëak i povrπnom Ëitatelju Biblije kako cijelo53. poglavlje Izaije proriËe o Isusu. GovoreÊi o “ispaÊenom,poærtvovnom sluzi”, kako je proreËeno u ovom osobito zna-Ëajnom poglavlju, jedan pisac komentira:

“Kao ‘Ëovjek patnji’, On mora ponijeti terete onih Ëijasu srca slomljena. Kao lijeËnik koji suosjeÊa, On Êe iscije-liti unesreÊene i previti njihove rane. Kao ljubazan i strp-ljiv uËitelj, On Êe uputiti ljude na put svetosti. I kada sezavrπi Njegova sluæba milosti, On Êe biti predan u zle ruke,podnijeti uvrede i muËenje, osjetiti tjeskobu duπe, doæiv-jeti da Njegov Otac zakloni lice, i umrijeti najokrutnijomsmrÊu.”182

182 R. F. Cottrell, The Wonderful Christ, Southern PublishingAssociation, 1947., str. 52.

149

Umrijevπi umjesto svojeg naroda, Isus ga je izbavio odposljedica grijeha i vjeËne smrti. To je upravo ono πto seoËekuje od Mesije — da oslobodi svoj narod, da ga spasi,dade mu novi æivot i novu nadu. Primorani smo pitati:“Tko je osim Isusa u dugim ljetopisima ljudske povijestitako toËno i u potpunosti ispunio zahtjeve ovog Ëudesnogpoglavlja?” Samo πutnja moæe adekvatno odgovoriti na ovopitanje. Nema drugog odgovora.

Gospodin, Pravda naπaPiπuÊi oko 600 godina prije Isusovog roenja, prorok

Jeremija je govorio o Njegovom æivotnom djelu na precizani poseban naËin. On je prorekao kljuËnu znaËajku Kristo-vog otkupiteljskog djela i, kako bi bio siguran da ga bu-duÊi Ëitatelji neÊe krivo shvatiti, to je uËinio dvaput. Uoba proroËanstva Jeremija je nazvao imenom Onoga kojiÊe doÊi i koje je opisivalo sræ Isusove naravi i Njegovogdjela za ljudski rod. To je joπ jedan izvanredan primjertoËnosti starozavjetnog proroËanstva:

“Evo dolaze dani — rijeË je Jahvina — podiÊi Êu Davi-du izdanak pravedni. On Êe vladati kao kralj i biti mudar,i Ëinit Êe pravo i pravicu u zemlji. ... I evo imena kojimÊe ga nazvati: Jahve, Pravda naπa.” (Jeremija 23,5.6)

“U one dane i u vrijeme ono podiÊi Êu Davidu izdanakpravedni; on Êe zemljom vladati po pravu i pravici. ... Agrad Êe se zvati: Jahve, Pravda naπa.” (Jeremija 33,15.16)

Iz Davidove kraljevske loze iziÊi Êe Onaj koji Êe bitipoznat kao “Jahve, Pravda naπa”. Biblijski struËnjak izAustralije, dr. Leon Morris, to objaπnjava ovako: “‘Praved-nik’ je izraz koji oznaËava one koje Bog prihvaÊa, a osno-va za njihovo prihvaÊanje je Kristovo djelo.”183 To je pravoznaËenje Jeremijinog izraza.

183 L. Morris, The Apostolic Preaching of the Cross, Tyndale Press,1965., str. 271.



Isus, Pravednik iz Davidove kuÊe, doπao je obnovitiljudski rod da bi mogao ponovno steÊi Boæju naklonost iuniπtiti posljedice ljudskog grijeha i pobune. Temelj Boæ-jeg prihvaÊanja buntovnog i osuenog roda je Isusovapravednost, bezgreπnost i posluπnost — a ne naπa. Stogaje On “Jahve, Pravda naπa”.

Potvruje li ovo Novi zavjet? Razmotrite samo retkekoji slijede: Rimljanima 1,17; 3,21.22; 1. KorinÊanima 1,30;2. KorinÊanima 5,21. Dva posljednja teksta konkretno tvrdeda je Isus “naπa pravednost” i da oni koji vjeruju, po Nje-mu primaju “Boæju pravednost”.

Kako je Jeremija mogao znati 600 godina prije negoπto se dogodilo da Êe ovo biti glavna znaËajka Isusove spa-sonosne sluæbe? Kako je on mogao znati da Êe ovo postatisræ novozavjetnog razumijevanja Kristove sluæbe i da Êe tostoljeÊima oblikovati nauk krπÊanske Crkve? Moæda on nijeznao mnogo o konaËnoj namjeri, moæda nije razumio sveπto je pisao, ali je znao da Êe jednoga dana iz Davidoveloze iziÊi Pravednik i da Êe Njegova pravednost, na nekisvemoÊan i iscjeljujuÊi naËin, biti osnova za prihvaÊanjegreπnog Ëovjeka od strane Boga. To je Ëudesno i prekra-sno.

Razmotrili smo Ëetiri kljuËna mesijanska proroËanstvaStarog zavjeta i vidjeli kako su se ispunili u Isusu iz Na-zareta. Postoje joπ mnoga druga takva jasna proroËanstvao dolasku Mesije u cijelom Starom zavjetu. Jakov je oËe-kivao dan kada Êe se pojaviti “©ilo”, “donositelj mira” —“Onaj koji je poslan” — (vidi Postanak 49,10). David jegovorio o dolasku “Kralja slave” (Psalam 24,7.8). Hagaj jerekao da Êe doÊi “od svih naroda æueni” (Hagaj 2.7 —©ariÊ). Malahija je najavio dan kada Êe “Sunce pravde”ogranuti sa “zdravljem u zrakama” (Malahija 4,2). Sâm Isusje rekao da se Abraham obradovao kad je pogledao u bu-duÊnost i vidio Kristov dan (Ivan 8,56). Sve ovo pridonosinaπoj vjeri. Ima dosta istine u komentaru Lawrencea Tur-

151

nera kada kaæe: “Da bismo razumjeli Isusa kakvog susre-Êemo u Novom zavjetu, moramo Ga najprije upoznati uStarom zavjetu.184

ProroËanstva o Isusovom roenju, æivotu ismrti

UsredotoËili smo se na πira mesijanska proroËanstvau Starom zavjetu. Meutim, takoer su proreËene mnogepojedinosti iz Kristovog æivota i rada. I ovdje Êemo samonabrojiti odabrana mjesta, a ne cijela proroËanstva, tko ikada ih je napisao, i novozavjetne poveznice o njihovomispunjenju u Isusu.

ProroËanstva o Njegovom roenju:

ProroËanstvo nastalo oko 700 godina prije Krista da ÊeGa roditi djevica.

“Evo, zaËet Êe djevica i roditi sina, i nadjenut Êe muime Emanuel.” (Izaija 7,14)

Ispunjenje: Matej 1,18.22.23 (citira Izaiju 7,14); Luka2,4-7.

Objaπnjenje: Mlada æena u Izaijinom proroËanstvu bilaje proroËki tip Marije. U Bibliji, tip je osoba ili dogaajkoji nagovijeπta buduÊu osobu ili dogaaj.

ProroËanstvo nastalo oko 700 godina prije Krista o mje-stu Njegovog roenja.

“A ti, Betleheme Efrato, najmanji meu kneæevstvimaJudinim, iz tebe Êe mi izaÊi onaj koji Êe vladati Izraelom.”(Mihej 5,1)

Ispunjenje: Matej 2,1.

184 L. Turner, “The Coming of Jesus Anticipated”, u Ball i John-sson, The Essential Jesus, Pacific Press Publishing Association andSigns Publishing Company, 2002., str. 63.



ProroËanstvo nastalo oko 1000 godina prije Krista o po-sjetu mudraca s Istoka koji donose darove.

“Kraljevi Tarπiπa i otoka nosit Êe dare, vladari od Ara-bije i Sabe danak donositi.” (Psalam 72,10)

Ispunjenje: Matej 2,1.11.

ProroËanstvo nastalo oko 600 godina prije Krista o po-kolju djece u pokuπaju uniπtenja Isusa.

“»uj! U Rami se kukanje Ëuje i gorak plaË: Rahelaoplakuje sinove svoje, i neÊe da se utjeπi za djecom, jernjih viπe nema.” (Jeremija 31,15)

Ispunjenje: Matej 2,16-18 (citira Jeremiju 31,15).

ProroËanstvo nastalo oko 1420 godina prije Krista i oko750.—730. godine prije Krista o Josipovom bijegu s obiteljiu Egipat.

“Iz Egipta Bog ga izveo. ... Vidim ga ali ne sada; mo-trim ga, al’ ne iz blizine.” (Brojevi 24,8.17) “Iz Egipta do-zvah sina svoga.” (Hoπea 11,1)

Ispunjenje: Matej 2,13-15 (navodi Hoπeu 11,1)Objaπnjenje: “Matej vidi povijest Izraela (Boæje djece)

saæetu u æivotu Isusa (Boæjeg jedinoroenog Sina). Onakokako je Izrael kao mladi narod otiπao u Egipat, tako jeotiπlo i dijete Isus. I kao πto je Bog izveo Izrael iz Egipta,tako je izveo i Isusa.”185

ProroËanstva o Njegovom æivotu:

ProroËanstvo nastalo oko 430 i 700 godina prije Kristao poËetku Isusove sluæbe koju Êe objaviti poseban vjesnik.

“Evo πaljem glasnika da put preda mnom pripravi. IdoÊi Êe iznenada u Hram svoj Gospod koga vi traæite.” (Ma-

185 The NIV Study Bible, Zondervan, 1985., zabiljeπka o Mateju2,15.

153

lahija 3,1) “Glas viËe: ‘Pripravite Jahvi put kroz pustinju.’”(Izaija 40,3)

Ispunjenje: Marko 1,1-3; Luka 7,27.

ProroËanstvo nastalo oko 700 godina prije Krista o pro-povijedanju Radosne vijesti siromasima.

“Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve poma-za, posla me da radosnu vijest donesem ubogima.” (Izaija61,1)

Ispunjenje: Luka 4,18-21; 7,22.

ProroËanstvo nastalo oko 700 godina prije Krista o Nje-govim Ëudesnim izljeËenjima.

“SljepaËke Êe oËi progledati, uπi Êe se gluhih otvoriti,tad Êe hromi skakati ko jelen, njemákov Êe jezik klicati.”(Izaija 35,5.6)

Ispunjenje: Matej 4,23.24; 9,35.

ProroËanstvo nastalo oko 520 godina prije Krista oNjegovom ulasku u Jeruzalem na mladom magarcu.

“Klikni iz sveg grla, KÊeri sionska! ViËi od radosti, KÊe-ri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraÊa: praviËan je ipobjedonosan, ponizan jaπe na magarcu, na magaretu, mla-detu magariËinu.” (Zaharija 9,9)

Ispunjenje: Matej 21,4-7; Luka 19,32-35.

ProroËanstva o Njegovoj smrti:ProroËanstvo nastalo oko 700 godina prije Krista da Êe

biti Êe izdan za 30 srebrnika, a novac uporabljen za kup-nju lonËarevog polja.

“Rekoh im tad: ‘Ako vam je to dobro, dajte mi plaÊu;ako nije, nemojte.’ Oni mi odmjeriπe plaÊu: trideset sre-brnika. A Jahve mi reËe: ‘Baci u riznicu tu lijepu cijenukojom su me procijenili!’ Ja uzeh trideset srebrnika i ba-



cih u riznicu u Domu Jahvinu.” (Zaharija 11,12.13; viditakoer Jeremija 32,6-9)

Ispunjenje: Matej 27,6-10.

ProroËanstvo nastalo oko 700 godina prije Krista da Êeπutjeti pred svojim tuæiteljima.

“Zlostavljahu ga, a on puπtaπe, i nije otvorio usta svo-jih. K’o jagnje na klanje odvedoπe ga; k’o ovca, nijema predonima πto je striæu, nije otvorio usta svojih.” (Izaija 53,7)

Ispunjenje: Marko 14,61; 15,3-5.

ProroËanstvo nastalo oko 700 godina prije Krista da Êebiti udaran i pljuvan.

“Lea podmetnuh onima πto me udarahu, a obraze oni-ma πto mi bradu Ëupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvre-da ni od pljuvanja.” (Izaija 50,6)

Ispunjenje: Marko 10,33.34.

ProroËanstvo nastalo oko 1000 godina prije Krista daÊe Mu dati da pije ocat.

“Ruganje mi slomilo srce i klonuh; Ëekao sam da setko saæali nada mnom, ali ga ne bi; i da me tko utjeπi, aliga ne naoh. U jelo mi æuËi umijeπaπe, u mojoj me æeioctom napojiπe.” (Psalam 69,21.22)

Ispunjenje: Matej 27,48; Marko 15,36.

ProroËanstvo nastalo oko 1000 godina prije Krista daÊe Njegove haljine biti podijeljene bacanjem kocke.

“Haljine moje dijele meu sobom i kocku bacaju zaodjeÊu moju.” (Psalam 22,19)

Ispunjenje: Ivan 19,23.34 (citiran Psalam 22,19); Lu-ka 23,34.

ProroËanstvo nastalo oko 700 godina prije Krista da ni-jedna Njegova kost neÊe biti slomljena.

155

“Neka niπta od nje ne ostavljaju za ujutro; neka nijedne kosti na njoj ne lome. Neka je slave prema propisimaPashe.” (Brojevi 9,12; vidi takoer Izlazak 12,46)

Objaπnjenje: Pashalno janje bilo je simboliËko proro-Ëanstvo o Isusu, Janje Boæje.

Ispunjenje: Ivan 19,36.

ProroËanstvo nastalo oko 700 godina prije Krista da Êebiti Êe pokopan meu bogatima.

“Ukop mu odrediπe meu zloËincima, a grob njegov bis bogatima, premda nije poËinio nepravde, nit’ su mu ustalaæi izustila.” (Izaija 53,9)

Ispunjenje: Matej 27,57-60.

Sâm Isus kaæe da u cijelom Starom zavjetu postojemnoga proroËanstva o Njemu i On se poziva na njih kadaobjaπnjava svoj æivot i poslanje svojim uËenicima. Viπe oddvadeset proroËanstava o Isusu bilo je ispunjeno u 24 sata,u vrijeme Njegove muke. Dok sve ovo potvruje boæanskunarav Isusovog æivota i smrti, takoer potvruje boæanskunarav Biblije. Kao πto Floyd Hamilton s pravom zamjeÊu-je, mnoga od ovih proroËanstava bila su toliko detaljna“da nijedan Ëovjek ne bi mogao znati ili Ëak pomisliti daÊe se ovi proreËeni dogaaji obistiniti ako nije govorio kaoBoæji vjesnik”.186

Zabranjeno proroËanstvoGodine 1656. odræana je rasprava u Poljskoj izmeu

nekih uvaæenih æidovskih rabina i skupine krπÊanskih uËe-njaka. Tijekom rasprave krπÊani su protumaËili proroËan-stvo iz Daniela 9 o proroËkom vremenu od “sedamdeset

186 Floyd Hamilton, The Basis of Christian Faith, Harper & Row,1964., str. 307.



sedmica”, kao dokaz da je Isus bio istinski Mesija. Ras-prava je zavrπila bez zakljuËka, ali su nakon toga rabiniodræali skup na kojem je odluËeno da zabrane Æidovimapokuπaje tumaËenja ovog proroËanstva, iako se ono nala-zilo u æidovskim Pismima. KonaËno su izrekli prokletstvonad svakim Æidovom koji bi to pokuπao uËiniti, rijeËima:“Neka trunu kosti i um onoga koji pokuπa izraËunati se-damdeset tjedana.”187 Oni su oËito shvatili da je teπko odo-ljeti uvjerljivom utjecaju ovog proroËanstva da je Krist bioobeÊani Mesija.

ProroËanstvo o sedamdeset tjedana moæda je najuvjer-ljivije od svih mesijanskih proroËanstava. Jedan pisac na-ziva Daniela “najveÊim prorokom” i kaæe da je ovo proro-Ëanstvo o razdoblju od sedamdeset tjedana, koje seæe dodolaska “Mesije, Pomazanika” (Daniel 9,25), meu svimkrπÊanima dugo bilo smatrano “najjasnijim od svih proro-Ëanstava”. Zatim dodaje da je “to neosporan dokaz boæan-skog predznanja” i “nadnaravnog nadahnuÊa samih proro-Ëanstava”.188

Ovo zadivljujuÊe proroËanstvo sadræano je u samo Ëe-tiri retka u Danielu 9,24-27. Zapazimo posebno one dije-love koji se odnose na Mesiju koji Êe doÊi:

“Sedamdeset je sedmica odreeno tvom narodu i tvomsvetom gradu, da se dokrajËi opaËina, da se stavi peËatgrijehu, da se zadovolji za bezakonje, da se uvede vjeËnapravednost, da se stavi peËat vienju i prorocima, da sepomaæe Sveti nad svetima.” (redak 24)

Ovo je jedno od Danielovih proroËanstava koje govorio “odreenom vremenu” u kojemu je dan uzet za doslovnugodinu. NaËelo “dan za godinu” primjenjuje se u protes-tantizmu od najranijih dana reformacije. Tako se ovo pro-

187 Navedeno iz The Midnight Cry, 10. listopada 1843.188 G. McCready Price, The Greatest of the Prophets, Pacific

Press, 1955., str. 218.

157

roËanstvo od 70 proroËkih tjedana, buduÊi da je 70 putasedam jednako 490 dana, odnosi na razdoblje od stvarnih490 godina. Tekst jasno kaæe da Êe se u ovom vremenskomrazdoblju ispuniti nekoliko znakova koji se odnose na Me-siju koji dolazi i da su oni proreËeni i u drugim staroza-vjetnim proroËanstvima kao πto je Izaija 53 i Psalmi 22—24.

Prema ovom retku, Onaj o kome govori Daniel, treba:

• dokrajËiti opaËinu ili staviti peËat grijehu,• zadovoljiti za bezakonje,• uvesti vjeËnu pravednost.

Iz ove tri zadaÊe koje Mesija treba ispuniti, veÊ moæemovidjeti da se proroËanstvo odnosi na Isusa. Tko je joπ upovijesti uËinio neπto ovakvo?

“Znaj i razumij: Od Ëasa kad izae rijeË ‘Neka se vratei neka opet sagrade Jeruzalem’ pa do Kneza Pomazanika:sedam sedmica, a onda πezdeset i dvije sedmice, i bit Êeopet sagraen trg i opkop, i to u teπko vrijeme.” (redak25)

Iz navedenog retka trebamo zapaziti tri Ëinjenice:

1. Aneo kaæe Danielu da Êe na poËetku 70 tjedanaili 490 godina iziÊi naredba da se sagradi Jeruzalem, kojije 586. g. pr. Kr. razorio Nabukodonozor iz Babilona. Ve-Êina stanovnika bila je odvedena u suæanjstvo u Babilon,meu njima i Daniel. Kao i svi vjerni Æidovi, Daniel jeËeznuo da vidi svoj grad obnovljen u prijaπnjoj slavi. Sadaje ovdje Danielu reËeno da Êe Jeruzalem biti sagraen ida Êe naredba za poËetak radova na ponovnoj izgradnji iobnovi oznaËiti poËetak razdoblja od 490 godina. Ovajkraljevski proglas izdao je kralj Artakserks iz Perzije —kraljevstva koje je pokorilo kraljevstvo i grad Babilon —457. g. pr. Kr. Dakle, prema proroËanstvu, od ovog datu-ma trebamo raËunati poËetak razdoblja od 490 godina.



2. Ovo razdoblje od 490 godina protegnut Êe se svedo vremena kada Êe doÊi Mesija. To znaËi da Êe se Mesijapojaviti pri kraju ovog razdoblja, kada proe 69 od 70tjedana. Iako postoje neke nejasne tvrdnje u ovom tekstu,jasno je da su Mesija i Njegovo djelo srediπnja tema cije-log proroËanstva. Ono govori o Njemu i Njegovom otkuplju-juÊem djelu.

3. Aneo je Danielu takoer rekao da Êe razdoblje od70 tjedana biti podijeljeno u tri dijela:

• sedam tjedana ili razdoblje od 49 godina;• 62 tjedna ili razdoblje od 434 godine — ova dva raz-

doblja zajedno Ëine 483 godine;• ostaje jedan tjedan ili sedam godina na kraju raz-

doblja od 490 godina.

ZakljuËke moæemo bolje razumjeti pomoÊu jednostav-nog dijagrama koji Êe nam pomoÊi da vidimo zaπto je ovoproroËanstvo objaπnjeno kao “matematiËki dokaz Kristo-vog boæanstva” i zaπto Novi zavjet tvrdi da je Isus doπao“na vrijeme” (vidi GalaÊanima 4,4):

70 tjedana ili 490 godina

69 tjedana ili 483 godine 1 tjedan ili 7 godina

Proglas o obnovi i po-novnoj izgradnji Jeru-zalema 457. g. pr. Kr.

Isusovokrštenje27. g.

Isusovo raspeće “u sre-dini sedmice”, 31. g.

Evanđeljepoganima34. g.

ss

ss

ss

ToËno 483 godine nakon proglasa 457. g. pr. Kr. dase ponovno sagradi Jeruzalem, Isus se pojavio u javnostii bio krπten. On je zapoËeo svoju javnu sluæbu i svoje æi-votno djelo spasenja ljudskog roda 27. godine, toËno navrijeme. Mesija takoer znaËi “Pomazanik”, a na poseban

159

i javan naËin Isus je bio pomazan Svetim Duhom prigo-dom svojeg krπtenja. Posljednje poglavlje Njegovog zemalj-skog mesijanstva poËinje u to vrijeme (vidi Luka 3,1-3.21.22; 4,16-21).

“A poslije πezdeset i dvije sedmice bit Êe Pomazanikpogubljen, ali ne za sebe.” (redak 26)

62 tjedna slijede nakon prvih sedam tjedana i tada ÊeMesija biti “pogubljen”. ProroËanstvo se sada usredotoËujena posljednji tjedan ili posljednjih sedam godina razdob-lja od 490 godina, koje poËinje 27. godine. Zapaæamo dase ovdje pojavljuje Isus, koji je tijekom tog posljednjeg pro-roËkog tjedna trebao biti “pogubljen” ili stradati smrtnomkaznom, ne zbog sebe, nego zbog drugih. Kako kaæe 24.redak, On Êe uËiniti “da se dokrajËi opaËina” ili — prema©ariÊu — “kraj bezakonju”. Ovo je sræ krπÊanske porukeod poËetka krπÊanske Crkve i to je bilo jasno proreËeno uovim redcima.

“I sklopit Êe savez s mnogima za jednu sedmicu: a upolovici sedmice prestat Êe ærtva i prinos.” (redak 27)

U sredini posljednjeg tjedna, Mesija Êe uËiniti da pre-stane “ærtva i prinos”. Sredina tog posljednjeg tjedna je trii pol godine. Nakon πto je Isus bio krπten 27. godine, trii pol godine vode nas do 31. godine, a te je godine razapet— pogubljen Isus, ne zbog sebe, nego radi drugih, za cijeliljudski rod.

Biblija biljeæi da je u tom trenutku Njegove smrti bioveliki potres, a zavjesa u jeruzalemskom hramu bila je ne-objaπnjivo poderana na dva dijela od vrha do poda, otkri-vajuÊi Svetinju nad svetinjama, mjesto Boæje prisutnostikoje nikad prije nije bilo otvoreno ljudskim oËima (vidiMatej 27,51). Zbio se potres. To znaËi da je cijeli æidovskiærtveni sustav, koji je stoljeÊima upuÊivao na dolazak Bo-æjeg Janjeta, doπao kraju. Nema potrebe za daljnjim æivo-



tinjskim ærtvama koje su upuÊivale na Mesiju koji trebadoÊi. On je doπao i svojom smrÊu uËinio nepotrebnim bu-duÊe ærtve. On je donio kraj ærtvama i prinosu.

Veliki znanstvenik sir Isaac Newton opisao je ovo pro-roËanstvo kao “kamen temeljac krπÊanske vjere”.189 Drugipisac kaæe da je Danielovo proroËanstvo o 70 tjedana“krunski dragulj starozavjetnih proroËanstava”.190 To je,naravno, viπe od matematike, viπe od kronologije, viπe odpovijesti. To nas vodi u sræ krπÊanske poruke, u sræ Bib-lije, do same svrhe svih proroËanstava — i do dva kljuËnai neizbjeæna pitanja: “Je li Biblija istinita?” i “Je li Isusstvarno Mesija?” Odgovor na oba pitanja trebao bi biti oËit.

ProreËeno Kristovo uskrsnuÊeU knjizi The Resurrection of Jesus (Isusovo uskrsnu-

Êe), Pinchas Lapide, æidovski rabin, kaæe: “PrihvaÊam Isu-sovo uskrsnuÊe, ne kao izum uËenika, nego kao povijesnidogaaj.”191 Ovo je neπto sasvim izvanredno: Æidov vjerujeu Kristovo uskrsnuÊe. Naravno, mnogi Æidovi su postalikrπÊani tijekom stoljeÊa i povjerovali da je Isus stvarnouskrsnuo iz mrtvih. To je, napokon, proreËeno u Staromzavjetu, a prorekao je i sâm Isus. Joπ jednom, ispunjenaproroËka rijeË je osnova vjerovanja.

Moæda je kljuËni odlomak u Novom zavjetu koji se od-nosi na Isusa i Njegovo uskrsnuÊe zapisan u Luki 24,44-47:

“Zatim im reËe: ‘Ovo je ono πto sam vam govorio doksam joπ bio s vama. Trebalo je da se ispuni sve πto je o

189 Isaac Newton, Observations on the Prophecies of Daniel andthe Revelation, 1733., navedeno iz D. Ford, Daniel, SouthernPublishing Association, 1978., str. 198.

190 Ford, navedeno djelo.191 Citirano iz M. Green, The Empty Cross of Jesus, Hodder

and Stoughton, 1984., str. 103.

161

meni pisano u Mojsijevu zakonu, u Prorocima i Psalmi-ma.’ Tada im prosvijetli razum da razumiju Pisma, te imreËe: ‘Tako stoji pisano da Mesija mora trpjeti i treÊi danuskrsnuti od mrtvih, da se na temelju njegova imena mo-ra propovijedati obraÊenje i oproπtenje grijeha.’”

Isus je vjerovao u proroËanstva. On je vjerovao da sustarozavjetni proroci pisali o Njemu. On se pozivao na svedijelove starozavjetnih Pisama, ukljuËujuÊi i Psalme. I po-sebno je istaknuo da je pisano da Êe On “uskrsnuti izmrtvih treÊeg dana”. Teπko je ovo pogreπno shvatiti. Akovjerujemo da je Isus govorio istinu i da su Njegove rijeËivjerno zabiljeæene, moramo vjerovati da su Njegovo uskrs-nuÊe kao i Njegova smrt bili proreËeni u Starom zavjetu.

KljuËna poveznica Staroga zavjeta s uskrsnuÊem jePsalam 16,9-11:

“Stog mi se raduje srce i kliËe duπa, i tijelo mi spo-kojno poËiva. Jer mi neÊeπ ostavit duπu u Podzemlju nidati da pravednik tvoj truleæi ugleda. Pokazat Êeπ mi sta-zu u æivot, puninu radosti pred licem svojim, sebi zdesnablaæenstvo vjeËno.”

Jasno je da David u ovom Psalmu uglavnom govori osebi. Meutim, on takoer govori o nekome drugome; ma-lo je vjerojatno da David sebe oslovljava “pravednikom”.©toviπe, u vrijeme dok Petar upuÊuje na Isusa u svojojvelikoj propovijedi na dan Pedesetnice, David je bio mrtavi sahranjen, a njegova grobnica je joπ uvijek postojala. Da-vidovo tijelo je istrunulo — a to se dogaa s tijelima svihljudi koji umru — i David nije uskrsnuo iz mrtvih. Takou Psalmu 16 on proroËki govori o Onome koji Êe doÊi ubuduÊnosti.

Petar je u svojoj propovijedi citirao ovaj odlomak ucijelosti, govoreÊi “pouzdano” da je “David umro i bio sa-hranjen”, ali kao prorok vidio je “πto je ispred, govorio jeo uskrsnuÊu Krista” (Djela 2,29-31). Ovaj mesijanski Psa-lam imao je i Isus na umu kada je tako kategoriËno izja-



vio da je Stari zavjet prorekao Njegove patnje i uskrsnu-Êe.

Ali ima joπ toga. Sâm Isus je prorekao da Êe umrijetii zatim biti podignut iz mrtvih. Sva Ëetiri evanelja biljeæeovu tvrdnju. Matej izvjeπtava kako je Isus rekao “da Êebiti ubijen i da Êe uskrsnuti treÊi dan” (Matej 16,21). Mar-ko biljeæi doslovne Isusove rijeËi: “Sin »ovjeËji bit Êe pre-dan u ruke ljudima, i oni Êe ga ubiti; a on Êe uskrsnutitri dana poslije smrti.” (Marko 9,31) Luka govori kako jeIsus govorio svojim uËenicima o onome πto Êe se uskorodogoditi u Jeruzalemu. Njemu Êe se rugati, vrijeati Ga,nemilosrdno Ga tuÊi i pogubiti. “Ali Êe on treÊi dan uskr-snuti.” (Luka 18,32.33) Ivan biljeæi Isusovu izjavu koja seponavlja mnogo puta u evaneljima: “Razvalite ovaj hram”,rekao je Isus, a to se odnosilo na Njegovo tijelo, “i u tridana opet Êu ga podiÊi.” (Ivan 2,19) Potpuno je nemoguÊevjerovati da je Isus govorio istinu, a ipak pogrijeπio. Nje-gova osobna proroËanstva o Njegovom uskrsnuÊu potvr-uju ono πto je David zapisao tisuÊu godina prije.

Dakle, je li Isus ustao iz mrtvih, ili je to bila pustaæelja, straπan nesporazum ili — joπ gore — velika obmana?Mnoge su knjige napisane o uskrsnuÊu i ima previπe graeda bismo sve mogli staviti na samo nekoliko stranica. Onikoji æele saznati viπe, bit Êe im vrlo korisna knjiga FrankaMorrisona Who Moved The Stone? (Tko je odgurnuo ka-men?) — koja se i nakon skoro 50 godina joπ uvijek tiska,zatim uvjerljivo poglavlje Davida N. Marshalla o uskrsnu-Êu u novijoj knjizi pod naslovom The Essential Jesus (Ne-usporedivi Isus), ili poglavlja u knjizi Leeja Strobela TheCase for Christ (Kristov sluËaj) koja razmatraju dokaze ouskrsnuÊu.192 Ali kako bismo ukratko odgovorili na pita-

192 Vidi D. Marshall, “The Risen Jesus” u Ball and Johnsson,The Essential Jesus, navedeno djelo, str. 168—191; Strobel, nave-deno djelo, str. 255—348.

163

nje, istaknut Êemo tri glavne skupine dokaza koji podupi-ru temeljno vjerovanje krπÊana da su proroËanstva ispu-njena i da je Isus stvarno ustao iz mrtvih.

»este i nedvosmislene tvrdnje Novog zavjeta. VeÊsmo spomenuli neka izvjeπÊa o Isusu. Ali ima ih mnogoviπe. Djela apostolska i Pavlove poslanice viπe puta ponav-ljaju Ëinjenicu da je Isus uskrsnuo iz mrtvih. To je bilaglavna tema u propovijedanju prve krπÊanske Crkve. Tipi-Ëne su Petrova tvrdnja da Ga je “Bog uskrisio, oslobodivπiga od lanaca smrti” (Djela 2,24) i Pavlova izjava da “Onajkoga je Bog uskrisio nije istrunuo” (Djela 13,37). Ako Isusnije uskrsnuo iz groba nego ostao u njemu, kako to da sejavnost nije pobunila zbog ponavljanja tvrdnje da je us-krsnuo? Zaπto nije pronaeno Njegovo tijelo ili otkrivenoNjegovo konaËno mjesto poËivanja kao dokaz da su pro-povjednici ranog krπÊanstva bili u krivu? KrπÊanstvo semoglo zaustaviti u svojem napredovanju i prije nego πtose uzdiglo s tla. Razlog πto se nije zaustavilo jest stalnoponavljana, uvjerljiva i nepromjenjiva objava o uskrslomIsusu.

Bilo je mnogo oËevidaca koji su Ga vidjeli. OËevicisu najjaËi dokaz na sudu, osobito kada neπto potvrdi viπesvjedoka. Kada o nekom dogaaju svjedoËi viπe svjedoka,to je skoro nepobitno.

U barem deset sluËajeva, Isus je vien nakon svojeguskrsnuÊa, a Ëesto je to bio velik broj ljudi. Zapisi su tolikojasni da ih ne moæemo krivo razumjeti. Pavao nedvosmi-sleno izjavljuje da je Isus ustao treÊi dan “suglasno Pis-mima” — kako bi ispunio proroËanstvo. Pavao biljeæi dasu Isusa vidjeli Petar i Jakov, zatim jedanaestorica uËeni-ka, te mnogi drugi i nakon toga “viπe od pet stotina” ljudiistodobno, od kojih je veÊina joπ bila æiva kada je Pavaonapisao ove rijeËi crkvi u Korintu (1. KorinÊanima 15,3-



7). Mi bismo s razlogom mogli posumnjati u svjedoËenjejednog ili dvojice svjedoka, ali svjedoËanstvo stotina svje-doka je nepobitno. Sudac Edward Clarke je napisao: “Do-kaz o uskrsnuÊu je savrπen, a ja sam uvijek iznova naVisokom sudu donosio presude na temelju dokaza koji nipribliæno nisu bili tako uvjerljivi.”193 I drugi struËnjaci ko-ji se bave pravom doπli su do istog zakljuËka o uskrsnu-Êu.194

Rasprostranjenost krπÊanstva i rast krπÊanske Cr-kve. Nekoliko godina nakon Kristovog uskrsnuÊa, novi reli-gijski pokret brzo se raπirio po Rimskom Carstvu. Proπiriose na zapad u Malu Aziju, GrËku, Rim, Galiju i Britaniju,na istok prema Indiji i Kini i na jug u Afriku. Glavno vjero-vanje nove religije bilo je da je Isus iz Nazareta, koji jebio razapet u vrijeme Poncija Pilata, namjesnika Judeje,uskrsnuo iz mrtvih i da je ponovno æiv.

To se protivi tvrdnjama da je do naglog πirenja i rastaranog krπÊanstva, u vrijeme najteæeg protivljenja i progo-na, moglo doÊi na osnovi laæi, obmane ili pustih æelja. Zarbi milijuni ljudi dobrovoljno umrli straπnom smrÊu u rim-skom Koloseju i na mnogim drugim mjestima πirom Rim-skog Carstva — zbog bajkovite priËe?

David Marshall zakljuËuje — kao i mnogi drugi kojisu pomno prouËavali dokaze — da je “uskrsnuÊe Isusovogtijela stvarno, povijesna Ëinjenica”.195 Niπta drugo ne moæena zadovoljavajuÊi naËin objasniti postojanje, preæivljava-nje i rast krπÊanstva. Isusovo uskrsnuÊe nedvojbeno je,nepobitno i jedno od najËudesnijih ispunjenja biblijskogproroËanstva.

193 Citirano iz Strobel, navedeno djelo, str. 320.194 Vidi Marshall, navedeno djelo, str. 172—173.195 Isto, str. 171.

165

U poËetku ovog poglavlja postavili smo pitanje: “Je liIsus stvarno Mesija?” Rekli smo da se odgovor na ovo pi-tanje moæe pronaÊi u starozavjetnim proroËanstvima kojasu prorekla dolazak Mesije. S velikom pozornoπÊu razmo-trili smo mnoga od ovih proroËanstava i vidjeli dokaze nji-hova ispunjena u Isusu. U knjizi Prophecy Speaks (Proro-Ëanstva govore), Earle A. Rowell saæima svoju studiju ostarozavjetnim proroËanstvima o Mesiji i nabraja zaklju-Ëke koje je iz njih izveo:

1. StoljeÊima prije nego πto je Krist roen, velik brojæidovskih pisaca, koji su æivjeli tijekom razdoblja od 1000godina, hrabro su prorekli da Êe iz njihovog naroda iziÊiPravednik;

2. On Êe biti prorok;3. Bit Êe odbaËen kao Mesija od ljudi koji su prorekli

Njegov dolazak, ali Êe biti prihvaÊen kao Mesija od svihdrugih naroda na Zemlji;

4. Bit Êe blagoslov za ËovjeËanstvo;5. Æivjet Êe u jasno odreenom vremenu;6. Bit Êe ubijen;7. Umrijet Êe kao zloËinac.

Rowell zatim zakljuËuje: “Nitko drugi ne odgovara ovomopisu” osim Isusa.196 Nakon svega ovoga, proroËanstva oKristovom uskrsnuÊu i njihovo ispunjenje postaju nepobi-tni. A isti je sluËaj s ostalim proroËanstvima i s cijelomBiblijom.

ZapanjujuÊa je kad se u sve ovo uplete matematika.Prema statistici koju je potvrdilo AmeriËko znanstvenoudruæenje (ASA) i koja je uvrπtena u knjigu prof. PeteraStonera Science Speaks (Znanost govori), vjerojatnost dase samo osam starozavjetnih proroËanstava ispuni u jed-

196 Rowell, Prophecy Speaks, Review and Herald, 1973., str. 55—56.



noj osobi iznosi 1 prema 1017 — a to je 1 prema golemombroju 100.000.000.000.000.000 (1 i 17 nula). Ovaj broj jeprevelik da bismo ga mogli shvatiti.197

Dakle, zamislite podruËje veliËine dræave Teksas uSAD-u, otprilike veliËine Francuske, ili malo manje od dr-æave New South Wales u Australiji. Prekrijte cijelo pod-ruËje veliËine 1017 kovanicama srednje veliËine. One Êeprekriti cijelo podruËje do dubine od oko 60 centimetara.Sada obiljeæite samo jednu kovanicu i promijeπajte cijelumasu πto je bolje moguÊe tako da mjesto tog, oznaËenognovËiÊa, ostane nepoznato. Stavite povez nekome na oËi irecite mu da mora podiÊi jednu kovanicu i da to morabiti ona koja je oznaËena. Kakvu sreÊu bi ta osoba moralaimati da izvuËe tu kovanicu? Jedan prema 1017 — skoronemoguÊe!

Profesor Stoner, meutim, uzima u obzir ne osam, ne-go 48 mesijanskih proroËanstava i zatim istiËe da je vje-rojatnost da jedna osoba ispuni 48 proroËanstava 1 prema10157. To je preveliko da bi ljudski um mogao shvatiti.Vjerojatnost da jedna osoba ispuni 48 proroËanstava kojasu prorekli razliËiti ljudi tijekom πirokog vremenskog raz-doblja toliko je beskrajno mala da s pouzdanjem moæemoreÊi da se nikada neÊe dogoditi.

A ipak se dogodila — i viπe od toga. Isus je ispunioviπe od 300 starozavjetnih proroËanstava! Vjerojatnost dase to dogodi nezamislivo je mala da je nemoguÊe vjerovatida su sva ta proroËanstva bila samo ljudske rijeËi.

Kako bi mogla skupina ljudskih biÊa samo na teme-lju svojeg osobnog znanja, i koja su vremenski bila uda-ljena stotinama godina, proreÊi niz dogaaja koji Êe se

197 Ove i ostale statistike uzete su iz Peter Stoner, ScienceSpeaks, Moody Press, 1963., str. 100—107, navedeno iz JoshMcDowell, Evidence that Demands a Verdict, Campus CrusadeInternational, 1972., str. 175—176.

167

ispuniti u æivotu jedne osobe stotinama godina u buduÊ-nosti? To traæi veliku vjeru. Protiv svih vjerojatnosti, Isusje uËinio ono πto nijedna osoba nikada nije uËinila niti Êeikada ponoviti. U jednom kratkom æivotu On je ispunio tavjekovna proroËanstva. On je ispunjenje i potvrda proro-Ëanstava.

Na pitanje s kojim smo zapoËeli ovo poglavlje paæljivosmo odgovorili, ne æureÊi i uzimajuÊi u obzir neke od naj-uvjerljivijih dokaza. Ti dokazi nedvosmisleno upuÊuju naËinjenicu da je Isus bio i da jest obeÊani Mesija, Izbaviteljsvijeta, Spasitelj svih koji vjeruju u Njega. NemoguÊe jepomisliti da postoji bilo kakav drugaËiji odgovor — ili ne-ki drugi Spasitelj.

U svojoj uvjerljivoj knjizi The Truth about Jesus (Isti-na o Isusu), dr. Paul Barnett govori puno o dokazima: “do-kazima o Isusu”, “dokazima o Osobi i uskrsnuÊu Isusa”,“dokazima o Isusu kao Boæjem Sinu”. Knjiga se dosta osla-nja na dokaze, kao i ova knjiga. Zatim on kaæe, jasno inedvosmisleno: “Dokazi su tu.”198 I doista jesu. Neke odnjih razmotrili smo u ovom poglavlju — o Isusu, o Njego-vom mesijanstvu, o Njegovom roenju, æivotu, smrti i us-krsnuÊu i dokaz da je ispunio mnoga starozavjetna pro-roËanstva. I tako se autor ove knjige u potpunosti slaæe sdr. Barnettom koji o svim tim dokazima kaæe: “Ne moæeteprema njima biti ravnoduπni.”199

ZakljuËak: Povijest i ispunjena proroËanstva zaje-dno dokazuju da je Isus bio obeÊani Mesija, da jebio razapet i zatim Ëudesno ustao iz mrtvih uËinivπito za spasenje ljudskog roda.

198 Paul Barnett, The Truth about Jesus, Aquila Press, 2000.,str. 161—163.

199 Isto, str. 163.



ZakljuËak

Svi ti “zakljuËci”

U prijaπnjim poglavljima iznijeli smo razne dokaze ka-ko bismo mogli vjerovati u Bibliju do najsitnijih pojedino-sti. Sada je vrijeme da sve ove dokaze posloæimo jedan dodrugoga i pozorno ih ispitamo prije nego πto ih zajednoispletemo u Ëvrsto uæe. U zakljuËku na kraju svakog po-glavlja saæeli smo dokaze o kojima je bilo rijeËi u tom po-glavlju. Sada Êemo ih vidjeti zajedno i u slijedu:

1. Postoje mnogi razlozi zaπto je bitno znati je liBiblija istinita.

2. Dokazi iz mnogo razliËitih izvora vode nas kzakljuËku da je Biblija najneobiËnija knjiga koja je ikadnapisana, potpuno jedinstvena u svojem postojanju isvojoj poruci.

3. TisuÊe arheoloπkih otkriÊa u zemljama Istokarazjasnile su biblijske zapise i mnogo puta iznova po-tvrdile povijesnu pouzdanost Starog i Novog zavjeta.

4. TisuÊe starih biblijskih rukopisa, koji su s veli-kom pomnjom prepisivani i prevoeni, osigurali su to-Ënost i vjerodostojnost biblijskog teksta.

5. Mnoga ispunjena proroËanstva koja obuhvaÊajustoljeÊa povijesti snaæno potvruju da Biblija nije obi-

169

Ëna knjiga i da je doista ono πto tvrdi za sebe — nadah-nuta Boæja rijeË.

6. Povijest i ispunjena proroËanstva zajedno do-kazuju da je Isus bio obeÊani Mesija, da je bio razapeti zatim Ëudesno ustao iz mrtvih, uËinivπi to za spase-nje ljudskog roda.

Svaki od ovih zakljuËaka iznosi znaËajne dokaze. Oninisu napisani samo zbog dojma. Oni se zasnivaju na broj-nim pouzdanim dokazima. Pa Ëak ako bi neki od ovih za-kljuËaka bio sumnjiv ili neuvjerljiv, ostali joπ uvijek mogupodnijeti pritisak i imaju svoju teæinu. Uæe je, nedvojbe-no, Ëvrsto.

Zajedno, svi nam ovi “zakljuËci” daju odgovor na pita-nje koje se provlaËilo kroz knjigu: “Moæemo li joπ uvijekvjerovati Bibliji?” Nema sumnje kakav je odgovor. Mi mo-æemo vjerovati Bibliji. Dokazi nam ne dopuπtaju da doe-mo do nekog drugog zakljuËka.

Povijest, proroËanstva, arheologija, tisuÊe starih ruko-pisa, ljudsko iskustvo diljem svijeta i tijekom stoljeÊa, naj-neobiËniji æivot, smrt i uskrsnuÊe Isusa Krista i postoja-nje same Biblije, njezino preæivljavanje tijekom dvije tisu-Êe i viπe godina udruæuju se i kaæu nam da je Biblija doi-sta istinita. U ono πto Biblija kaæe moæe se vjerovati. Samoonaj tko æeli zanijekati vaænost prikupljenih dokaza izmnogo razliËitih izvora, moæe doÊi do nekog drugogzakljuËka.

Ali πto sve ovo znaËi nama koji æivimo u 21. stoljeÊu?Kakve to veze ima sa stvarnim æivotom? Kamo nas to vodina naπem osobnom putu? ZnaËi li to viπe od knjiπkogznanja da je Biblija toËan i pouzdan zapis o proπlosti, jed-nako istinita kao πto je bila prije Ëetiri stotine godina kadaje ponovno otkrivena i prvi put predana europskim naro-dima na njihovom materinskom jeziku? ZnaËi li istinitosti pouzdanost Biblije neπto i nama osobno?

ZAKLJU»AK •


Prije smo postavili drugo pitanje o Bibliji kao dodatakpitanju je li istinita ili nije. Sada nam to drugo pitanjepostaje izazov: “Je li Biblija doista Boæja rijeË?”

To nije isto kao kad bismo pitali: “Je li Biblija istini-ta?” ili “Moæemo li vjerovati u ono πto kaæe Biblija?” Ovapitanja moæemo postaviti o svakoj knjizi. Moæemo li vjero-vati enciklopediji, poput Encyclopaedia Britannica? Moæe-mo li vjerovati rjeËniku? Moæemo li vjerovati knjigama ofizici, geografiji, astronomiji ili povijesti? Uz ogradu da nekeknjige treba aæurirati kada se pojave nove informacije, nasva ova pitanja moæemo odgovoriti potvrdno. Moæemovjerovati svim ovim knjigama. Mi im i vjerujemo. VeÊinaæivota nesvjesno se temelji na vjerovanju u informacije kojese nalaze u ovim i nebrojenim drugim knjigama.

Meutim, ono drugo vaæno pitanje u vezi s Biblijomglasi: “Je li ona Boæja rijeË?” Moæemo vjerovati da je is-tinita, toËna i pouzdana, ali bît je u tome πto Biblija samaza sebe tvrdi da je Boæja rijeË. Osim πto govori o ljudima,mjestima i narodima u proπlosti, ona se predstavlja kaoBoæja rijeË upuÊena ljudskom rodu. I zato kada kaæemoda moæemo vjerovati Bibliji, mi takoer kaæemo da moæe-mo prihvatiti ovu izvanrednu tvrdnju na kojoj se temeljilokrπÊanstvo posljednjih 2000 godina. Biblija je vjerodostoj-na i ona je RijeË æivoga Boga. Nije moguÊe vjerovati u Bi-bliju, a ne vjerovati da je Boæja rijeË.

Tako mi moæemo vjerovati u ono πto Biblija kaæe oljudima, mjestima, kraljevstvima i gradovima u proπlosti,ali i u ono πto nam kaæe o Bogu, o Isusu i o nama sami-ma. Moæemo vjerovati u ono πto kaæe o buduÊnosti istokao i u ono πto nam kaæe o proπlosti. Moæemo vjerovati uono πto nam kaæe o svijetu kakav je sada, kako je postaoi kakav Êe biti jednog dana u buduÊnosti kada se Boæjiplanovi i ciljevi konaËno ostvare. Moæemo vjerovati u onoπto nam kaæe o grijehu i zlu, i o velikom Boæjem neprija-

171

telju koji je odgovoran za uæasnu zbrku u danaπnjem svi-jetu.

Mi moæemo prihvatiti bez oklijevanja ono πto nam Bi-blija govori o nevjerojatnoj Boæjoj ljubavi prema greπnom,neposluπnom rodu, ljubavi koja je joπ uvijek dostupna sva-kom sinu i kÊeri Adama i Eve. Moæemo sluπati kada namgovori o vjeri, nadi i suosjeÊanju, te tri nevjerojatne pre-krasne vrline bez kojih je æivot tako oskudan i besmislen.Moæda Êemo proliti koju suzu kada nam tiho govori o poka-janju, oprostu i prihvaÊanju. A kada je Ëitamo s razumi-jevanjem i pozorno otkrivamo smisao i svrhu ljudskog æivo-ta na Zemlji, otkrivamo da postoji nada za sve nas, a iznadsvega slavna moguÊnost vjeËnog æivota na obnovljenoj Zem-lji zahvaljujuÊi æivotu, smrti i uskrsnuÊu Isusa. Sve ovosamo je dio znaËenja koje za nas ima vjera u ono πto kaæeBiblija. Moæemo vjerovati u ono πto jest i ono πto kaæe.

Ali ima joπ jedna stvar, joπ jedno pitanje: Koji je naj-uvjerljiviji dokaz o istinitosti Biblije? Kad bismo trebaliodabrati samo jedan od mnogih tekstova koji nam doka-zuju da je Biblija Boæja rijeË, koji bismo izabrali? Neki bise nedvojbeno odluËili za sposobnost Biblije da izvrπi kor-jenitu promjenu u ljudskom razmiπljanju i ljudskom po-naπanju. Teorija je u redu — i potrebna u mnogim aspek-tima ljudskog æivota — ali se na praktiËnoj razini poka-zuje gdje se kotaË dodiruje s cestom. Snaga Biblije da pro-mijeni pojedinca, zajednicu i kulturu neosporna je Ëinje-nica. Dogaa se stalno tijekom povijesti i πirom svijeta.NemoguÊe ju je ignorirati.

Kao primjer moæemo navesti povijest Walesa. VeÊ smogovorili o utjecaju Biblije na reformaciju u Europi i En-gleskoj, kao i njezinom utjecaju na mnoge pojedince. Alinigdje se ovaj utjecaj ne vidi jasnije nego u Walesu prijereformacije.

Prava reformacija doπla je u Wales skoro cijelo stolje-Êe kasnije nego u Englesku. Prije toga Wales je bio mraËna,

ZAKLJU»AK •


neprosvijeÊena zemlja “optereÊena kriminalom”, poznata poπiroko rasprostranjenom nemoralu i praznovjerju. Godine1588. jedan je pisac opisao veÊinu sveÊenika u Walesukao “neuke budale, voe slijepima, obljutavjelu sol, pija-nice, preljubnike, lisice i vukove”.200 OsjeÊala se glad zaBiblijom, a moglo ju je Ëitati manje od jednog na stotinuljudi. Pola stoljeÊa kasnije veÊina æupa nije imala sveÊe-nika niti ga je sluπala, a vjernici su odlazili moæda nasamo dvije mise godiπnje. U crkvama su se dræali konji ipËele, a na podu su leæali mrtvi leπevi. Jedan drugi povje-sniËar biljeæi da je 1639. godine “masa naroda bila neukai praznovjerna jednako kao i 1558.”.201 Prema suvreme-nim svjedocima, razuzdanost, pijanstvo, lopovluk, nepo-πtenje i nasilje “bili su jako rasprostranjeni u svakom di-jelu kneæevine”.202

Biblija je bila prevedena na velπki jezik 1588. godine,ali njezinu poruku uglavnom nije nitko Ëuo i bila je nepo-znata. Koncem 1630. godine, meutim, u Wales je konaËnostigla prava reformacija, u velikoj mjeri zahvaljujuÊi na-porima iskrenih puritanskih i nekonformistiËkih propo-vjednika, i stvari su se brzo poËele mijenjati. Cijele zajed-nice poËele su razumijevati biblijsku poruku. Wales je po-stao poznat po æaru svojeg vjerskog æivota. ©irom zemljenicale su nove crkve i kapele.

Preporod u Walesu jedna je od znaËajki velπke povije-sti. Mnoge lijepe i dirljive melodije hvalospjeva krπÊanskevjere koje se joπ uvijek pjevaju diljem svijeta dolaze iz Wa-lesa. Velπki zborovi joπ uvijek pjevaju stare gospel pjesme,koje u prvom redu izraæavaju biblijsku vjeru tisuÊa velπ-

200 A. G. Dickens, English Reformation, Batsford, 1964., str. 13;John Penry, An Exhortation, 1588., str. 31.

201 Penry, An Exhortation, str. 9,35.202 Isto, str. 12.

173

kih vjernika. Novo doba je svanulo; tama se povukla predsvjetlom.

SliËne stvari dogodile su se u mnogim mjestima diljemsvijeta. Ispred mene na mojem stolu je prekrasno izrezba-ren πtap za πetnju od bjelokosti, s precizno ugraenim ko-madiÊima πkoljke bisernice na drπci. To je uobiËajena ru-kotvorina sa Salomonskog otoËja koju sam dobio prije ne-koliko godina kada smo moja supruga i ja posjetili pre-krasni otok New Georgia. To je jedna od mojih posebnihdragocjenosti. Glavna znaËajka rukotvorine je izrezbarenaotvorena Biblija na kojoj je napisana rijeË “Evanelje”.

Teπko je shvatiti da su prije samo dva, moæda tri na-raπtaja ovi ljudi, sada tako njeæni, topli i ljubazni, bili me-u najprimitivnijim ljudima na svijetu. Takvi su bili na-raπtajima. Æivjeli su za borbu, za plijen, za ubijanje. Bilisu uvjeæbani u umjetnosti ritualnog ubijanja. Ljudoæder-stvo je bilo uobiËajeno na ovim otocima, kao i πirom Pa-cifika. Nekada su se ovi divlji, necivilizirani ljudi nazivali“divljacima”. Danas to baπ i nije opravdan naziv, ali u pro-πlosti je bio.

Na istom putovanju posjetili smo obliænji otok Kolom-bangara u azurnim vodama Salomonskog mora, gotovookruglog oblika. Odavno izumrli vulkanski stoæac u sredi-πtu otoka izdiæe se viπe od 1700 metara iznad povrπinemora. PriËa se da su πpilje na gornjim obroncima Kolom-bangara — veÊinom skrivene u tropskoj dæungli i rijetkoposjeÊene — prepune ljudskih lubanja kao ostataka vre-mena kada su mladiÊi, kako bi dokazali junaπtvo kao rat-nici, morali donijeti kuÊi barem 30 glava sa susjednih oto-ka. Ove pjenuπave vode bile su vijekovima obojene u cr-veno ljudskom krvlju. Ovaj djeliÊ povijesti mnogima je ne-poznat u zapadnom svijetu — ili je zaboravljen u druπtvukoje je uglavnom usmjereno na sadaπnjost i opsjednutoslavnim osobama, seksom, sportom, modom, zabavom i za-vodljivim, svemoÊnim novcem. Ali sve se to dogaalo do

ZAKLJU»AK •


onog dana kada je Biblija prvi put doπla na pacifiËko oto-Ëje i pokrenula revoluciju u naËinu æivota koji je potpunonezamisliv onima koji su odgojeni u zapadnom svijetu.

Otvorena Biblija izrezbarena na mojem πtapu snaæanje i trajan podsjetnik na sve “zakljuËke” koji nas tako uËin-kovito i nepopustljivo pozivaju na razmiπljanje. To je ta-koer podsjetnik na joπ vaæniju istinu koju Biblija izriËe osebi. Ona je æiva Boæja rijeË. ProuËavanje Boæje rijeËi pro-svjetljuje. Ona daje æivot. Ona moæe prodrijeti u najpokva-reniji i najbuntovniji ljudski um. Ona moæe stvoriti novestavove, nove ciljeve, novo razumijevanje, nove nade, noveljude, novu kulturu i novo druπtvo.

Kako bismo drugaËije mogli objasniti nevjerojatnu pro-mjenu stanovnika otoka New Georgia, Kolombangara i ti-suÊe drugih pacifiËkih otoka? I kako drugaËije objasnitiËinjenicu da se diljem svijeta i danas dogaaju sliËne pro-mjene — Ëesto neprimijeÊene od medija, a ipak stvarne?

I zato joπ jednom postavljamo pitanja:

u Moæemo li joπ uvijek vjerovati u ono πto kaæe Bib-lija? »injenice kaæu da moæemo.

u Je li ona stvarno promijenila smjer povijesti? Povi-jest mnogih zemalja potvruje da jest.

u Je li ona stvarno Boæja rijeË? Dokazi potvruju dajest.

u Ima li Biblija snagu preobraziti i nadahnuti? Ljud-sko iskustvo kaæe da ima.

u Govori li nam o onome πto je vaæno? OËito je dagovori.

u Je li Isus uistinu Mesija, obeÊani Otkupitelj, Spasi-telj onih koji vjeruju u Njega? On je bio i jest Mesija, Otku-pitelj i Spasitelj.

u HoÊe li se ostvariti buduÊnost koju Biblija tako od-reeno proriËe? Moæemo biti sigurni da hoÊe. Ostvarit Êese i sve ostalo πto je proreËeno.

175

Prikupljeni dokazi koje smo iznijeli u ovoj knjizi govorenam da je Biblija istinita. Moæemo vjerovati u ono πto onakaæe.

Na kraju, moæe li iπta biti vaænije od ovoga? Teπko jezamisliti bilo πto vaænije.

Neki stariji Ëitatelji moæda Êe se sjetiti pjesme JohnaClifforda koja tako dobro saæima sve ono πto smo poku-πali prikazati u pojedinim poglavljima ove knjige:

Proπle sam veËeri zastao pokraj kovaËkih vrataI Ëuo kako nakovanj zvoni veËernju himnu;Zatim sam pogledao unutra i vidio na poduStare istroπene ËekiÊe koji su godinama udarali.

“Koliko ste nakovanja imali”, rekoh ja,“Koje tako habaju i udaraju ovi ËekiÊi?”“Samo jedan,” kaæe on svjetlucava oka,“Nakovanj istroπi ËekiÊ, znate.”

“I tako”, pomislio sam, “nakovanj Boæje rijeËi,Po kojem su skeptici stoljeÊima tukli,Iako se Ëula buka teπkih udaraca,Ostao je nepromijenjen — a ËekiÊa nema.”

Udarci ËekiÊa neprestano su padali tijekom stoljeÊa, ivjerojatno Êe i dalje padati. Ali kako Biblija sama izjavlju-je, “RijeË naπega Boga ostaje zauvijek”. Nakovanj ostajeneoπteÊen.

ZAKLJU»AK •


Kazalo

Predgovor: Nekoliko rijeËi objaπnjenja ..............................7

Uvod: Dakle, o Ëemu je zapravo rijeË? ..........................11

1. poglavlje: Je li to doista bitno?Sedam razloga zaπto je bitno .........................................20

2. poglavlje: NajËudesnija knjiga na svijetuNadahnuta i nadahnjuje ................................................41

3. poglavlje: ZadivljujuÊa otkriÊa u drevnim zemljamaArheologija potvruje Bibliju ..........................................66

4. poglavlje: Tko je napisao Bibliju?Je li toËna i pouzdana? .................................................90

5. poglavlje: ProroËanstva govorePretkazivanje buduÊnosti ..............................................114

6. poglavlje: Isus iz NazaretaMesija ili luak? ...........................................................140

ZakljuËak: Svi ti “zakljuËci” .........................................168

177

www.znaci-vremena.com

MOÆEMO LI JO© UVIJEKVJEROVATI BIBLIJI?


Nadahnut suradnjom tinejdæera u svom razredu,dr. Bryan Ball upuÊuje ova pitanja u kontekstu21. stoljeÊa. GovoreÊi o povijesti, jeziku, kulturi,arheologiji, proroËanstvima i svijetu danas, knjigaMoæemo li joπ uvijek vjerovati Bibliji? Je li to

doista bitno? odvest Êe vas na put kroznajsnaænije moguÊe dokaze, kako biste odgovorili

na ova æivotno vaæna pitanja.

Dr. Bryan Ball je umirovljeni akademik, crkveniadministrator i pisac. S doktoratom Londonskog

sveuËiliπta, meu drugim publikacijama doprinio je TheOxford Dictionary of National Biography i The Encyclopaediaof World Faiths. Podrijetlom iz Engleske, dr. Ball sa svojom

suprugom Dawn æivi u New South Walesu u Australiji.

jo' uvijek vjerovati bibliji? - boljizivot.hr filemoﬁemo li1 jo' uvijek vjerovati...

Documents