ljubav uvijek pobjeđuje

Lorena Tuppe

Ljubav uvijek pobjeđuje


2

Tina Hinton bila je, kako bi sama za sebe znala reći - jedna od tisuće

razočaranih žena, ali za razliku od mnogih, čvrsto je bila odlučila to ne

pokazivati, ne davati ljudima materijala da je žale.

Znala je, ma kako da se bude vladala, još će dugo biti pod

"prismotrom" prijatelja, ali i onih drugih. Doduše, njihovi razlozi za to nisu

isti, ali nju su čak više brinuli prijatelji. Njima će morati dokazivati da je sve

što joj se desilo, prihvatila, da joj nije bilo lagano, ali svatko u životu ima

razdoblja koja su mu teška, no ipak ih prebrodi. Prebrodit će i ona svoje.

Možda je njezina najbolja osobina bila ta što se nikad nije zavaravala,

nije gradila kule u zraku, pa čak ni onda kad je bila najsretnija. Ni sama ne zna

zašto, ali čim je počela hodati s Edwardom, nije se zanosila vječnošću, kako to

mlade cure obično čine i maštaju. Čak bi se i on znao ljutiti kad bi je upitao je li

sretna, je li ikad mogla i pomisliti da će je netko toliko voljeti, koliko on voli

nju, a ona bi mu odgovarala:

- Momentalno sam doista u oblacima, samo znaš...

- Molim bez ikakvih sumnji! Volim te, i voljet ću te vječno. Ti si

smisao moga života. Jedino što ću morati iz tebe istjerati, to je taj tvoj, priznala

li ti to ili ne, ipak pesimizam.

- Edwarde, ništa nije bez razloga. Na sve čovjek mora biti spreman.

- O čemu sad razmišljaš? Što ti ne da mira?

- Brinu me tvoji. Pa čak i moji.

- Zašto?

- Ne zatvaraj oči pred stvarnošću.

- Jedinu stvaranost koju priznam i veselim joj se, smo nas dvoje i naša

ljubav. Što bi te drugo trebalo brinuti da ne kažem plašiti?

- Moram li baš početi nabrajati?

- Počni - rekao je sad već i ljutito.

- Može li u tvoju kuću ući djevojka talijanskih emigranata, siromašna,

doduše čestita, ali to nije dovoljno? Čak kad bi tvoji preko toga šutke i prešli,

što bi reklo okruženje? Ti možeš birati curu koju poželiš, a vidi na kojoj si se

zadržao.

- Valjaš gluposti, Tina. Moji ne bi nikad ni riječi rekli na bilo kojem

mom izboru, čak i kad im ne bi to bilo, kako ti kažeš, po volji. A okruženje?


3

Ma, daj, molim te, tko na to još gleda? Ali, što je s tvojima? Kakve oni imaju

primjedbe na mene?

- Svakakve.

- A da ih ipak nabrojiš? Barem dvije?

- Bogat si, iz čuvene američke obitelji, s krugom prijatelja koji dopiru

čak do Bijele kuće.... Tebi treba netko tko ti je sličan. To su razmišljanja moje

majke, što ne znači da nije sretna, ako sam to i ja. Samo, ona razmišlja i dublje.

- Svašta. Moja si, volim te i tako će zauvijek ostati. U nedjelju imamo

party i želim te tada predstaviti svima.

Ne bi li bio bolje da najprije upoznam tvoje? Pitanje je kako bih se

inače snašla pod tko zna kojim sve ne pogledima.

- Ne vidim razloga za to, ali ako baš hoćeš, onda ću te dovesti doma u

subotu.

Nije se više opirala tome jer morala je i ona popustiti barem ondje gdje

je mislila da on ima pravo. Rekao sam im za tebe, ali i da nisam, saznali bi. I

znam da te zanima njihova reakcija. Mama je bila nešto suzdržanija od oca, što

sam i očekivao, ali on je bio baš onakav kakav sam i želio da bude.

- Znači, ipak te jedna dobro stegnula? Mora da ta vrijedi. Neću te više

ništa pitati. Bit će mi dovoljan tek jedan pogled da shvatim čime je to uspjela. I

pravo da ti kažem, baš se veselim tome. I kad ćemo je upoznati?

- Na partyju. Nadam se da nemate ništa protiv? Vaših trideset godina

braka je dovoljan razlog za veliko slavlje, pa i ovo moje.

- A kako bi bilo da je upoznamo prije? -majka se tu složila s tobom. Ja

sam želio da i taj prijedlog dođe od njih.

I tako je počeo njezin ulazak u kuću Hintonovih.

Subotu prije primanja bila je predstavljena, kako je to u šali govorio

Edward, "čuvenim Hintonovima". Imala je tada osjećaj da su i oni uzbuđeni

gotovo kao i ona. Otac je tako nešto i rekao:

- Znam da ti nije svejedno ovako doći u našu kuću, ali drago mi je da

smo te upoznali. Jer, znaš, nije nas baš Edward upoznavao sa svojim curama.

A i to nešto kazuje. Koliko nama, toliko i tebi.

Majka je, možda, bila nešto kritičnija, ali ne riječima nego pogledom.

No nije joj to mogla zamjeriti jer i ona je nju promatrala s podosta znatiželje.

Vjerojatno razmišljajući može li se ona otarasiti onih starih izreka koje kazuju

da svekrva i snaha mogu se gledati tek preko nišana.

No, na rastanku osjećaj nelagode počeo se gubiti i ona je zapravo bila

sretna što ih je upoznala prije toga sutrašnjeg partyja.


4

Tako je i majka rekla:

- Ne brini za sutra. Vidim ja da se ti sasvim dobro snalaziš u novim

situacijama. Moram ti priznati bolje nego sam se snalazila ja kad sam

proživljavala ovo što ti sad proživljavaš.

Toga, pak, partyja sjećala se kao da je bio danas. Jest da je izazvala

silnu znatiželju svih nazočnih, ali to je bilo i za očekivati. Jer, Edward je bio

najpoželjniji neženja u cijeloj Philadelpfiji. Nije bilo djevojke koja bi ga odbila

da ju je tek pogledao.

Bila bi i sad užasno nepravedna kad bi i riječ rekla na njegove roditelje,

ali i na njihovo društvo. Čak i oni koji možda tu njihovu vezu nisu odobravali,

koji su u nju tko zna iz kojih razloga sumnjali, nisu to baš ničim pokazivali.

Osjetila bi tek tu i tamo pokoji začuđeni pogled kakve znatiželjne i

ljubomorne cure, ali nije se na to obazirala. Zapravo, bila je zadovoljna sobom

i svojim snalaženjem u tom ipak njoj stanom okruženju.

Najviše joj se svidio Romano, Edwardov kolega s faksa, koji je također

bio talijanskog podrijetla, ali njegovi su uspjeli s nekoliko otvorenih pizzerija

stvoriti poprilična kapital koji ih je stavljao ipak u društvo onih - koji imaju.

On bi joj svako malo prilazio, uvijek kad bi mu se učinilo da je sama jer

su Edwarda okupirali neki bezveznjaci kako se to i inače na ovakvim

skupovima zbiva, i bez ikakve zlobe, ali duhovito bi primjećivao:

- Zemljakinjo, ne brini! Nema mafije do naše talijanske. Samo reci, sve

ću ih srediti.

- Zasad nema potrebe. Ali ako bude, znam da mogu računati ne tebe.

No, nije ni tako loše kako mi se bilo činilo.

- Nije jer već tvoja pojava kazuje...

- Što?

- Pazite me se! Ja mogu vraćati na način za koji vi i ne znate. Nisu

Ameri baš takvi junaci.

- Ne znam što bih ti na to rekla, ali opreza nikad previše.

- Nego morao bih te upozoriti na nekoga tko te ipak gleda malo

drugačije od ostalih.

- A taj je?

- Lorena Gibson.

- Koja je to?

- Ona u crvenoj haljini. Inače njezini su bili veliki prijatelji s

Hintonovima. Sve dok su vjerovali da bi između nje i Edwarda moglo nešto

biti. A onda je on prilično jasno rekao, i svojim i njezinima, da je on doživljava


5

kao prijateljicu i - ništa više. Malo su se durili, ali čini se da su se s tim pomirili.

Jesu oni, no nisam siguran da je i Lorena.

- Ja sam tu izvan igre.

- Ti to samo tako misliš. Loreni su svi koji se na bilo koji način približe

Edwardu - neprijatelji. Ona se još nada.

No, Tina je znala što joj je činiti. Na neki se način približiti toj curi i od

neprijateljice učiniti - prijateljicu. Znala je da to neće ići lako, pa ni brzo, ali

ona je imala vremena.

Party je bio, što je Tina na kraju rekla i Edwardu, sasvim u redu. Nije se

osjećala nelagodno, čak nije osjetila ni ono što se moglo i očekivati - nikakvo

podcjenjivanje, iako je bilo trenutaka kad se upitala - što ona uopće radi među

ovim svijetom. No, kad bi joj se približio Edward, zagrlio je, pa i nježno nešto

prošaputao, nestalo bi i zadnje takve misli. Među zadnjima je otišla s prijama.

Nije propustila pozdraviti roditelje i to riječima koje su ih dirnule:

- Predivno vas je bilo gledati. Čovjek mora vjerovati u sreću kad se vas

dvoje vidi. Edward je imao savršen uzor kako treba izgledati brak.

- Hvala ti, Tina - otac joj je ganuto odvratio. - Samo, znaš, ovo što se

tiče uzora, malo se i bojim.

- Mislim da nemate razloga.

- Svatko mora stvarati brak na svoj način. Svaka kopija je loša.

Vjerojatno je i to razlogom što je još neoženjen.

- Bernie, ne pretjeruj. Zar bi bilo bolje da je odrastao gledajući kako se

krvimo? Tina, ja mislim daje i to što se zaljubio u tebe, vidio u kući. Njemu

ništa ne predstavlja novac, njega zanima nešto više i ljepše. No, znam što mi

možeš odgovoriti - lako je tako govoriti o novcu kad ga se ima. Jest, ali imaju

ga mnogi pa ih ne bih željela imati za sina.

Ovim razgovorom rečeno je mnogo. Tini se kasnije učinilo više nego

ikad poslije. Na neki način ju je to pozicioniralo u kući Hinton.

Sve što se dalje dešavalo, činilo joj se prebrzo. Čak nije mogla

pohvatati svemu tome ni konce.

Onoga trena kad je Edward položio pravosudni ispit, zaprosio ju je.

Ona je odugovlačila do svoje diplome jer nije željela, kako je rekla, daje oni

školuju.

- Moji bi bili užasno nesretni.

- Zbilja te ne razumijem. Pa ti ćeš biti moja žena, moram se brinuti za

tebe, moram ti osigurati život onakav kakav zaslužuješ.

- Edwarde, da se razumijemo. Ja imam neke svoje principe od kojih


6

neću odustati ni pod koju cijenu. Diplomirat ću kao Tina Rosini, a dalje će biti

kako ti kažeš ili kako se dogovorimo. Znam da kao profesor talijanskog i

francuskog neću zarađivati toliko da ću puniti budžet Hintonovih, ali za mene

će biti dosta.

Nije mu ništa preostalo nego da prihvati to što je rekla. Bojeći se da ne

bi došlo do kakvog ozbiljnijeg konflikta među njima, čak gaje i otac smirivao:

- Ima ona svoje razloge zašto inzistira na tome.

- Koje? Što je i tebi, tata?

- Naviknula je brinuti se o sebi sama. Tako je odgojena i ja tu ne vidim

ništa loše. Dapače. Pokušaj analizirati bilo koju od tvojih cura, pa usporedi,

ako se to uopće može uspoređivati. A tu su i njezini. Ponosni su na nju. Oni su

je odškolovali i to žele do kraja. Njima se za diviti.

- Malo mi to ide na živce.

- Bolje bi bilo da ne. Takvih situacija u životu imat ćeš mnogo. I više

nego misliš. Moraš se privikavati i na njezin način razmišljanja. Znam da je

između vas dvoje sve ozbiljno, pa neka bude i ovo.

Kako Edward nije imao nikakvih tajni pred Tinom, jer je i to smatrao

nečim što će pridonijeti dobrom i sretnom braku, to bi joj ispričao sve ono što

bi razgovarao s roditeljima jer ih je želio doista što više zbližiti.

Da su je i oni doista prihvatili, pokazalo se na dan njezine promocije.

Nisu forsirali da oni naprave prijam, nego su sve prepustili Tininima.

Morali su priznati daje sve bilo savršeno. Skromna kućica odisala j e

toplinom, ponosom i ljubavlju taj dan. Čak je i Wanda rekla mužu:

- Nisam ovo očekivala.

- Zašto?

- Ne znam. Imam pogrešnu predodžbu o ljudima koje žive pokraj nas.

Naš je sin odabrao pravu ženu.

- Vidjet ćemo.

- Bernie, pa zar već ne vidimo? Što je tebi odjednom? Svi su zasigurno

očekivali moja mrmljanja, a vidi tko vodi kolo.

- Edwardu je ona nešto novo. Oduševljava ga jer nijedna dosad nije se

ponašala kako se ponaša Tina. Samo, znaš, dok je ljubavi, bit će i

razumijevanja.

- On će je voljeti cijeli život.

- Ako se to i desi, ti znaš kako je i koliko potrebno kompromisa u

braku. A osim toga bojim se i još nečega...

- Da čujem i to?


7

- Te ženske neće mu i dalje davati mira.

- Sumnjam da će išta moći učiniti pokraj nje, a sigurna sam da neće

imati ni želje. Ali, pobogu, kakvu mi to raspru uopće vodimo? Ludi smo.

Umjesto da se radujemo mi ludujemo.

Posebno što je padalo u oči svima koji su bili nazočni ovoj svečanosti,

bio je odnos Tininih roditelja prema Edwardovima. Ništa tu nije bilo servilno,

ali je bilo duboko ljudsko. Sve je iznenadilo kad je Tinin otac na kraju rekao

Edwardovim roditeljima:

- Odgajali smo našu kćer da poštuje ljude, da svojim rukama zarađuje

kruh. Sve što bismo vas molili kad uđe u vašu obitelj, jest da je i dalje u tome

podržavate. Mi smo oduševljeni Edwardom. Samo bismo voljeli da i on shvati

da svi moraju raditi. U životu nikad ne znaš što te čeka, kako mi Talijani

kažemo -iza ugla.

- Slažem se s vama - rekao je Bernie, pa je čak i Wanda bila

razgovorljivija nego inače, ali, prvi put je ipak stala u obranu sina premda nije

željela da to tako ispadne.

- Znate, naš sin zna biti svojeglav, ali uvjerena sam da će ljubav ovdje

odigrati presudnu ulogu. On sve što čini, čini da bi Tini ugodio. Mislim da ne

moramo brinuti za njih.

- Pa i ja imam takav dojam - sad se uključila u razgovor i Roberta.-

Ljubav čini čuda. Mijenja ljude. Tko kaže da neće i njih dvoje promijeniti,

samo ne znam je li to dobro ili ne.

- Vidjet ćemo. No ne treba ni od čega stvarati problem. Mi stari smo

skloni tome. I kod nas ljubav - ona prema djeci - čini čuda.

Kad su ostali samo, Tina se obratila roditeljima:

- Ne znam kako da vam uopće zahvalim. Znam čega ste se sve morali

odricati da bih ja bila ovdje gdje sam danas. Ali, i ne samo to. Danas ste

pokazali što se sve može kad se voli. Bila sam i više nego ponosna na vas.

Vama ne trebaju fakulteti da biste pokazali kako se treba ponašati kad

ugošćujemo one do kojih nama je stalo. Znam što vas brine, i moram vam reći

da ni za to nemate razloga. Diplomirala sam da radim, a ne da Bogu dane

kradem. To sam rekla i Edwardu i njegovima. Čini mi se da su njegovi tu čak

razumniji od Edwarda. On ima neku fikciju kako će me usrećiti ako ne budem

radila, ako se budem posvećivala njemu i sebi.

- Voli te - otac je brzo uskočio.

- Ljubav se može iskazivati na različite načinje, ali nikako ne

isključivošću. Trebat će mi strpljenja da mu to dođe do mozga. No, ja sam


8

uvjerena da će na kraju biti onako kako sam vam rekla.

- Dobra je to obitelj - sad je i otac imao želju pohvaliti ih. - Normalni

ljudi, kako bismo mi rekli. Pa i to kako su te prihvatili, govori tome u prilog. Ja

sam, da budem iskren, mislio da će braniti tu vašu vezu, čak do totalnog

raspada odnosa.

- Znala sam da se to neće. desiti pa čak i kad im ne bi bilo drago što

samo zajedno. Jer, oni su previše vezani uz sina si da bi tako nešto učinili. Ali i

Edward ima svojih mušica.

- A znaš li ikoga tko ih nema? - otac kako daje opet počeo braniti

budućeg zeta si. - Nego, reci, jest li razgovarali kad će biti svadba?

- Nismo baš precizirali datum, ali znam da će Edward požurivati je.

- Ni načelno niste odredili koliko će biti svata?

-Ako ja budem određivala, bit će najmanje moguća. Mi, oni i kumovi,

eventualno još neki prijatelji. Tridesetak najviše.

- Misliš da će oni na to pristati?

- Ne znam, ali sigurna sam da će u konačnici biti onako kako to Edward

odredi. On nije sklon od svadbe praviti - cirkus.

- Ti znaš što nas brine?

- Znam, ali to je još jedan od uvjeta moje udaje uopće. Rekla sam to

Edwardu, i začudo Božje, tu mi je dao podršku. Znam da ste cijeli život štedjeli

novac za školovanje i svadbu i da biste poludjeli kad bi toga bili lišeni. Mislim

da su sad i njegovi shvatili kakvi ste, što želite i kako ćete na tome inzistirati. I

zato mi je drago što je sve ovo ispalo ovako kako jest. Bolje ne može biti.

- Tina, možda ne bi bilo dobro da ti inzistiraš na maloj svadbi - majka je

počela oprezno.

- Zašto?

- Kako zašto?

Pa oni imaju veliki broj prijatelja, znanaca i tko zna koga sve ne. Kako

će moći svijetu reći - moja snaha želi malu svadbu i ne možemo vas pozvati?

- Mama, mogu, ako baš toliko to žele, napraviti primanje i poslije. I to

se radi.

- Znam ja to, ali nije to isto.

- No, dobro, vidi pa se tako i ponašaj.

- Nemoj, Roberta, o tome ni razmišljati. Bit će onako kako njih dvoje

odluče. Ja sam siguran da će Tina tu poslušati Edwarda.

Začudo, ovom je rečenicom razgovor završio. Tina se uhvatila

spremanja, čak majci naredivši da se ide odmoriti.


9

- Mama, ovo je ipak bilo previše za tebe. Ja ću pospremiti samo ovo

površno, a sutra ćemo teta i ja sve dovesti ured. Molim te idi i odmori se.

- Ma što je tebi? Ako je itko umoran, ako je ikom ovo bilo naporno,

onda je to tebi. Ti se idi odmoriti. Sigurno će Edward htjeti sutra da se ranije

nađete, a kako ćeš uopće izaći van umorna i iscrpljena.

No, obje tvrdoglave, uhvatile su se posla i tek nešto prije ponoći, kuća

je opet blistala.

- Sad sam za jedan čaj. Metvicu nam skuhaj - Roberta je rekla Tini.

- Uzbuđena, ipak?

- A kako ne bih bila? Zar se tome za čuditi? Sve što sam u životu željela

i za što sam živjela, ostvarilo mi se.

- Misliš i na udaju?

- I na to, ali ne primarno. Glavno je da si ti dobila kruh u ruke. Za sve je

drugo lako.

Njih su dvije polako pijuckale čaj i nastavile još jednom analizirati sve

ono što se danas ovdje dešavalo. Roberta nikako nije mogla nahvaliti po tko

zna koji put Hintonove:

- Da ih nisam upoznala, imala bih o njima sasvim pogrešan sud. Zbilja

čovjek nikad ne bi ni o kome trebao suditi dok ga ne upozna. A tu svi najviše i

najčešće griješimo.

- Slažem se s tobom, ali mi smo ljudi ipak mnogo puta nerazumni.

Brzopleti ili i ne znam kako da to nazovem. No, sve na kraju dođe na svoje. Da

me sad pitaš jesam li i sama ovako nešto očekivala, ne znam što bih ti rekla.

Sretna sam, ali, znaš, pomalo se i bojim.

- Čega, dijete? Mislim da nemaš za to razloga. Dok nisam bila

svjedokom svega ovoga, ja se nisam bojala, ali sam ipak pitala kako ćeš se

snalaziti među svima njima, no sad sam se uvjerila - odlično. Ono što je naj-

važnije, to je Edward. On te obožava.

- Mama, sve to stoji, ali zna biti tako isključiv. Koji put me izludi. Ne

znam, ali morat ću s njim ozbiljno porazgovoriti.

- Svi su muški manje-više takvi. -I tata?

- Tata ponajviše, samo ja sam ga nekako znala smiriti. Mnogo ovisi i o

ženi. U braku nema inaćenje, prkošenja, u braku, onom za koji kažemo da je

dobar, postoje samo kompromisi.

- Dokle?

- Do kraja života, Čudi me da to još nisi shvatila. Konačno, imala si

prilike to vidjeti i u našoj kući.


10

- Nisam na to obraćala pažnju. Kad sam nešto željela na brzinu, pitala

bih tatu, i to kad tebe ne bi bilo doma. Ti si mi bila stroža, ali tata bi pazio da se

ti ne naljutiš na ono što bi on rekao ili mi dopustio. Pamtim da bi obično

govorio - moramo ipak pitati mamu. Znaš što je u svemu ovome

najzanimljivije?

- Reci.

- Lakše mi je s Edwardovima u nečemu se složiti nego s njim.

- Vole te. Vjerojatno su svjesni kakva si. Sigurno su upoznali

svakakvih cura, ali sumnjam da ti ijedna ravna. A koja mati ne želi svom sinu

dobru, pametnu pa i lijepu ženu?

- Ako je tako, dobro je. Možda ću lakše prebroditi i ono što me sad

brine. A možda brinem i bez razloga.

- Dok je ljubavi, sve je lakše.

- Mama, puna si mudrosti.

- Nije to mudrost, to je iskustvo. Naslušala sam se ja u životu, a bome i

nagledala, svega i svačega. Koji put sam se pitala zašto ljudi brzaju, zašto ne

promisle prije nego što počnu svađe i vrijeđanje. No, nisam uvijek odgovora

nalazila. Voljela bih kad bi ti kad se nađeš, i ako se nađeš u kakvoj nedoumici,

dobro promisliš kako postupiti.

Ove zadnje majčine rečenice često bi se sjetila, pogotovo otkad se s

Edwardom i s njom dogodilo to što jest.

Tina još nije bila sigurna da li da prihvati voditeljstvo škole za strane

jezike ili da se ipak zahvali. Jest da bi joj to možda pomoglo i da manje misli

od svemu ovome što proživljava, ali možda ne bi bila u stanju raditi to onako

kako se to od nje očekuje. Stoga je jučer rekla vlasniku škole:

- Gospodine Murtangh, možete li mi dati još koji dan da razmislim?

Postajem nekako sve neodlučnija.

- Mogu, jasno da mogu, samo ne znam što vam to treba.

Znam što prolazite, ali iz vlastitog vam iskustva govorim da kad sam se

našao u najvećim teškoćama, radio sam najviše i to me spasilo.

- Bojim se da neću moći to raditi kako treba i kako bih radila da mi se

nije desilo to što jest.

- Da vam se nije desilo to što jest, kako vi kažete, teško da bi vam muž


11

dao da to prihvatite. Znate, mi smo muškarci vrlo egoistični kad su naše žene u

pitanju. No, neću sad o tome. Premda...

Tina je znala što će reći, baš ono što su joj govorili mnogi - to nije

razlog za rastavu - ali ona je bila nepopustljiva. Za nju je brak bio svetinja,

prevara neoprostiva, a laž nešto nezamislivo.

Pitala se kako bi Edward reagirao da je ona učinila nešto slično, no

glupost je bilo tako nešto i pretpostaviti. Još se ledi na ono što je čula i kako je

čula. A bila je, ma gdje se drugdje tračevi najviše čuju nego u frizeraju, kad je

neka mlada cura, ne obazirući se na ostale žene, počela priču očito svojoj

kolegici koja je bila pod haubom pa je morala vikati da bi je ova čula i

razumjela. Tina je bila odmah do nje, pa je mogla čuti svaku riječ, što nasreću

mnoge što zbog udaljenosti što zbog zvrndanja fenova ipak nisu čule:

- I tako, draga moja, naš Hinton je ipak pao. Mala ga je zdrmala tako da

dok se snašao, već je vodio ljubavnu igru u krevetu Continentala. Ona se čak

nada da je ostala i trudna, što bi njega, kako kaže, raspametilo jer u braku je s

tom svojom Talijankom koja je, očito jalova. I kako vidiš, mnogi koji su se

kladili da se on ipak smirio, prevarili su se. Kad prava mačka zaprede, nema

bježanja. Sad me jedino zanima - kraj. Ili početak. Već kako se uzme. A u

ovom slučaju sve je neizvjesno.

U Tini je kipjelo, nije znala što da učini. Bila je prava sreća što je i

sama bila pod haubom pa je cure nisu prepoznale, a nije se mogla ni pomaknuti

što bi najvjerojatnije učinila da nije bilo tako. Daje reagirala i najblaže, već bi

sutra sve osvanulo na naslovnicama. No, čini se da ovoj balavici nije ni to što

je izbrbljala bilo dosta, pa se vratila čak i na svadbu.

- Znaš ti što se još sad priča?

- Ne. Ali što može biti gore od ovoga? Znaš, meni je te žene žao. Ona je

normalna, radina, ne može se reći da je nadmena i da ju je brak s tim

bogatunom povampirio. I baš kad bi mene netko pitao, ja bih rekla da je on u

tom braku profitirao.

- Govori se da nije htjela veliku svadbu - nastavljala je ova brbljavica

dalje - jer bi je mnoge cure zasjenile.

Znala je ona voditi igru. Ali, eto, vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada. Baš

me zanima kako će reagirati kad sazna za ovo. Potjerati ga sigurno neće. Tko bi

takvu lovinu ispustio iz ruku? A, konačno, nije isto biti djevojka i raspuštenica.

- A zašto bi i saznala? Nije valjda ta luda odlučila joj to reći? Možda ga

je i snimala? Užas!

- Ona ide na sve ili ništa.


12

- Onda znam i tko je ona. -Tko?

- Abby Ryerson.

- Kako si pogodila?

- Tom zlu od cure nema premca. Uopće se ne bih čudila da je tom

čovjeku što sasula u piće o odmamila ga u krevet. Ako je ta njegova žena

pametna, ako ga voli, shvatit će da se to svakom može desiti i neće ta budala

postići to što želi. Bit će, konačno, osramoćena. Nisam ja nikakva čistunka, ali

u svemu moraju postojati neka pravila igre.

Bila je prava sreća stoje ova cura pod haubom bila gotova, što su brzo

napustile salon i što se Tina uspjela ipak sabrati. No, ni sama ne zna kako je

uspjela uopće izaći iz salona, ali nije znala ni kamo će. Kući joj se nije išlo, a k

svojima još manje. Možda bi bilo nabolje da ode u hotel i ondje razmisli što joj

je činiti. Bila je prva sreća što ondje nije zatekla nikoga poznatoga, ali i da jest,

na kiosku je kupila novine pa je bila odlučila ako je tko i vidi, da se pravi da

nešto važno čita.

Ni u bunilu ne bi pomislila da je ovako nešto moguće. Jest da joj je

Edward bio nekako sumnjiv kad je u nedjelu ujutro došao kući, ali kad bi

izlazio s muškim društvom, uvijek bi kartali do kasno i nikad ne bi bio baš

previše odmoren. No, sad kad je analizirala njegovo nedjeljno ponašanje,

činilo joj se daje nije mogao gledati u oči.

Nije je sad uopće zanimalo kako se to desilo, nije uopće krivila tu Abby

ili kako se već zove, jedini krivac za nju je bio Edward. Jedno je bilo sigurno -

ona s njim više nikad neće voditi ljubav, a to znači - rastava bez ikakvih

rasprava, opravdanja ili bilo čega drugoga.

Kad ju je konobar upitao što želi popiti, iznenadio se odgovoru:

- Džin-tonik.

Ona to nikad nije pila, ali, Bože moj, zašto ne bi probala.

I kad joj gaje donio, kao daje u njegovom pogledu primijetila čuđenje,

pa je čak uspjela kroz smijeh reći:

- Htjela sam i ja probati što je tako čarobno u tom piću kad ga mnogi

tako rado piju.

- Ništa. Vidjet ćete. Moda.

Potom se udaljio, a Tini se isti tren oglasio mobitel s nekom porukom.

Dvojila je samo čas da li da vidi tko joj to i što javlja, no znatiželja je bila

prevelika da bi to ostavila za kasnije. A onda već nakon prve fotografije

problijedjela. Edward grli na vratima neke sobe tu curu. Potom je slijedio niz

fotografija. Nije baš bilo izravne scene seksa, ali sve je ukazivalo što je potom


13

slijedilo.

Začudo, valjda je šok bio toliki da nije čak ni reagirala onako kako bi

inače, ili je možda razlog tome i ono što je čula u frizeraju, kad ju je sve

dotuklo.

Bila je prava sreća što je Edward bio na putu i vratit će se tek za dva

dana tako da će ona moći u miru iseliti se i završiti nešto što, možda, nije ni

trebalo počinjati.

Sjetila se i svog nekog čudnog osjećaja čak i onda kad je mislila da je

Edward toliko lud za njom da je doista nemoguće da bi se ovako nešto moglo

uopće dogoditi.

Znala je da će s njim neće biti nikakvog natezanja jer je toliko pozna da

će shvatiti da ona neće popustiti, samo joj je bilo užasno zbog svojih i njegovih

roditelja. Uopće ne zna što im reći. Sigurno im neće pokazati ove snimke, a on

neka se baklja kako misli da je najbolje.

Ostala je u hotelu dok nije ispila džin-tonik, a potom je, u hodu, počela

nazivati agencije za iznajmljivanje stanova. I, začudo, nije dugo trebala čekati

da joj ljubazna službenica kaže da baš ima jedan stan za koji misli da bi joj

odgovarao. Barem joj je nešto pošlo za rukom. Odjurila je u agenciju, sa

službenicom otišla vidjeti stan i isti čas ga unajmila.

Cijelu noć je pakirala svoje stvari i tek pred jutro malo odspavala. Isti

dan navečer već je bila u svom novom domu.

Drugi dan je otišla k svojima i samo im rekla da se rastaje od Edwarda.

Iako šokirani, nisu je čak ni upitali - zašto. Nisu jer su znali da se nešto desilo

što ju je duboko povrijedilo i da će im ona to kad-tad reći. Sad im je preostalo

samo čekanje.

Edwardu je ostavila pismo, rekla mu da je među njima gotovo, da je

pozna i da zna sigurno da se tu više ništa ne da učiniti. Na kraju pisma je samo

dopisala - na mobitel ću ti poslati "uratke" koje su meni proslijeđeni.

Znala je da će i on reagirati baš onako kako je ona očekivala, znala je da

je toliko pozna da zna da mu to nikad neće oprostiti, ali ipak ju je zaboljelo kad

je dobila tek kratku napomenu kad se vratio doma:

- Znam da nema za ovo opravdanja, znam da sam svinja ali želim da još

jednom čuješ da te volim i da ću te voljeti cijeli život.

I to je bilo sve. Nije saznala što je rekao svojima jer ni oni se nisu

javljali, ali njezinima je se javio isprikom i ponovljenom izjavom kako je Tina

bila i ostala ljubav njegova života.

I tako je, kako bi se to čulo u bajci, jedna ljubav završila.


14

Bila je prava sreća što je radila, što su je ljudi na poslu cijenili, što su

mnogi koji su bili njezini prijatelji to ostali i dalje, i što su izbjegavali uopće

počinjati priču o tome što im se desilo. No, svi su sumnjali u prevaru, ali nitko

nije vjerovao u neku dulju i dublju vezu. Čini se daje ta Abby potrudila se čak

proširiti glas kako je s njim trudna, no brzo je i umuknula što joj je netko rekao

da joj je on tako zaprijetio da se bila uplašila.

Začudo i rastava nije dugo trajala. Sve je riješeno u trenu. On kao

odvjetnik sve je učinio da bude isključena javnost, a nju je zastupao jedan

odvjetnik izvan Philadephije.

Premda Philadephia i nije baš tako veliki grad, ipak se ona i Edward

nisu uopće sretali. Vjerojatno su se izbjegavali jer su dobro znali kamo tko od

njih i kad ide.

Tuga, ona prava i duboka, došla je mnogo kasnije. Nije ga, barem je

ona tako mislila, više voljela, ali što je to onda što je čini tužnom, ne jednom se

upitala. Gdje je pogriješila, ni to nije znala odgovoriti, ili je ipak isključiva

greška u njemu, bilo se dvojbe koje su je mučile svakim danom sve više.

Nikoga od baš njegovih prijatelja nije sretala, pa se pitala je li to

slučajno ili je oni izbjegavaju namjerno.

Nekoliko puta se upitala gdje je Romano, čak je pomislila da bi ga,

možda, trebala i nazvati, ali bi uvijek u zadnji čas odustajala.

A onda je slučaj htio da na nj nabasa u jednom trgovačkom centru.

Nije bila sigurna je li se iznenadio kad ju je ugledao ili je želio izbjeći

taj susret, ali ona je bila odlučila baš se sresti s njim. To mu je i rekla:

- Nisi me valjda htio izbjeći?

- Ne znam što da ti kažem, ali možda i da.

- Zašto?

- Imam stotinu razloga. Sve znam, sve razumijem i žao mi je. Neću ga

opravdavati, ali da te voli, da si ti ljubav njegova života, to znam. Očajan je,

premda se dobro drži, čak bih rekao iznenađujuće dobro. No, život je takav

kakav je. Rekao bih nemilosrdan.

Neću te ni pitati kako si ti jer mogu razumjeti i tvoje stanje. Neću reći

da si puna mržnje jer ti nisi takva osoba, ali da si prazna, puna pitanja na koje

nemaš odgovora, to je sigurno. Činilo mi se da je najbolje da se jedno vrijeme i

ne srećemo jer htjeli- ne htjeli vraćamo se na ono što boli. To je ono što može

još više ubijati.

- Neću suditi, neću ništa prognozirati, ali uopće ne mislim da će između

vas sve završiti ovako. Jer, oprosti mi, ni to nije normalno. Ne može jedan


15

život, tako bogat, a najviše ljubavlju, jednostavno nestati. Reci mi zar i ovakvo

moje razmišljanje nije razlogom, čak i više nego opravdanim, da sam te

izbjegavao. Ali i ne samo tebe. Izbjegavam i Edwarda. Ti ga znaš. Tvrdoglav

je, rekao bih čak i nerazuman, samo sad je i jadan. Neki dan me nazvala

njegova majka. Užasno je zabrinuta. Čini se da nema volje više ni za posao.

Ona me moli da porazgovorim s njim. Samo oko posla. Ti znaš da je to vrlo

odgovorno. Ljudima koji se sude, bez obzira o čemu je riječ, važno je i tu ne bi

smjelo biti kašnjenja ili zaboravljanja. Nešto sam mu tek bio nabacio, i dobio

svoje. No, opet pričam, a ne bih trebao.

- Ne znam što bih ti rekla. Ali, zasigurno imaš pravo što nas izbjegavaš.

Čak i kad poželiš izbjeći razgovor, teško to ide.

- Sve će proći. Nadam se da će još biti vremena i za poneku kavu - na

kraju je uspio ne baš lagano reći i oprostiti se od nje.

Nijedno od njih dvoje kad su se rastali nije baš bilo sretno. Tini je tek

sad bilo jasno da će se ovakve stvari dešavati još jako, jako dugo.

Prvi put je pomislila kako uopće ne bi bilo loše kad bi se ili ona ili on

nekamo preselili. Postojala je veća mogućnost da to učini ona nego on jer

kancelarija koju je imao njegov otac bila je toliko poznata da bi to bilo gotovo

nemoguće. Konačno, on će je prije ili kasnije i tako naslijediti, a to znači da

čak ni u primisli od seobe nema ništa.

Ovaj susret ju je toliko zbunio da više nije znala što bi sa sobom. I prvi

put nakon tko zna koliko vremena odlučila je prošvrljati po dućanima. I sama

će isprobati ono što mnogi tvrde - kad je ženi najteže, neka ide u kupnju.

Ušla je u prvi butik na koji je naišla. Ljubazna prodavačica brzo joj je

pokazala sve najnovije modele koje su dobili. I, začudo, iako nije ništa

konkretno mislila kupiti, kad je vidjela jedan svijetlozeleni komplet, ipak se

odlučila za nj.

- Odlično vam pristaje. Ako mislite koga osvajati, taj će biti gotov čim

preda nj izađete u ovome. Elegantni ste, ali ne vulgarno izazovni. Znate, dosta

mi je kojekakvih fifica koje mi dolaze i traže baš to - vulgarnost. Možda ne bih

smjela tako govoriti, ali i ti muškarci znaju biti užasno glupi, no možda iz mene

govori - razočaranje.

Tina ju je u jednom času pogledala i samo na trenutak zastala, a potom

je upitala:

- Je li razočaranje dugo trajalo?

- Još traje i trajat će sad mi se čini cijeli život. Ali, više mi nema

pomoći.A molio me, kumio, no ja sam bila odlučna - nema oprosta. A moralo


16

ga je biti. Život nije ono što mi mislimo da bi morao biti, nego ono što jest.

Sretni su samo oni koji na nj tako gledaju. I što da vam kažem? Čekao me tri

godine, a onda mu je, valjda, dojadilo. Odselio se. Ne znam kamo ni ne znam

kako je.

Tini je došlo da joj ispriča i svoju priču. No, u zadnji čas se

suspregnula. Ali, osjetila je potrebu, vjerojatno gledajući iz vlastite per-

spektive, da kaže:

- Sve ima početak i kraj.

- Ima. Znam ja to, ali sve to treba izdržati. U ljubavi je, nisam u to

dosad vjerovala, ipak najteža - patnja.

Kad se Tina našla na ulici s tim zamotuljkom pod rukom, više nije

imala volje nizašto. Ali, bila je svjesna jednoga - mora nastaviti živjeti na način

kako to žive sve žene njezine dobi pa i statusa. I isti čas se sjetila da ju je

Valeria pozvala na rođendan, a ona se izmotavala više i ne zna čime da neće

moći doći. Više instinktivno nego voljno izvadila je iz torbice mobitel i

okrenula njezin broj.

- Što je novoga? - čula ju je kako joj se veselo obraća. Da se nisi ipak

predomislila i da mi ne javljaš da dolaziš? Zbilja bi me bezgranično

obradovala. Pa da čujem?

- Da, doći ću.

- Hvala Bogu da si došla k sebi. Ti znaš što ja o svemu tome mislim, ali,

nismo svi jednaki.

Prešutjela je ovu primjedbu, da bi na kraj samo upitala:

- Kad ono treba biti kod tebe?

- Subota od osam dalje.

- Bit će nas gomila?

- Pa, znaš ti što ja volim. Što više, to bolje. Najbolje sam se uvijek

osjećala kad je gužva.

Svi se motaju, svatko misli svoje. Nitko te ne prekida ako to ne želiš u

mislima.

I, začudo, i sad se sjećala Tina svog prvog izlaska poslije rastave. Nije

joj bilo ugodno kad se našla pred vratima Valerijine kuće. Kad je čula graju,

još malo pa joj je došlo da se vrati kući, i vjerojatno i bi da nije iza sebe čula

glas jednoga nepoznatoga joj muškarca:

- Vidim da su vam namjere slične mojima. Došao sam zbog Valerije,

pa i Mikea, inače ne volim ovakve skupove. No, njoj čovjek ništa ne može

odbiti. Ali znate što sam još razmišljao idući ovamo?


17

Odgovorila je instinktivno jer joj se činilo da su im razmišljanja čak

prilično slična:

- Što? Što ste razmišljali?

- Da se i na ovakvim skupovima nešto može naučiti.

- Teško - odgovorila je, a da se to moglo tumačiti svakako.

- Uvijek kad nekamo nisam htio ići, pokazalo se da bih bio pogriješio

da nisam došao.

U taj čas im se pridružio i Mike, Valerijin dugogodišnji dečko, i upitao

tonom koji ih je malo zbunio:

- Čini se da vas nešto muči? No, budući da vas oboje dobro poznam,

znam, po prilici, i što. Ali, ne brinite. Večeras za vas spremamo iznenađenje.

To će vas, rekao bih, do kraja razoružati.

I sad je Tina čula do malo prije neznanca kako mu odgovara.

- Nije, valjda?

- Jest, odlučili smo. I to je razlog ovolikom skupu. Htjela je da svi oni

koji nama nešto znače, budu svjedokom ovoga što smo trebali već učiniti.

Sad je i Tini doprlo do mozga da se oni sigurno zaručuju, a vjerojatno

navješćuju i vjenčanje. No, istovremeno se sjetila i svega onoga što je njih

dvoje prolazilo u toj turbulentnoj vezi. Bilo je tu svega. Često se pitala kako se

on tako lako okreće, i ne samo okreće za svakom suknjom. Nikad joj nije bio

baš drag, ali zbog Valerije, a to su joj svi govorili, mora na nj gledati kao na

nekoga koga ona voli, bez obzira na sve. I sad joj je pred očima iskrsnula slika

njega i neke balavice koju je vodio za ruku i išli su prema parku. Čak je i

požurila daje vidi i eventualno se posrami, ali ništa od toga. On ju je čak i

pozdravio i da je ona zastala, možda bi je i upoznao s tom curom. To njoj nikad

nije bilo jasno, ali jednom je pokušala nešto reći Valeriji, no ona je tek

odmahnula rukom i jasno joj rekla:

- Nisu svi Edward. A nisu svi ni ti. Ja, recimo, nisam. Ja na život

gledam nešto drugačije. Ne znam možeš li me razumjeti, ali tako je. Ni ja

nisam svetica. Kad bismo se posvadili, svatko bi krenuo na svoju stranu, i po

tvom sudu, varao onog drugog. Ali, brzo bismo uvidjeli da to nije ono što

želimo, da želimo jedno drugo. Ne očekujem čak ni da me razumiješ, ali budi

sigurna da će nas to na kraju ili definitivno spojiti ili rastaviti.

Tad je nije razumjela, nije, doduše, ni danas, ali sad ipak na sve gleda

drugačije. S manje čuđenja i s više razumijevanja, iako ne i odobravanja. No,

da se i ona promijenila, jest. A tko zna kako će na kraju na sve to

gledati.Možda sve to i nije bez razloga. I koristi i za nju.


18

Trgnula se kad je čula Mikea kako joj govori:

- Najdraže mi je što si se ti odlučila doći. Valeria je zbog toga presretna.

Jer ona misli ako nas ti prihvatiš ovakvima kakvi jesmo, da će i drugi.

- Zar je vama uopće važno tuđe mišljenje?

- Možda se čini da nije tako, ali važno je. Pogotovo tvoje. Ti si neka,

kako te naziva Valeria, moralna vertikala.

U tom času je vidjela pruženu ruku onoga muškarca kojeg je prvo srela

i pružila i ona njemu ruku uz predstavljanje:

- Čuli ste kako me ovo dvoje doživljava? Inače, ja sam Tina Hinton.

Držim sasvim obična žena, a ne kako me oni predstavljaju.

- Ja sam Jack Worsley, tajnik u odvjetničkoj komori.

U tom času ih je Mike napustio jer ga je zazvala Valerijina majka.

Netko gaje trebao u kući.

Tina je sad malo bolje pogledala toga Jacka i činilo joj se daju je s njim

jednom davno upoznao Edward. Dvojila je da li da to kaže ili ne, ali on ju je

preduhitrio, no očito nije želio zbuniti je: - Prepoznao sam vas odmah, ali

nisam želio to baš isticati, s obzirom na mjesto i vrijeme poznanstva.

- I ja sam prepoznala vas. Doduše, trebala mi je koja minuta da vas

smjestim u vrijeme i mjesto događanja.

- Upoznao nas je vaš bivši muž na jednom primanju u komori -

nastavljao je on dalje.

- I tome je više godina - kao po traci izmjenjivali su sad oni rečenice.

- Znate, ne čudi me što vas i Valeria i Mike smatraju moralnom

vertikalom.

- Samo mi nemojte reći da i vi tako razmišljate?

- Ja još više. -Ali, kako?

- Čuo sam mnogo o vama.

- Od koga, pobogu? Koga može uopće više zanimati jedna ostavljena i

osramoćena žena?

- Eto, kako griješite! Niti ste osramoćena, a, još manje ostavljena. Vi

ste sasvim nešto drugo.

- A kako biste to što sam doživjela nazvali?

- Muškom nepromišljenošću i glupošću. Doduše, to kako ste vi

reagirali, može samo žena sa stavom. Ali oprostite mi, ti vaši stavovi se nekako

ne uklapaju u moje poimanje života. Nema neoprostivih grijeha. Ne znam jeste

li kršćanska, ali ako i niste, valjda ste čuli da i Bog prašta. A dopustit ćete da je

on ipak iznad svih nas. No, zbilja sam bezobziran. Oprostite mi na ovom mom


19

ulaženju u ipak vaš život.

- Razgovor me uvijek prije ili kasnije dovede do toga. No, to se može i

očekivati. Pa i tolerirati sve dok to doista ne bude petljanje.

- Hvala vam na razumijevanju. A kako bi bilo da sad ipak uđemo među

goste i da čujemo što će nam sve domaćica reći?

- Pa krenimo onda - rekla je i pustila ipak njega prvoga. No, sve joj se

to činilo čudnim, ali ipak nije požalila što se odazvala tom Valerijinom pozivu.

Kad se danas vraćala iz škole, Tina je bila toliko umorna da je jedva

stajala na nogama. Nije je mučila sama nastava jer polaznici škole bili su

ozbiljni ljudi srednjih godina, koliko joj je išla na živce administracija pa i silni

telefonski razgovori. Svi koji su zvali, htjeli su razgovarati samo s

ravnateljicom iako bi im tajnica dala neke konkretnije odgovore nego ona jer

ona je bila sva u tome. Doduše, imao je vlasnik škole pravo kad ju je uvjeravao

da će je i ta nova obveza malo odvući od problema koji ne samo da su nestajali,

kako bi znala slušati, već su bili sve jači i dublji. Pitala se kad će to konačno

prestati, kad će o Edwardu i o svemu što im se desilo moći razmišljati - ljudski.

Onako, jednom bilo, bilo je lijepo, ali prošlo je. Treba živjeti i tražiti opet nešto

lijepo. Možda ne baš ljubav, ali, recimo, kako joj je čak i majka rekla - nekoga

tko će ti na neki drugačiji način ispunjavati život.

Čim je otvorila vrta stana, po običaju je prišla telefonu da vidi ima ali

kakvih poruka. I onda se zaprepastila kad je čula glas svoje bivše svekrve.

- Tina, dugo sam razmišljala u ovoj mojoj tuzi da li da ti se javim ili ne,

ali pobijedio je razum. Ti znaš koliko te moj muž cijenio pa i volio i sigurna

sam da bi i on želio da ti javim ovaj užas koji nas je zadesio. Sinoć je Bernie

preminuo. Bio je to klasičan infarkt. Nikakve obveze pred tebe ne stavljam, tek

ti javljam da znaš. Čujem, tu i tamo, da si relativno dobro, da radiš, da si

uspjela postati i ravnateljicom i drago mi je da se ipak smiruješ. Pozdravljam

te, draga Tina.

U prvi tren nije znala što bi. Nazvati je ili otići do nje? Ili, jednostavno

ništa ne činiti do pogreba. Nije uopće dvojila ići na pogreb ili ne, ali ovo ju je

mučilo. Barem da ikoga može nazvati i pitati ga što da radi, bilo bi joj lakše, ali

na taj bi se način odala, a ona je svoju muku skrivala kao zmija noge. Nikome,

baš nikome nije dala ni nasluti kako se muči, kako uopće ne zna što da učini sa


20

svojim životom, kako će uopće više moći i živjeti s tom gomilom tuge i

opterećenja koje nosi na sebi i u sebi.

I dok si je u kuhinji kuhala si čaj za smirenje, opet se oglasio telefon.

Ali sad fiksni. Dvojila je javiti se ili ne, ali kako su je obično njezini zvali na

fiksni, krenula je u hodnik i dignula slušalicu i ne gledajući tko zove.

Iznenadila se kad je čula muški glas, ali i već nakon druge riječi ga

prepoznala.

Bio je to Jack Worsley. I odmah je prešao na vijest koju je ona već čula:

- Ne znam znate li, ali ako ne, mislio sam da bi vam to netko trebao

reći. Umro je Bernie Hinton. Znam koliko vas je cijenio, znam da ste uvijek

imali sa svima njima izvrsne odnose, pa, mi se nekako čini, ispričavam se, da je

ovo trenutak kad bi se mnogo toga trebalo, neću reći zaboraviti, ali, recimo,

drugačije na sve gledati.

- Hvala vam što ste mi se javili. Zgromila sam se kad sam poruku o

njegovoj smrti dobila i na sekretarici. Poslala mi ju je Wanda.

Doista me sve to užasno potreslo. On mi se činio neuništivim. Ali, eto,

što nam svima donosi život - neizvjesnost. Ne znam što da radim. Ne znam i

možete li me uopće razumjeti. Tako bih rado čula da mi netko kaže što mi je

činiti.

- Samo dvije stvari.

- Koje?

- Ili otići k njima i izraziti sućut, ili se pojaviti na pogrebu i to učiniti

ondje. Ali, svakako treba otići. Smrt briše sve nesporazume.

- Hvala ti - nije bila ni svjesna da mu je počela govoriti ti. - Nisam znala

koga da pitam, a imala sam neodoljivu potrebu za tim. Beskrajno mi je žao

gospodina Bernieja. Pa zašto se tako nešto dešava dobrim ljudima?

- Nisi sama koja se to pita. Ali, srce reagira na sve.

- Zaboga, pa ne misliš da je sve ovo na njega utjecalo?

- Samo bi sad trebalo da počneš imati grižnju savjesti zbog tvoje i

Edwardove rastave. Ako ćemo baš s toga stajališta gledati, tvoje krivnje tu

nema. Nema ničije. No, tako je to u životu.

- Reci - osjetio je da ga želi pitati kako je to Edwarda podnio, pa da je i

tu preduhitri, rekao je: - I Edward i teta Wanda su očajni. Ne zna se tko više. Ti

znaš da je on bio motor ne samo unutar kuće nego i u kancelariji. Mnogo toga

ih je snašlo, ali snalazi i druge pa prežive. Znam da teta sad brine svakakve bri-

ge. Ali, svi će se morati ustobočati i uzeti svoj dio posla u ruke.

- Žao mi je. Njega sam...


21

- I on tebe. Nije bilo trenutka kad bismo se negdje našli sami da me ne

bi upitao, kad sam im rekao da sam te upoznao - kako si. Ali, nije to bila puka

znatiželja ili zloba, bila je to želja ne znam kako bih to uopće izgovorio...

-Ne izgovaraj - prekinula ga je i on je znao da bi time bio prešao

granicu. Da bi ipak nekako završio taj razgovor na kraju ju je upitao:

- Hoćeš li da dođem po tebe kad budem išao na pogreb?

- Ovoga časa ti ne mogu ništa reći. Moram nazvati svoje i vidjeti hoće li

i oni ići. Gotovo da sam sigurna da hoće, samo je pitanje kako je tata sa

zdravljem. No, na svaki način ti hvala. Možemo se još čuti. Molim te ostavi mi

broj svoga mobitela.

- Izdiktirao joj ga je na brzinu, ali je i zamolio da mu ona SMS-om

pošalje svoj broj.

- Poslije toga razgovora na kraju je konačno skuhala čaj, i čekala da se

malo smiri i da javi svojima. Znala je da će ih to potresti isto toliko koliko je i

nju. Jer, njihovi odnosi, kako su njezini govorili i poslije svega što se desilo,

bili su vrlo korektni.

Javila se majka. Ali, po glasu j shvatila da se nešto ružno desilo. Nije se

čak usudila ni pitati što, tek je onako počela:

- Nisi baš dobre volje?

- Nisam.

- Nešto se desilo?

- Mama, umro je Bernie.

- Bože, pa kako? Zar je bio bolestan? Jadan čovjek, ali i oni dvoje su

sad jadni. Pa on je bio stup kuće. Kako će sad njih dvoje? Tko ti je to javio? Da

nije nekakva pogrešna informacija?

- Nažalost, nije.

- Edward te zvao? - na kraju je majka ipak upitala. Očito joj se to činilo

logičnim.

- Na sekretarici sam dobila poruku. Poslala mi ju je Wanda. Poslije me

nazvao i jedan Edwardov prijatelj.

- Znam li ga ja?

- Ne, jer i ja sam ga tek jednom srela. On je tajnik odvjetničke komore.

Inače jedan krasan čovjek. Ponudio mi se da me odveze na sprovod. No, ja sam

mu rekla da moram i s vama govoriti. Reci, hoćete li ići i vas dvoje?

- Bože, kako možeš tako nešto uopće pitati? Zahvali mu se i reci da

ćemo ići. To je red, ali on je to i zaslužio. Nisam nikoga srela iz toga njihovog

društva tko je bio kao on. Krasan čovjek. Kad je sprovod?


22

- Javit će mi taj Jack kad i on sazna. Ali, najvjerojatnije prekosutra.

Imala je potrebu još da to javi i Valeriji. I ona je bila silno iznenađena,

ali nije propustila reći:

- Ti znaš što ti je činiti?

- Znam, ne brini, samo neću ići doma. To bi ih još jače rastužilo,

pogotovo Wandu.

- Varaš se, ali neću sad o tome. Znam da bih dobila i u ovoj prilici

jezikovu juhu. Ako je itko sad jadan, to je Edward, ali tko bi tebi tako nešto

uspio uopće dokazati. Javi mi kad je sprovod jer i ja želim ići.

Čudno, ali imala je osjećaj daje i u ovoj prilici malo tko razumije. Pa i

njoj je bilo žao Bernieja, ali to ne želi povezivati s Edewardom. A kad to ne

povezuje ona, zašto to čine svi drugi. Takvim razmišljanjem se sve ovo

vrijeme mučila se. Znala je da neće moći smiriti se tek tako pa je uzela ijednu

tabletu za smirenje.

* * *

- Mama, znaš o čemu sve vrijeme razmišljam? - upitao je Edward

majku koja je izgubljena pogleda sjedila na očevom mjestu u salonu.

- Reci.

- Treba li nazvati Tinu i reći joj što se desilo?

- Što ti misliš, treba li?

- Ne znam. Da se pita tatu, odgovor znamo i ti i ja. Bojim se i to će me

progoniti cijeli život...

- Neka te ništa ne progoni. Nije se čuvao. Radio je bez prestanka, a sam

je sebi bio zadnja rupa na svirali. Molim te ne opterećuj se nečim za što doista

nemaš razloga. Naš život će se mijenjati iz korijena. Toga si svjestan. Najveći

teret morat ćeš podnijeti ti. Sad se samo pitam, hoćeš li to moći.

- Morat ću. Doista je istina da jedno zlo za sobom vuče i drugo -

nastavljao je, Wanda je znala i na što misli, ali nije ništa rekla. Tek mu je sad

odgovorila na prvo postavljeno pitanje - obavijestiti Tinu da ili ne da je Bernie

umro:

- Ne znam hoćeš li se ljutiti na mene, ali ja sam ostavili Tini na

sekretarici poruku da je tata umro. Jesam li pogriješila?

- Nisi. Ti znaš da su se njih dvoje odlično slagali, i sad mogu reći da bi

tata bio najsretniji, da smo se pomirili. Čak mi se čini da se tome neprestance

nadao. Tu i tamo bi me znao pitati imam li koga, a zapravo je htio pitati ima li


23

Tina. Hoće Tina doći na pogreb?

- Doći će. I ne samo ona. Doći će i njezini. Pa oni su krasni ljudi, a čini

mi se da smo se i mi njima svidjeli. Sve ovo vrijeme. I prije i poslije svega što

se dešavalo među vama. Došla bi ona i ovamo, samo boji se.

- Čega?

- Da nas još više ne ražalosti. Nismo nikad o tome razgovarali, ali tebi

je jasno da to što je učinila ona, može učiniti samo žena koja voli i koja je

bezgranično vjerovala mužu. Ona se sigurno neće više udavati jer kad je

doživjela to od tebe, onda više neće vjerovati nijednom muškarcu. Nije sad

vrijeme i za takve rasprave, ali razmisli o svemu i ti.

- Pa ja sve vrijeme i razmišljam samo o tome, i nadam se.

- Čemu?

- Nemogućem. No, na nešto će, možda, utjecati i vrijeme. Ali, sve što

čovjek činim sebi čini. Nego, ti si nazvala Tinu, a ima li smisla da ja nazovem

Valeriju.

- Ima. Ona je inače draga cura i drago mi je da su se konačno ona i

Mike sredili. Bože, njih dvoje su najbolji primjer kako ljudi shvaćaju slobodu.

Oni na ljubav gledaju drugačije, od, recimo, Tine.

Nije mu trebalo dva puta reći da je nazove. Još dok je majka izgovarala

zadnju rečenicu, on je okretao Valerijin broj. Javila se isti čas.

- Bože, Edwarde, što vas je to snašlo -počela je i prije nego je on išta

rekao. Pa, je li to moguće? Koliko ja znam, on uopće nije bolovao. Tako smo

svi potreseni. Tina ne može doći k sebi.

- Ona ti je javila za tatu?

- Da, čim je otvorila sekretaricu i čula poruku tvoje majke. Ali javio joj

se i Jack Worsley. Čini mi se da ti je on pravi prijatelj. Taktičan, a uvjerljiv.

Poseban.

- Valeria, očajan sam. Što me to u zadnje vrijem snalazi? I dokle će?

Znaš, tata je volio Tinu, a mislim da je i ona njega. Sve vrijeme on se nadao....

Ispitivao me o meni, a zapravo ga je zanimala ona. No, Tinu nitko ne pozna

kao ja. Kad ona izgubi vjeru u nekoga ili nešto, nema onoga tko bi je uvjerio da

je u krivu. Jer, konačno, i nije.

- Svi vi griješite kad je ona u pitanju. I ona je čovjek od krvi i mesa.

Samo s njom treba strpljenja. Kao, uostalom, sa svakim koji se nađe u situaciji

u kojoj se našla ona.

- Ti, znači, misliš...- nije do kraja izrekao misao, ali nije ni trebao.

Valeria je znala na što misli, a čudila se njegovoj inertnosti. I on je nju


24

precijenio, baš kako su to činili svi koji se i nisu baš udubljivali u taj problem.

I ona je vjerojatno željela da bude moljena, da se kleči pred njom, da je se

salijeće, a ne da se prihvaća sve kao novo za gotovo. No, u strahu su velike oči.

Imao je Edward pravo samo u jednome - nju je trebalo samo jedno vrijeme

pustiti na miru, a onda joj ga ne dati. Morat će, razmišljala je kad sve ovo

prođe, ipak s njim malo porazgovarati. Možda će se moći i tu nešto učiniti.

Ako ne baš odmah, a ono barem malo sve to omekšati. I vrijeme zna učiniti

svoje. Odgovorila mu je na zapravo nepostavljeno pitanje nejasno:

- Svašta mislim. A morao bi i ti. Najlakše je pustiti sve da ide svojim

tokom. I rijeku se može ispraviti, a kako onda ne bi nečije ponašanje. No, sad

nije vrijeme za takve rasprave. Pozdravi mamu. Znam kako joj je.

I to je bilo sve. Prvi put joj se činilo da ovo između njih dvoje i nije baš

više tako nemoguće uspostaviti neki kontakt, no da će biti teško sve to

pomaknuti s mrtve točke, u to nije uopće bilo sumnje.

Kad je završila razgovor s Edwardom, nazvala je Tinu. Činilo joj se to

dobrim za neku drugi početak razgovora.

- Nešto se očito desilo kad zoveš?

- Znaš tko me nazvao?

- Znam, ali zar je to tako važno da mi moraš odmah to javiti?

- Važno je. Nemoj biti bez srca kad znam da nisi. Mislim da bi barem u

ovakvim momentima mogla pokazati malo više sažaljenja i milosti.

- Prema onome prema kome trebam i jesam. Beskrajno mi je žao

Bernieja. Zar bih sad trebala baciti se u naručaj njegovom sinu koji mije uništio

život?

- To od tebe nitko ne očekuje. Ali, očekuje se razumijevanje. No, zbilja

te nisam trebala nazvati i zato ti se ispričavam - rekla je Valeria i zatvorila

telefon. Učinila je to namjerno, vjerujući kako će Tini i ovo dati barem načas

misliti.

- I dalo je. Tina je isti čas nazvala majku i sve joj ispričala. Ali, nije

dobila podršku ni od nje kako je očekivala. Tek je majka rekla:

- Ljudi su osjetljivi na svačiju smrt. A kad umre, iznenada, ovakav

čovjek, sve poprima i neku drugu dimenziju. No, pusti sve to sad. Nemoj da te

i to počinje mučiti.

Tek kad je ovo izgovorila, Roberta je bila svjesna što je rekla, a toga se

sve vrijeme čuvala. Dala joj je ovaj put do znanja kako je sve opteretila svojim

ponašanjem kad se desilo to s Edwardom i njome. Ali iz iskustva je znala da

nema smisla sad išta popravljati jer bi moglo ispasti još gore. Stoga je mirno


25

nastavila:

- Tatu je šokirala Bemiejeva smrt. Svakako ćemo svi troje ići na

sprovod. Ja sam čak mislila da bih trebala nazvati Wandu. Što ti misliš?

- Ne znam, ali porazgovaraj s tatom.

- A on opet kaže da razgovaram s tobom. Nazvat ću je. I ona bi sigurno

mene da se nama ovako nešto desilo.

Tina je znala da će to učiniti isti čas kad s njom završi razgovor. Stoga

ni ona nije više željela nastaviti ga. Ali, pomalo se osjećala izdanom. Činilo joj

se daje svi sve manje razumiju.

* * *

Rosinijevi su na pogreb došli skoro među zadnjima. Osjetili su mnoge

poglede na sebi, pogotovo su sve oči bile uprte u Tinu. No ona je imala još

toliko snage da sve to izdrži iako se bojala samo susreta s Edwardom i

Wandom u mrtvačnici. Stoga je pustila majku i oca da prvi onamo uđu. I dok

su oni izmjenjivali riječi sućuti, ona se već bila sasvim sabrala. Prišla je Wandi

i s iskrenom tugom joj rekla:

- Žao mi je. Iskreno mi je žao što je tako brzo otišao. Vi znate da sam ga

ja voljela, a činilo mi se da i on volio mene.

- Volio te i cijenio te. Da nije tako, ne bih te nazvala. Eto, moja Tina,

što je život. Nema nas u času. Čini se da bismo morali ipak znati odrediti u

životu prioritete. Ali, lako je to reći. Bilo bi mi drago da poslije pogreba

navratite k mana. No, razumjet ću ako i ne dođete. Hvala ti što si došla.

- Morala sam.

- Ta dva koraka koje je potom prošla da bih došla do Edwarda, bila su

joj teža i od same spoznaje od Berniejeve smrti. Pružila mu je ruku, ali nije ga

poljubila. Činilo se da on to nije ni očekivao pa nije ni maknuo glavom kad mu

je sasvim već blizu prišla. Stajali su jedno nasuprot drugom tek koju sekundu,

ali se oboma to Činilo kako vječnost. On jednostavno nije mogao izustiti ni

riječi, ali ni njoj baš nije pošlo za rukom da išta kaže što bi bilo primjereno

trenutku. A onda je ona ipak uspjela izgovoriti tiho:

- Znam da ti je teško, ali izdrži. Ti znaš koliko je on volio hrabre. I sad

se sjećam kako ti se divio kad si obranio nekog koji je uspio zaustaviti nekoga

kriminalca koji mu je provalio u kuću, a ovaj ga je ranio.

- Nisam to tada tako doživio. Hvala ti, Tina, što si došla. Nama to

mnogo znači, ali znam koliko bi to tek značilo njemu.


26

I to je bilo sve. Začudo, iako nije više znala što bi mu rekla, iako on i

nije više ništa očekivao od nje da kaže, još je stajala pokraj njega jedno

vrijeme - šuteći. I da nije osjetila da im i drugi prilaze i žele izraziti sućut, tko

za koliko bi još tako stajala.

I kad se opet našla među svjetinom, više je nije uopće bilo briga gledaju

lije ili ne. Ona je svoje učinila, obavila je ono stoje smatrala ne dužnošću nego

ljubavlju i poštovanjem.

I kad je stala pokraj roditelja, prišao joj je Jack i kao da se poznaju tko

zna koliko, uhvatio je pod ruku i samo upitao:

- Je li bilo teško?

- Bilo je, ali i prošlo je. Neke stvari moramo naprosto učiniti, ma kako

da se pritom osjećamo.

Jacka je potom na brzinu upoznala s roditeljima, da bi se iznenadila kad

gaje čula kako im govori: - Imate predivnu kćer. Takvih se više gotovo i ne

sreće, samo je malo tvrdoglava.

Iznenadila se kad je čula očev odgovor:

- Malo? Dragi moj mladiću, kad bi to bilo malo, bilo bi u redu. Ali, ona

je mazga. No, život će i nju naučiti da nije baš uvijek u pravu. Možda i ova

smrt pomogne tome.

- I Jack, i Roberta, ali i Tina su znali na što on cilja. Ali nitko nije to

komentirao.

Poslije svih govorancija, od one svećenikove do predsjednika

odvjetničke komore, još je jedan prijatelj iz djetinjstva rekao nekoliko istinski

predivnih ljudskih rečenica koje nikoga nisu ostavile ravnodušnim. Prvi put je

vidjela Edwarda da plače. U tom času i ona je zasuzila. Valeriji se činilo to kao

dobar znak. Ona je u tim suzama vidjela ono stoje bila istina - ona je plakala jer

plače i Edward, ali toga još nije bila svjesna ili nije željela to sama sebi

priznati. Pomislila je kako bi ova smrt mogla mnogo toga riješiti.

Jack i Edward su se spremali za godišnji. Obojici je zapravo bilo

svejedno kamo idu, važno je bilo maknuti se iz grada i ta tri tjedna doista se

odmarati. Premda se Jack držao relativno hrabro, iako i sam rastavljen, sve je

to bila zapravo gluma jer sad je znao da mora sve učiniti da pomogne Edwardu

koji nikako nije izlazio iz te faze očaja koji je bio tim veći jer ga je pokušao


27

sakrivati.

- Imaš kakvu ideju kamo da krenemo? -pitao je Edward Jacka. - Ja sam

postao bezidejan čovjek - nastavljao je tugaljivo. - pitam se samo dokle ću

ovako.

- Nemam, ali valjda će nama u ovih dva tjedna nešto pametno doći u

glavu. No, prihvatit ću svako mjesto koje će mi garantirati mir.

- Toga u Americi nema.

- Ima, dragi moj, ali mi smo naviknuli na glamur, a ne da vraćanje

prirodi. Aja bih želio baš to.

- Možda ne bi bilo loše da odemo ili na Michigen ili na Niagaru. Ondje

se uvijek može naći mira, ako ga istinski želiš.

- To mi se čini dalekim.

- Što dalje, to bolje. No, ovih tjedan dana intenzivirat ćemo potragu za

idealnim mjestom - na kraju je rekao Edward.

Nije mnogo nedostajalo da mu kaže da bi najradije otišao i iz Amerike

jer ovdje ga sve više sve podsjeća na glupost koju je učinio, na svoj uništeni

život. Ali i ne samo svoj. No, nije ni s kim razgovarao o Tini. Čuvao se da

uopće izgovori njezino ime jer bila bi dovoljna tek jedna rečenica pa da ljudi

shvate kako mu je, i da ga počnu sažalijevati. A to je zadnje što si smije

dopustiti. Još do neki dan nadao se, vjerovao je da bi Tina ipak mogla ne

raširiti baš ruke i primiti ga u svoj zagrljaj, nego da bi mogla barem malo

omekšati svoje stavove. A on je u tom očaju želio barem to. Ali ništa od toga!

Zbunilo ga je, međutim, i još nešto. Neki ju je dan, i to tko zna poslije koliko

vremena, vidio kako ispija kavu u kavani na trgu s nekim čovjekom kojeg on

nije poznavao. Toliko je bio zbunjen tim prizorom da je zastao, zabuljio se u

njih i nije trebalo mnogo da ga oni čak i primijete. Zbunjivalo ga je to što mu se

činilo da je razgovor koji su vodili bio presrdačan i prilično intiman. Poludio je

već i na samu pomisao da bi ona mogla imati išta s tim čovjekom, da bi bio u

stanju prebiti svakoga tako bi je samo taknuo, smetnuvši s uma što joj je on

učinio i kako se ona morala u tom času osjećati kad je saznala za njegovu

prevaru. Sad se i njemu činilo to strašnim, čak toliko da se stresao od pomisli

na sve to.

Jack je znao zašto on želi, kako je rekao, što dalje to bolje od

Philadelphije, pa je odlučio na kraju prihvatiti svaki njegov prijedlog jer njemu

je i tako bilo svejedno. Razumio ga je jer i on je znao što znači rastava, samo

kod njega je to ipak bilo drugačije. Nije bilo lako, jer to nikad nije lako, ali

razlika je kad se rastaješ jer ljubavi više nema, nego kad je ima, kad ludiš zbog


28

nje, a postaješ nemoćan.

Trenutak šutnje koji je nastao, znao je i što znači - Edward evocira ono

čega se ne može riješiti pa je sad iskoristio čak i to i za zezanje:

- Znaš što ti moram reći - počeo je:

- Da čujem.

- Vidio sam jednu curu, ili ženu, koja mi se svidjela. A to mi se desilo

nakon mnogo, mnogo vremena.

- Nije ti se desilo prvi put pa me sve to čudi. I što si naumio? Da čujem

i tu priču?

- Razmišljam kako do nje?

- Zar to tebi uopće predstavlja problem?

- A zar tebi ne bi?

- U ovom stanju bi, ali kad ovo prođe, ako prođe - nastavio je u svom

poznatom pesimističkom tonu - bilo bi relativno lako. Čovječe, pa te žene

znaju biti tako lude, glupe i tko zna što sve ne...

- Lako je tako govoriti kad nisi zainteresiran za neku. Ali, ovako, sve

mi se to čini težim. Uostalom zašto ti ne počneš s nekim? Vrijeme ti je. I fratri

teško podnose celibat.

- To mi ne pada ni na kraj pameti! Nema žene koja bi me mogla više

privući čak ni na trenutak.

- Lud si. Ili ako još nisi, poludjet ćeš. Ne bi bilo loše da malo poradiš na

sebi. Ako ne možeš sam, potraži pomoć. Znam da ti nije lako, nije ni meni bilo,

ali sve ima svoje granice. Pa i izdržljivost. Kad sam vidio kamo bi me sve to

moglo odvesti, sabrao sam se.

- U jednoj sam od tih faza - rekao je Edward i Jack je znao da mu sad

preostaje jedino šutnja. Stoga je pomirljivije nastavio:

- Vrijeme ipak čini svoje. Možda nam i godišnji u tome pomogne. No,

ja ću ipak tražiti mogućnost da nekako dođem do moje ljepotice.

Na ovo se i Edward morao nasmijati pa čak je i rekao:

- Opet ćeš nagrabusiti, ali neka. Vrč ide na vodu, kaže se, dok se ne

razbije.

* * *

- Tina - kako stojiš s planovima? - upitala je Valeria prijateljicu jer je

htjela pošto-poto saznati hoće li se uopće pomaknuti iz Philadelphije.

- Nemam uopće planova.


29

- Svatko ih ima osim tebe. Kako bi bilo da i ti počneš razmišljati o sebi?

Treba ti odmora, treba ti opuštanja, da ne kažem i zabave. Nećeš ni ovako moći

dugo.

- Treba mi najviše mira, a čini se da sam ga nekako uspjela pronaći.

Možda je sve šablonizirano, ali dok ne bude nešto bolje, dobro je i ovako.

- Dokle?

- Što dokle?

- Dokle će to trajati?

- Ne znam, ali iz ove kože još ne mogu. Ti najbolje znaš što sam

prolazila, no sve mi se čini da počinjem lakše disati.

- Ja bih to tumačila drugačije. -Kako?

- Počinješ se navikavati, što je najlošije, na stanje u kojem si. Počinješ

se navikavati na bol.

- I to je lakše.

- Možda jest, ali je i opasnije. Ne sugeriram ti ništa jer te poznam, ali

baš zato se brinem. Uopće te neću nagovarati ni na kakve zabave, ali na

opuštanje da. Iskoristi ovaj godišnji is posveti se sebi. Otiđi nekamo, nekamo

gdje ćeš doista moći suočiti se sama sa sobom i vidjeti kako dalje i što učiniti

od života si. Predivno je što si se našla i snašla tako dobro u poslu, ali to nije

život. Molim te razmisli. Neću ti ponavljati da ti ja budem primjer kako život

nije uvijek bajkovit, ali može to biti u nekim detaljima. A on i jest pun detalja.

Hajde, obećaj mi da ćeš ipak otići barem na tjedan dana nekamo. Bilo kamo,

samo se makni odavde.

I potom se Valeria iznenadila onom što je čula:

- A kamo, Valeria? Kamo da idem sama kao neka izgubljena ovca?

Kamo žena može uopće sama?

- Svakamo, ako ima tvoje kvalitete. Ono što mi se ne sviđa poslije

svega što ti se desilo, jest gubljenje samopouzdanja. Ti za to doista nemaš

razloga. Nemaš i zbog toga što ti, istina, patiš, ali Edward je više potresen, on

je zapravo očajan. Ti nikako da shvatiš da svatko od nas može imati neku slabu

točku, da se svakom može desiti to što se desilo i njemu. Nesvjesno, shvati to,

baš nesvjesno. Ne govorim ovo zato da bi mu oprostila, ili da bi mu se vratila,

nego da sebe staviš u neku drugu situaciju.

- Da počnem tražiti okolo muškarce? - upitala ju je prilično zajedljivo.

Čak se Valeriji činilo i bezobrazno pa joj je tako i ona na isti način odgovorila:

- A zašto ne i to? Zar bi to bilo nenormalno? Ma što rekla, čak ako se i

naljutiš na to, reći ću ti - ovo kako sad živiš, a i kako se ponašaš, nije normalno.


30

- Molim te, Valeria, nemojmo više o tome. Moj život je samo moj i

živjet ću onako kako ja mislim da trebam, moram a i mogu.

- Oprosti - bilo je sve što je Valeria na to rekla. Znala je i ona dokle

može ići u svojim, kako je to nazivala Tina, propovijedima. - No, nisam te

mislila uvrijediti. Čut ćemo se kad budeš ti to željela.

Bio je to kraj razgovora. Valeria je namjerno počela ovu priču iako je

znala kako će završiti. Ali, bilo joj je dosta tih njezinih izmotavanja, toga

ispričavanja zašto ne može na godišnji pa i skrivanja onoga što se i nije moglo

sakriti. Možda će joj ovo dati, ako ništa drugo, a ono barem misliti. No, nije joj

bilo svejedno što je bila poprilično jasna s njom. Bojala se da ipak nije

pretjerala, pa je bila sretna kad ju je nazvao Mike. On je već po glasu shvatio

da se nešto desilo:

- Tko te naljutio?

- Sama sebe.

- Zašto?

- Razgovarala sam s Tinom.

- Njoj treba pomoć Svakakva. Poludjet će ako ovako nastavi. Samo,

znaš, nitko ti ne može pomoći ako pomoć odbijaš.

- Što da učinim?

- Učinila si već mnogo.

- Ali, to očito nije dovoljno. Svaki naš razgovor, kad počnem temu o

njezinom ponašanju, završi svađom. Bojim se za nju. Ali, osjećam silnu

nemoć. Što da radim, Mike?

- Ništa, više. Učinila si i previše. Ta te žena okupirala toliko svojim

ponašanjem da me to već brine. Ali ni onaj njezin luđak nije bolje. Čak bih

rekao da je i gore. Ja to jednostavno ne razumijem. Tako se i toliko voljeti i

toliko patiti jedno za drugim mogu, doista dalo luđaci.

- Nemoj tako... - nije do kraja završila misao, ali htjela mu je reći da

mnogi nisu razumjeli ni njih, ali ipak ih nisu ostavljali same.

- Znam što ti je na pameti, ali mi smo ipak došli k sebi i čini mi se da

nismo nikoga toliko opterećivali. Doći ću brzo po tebe pa idemo nekamo

prošetati, a negdje nešto i pojesti. Može?

- Radujem se. Dođi što prije.

Bila je dovoljna tek najava da će Mike doći i da Valeria bude presretna,

da na trenutak zaboravi čak i na Tinu, a ona ju je jedina brinula.


31

* * *

- Što radiš, prijatelju? - začuo je Edward veseo Jackov glas?

- Razmišljam.

- O čemu, pobogu? Zar ti nije dosta tih crnih misli? Hoću samo slušati

samo o onome što će i mene i sve oko mene veseliti.

- Pa, upravo o tome želim i s tobom razgovarati.

- Znači, ipak si uspio? -Što?

- Pa sastati se s tom tvojom ljepoticom, kako si je nazvao.

- Glupost, na nju sam već i zaboravio.

- O čemu je onda riječ?

- Pogodi!

- Govori i ne zezaj me!

- Našao sam nam destinaciju za odmor...

- Kamo ćemo?

- U jedno malo mjesto nedaleko od Buffala. Jezero je blizu, naselje nije

mondensko, ali kažu da ne može biti bolje nego za odmor i tijela i duše. Samo

ima jedan problem.

- Rješiv?

- Mislim da da.

- Govori!

- Morali bismo krenuti već u subotu.

- Zašto?

- Zato što je poslije sve rezervirano. Bit će i ovo ako se ne javimo do

sutra popodne. Možda je i bolje daje ovako. Imaš još četiri dana da središ ako

imaš nešto važno oko posla, a za sve drugo je lako. Ja ću ponijeti samo ono naj-

nužnije. Ne trebaju nam nikakva odijela, nikakva šminka. To je, navodno, po

priči jednoga moga znanca, baš nešto što odmara dušu.

- To mu ga dođe kako rezervat za razočarane. Znaš li ti da to može biti

užasno depresivno?

- Može li biti depresivnije od ovoga što imamo ovdje? Daj, čovječe,

promisli! Svaka promjena će nam dobro doći. I, molim bez pogovora, pakiraj

se!

- Javim ti za sat vremena. Može?

- Ma, može. Samo ne znam što ćeš to riješiti u tako kratkom vremenu.

Ali ti, valjda, najbolje znaš.

Jack nije više htio inzistirati ni na kakvom objašnjenju. Bio je


32

zadovoljan što ga nije isti čas otpilio.

Vjerovao je da sad želi razgovarati s nekim od svojih kolega iz

kancelarije jer otkad je otac umro, ipak je sve palo na njegova leđa. Čak je

iznenadio mnoge zbog brzine kojom se uhvatio u koštac sa svim onim stoje

zatekao u kancelariji. Nije on nikad bio lijen i nesposoban, ali otac je grčevito

držao sve u svojim rukama i postojala je bojazan da bi se njih dvojica, da se

nije desilo to što jest, čak i razišli. Tipično za sve obitelji u kojima najstariji

član drži sve u svojim rukama vjerujući da je on jedini koji to i zna ali može i

da bi sve propalo kad bi on pustio uzde iz svojih ruku.

Jack se iznenadio kad se Edward javio već za dvadesetak minuta.

- U redu je - rekao je čim je čuo Jackov glas.

- Znači možemo kretati u subotu?

- Možemo, ako hoćeš, već i u petak poslije podne. Razgovarao sam s

Flynnom, a on je ozbiljan čovjek koji me uvjerio da mogu krenuti kad god

hoću. Mislio sam mu čak ponuditi partnerstvo u kancelariji.

- Ne prenagljuj se. Ipak sam moraš vidjeti kako sve to funkcionira, a u

pitanju su i financije. No, nije zanemarivo ni to što oca više nema. Jer, ma kako

vi dobro radili, on je bio, kako se to kaže - brend.

- Nisam razmišljao na taj način.

- Znam, ali moraš. Jer, ljudi su čudni. Prva izgubljena parnica za njih će

značiti - da oca više nema i vi ste krivi za to. Ne bih volio da se to desi, ali

računaj na sve. Mislio sam da bi ti možda trebala i kakva reklama.

- To odvjetnička komora kontrolira. Nema tu onoga - koliko para,

toliko muzike.

- Nisam ni mislio na klasičnu reklamu, nego na nešto što bi se desilo,

recimo, slučajno.

- Oh, puna mi je glava svega, pa ne mogu sad zrelo o tome razmišljati.

Bojim se da sam u fazi kad se najlakše griješi.

- A znaš li zašto postoje prijatelji, i to vrsni reklameri?

- Znam, ali ni oni nisu, koliko sam shvatio, baš u nekoj velikoj formi. I

njima treba...

Prekinuo ga je riječima:

- Odmora! Pa kad se vratimo s te tvoje superdestinacije, učinit ćemo

čuda i od posla i od naših života. Samo, znaš, nemojmo očekivati nemoguće.

Čuda ako se i događaju, ipak u rijetka.

- Znam, ali zašto se ne bi desila baš nama. No neću sad ništa nagađati.

Počni sa spremanjem i možemo kako kaže taj tvoj kolega već u petak krenuti.


33

Ne mogu ti reći koliko se tome radujem. Zapravo, ne očekujem mnogo,

ali to bi se baš zato moglo dogoditi.

- Počeo si kako neka baba vračara.

- Što ima u tome loše? Kažu da se ljudima desi ono što žele. Bilo da se

radi o lijepom ili ružnom. A ja ću odsad misliti samo o onom lijepom.

Preporučam to i tebi.

- Hajde, molim te, ne pretjeruj. Znaš zašto nam treba odmor, i tako

ćemo se ponašati. Nemoj da odmor pretvorimo zbog nekih bedastoća u umor.

- Ne brini. Ponašat ću se po tvojim pravilima pa ćemo vidjeti kamo će

nas to odvesti.

- Pravo u raj!

* * *

- Valeria, ne idem baš na klasičan odmor, ali mičem se iz Philadelphije.

- Što to znači?

- Udruženje profesora stranih jezika organizira savjetovanje za

profesore u Buffalu. Bit će to radno rekreacijsko druženje. Po onom sistemu -

malo učenja, malo zabave.

- Zašto u Buffalu?

- Nemam pojma. Dobila sam tek obavijest i odlučila da ću ići. Najviše

da me ti više ne gnjaviš.

- Nisi me baš bacila s nogu zbog te odluke, ali bolje išta nego ništa.

Možda će ti i to pomoći da pregledaš. A kad ideš?

- U subotu.

- I koliko ostaješ?

- Samo savjetovanje traje četiri dana, ali ako netko želi ostati i odmarati

se, po nekim pristojnim cijenama, moći će ostati desetak dana.

- Ne moram ni pitati hoćeš li ti ostati kad znam da ćeš dojuriti isti čas

doma čim to savjetovanje završi.

- Pa baš i ne.

- Što sad to znači? Bog ti je, jer to može samo on, prosvijetlio pamet?

- Sa mnom ide i Mary, moja tajnica s djetetom. Mala ima nekih

problema, nisam to čak do neki dan ni znala, ali kad mi je Mary rekla, shvatila

sam da bi bilo dobro najviše zbog djeteta da ona ostane dulje.


34

No, kad sam primijetila da dvoji, da joj je teško ostati samoj s malom,

rekla sam da ću ostati i ja.

- Kod tebe pomaže jedino milosrđe.

- Zar je i to loše?

- Nije, samo imaj ga i prema sebi.

- Nikad zadovoljna!

- Ma ne! Glavno da je krenulo. Treba ti kakva pomoć? Jer, ti si izgubila

svaku vezu sa svijetom.

- Ne treba, ali ako što zatreba, znaš da ću te zvati. Kakva si takva si, ali

si moja. Nema ništa bez prijatelja.

- Znam ja to i zato te volim. Da te nema, ne znam kako bih. Bilo bi mi

zasigurno još mnogo, mnogo teže. Čujemo se još. Gdje je Mike?

- Na nekom sastanku. Baš ga čekam. I on će se obradovati. Jedva

čekam da dođe i da mu to kažem.

- Sigurno mu već idem na živce. Ni ti mu ne daš mira kad sam ja i moji

problemi u pitanju.

- Ne bih rekla. On zna što mi ti značiš, a to onda moraš značiti i njemu.

Bog, i čujemo se!

Samo što je završila razgovor s Tinom, čula je zvonio na vratima. Znala

je da je to Mike. Trčeći kako bi mu što prije otvorila, popiknula se i zajauknula.

- On je to čuo i užasnuto povikao:

- Jesi li se ozlijedila? Otvori nekako da vidom stoje.

- Nije ništa. Samo sam se popiknula i uplašila. Evo me, otvaram!

Čim ju je vidio, znao je da joj nije ništa, ali da mu je potrčala mu u

susret jer mu je željela nešto lijepo i važno reći.

- Vesela si? Što to znači? Tko te toliko obradovao da si još malo razbila

se?

- Tina.

- Što je sad? Ili da konačno pitam je li to moguće? Što se desilo?

- Ide na godišnji.

- Konačno. A s kim? I kamo?

- Poluslužbeno u Buffalo. -Bože!

- Što je? Što nije u redu?

- Jack i Edward će onamo u subotu. Zapravo ne baš onamo, nego

nekoliko kilometara dalje. Znaš li što bi to moglo značiti?

- Znam. Morala bih joj to odmah reći.


35

- Ni slučajno!

- Ali zašto?

- Neka to bude, kako se ono kaže - prst Božji. Iznenađenje. A ti znaš

kad je čovjek iznenađen, da reagira srcem a ne mozgom. Možda bih tek to

mogao reći Jacku. On je pametan čovjek, on bi iz toga mogao izvući ono

najbolje za oboje tih budala.

- To je dobra ideja. Samo, kako?

- Nemam pojma. Imat će vremena i za razmišljanje. Ti saznaj u kom su

hotelu, koliko dugo će ostati, a ostalo neka bude njegova briga. Možda

riješimo tu zagonetku da ne kažem ludost koja im se desila.

- Koju je Edward učinio. Tako reci da sve bude jasno.

Mike ništa više nije želio prepustiti slučaju. Čim je završio razgovor s

Valerijom, nazvao je Jacka. I bez nekog velikog uvoda, počeo:

- Idete znači u subotu?

- Već u petak. Tako je moj smušenjak predložio. Hoćeš nam se

pridružiti?

- Neću, ali netko hoće. -Tko?

- Tina. -Ali, kako?

I sad je Mike ispričao sve ono stoje čuo od Valerije, ali nije ništa

komentirao. Čekao je Jackovu reakciju.

Ovaj je u času donio plan sličan njegovom. Doći će jednu večer u hotel,

vjerojatno će je sresti, a to znači da se baš neće moći izbjeći. Nešto će učiniti

on, ali mnogo toga, vjerovao je i njih dvoje.

Neka se samo pozdrave, možda nešto i popiju, i za početak - odlično.

- Fulati nesmiješ, to znaš - nastavljao je dalje Mike. To im je

jedinstvena prilika. Ako nam to ne uspije, dižem ruke do svega.

- I ja. Ako ti što padne na pamet, javi se. Ja ću razrađivati plan do

subote.

- Ne brini! Nekako mi se čini da nam je krenulo.

I Jack i Mike su u tom času poželjeli samo jedno - da se to dvoje ljudi

konačno opet zbliže.


36

St. Bart bilo je doista čarobno mjesto. Čim su ušli u taj mali gradić ili

ipak seoce, obojica su bila oduševljena.

- Ovo je nevjerojatno - prvi je počeo Edward. - Znaš čemu se najviše

radujem?

- Znam jer se radujem i ja. Jutarnjem osvježenju u rukavcu jezera. Ali, i

običnom lješkarenju na nekoj od ovih čarobnih livada. Ovdje doista ne dolaze

oni koji su željni zabave i glamura. A tih mi je puna kapa. Ako se baš poželim

i takvih, Buffalo nije daleko.

- Sumnjam da ću se ja toga poželjeti. Ali, ako ti nešto odlučiš, slušat ću

te. Tvoj sam ovih dana.

Otišli su potom pred agenciju gdje su trebali preuzeti ključ, ali

vjerojatno i susresti se s nekim tko će ih dovesti do hotela. No, i ovdje ih je

dočekalo iznenađenje.

Recepcionar im je dao ključ uz napomenu:

- Sve što vas zanima, naći ćete, napismeno, u kući. Restoran je tek koji

metar iza kuće, domaćica će vam biti pri ruci kad poželite, ali neće vam se

motati po kući bez veze i smetati vam.

- Malo su bili sumnjičavi prema ovome što su čuli, ali šutjeli su, kako

bi Jack rekao - do daljnjega.

A onda opet iznenađenje! Kad su došli pred mali hotelčić, zapravo prije

bi se to mogla nazvati kućica iz bajke. Imala je dva ulaza, što je značilo da su

tek dvije obitelji bile u njoj, ali nisu se morali ni vidjeti ako baš nisu htjeli. I

pola sela bilo je takvo.

- Čast mu svaka tko je ovo izmislio -nastavljao je i dalje oduševljeno

Edward. -Ovdje bih mogao provesti ostatak života.

- Sam?

- Čak i sam. No, nemoj da se vraćamo na stare priče. Ovdje želim

početi neki novi život.

Nije mnogo nedostajalo da mu Jack kaže i da hoće, no Edwardov

smiješak iznenadio je Jacka.

- Nešto ti je smiješno? -Ti.

- Pobogu, zašto ja? Što sam učinio da sam te oraspoložio i to kad se

uopće nisam trudio?


37

- Baš zato. Počeo si se ponašati normalno. A to već dugo nisi. Osjećao

sam te, i ne samo tebe, kao nekog dušobrižnika koji prati svaki moj korak. Ma

kakav korak, svaki moj izdisaj i uzdisaj Već ste mi svi počeli ići na živce.

- A ti tek nama?

- Pa zašto me onda niste ostavili na miru?

- Zato što smo ti prijatelji. Ali, takve rasprave ovdje više nećemo

voditi. Predlažem da sad razgledamo kuću, da vidimo što su nam domaćini

pripremili dok smo ovdje, ali i da sami napravimo neki plan. Ne znači da ćemo

isplanirati baš svaki sat boravka ovdje, ali nešto moramo.

Ono što ih je dočekalo u kući, bilo je neočekivano. Barem u ovom

obliku. Točno u sat im je predloženo što mogu vidjeti, kako se mogu opustiti

pa i zabaviti, ali predložen im je i odlazak u Buffalo.

- Ovi su mislili na sve. Nevidljivi su, ali ih ipak osjećamo. Vidjet ćemo

kako će sve to funkcionirati ako nam nešto zatreba.

Poslije razgledavanja kuće, dvorišta koje je bilo sve u cvijeću, malo

dalje čak je bilo i tenisko igralište, a tek koji stotinjak metara počinjalo je

jezero.

- Ja sam, Jack, najprije zajedno kupanje. A ti? Idem se preodjenuti i

baciti se u jezero.

- Ja ću se istuširati u kadi, a dalje ćemo vidjeti. Malo sam i umoran.

- Nećemo večeras van? Treba, barem ti tako uvijek govoriš, najprije

izvidjeti teren.

- A gdje ćemo večerati?

- Pa vidio si da možemo do restorana, ali možemo naručiti večeru i da

nam je ovdje posluže.

- Ja bih za početak ovdje. Imaš li što protiv?

- Ni slučajno! Sve ćemo isprobati. Kad je bal, nek je bal!

- Svaki je potom krenuo u svoju sobu. Domaćini su čak i na to mislili.

Na uputama koji su im ostavili pisalo je i čija je koja soba. Jackova je bila broj

jedan a Edwardova dva.

Nije valjda prošlo ni pola sata kad im je na vrata pokucala mlada žena.

predstavila im se kako domaćica, rekla koje su joj dužnosti i zamolila ih da bez

ustručavanja je zovu kad god ima što zatreba, pa čak, kako je ona rekla - i

hladne vode.

- Vaš boravak ovdje mora biti doista odmor. Sve što poželite, bit će

vam priušteno, ali ne želimo da se motamo bespotrebno po kući. Dan i noć će

netko biti dežuran i dosad je, vjerujete, sve funkcioniralo besprijekorno. Od


38

pospremanja do serviranja hrane.

- Kakav je ovdje zabavni život? - upitao je Jack.

- Ima za svakog ponešto. Ali ništa to nije bučno. Mi smo posebno

ponosni na naše teniske turnire. Jedna turistička agencija protiv druge. To zna

biti čak žestoko, a nagrada je -sanduk coca-cole. Organizira se, prema želji

gostiju, i odlazak u Buffalo, samo nema previše interesa za to. A u Buffalu se

odlazi u barove, pleše se i svatko se opredjeljuje za ono što mu ovdje nedostaje.

No, ja bih prema iskustvu rekla, da im ne nedostaje - ništa. Više gosti iz

Buffala dolaze ovamo. Posebno na turnire. I vjerujete jedva čekamo da - odu.

Ne znam što vi volite, ali ma što da poželite, nastojat ćemo vam priuštiti.

- Pa, recimo - počeo je mucati Jack - kako stojite sa zgodnim mladim

curama? - Pitao je to više iz zezancije, nego gaje stvarano zanimalo.

- Dobro, kažu, samo to nije u našem djelokrugu. To bi već nalikovalo

na...- zastala je, ali je Jack, sad već opušteno nastavio:

- To bi nalikovalo na - svodništvo.

- Tako nekako.

- Ta žena im je u detalje, ali ne dosadno i nametljivo, pokazala svaku

sitnicu u kući, ponovila im i po nekoliko puta da je služba uvijek tu, da je to

specifičan način odmora na koji su strahovito ponosni i da bi željeli da se oni

doista ovdje - odmore.

- Na kraju im je sugerirala, s obzirom da su još umorni do puta, da im se

večera posluži u kući. Dala im je i jelovnik i izgubila se nečujno baš kao što je

i došla.

- Svašta - prvi je reagirao Edward kad su ostali sami. -I na ovo će se

trebati naviknuti. Kao sjene te prate, a ti ih uopće ne vidiš.

- To je ono što nam obojici treba. Sad već znam da ću ovdje napiti se

coca-cole više nego ikad - nastavljao je Jack. Već se vidim kako neprestance

trčim od rukavaca jezera do teniskog igrališta.

- Ja ću biti ovdje zapamćen kao netko tko se stalno izležava na ovim

livadama. Ovo bi doista moglo biti dobro. Ma što dobro - odlično!

- Ma koliko se unio u ovaj razgovor, ma koliko bio zadovoljan izborom

ove destinacije, Jacku je na pameti bio onaj najvažniji zadatak - spojiti Tinu i

Edwarda, a da to bude korak bliže do uspostavljanja kontakta jedno s drugim.

Čim se rastane s Edwardom, morat će nazvati Mikea da vidi u kom je hotelu

Tina s tim svojim profesorima. U ovom ambijentu to mu se čak i nije činilo

nemogućim. Jer, Edward se već opustio, a za koji dan bit će, činilo mu se, za ne

prepoznati.


39

- Lijepo je ovdje - Mary je oduševljeno rekla Tini dok su razgledale

grad.- Obožavam što je tako mnogo zelenila. To je ono što mi nedostaje u

metropolama.

- I meni se čini ovo mjestom gdje bi se čovjek mogao i odmoriti. Znaš,

baš je dobro što ćemo ostati ovdje i kad završi to savjetovanje. Premda

program nije krcat, ipak su to obveze. Voditelj je prilično ambiciozan. Čak je i

mene uključio u neku radionicu.

- I pristala si?

- A što sam mogla? Ipak je on jedan od najčuvenijih romanista. A ti

znaš koje su moje dalje ambicije. Silno bih se voljela posvetiti prevođenju,

samo nije to lako. I ne znam koliko poznam ta dva jezika, je li to uopće

dovoljno da se upustim u tako nešto. On tvrdi da se sve nauči pa i to, pogotovo

kad imaš dobru podlogu. A znaš da škola nije lagana, pogotovo kad ostariš.

Pitanje je i koliko ćemo dugo mi egzistirati.

- Dugo, ne brini. Uvijek će biti onih koji žele znati jezike. Ali, nešto mi

se drugo mota glavom...

- Što?

- Smijem li nešto naglas izgovoriti? - počela je Mary, ali Tina je znala

što će je pitati, no ipak je čekala da ona sama to kaže.

- Govori!

- Je li voditelj oženjen?

- Nemam pojma, ali zašto me to pitaš? I otkud bih ja to znala? S

čovjekom uopće nisam razgovarala o privatnim stvarima.

- Zaljubljen je u tebe.

- Sad si ipak malo pretjerala. Možda mu se sviđam, ali od zaljubljenosti

je to jako, jako daleko. Ali, čak i da je tako, ti znaš moje mišljenje o stvaranju

bilo kakvih emotivnih kontakata sa suradnicima. Moje iskustvo mi kazuje -

Tina, oprez! Ja sam ovdje najprije službeno, a potom ćemo se odmarati. A što

ćemo sve u to uključiti, to ćemo vidjeti u hodu. Tako se, kažu, i najbolje

odmara. Reci je li Selma zadovoljna s guvernantom?

- Rekla bih da jest jer se raduje da će sutra s njom na igralište gdje,

navodno, ima svega. Znaš ti dječju maštu. Možda i neće biti baš onako kako

ona to zamišlja, ali nešto će biti. Važno je da imam mir dok smo na

savjetovanju. Znaš što mi se još čini zanimljivim?

- Znam, jer čini se i meni. Odlazak u to neko selo koje je nešto novo u

Americi. Imaš sve pod nosom, a opet si sam. Čudesno je to, ali mora da je

vraški skupo.


40

- Vjerojatno se isplati, samo me zanima tko tu dolazi. Tajkuni ne vole

takva mjesta, a sirotinji su nedostupna.

- Razočarani tajkuni. Te bi trebalo vidjeti. I upoznati, dakako. Od

takvih se uči životu. Nekom drugačijem nego svi živimo.

- To nećemo propustiti.

- Nemoj da nam to promakne. Mislim daje to zadnji dan savjetovanja.

Ako nam se ondje svidi, možemo se preseliti onamo kad ovo završi. Toliko si i

mi možemo priuštiti. Morat ću se javiti Valeriji jer znaš ti nju. Ta se već ljuti

što nije dobila detaljan izvještaj, a nemam joj zapravo još ništa ni za reći. Nju i

tako ne zanima ono zbog čega smo primarno ovdje. Ona me sigurno već vidi

kako očijukam s nekim od ovdašnjih playboya. Ne znam zašto je toliko

opterećena mnome.

- Ne čudi se.

- Nemoj samo reći da si i ti.

- Ja to ne bih nazvala tako.

- Nego?

- Brigom jer se između vas desilo nešto što se dešava mnogima, ali

mnogi to rješavaju na drugačiji način.

- Svatko to rješava na onaj način na koji misli da mora i da je jedini

ispravan. Samo, hvala Bogu, ja dolazim k sebi. Prihvatila sam činjenicu koja je

takva kakva je, i toga moram biti svjesna. Moji ideali nisu i ideali drugih i to je,

kako mi je jednom rekao i Jack, život. Nije uvijek bajkovit, ali život je. Sad kad

već mogu o tome relativno mirno govoriti, znači da sam stvari posložila u glavi

onako kako je trebalo. Edward je bio ljubav moga života, ali nisam ja bila i

njegovog. Ili se, možda, i tu razlikujemo, a ja sam držala da mislimo identično.

Samo doći do te spoznaje, nije ni jednostavno, ni lako, a bome ne dolazi se ni

brzo.

- Niste se baš previše sretali?

- Nasreću, nismo.

- Tko zna što bi se dešavalo da jeste?

- Bilo bi teško. Barem u početku, ali oboje smo te susrete izbjegavali.

Čak mislim on više nego ja.

- A da ga sad sretneš? Kako bi reagirala? Pozdravila bi ga, zaustavila bi

se da popričate ili bi nastojala izbjeći taj susret?

- Ne znam. No, znam da ga ne bih još voljela sresti. Još moram neke

stvari u sebi zacementirati. Ali, hvala Bogu da se to ovdje neće desiti pa se ne

moram bojati. I to je prednost ovakvih odmora.


41

- Bože, s čime se čovjek sve ne sreće u životu? A sve bi moglo biti

drugačije. Znam se koji put pitati tko to upravlja našim životima kad nam se

dešava to što nam se dešava?

- Ne znam ni sama odgovora, ali pitala sam se mnogo puta. Mnogo puta

mi je pala na pamet ona poslovica – da je svatko kovač svoje sreće - ali nisam

baš sigurna da je tome tako. Jer, tko sebi ne bi želio dobro?

- Želi svatko, ali ne ponašaju su se svi kao da žele.

Mary i Tina su poslije predavanja još malo prošvrljale gradom, da bi

Mary u jednom času povukla Tinu za ruku i uzviknula:

- Idemo unutra!

- Ma što ti je odjednom? Kamo me vučeš?

- Pogledaj ovaj izlog! Unutra se može sve saznati o tom selu. I na ovim

fotografijama izgleda čarobno. Mogle bismo, jer nije daleko, otići same

onamo.

- Ma, daj, ne zanosi se! Sve izgleda čarobno na fotografijama. Možemo

pogledati, ali nećemo ići nikamo dok ovo ne završi.

No, Mary, je bila uporna. Uvukla je Tinu u turističku agenciju i uspjela

od službenice saznati štošta o tom selu. Oduševilo ju je kad joj je ova rekla:

- Svi koji su ondje boravili, rekli suda je to pravi odmor. A, vjerujte,

bilo je ondje svakakvih. Ne mislim pritom ništa loše, već mislim od dobne

granice, do spola pa i nacije.

- Ima li slobodnih apartmana?

- Za kad biste trebali i na koliko dugo? -upitala je i odmah počela listati

da vidi ima li što slobodno.

- Od subote do srijede imam jedan apartman. Zapravo i to je slučajno

jer se gospođa koja ga je rezervirala, razboljela se. Ako želite, mogu vam ga

rezervirati.

Mary je pogledala u Tinu i kad je ova dala znaka da može, rekla je: -

Molim vas da nama ga rezervirate. Samo, recite, je li....

- Nije tako jako skupo kako ljudi misle. Evo taj apartman će vas doći

oko 300 dolara po danu.

- Doista i nije za ono što se ondje nudi. Recite, kakva je struktura

gostiju? Mislim na statusno stanje.

- Uglavnom umorni poslovni ljudi koji istinski žele pobjeći od

problema, ali ima i nekih, kako ih mi zovemo, razočaranih koji ovdje nastoje

sve zaboraviti, ali ne tražeći nove avanture, nego bježeći i čisteći dušu od

nečega od čega se teško bježi. Imamo, kako se to brzo pročuje, baš jednoga ili


42

dvojicu takvih ondje.

- Zgodni? - Mary nije mogla da ne pita.

- Kažu da da. Kad su dolazili, ja nisam bila u službi, ali vidjet ću ih kad

budu odlazili.

Tini je bilo neugodno zbog ovoga što je Mary pitala, ali ipak joj je bilo

drago kad je čula tko sve dolazi onamo. Isti čas se upitala ne bi li i ona tu mogla

naći mir i "čistilište" duše baš kao što su to došla potražiti ta dva muškarca.

I čim su se našle na ulici, ona je upitala Mary.

- Znaš o čemu razmišljam?

- Po prilici. Samo, tko zna tko su oni i što ih muči. Možda se samo

zezaju. Ti muški znaju zafrkavati i na svoj račun.

- Častim te - odjednom je nešto veselije rekla Tina kad su se našle pred

jednim zgodnim kafićem.

- Zbog čega?

- Zbog tvoje znatiželje, ali i nekih mojih saznanja. Sve je ovo ispalo baš

zgodno. Moram se javiti Valeriji i reći joj da je imala pravo.

Samo što je to izgovorila, zazvonio joj je mobitel.

- Bože, pa to je telepatija! Taj čas govorim Mary kako ti se moram

javiti.

- I da ti vjerujem?

- Evo ti Mary pa neka ti potvrdi. Predivno je ovdje, ali u subotu idemo

na jedno mjesto gdje ćemo dosita uživati. Idemo u St. Bart. Navodno onamo

dolaze svi kojima treba odmor ali i "čišćenje duše".

- I vrijeme je da se već očistiš od svega. A gdje ste sad?

- U jednom zgodnom kafiću pijuckamo i pravimo planove kako

najbolje iskoristiti ostatak odmora.

- Hvala Bogu da i tako nešto čujem - bila je Valeria kratka što je čak i

iznenadilo Tinu.

No, ona je imala drugi zadatak. I Jack i Edward su bili u Buffalu, a to je

značilo na bilo koji način jedno od njih mora saznati da je ono drugo tu. Dalje

bi sve ovisilo o Jacku, ali i o Mary.

Stoga, čim je završila razgovor s Tiriom, nazvala je Jacka:

- U Buffalu su u kafiću nedaleko gradskog trga. Požutite onamo.Možda

bi bilo bolje da Edward vidi nju, a ne ona njega. Za početak. Znaš daje ona

tvrđa.

- Sve znam. Ali čini mi se da bi ovo moglo uspjeti. Znaš kako se kaže...

- Znam - sad ili nikad!


43

Jack je izmislio priču zašto bi trebalo otići do trga. Začudo, Edward ju

je i prihvatio, čak je i rekao nešto što se Jacku činilo znakovito:

- Znaš da mi se sve više sviđa život u manjim gradovima.

- I meni, samo pitam se - dokle.

- Kad bi uz mene bio netko tko bi mi nešto značio - zauvijek.

- Ovdje ti baš kancelarija ne bi išla kao u Philadelphiji.

- Ne bi, ali manje bi mi i trebalo.

- Znaš kako proklinju Židovi - dao Bog imao pa ne imao.

Idući nešto brže, Edward je načas zastao i upitao Jacka:

- Tebi se nekamo žuri?

- Moram naći taj dućan s fotografskim aparatima jer moram

ovjekovječiti ovaj naš odmor. Bojim se da se ne zatvori.

- Kao da ne možemo doći i sutra ovamo.

- Možemo, ali neće nam se ići. Znam ja sebe, ali znam i tebe.

I samo što je to izgovorio, zastao je, Edwardu se učinilo da je vidio neku utvaru

jer je isti čas ga upitao:

- Zaboga, koga si spazio? Nekog pokojnika?

- Stani! - rekao je gotovo preplašeno.-I ne okreći se.

- Što ti je odjednom?

- U onom kafiću sjedi Tina s nekom ženskom, a čini se da je i neki

muškarac s njima. Ne mogu vidjeti je li taj s njima ili sjedi pokraj njih. Nemoj

da nas primijete. Možda je ovo prilika kakva ti se više neće desiti.

- Kako ću se suzdržati? Idem do nje!

- Edwarde, ni slučajno! Rekao si da ćeš me slušati. Ako sad to ne

učiniš. Odlazim iz ovih stopa doma! Treba biti strpljiv i čekati. Sjest ćemo

negdje da nas ne primijete i sjediti sve dok se ne ustanu i ne krenu. Moramo

saznati gdje su, zašto su ovdje i dokle će ostati. Tko zna što se sve još može

desiti.

- Ovo je užas!

- Samo ti se to tako sad čini. Sve će to, osjećam, izaći na dobro. Tako

nam je i počelo dolaskom ovamo.

I kad je Edwarda konačno smirio, uspio je naći jedan stol nedaleko od

njih, ali ipak ne na njihovom vidiku. Nasreću, onaj čovjek kojeg je vidio nije

bio s njima u društvu jer teško da bi obuzdao razjarenog Edwarda da je bio.

Cure su se poprilično zadržale u kafiću. Bila je prava sreća što su ostali

neprimijećeni i što su ih uspjeli otpratiti čak do njihovog hotela, a da ove nisu

imale pojma da su im za petama.


44

Sve dalje je bilo lako. Edward je vidio da se ovdje održava sastanak

profesora romanistike i sve mu je bilo jasno. Tina se nije došla odmarati, još

manje tražiti neko društvo, ona se, što se moglo i očekivati, posvetila sva

poslu.

Kad su konačno sve što im je bilo važno saznali, Edward je odlazeći iz

hotela ipak rekao Jacku:

- Ti znaš da sam ja sutra ovdje na uranak.

- E pa neće biti baš tako.

- Nego?

- Sad ću ja stupiti u akciju.

- Kako?

- Nazvat ću Valeriju. -I?

- I sve ću saznati. Reći ću joj da smo je vidjeli, pitat ću je koliko ostaje

i to je sve. Čini ti se malo?

- Čini mi se to savršenim. Rekao bih da me sam Bog ipak nije

zaboravio. Imaš ti pravo. Ovo je moja zadnja šansa.

Ono što je Jack čuo, a namjerno je isti čas nazvao Valeriju, silno je

oraspoložilo Edwarda. Valeria mu je rekla da će Mary i Tina poslije završetka

savjetovanja otići u neki St. Bart i ondje još ostati koji dan da se potpuno

odmore. Dodala je pritom zbog Edwarda:

- Reci mu da mu je ovo zadnja prilika da ispravi sve ono stoje tako

glupo učinio.

- Već sam mu rekao, ali i da nisam, svjestan je on toga. Greške se ne

smiju ponavljati.

- Predivno je! Da sam znala da ovako nešto postoji, davno bih se

uputila ovamo. Ovo je valjda još jedini kutak Amerike gdje možeš naći mir -

oduševljeno je počela Tina čim su se našle u svojoj, kako su one govorile -

kućici.

- Samo da nam netko taj mir ne poremeti -brzo je dodala Mary.

- Čak i da to poželi, neće moći. Ovdje su nepregledne livade, travnjaci,

pa, konačno i jezero. Ima prostora i za micanje od neželjenih susreta. Ali

uvjerena sam da takvih neće biti.

- Kamo ćemo večeras?


45

- U šetnju.

- Oko jezera?

- To ćemo odlučiti kad se nađemo na licu mjesta. Samo znaš o čemu još

razmišljam?

- Da čujem.

- I ovdje bi se trebalo pobrinuti da netko bude uz Selmu dok smo mi

vani. Znam da se ona ne budi noću, ali ipak...

- Možemo odmah provjeriti kako to riješiti. Ovi, kad su ovako sve

sredili, sigurno imaju rješenje i za to.

I čim je to rekla, nazvala je broj koji im je ostavila domaćica kad su

useljavale u kuću. Javila se isti čas:

- Gospođo, imamo problem - počela je čim je ova dignula slušalicu.

Trebamo vašu pomoć.

- O čemu se radi?

- Moja djevojčica rano lijega i spava cijelu noć jer se preko dana

izmori. No, mi ne bismo bile mirna ako je ipak ne bi tko pripazio dok smo mi

vani. Nećemo mi nigdje izbivati ni bančevati, jednostavno bismo bezbrižno

šetale.

- To zbilja nije problem. Mi imamo i za to rješenje. Naša dežurna ekipa

obilazi sve kućice i kontrolira ima li tko problema. Čine to nevidljivo, kako mi

to volimo reći jer nitko ne voli nikakvu kontrolu. Samo ću ih upozorili da se

češće zadrže ispred vaše kućice. I to bi bilo sve.

- Mi ćemo to, dabome, dodatno platiti -nastavljala je dalje Mary, sretna

što su i taj problem relativno lako riješile.

- Nema nikakvog dodatnog plaćanja. Sigurnost naših gostiju je

uračunata u cijenu. Ako vam i inače bilo što zatreba, samo zovite. Ovdje je

uvijek netko dan i noć.

- Hvala vam, još jednom, gospođo. Ovo je doista, bez pretjerivanja, raj

na zemlji.

- Čim se raspakiramo, ja sam da odemo nešto pojesti - Tina je očito bila

gladna.

- Da idemo u restoran ili da naručimo jelo ovdje?

- Ma nećemo već prvi dan pretjerivati. Ići ćemo u restoran jer i to valja

vidjeti. I tako nećemo dugo biti ovdje. Sve treba iskoristiti do maksimuma.

- Imaš pravo. - Toliko su se bile zanijele u ljepotu ovoga što su ovdje

zatekle da Selmu pustile da se igra svojim novim igračkama koje su joj očito

bile zanimljivije od ove kućice. Tek ih je u jednom času trgnula upitom:


46

- Mama, ja bih se išla kupati sa svojim bebama.

- A kako bi bilo da najprije nešto pojedemo? Ovdje kuhaju sve što ti

voliš. Ima, kažu, svih vrsta tjestenine, a, bome, i svakakvih kolača. Može?

Selma je kimanjem glave, ali nastavljajući se i dalje igrati, složila se s

majčinim prijedlogom.

Tina i Mary su na brzinu raspremile stvari, otuširale se, Mary je uspjela

presvući i Semlu u sve tri su krenule u restoran.

I ondje ih je dočekalo ugodno iznenađenje. Švedski stol bio je krcat tko

zna kakvom sve ne hranom. Čak je i Selma kad je to vidjela, uzviknula da su se

oni koji su bili blizu joj, i nasmijali:

- Mama, pa ovdje je bolje nego doma! Ovdje je svatko mogao naći

nešto za sebe.

I što je najvažnije, nije bilo one uobičajene gužve koja se znala viđati u

hotelima pogotovo u vrijeme ručak ili večere. Pitale su se obje kako su i ovo

riješili na opće zadovoljstvo svih. Morat će otkriti i tu tajnu.

- Znaš što mi sad jedino nedostaje? - upitala je Tina Mary kad je pojela

i kolač.

- Ptičjeg mlijeka?

- Ma, ne. Kava. Jedna prava crna kava.

- Oni to sigurno imaju, ali mislim da je ne serviraju ovdje. Znam i

zašto.

- Zašto?

- Uz kavu se obično i puši. Oni je serviraju negdje u blizini. Pitat ćemo

konobara.

- Jeste li, možda, za jednu finu kavu? -odnekud se stvorio konobar i

upitao ih.

- Vi ne samo da nas svršeno ugošćujete, nego nam pogađate i misli -

rekla je Mary čim ih je konobar to upitao. - A gdje se ona servira?

- U salonu pokraj ove sale. Znate, netko voli uz kavu i zapaliti, a to nije

dopušteno u prostoru gdje se jede.

No, ni na ovome nije stalo. Nekako bojažljivo je upitao Mary:

- Ako ne želite djevojčicu izložiti dimu cigareta, naša će ih djevojke

odvesti do parkića koji je odmah do salona. Ne morate brinuti jer to su

odgovorene cure. A i obožavaju djecu. - Potom se i ne čekajući što će Mary

reći, obratio Selmi:

- Bi li se voljela malo poigrati u parku? -Sirim?

- Uh, ima ondje mnogo djece.


47

- A ja nikoga ne poznam.

- Pa, upoznat ćeš i svidjet će ti se, jasno, ako te mama pusti.

Selma je uputila upitni pogled Mary, a ova ju je sva sretna upitala:

- Želiš ići se ići igrati?

- A smijem li?

- Ti odluči. Striček kaže da će ti biti ondje lijepo.

- Gdje ćete biti ti i teta Tina?

- Pit ćemo kavu i promatrati te.

Isti čas dijete je pružilo ruku konobaru i izašlo iz sale za ručanje.

- Ovo je da ne povjeruješ! - rekla je Tina.

- Dešava se i u Americi ovako nešto.

- Ne budi prekritična prema vlastitoj zemlji - Tina je već jako

raspoloženo zaključila. Zaslužile smo ovo. Ako bude i dalje tako, možda se

vratim ovamo. Napuniti se energijom za cijelu godinu.

U salonu gdje se ispijala kava, ali i pušilo, nije bio zrak težak što je

značilo samo jedno - i ventilacija je radila savršeno.

Kava im je poslužena baš onako kako bi to učinile i same doma. U

džezvi, s vodom i keksićima.

No, čini se da uvijek barem nešto mora poremetiti mir ili ugođaj. Mary

se sledila kad je vidjela da iza jednog stupa kavu ispijaju Jack i Edward. Bila je

prava sreća što ih Tina nije primijetila, ali bilo je pitanje kad će. Najbolje bi

bilo da to spriječi barem još do sutra. Jedino kako je na to mogla reagirati, bilo

je poslati poruku Jacku da nekako spriječe taj susret dok se one malo ne

udomaće. I da bi to uspjela, dok je Tina ispijala gutljaj po gutljaj kave, rekla je

kao da se nečega važnog sjetila:

- Uf, skoro sam zaboravila... ! -Što?

- Javiti mami da mi ode zaliti cvijeće.

- Zar to inače ne bi učinila?

- Pa i ne.

- Kako to?

- Ne voli ulaziti u moj stan ako joj to izričito ne kažem. Ne znam zašto,

nisam joj to nikad predbacila niti išta zabranjivala, ali tako je to.

I isti je čas natipkala Jacku poruku:

"Pokušajte izaći neprimijećeno. Moram je prirediti za susret s njim.

Sutra navečer ćemo šetati uz jezero. To mi se čini idealnim za susret. Ti znaš

što je ona u stanju učiniti kad biste joj se sad javili."


48

Nije dugo čekala na odgovor, tek toliko koliko je bilo potrebno da ova

dvojica izađu van:

"Već smo vani. Hvala ti. Mislimo slično. Znam da neće biti lako, ali

ovo je zadnji moj pokušaj."

Kad su ispile kavu, Mary je predložila šetnju uz jezero, ali na njezino

čuđenje, ali i zadovoljstvo jer će joj se tako sutrašnji plan mogao bolje odvijati,

čula je odbijenicu:

- Ne bih više mogla ni koraknuti. Dosta je bilo za danas. A i vruće je.

Idemo u sobe i izvaliti se. Možda nešto i pročitati. Ili, tek, otići do teniskog

igrališta.

- Pa zar ti tenis ne bi bio naporniji od šetnje?

- Ne mislim igrati, nego tek vidjeti teren i potencijalne partnere.

- To znači da sa mnom ne računaš?

- Nisam znala da bi uopće igrala. To je ipak nešto novo? Ili ovo mjesto

djeluje i na ono na što dosad ništa nije?

- Vjerojatno. No, ja sad idem do Selme, možda s njom malo ostanem u

parku, pa se vidimo ako dotle ne zaspiš.

Mary je jedva čekala da Tina ode, a ona će, vjerovala je, nekako naći

Jacka i Edwarda i pokušati s njima razgovarati. Bilo joj je odjednom sve to

čudno. Slučaj, Božji prst ili nešto treće, pitala se. Zar nakon svega i nakon toli-

kog prostranstva može se desiti da se nađu njih dvoje baš ovdje.

- Idem - u razmišljanju ju je prekinula Tina.- Ni ti nemoj dugo baš

ostati.Ovo sunce zna biti podmuklo.

- Ne brini. Ja sam tamnoputa. Mene neće.

I kad bila sigurna da je Tina odmaknula, krenula je u potragu za

Jackom i Edwardom. Našla ih je u kafiću nedaleko od restorana zamišljene,

baš kao stoje bila i ona.

- Ne znam kako bih ovo nazvala - počela je čim im se približila. -

Slučajem? A ima li u ovakvim prilikama uopće slučajeva? Očekujem od vas

objašnjenje.

- A da nam ga ti prva daš? - Jack je gotovo uvrijeđeno počeo.

- Bilo je savjetovanje i prijavili smo se.

Tina se želi prebaciti na prevođenje, a onaj tko je zna, zna da ona teži

savršenstvu u svemu. I to bi bilo sve. A vas dvojica?

- Došli smo se odmoriti. Tražili smo mjesto gdje je to jedino moguće. I


49

valjda si shvatila da boljeg mjesta za odmor u cijelom Americi nema od ovoga,

Sve dalje bila je slučajnost. Mi smo vas vidjeli još dok ste bile u Buffalu. I

dalje smo istina, poduzeli neke korake, ali držali smo se prilično, što se i sama

možeš uvjeriti, po strani. Što dalje, ti ćeš nam, nadam se, najbolje reći.

- Već sam ti rekla. To mi se čini jedino normalnim.

- Kako se Tina drži? - sad je konačno progovorio i Edward.

- Čini mi se malo bolje. Ovo savjetovanje ju je malo trgnulo, rekla bih

da joj je dalo volje za nekim novim početkom.

- To mi i ne mora ići u prilog - nastavljao je Edward, a Mary se činilo

da više to govori sam sebi nego njima dvoma.

- Edwarde, ovdje se više ne treba razmišljati na taj način.

- Nego na koji? Znaš li ga? Možeš li mi išta savjetovati jer ja sam

iscrpio sve što sam znao i mogao.I moji su živci pri kraju.

- Žao mi je ako je tako, a sigurno jest, ali onda odustani. Sve ima, i sam

znaš, svoje granice. Ja samo znam da ste ludi oboje. Možda čak više nije ni

važno tko koliko. Ali više se ne radi samo o tvojoj prevari. Griješio si i dalje.

Pustio si je, a nema žene koja ne bi ako voli, a tebe je Tina voljela, popustila

nakon nekog vremena i upornosti onoga koji je zgriješio. No, možda je sad

doista kasno. Učini onako kako misliš da moraš, mi ćemo ti pomoći, ali mi

nismo čudotvorci. Uopće ne znam kako će sutra ona reagirati kad te vidi, ali

znam da bi da ste se sreli danas, sutra se već pokupila i otišla kući. Ne bih

voljela da me doživiš kao neku svodilju jer to u vašem slučaju i nije to, ali bih

željela da shvatiš da nešto i sam moraš učiniti, a ne čekati da to učini netko

drugi ili nečija providnost.

Činilo joj se daje pretjerala jer su i Jack i Edward zašutjeli pa joj je bilo

čak i neugodno. I kad se već počela ispričavati, javio se Jack:

- Nemaš razloga ni za kakvu ispriku, Mary. Ukrala si i moje misli.

Sutra ćemo konačno vidjeti što će tih dvoje budala učiniti. Mi smo svoje

odradili, kako mije rekla Valeria.

- Znači, otud vjetar puše?

- Da, ali sve se to desilo naknadno ili čak slučajno. Sve smo poslije

povezi vali. I došli dovle dokle jesmo.

- Dobro da sam vas uhvatila i da samo neke stvari ipak raščistili.

Moram sad po Selmu, a poslije ću vidjeti. Mislim da Tina želi obići kad se

odmori teniska igrališta.

- Uvijek je bila luda za tenisom. Ako sam je ikad ičim mogao

raspoložiti, onda je to igranjem tenisa. Bila je luda od sreće kad bi me


50

pobijedila.

U tom času i Mary ali i Jacku nešto je palo na pamet, ali nisu ni slovca

izustili. Ako on sam nije svjestan da bi to, možda, i sad palilo, nema smisla da

mu oni išta nameću.

Kad je Mary otišla, njih dvojica kao da si više nisu imala što reći. U

jednom času Edward je naručio viski.

Jack je bio iznenađen čak toliko da je najprije šutio, ali ne za dugo.

Prilično oštro je primijetio:

- Nećeš, valjda, početi i piti?

- A što mi drugo preostaje?

- Da aktiviraš pamet ako je još imaš.

U tom času konobar se pojavio s viskijem. Jack je učinio nešto što

nekad ne bi ni u bunilu. Uzeo je času i prolio je u cvijeće koje mu je bilo iza

leđa.

- Možeš naručiti u drugu turu, ali pit ćeš je sam. Ja idem razbistriti

glavu. Ni ja više ne mogu ovako balansirati između tvojih gluposti i mojih

savjeta.

Otišao je, a da se uopće nije više obazirao na Edwarda. Mislio je da bi

ovä taktika navodne nebrige mogla upaliti.

Bilo je ovo nešto novo i za Edwarda. Nije se u prvi mah uopće snašao

jer da jest, zaustavio bi Jacka, ovako je ostao sjediti ne znajući uopće što mu je

činiti. Trgnuo ga je zvuk mobitela. Misleći da je to Jack, sretan, sa smiješkom

je počeo:

- Predomislio si se? To sam mogao i očekivati. Ali, znaš, imao si skoro

pravo. I meni je došlo iz pete u glavu. Gdje si?

- Ja sam, Edwarde. Htjela sam samo pitati jeste li štogod napredovali?

- Ili je još sve u zavojima?

- Još ništa, osim što su mi Jack i Mary održali lekciju.

- Mary? Znači zna Tina da si tu?

- Tina još ne. Čekam priliku, prema savjetu ovo dvoje mudraca, da joj

priđem onda kad me ne bude mogla otjerati.

- Ja sam mislila da ćeš stupiti u akciju prije.

- Što se mene tiče, bih, ali mudraci su odlučili drugačije.

- Pa, možda to i nije loše. Jer, Mary najbolje pozna Tinu. Ona je uz nju

u zdanje vrijeme, više nego itko. Konačno, da nije nje, ne bi sigurno ni išla na

to savjetovanje. Oni su sigurno razradili neki plan?

- Jesu. -I?


51

- Mislim daje moj bolji, ali vidjet ću. Ne brini, neću brzati. Sve ovo

naučilo me nečemu.

- Vjerujem i želim ti sreću. I tebi i Tini. Znam što ste oboje prošli i

mislim daje vrijeme da se sve smiri, ali i da oboje iz ovoga izvučete pouku i

poruku.

- Ja već jesam, vjeruje mi.

Obećao je, potom, Valeriji da će joj sve što se bude dešavalo, bilo

dobro ili ne, javiti.

* * *

Ako mu ovo uspije, nitko sretniji do njega. Edward je predložio

vlasniku teniskih trena da se večeras igra u parovima, ali da se parovi izvlače iz

šešira. Ni sam ne zna zastoje mislio da će on igrati u paru s Tinom, ali bilo je

dosta nesreća pa bi mu se, valjda, jednom moglo i posrećiti. Da ne bi toga

čovjeka doveo u bilo kakvu dvojbu ili neugodnost, djelomično mu je ispričao i

svoju priču. Ovom se to toliko svidjelo, da mu je na kraju rekao:

- Ništa vi ne brinite! Večeras će se desiti čudo. Pobijedit će ljubav.

Bilo je, međutim, ipak pitanje hoće li se Tina pojaviti na terenima. No,

da se sve ne bi izjalovilo, pobrinuo se taj Morgan. Poslao je svoje emisare da

idu od kuće do kuće i propagiraju večerašnju igru. Jasno je bilo da ni Tina tome

neće odoljeti.

- Znači, ipak ideš igrati? - Mary ju je pitala kao iznenađeno.

- Znaš da tome ne mogu odoljeti. Hoćeš li me doći gledati?

-A s kim igraš?

- Nemam pojma. Igra se u parovima, a oni se izvlače iz šešira. Ma

kažem ti - pravi spektakl.

- Doći ću, ali kasnije, kad uspavam Selmu. A kad to počinje?

- U osam.

Mary je bilo sve jasno. Ovo je Edwardovo maslo. Samo, pitanje je kako

će sve to završiti. No, u jedno je bila sigurna - kad se nađe na terenu, ma što da

se ondje bude dešavalo, ona neće otići baš zbog ljudi kojima bi uništila igru, a

ona najbolje zna kako bi se ti pritom osjećali.

Sve se to odigravalo mimo Maryne ali i Jackove kontrole. Iznenadila se

kad ju je Jack nazvao i bez uvoda upitao:

- Što kažeš na sve ovo?


52

- Ništa. A što reći do čekati završetak.

- Sretan?

- To ni sam Bog ne zna, ali, možda bi moglo biti i dobro. Oboje će se

naći na terenu koji vole, gdje će morati barem razgovarati, a to im je dosad

nedostajalo. Da su samo riječ prozborili, do svega ovoga, siguran sam, ne bi ni

došlo. Ona je tako čvrstu ogradu postavila oko sebe da se on uplašio. Ni sam ne

znam čega. Ja znam da je pogriješio, ali nije ni ona u svemu tome baš anđeo.

- Kad ćeš se ti pojaviti?

- Rekla sam joj oko osam kad malu uspavam. A ti?

- Možda bih mogao tada i ja doći.

- Jesi li s njim uopće o tome razgovarao?

- Tek, onako, načelno, i to kad me nešto pitao. Pustio sam ga da sam

određuje, kako je on rekao - pravila igre. Čini se da je uspostavio dobar kontakt

s tim Morganom jer mu je on tu dosta pomogao. Znaš što me u svemu tome

zbunjuje?

-Ne.

- On je uvjeren kako će igrati u paru s njom. To bi moralo biti čudo da

mu to uspije jer kako će ako se parovi budu izvlačili iz šešira baš njega dopasti

da igra s njom.

- Za to ne brini. Taj Morgan, čini se, čim je na to pristao, zna igru. Taj

će i varati da mu uspije ono što je naumio. Ali, pa što ako i ne budu u paru.

Možda bi bilo još bolje da su protivnici. Bilo bi sve zanimljivije i žešće.

- Bilo kako da bude, bit će zanimljivo. Možda nam te dvije budale

prirede nešto nezaboravno - na kraju je rekla Mary.

- Vidimo se oko osam - ponovio je Jack kao da se boji da bi to mogla

Mary zaboraviti.

* * *

- Tina, vama je pripala čast da izvlačite parove - pružio je Morgan Tini

šešir i pomaknuo se ustranu. - Kažu da ste vi vatrena igračica. Je li tome tako?

- Skoro.

- Recite, koji tip igrača najviše volite?

- Borben, čvrst, nepopustljiv.

- Jest li skoro igrali s nekim tko je takav?


53

- Baš i ne. Nekad davno, sad mi se čini u dalekoj prošlosti da je

postojao takav igrač.

- Možda vam se i sad posreći.

- Sumnjam. Jer, taj je sad negdje daleko. No, sad ću ipak početi s

izvlačenjem. Da vidimo tko su prvi parovi? Znam da su imena izmišljena, ali

oni koje prozovem, znat će tko su i s kim igraju.

I prozivka je počela. Svako pročitano ime bilo bi popraćeno aplauzom,

a bilo ih je svakakvih. Ona je, recimo, bila Lavica, a partner joj je bio Pas. Bila

je predviđena za drugu igru. Dakle Lav i Pas protiv Miša i Mačke.

Zgodno, činilo joj se. Nije je čak bilo ni briga tko je taj Pas, više ju je

zanimalo tko su Mačka i Miš. Ona je bila vrsna tenisačica u paru i znala je

potegnuti kako bi joj govorio Edward za oboje samo kad je bila u formi. Sad će

se potruditi da ne razočara toga svoga Psa.

Sjela je na predviđeno mjesto i čekala početak turnira. Bilo je glupo, ali

svako malo bi se sjetila Edwarda. Što to znači, pitala se, ali odmah si i davala

odgovor - to je zato što je najčešće i najžešće igrala baš s njim.

Prvi parovi nisu igrali bogzna kako. Bilo je to zapravo šeprtljanje.

Mučenje lopte kako je rekla Mary.

- Vidjet će oni što je tenis kad ja uhvatim reket - samouvjereno je

počela Tina.

- Možda i neće biti baš tako - izletjelo je Mary, ali se isti čas ugrizla za

jezik. Ova bi mogla vrlo brzo shvatiti igru i sve poslati kvragu. Bojeći se da

ipak ne bi bilo tako, brzo je nastavila: - Ne ovisi sve samo o tebi.

- Jasno da ne ovisi, ali ja ću motivirati partnera. Pa nije valjda neki

šmokljan. Ali, mogu ja povući za oboje.

- A suparnici?

- Mačke i miševi! Razbit ćemo ih. Bit će to, kažem ti, pravi spektakl.

Čak mi je tako nešto rekao i Morgan, a on sigurno zna tko je tko.

- Kako zna?

- Pa on je dogovarao imena, on je upoznao ljude. Bože, pa ti ništa ne

shvaćaš.

Htjela je reći da ne shvaća, ali u taj čas se čulo s razglasa:


54

- Molimo sljedeće parove, najprije Mačku i Miša, a potom Lava i Psa

da izađu na teren.

Tina je poletjela prema terenu, naklonila se publici, a potom okrenula

prema svom Psu. I ostala skamenjena. Pred njoj je stajao - Edward. Odmah je

počeo govoriti, ali ona uopće nije razumjela ni riječi. Ono što je jedino uočila,

bio je izraz njegova lica, a takvog nikad nije vidjela. Istovremeno je molio i

radovao se, bio zbunjen i sretan, da bi ga ipak čula kako je gotovo zaviknuo:

- Nemoj, molim te, pobjeći. Odigrajmo ovo onako kako smo to činili

nekada, a poslije radi što misliš da je za tebe najbolje. Ovo je ipak sudbina. Ja

moram reći da mi je jedino sad u životu naklonjena. Volio bih kad bi to barem

pokušala razumjeti. Igrat ću i trudit ću se baš kako sam to činio uvijek. Molim

te, Tina, odigrajmo ovu partiju. Zbog ljudi, zbog organizatora. Ne usudim se ni

izgovoriti ono što želim - zbog nas.

Morgan je živo pratio što se zbiva između ovo dvoje ljudi i kad su ga čuli preko

razglasa kako im se obraća, ukočili su se:

- Nešto nije u redu između Lavice i Psa? Ne bi me čudilo da se tako

nešto dešava između Mačke i Miša. Recite, treba li vam posrednik? Tu sam,

samo recite, ali mislim da svatko mora svoje probleme rješavati sam. I sad

molim da se upoznate sa suparnicima.

Mačka i Miš su im potom prišli, izrukovali se, ali oba para su ostala

iznenađena kad je Mačka prva počela:

- Desilo se čudo.

- Kakvo? - brzo ju je upitao Pas.

- Mi smo nekad davno, više i ne znam kada, bili momak i djevojka. A

sad smo oboje u sretnim vezama.

- Znali ste da će se ovaj turnir ovako igrati? - opet je upitao Edward.

- Nismo, ali baš je zabavno. Moja će žena poludjeti od ljubomore, što

čak i nije loše, kad sazna s kim sam u paru. A što je s vama? Očito se isto nešto

dešava jer ste dugo raspravljali.

- Duga je to priča - nešto tiše rekao je Edward, a onda čuo nešto što

gaje iznenadilo:

- Mi smo nekad bili u braku - hrabro je izgovorila Tina.

- I što sad? - upitala ju je Mačka.

- Ništa. Odigrat ćemo ovaj meč kako valja.

- Šteta - Mačka je nastavljala dalje - možda vam je ovo jedinstvena

prilika za neki dublji...


55

I Edwardu i Tini kao da je bilo krivo kad su čuli s razglasa opet

Morganov glas koji ih je pozivao da počnu igru:

- Idemo, životinje, igrati se! Molim vas ne budite ljudi u igri! Igrajte sa

srcem!

- Što ovaj bulazni? - uvrijeđeno je upitao Miš. - Svašta mu pada na

pamet. Ovo mi nalikuje čak na vrijeđanje.

- Ne bih rekla. Prije mi ovo izgleda kao zezanje, a to zapravo i jest to.

Kad smo pristali igrati pod tim imenima, pristali smo i na dalji scenarij. Samo

me čudi sve to.

- Što? - Miš je opet upitao, ali odgovora nije moglo biti jer su djeca

dohvatila loptice, gong je označio početak igre i sve je krenulo, kako je

Edward pomislio konačno - dobro.

Igra je učinila ono što nije moglo ništa drugo. Oba para su se svojski

trudila, čak je bilo teško predvidjeti tko će i pobijediti jer kad se već činilo da

su Mačka i Miš lošiji, Pas je nešto zabrljao, ali je Lavica sve to svojski se

trudeći ispravila.

Jack je sve vrijeme držao za ruku Mary i svaki put kad bi Edward

učinio kakav gaf, zaviknuo bi:

- Idiote, što ti je?

Mary bi ga smirivala, ali i sama je znala, kad bi Tina napravila kakav

sjajan udarac, biti prilično glasna:

- Bravo, Tina! Tako se to radi! Ma vama dvoma, kad se udružite, nema

premca ni u čemu!

Čula je u jednom trenu razgovor iza sebe:

- Što ovo znači?

- Na što misliš?

- Čini se, prema reakcijama nekih iz publike, da se ovi svi poznaju, a to

mi zvuči na pre-varu. Znam da nikome nije stalo do nagrade, ali nije loše

dva-tri dana biti besplatno ovdje.

- Nisam ni znao da je to nagrada jer bi se inače i ja javio.

- Ne bi je dobio - nastavljao je drugi.

- Kako to znaš?

- Čovječe, pa vidi ovu Lavicu ali i njezina partnera - ti igraju kao da su

profesionalci.

- Možda i jesu.

- Sad govoriš gluposti, iako me zanima tko su, što su i odakle su. Morat


56

ću se malo poza - baviti i time.

- Novinar uvijek ostaje novinar - zaključio je ovaj drugi.

Mary nije znala je li ovo dobro ili nije. Što ako ovaj sazna sve o

Edwardu i Tini, što ako njima ispuni kakav žuti tisak, bit će tu onda svašta i sve

bi moglo pasti u vodu.

Bojeći se toga tiho je upitala Jacka:

- Jesi čuo ovu priču?

- Jesam. -I?

- Ništa!

- Ali, kako? Znaš ti Tinu?

- Znam i sad mi se čini daje naša misija gotova. Mi se jesmo trudili, ali

Edward je isključivo, i to mi je drago, zaslužan za razvoj situacije. On najbolje

pozna Tinu, on je znao njezinu slabu točku i na to je išao i siguran sam - uspio.

Njima više nitko neće biti potreban. Siguran sam ujedno...

- U što?

- Ti i ja ćemo se samo vraćati u Philadephiju. Oni će pobijediti, dobit će

nagradu i to je, draga moja, sve.

- I lakše je nego mi se crnilo.

- Ovo momentalno da, ali sjeti se što je to dvoje budala inače prolazilo.

Znam ja da je Edward, uvjetno rečeno, krivac, ali i njezinoj tvrdoglavosti nema

premca. Uvijek mi se činilo da su žene pametnije u nekim situacijama, ali ona

je sve to demantirala. Da može toliko voljeti i tako tu ljubav rušiti, činilo mi se

nemogućim.

- Nije to baš tako kako ti kažeš..

- Nego, kako je?

- Beskrajno ga je voljela, još mu je više vjerovala i onda - tuš. I to s

kim? Sa smećem od žene.

- A zar bi je manje boljelo da ju je prevario s nekom super curom, da ne

kažem boljom i od nje? To su sve bedastoće. Da je samo malo manje bila tašta,

ne bi sve ovo prolazili. Konačno, i ona si umišlja više nego bi trebala. Ona ga

voli, ali ga pušta ga da trpi. Pati, doduše i ona, ali to je njezin izbor. To mi se

čini čak mazohistički.

Njihovu raspravu prekinuli su poklici iz gledališta. Utakmica je

završena, a pobjednici su, kako se i očekivalo, Lavica i Pas. Slijedilo je

rukovanje između parova, poljupci Mačke i Miša i sad ono što je posebno

iznenadilo Jacka pa i Mary, Pasje nježno zagrlio Lavicu, ova se uopće nije

opirala, a onda je i on nju poljubio.


57

Sve ostalo što je slijedilo, bio je iznenađenje za sve, posebno, čini se, za

pobjednike. Morgan im je prišao, čestitao im, a potom počeo svečanim tonom:

- Zabavili ste nas. Bili smo svjedoci jednom pravom meču. Gotovo ste

igrali kao profesionalci. Ne znam je li i do vas doprlo ono što su na moje

iznenađenje već neki novinari iščeprkali - sljeduje vam i nagrada.

Zastao je, očekujući da će netko od ta dva para upitati koja, ali oni su

šutjeli i kao pravi profesionalci - čekali. Kad je Morgan shvatio da će morati

sam objaviti nagrade, počeo je od Mačke i Miša:

- Vama produljujemo besplatno jedan dan boravak ovdje. Zaslužili ste

ga. Malo je nedostajalo da vi ne osvojite prvu nagradu. Ali, u sportu je uvijek

tako. Veliku ulogu u svemu igra i sreća. A ona je, čini mi se, bila ovaj put

sklonija Lavici i Psu. Možda i potrebnija. Njima kuća poklanja tri dana

boravka ovdje.

Pljesak koji je dolazio iz publike načas je zaglušio ono što su počeli

govoriti Mačka i Miš, ali se stišao na znak koji je Morgan uputio publici

dizanjem ruku da se smire.

- Ponovit ću pitanje, dragi moji. Recite, jest li zadovoljni?

Mišje brzo odgovorio:

- Jasno da jesmo, ali moram vam otkriti i tajnu...

-A ta je?

- Mačka je moja nekadašnja cura. Eto što je sudbina! Neću reći da sam

taj period života izbrisao do kraja iz sjećanja, ali drago mije da me sve to

podsjetilo na nešto što je nekad i sad mi se čini bilo - lijepo.

Frenetičan pljesak zaorio se igralištem. Jack i Mary su se samo

pogledali ne vjerujući daje sve to ipak slučajnost. Ali, sad su se brinuli kako će

sve završiti s Edwardom i Tinom. Hoće li oni otkriti svoju tajnu i kako će

reagirati onaj drugi ako jedno od njih ipak ne izdrži podijeli s publikom istinu.

I kad se sad Morgan približio pobjednicima, prvo je upitao Edwarda:

- Čuli ste ovu priču. Je li vaša zanimljivija? Tko će se od vas dvoje

okuražiti i ispričati je?

Na čuđenje i Jacka i Mary, Edward se odlično snašao i pokazujući

rukom na Tinu rekao:

- Dame imaju prednost.

- Zbilja ste imali sreću što ste igrali s ovakvim kavalirom. Recite, jeste

li zadovoljni?

- Čime?


58

- Pa, počnimo od nagrade. Ili, ako vi želite od nečega drugog. Sve nas

zanima kad su pobjednici u pitanju. Je li vas ovaj Pas jako razljutio tijekom

igre? U jednom mi se času učinilo da biste ga najradije reketom opalili.

- Bih, ali ne zbog igre.

- Ima tu, znači, još nešto?

- Ima.

- Možete li to podijeliti s nama?

I sad se Tina obratila Edwardu i na opće čuđenje Mary i Jacka upitala

ga:

- Hoćemo li im reći?

- Ti odluči.

- Mi smo bivši supružnici.

Na igralištu je u tom momenta bila grobna tišina. Ni Morgan nije, čini

se, znao što pitati dalje, ali i on se iznenadio kad je čuo Edwarda:

- U životu se svakom može desiti ono što se desilo meni. Užasno sam je

povrijedio i Tina me ostavila. Patio sam, ali i bio bespomoćan. Nema toga što

ne bih učinio da mi se vrati, ali ...više ništa ne stoji do mene. Počeo sam

vjerovati, ja čuveni odvjetnik, ne u sebe nego u sudbinu.

Ova iskrenost ganula je publiku koja je počela odjednom skandirati:

- Vrati se, vrati se...!

Tina je tek mahnula rukom i to je bilo sve. Ona je, pokazalo se i sad, na

sve imala utjecaja pa i na nepoznate navijače.

I Morgan je sad želio da se ovo prekine, pa je prilično suzdržano na

kraju rekao:

- Drago nam je da smo se svi zabavili, ali i da ste vi pridonijeli tome.

Poslije ovoga imamo mali domjenak u našoj sali i molio bih da svi dođete

onamo da si nazdravimo. Vi ćete odlučiti kako ćete iskoristiti nagradu jer ovo

je ipak specifičan slučaj. Da sam na vašem mjestu, ja znam kako bih...

Jack i Mary su budnim okom pratili kamo će njih dvoje. I opet su im

priredili iznenađenje. S Morganom, Mačkom i Mišem krenuli su prema sali

gdje je bio priređen domjenak.

- Ja bih sad išao u kućicu. Što ti misliš o tome? - Jack je iznenadio Mary

ovim prijedlogom.

- Taktički potez?

- Djelomično. Pomalo mi je dosta tutorstva. Sad sami moraju odlučiti

kako dalje i treba li uopće na taj način razmišljati.


59

- Ne znam ni sama. Nije da nije to dobro, ali bojim se za nju.

- A kako bi bilo da se i ona sama počne bojati za sebe?

- A on?

- Što vrijedi za nju, vrijedi i za njega. Neću te nagovarati, ali razmisli.

Jer, znaš, i njemu sve to može dojaditi. Ovo stoje tako glasno izgovorio pred

toliko ljudi, moralo bi i njoj nešto značiti. Ja ne znam bih lija to ikad učinio.

- Idem i ja u kućicu. Neka si sami odsad sređuju život.

- Budi bez brige. Neće više biti nikakvih prigovora. Možda bismo

mogli biti tek kumovi.

- Ne znam poslije svega bih li uopće na to pristala.

- I to mi govoriš sad kad smo sve priveli ja bih rekao kraju na opće

zadovoljstvo. Samo mi sad treba još i tvoj pesimizam.

Jack je shvatio da je Mary zbilja dosta svega i na odlasku joj je rekao:

-Ako se što desi nepredviđeno, javi.

- Isto vrijedi i za tebe.

* * *

Tina je ulazeći u salu gdje je bio priređen taj domjenak pogledom

tražila Mary. Bilo joj je čudno da je još nema, a onda je zaključila da je sigurno

otišla vidjeti da se Selma nije probudila. Edward se uzmotao ne znajući kako

da uopće počne razgovor sve dok ga Tina nije upitala:

- A gdje je nestao Jack?

- Nemam pojma. A da nije s Tinom? Ne bih se čudio da je i pobjegao

od mene. Nisam baš bio neko društvo u zadnje vrijeme.

- Poznato mi je to. Čudim se kako su me neki ljudi više uopće trpjeli.

- Vole te. Tebe svi vole. A to i nije baš teško. Ja sam nemoguć. Nisam

nikad bio neko naročito društvo, ali sad sam još manje. Znaš, kad ti to kaže i

vlastita majka, moraš se zamisliti.

Tina se na ovo lagano nasmiješila što je silno obradovalo Edwarda.

Samo još prije koju minuta život bi dao za tek opušteno lice joj, a sad je

primijetio i smiješak. Nije mogao ne reći joj:

- Nasmijala si se mojoj dosadnoj priči?

- Ne, nego sam se nasmijala sebi. Ono što si ti rekao za svoju majku,

mogla bih i ja za svoju. Čini se da nas jedino one poznaju. Ili...

- One nas vole, ali vole nas oboje. Čudno. Ili ipak nije? Toliko sam se

puta zadnjih godina preispitivao, ali sve mi se činilo badava.


60

- I ti?

- Nemoj samo reći da si to činila i ti?

- Zar me tako malo poznaš?

- Poznam te, Tina, zato sam učinio tisuću pogrešaka jer sam te držao

nadženom. A svi smo mi samo ljudi.

- S pogreškama i vrlinama - najednom su čuli Morgana iza sebe.- Što

vas dvoje filozofirate? Ja sam neutralac, ali oboje ste mi vrlo, vrlo simpatični.

Sad bih htio čuti što smjerate dalje? I ono što me posebno zanima, kako ćete

realizirati nagradu? I nemojte opet reći, Psu, da - dame imaju prednost.

- Ostat ćemo ovdje koliko ste rekli da možemo. Barem ću ostati ja.

- Ako je tako, ja ću kao pas leći pred tvoju sobom i čekati...

- Što? - upitala je iznenadivši čak i Morgana.

- Da mi otvoriš sobu.

Kad je ovo čuo, Morgan se udaljio brzinom zvuka. Počelo je dobro,

razgovor je krenuo i to je bilo ono što je on smatrao važnim. Sve će dalje doći

na svoje. Gotovo da je sad bio siguran u to.

Da su ih sad mogli vidjeti Jack i Mary, ne bi vjerovali svojim očima.

Edward je u jednom času uhvatio Tinu za ruku i poveo prema jednom

praznom stolu čak je i ne pitajući želi li to. Tako je uvijek činio kad bi joj imao

nešto važno za reći. Ona se najčešće ne bi ni opirala jer je uvijek to bilo nešto

što bije razveselilo. Čim su sjeli, ona je počela:

- Vjerojatno si čuo da sam preuzela voditeljstvo škole, ali i to mi

pomalo ide na živce. Muči me administracija. To mogu raditi još neko vrijeme,

a poslije ne znam kako bih.

- Imaš neku drugu opciju?

- Imam.

- Koju?

- Bavit ću se prevođenjem. Zato sam i došla ovamo.

- Nije ni to lako.

- Možda i nije, ali je kreativnije. Samo, znaš, toliko toga ja još ne znam.

- Nikad te neće napustiti tvoja samokritičnost. Već sad znaš sigurno

više od polovice onih koji već dugo prevode. Jesi li razmišljala da budeš,

recimo, sudski tumač za te jezike?

- Nisam.

- Ne zanima te to?


61

- Pa, bojim se da bi me to otjeralo u depresiju, a to mi u ovoj situaciji

sigurno ne treba. Koliko se sjećam, čak si i ti znao biti neraspoložen kad bi se

našao licem u licem s nekim kome nisi mogao pomoći.

- Kako je mama? - odjednom je prekinula razgovor koji ih je mogao

dovesti do onoga što ona nije željela.

-I ne znam što da ti kažem. Nije baš najbolje, ali znaš ti nju. Skriva

preda mnom svoju bol jer misli da je meni još gore. Ona ne može prežaliti tatu

i naš rastanak.

Edward je bio užasno ljut kad ga je prekinuo mobitel. Nije se htio ni

javiti, ali Tina je bila prilično oštra:

- Nisi se promijenio. Javi se. Tko zna tko te zove, možda baš mam?

I bila je ona. Kad ju je čuo, malo nervozno je upitao:

- Nešto se desilo kad zoveš?

- Zovem da te čujem. -I to baš sad?

- Ne ljuti se što brinem. Imam za to i razloga.

U tom času, ljuta zbog načina na koji razgovara s majkom, gotovo mu

je istrgnula telefon iz ruku i javila se Wandi:

- Vaš sin nikad neće naučiti kako s kim treba razgovarati. Misli da one

koje voli, ne treba štedjeti čak ni uzrujavanjima.

Mora da je Wanda mislila da ludi jer nije uspjela ni riječ izustiti.

Shvaćajući kako joj je, Tina je ukratko ispričala sve čemu su njih dvoje

svjedočili zadnji dan.

Na kraju je još samo rekla:

- Tako često mislim na vas. Uvijek s nekom posebnom radošću. Ali i

sjetom. Znam da vam nije lako. Gospodin Bernie je bio divan čovjek. Zašto mu

se to moralo desiti?

- Na mnogo toga, Tina, ne možemo naći odgovora. Ali, ne bismo se

trebali ni miriti s nečim što ne donosi dobro. Neću vas više zadržavati. Znam

da imate toliko toga si reći. Ako kad budeš raspoložena, nazovi pa ćemo

negdje popiti kavu.

- Hoću, teta Wanda. Trebala sam vas nazvati i prije, ali, eto...

- Hvala ti - rekla je i prije nego što je Tina još nešto htjela reći,

zatvorivši mobitel.

Edward je bez daha slušao ovaj razgovor. Sve mu je to ukazivalo da je

ipak sudbina u ovo uplela svoje prste. Pa kad je već tako, i on to mora

iskoristiti. I sad već ohrabren, rekao joj je:


62

Sve mi više nalikuješ na ovu moju nekadašnju Tinu. Smijem li te tako

uopće zvati?

- Ako tako osjećaš. Smiješ. Uz samo jedno pitanje...? I, dakako, iskren

odgovor.

- Koje?

- Koliko si ti u sve ovo upetljao svoje prste? Nema sudbine bez silne

upornosti onoga kome je stalo da se nešto ovako desi. Znam da je slučajnost, ili

ako hoćeš sudbina, jedino da smo se ovdje oboje našli u isto vrijeme, ali dalje

ništa nije.

- I nije, ali valjda mi to ne zamjeraš?

- To ne, ali zamjeram ti nešto drugo, ali neću sad o tome. To bi nas

daleko dovelo. O tome ćemo sutra. Sve me ovo toliko potreslo, pa i izmučilo,

da bih sad najradije otišla nekamo gdje bih mogla biti sama dok se ne sredim.

No, zabrinula bi se Mary.

- Idi i odmori se. Ona će shvatiti. Sutra se vidimo. Samo, kako ću

dočekati jutro?

- Valjda lakše nego inače - rekla je i izgubila se i ne osvrćući se.

On je bio zadovoljan jer mu se činilo da je i ovo mnogo. Više nego se

uopće mogao nadati.

- Mary, ima li sve ovo smisla? Možemo li mi poslije svega nastaviti

živjeti kao da se ništa nije dogodilo? Hoću li ja uopće moći to zaboraviti? Neću

li svaki put kad ga vidim, ili kad mi učini nešto što mi toga trenutka ne bude po

volji, sjetiti se što mi je učinio i od svoga i njegovog života praviti pakao? -

počela je svoju ispovijest Tina čim je ujutro otvorila oči.

- Odgovor možeš dati samo ti. Tu nema mnogo mudrovanja, nema ni

dijeljenja ni prihvaćanja savjeta. Ti si prošla to što jesi, a nije bilo lako. Činilo

mi se da kod tebe ne važi ono - da vrijeme liječi sve rane. Što je vrijeme

odmicalo, tebi je bilo sve teže. Ali, ako me već pitaš, ja bih ti ponovila ono što

govorim od prvog dana kad sam saznala za to što se desilo - to nije naprosto

vrijedno spomena. Nisam znala da si toliko tašta, ali i to je tvoje pravo. Ja se

zapravo čudim i Edwardu. Ne poznam mnogo muškaraca koji bi tako postu-

pah.


63

- Edwardu? Zašto?

- Zbog silnog strpljenja koje ima. Svaki drugi daje na njegovom

mjestu, najvjerojatnije bi te odavno poslao kvragu. On je zgodan čovjek, pa i

bogat je što u današnje vrijeme uopće nije nevažno, i sigurno su ga sve ovo

vrijeme žene oblijetale, ali on im je odolijevao.

Samo, znaš, pitam se ja, ali i ne samo ja -dokle. Bojim se dok ti shvatiš

što gubiš, da će biti kasno. Valjda i kod njega postoji barem djelić taštine koja

je u tebe tako izražena. No, meni je već glupo o tome razgovarati. Sjednite,

konačno, i vidite gdje ste. Čak i definitivan razlaz je bolji od ove patnje. A

patite oboje. Što ste se sinoć dogovorili?

- Zapravo - ništa.

- To sam mogla i misliti.

- Zašto?

- Ma što da taj čovjek počne, ti ćeš ga prostrijeliti pogledom. U svakom

času ćeš ga baš ti podsjetiti da je - užasan preljubnik. A on je sve prije nego to.

On je - jadnik. Ali ne što je to učinio, nego što ima takvu ženu. Nerazumnu.

-I što mi je činiti?

- Nazvati ga, predložiti razgovor i to je sve. Konačno, ako si prihvatila

tu nagradu, imat ćete vremena i za razgovor. Dugi, iskren i nadam se pametan.

Ono što je Mary predlagala da učini Tina, učinio je Edward. Nazvao ju je samo

koju minutu nakon što je Mary predložila da Tina nazove njega.

- Jesam te probudio?

- Nisi. Nisam zapravo ni spavala.

- A kako i bi? Sve ovo što nam se desilo, graniči mi s fantastikom. Jesi

li za jednu jutarnju šetnju? Jasno, poslije doručka.

- Ma može i prije. Teško da ću išta moći uopće jesti.

- Morat ćeš - rekao je, ali i nastavio:

- Kad da dođem po tebe?

- Za sat vremena.

- Čekaj me pred kućicom da ne budimo Mary i Selmu.

- Selma spava, a Mary sam probudila. Morala sam nekoga zagnjaviti.

- Zato služe prijatelji, sve češće mi u zadnje vrijeme ponavlja Jack.

Radujem se, Tina, da si mi dala uopće priliku da razgovaramo.

- Činim to i zbog sebe, Edwarde. Ni meni nije sve ovo vrijeme bilo

lako. Čak i ne znam....- htjela jer reći kome je bilo teže, ali taština je i opet

proradila. Zašto bi on baš morao znati kako se i koliko mučila. Neka misli da je

i manje nego jest.


64

- Dolazim za jedan sat - ponovio je kao da se boji da bi ona to mogla

zaboraviti.

Mary je bila sigurna da će ovo završiti baš onako kako i treba.

Tina se počela otvarati, počela je pokazivati osjećaje, a bila je sigurna da će

jedan Edwardov zagrljaj biti dovoljan da je raznježi i otvori do kraja.

Obje su primijetile daje Edward bio pred kućicom dvadeset minuta prije

dogovorenog. I Tina je bila spremna.

Mary je odlučila zadnji put uopće nešto reći u vezi tih njihovih odnosa.

- Nije mogao više čekati. Došao je pa sad i ti učini taj korak.

- Koji? Na što misliš?

- Iziđi neka vidi da si i ti to jedva dočekala. Riječi uopće nisu više

važne.

Začudila se kad ju je ova poslušala. Na brzinu je uzela torbicu i izletjela

iz kuće.

Ono što je uslijedilo, bilo je i za očekivati. Promatrala je kroz prozor

prizor koji ju je silno obradovao.

Najprije su se oboje samo gledali, a onda se Tina zaletjela u raširene

Edwardove ruke.

- Konačno! - uzviknula je sretno. I pomislila na nešto što joj se dotad

činilo frazom -ljubav ipak pobjeđuje.

Kraj

By Glorij@

ljubav uvijek pobjeđuje

Documents