mr. Jasna Breanski sutkinja Vrhovnog suda Republike Hrvatske

D O S J E L O S T KAO NAIN STJECANJA STVARNIH PRAVA

I. U v o d

U okviru ovog izlaganja razmatrat emo sluajeve izvanknjinog stjecanja stvarnih prava na temelju zakona i to putem dosjelosti, prema odredbama Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96 od 28.X.1996.g., u daljnjem tekstu: Zakon o vlasnitvu).

Znaenje ustanove dosjelosti veliko je bez obzira na to o kojim se razdobljima stvarnopravnog ureenja radilo, pri emu mislimo na promjene zakonodavstva do kojih je dolazilo na podruju Republike Hrvatske o emu e nastavno biti govora. To znaenje, rezultat je uinaka dosjelosti u graanskom pravu, pretvaranjem injeninog u pravno stanje, omoguavanjem legaliziranja onoga to u stvarnosti postoji ve dulje vrijeme, a ispunjava barem minimalne uvjete za priznavanje od strane pravnog poretka1 to sve moe dovesto do znaajne posljedice, tj. gubitka prava vlasnitva ili drugih stvarnih prava na jednoj strani odnosno stjecanja tih prava na drugoj strani.

U Republici Hrvatskoj pitanje dosjelosti dobiva na znaaju iz vie razloga.

S jedne strane to su izmjene u zakonodavstvu koje se, bilo neposredno bilo posredno, odnose na dosjelost.

Tu prije svega mislimo na primjenu naela i odredaba Zakona o vlasnitvu ali i na promjene do kojih je dolo i prije toga. Tako je npr. Zakonom o preuzimanju ZOVO ("Narodne novine", broj 53/91 od 8. X. 1991.g.) brisan l. 29. ZOVO, i time omogueno stjecanje prava vlasnitva dosjelou i na stvarima u drutvenom vlasnitvu, sa nesumnjivim dalekosenim posljedicama na podruju stjecanja stvarnih prava.

Treba uzeti u obzir i odredbe onih posebnih zakona koji izriito reguliraju dosjelost ili su posredno od utjecaja i na pitanje stjecanja prava vlasnitva dosjelou na odreenim nekretninama (npr. Zakon o vodama, Zakon o umama, Zakon o poljoprivrednom zemljitu i dr.)

S druge strane na vanost pitanja dosjelosti utjeu znatne promjene koje su nastale u stvarnom stanju posjedovanja zbog razliitih okolnosti do kojih je posljednjih godina dolo na podruju Republike Hrvatske a kojima se velikim dijelom moe dati znaaj izvanrednih okolnosti pa su i posljedice posebno izraene. Sve se to ve uoava i u sudskoj praksi.

Zakon o vlasnitvu, u l. 114. kao jedan od moguih pravnih osnova stjecanja vlasnitva

1 Nikola Gavella, Tatjana Josipovi, Igor Gliha, Vlado Belaj, Zlatan Stipkovi: "Stvarno pravo", Zagreb. 1998., str.

186. Vlado Belaj: "Dosjelost kao oblik stjecanja vlasnitva", Informator broj 4680 od 13.I.1999.g.

2

navodi i zakon. Isto je predvieno u l. 228. za osnivanje prava stvarne slunosti.

Nadalje, prema odredbama Zakona o vlasnitvu, dosjelou kao jednom od naina stjecanja stvarnih prava na temelju zakona, moe se stei:

- pravo vlasnitva - pravo stvarne slunosti.

Odredbe o stjecanju prava vlasnitva dosjelou Zakon o vlasnitvu sadri u lancima 159. i 160., u Glavi 6, koja se odnosi na stjecanje vlasnitva, Odjeljku 4. pod zajednikim nazivom "stjecanje na temelju zakona".

Odredbe o stjecanju dosjelou prava stvarne slunosti Zakon o vlasnitvu sadri u l. 228. i 229., Glavi 4, odjeljku 7. koji se odnosi na osnivanje slunosti i to osnivanje temeljem zakona.

Odredbe koje se odnose na stjecanje stvarnih prava dosjelou sadre i zavrne odredbe Zakona o vlasnitvu (l. 388.)

Naglasak je, dakle, na sadraju odredaba tog Zakona, ukljuujui i njegove prijelazne i zavrne odredbe.

Meutim, smatramo potrebnim osvrnuti se u daljnjem izlaganju i na pravna pravila i zakonske odredbe koje su se primjenjivale prije stupanja na snagu Zakona o vlasnitvu, u onoj mjeri koliko je to potrebno radi boljeg razumijevanja sadraja i primjene vaeih odredaba Zakona o vlasnitvu.

U proteklom razdoblju razlikujemo razdoblje vaenja pravnih pravila OGZ-a, koja su meutim doivjela znaajne izmjene kroz usvojena stajalita sudske prakse i zatim razdoblje vaenja Zakona o osnovnim vlasnikopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92) od njegova stupanja na snagu 1. IX. 1980.g. do 1. I. 1997., tj. do poetka primjene Zakona o vlasnitvu.

U obrazloenju datom prilikom donoenja Zakona o vlasnitvu naglaeno je da pravila o stjecanju vlasnitva dosjelou slijede pravila OGZ-a ali su osuvremenjena, tako npr. posebno u pogledu rokova dosjelosti.

Sve je to razlog da u odreenoj mjeri, ukaemo i na razlike u odnosu na dosadanje zakonsko reguliranje pravnog instituta dosjelosti.

Sudska praksa imala je znaajnu ulogu u primjeni instituta dosjelosti te je svojim stajalitima (npr. u pogledu vremena potrebnog za stjecanje prava dosjelou) bitno izmijenila pravna pravila OGZ-a i dala podlogu za zakonsko reguliranje prilikom donoenja Zakona o osnovnim vlasnikopravnim odnosima.

U relativno kratkom razdoblju primjene Zakona o vlasnitvu, takoer se pokazala vanost sudske prakse pa emo se u daljnjem izlaganju posebno osvrnuti na noviju sudsku praksu iako smatramo da nikako ne treba zanemariti niti onu raniju, vodei pri tome rauna o tome da se ona formirala u drukijem stvarnopravnom ureenju.

3

II. Pojedini sluajevi stjecanja stvarnih prava dosjelou prema odredbama Zakona o vlasnitvu

II.1. Openito

Dosjelost (lat. usucapio) najee se definira kao stjecanje prava neprekidnim izvravanjem njihovog sadraja kroz zakonom odreeno vrijeme.

Dosjelost pretvara faktinu vlast u pravnu, posjed u subjektivno pravo. Posjednik izravno - originarno stjee ono to je do tada posjedovao kroz zakonom propisano vrijeme. Dosjelost je stoga jedan od originarnih naina stjecanja stvarnih prava. Pri tome se, uvaavajui naelo da pravo vlasnitva ne prestaje nevrenjem, polazi od toga da stari vlasnik nije izgubio pravo zato to ga nije vrio nego zato to je novi stjecatelj originarno stekao vlasnitvo, a na istoj stvari ne mogu istodobno postojati dva iskljuiva vlasnitva.2

Dosjelou se, u uem smislu, stjee pravo vlasnitva, a u irem smislu, i druga stvarna prava.

Ve smo uvodno istakli da se prema odredbama Zakona o vlasnitvu dosjelou moe stei:

- pravo vlasnitva (l. 159. do 160.), - pravo stvarne slunosti (l. 229.).

Ostala ograniena stvarna prava koja predvia Zakon o vlasnitvu budui da se prema njegovim odredbama ne mogu posjedovati, ne mogu se stjecati dosjelou.3

Nastavno emo izloiti svaki od tih sluajeva.

II.2. Stjecanje dosjelou prava vlasnitva

Zakon o vlasnitvu, kako je ve istaknuto, sadri odredbe o stjecanju prava vlasnitva dosjelou u l. 159. i 160., pod zajednikim naziva Stjecanje na temelju zakona.

U primjeni odredaba l. 159. i 160. treba polaziti i od odredaba l. 129. i 130. Zakona.

Odredbe l. 129. govore openito o djelovanju zakonskih pretpostavki kod stjecanja prava vlasnitva na temelju zakona, a l. 130. sadri posebne odredbe glede nekretnina.4

2 Nikola Gavella, op. cit., str. 173, 186, 187 i 410.

Vedre-Klari: "Osnove imovinskog prava", Zagreb 1983.g., str. 193. 3

Nikola Gavella, op. cit., str. 187. 4

lanak 129. glasi: (1) Kad je zakon odredio da e se vlasnitvo stei ispunjenjem odreenih pretpostavaka koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugoga tijela na temelju kojega se stjee vlasnitvo, niti su nasljeivanje, onaj kome se glede neke stvari ispune te pretpostavke stjee samim tim pravo vlasnitva na njoj u trenutku ispunjenja tih pretpostavaka. (2) Ako nije to drugo zakonom odreeno, stjecanjem vlasnitva na temelju zakona prestaju sva stvarna prava koja su do tada postojala na odnosnoj stvari, osim onih za koje je stjecatelj znao da postoje ili je to morao znati. (3) Odnosi prijanjega vlasnika i osoba ija su prava na odnosnoj stvari prestala zbog stjecanja prava vlasnitva na temelju zakona, prosuuju se po obveznopravnim pravilima, ako nije to posebno zakonom odreeno. lanak 130. glasi: (1) Tko stekne pravo vlasnitva nekretnine na temelju zakona, ovlaten je ishoditi upis steenoga prava vlasnitva

4

Suglasno navedenim zakonskim odredbama dosjelou se, stjee pravo vlasnitva time to se stvar samostalno posjeduje kroz zakonom odreeno vrijeme (l. 159. st. 1.).

Ponovno naglaavamo da je stjecanje putem dosjelosti originarno (izvorno) stjecanje prava vlasnitva, to vai za sva stjecanja prava vlasnitva na temelju zakona (l. 129. st. 1.).

Uz injenicu originarnog (izvornog) stjecanje prava vlasnitva dosjelou vezuju se pravni uinci i pretpostavke tog stjecanja.

Uvaavajui uobiajeni pristup veine autora5 kao i citirane vaee odredbe Zakona u svezi s p r a v n i m u i n c i m a d o s j e l o s t i istiemo slijedee:

- uinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu (ipso iure) u trenutku kad se ispune pretpostavke odreene zakonom (l. 129. st. 1.);

- dosjelou se injenino stanje pretvara u pravno stanje;

- neposredni posjednik (dosjedatelj uzukapijent) stjee ono to je do tada posjedovao kroz

u zemljinoj knjizi. (2) Vlasnitvo nekretnine steene na temelju zakona ne moe se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajui s povjerenjem u zemljine knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok jo pravo koje je bilo steeno na temelju zakona nije bilo upisano. lanak 159. glasi: (1) Dosjelou se stjee vlasnitvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom odreenu kakvou i neprekidno traje zakonom odreeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. (2) Samostalni posjednik iji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i poten, stjee je dosjelou u vlasnitvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. (3) Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem poten stjee je dosjelou u vlasnitvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. (4) Samostalni posjednik stvari u vlasnitvu Republike Hrvatske, upanija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednaenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasnitvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne trae za sebe dobitak nego slue za dobrotvorne ili druge opekorisne svrhe, stei e dosjelou vlasnitvo tih stvari tek poto je njegov zakonit, istinit i poten ili barem poten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga lanka. lanak 160. glasi: (1) Vrijeme potrebno za dosjelost poinje tei onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a zavrava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. (2) U vrijeme potrebno za dosjelost uraunava se i vrijeme za koje su prednici sadanjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, poteni i istiniti, samostalni posjednici, odnosno kao poteni samostalni posjednici. (3) Nasljednik postaje potenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u sluaju kad je ostavitelj bio nepoteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati. (4) Kad se potenom posjedniku iji posjed nije zakonit i istinit uraunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao zakonito, poteno i istinito, pravo vlasnitva stei e istekom jo onoliko vremena koliko je potrebno da poteni posjednik stekne stvar dosjelou. (5) Kad se zakonitom, potenom i istinitom posjedniku uraunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao poteno, ali ne zakonito ili istinito, vlasnitvo e stei dosjelou istekom jo onoliko vremena koliko je potrebno da poteni posjednik stekne stvar dosjelou, osim ako stvar ve nije stekao time to je njegov zakoniti, poteni i istiniti posjed trajao onoliko vremena koliko je potrebno da je zakoniti, poteni i istiniti posjednik stekne dosjelou. (6) Na prekid odnosno zastoj tijeka vremena dosjelosti na odgovarajui se nain primjenjuju odredbe o prekidu, odnosno zastoju tijeka rokova za zastaru trabina. 5

N. Gavella, op. cit., str. 186 i dalje. M. uvela, op. cit., str. 154. Vlado Belaj: "Dosjelost kao oblik stjecanja vlasnitva", Informator broj 4680 od 13. sijenja 1999.g.

5

zakonom odreeno vrijeme dok na drugoj strani nastaje gubitak prava vlasnitva osobe koja je do tada bila vlasnik;

- dosjedatelj stjee samo ono i onoliko koliko je posjedovao (quantum possessum tantum praescriptum);

- tko stjee pravo ne izvodi svoje pravo iz prethodnikova prava;

- stjecanjem vlasnitva prestaju sva stvarna prava koja su do tada postojala na odnosnoj stvari osim onih za koje je stjecatelj znao da postoje ili je to morao znati.

Dosjedatelj dakle stjee pravo vlasnitva bez tereta ali tereti za koje je znao ili morao znati ne prestaju jer se polazi od toga da je posjedovao stvar zajedno s tim teretima, pa je i pravo vlasnitva stekao s tim teretima;

- meusobni odnosi prijanjeg vlasnika i osobe ija su prava na stvari prestala, zbog stjecanja prava valsnitva prosuuju se po obveznopravnim pravilima ako zakon nije to posebno odredio (l. 129. st. 3.).

Posebno to se tie nekretnina, treba dodati slijedee:

- na nekretnini se dosjelou stjee vlasnitvo takoer u trenutku kad se ispune zakonom predviene pretpostavke, dakle bez upisa u zemljine knjige (l. 129. st. 1.) ali je stjecatelj ovlaten ishoditi upis steenog prava vlasnitva (l. 130. st. 1.),

- pravo vlasnitva steeno dosjelou na nekretnini koje nije upisano u zemljine knjige ne moe se s uspjehom suprotstaviti onome koji je postupajui s povjerenjem u zemljine knjige i u dobroj vjeri upisao svoje pravo (l. 130. st. 2.)

II.2.1. Pretpostavke stjecanja prava vlasnitva dosjelou.

Odredbama l. 159. Zakona o vlasnitvu predvieni su:

1) pretpostavke stjecanja prava vlasnitva dosjelou

2) razliiti reimi dosjelosti ovisno o kojima se stvarima radi i to: - za pokretne stvari - za nekretnine - za stvari u vlasnitvu Republike Hrvatske, upanija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednaenih pravnih osoba, - za stvari u vlasnitvu drave ili drugih pravnih osoba koje ne trae za sebe dobitak nego slue za dobrotvorne ili druge opekorisne svrhe,

3) dvije vrste dosjelosti i to redovna dosjelost i izvanredna dosjelost.

Da li se radi o redovnoj ili izvanrednoj dosjelosti ovisi o kakvoi posjeda a uz to se nadovezuje daljnja posebnost a to je razliito vrijeme potrebno za dosjelost. Za redovnu dosjelost trai se kvalificirani posjed, to znai zakonit, istinit i poten, a za izvanrednu dosjelost dovoljno je da je posjed poten.

6

Uvodno bismo, dakle, naglasili da za izvanrednu dosjelost u naelu vrijedi ono to i za svaku (redovnu) dosjelost, ali s vanim posebnostima koje se odnose na kakvou posjeda (dovoljno je da je barem poten) i na vrijeme dosjelosti koje je znatno due.

U daljnjem izlaganju razmotrit emo pojedine pretpostavke stjecanja dosjelou a u okviru njih izloit emo, kako one pretpostavke i specifinosti koje se tiu redovne dosjelosti tako i one koje se tiu izvanredne dosjelosti te specifinosti koje se tiu razliitosti reima u odnosu na odreene stvari.

Pretpostavke stjecanja prava vlasnitva dosjelou proizlaze iz odredaba l. 159. Zakona prema kojima se dosjelou stjee vlasnitvo stvari "samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom odreenu kakvou i neprekidno traje zakonom odreeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari." (l. 159. st. 1.)

Polazei od navedenog sadraja i redoslijeda citirane zakonske odredbe te uvaavajui uobiajena stajalita autora u tom pogledu slijedee su pretpostavke stjecanja vlasnitva dosjelou:

A) samostalan posjed odreene kakvoe, B) neprekidno trajanje posjeda kroz zakonom odreeno vrijeme, C) sposobnost stvari da bude objekt stjecanja, D) sposobnost stjecatelja da bude valsnikom te stvari.

ad.A) S a m o s t a l a n p o s j e d o d r e e n e k a k v o e

Zakon o vlasnitvu sadri odredbe o samostalnom posjedniku u l. 11.6

Pravo vlasnitva dosjelou moe se stei samo ako postoji samostalan posjed.

Samostalan posjed postoji ako posjednik izvrava svoju faktinu vlast na stvari kao da je vlasnik stvari To je tzv. vlasniki posjed i kao to je ve naglaeno samo takav posjed bez obzira da li je posredan ili neposredan, moe dovesti do stjecanja vlasnitva dosjelou7.

Nasuprot tome, nesamostalan je posjednik onaj koji faktiku vlast na stvari izvrava priznavajui viu vlast posrednog posjednika.

Za svaki se posjed pretpostavlja da je samostalan (l. 11. st. 2.) pa e se "posjed smatrati samostalnim, ako se ne dokae suprotno."

Okolnost da postoji samostalan posjed nije meutim sama za sebe dovoljna ve je potrebno da takav samostalni posjed ima odreenu kakvou.

6 lanak 11. glasi:

(1) Tko stvar ili pravo posjeduje priznajui viu vlast posrednoga posjednika, nesamostalni je posjednik; tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava - samostalni je posjednik. (2) Posjed e se smatrati samostalnim, ako se ne dokae suprotno. (3) Svatko moe u pravnom prometu valjano postupati pouzdavajui se u to da je samostalni posjednik pokretne stvari njezin vlasnik, osim ako zna ili je morao znati da nije tako. 7

N. Gavella, op. cit., str. 412.

7

Kakvoa posjeda potrebna za dosjelost razliita je prema vrsti dosjelosti to znai ovisno o tome da li se radi o redovnoj ili izvanrednoj dosjelosti.

Za r e d o v n u dosjelost trai se tzv. kvalificirani posjed, a to je takav posjed koji je zakonit, poten i istinit. (l. 159. st. 2.).

Posjed ove kakvoe naziva se i uzukapioni posjed i samo takav posjed koji ima sva ta navedena svojstva koja zajedno postoje moe biti osnov za stjecanje vlasnitva redovnom dosjelou.

Za i z v a n r e d n u dosjelost trai se da je posjed barem poten (l. 159. st. 3.).

O kakvoi posjeda govori l. 18. Zakona o vlasnitvu.

Prema tim odredbama posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed).

Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom ni potajno, ili prijevarom, ni zloupotrebom povjerenja (vi, clam, praecario).

Meutim i posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zloupotrebom povjerenja postat e miran kad osobi od koje je pribavljen vi, clam ili praecario modo. prestane pravo tititi posjed koji joj je tako oduzet (l. 18. st. 2.).

Posjed je poten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (l. 18. st. 3.).

Budui da je pretpostavka za stjecanje vlasnitva dosjelou samostalan (vlasniki) posjed, posjednik e biti poten ako nije znao ili nije morao znati da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati stvar.

Prema odredbama koje se odnose na dosjelost potenim se smatra nasljednik nepotenog posjednika ako za nepotenje svog prednika (ostavitelja) nije znao niti je morao znati (l. 160. st. 5.).

Poteni posjed postat e nepoten ako i kada posjednik sazna da mu pravo na njega ne pripada (l. 18. st. 3.).

Ako je u sporu o pravu na posjed pravomono odlueno da posjedniku ne pripada pravo na posjed, njegov je posjed nepoten od trenutka litispendencije (l. 18. st. 4. ZV). To dakako ne znai da je nedoputeno dokazivati da je taj posjed i prije tog momenta bio nepoten.

Potenje posjeda se presumira (l. 18. st. 5. ZV).

Meutim, prema stajalitu sudske prakse "iako postoji zakonska presumpcija savjesnog posjeda, nesavjesnost posjeda ne treba dokazivati protivna stranka kad iz navoda samog posjednika proizlazi da je njegov posjed nesavjestan." (VSH, Rev 1953/1984. od 8. sijenja 1985.g.)

Potenje (a isto tako i istinitost) posjeda pravne osobe prosuuje se prema potenju i postupanju osobe koja je za tu pravnu osobu ovlatena poduzimati ine stjecanja ili izvravanja

8

njezina posjeda, dok je za posjednike koji imaju zakonskog zastupnika, mjerodavno u tom pogledu potenje i postupanje tog zastupnika (l. 18. st. 6. ZV).

Potenim odnosno nepotenim posjedom sudska praksa bavila se vrlo esto, to samo po sebi pokazuje da odgovor na to pitanje nije uvijek jednostavan.

Svakako da stajalita sudske prakse nisu u tom pogledu izgubila svoju aktualnost niti u primjeni Zakona o vlasnitvu.

Ne smatramo stoga potrebnim posebno se osvrtati na mnoinu sudskih odluka oje su se bavile tim problemom iako nesumnjivo upuujemo na primjenu dosadanje sudske prakse.

Citirali bi meutim neke odluke koje nam se ine znaajnim upravo u svezi s promjenama do kojih je dolo u zakonodavstvu.

Tako je Vrhovni sud u nizu svojih odluka (npr. i odluci Rev 2426/1990. od 15. veljae 1991.g.) zauzeo slijedee stajalite: "Ocijenjeno je da okolnost da su posjednici propustili izvriti uvid u zemljine knjige ne iskljuuje uvijek sama po sebi savjesnost posjeda kad ostale okolnosti konkretnog sluaja ukazuju da je posjed bio savjestan."

U obrazloenju te odluke reeno je izmeu ostalog: "Kraj utvrenih injenica da su se prednici tuitelja oduvijek ponaali kao vlasnici spornih nekretnina, a da im prednici revidenta nikada nisu osporili pravo vlasnitva, iako su oni svoja vlasnikopravna ovlatenja manifestirali njima naoigled, sama okolnost to su prednici revidenta u zemljinim knjigama bili upisani kao vlasnici ne ini posjed prednika tuitelja nesavjesnim. Prednici tuitelja su, na temelju navedenih okolnosti, osnovano vjerovali da su vlasnici, pa im se zato i propust da izvre uvid u zemljine knjige ne moe stavljati na teret, u smislu da im nije moglo ostati nepoznato da su zemljino-knjini vlasnici prednici revidenta."

Navodimo i stajalite koje je Vrhovni sud RH izrekao u odluci Rev 1009/1996. od 27. kolovoza 1997.g., a prema kojem znanje posjednika (njegovih tijela, jer se radilo o pravnoj osobi) da se radi o nekretnini u drutvenom vlasnitvu (koje su samo bile date na koritenje) iskljuuje savjesnost posjednika u smislu stjecanja vlasnitva dosjelou.

Odluka je posebno znaajna jer se odnosi na stjecanje prava dosjelou na nekretnini u drutvenom vlasnitvu (odnosno bivem drutvenom vlasnitvu), to je sada naroito aktualno pitanje, kako e se vidjeti iz daljnjih izlaganja.

Za i z v a n r e d n u dosjelost trai se takoer samostalan posjed ali taj posjed ne mora imati sva ona svojstva koja se trae na redovitu dosjelost, tj. da je zakonit, istinit i poten.

Dovoljno je da je posjed barem poten.

Dakle, izvanrednom se dosjelou moe pretvoriti u pravo vlasnitva samostalan posjed ako je barem poten.

To ujedno pokazuje da bez samostalnog posjeda koji je barem poten nema uope mogunosti stjecanja prava vlasnitva dosjelou.

Nepoten posjednik bez obzira na vrijeme posjedovanja ne moe stei vlasnitvo dosjelou,

9

pa niti izvanrednom dosjelou.

Ve smo istakli da se potenje posjeda uvijek predmijeva (l. 18. st. 3.) to vai i za izvanrednu dosjelost, kao i sve ono to smo u svezi s potenjem posjeda iznijeli kod redovne dosjelosti.

ad.B) V r i j e m e p o s j e d o v a n j a

Jedna je od pretpostavki stjecanja vlasnitva dosjelou neprekidno trajanje posjeda kroz zakonom odreeno vrijeme.

U svezi s vremenom dosjedanja potrebno je da se steknu sljedee pretpostavke:

- da je posjed neprekidan - da traje kroz zakonom odreeno vrijeme.

Dakle, dosjedateljev samostalan posjed odreene kvalitete mora trajati neprekinuto kroz cijelo propisano vrijeme. Dosjedanje koje je prekinuto ne moe se nastaviti osim ako se ne radi o sluajevima za koje Zakon predvia drukije (l. 160. st. 6.)8 U svezi s time, o razlozima prekida govorit emo opirnije u daljnjem izlaganju.

Vrijeme potrebno za dosjedanje razliito je odreeno ovisno o tome radi li se o redovnoj ili izvanrednoj dosjelosti odnosno o tome o kojim se stvarima radi (pokretnine, nekretnine, stvari u vlasnitvu drave, i dr.).

Za r e d o v n u dosjelost vrijeme dosjelosti iznosi:

a/ za pokretnine - tri godine, b/ za nekretnine - deset godina, c/ za stvari u vlasnitvu Republike Hrvatske, upanija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednaenih pravnih osoba kao i za stvari u vlasnitvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne trae za sebe dobitak nego slue za dobrotvorne ili druge opekorisne svrhe - dvostruko vrijeme od onog pod to. a/ i b/ (l. 159. st. 2., 3. i 4.), to znai za pokretnine est godina, a za nekretnine vrijeme od dvadeset godina.

U teoriji se9 u svezi s time razlikuje redovito vrijeme dosjelosti (ono pod a/ i b/) i izvanredno vrijeme dosjelosti (ono pod c/).

Prema tome kad se radi o redovnoj dosjelosti posjednik iji je posjed zakonit, istinit i poten stjee pravo vlasnitva posjedovanjem kroz tri (pokretninu), odnosno deset godina (nekretnine), a ako se radi o stvarima koje su vlasnitvo osoba iz l. 159. st. 4. posjed mora trajati dvostruko vrijeme.

Za i z v a n r e d n u dosjelost, tj. za stjecanje prava vlasnitva izvanrednom dosjelou zahtijeva se dulje vrijeme trajanja samostalnog posjeda i to: - za pokretnine - deset godina, - za nekretnine - dvadeset godina,

8 Gavella, opt. cit., str. 413.

9 N. Gavella, op. cit., str. 412.

10

- za stvari u vlasnitvu odreenih pravnih osoba iz l. 159. st. 4. Zakona o vlasnitvu dvostruko vrijeme to znai za pokretnine dvadeset godina, a za nekretnine etrdeset godina.

Prema tome, moemo zakljuiti da e izvanrednom dosjelou moi stei vlasnitvo posjednik iji je posjed samostalan, ako je taj posjed barem poten, i ako je stvar posjedovao deset (pokretnine) odnosno dvadeset godina (nekretnine), odnosno dvostruko vrijeme ako se radi o stvarima u vlasnitvu osoba iz l. 159. st. 2. Zakona o vlasnitvu.

Iz svega izloenog proizlazi da je Zakon o vlasnitvu zadrao, to se tie vremena dosjelosti na pokretninama i nekretninama isto vrijeme dosjelosti koje je bilo predvieno Zakonom o osnovnim vlasnikopravnim odnosima (l. 29.) to kako za redovnu tako i za izvanrednu dosjelost.

U tom smislu Zakon o vlasnitvu, to je ve ranije uinio i ZOVO, prihvaa suvremenija rjeenja tj. krae rokove od onih koja je u pogledu rokova imao OGZ.

Kao to smo ve istakli Zakon o vlasnitvu sadri odredbe o izvanrednom vremenu dosjelosti za stvari koje su u vlasnitvu odreenih osoba. (l. 159. st. 4.) Nazivaju ih i privilegiranim osobama i to stoga jer je izvanredno ak dvostruko vrijeme dosjelosti ustvari privilegij osoba protiv kojih se dosjeda, odnosno stjee, a nije odlueno tko stjee. Zato e i za dosjedatelja iz kruga tih tzv. privilegiranih osoba vaiti izvanredno, tj. due vrijeme dosjelosti u situaciji kad stjee protiv osobe iz istog privilegiranog kruga.

Izvanredno e vrijeme trebati i kada je neka od privilegiranih osoba samo jedan od suvlasnika odnosno zajednikih vlasnika, jer se dosjelou stjee cijela stvar u vlasnitvu.10

Iako su predvienim izvanrednim vremenom dosjelosti privilegirane odreene pravne osobe to nesumnjivo upuuuje na vanost upravo takvog subjektivnog elementa, ne manje vaan razlog takvih zakonskih rjeenja proizlazi i iz injenice namjene njihove imovine.11

U svezi s vremenom potrebnim za dosjelost, Zakon o vlasnitvu sadri posebne odredbe koje se odnose na:

- tijek vremena (roka) dosjelosti, - uraunavanje vremena dosjelosti - prekid i zastoj vremena dosjelosti.

T i j e k v r e m e n a (roka) za dosjelost poinje onog dana kada je posjednik stupio u (samostalni) posjed stvari a zavrava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost (l. 160. st. 1.).

Navedene odredbe o tijeku vremena za dosjelost jednako vae za r e d o v n u i i z v a n r e d n u dosjelost.

Ve je naprijed istaknuto da posjed odnosno dosjedanje mora biti neprekinuto pa u svezi s time upuujemo na onaj dio daljnjih izlaganja koji se odnosi na neprekidno trajanje posjeda, te na prekid i zastoj dosjedanja.

10 N. Gavella, op. cit., str. 412 i 413.

11 N. Gavella, op. cit., str. 412 i 413.

11

U r a u n a v a n j e vremena dosjelosti dolazi do primjene kod prenoenja posjeda derivativnim putem na novog posjednika, pravnog sljednika, koji nastavlja posjed dosadanjeg posjednika.

U vrijeme potrebno za dosjelost uraunava se i vrijeme kroz koje su prethodnici sadanjeg posjednika posjedovali stvar pri emu nain odnosno uinci uraunavanja ovise o tome kakve je kakvoe bio posjed dotadanjeg posjednika i kakve je kakvoe posjed sljednika tj. sadanjeg posjednika.

Pravni sljednik (sukcesor) moe biti kako univerzalni sljednik tako i singularni sljednik.

Zakon o vlasnitvu, sadri dakle i odredbe o tome kako se vri uraunavanje u razliitim situacijama redovne i izvanredne dosjelosti odnosno u situacijama razliite kvalitete posjeda prethodnika i sljednika (l. 160. st. 2., 3., 4. i 5.).

Takve odredbe, nije sadravao ZOVO koji je inae odredbama l. 30. st. 1. i 2. regulirao pitanje uraunavanja vremena dosjelosti, a nije ih sadravao niti OGZ.

Zakon razlikuje slijedee situacije:

- poteni posjednik iji je prednik imao zakonit, istnit i poten posjed stei e vlasnitvo za onoliko vremena koliko je potrebno potenom posjedniku (l. 160. st. 4.),

- posjednik iji je posjed kvalificiran tj. zakonit, istinit i poten, a iji je prednik samo poten posjednik, stei e vlasnitvo za onoliko vremena koliko je potrebno potenom posjedniku (osim ako vlasnitvo ve nije stekao temeljem trajanja svog kvalificiranog posjeda, u kojem sluaju ustvari nema uraunavanja) - l. 160. st. 5.

Iz navedenog proizlazi da kod uraunavanja vremena prednika do stjecanja vlasnitva r e d o v n o m dosjelou moe doi samo pod pretpostavkom da posjednik ima zakonit, istinit i poten posjed i da je njegov prednik imao zakonit, istinit i poten posjed. Dakle, i na strani sljednika i na strani prednika posjed mora imati ona svojstva koja se trae za redovnu dosjelost.

I z v a n r e d n o m dosjelou moe se stei vlasnitvo uraunavanjem vremena prednika u svim ostalim situacijama kad, bilo na strani prednika bilo na strani sljednika, postoji samo poten dakle ne i zakonit i istinit posjed.

Pri tome treba naglasiti da je postojanje barem potenog posjeda i na strani prednika i na strani sljednika nuna pretpostavka da bi moglo doi do uraunavanja vremena posjedovanja i stjecanja vlasnitva dosjelou.

Prema tome, samo izvanrednom dosjelou moe se stei vlasnitvo uraunavanjem vremena prednika: - kad je posjednik samo poten a njegov je prednik imao kvalificirani, tj. zakonit, istinit i poten posjed,

- kad posjednik ima zakonit, istinit i poten posjed ali je posjed njegova prednika bio samo poten.

12

U ovom posljednjem sluaju istie se da za posjednika teku dva roka dosjedanja - onaj za redovnu dosjelost, temeljem njegovog zakonitog, istinitog i potenog posjeda i onaj za izvanrednu dosjelost, temeljem uraunavanja prednikovog samo potenog posjeda. Pretpostavke za stjecanje vlasnitva nastupit e protekom roka ije e vrijeme prije istei.12

O p r e k i d u i z a s t o j u tijeka vremena dosjelosti Zakon o vlasnitvu sadri naelnu odredbu prema kojoj se na prekid odnosno zastoj tijeka vremena dosjelosti na odgovarajui nain primjenjuju odredbe o prekidu i zastoju tijeka rokova za zastaru (l. 160. st. 6.)

Odgovarajua primjena odredaba o zastari, upuuje, to se tie prekida, na odredbe l. 387. do 393. Zakona o obveznim odnosima, a to se tie zastoja na odredbe l. 381. do 386. istog Zakona.

Prekid dosjelosti nastupa zbog takvih okolnosti zbog kojih dosjelost nije mogla poeti tei, a ako je tekla prestaje tei. Proteklo vrijeme se ne uzima u obzir i poinje ponovno tei kad otpadnu okolnosti zbog kojih je dolo do prekida.

Kad Zakon o vlasnitvu upuuje na odgovarajuu primjenu odredaba o prekidu i zastoju zastarjevanja to znai uvaavanje specifinosti ustanove dosjelosti.

Tako se kod dosjelosti kao faktini razlozi za prekid (tzv. faktini prekid) navode gubitak samostalnog posjeda stvari, i situacija kada dosjedatelj prestane biti poten posjednik.

Prekid iz pravnih razloga (tzv. civilni prekid) s obzirom na odgovarajuu primjenu odredaba o zastari nastupit e na pr. ako je dosjedatelj priznao tue pravo vlasnitva (l. 387. ZOO), ili ako je vlasnik stvari protiv dosjedatelja podigao tubu odnosno poduzeo neku drugu pravnu radnju pred sudom ili drugim nadlenim tijelom radi ostvarivanja prava vlasnitva. (l. 388. ZOO).13

Zastoj postoji kad nastupe okolnosti zbog kojih po zakonu dosjedanje ne moe poeti tei dok te okolnosti ne otpadnu, a ako tee, prestaje tei, a nakon toga nastavlja se tj. tee dalje, a vrijeme proteklo do zastoja uraunava se.

I na zastoj dosjelosti, ve je reeno, na odgovarajui se nain primjenjuju odredbe o zastoju zastarjevanja (l. 381. do 383. ZOO).

Tako npr. tijek roka dosjelosti ne tee izmeu branih drugova, izmeu roditelja i djece, dok traje roditeljsko pravo (l. 381. ZOO), za vrijeme mobilizacije, u sluaju neposredne ratne djelatnosti ili rata. (l. 382. ZOO i dr.)

U svezi s vremenom dosjelosti potrebno je uzeti u obzir i z a v r n e odredbe Zakona o vlasnitvu koje govore o djelovanju zakona (l. 388.), a koje sadre posebno odredbe o rokovima openito, odnosno tijeku rokova za stjecanje prava vlasnitva dosjelou (l. 388. st. 1., 2. i 3.).

U pogledu rokova koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava odreeni ovim Zakonom a poeli su tei prije nego to je on stupio na snagu predvieno je da nastavljaju tei u skladu s odredbama l. 388. st. 2. (dakle u skladu s prijanjim propisima) ali ne dulje nego to bi trebao istei rok odreen ovim Zakonom, ako bi zapoeo tei u asu njegova stupanja na snagu. (l. 388. st. 3.)

12 N. Gavella, op. cit., str. 418.

13 N. Gavella, op. cit., str. 413.

13

Ovom odredbom Zakon je otklonio dvojbe koje su se pojavile u sudskoj praksi u svezi s raunanjem rokova a u primjeni Zakona o osnovnim vlasnikopravnim odnosima i Zakona o obveznim odnosima koji o tome nisu sadravali posebne odredbe.14

to se tie nekretnina u reimu d r u t v e n o g vlasnitva Zakon je sadravao posebne odredbe u l. 388. st. 4. u pogledu roka za stjecanje dosjelou nekretnina i stvarnih prava na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991.g. bile u drutvenom vlasnitvu. Prema tim odredbama u taj rok raunalo se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

Meutim, odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske15, ukinute su odredbe l. 388. st. 4.

U razlozima odluke Ustavnog suda, izmeu ostalog, je navedeno i slijedee:

"Osporena odredba jednom faktinom stanju daje jednu uobiajenu kvalitetu i za ono vrijeme, kad je ta kvaliteta bila zakonom izrijekom iskljuena.

Naime, u lanku 29. Zakona o osnovnim vlasnikopravnim odnosima bilo je propisano da se na stvari u drutvenom vlasnitvu pravo vlasnitva ne moe stei dosjelou. Ta je odredba stavljena izvan snage lankom 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasnikopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91), pa su sve nekretnine koje su do donoenja Ustava bile drutveno vlasnitvo, bez obzira na njihov status u prijelaznom periodu i glede dosjelosti dole pod opi reim.

S obzirom na to da stavljanje izvan snage u konkretnom sluaju, prema stajalitu Suda, znai samo ukidanje (ex nunc), a ne i ponitavanje (ex tunc), valja zakljuiti da se vrijeme posjedovanja stvari u drutvenom vlasnitvu do 8. listopada 1991.g. (dan stupanja na snagu Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasnikopravnim odnosima) ne moe raunati u dosjelost, dakle dosjelost se treba raunati tek od 8. listopada 1991.g.

Naime, posjednici stvari za koje je stjecanje dosjelou bilo izrijekom zakonom iskljueno, znali suda stvar nije sposobna za dosjedanje, a znali su to i ovlatenici prava (upravljanja, raspolaganja, koritenja) na istoj stvari, pa nisu protiv opasnosti gubitka stvari zbog dosjedanja posjednika, niti morali koristiti odgovarajua pravna sredstva. Stoga bi se u primjeni osporene odredbe moglo dogoditi da netko tko je imao neko imovinsko pravo, to pravo izgubi, to Ustav doputa samo iznimno i uz naknadu.

Osim toga, osporena odredba omoguuje stjecanje vlasnitva odreenih stvari dosjelou ve i prije no to su rokovi dosjedanja za te stvari i poeli tei, i to upravo kad se za mnoge bive stvari u drutvenom vlasnitvu, rokovi dosjelosti produuju (stvari u vlasnitvu Republike Hrvatske), upanija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednaenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasnitvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne trae za

14 Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici graanskog odjela (II/84) zauzeo je o tome slijedee stajalite: "Zakon

o osnovnim vlasnikopravnim odnosima od stupanja na snagu primjenjuje se na rokove dosjelosti koji su poeli tei prije njegova stupanja na snagu ako do tog trenutka nisu istekli. Kad je Zakonom o osnovnim vlasnikopravnim odnosima propisan krai rok, nakon stupanja na snagu zakona preostalo je vrijeme krae od zakonom propisanoga, rok istie nakon proteka vremena odreenoga ranijim zakonom. Ako je od tog roka odreenoga ranijim zakonom prestalo vrijeme due od onoga predvienoga u novom zakonu, rok istie istekom vremena propisanoga u novom zakonu". (objavljeno u Pregledu sudske prakse br. 24 sent. 43). 15

Broj: U-I-58/1997, U-I-235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997, od 17. studenog 1999.g., objavljene u "Narodnim novinama", broj 137 od 14. prosinca 1999.g.

14

sebe dobitak nego slue za dobrotvorne ili druge opekorisne svrhe - lanak 159. stavka 4. Zakona o vlasnitvu).

Zbog navedenog, Sud ocjenjuje da osporena odredba u materijalnom smislu nije u suglasnosti s najviim vrednotama jednakosti, nepovredivosti vlasnitva i vladavine prava iz lanka 3. Ustava, i jamstva prava vlasnitva iz lanka 48. stavka 1. Ustava.

Nadalje, Sud zakljuuje da osporena odredba ima povratno djelovanje, zbog ega ocjenjuje da ona nije u suglasju ni s odredbom lanka 90. stavka 2. Ustava "

Zanimljivo je napomenuti da je konani prijedlog Zakona o vlasnitvu za razliku od prihvaenog teksta odredbe l. 388. st. 4. sadrava upravo suprotnu odredbu, tj. da se vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana (8. listopada 1991.g.), ne uraunava.

Sudska praksa o tom se pitanju takoer bila izjasnila nakon donoenja Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasnikopravnim odnosima.

Prema stajalitu Vrhovnog suda Republike Hrvatske "Vrijeme potrebno za dosjelost na nekretninama u drutvenom vlasnitvu poinje tei od dana stupanja na snagu Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasnikopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91), a to je 8. X. 1991.g." (VSRH, Rev 3462/1993. od 3. V. 1995.g. - IO 1/96. sentenca 9; Isto je stajalite zauzeo, npr. i upanijski sud u Dubrovniku u odluci broj G 310/1994. od 22. oujka 1994.g.)

Navodimo i obrazloenje koje je dato za takvo stajalite: "U l. 29. ZOVO, koji je bio na snazi do donoenja Zakona o preuzimanju ZOVO, kao zakon Republike Hrvatske, bilo je odreeno da se pravo vlasnitva ne moe stei dosjelou na stvarima u drutvenom vlasnitvu. Budui da je izriito bilo zabranjeno stjecanje prava vlasnitva dosjelou na stvarima u drutvenom vlasnitvu, pravne pretpostavke koje su potrebne za stjecanje prava vlasnitva dosjelou bez pravnog su uinka odnosno pravni poloaj takvih stvari je kao da te pretpostavke nisu ni postojale. Takve pravne pretpostavke mogu proizvoditi pravne uinke samo ako je tako zakonom odreeno, u ovom sluaju samo kada bi zakonom bilo odreeno da se uz postojanje takvih pravnih pretpostavki moe stei pravo vlasnitva dosjelou. Nikako ne moe biti pravnih uinaka u sluaju kada je propisom izriito iskljuena mogunost nastupanja pravnih posljedica, tj. stjecanja prava vlasnitva dosjelou. Zbog toga je osnovano pravno stajalite niestupanjskih sudova izraeno u tome da je za dosjelost na nekretninama koje su bile u bivem drutvenom vlasnitvu vrijeme potrebno za dosjelost poelo tei tek 8. listopada 1991.g., tj. od dana kada je stupio na snagu Zakon o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasnikopravnim odnosima, pa se vrijeme od 6.travnja 1941. do 8. listopada 1991.g. ne moe uraunavati kao vrijeme povredno za stjecanje prava vlasnitva dosjelou na stvarima u bivem drutvenom vlasnitvu. Neosporno je da tuiteljica nije stekla pravo vlasnitva na tim nekretninama dosjelou do 6. travnja 1994.g. injenica, pojava ili stanje proizvodi pravne uinke samo onda ako je tako zakonom odreeno. Kako kroz vrijeme od 6. travnja 1941.g. do 8. listopada 1991.g. nije bilo odreeno da se dosjelou, dakle, pod odreenim pretpostavkama ostvarenima u ivotu moe stei pravo vlasnitva na stvarima u bivem drutvenom vlasnitvu, to je bez pravnih posljedica u odnosu na pravo vlasnitva steeno dosjelou ostala injenica da je tuiteljica te nekretnine kroz sporno vrijeme drala u mirnom, faktinom i potenom posjedu." (VSRH, Rev 3462/1993. od 3. svibnja 1995.g.)

Znaaj i mogue domaaje tumaenja i sadraja te odredbe praksa je ve bila pokazala.16

16 Tanja Tumbri: "Neke nedoumice oko stjecanja prava vlasnitva", Informator broj 4660-4661 od 4. i 7. studenog

1998.g.

15

Nakon ukidanja odredbe l. 388. st. 4. Zakona o vlasnitvu, sudska praksa u primjeni tog Zakona polazi od upravo izloenog stajalita, dakle vrijeme posjedovanja proteklo prije dana 8. listopada 1991.g., ne uraunava se u rok za stjecanje stvarnih prava dosjelou, naravno kad se radi o nekretninama koje su bile u drutvenom vlasnitvu.

Ovdje jo treba napomenuti da je u prijelaznom razdoblju, prije stupanja na snagu Zakona o vlasnitvu bilo dvojbi o tome da li je i u kojoj mjeri pojedinim zakonima izvrena pretvorba drutvenog vlasnitva.17

Prelazilo bi okvire ovog materijala da se ire uputamo u ta razmatranja ali da ta pitanja nemaju samo teoretsko znaenje i da stupanjem na snagu Zakona o vlasnitvu nisu izgubila vanost, pokazuju i navedene odredbe koje se odnose na stjecanje vlasnitva dosjelou odnosno rokove i uraunavanje vremena dosjelosti.

Sve to nesumnjivo proizlazi iz posebnog reima koji je vrijedio za drutveno vlasnitvo, za koje je, odredbama l. 29. ZOVO bila iskljuena mogunost stjecanja vlasnitva dosjelou, da bi ukidanje te odredbe (l. 3. Zakona o preuzimanju ZOVO) omoguilo stjecanje dosjelou prava vlasnitva i na stvarima u drutvenom vlasnitvu ali je ostavilo otvorenim niz pitanja vezanim uz to.

ad.C) S p o s o b n o s t s t j e c a t e l j a

to se tie, sposobnosti stjecatelja (posjednika, uzukapijenta) istiemo da Zakon govori o "posjedniku koji je sposoban biti vlasnikom stvari" (l. 159. st. 1.). S time u svezi ovdje smatramo potrebnim istai samo toliko da je na strani stjecatelja dovoljna opa pravna sposobnost. To znai da svaka fizika i pravna osoba sposobna je stjecati pravo vlasnitva pa tako i pravo vlasnitva dosjelou.

ad.D) S p o s o b n o s t s t v a r i

Kad Zakon o vlasnitvu govori o "posjedniku koji je sposoban biti vlasnikom stvari" (l. 159. st. 1.) time, pretpostavlja, kako sposobnost stjecatelja, tako i sposobnost stvari da bude predmet prava vlasnitva.

Da bi se dakle dosjelou moglo stei vlasnitvo stvari potrebno je da se radi o stvari koja je: - sposobna biti predmetom prava vlasnitva i - sposobna biti predmetom stjecanja prava vlasnitva upravo dosjelou.

Stvar koja uope ne moe biti predmet vlasnitva ne moe biti niti predmet stjecanja vlasnitva dosjelou.

Prema Zakonu o vlasnitvu "predmet prava vlasnitva i drugih stvarnih prava moe biti svaka pokretna (pokretnina) ili nepokretna stvar (nekretnina), osim onih koje nisu za to sposobne." (l. 2. st. 1.)

17 ire o tome Mladen uvela: "Graansko-pravni reim nekretnina u prijelaznom razdoblju". Godinjak 1, Aktualisti

hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, Zagreb 1994., str. 18.

16

O sposobnosti stvari Zakon govori u l. 3.18

Prema tim odredbama nisu sposobne biti predmetom prava vlasnitva one stvari kojima to prijee bilo njihove naravne osobine biti zakonske odredbe prema kojima ne mogu pripadati pojedincu.

Za stvari koje nemaju sposobnost biti objektom stvarnih prava obino se kae da su izvan prometa (res extra commercium) za razliku od stvari koje su u prometu (res in commercium).

Na stvarima koje su ograniene u prometu ali je na njima mogue stjecati pravo vlasnitva, mogue je stjecati i pravo vlasnitva dosjelou ali pod posebnim, zakonom predvienim pretpostavkama.

Ovdje bi jo naglasili razliku izmeu opeg dobra, javnog dobra i stvari od interesa za Republiku Hrvatsku, u pogleldu mogunosti stjecanja prava vlasnitva openito, a zatim i na temelju dosjelosti.

Vidjeli smo da ope dobro nije sposobno biti predmetom stvarnih prava odnosno prava vlasnitva pa se na opem dobru ne moe niti dosjelou stjecati pravo vlasnitva (l. 3. st. 1.).

Javna dobra su stvari u vlasnitvu Republike Hrvatske i zatim jedinica lokalne samouprave, jedinica lokalne uprave i samouprave i ustanova dakle drugih pravnih osoba javnog prava (l. 35.).

Javna dobra, prema reimu odreenom Zakonom o vlasnitvu jesu objekti stvarnih prava pa tako i prava vlasnitva i naelno su izjednaena s ostalim stvarima "ako zakonom nije drukije odreeno" (l. 35. st. 1.).19 Prema tome, ukoliko je za njih zakonom uspostavljen poseban reim, primjenjuje se taj poseban reim.

Sve to treba uzeti u obzir i kad se radi o stjecanju prava vlasnitva dosjelou.

Kao primjer posebnog reima koji iskljuuje stjecanje prava vlasnitva dosjelou navodimo Zakon o vodama ("Narodne novine", broj 107/95) prema kojem se na javnom vodnom dobru u opoj upotrebi ne moe dosjelou stei pravo vlasnitva niti drugo stvarno pravo (l. 67. st. 1.). Isto tako prema odredbama l. 55. st. 2. Zakona o umama (proieni tekst "Narodne novine", broj 52/90) ne moe se dosjelou stei vlasnitvo uma ili umskog zemljita koje je u vlasnitvu Republike Hrvatske.

18 lanak 3. glasi:

(1) Sposobne biti objektom prava vlasnitva i drugih stvarnih prava jesu sve stvari, osim onih kojima njihove naravne osobine ili zakonske odredbe prijee da pripadaju pojedincu. (2) Nisu sposobni biti objektom prava vlasnitva i drugih stvarnih prava oni dijelovi prirode koji po svojim osobinama ne mogu biti u vlasti niti jedne fizike ili pravne osobe pojedinano, nego su na uporabi svih, kao to su to atmosferski zrak, voda u rijekama, jezerima i moru, te morska obala (opa dobra). (3) O opim dobrima vodi brigu, njima upravlja i za to odgovara Republika Hrvatska, ako posebnim zakonom nije drukije odreeno. (4) Pravno nisu dijelovi opega dobra one zgrade i druge graevine koje su na njemu izgraene na temelju koncesije, pa one tvore zasebnu nekretninu dok koncesija traje. 19

Prema svojoj namjeni razlikuju se (l. 35. st. 4., 5. i 6.): - javna dobra u opoj uporabi, - javna dobra u javnoj uporabi, - javna dobra koja nisu namijenjena niti za opu uporabu niti za javnu upotrebu.

17

Stvari od interesa za Republiku Hrvatsku su takve stvari za koje je na temelju Ustava Republike Hrvatske, odnosno posebnim zakonom odreeno da su dobra od interesa za nju pa imaju njezinu osobitu zatitu. Ako te stvari nisu opa dobra, sposobne su biti objektom prava vlasnitva i drugih stvarnih prava (l. 4. st. 1.).

Prema tome stvari od interesa za Republiku Hrvatsku mogu biti:

- opa dobra (l. 52. st. 1. Ustava Republike Hrvatske) na kojima se ne moe stei pravo vlasnitva, pa niti dosjelou,

- druge stvari koje mogu biti predmet prava vlasnitva ali za njih vrijedi poseban pravni reim (l. 4. st. 2. Zakona, i l. 5. st. 1. i 2. Ustava Republike Hrvatske).

U svezi sa sposobnou stvari za stjecanje prava vlasnitva dosjelou treba jo istai da su prema stvarnopravnom reimu Zakona o vlasnitvu, nekretnine kao i pokretnine jednako sposobne biti predmetom stjecanja prava vlasnitva dosjelou.

II.2.2. N a e l o p o v j e r e n j a u z e m l j i n e k n j i g e

U odnosu na nekretnine, s obzirom na upis u zemljine knjige Zakon o vlasnitvu sadri posebne odredbe koje vrijede za sva stjecanja prava vlasnitva temeljem zakona, a prema kojima "vlasnitvo nekretnine steene na temelju zakona ne moe se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajui s povjerenjem u zemljine knjige, u dobroj vjeri upisao svoej pravo na nekretnini dok jo pravo koje je bilo steeno na temelju zakona nije bilo upisano" (l. 130. st. 2.).

Svakako da takvom odredbom osoba koje su stekle pravo vlasnitva ex lege, mogu to pravo izgubiti ako druga osoba, postupajui s povjerenjem u zemljine knjige upie svoje pravo prije njih. Smatramo da se s pravom postavlja niz pitanja, u svezi s primjenom tih odredaba, pri emu je osnovno pitanje da li u nekim sluajevima u konkurenciji stjecanja prava vlasnitva na osnovu zakona i stjecanja na temelju pravnog posla, prednost treba dati stjecanju na temelju zakona.

No ovdje moramo napomenuti da se u tim razmatranjima dosjelost ne navodi kao primjer takvog stjecanja na temelju zakona kojem bi trebalo dati prednost u odnosu na stjecanje pravnim poslom.20

U svezi s primjenom odredbe l. 130. st. 2. Zakona o vlasnitvu neto bi rekli u svezi s primjenom naela povjerenja u zemljine knjige, jednim od osnovnih naela zemljinoknjinog prava, na kojem se temelji citirana zakonska odredba.

Odredbe l. 122. st. 1. Zakona o vlasnitvu i l. 8. st. 3. Zakona o zemljinim knjigama postavljaju ope pravilo, prema kojem onaj tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljine knjige, neznajui da ono to je u njih upisano nije potpuno, ili da je razliito od izvanknjinog stanja, zatien je glede toga stjecanja.

Pretpostavka je primjene ovog pravila da je stjecatelj bio u dobroj vjeri.

U svezi s pitanjem postojanja odnosno nepostojanja dobre vjere posebno bi upozorili na odredbe l. 122. st. 3. Zakona o vlasnitvu i odgovarajue odredbe l. 8. st. 2. Zakona o zemljinim knjigama.

20 Vidi o tome vie: Tanja Tumbri, op. cit.

18

Tim je odredbama propisano da se "nedostatak dobre vjere ne moe predbaciti nikome samo iz razloga to nije istraivao izvanknjino stanje."

U tumaenju te odredbe ima miljenja da je to "novina u odnosu na dosadanja rjeenja i stajalita nae prakse prema kojem se stjecatelj da bi imao pravo na zatitu svoga povjerenja morao informirati o izvanknjinom stanju , dakle o posjedu"21

Tono je da je dosadanja sudska praksa zauzimala stajalite koje proizlazi i iz pravnog stava zauzetog na sjednici Graanskog odjela VSH od 14. prosinca 1973.g., a koje glasi: "Naelo povjerenja u zemljine knjige ne odnosi se samo na poznavanje zemljinoknjinog nego i na nepoznavanje izvanknjinog stanja, pa se stoga na povjerenje u zemljine knjige moe pozvati samo onaj koji nije znao, a nije ni morao znati da se izvanknjino stanje ne slae sa knjinim."

Iz navedenog stajalita, ini nam se, jasno proizlazi da se dobra vjera onoga koji se poziva na povjerenje u zemljine knjige ocjenjuje u zavisnosti s time da li je znao ili morao znati da se izvanknjino stanje ne slae s knjinim.

Dakle, (ne)postojanje dobre vjere ne ovisi s a m o o injenici istraivanja izvanknjinog stanja ve i o ostalim injenicama na temelju kojih se ocjenjuje da li je stjecatelj znao ili morao znati za nestajanje izvanknjinog sa zemljinoknjinim stanjem.

To je smisao citiranog pravnog stava i pravilnog tumaenja dosadanje sudske prakse.

Vraajui se ponovno na sadraj odredbe l. 122. st. 3. Zakona o vlasnitvu koja predvia da se nedostatak dobre vjere ne moe predbaciti nikome s a m o iz razloga to nije istraivao izvanknjino stanje, postavlja se pitanje da li je citirano stajalite dosadanje sudske prakse u suprotnosti s navedenim odredbama l. 122. st. 3.

Smatramo da nije. To stoga, jer u primjeni l. 122. st. 3. Zakona, iako nedostatak dobre vjere nee proizlaziti s a m o iz injenice to nije istraivano izvanknjino stanje, nema zapreke da se utvrdi nedostatak dobre vjere ako su utvrene i druge injenice koje pokazuju da je stjecatelj znao ili morao znati za neslaganje izvanknjinog sa zemljinoknjinim stanjem

U svezi s primjenom naela povjerenja u zemljine knjige elimo jo istai da je Zakon o vlasnitvu u svojim zavrnim odredbama predvidio da se "zatita povjerenja u istinitost i potpunost zemljinih knjiga odreena ovim Zakonom nee primjenjivati u korist stjecanja do kojih doe unutar roka od pet godina od stupanja ovoga Zakona na snagu, ako se njime stjee nekretnina na kojoj je bilo upisano drutveno vlasnitvo, a nije brisano prije nego to je ovaj Zakon stupio na snagu" (l. 388. st. 5.)

III. Stjecanje prava slunosti dosjelou III.1. Openito

U naem pravu, osim prava vlasnitva, samo se pravo slunosti moe stei dosjelou.

to se tie slunosti dosjelost je jedini sluaj kad slunost i to stvarna slunost nastaje na temelju zakona.

21 Tanja Tumbri, op. cit.

19

Zakon o vlasnitvu daje definiciju stvarne slunosti u l. 186. prema kojoj je "stvarna slunost stvarno pravo svagdanjega vlasnika odreene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na odreeni nain slui neijom nekretninom (posluna nekretnina), iji svagdanji vlasnik to mora trpjeti ili mora proputati odreene radnje glede svoje nekretnine koje bi inae imao pravo initi" (l. 186. st. 1.).

Stvarna slunost stjee se dosjelou na temelju izvravanja sadraja prava kroz zakonom odreeno vrijeme.

Slunost nastaje kad nastupe pretpostavke koje za to predvia sam Zakon (l. 228.) ali moe nastati i po odredbama posebnog zakona (to za sada kod nas nije sluaj stjecanja prava).

O osnivanju slunosti na temelju zakona dosjelou a u svezi s time i o zatiti povjerenja u zemljine knjige Zakon o vlasnitvu sadri odredbe u l. 229. i 230.22

III.2 P r e t p o s t a v k e stjecanja prava slunosti dosjelou

Pretpostavke za stjecanje prava stvarne slunsoti dosjelou bitno su razliite od onih predvienih za stjecanje prava vlasnitva dosjelou i to u pogledu kakvoe posjeda i u pogledu vremena potrebnog za dosjelost.

Inae, naelno, kao i kod dosjelosti prava vlasnitva, tako i kod dosjelosti prava stvarne slunosti, moraju biti ispunjene slijedee pretpostavke:

a) posjed prava, b) vrijeme posjedovanja, c) sposobnost stjecatelja i d) sposobnost stvari.

Ad.a) Posjedovanje prava stvarne slunosti od strane posjednika povlasne nekretnine, nuna je pretpostavka dosjelosti pri emu posjed mora imati odreenu kakvou a odluan je i nain izvravanja sadraja slunosti.

Posjed mora biti poten i istinit. Predviajui potenje posjednik Zakon o vlasnitvu vraa se koncepciji OGZ-a naputajui time reim koji je bio uspostavio ZOVO, koji je traio istinitost posjeda dok je potenje bilo neodluno.

22 lanak 229. glasi:

(1) Stvarna slunost osniva se na temelju zakona dosjelou, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pooteno posjedovao izvravajui njezin sadraj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslune nekretnine nije se tome protivio. (2) Ne moe se dosjelou osnovati stvarna slunost ako se njezin sadraj izvravao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslune nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva. (3) Ako se slunost po svojoj naravi moe samo rijetko izvravati, mora onaj tko tvrdi da je ona u korist njegove nekretnine kao povlasne osnovana dosjelou, dokazati da je u razdoblju od najmanje dvadeset godina bar tri puta nastupio sluaj izvravanja takve slunosti te da je on ili njegov prednik svaki taj put izvrio njezin sadraj. lanak 230. glasi: Pravo stvarnih slunosti koje je na teret neke nekretnine osnovano na temelju zakona, ali nije upisano u zemljinu knjigu, ne moe se, niti kad je utvreno odlukom suda, suprotstaviti pravu onoga koji je postupajui s povjerenjem u zemljine knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok jo nije bilo upisano to pravo slunosti koje je osnovano na temelju zakona.

20

Uzimajui u obzir, na odgovarajui nain, sve ono to smo ve rekli o potenom posjedu, posjednik e, dakle, biti poten ako nije zano niti je morao znato da mu ne pripada pravo izvravati slunost.

Uz sve ono to moe utjecati na potenje odnosno nepotenje posjednika, nuno je i izriito predvieno zakonskim odredbama da se vlasnik tom izvravanju slunosti nije protivio (l. 229. st. 1.); i

Nadalje, to se tie naina izvravanja sadraja slunosti Zakon je izriito predvidio da se dosjelou ne moe osnovati stvarna slunost ako je njezin sadraj izvravan zloupotrebom povjerenja vlasnika ili posjednika poslune nekretnine, silom, potajno ili na zamolbeni nain do opoziva.

Ad.b) Vrijeme dosjelosti

Zakon predvia vrijeme (rok) dosjelosti od 20 godina. Ne postoji dakle vie razliitih rokova kao to je to predvieno kod stjecanja vlasnitva dosjelou.

Takve je odredbe sadravao i ZOVO za razliku od OGZ-a koji je poznavao vie rokova dosjelosti i kod slunosti.

to se tie vremena dosjelosti Zakon sadri posebne odredbe za takve slunosti koje se po svojoj naravi mogu samo rijetko izvravati.

Vrijeme dosjelosti odreeno je tako da je u razdoblju od najmanje 20 godina morao barem tri puta nastupiti sluaj izvravanja takve slunosti, kao i da je posjednik odnosno njegov prednik svaki taj put izvrio sadraj slunosti (l. 229. st. 3.).

Prema tome tri sluaja izvravanja slunosti moraju nastupiti u roku od najmanje dvadeset godina, a ako na pr. trei sluaj nije nastupio u tom razdoblju, vrijeme se produava23

Na prekid vremena dosjelosti primjenjuju se pravila koja vrijede i za prekid dosjelosti prava vlasnitva to znai odgovarajuu primjenu odredaba Zakon o obveznim odnosima o prekidu zastarnih rokova.

Ad.c) i d) to se tie sposobnosti stjecatelja i sposobnosti stvari budui da Zakon o vlasnitvu ne sadri posebne odredbe u odnosu na slunost vait e opa pravila pa upuujemo na odgovarajuu primjenu svega onoga to smo o tome rekli kod pretpostavki za stjecanje prava vlasnitva dosjelou.

III.3 Z a t i t a p o v j e r e n j a

Pravilo o prestanku slunosti koja nije upisana u zemljine knjige zbog stjecanja vlasnitva optereene nekretnine povjerenjem novog vlasnika u zemljine knjige sadrano je u odredbama l. 230. Zakona24.

23 Vidi N. Gavella, op. cit., str. 649.

24 lanak 230. glasi:

Pravo stvarnih slunosti koje je na teret neke nekretnine osnovano na temelju zakona, ali nije upisano u zemljinu

21

Slijedi dakle, da vlasnik povlasne nekretnine stjee pravo slunosti im se ispune zakonom predviene pretpostavke neovisno o tome da li je slunost upisao u zemljine knjige ili ne Zakon ga ovlauje da izvri uknjibu, koja ima deklaratoran karakter.

Meutim, dosjelost slunosti koja nije upisana u zemljine knjige nee djelovati prema treemu stjecatelju prava vlasnitva, koji je bio u dobroj vjeri i koji je svoje pravo upisao u zemljine knjige.

Stoga e takav stjecatelj stei nekretninu bez prava stvarne slunosti odnosno slunost e se ugasiti.

Kao pretpostavka pozivanja na naelo povjerenja u zemljine knjige trai se, dakle, dobra vjera stjecatelja vlasnitva, tj. do neovisno o zemljinoknjinom stanju, nije znao niti morao znati za postojanje slunosti.

I ovdje dolazi do odgovarajue primjene onog to je reeno u svezi s naelom povjerenja u zemljine knjige kod stjecanja vlasnitva dosjelou kao i onog to je naprijed reeno u svezi a zavrnom odredbom l. 388. st. 5. Zakona o vlasnitvu.

IV. Umjesto zakljuka upuujemo na ono to je uvodno reeno o vanosti ustanove dosjelosti imajui posebno u vidu novo stvarnopravno ureenje uspostavljeno na podruju Republike Hrvatske.

Izloeni sadraj odredaba Zakona o vlasnitvu i drugih sada i ranije vaeih propisa osim to pokazuje na koji je nain sada regulirano stjecanje stvarnih prava dosjelou, pokazatelj je i nastojanja da se premoste problemi nastali upravo izmjenama zakonodavstva, kao to to proizlazi iz zavrnih odredaba Zakona o vlasnitvu.

Ne bi trebalo iznenaditi da je, npr. irenje mogunosti stjecanja stvarnih prava dosjelou na podruje biveg drutvenog vlasnitva ili primjena novih odredaba koje se odnose na naela zemljinoknjinog prava potaknulo niz pitanja u svezi s domaajem i tumaenjem zakonskih odredaba.

Ukoliko na njih ukazuje kako teorija tako i praksa, to je svakako najbolji put za otklanjanje dilema i razrjeavanje spornih pitanja.

knjigu, ne moe se, niti kad je utvreno odlukom suda, suprotstaviti pravu onoga koji je postupajui s povjerenjem u zemljine knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok jo nije bilo upisano to pravo slunosti koje je osnovano na temelju zakona.